Uvod
Izgubljeni spomenik o kojemu je riječ u ovoj raspravi jest prvotno pročelje ro- maničke katedrale u Zadru. Ta bazilika bijaše izgrađena u 12. stoljeću, u vremenu nadbiskupa Lampridija (1154. – 1180.).1 Rekompozicija je uslijedila u drugoj polo- vini 13. stoljeća, u doba nadbiskupa Lovre Perijandera (1247. –1287.).2 Tada je crkva produžena na pročelnoj strani za 14 metara te 1285. godine posvećena sv. Anastaziji (sv. Stošiji). Razmišljanja o obrisu i anatomiji prvotne fasade, o rasporedu i obliku otvora na njoj, te složenoj arhitektonskoj plastici zida, omogućuju nam tek skro- mni tragovi položaja prvotnoga pročelja i maleni ostatak samo jednoga korniža na njemu, te veliki broj arhitektonskih elemenata prenesenih sa staroga zida na novi: dijelovi portalâ, rozete, kornižâ sa stupićima i udvojenim slijepim arkadama, ali i skulpture svetaca. S tom građom podignuto je novo romaničko pročelje. Izgrađeno je na pragu koji dužinom seže cijelom širinom bazilike. Dugo se o reljefima razmi- šljalo isključivo kao o skulpturi 13. stoljeća. Tek je Carlo Cecchelli svetačke likove uz portale datirao u 12. stoljeće.3 Njima je Ivo Petricioli pripisao najprije lunetu s likom mističnoga Jaganjca, Agnus Dei, na južnome portalu, a potom i reljefe na okvirima bočnoga i glavnoga portala.4 I sâm sam imao prilike tomu sloju priložiti nadvrat- nik s glavnih vrata, ali i dijelove stepenastoga oblog nadvoja iznad južnoga portala.5 Danas je svemu tome moguće pripisati još neke elemente arhitekture s prvotnoga pročelja katedrale. Tako se polako ocrtava predodžba o obrisu i anatomiji spomeni- ka izgubljenoga već u 13. stoljeću kada je na crti nove fasade izgrađena svojevrsna replika one starije iz 12. stoljeća.
U povijesnoj građi Povijest katedrale u Zadru znatno je starija od vremena romanike 12. i 13. stoljeća. Srednjovjekovna crkva sagrađena je na mjestu ranokršćanske bazilike od koje je naslijedila tlocrt, matricu široku 20 metara i dugu 30 metara. Na tu se osnovu nadovezuje duboka apsida upisana uz oblinu unutrašnjega opsega one sta- rije. S njom je naslijedila preromaničke pastoforije prislonjene uz bokove prvotne apside. Pod svetištem, na mjestu kripte ili konfesije iz ranoga srednjeg vijeka, iz- građena je nova kripta presvođena križnim svodovima koji na leđima nose roma-
1. Konrad von Grünemberg: Zadar, crtež iz 1486. godine – gornji dio pročelja katedrale zabilježen je u sredini crteža (Forschungsbibliothek, Gotha) Konrad von Grünemberg: Zadar, drawing from 1486 – the upper part of the cathedral façade is indicated in the centre of the drawing (Forschungsbibliothek, Gotha)
pročelja romaničke katedrale u Zadru
ničko svetište podignuto nad njima.6 Na trasi prvotnih kolonada podignuti su novi stupovi i lukovi te nad njima heksafore galerija iznad bočnih brodova crkve. Čini se da je i ranokršćanska katedrala imala galerije. U prilog tomu govori usporedba s Halkopratejskom bazilikom u Konstantinopolu. Naime, pisac knjige Konstantina Porfirogeneta, De administrando Imperio, opisujući katedralu u Zadru sredinom 10. stoljeća, u vremenu u kojemu je ona još čuvala svoj kasnoantički oblik, uspo- redio je s Halopratejskom crkvom koja je imala galerije.7 O matronejima u Zadru svjedoči dio obraza prvotne crkve, sačuvan u dvorištu do krstionice, te na njemu dva ranoromanička prozora.8 Romanički matroneji pak nastali su s izgradnjom katedrale 12. stoljeća. Konačno, na crti pročelnoga zida ranokršćanske crkve po- dignut je novi, poslije porušeni zid, spomenik o kojemu je riječ u ovoj raspravi. Razoren je u 13. stoljeću kada je bazilika produžena i postala najduža crkva u Dalmaciji, od pročelja do tjemena apside duga 52 metra. Tada je stekla do danas sačuvano pročelje. Ono je arhitektonskom plastikom zapravo najrazvedenija među povijesnim zgradama u Dalmaciji. Već u srednjemu vijeku zamijećena je po tako bogatoj arhitektonici, po plastici zida s razvijenim portalima i zabatima, sa širo- kom rozetom i slijepim galerijama, s lukovima i stupićima oslonjenim na plitko 2. istaknute korniže. Na panorami Zadra, crtežu kojega je u dvije varijante izradio Winfried Zimmermann: pročelje njemački vitez Konrad von Grünemberg 1485. godine, bazilika je postavljena u katedrale (preuzeto iz: R. sredini Grada te predočena sa stilizirano nacrtanim pročeljem, sa širokim zabatom Eitelberger, 1861.) na kojemu je istaknuta rozeta te poviše nje slijepa galerija.9 Fasadi je znatno veću Winfried Zimmermann: the pažnju poslije poklonio Winfried Zimmermann, arhitekt u pratnji Rudolfa Eitel- cathedral façade bergera na njegovim studijskim putovanjima po Dalmaciji sredinom 19. stoljeća.
pročelja romaničke katedrale u Zadru
3. 4. Tlocrti katedrale: a) stanje u 12. stoljeću, b) stanje u 13. stoljeću Nacrti katedrale: a) pročelje u 14. stoljeću, b) poprečni presjek (preuzeto iz: P. Vežić, 2013.) u 15. stoljeću, c) južni zid i uzdužni presjek kroz krstionicu i sakristiju (preuzeto iz: P. Vežić, 2013.) Ground plans of the cathedral: a) 12th-century situation, b) 13th-century situation Plans of the cathedral: a) façade in the 14th century, b) cross-section in the 15th century, c) south wall and the longitudinal section of the baptistery and the sacristy
Izradio je, za ono vrijeme i mogućnosti, vrlo precizan nacrt pročelja s mnoštvom dokumentarno vrijednih pojedinosti. Crtež je objavljen u knjizi tiskanoj 1861. go- dine, te u ponovljenome izdanju 1884. godine.10 Dakle, na matrici ranokršćanske bazilike podignuta je u 12. stoljeću romanička katedrala. Zadarska biskupija već nakon 1126. godine bijaše proširena na područje ranije Biogradske biskupije. Međutim, izgradnja nove katedrale na mjestu stare vjerojatno je potaknuta 1154. godine kada je Zadarska biskupija uzdignuta na rang nadbiskupije sa sufraganskim biskupima na Kvarneru (u Osoru, Krku i Rabu) te u Hvaru.11 O crti pročelja nove katedrale, ujedno i one starije, svjedoči dilatacija na dvorišnome obrazu, okomica koju je uočio te istražio i dokumentirao konzervator Grga Oštrić 1953. godine.12 Na uglu bočnoga zida i negdašnjega pročelja zatekao je ostatak romaničkoga korniža. Taj se protezao očito cijelom širinom razorene fasade. Osim izvornoga mjesta i profila, ulomak vijenca svjedoči prije svega da je i prvotno pročelje, ono iz 12. stoljeća, imalo svoje korniže i arkade, vjerojatno slije- 5. Grga Oštrić: arhitektonski crtež pe galerije, građu koja je velikim dijelom ponovo korištena za srodno dizajniranu dijela južnoga zida – dilatacija fasadu u 13. stoljeću. između zida iz 12. i 13. stoljeća Međutim, na uličnome obrazu, na mjestu koje sa suprotne strane crkve odgova- (Konzervatorski ured u Zadru) ra navedenoj dilataciji, nalazi se jedan od kontrafora na zidu toga obraza. To je gra- Grga Oštrić: architectural drawing of nični pilon, onaj koji dijeli dva zidarska sloja istoga romaničkog zida: s jedne strane a part of the south wall – dilatation onoga podignutog u 12. stoljeću, s vanjskom galerijom, a s druge strane njegov between the walls from the 12th and 13th centuries (Conservation Office produžetak iz 13. stoljeća. Stoga je, prije istraživanja koja su pratila konzervatorske in Zadar) radove provedene osamdesetih godina 20. stoljeća, vrijedila pretpostavka da su ro-
pročelja romaničke katedrale u Zadru
6. 7. Nacrti katedrale: a) uzdužni presjek kroz glavni brod, b) nacrt desnoga Uzdužni presjeci katedrale: a) presjek kroz glavni brod, 12. stoljeće, obraza (preuzeto iz: P. Vežić, 2013.) b), presjek kroz bočni brod, 13. stoljeće (preuzeto iz: P. Vežić, 2013.) Plans of the cathedral: a) longitudinal cross-section through the main Longitudinal cross-sections of the cathedral: a) cross-section through nave, b) plan of the right-hand mantle the main nave, 12th century, b) cross-section through the lateral nave, 13th century
maničke kolonade i galerije u crkvi, one ponad bočnih brodova, nastale u 13. sto- ljeću.13 No, s tim radovima otkrivena je i dokumentirana dilatacija i na zidu iznad južne kolonade i matroneja nad njom. Nalazi se na pravcu koji odgovara onima na bočnim zidovima. Tako je ustanovljena činjenica da su kolonade i matroneji (ga- lerije), izgrađeni već u prvoj fazi romaničke katedrale te u drugoj samo produžene s korpusom cijele bazilike.14 Dakle, ukupna prostorna struktura bijaše posve dore- čena i sagrađena već u 12. stoljeću. Do danas očuvanu arhitektonsku kompoziciju tvore tri broda, u srednjoj lađi među njima ukopana je kripta, nad njom je svetište, a iza njega oblina apside, iznad bočnih brodova su matroneji. Na oplošju desnoga obraza pak vanjska je galerija, a na pročelju zacijelo bijahu tri portala s rozetom i nizovima slijepih arkada.
Srodnost s bazilikom Sv. Krševana Tako izgrađenu baziliku i njezin stil Ivo Petricioli opravdano je usporedio sa stilom „umanjene katedrale”, odnosno opatijske crkve Sv. Krševana u Zadru.15 U njezinoj apsidi nalazio se mozaik i na njemu natpis koji je navodio 1175. godinu 8. Nutrina katedrale – pogled na i titulu episcopus metropolitanus.16 Spomenuti biskup bio je Lampridije, onaj koji svetište (foto: G. Vranić) je 1154. godine postao prvi nadbiskup i metropolit u Zadru.17 Natpis na mozaiku The cathedral interior – view of the datira sliku, a ne građevinu. Slika je napravljena u već izgrađenoj bazilici. Njezina sanctuary ukupna prostorna struktura i arhitektonska plastika u to je vrijeme bila dovršena, i to u stilu u kojemu je istovremeno, ili malo prije, građena i katedrala. Tako su obje građevine ocrtale isto vrijeme i ukus. Stoga je i razoreno pročelje o kojemu govori
pročelja romaničke katedrale u Zadru
pročelja romaničke katedrale u Zadru
9. ova rasprava, skupa s prvotnom romaničkom katedralom, moguće datirati okvirno Pročelje katedrale (foto: Ž. Bačić) u treću četvrtinu 12. stoljeća. Tomu bi u prilog govorio i boravak pape Aleksandra The cathedral façade III. u Zadru 1177. godine. Kardinal Bozon, koji je cijelim putem, prije i poslije, bio u papinoj pratnji te uredno bilježio brojne pojedinosti na putovanju do Venecije, zapisao je kako u Zadru papi bijaše „po rimskom običaju pripremljen bijeli konj, u povorci ga povedoše gradom do u crkvu sv. Stošije, u kojoj uz počasti počiva pohranjena ona djevica i mučenica, uz gromko pjevanje lauda i kantika na svom hrvatskom jeziku.”18 Uz sve te potankosti Bozon ne spominje crkvu kao gradilište, što bi zasigurno zapisao da je bazilika tada bila u izgradnji. Stoga valja zaključiti kako je romanička katedrala tada stajala u prostoru Grada zacijelo kao posve dovr- šena građevina.
Prostorna struktura Dugo se pretpostavljalo da je rušenje prvotnoga pročelja i produživanje crkve u 13. stoljeću posljedica križarskoga razaranja Zadra 1202. godine. Naime, tada su Mlečani, potpomognuti križarima, osvojili te neko vrijeme potom harali Gradom, rušili i pljačkali njegove građevine. Međutim, na ziđu katedrale nema tragova na- silnoga rušenja – uostalom nema ih ni na inim crkvama u Zadru: na obližnjoj ro- tondi Sv. Trojstva (crkvi Sv. Donata), na bazilici Sv. Krševana, na bazilici Sv. Marije Male, na bazilici Sv. Stjepana (crkvi Sv. Šime), na crkvi Sv. Petra Starog, ili crkvi Sv. Lovre – te se uvjerljivijim čini tek nešto kasnije zapisano mišljenje Splićanina Tome Arhiđakona kako crkve u Zadru nisu bile razarane.19 Zato držim da produži- vanje katedrale nije bilo u prvome redu posljedica mletačko-križarskih pustošenja Zadra i njegovih crkava, već trajanja crkvenih reforma i tijekom 13. stoljeća.20 Njih je promicao vicarius Christi, papa Inocent III. (1198. –1216.) 21, koji je „ponovo za- hvatio teme grgurovske reforme te ih ustrajno nastojao provesti.”22 On je „nastav- ljajući teološku sistematizaciju započetu već gregorijanskom reformom”, utjecao i na svoje nasljednike, sve do Inocenta IV. (1242. – 1254.).23 Konačno, nakon radova produživanja i uređivanja katedralu je posvetio nadbiskup Lovre Perijander 27. svibnja 1285. godine.24 Dakako, tada je i novo romaničko pročelje 13. stoljeća već bilo dovršeno. Na njega su preneseni, i tamo ugrađeni, brojni dijelovi stare fasade, one iz 12. stoljeća. Tako je ona, rječnikom struke rečeno, rekomponirana na novoj crti, odnosno novome temelju i pragu, novome zidu. Dakle, unatoč tek skromnim elementima već gotičke umjetnosti, riječ je o svojevrsnome zahvatu čuvanja izvor- noga designa romaničke katedrale – i to ne samo u arhitektonici njezina pročelja nego i u nacrtu obraza, odnosno bočnoga zida, na kojemu su plašt i vanjska gale- rija, jednako kao u nutrini bazilike, njezine kolonade i galerije, produženi in stile u romaničkim oblicima 12. stoljeća.
Izgled pročelja Novu cjelinu pri dnu pročelja tvore tri portala, središnji veliki prema glavnoj lađi i po jedan manji prema bočnim brodovima. Sva su tri stepenasto uvučena u debljinu zida. Njihove kose stranice čine uski pilastri te uz njih kružni i „zavijeni” stupići pravilno su poredani na bočnim stranicama. U visini se svijaju u stepenasti polukružni nadvoj. Na gornjemu dijelu pročelja poredani su katovi slijepih galerija. One su međusobno odvojene horizontalnim kornižima koji nose redove stupića s kapitelima na koje su oslonjeni nizovi udvojenih polukružnih arkada. Pod kosim zabatima bočnih brodova dva su kata slijepih galerija, a pod dvostrešnim zabatom srednje lađe i središnjega dijela pročelja četiri. Široke lezene odjeljuju bočne zaba- te od središnjega. Posred pročelja široki je kružni prozor, romanička rozeta, a nad njom uža gotička s kraja 14. stoljeća.25 Luneta glavnoga portala jest gotička. Natpis
pročelja romaničke katedrale u Zadru
10. Gotička luneta na romaničkom glavnom portalu katedrale (foto: P. Vežić) Gothic lunette on the Romanesque main portal of the cathedral
11. uklesan na nadvratniku pod njom svjedoči da je ugrađena 1324. godine, u vremenu Glavni portal katedrale na nadbiskupa Ivana Butovana: ANNO DOMINI MCCCXXIIII TEMPORE DOMINI fotografiji iz 1885. godine IOHANNIS DE BVTOVANE DEI GRATIA IADRENSIS ARCHIEPISCOPI.26 (foto: T. Burato) Izgradnjom kora u 18. stoljeću, ako ne i prije, velika romanička rozeta iza kućišta Main portal of the cathedral in a baroknih orgulja bijaše zazidana. S konzervatorskim radovima iz vremena austrijske photograph of 1885 službe zaštite spomenika ponovo je razidana, oko 1880. godine. Tada bijaše demon- tirano njezino izvorno mrežište, stupići i lukovi, te zamijenjeno novima. Za dijelove lukova korišteni su ulomci ranokršćanskih pluteja.27 Uz rozetu, restaurirani su portali, na njima izmijenjeni brojni stupići stepenasto uvučenih stranica i nadvoja nad njima. Slični zahvati izvršeni su i na slijepim galerijama u gornjim dijelovima pročelja.28
Portali Romanička umjetnost građenja i klesanja u zadarskoj katedrali odražava donekle inspiracije u antičkoj umjetnosti. Tragovi toga ostali su sačuvani do danas. Već je Eugen Franković 1957. godine upozorio na sličnosti ikonografije rimskoga pilastra, koji stoji ugrađen u dnu južne kolonade bazilike, sa srodnim temama na dovratni-
12, Ulomak nadvratnika s glavnoga portala katedrale iz 12. stoljeća – na nadvratniku je u reljefu prikazano mučeništvo sv. Anastazije (foto: Z. Alajbeg) Fragment of the lintel from the main portal of the cathedral, 12th century, with a depiction of the martyrdom of St Anastasia
pročelja romaničke katedrale u Zadru
13. Skulpture apostola iz 12. stoljeća s lijeve strane vrata na glavnome portalu iz 13. stoljeća na pročelju katedrale (foto: P. Vežić) Statues of the apostles from the 12th century to the left of the door on the main portal from the 13th century in the cathedral façade
14. Stepenasto uvučeni stupići i pilastri s desne strane vrata na glavnome portalu pročelja katedrale iz 13. stoljeća – među stupićima i pilastrima ugrađeni su i dijelovi iz 12. stoljeća (foto: P. Vežić) Gradually receding columns and pilasters to the right of the door in the main portal of the 13th- century cathedral, with 12th-century segments among them
cima glavnoga portala crkve.29 Uz tu sličnost povezuje ih i morfološka obrada, mo- delacija osobito izražena upravo na biljnim motivima koji vrsnoćom dosežu razinu rimskih uzora.30 Likovi ptica nemaju takvu kvalitetu, ali, s druge strane, klasične predloške zaista možemo prepoznati i u oblicima romaničkih kapitela u kolonadama katedrale.31 Godine 1324. na portalu je postavljen novi nadvratnik. Stari je raspilan čini se u tri dijela. Dva su ugrađena u stipes oltara napravljenoga u kripti gdje je istraživanjem ustanovljeno da su to zapravo ulomci nadvratnika. Na njemu bijahu tri prizora iz legende o mučeništvu sv. Anastazije. Prizore međusobno odvajaju bu- seni akantusa. U sredini je reljef sa sačuvanim likom i natpisom SANCTA ANASTA- SIA. Prikazuje mučenicu na lomači. Likovi do nje su preklesani. Radirani su i oni na temi s desne strane, ali je i tamo sačuvan natpis koji svjedoči upravo o sv. Anastaziji. Blok s prizorima s lijeve strane nije sačuvan.32 Uz dovratnik i raspilani nadvratnik,
15. Grafička rekonstrukcija portala na pročelju katedrale 12. stoljeća: a) okvir vrata glavnoga portala, b) bočni portal (preuzeto iz: P. Vežić, 2013.) Graphic reconstruction of the portal in the façade of the 12th-century cathedral: a) door frame of the main portal, b) side portal
pročelja romaničke katedrale u Zadru
16. Skulptura grifona na Stupu srama u Zadru (foto: P. Vežić) Sculpture of a gryphon on the Pillar of Shame in Zadar
izvornom romaničkom portalu moguće je pripisati i neke dijelove kosih stranica s kaneliranim pilastrima i „zavijenim” stupićima od mramora. Vjerojatno su uz portal stajali i likovi apostola. Sačuvana su četiri, a možda ih je bilo više. Već je Giuseppe Bersa upozorio na mogućnost da je portalu pripadao i kip s likom grifona koji se nalazi na vrhu rimske kolone na srednjovjekovnome trgu Kampa (izgrađenom dije- lom nad rimskim Forumom), pored episkopalnoga kompleksa. Kolona u srednjemu vijeku bijaše tzv. „berlina, Stup srama”.33 Pretpostavka upozorava na mogućnost da je pred glavnim portalom 12. stoljeća bio duboki protiron sa stupovima koji oslo-
17. Nadvratnik i luneta s reljefom Agnus Dei nad vratima sjevernoga portala – dijelovi portala iz 12. stoljeća presloženi su za pročelje katedrale iz 13. stoljeća (foto: P. Vežić) Lintel and lunette with an Agnus Dei relief above the door of the north portal – segments of the 12th-century portal have been reassembled for the 13th-century façade
pročelja romaničke katedrale u Zadru
njeni na leđa grifona nose pokrov trijema.34 Srodna rješenja – ipak skoro redovito u kombinaciji s kipovima u liku lava, a malo kad u liku grifona! – zaista su građena uz romaničke sakralne građevine, čak relativno često: Modena, Cremona, Parma, Verona, Bitonto, ili Bari. Bočni portal, onaj u osi sjevernoga broda bazilike, također posjeduje dio prene- sene građe s prvotnoga romaničkog pročelja. Na to upućuju jednake stilske odlike reljefa na okviru portala, ikonografske i morfološke, posebno one na nadvratniku. Oblikovanja akantusova busena i povijuše tamo vrsnoćom „dosižu vještinu antičkih klesara”, a izborom samih motiva stoje uz bok nizu srodnih primjera 12. stoljeća u italskim gradovima: Ferrara, Verona, Pistoia, ili Parma.35 Istu kvalitetu ima i povijuša na luku okvira lunete. Tu se, uz početak i kraj biljnoga ornamenta, nalaze također likovi zmajeva. Posve narativnu predodžbu i osobito vještu modelaciju ima lik Ja- ganjca u samoj luneti.36 18. Uz vanjski luk stepenastoga nadvoja nad portalom stoje dvije skulpture iz kom- Kip arkanđela Gabrijela, 12. pozicije Navještenja. S lijeve je strane lik arkanđela Gabrijela, klesan u mramoru, stoljeće (foto: P. Vežić) a s desne lik Djevice Marije, klesan u rapskoj breči. Stilski su oba srodna bizant- Statue of Archangel Gabriel, 12th skim predlošcima, modelirana shematski raspoređenim naborima draperije koja century u ovalnim linijama ocrtava anatomiju tijela. Po tome su srodna s likom sv. Ana- stazije na ogradi romaničkoga ambona iz katedrale.37 Oba su monolitno sraštena, 19. Nadvratnik i luneta sa stepenastim svaki sa svojim blokom s jedne i druge strane vanjskoga luka.38 Radi ugrađivanja lukovima te kipovi arkanđela u portal 13. stoljeća, liku arkanđela rasječeno je lijevo krilo te je na tome mjestu Gabrijela i Bogorodice iz 12. uz mramorni blok uglavljen susjedni od rapske breče. Između njih vidi se blagi stoljeća na pročelju katedrale – lom u oblini luka, zglob vidljiv i među ostalim blokovima na polukrugu luka. Oni portal je presložen u 13. stoljeću (foto: P. Vežić) svjedoče da je nadvoj u izvornome rasponu bio donekle uži. K tomu, počivao je na konzolama koje bijahu oslonjene na stupove. O tome svjedoči ona pod kipom Lintel and lunette with stepped Bogorodice. Po obodu ima romaničku profilaciju, na prednjoj strani ukrašenu lav- arches and statues of Archangel Gabriel and the Virgin from the 12th ljom glavom. Stup nije sačuvan, ni njegov trag u pragu crkve pred portalom, ali century on the cathedral front – the u podgledu konzole stoji gvozdeni trn zaliven u olovu. Povezivao je konzolu s portal was reassembled in the 13th kapitelom. Jednak je slog bio i s druge strane, pod Gabrijelom, ali tamo je izvorna century konzola zamijenjena u radovima restauracije iz 19. stoljeća. Ni tu u pragu nema 20. tragova stupiću. Ipak, sve kazuje da je ispred portala u prvotnome obliku stajao Kip Bogorodice, 12. stoljeće (foto: plitki protiron sa stupićima i kompozicijom Navještenja. Vanjski par „zavijenih”, P. Vežić) ili tordiranih, stupića srodan je sa sličnima na glavnome portalu pa ga je moguće Statue of the Virgin Mary, 12th pripisati građi 12. stoljeća. To ne bih rekao za unutrašnji par, kao ni za kapitele nad century stupićima s jedne i druge strane portala.
pročelja romaničke katedrale u Zadru
21. Tragovi na južnome portalu kazuju također da je bio građen po modelu plitkoga Sjeverni portal na pročelju protirona. Lik Jaganjca Božjeg na luneti nije klesan onom vještinom kao na sjever- katedrale – dijelovi portala presloženi su u 13. stoljeću (foto: nome portalu.39 Polukružni luk uz lunetu nije ukrašen reljefima nego naslikanom P. Vežić) povijušom, a tragovi nacrtanoga akantusa naziru se i na nadvratniku. Sve to govori North portal in the cathedral o portalu skromnije izrade od onoga na sjevernoj strani. Oblina bastona na nadvoju façade – parts of the portal were do lunete ne prati koncentrično obris trake s naslikanom povijušom na luku pod reassembled in the 13th century bastonom. To u kompoziciji portala upućuje na prilagođavanje starije građe novoj s kojom su nastali stupići i kapiteli uz portal i sam njegov konačni izgled iz 13. stolje- 22. Konzola pod kipom Bogorodice, ća. Međutim, i na tome portalu konzole pod kipovima imaju gvozdeni trn što govori 12. stoljeće – u podgledu se o vezi s kapitelima i stupovima plitkoga protirona. Naravno, ni tu nema njegovih vidi utor s gvozdenim trnom u tragova u pragu crkve pred portalom. K tomu, i dijelovi romaničkih lukova s kaseti- olovnome pečatu (foto: P. Vežić) ranim podgledom ugrađeni su također kao spoliji u stepenasti nadvoj iznad portala. Console under the statue of the Čini se da je sva ta građa, izvorno s portala 12. stoljeća, upotrijebljena u 13. stoljeću. Virgin, 12th century, with a visible Kipovi pak koji se nalaze uz lunetu, postavljeni su tek u 19. stoljeću, vjerojatno po groove with an iron spike in a lead seal nacrtima Giovannija Smiricha.40 Na osnovi opisanih ostataka teško je pretpostaviti cjeloviti izgled tih triju portala, pogotovo glavnoga nad kojim je mogao biti samo obli stepenasti nadvoj bez troku- tastoga zabata iznad. U italskim sredinama velik je broj takvih primjera.41 Međutim, problem raste do nerješivosti ako je pred portalom bio duboki protiron, možda s trokutastim zabatom, ili učelkom, tzv. wimpergom.
pročelja romaničke katedrale u Zadru
23. Nadvratnik i luneta sa stepenastim lukovima na južnome portalu pročelja katedrale – portal je presložen u 13. stoljeću (foto: P. Vežić) Lintel and lunette with stepped arches on the south portal in the cathedral façade – the portal was reassembled in the 13th century
24. Nadvoj lunete južnoga portala na pročelju katedrale – vide se tragovi oslika iz 12. stoljeća s likom povijuše (foto: P. Vežić) Segment above the lunette on the south portal in the cathedral façade, with traces of 12th-century painting with tendrils
25. Luk nad lunetom južnoga portala na pročelju katedrale – u podgledu se vide kasete iz 12. stoljeća (foto: P. Vežić) Arch above the lunette on the south portal in the cathedral façade, with 12th-century cassettes Srodni portali u Dalmaciji S druge strane, portali s plitkim, tzv. „lombardskim protironom” bili su relativ- 26. Konzola uz južni portal na no brojni u sakralnoj arhitekturi Dalmacije. Takav je već onaj na pročelju obližnje pročelju katedrale, 12. stoljeće – u „umanjene katedrale”, bazilike Sv. Krševana u Zadru. Tamo je na pročelju konzolno podgledu se vidi utor s gvozdenim istaknut upravo karakteristični romanički portal sa zabatom nad vratima. Tvori ga trnom u olovnome pečatu (foto: stepenasti obli nadvoj pod trokutastim zabatom s tankom letvom koja prati njegove P. Vežić) kosine. Pod zabatom nema stupova. Međutim, u podgledu konzola i tu se nalaze Console next to the south portal in gvozdeni trnovi u olovu. Povezivali su konzole s nestalim kapitelima i stupovima. U the cathedral façade, 12th century – with a visible groove with an iron pragu pak, pred portalom, očuvani su tragovi izgubljenih baza. Tu su također trnovi spike in a lead seal u olovu koji su prag povezivali s bazama. Dakle, portal je s jedne i druge strane imao
pročelja romaničke katedrale u Zadru
27. 28. Južni portal na pročelju katedrale – dijelovi portala presloženi su u 13. Portal s plitkim protironom na pročelju bazilike Sv. Krševana iz stoljeću (foto: P. Vežić) 12. stoljeća (foto: P. Vežić) South portal in the the cathedral façade – parts of the portal were Portal with a shallow prothyron in the façade of the 12th-century reassembled in the 13th century basilica of St Chrysogonus
29. po dva uska stupa koja su nosila obli stepenasti nadvoj upisan u trokutasti zabat, ili Konzole pod stepenastim učelak iznad portala, karakterističnu romaničku kompoziciju vrata s plitkim proti- lukovima lunete plitkoga protirona na portalu s pročelja bazilike ronom na sakralnim građevinama.42 Sv. Krševana – u podgledu se Srodan tomu primjeru bio je i onaj u obližnjemu Ninu, izvorno čini se s pro- vide gvozdeni trnovi u olovnim čelja tamošnje katedrale. Pri bombardiranju grada u 17. stoljeću crkva bijaše znat- pečatima (foto: P. Vežić) no oštećena, a potom i popravljena. Na mjestu dotadašnje oble apside na začelju, Consoles under the stepped arches of the lunette with a shallow 1746. godine, stekla je pačetvorinastu sakristiju. Potkraj 18. stoljeća pak produžena prothyron on the portal of the je na pročelnoj strani. Čini se da je tada razložen stari portal i složen na pročelju basilica of St Chrysogonus, with visible iron spikes in lead seals
30. Prag portala na pročelju bazilike Sv. Krševana – u pragu se vide tragovi baza i gvozdenih trnova u olovnim pečatima, ostatcima stupića portala s plitkim protironom (foto: P. Vežić) Threshold of the portal in the façade of the basilica of St Chrysogonus, with traces of bases and iron spikes in lead seals, remains of the portal columns with a shallow prothyron
pročelja romaničke katedrale u Zadru
31. 32. Portal s plitkim protironom na pročelju kapele Gospe od Zečeva do Portal s plitkim protironom na bočnome zidu katedrale u Krku katedrale u Ninu (foto: P. Vežić) (foto: P. Vežić) Portal with a shallow prothyron in the façade of the chapel of Our Lady of Portal with a shallow prothyron in the lateral wall of the cathedral Zečevo next to the cathedral in Nin in Krk
prigrađenoga dijela kapele Sv. Marcele, produžene 1780. godine. Naravno, portal ima stare i nove dijelove, ali je po stilu očito da to nije barokna tvorevina.43 Sva- kako, znatno je skromniji od primjera u Zadru, a vjerojatno i mlađi. Stilske odlike upućuju na romaničku arhitekturu. Tako su polukružni nadvoj i trokutasti zabat nad njim svakako romanički, a novi su obli baston u kutu i okvir vrata. Pete luka na nadvoju uže su od njegova tjemena, a obris polukruga prate tanke opeke. Istu građu imaju i lukovi slijepih arkada na oplošju bočnoga zida bazilike Sv. Krševana u Zadru. Oblikom razvijeniji od ninskoga jest i portal s plitkim protironom na lijevome obrazu katedrale u Krku. Uz jednostavan okvir vrata s jedne i druge strane nalaze se u paru jedan do drugoga pravokutni pilastar i obli baston, kao u Ninu, a nad njima je obli stepenasti nadvoj s trokutastim zabatom i tankom letvom koja prati kosine zabata. Lukovi su, kao u Zadru i Ninu, u peti uži od visine tjemena. U vrhu zabata 33. jest reljef s Božjom rukom, Manus Dei.44 Arkada na slijepoj arkaturi južnoga Poput tih primjera također se na pročelju katedrale u Rabu nalazio srodan portal, zida na bazilici Sv. Krševana u ali je u 16. stoljeću posve razoren. Ostali su tek skromni tragovi koji ipak neupitno Zadru (foto: P. Vežić) svjedoče o plitkome protironu. Bočnim stupićima pripadale su još očuvane bazice s Arcade in the blind arcature of romaničkom profilacijom, a o trokutastome zabatu svjedoči njegov obris iznad lune- the south wall at the basilica of St te renesansnih vrata.45 Chrysogonus in Zadar
pročelja romaničke katedrale u Zadru
34. Portal na pročelju bazilike Sv. Krševana u Zadru i s njim navedena srodna rje- Tragovi trokutastoga zabata i šenja u Ninu, Krku i Rabu, upućuju na mogućnost da su možda i bočna vrata na baze bočnih stupića romaničkoga portala s plitkim protironom na pročelju romaničke katedrale u Zadru u 12. stoljeću imala srodan oblik.46 pročelju katedrale u Rabu (foto: P. Vežić) Kromatska svojstva kamena Traces of the triangular architrave Uredno složeni redovi krupnih klesanaca na pročelju katedrale u Rabu, naizmje- and the base of the side columns nično poredanih u dosljedno provedene blokove od bijeloga kamena i blokove od of the Romanesque portal with a shallow prothyron in the façade of ružičaste breče, upućuju na moguće slično rješenje u Zadru. Naime, redovi bijelih the cathedral in Rab i ružičastih blokova na pročelju zadarske katedrale 13. stoljeća upućuju na moguć- nost da su ti klesanci preuzeti s pročelja 12. stoljeća te s njega korišteni pri zidanju 35. novoga u 13. stoljeću. No, tada su nedosljedno složeni u nepravilne redove, čak i na Naizmjenično složeni redovi produženome dijelu bočnoga zida. Ipak, pokazuju nastojanje graditelja za isticanjem klesanaca od ružičaste breče i bijeloga vapnenca na pročelju kromatskih vrijednosti kamena. To se uvjerljivije vidi na udvojenim lukovima vanj- katedrale u Rabu (foto: P. Vežić) Alternating rows of pink breccia and white limestone in the façade of the cathedral in Rab
36. Naizmjenično složeni blokovi ružičaste breče u petama i tjemenu te bijeloga vapnenca među njima na udvojenim arkadama vanjske galerije na desnome obrazu katedrale u Zadru iz 12. stoljeća (foto: P. Vežić) Alternating blocks of pink breccia at the bottom and the top, with white limestone between them, in the double arcades of the outer gallery in the right-hand mantle of the 12th century cathedral in Zadar
pročelja romaničke katedrale u Zadru
37. Pročelje katedrale u Zadru – zabat glavne lađe (foto: P. Vežić) Façade of the cathedral in Zadar – architrave of the main nave
38. Naizmjenično složeni blokovi ružičaste breče i sivoga mramora na okviru rozete na pročelju katedrale u Zadru – rozeta je presložena u 13. stoljeću (foto: P. Vežić) Alternating blocks of pink breccia and grey marble on the rosette frame in the façade of the cathedral in Zadar – the rosette was reassembled in the 13th century
39. Pročelje bazilike Sv. Krševana, 12. stoljeće – zabat glavne lađe (foto: P. Vežić) Façade of the basilica of St Chrysogonus, 12th century – ske galerije, na sloju bočnoga zida iz 12. stoljeća. Tamo su arkade građene tako da u architrave of the main nave njihovim petama i tjemenima stoje blokovi od ružičaste breče, a između njih oni od bijeloga vapnenca. Taj slijed pravilno je proveden uzduž dijela galerije iz 12. stoljeća, gdje tvori svojevrsni kromatski ornamenat, ali ne i na produženome dijelu galerije iz 13. stoljeća (!), gdje toga reda nema. Sličnu „igru” s bojom kamena možemo zami- jetiti na slijepim galerijama na pročelju bazilike Sv. Krševana u Zadru, na lukovima stepenastoga nadvoja pod trokutastim zabatom portala na boku katedrale u Krku te na udvojenim lukovima slijepih galerija katedrale u Rabu, ili na slijepim arkadama zvonika potonje katedrale. Vjerojatno je slična dosljednost u kromatskom slaganju kamena postojala i na katovima pročelja katedrale u Zadru iz 12. stoljeća. No, rekompozicijom u 13. sto- ljeću to je zanemareno. Očuvana su tek skromna svjedočanstva na okviru rozete
pročelja romaničke katedrale u Zadru
40. Krilati lav, znak evanđelista Marka – jedan od mramornih tetramorfa s rozete na pročelju katedrale, 12. stoljeće – reljef je ugrađen ispod vanjske galerije na desnome obrazu produženom u 13. stoljeću (foto: P. Vežić) The winged lion, symbol of the Evangelist Mark – one of the marble tetramorphs from the rosette in the façade of the cathedral, 12th century – the relief was placed below the outer gallery in the right-hand mantle, extended in the 13th century
gdje se u pravilnome nizu izmjenjuju ružičasti blokovi breče i plavičasti blokovi mramora. K tomu, u izvornome obliku rozete uz okvir s vanjske strane stajali su likovi četiriju evenđelista, tetramorfi. Sačuvan je tek lik krilatoga lava, simbol sv. Marka, naknadno ugrađen pod krovni vijenac iznad vanjske galerije na produže- nome dijelu uličnoga obraza. Čini se da i znak križa napravljen od blokova breče, ugrađen u vrhu zabata na pročelju, možemo tumačiti kao rekonstruirani kromatski detalj s prvotne fasade. Naime, na istome mjestu pročelnoga zabata na crkvi Sv. Krševana također stoji sličan znak križa, izrađen jednako od breče. Uz sve navedeno, valja spomenuti ukrasne trake izrađene u niello tehnici. Riječ je o elegantnim biljnim motivima, bijelim ornamentima isklesanim u kamenu te „utoplje- nim” u tamnu podlogu. Tehnika je znatno rabljena u arhitektonskoj plastici bizantskih
41. Vrh zabata na pročelju katedrale – pod vrhom je ugrađen znak križa napravljen od ružičaste breče (foto: P. Vežić) Top of the architrave in the façade of the cathedral – under the top, there is a cross made in pink breccia
42. Vrh zabata na pročelju bazilike Sv. Krševana, 12. stoljeće – pod vrhom je ugrađen znak križa napravljen od ružičaste breče (foto: P. Vežić) Top of the architrave in the façade of the basilica of St Chrysogonus, 12th century – there is a cross made in pink breccia
pročelja romaničke katedrale u Zadru
43. Skulptura s likom lava na sjevernome uglu pročelja katedrale, znak evanđelista Marka, 12. stoljeće (foto: P. Vežić) Sculpture of a lion at the north corner of the façade of the cathedral, symbol of the Evangelist Mark, 12th century
i romaničkih građevina. Primjeri na katedrali u Zadru restaurirani su oni iz 13. sto- 44. Pročelje bazilike Sv. Krševana, ljeća. Stoje ugrađeni uz sjeverni bočni portal, pod likom Djevice Marije i arkanđela 12. stoljeće (foto: P. Vežić) Gabrijela, te uz ugao pročelja i desnoga obraza. Zapazio ih je već Rudolf Eitelberger.47 Façade of the basilica of St Chrysogonus, 12th century Skulptura i arhitektonika gornjih dijelova pročelja 45. Na uglovima pročelja Sv. Krševana dva su kipa s likom lava postavljena uz središ- Skulptura s likom vola na južnome nji zabat te jedan kip s likom vola na uglu južnoga zabata. Sličnu ikonografiju, čini uglu pročelja bazilike Sv. Krševana, se, imalo je i prvotno pročelje katedrale. Lik lava na sjevernome uglu jasno odaje ro- znak evanđelista Luke, 12. stoljeće (foto: P. Vežić) manički stil 12. stoljeća. (Srodan je s likovima lavova na konzolicama iz bazilike Sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu.) Lik vola na južnome uglu grublje je modeliran. Sculpture of an ox at the south corner of the façade of the basilica Raspored stupića i slijepih arkada na pročelju katedrale iz 13. stoljeća jasno ka- of St Chrysogonus, symbol of the zuje da je ta građa rekomponirana s fasade 12. stoljeća. O tome ponajbolje svjedoče Evangelist Luke, 12th century bočni zabati. Lijevi počinje lezenom i nastavlja s pet stupića koji rastu s rastom ko-
pročelja romaničke katedrale u Zadru
46. sine zabata. Nose pet cjelovitih udvojenih lukova. Šesti nije cjelovit, već je presječen Pročelje katedrale, 13. stoljeće i naslonjen na bočnu lezenu središnjega zabata. Stupić na koji bi se trebala oslanjati (foto: P. Vežić) arkada neobično je postavljen posred niše pod lukom. Slično je i na desnome zabatu. Façade of the cathedral, 13th century Tamo je najviša arkada cjelovita, ona do bočne lezene, ali je presječena najniža, ona na dnu kosine zabata. Upravo ti poremećaji u redoslijedu elemenata zorno svjedo- če o tome da preuzetu građu s prvotnoga pročelja zidari u 13. stoljeću nisu znali dosljedno slagati na novoj fasadi. To se vidi i po izboru stupića, kružnih i osmero- stranih koji su poredani bez pravilnoga reda. I kapiteli na stupićima imaju različite oblike poredane bez jasnoga pravila. Tako su očuvana samo tri kockasta kapitela i veći broj onih s četiri mesnata lista. Jakost boje na blokovima mramora i breče bijaše ojačana nanesenom emulzijom, koja je glačanjem pojačavala intenzitet boje i ujedno je čuvala od abrazije, odnosno održavala je glatkom površinu blokova na pročelju. Ostatci toga naliča (emulzije) sa- čuvani su na lukovima i kornižima slijepih galerija po katovima fasade iz 13. stoljeća. Tamo svjedoče o metodi koja se zacijelo dugo primjenjivala prije i poslije vremena romanike.48
Zaključak Opisana arhitektonska struktura romaničke katedrale 12. stoljeća, njezina bazili- kalna prostorna kompozicija, upućuje na logičnu mogućnost da je crkva imala i pro- čelje s karakterističnim bazilikalnim obrisom. Ono je stereometrijski izvana ocrta- valo strukturu prostora u građevini iznutra. Međutim, stoljeće nakon izgradnje ono je postalo spomenik izgubljen u produženome tijelu bazilike. O njegovoj anatomiji
pročelja romaničke katedrale u Zadru
47. tek posredno govori sama arhitektonska kompozicija i niz pojedinih dijelova koji su Udvojene arkade na slijepim nakon rušenja fasade dospjeli u rekomponirani oblik pročelja iz 13. stoljeća. galerijama pročelja katedrale, na arkadama se vide tragovi emulzije Pri dnu izvornoga zida sigurno su bila tri portala stepanasto „uvučena” u de- (foto: P. Vežić) bljinu zida. Imala su kose stranice i obli ljevkasti nadvoj s kružnim i uvijenim stu- Double arcades in the blind pićima. Čini se da su sva tri bila oblikovana po modelu vrata s protironom, srednji galleries of the cathedral façade, portal možda s dubokim, a dva bočna s plitkim protironom. Oba potonja u luneti su with traces of emulsion imala reljef s likom Jaganjca Božjeg, Agnus Dei, a jedan i kipove arkanđela Gabrijela i Blažene Djevice u temi Navještenja. Grupa kipova s likovima apostola svjedoči o možda još brojnijoj skupini svetaca okupljenih vjerojatno oko glavnoga portala. Na nadvratniku su bili reljefi s prikazima iz života sv. Anastazije. Na očuvanome dijelu nalazi se prizor upravo mučeništva svetice spaljene na lomači. Gornji dio pročelja vodoravni vijenci dijelili su u katove sa slijepim galerijama, arkadama udvojenih lukova na kolonadama tankih stupića. Posred fasade stajala je monumentalna rozeta, široki kružni prozor upisan u vanjski kvadrat opremljen s re- ljefima tetramorfa u kutevima između kvadrata i kruga u njemu. Na uglovima zabata pak bili su kipovi, simbolični likovi evanđelista. Sačuvan je lav, lik sv. Marka, i vol, lik sv. Luke. Cjelinu ikonografije pročelja uz vrsnost njegove arhitekture i skulpture, dopunjavala je i kromatska paleta kamena – bijeloga vapnenca, ružičaste breče, pla- vičastoga mramora – blokova slaganih po određenome redu koji bijaše sličan svoje- vrsnomu ornamentu. Priču o anatomiji toga zida ne mogu zaključiti bez osvrta na zanatsku razinu, na kulturu zidanja, koja je s djelima romaničkih klesara 12. stoljeća u Zadru dosegla tehničku razinu i umijeće graditelja rimske antike. O tome ne svjedoče tek izvrsni
pročelja romaničke katedrale u Zadru
48. reljefi na portalima već i sam zidarski slog. Nažalost, ne možemo ga doživjeti u na- Uzorak zidarskoga sloga na ravi jer je razoren, ali možemo pretpostaviti da je bio zidan onim umijećem kakvo je desnome obrazu katedrale, 12. stoljeće (foto: P. Vežić) očuvano na desnome, uličnom obrazu bazilike iz 12. stoljeća. Tvore ga savršeno kle- sani blokovi posve pravilni, gotovo ravnalom povučeni bridovi koji se među susjed- Pattern of masonry layout in the right-hand mantle of the cathedral, nim klesancima sljubljuju u mjeri manjoj od pola milimetra. Površina kamena be- 12th century sprijekorno je ravna, obrađena finom martelinom, a rubove blokova prate dlijetom precizno klesane uske trake, anatiroze, koje sasvim jednakom širinom i površinom obrubljuju klesance.49 Možda upravo na tome slogu, u detaljima njegove savršene, gotovo geometrijski precizne klesarske izvedbe – usporedive s najboljim primjerima rimskih graditelja, takva načina klesanja i zidanja – možemo prepoznati svu veličinu kulture zadarskih romaničkih klesara, njihova zanata i talenta ugrađenoga u taj očito divan spomenik, nažalost nestao prije više od sedam stotina godina.
pročelja romaničke katedrale u Zadru
BILJEŠKE
1 Nadbiskup Lampridije bijaše potomak drevne zadarske porodice Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, de Gallelis. Biskupom je postao 1141. godine, a nadbiskupom Traù, Spalato und Ragusa, Jarbuch der K.K. Central-Commissi- 1154. godine. U povijesnim izvorima njegovo ime ne spominje on, b. V., Wien, 1884., t. IX. (= RUDOLF EITELBERGER von se nakon 1178. godine. Vidi: CARLO FEDERICO BIANCHI, EDELBERG, Srednjovjekovni umjetnički spomenici Dalmacije, Zara cristiana I, Zara, 1877., 37–40; VESNA JAKIĆ-CESTARIĆ, Leykam international – Zagreb, 2009., 207., Tabla IX.) Ženska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim proce- 11 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku sima u Zadru do kraja XII stoljeća, Radovi Centra Jugoslavenske do 1409. (Prošlost Zadra II), Zadar, 1976., 164–165; EDUARD akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 21, Zadar, 1974., PERIČIĆ, Ustanovljavanje nadbiskupije i metropolije zadarske, 331–332; IVO BABIĆ, Zadarski knez Petronja i njegova kći Sta- Sedamnaest stoljeća Zadarske crkve I, Zadar, 2009., 131–151; na, Opuscula archeaeologica, sv. 23-24, Zagreb, 1999. – 2000., SERĐO DOKOZA (bilj. 1), 156–167. 320–321; ZVJEZDAN STRIKA, Catalogus episcoporum et ar- chiepiscoporum urbis Jadretinae, Radovi Zavoda za povijesne 12 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 11), 118. znanosti HAZU u Zadru – 48, Zadar, 2006., 149–151; EDUARD 13 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 11), 256–260; IVO PE- PERIČIĆ, Ustanovljavanje nadbiskupije i metropolije zadarske, TRICIOLI, Katedrala Sv. Stošije – Zadar, Zadar, 1985., 12 i 43. Sedamnaest stoljeća Zadarske crkve I, Zadar, 2009., 139–151; 14 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 5), 229–240; PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 6). SERĐO DOKOZA, Kronološki pregled povijesti Zadarske nad- 15 ĆIRIL METOD IVEKOVIĆ, Crkva i Samostan Sv. Krševana u biskupije od njena nastanka do početka 14. stoljeća, Sedamnaest Zadru, Zagreb, 1931.; NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. stoljeća Zadarske crkve I, Zadar, 2009, 156–165. 11), 54-256; IVO PETRICIOLI, Umjetnička baština Samostana 2 Lovre Periander bio je nadbiskup u Zadru u vremenu od 1246. Sv. Krševana do 16. stoljeća, u: 1000 godina Samostana Sv. Krše- do 1287. Stariji autori navode ga kao Zadranina, ili pak kao Spli- vana u Zadru, Zadar, 1990, 197–208. ćanina. Povijesni izvori ne potvrđuju ni jednu od tih dviju mo- 16 IVO BABIĆ, Zadarski knez Petronja i Njegova kći Stana, Opus- gućnosti. Vidi: CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 1), 43–44; cula Archaeologica, sv. 23-24, Zagreb, 1999. – 2000., 318. ZVJEZDAN STRIKA (bilj. 1), 159–162; SERĐO DOKOZA (bilj. 1), 198–200. 17 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 11), 164–165; ZVJEZ- DAN STRIKA (bilj. 1), 149–151. 3 CARLO CECCHELLI, Zara, Catalogo delle cose d’arte e antichità, Roma, 1932., 20. 18 ANTE STRGAČIĆ, Papa Aleksandar III u Zadru, Radovi Insti- 4 IVO PETRICIOLI, Romanička skulptura zadarske katedrale, tuta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 1, Majstor Radovan i njegovo doba, Trogir, 1994., 220–225. Zagreb, 1954., 153–187. 5 PAVUŠA VEŽIĆ, Arhitektura romaničke katedrale u Zadru, 19 SERĐO DOKOZA (bilj. 1), 177. Majstor Radovan i njegovo doba, Trogir, 1994., 235–236. 20 Misao da je katedrala produžena radi provođenja crkvenih re- 6 PAVUŠA VEŽIĆ, Prezbiterij katedrale u Zadru, Prilozi povijesti formi tijekom 13. stoljeća iznio sam u izlaganju održanom u umjetnosti u Dalmaciji, sv. 30, Split, 1990., 61–63; PAVUŠA VE- Motovunu 27. svibnja 2000. godine, na temu: Katedrala u Zadru ŽIĆ, Luogi di culto della catedralle di Zara, Hortus artium medi- – preobrazba romaničke bazilike u gotičku crkvu. evalium, sv. 11, Zagreb-Motovun, 2005., 285; PAVUŠA VEŽIĆ, 21 AUGUST FRANZEN, Pregled povijesti Crkve, Kršćanska sadaš- Episkopalni kompleks u Zadru – Episcopal komplex in Zadar, Za- njost i Glas koncila, Zagreb, 1970., 174. dar, 2013., 230. 22 HUBERT JEDIN, Velika povijest crkve, Kršćanska sadašnjost, sv. 7 MILENKO LONČAR, On the Description of the Churches of III/II, Zagreb, 1993., 163. the st. Anastasia and st. Donat in Zadar in De administrando 23 Razvijeni srednji vijek, (ur.) Enrico Cravetto, Biblioteka Jutar- imperio by Constantine Porphyrogenitus, Hortus artium medie- njeg lista: Povijest – 7, Rotolito Lombarda – Pioltello (MI) Italia, valium, sv. 5, Zagreb-Motovun, 1999; PAVUŠA VEŽIĆ, Po čemu 2007, 71. je u 10. stoljeću katedrala u Zadru mogla sličiti halkopratejskoj 24 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 1), 90–91; ZVJEZDAN bazilici u Carigradu?, Diadora, sv. 20, Zadar, 2001, 310. STRIKA (bilj. 1), 159–161. 8 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 6), 55, sl. 26-c. 25 EMIL HILJE, Šibenski klesar Petar pok. Mateja u Zadru, Radovi 9 EDO PIVČEVIĆ, Konrad von Grünemberg’s Visit to Croatian Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 31, (Razdio povijesnih znanosti Coastal Towns in 1486, British-Croatian Review, No 17., Decem- – 18), Zadar, 1993., 158. ber 1980; EDO PIVČEVIĆ, Jedno svjedočanstvo o hrvatskim gradovima iz godine 1486., Rad JAZU, 426., Zagreb, 1988.; IVO 26 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 1), 46–47; IVO PETRICIO- PETRICIOLI, Stari Zadar u slici i riječi, Zadar, 1999., 7–8, 11 i LI (bilj. 13), 26; ZVJEZDAN STRIKA (bilj. 1), 163. 14; NIKŠA PETRIĆ, Iz hrvatske renesansne arheologije, Starohr- 27 IVO PETRICIOLI, Fragmenti skulpture od VI. do VIII. stoljeća vatska prosvjeta, sv. 25, Split, 1998., 146. iz Zadra, Diadora, 1, Zadar, 1960., 179–184. 10 RUDOLF EITELBERGER von EDELBERG, Die mittelalter- 28 Radove su nadzirali austrijski arhitekt i konzervator Alois Hau- lichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, Traù, Spa- ser te zadarski kanonik C. F. Bianchi, ujedno dopisni član Sre- lato und Ragusa, Jarbuch der K.K. Central-Commission, b. V., dišnjega konzervatorskog povjerenstva u Beču. (Vidi: CARLO Wien, 1861., t. VI; RUDOLF EITELBERGER von EDELBERG, FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana II, Zara, 1880., 492 i 497;
pročelja romaničke katedrale u Zadru
STANKO PIPLOVIĆ, Doprinos Aloisa Hausera istraživanju i 45 MILJENKO DOMIJAN, Rab – Grad umjetnosti, Barbat – Za- zaštiti starog graditeljstva u Zadru, Zadarska revija, 6, Zadar, greb, 2001., 99. 1991., 37–42; JOSIP VRANDETIĆ, Carlo Federico Bianchi – za- 46 Uz primjere opisanih portala s plitkim protironom iz vremena darski kanonik i povjesničar (1809.-1891.), Sedamnaest stoljeća zrele romanike katkad se navodi i zabat nad portalom bazilike Zadarske Crkve – II, Zadar, 2009., 113. Sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu. Međutim, on je portal 29 EUGEN FRANKOVIĆ, Prilog poznavanju odnosa romaničke s trokutastim zabatom, ali bez oslona na bočne stupiće. Njih prema antiknoj umjetnosti u Dalmaciji, Peristil II, Zagreb, 1957., na tome portalu nema, te je on zapravo tip „visećega” protiro- 139–142. na. Vidi: MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 44) 267; TAMARA ILIĆ 30 IVO PETRICIOLI (bilj. 4), 223. OLUJIĆ (bilj. 44), 457–464. Stilski je zaista srodan navedenima iz zadarskoga kulturnog kruga 12. stoljeća, ali morfološki znat- 31 PAVUŠA VEŽIĆ, Primjeri protorenesanse u Zadru, Renesansa i no različit od njih, proizašao iz jednostavnijih rješenja rane ro- renesanse u umjetnosti Hrvatske – Zbornik Danâ Cvita Fiskovića maničke arhitekture 11. stoljeća u Dalmaciji, iz njezine tradicije 2, Zagreb, 2008., 441–444. konzolno istaknutih trokutastih zabata, poput onoga na crkvici 32 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 5) 236, sl. 7, T-IV i T-V; N. JAKŠIĆ – E. Sv. Jure iznad Kaštel Staroga, ili na crkvici Sv. Mihovila nad Do- HILJE, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Kiparstvo I, lom i Sv. Nikole kod Selca, obje na Braču, ili Sv. Mikule u Spli- od IV. do XVI. stoljeća, (ur.) Nikola Jakšić, (Emil Hilje, kataloška tu. (Vidi: TOMISLAV MARASOVIĆ, Dalmatia praeromanica I, jedinica 049), Zadar, 2008., 161; PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 6), sl. 45. Split – Zagreb, 2008., 312.). Stoga supetarski primjer na Rabu 33 CVITO FISKOVIĆ, U tragu za splitskom romanikom, Bulletin, genetski zaista možemo povezivati i sa skupinom ranoromanič- br. 5062, Zagreb, 1980., 103–104; JOŠKO BELAMARIĆ, Studi- kih portala u Dalmaciji s „visećim” protironom, ali, dakako, pod je iz srednjovjekovne i renesansne umjetnosti na Jadranu, Split, utjecajima rane romaničke arhitekture u italskim sredinama. 2001., 28; IGOR FISKOVIĆ, Javni spomenici posvećenja starih (Vidi: Architettura u: L’arte in Italia II – dal secolo V al secolo XI, gradova na hrvatskoj obali, Zbornik 6. Međunarodnog simpozi- (ur.) Carlo Ludovico Ragghianti, Roma, 1968., te Architettura u: ja Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb, 2004., L’arte in Italia III – dal secolo XII al secolo XIII, (ur.) Carlo Ludo- 91–98; PAVUŠA VEŽIĆ, Kolona na Forumu – Berlina na Kampi vico Ragghianti, Roma, 1969.) / The Column et the Forum – The Berlina on the Campus, Dia- 47 RUDOLF EITELBERGER von EDELBERG (bilj. 10), 168, fig. 24; dora, 31, Zadar, 2007., 109–128. RUDOLF EITELBERGER von EDELBERG (bilj. 10), fig. 34. (= 34 GIUSEPPE BERSA, Guida storico-artistica di Zara (Catalogo del RUDOLF EITELBERGER von EDELBERG (bilj. 10), 93, sl. 34.) R. Museo di S. Donato), Trieste, 1926., 63; NIKOLA JAKŠIĆ – 48 O korištenju maslinova ulja za čuvanje skulptura pisao je već Pa- EMIL HILJE (bilj. 32), 170; PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 33), 117–120. uzanija. (Vidi: PAUZANIJA, Vodič po Heladi, knjiga V, 11, Knji- 35 IVO PETRICIOLI (bilj. 4), 223. ževni krug, Split, 2008., 248.) 36 NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 32), 152–160, sl. 53–54. 49 Zamjetno umijeće građenja primjećujemo, naravno, na pročelju 37 IVO PETRICIOLI, Dva priloga povijesti zadarske katedrale, Pe- i uličnome obrazu bazilike Sv. Krševana iz 12. stoljeća, ili pak na ristil, 22, Zagreb, 1979, 5–15; IVO PETRICIOLI (bilj. 13), 45; produženome dijelu oplošja same katedrale iz 13. stoljeća, na za- IVO PETRICIOLI (bilj 4.), 218. sl. 7; JOŠKO BELAMARIĆ, Ro- čelju sakristije uz crkvu Sv. Dominika, također iz 13. stoljeća, te na maničko kiparstvo, Tisuću godina hrvatskog kiparstva, Zagreb, starijemu sloju fasade na kući Cedulini u Zadru. Ipak, umjetnost 1997., 59; JOŠKO BELAMARIĆ, Studije iz srednjovjekovne i re- klesanja i zidanja na svim tim primjerima nije na onako visokoj nesansne umjetnosti na Jadranu, Split, 2001., 28; NIKOLA JAK- razini klesarskoga zanata kao što je to bilo na uličnome obrazu, a ŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 32), 152–160 i 163–168. zacijelo i pročelju, romaničke katedrale 12. stoljeća u Zadru. 38 IVO PETRICIOLI (bilj. 13), 25–27; IVO PETRICIOLI (bilj. 4), 221–223; PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 5), 235. 39 IVO PETRICIOLI (bilj. 13), 27; NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HI- LJE (bilj. 32), 152–160, sl. 53–54. 40 IVO PETRICIOLI (bilj. 4), 225. 41 Vidi: Architettura u: L’arte in Italia III – dal secolo XII al secolo XIII, (ur.) Carlo Ludovico Ragghianti, Roma, 1969. 42 IVO PETRICIOLI (bilj. 15), 200. 43 PAVUŠA VEŽIĆ, Sklop župne crkve Sv. Asela, bivše katedrale u Ninu, Starohrvatska prosvjeta, sv. 15, Split, 1986., 212; PAVUŠA VEŽIĆ, Episkopalni kompleks u Ninu, Zbornik o Ninskoj bisku- piji, (u tisku). 44 TAMARA ILIĆ OLUJIĆ, Le portail à tympan de l’église Saint- Pierre de Supetarska Draga sur l’île de Rab, Hortus artium medie- valium, sv. 13/2, Zagreb – Motovun, 2007., 460, sl. 7 – MILJENKO JURKOVIĆ, Romanička sakralna arhitektura na gornjojadranskim otocima, rukopis doktorske disertacije, Zagreb, 1990., 95.