##plugins.themes.oapBasic.skip##
Adriai Művészettörténeti Szemle Keresés

Ranokršćanski sloj arhitekture u Nadžupnom kompleksu Sv. Asela u Ninu

DOI 10.15291/ars.486

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Évf. 4 (2014)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Marija Kolega Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru nepostojeci193@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
Arheološkim istraživanjima u današnjoj sakristiji i južno od crkve sv. Asela otkriveni su ostaci arhitekture koji mijenjaju i rasvjetljavaju dosadašnje spoznaje o urbanističkoj i graditeljskoj preobrazbi tijekom kasne antike i srednjeg vijeka u Enoni. Tijekom kasne antike zatečeni se rimski stambeni kompleksi, adaptacijom i pregradnjama oblikuju u potpuno novi, koji se prilagođavaju potrebama kršćanske zajednice. U današnjoj sakristiji otkrivena je polukružna apsida s lezenama na vanjskom plaštu i svetište s oltarom kao integralni dijelovi sjeverne ranokršćanske crkve. U južnom kompleksu istražena je manja longitudinalna građevina s vestibulom, krsnim zdencem i polukružnom apsidom na istoku. Kružna piscina s dva kraka stepenica u funkciji pokrštavanja potpuno je usklađena s liturgijskim potrebama vremena. Tijekom ranog srednjeg vijeka oba kraka stepenica su bila zatrpana, a krstionica opremljena kamenim namještajem. Na temelju arheološke stratigrafije, zaključuje se da je južni kompleks bio u funkciji baptisterija sve do gradnje kapele sv. Marcele (Gospe od Zečeva), koju je dao sagraditi ninski biskup Juraj Divnić (1510.-1530.).
Nin, crkva sv. Asela, ranokršćanska crkva, krstionički kompleks, kapela Gospe od Zečeva
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Absztrakt
  2. Bilješke

Archaeological excavations in the present-day sacristy and the area to the south of the Church of St Asel uncovered the architectural remains which have changed our existing knowledge about urban and architectural transformation of ancient Aenona during the period of late antiquity and in the middle ages. In late antiquity, the existing Roman residential buildings were adapted and rebuilt into new structures in order to cater for the needs of the new Christian community. The excavations in the present-day sacristy unearthed a semi- circular apse with pilaster strips along its exterior as well as an altar which stood in the sanctuary, all of which were integral parts of the north early Christian church. The area excavated to the south of the church was occupied by a relatively small longitudinal building with a vestibule, baptismal font and a semi-circular apse at the east end. Two arms of the cruciform font were provided with steps which facilitated baptism and correspond fully to the liturgical needs of that time. During the early middle ages both sets of steps were filled in and the baptistery received new stone furnishings. Based on the archaeological stratigraphy, the article concludes that the set of buildings to the south of the present-day church retained its baptismal function until the sixteenth century when the Bishop of Nin Juraj Divnić (1510-1530) decided to replace it with a chapel dedicated to St Marcella (Our Lady of Zečevo).

Bilješke

1 Poslije Kandijskoga rata (1645.-1669.) kapela Sv. Marcele konzervatorskih istraživanja izvađen je i danas je izložen u mijenja naziv u Gospu od Zečeva, te se 1780. godine obnavlja lapidariju Muzeja, usp. MARIJA KOLEGA, Vodič: Arheološki i na zapadnoj strani produljuje, o čemu svjedoči natpis na muzej Zadar, Muzej ninskih starina, Zadar, 2004., 56. Masivni pročelju. Usporedi LUKA JELIĆ, Spomenici grada Nina, kameni blok izvađen je nakon arheoloških istraživanja, i Viestnik Hrvatskoga arheologičkoga društva, N. S., VI (1902.), prebačen u crkvu Sv. Nikole u Prahuljama. Od postolja oltara Zagreb, 103-116, 105, sl. 48; IVO PETRICIOLI, Osvrt na ninske dokumentirana je četvrtasta rupa za uglavljivanje noge oltara. građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga vijeka, 8 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 2, 1985.), 206, crtež 2 i 4. u: Povijest grada Nina, (ur. Grga Novak, Vjekoslav Maštrović), Zadar, 1969., 299-356, 314, sl. 7, 15. U toj se pravokutnoj 9 Dio apside bio je evidentiran konzervatorskim istraživanjima građevini danas nalazi crkvena riznica, MILJENKO DOMIJAN, 1973. i 1974. godine, usp. PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 2, 1985.), Riznica župne crkve u Ninu, Zadar, 1983. 203, crtež 3-4, sl. 1. Od liturgijskog namještaja pronađeni su fragmentirani ulomci koje je teško rekonstruirati. 2 PAVUŠA VEŽIĆ, Sklop župne crkve Sv. Asela, bivše katedrale u Ninu, Starohrvatska prosvjeta, ser., III, 15 (1985.), 201-215, 10 Pronađeni su metalni predmeti koji bez sumnje pripadaju 203; PAVUŠA VEŽIĆ, Ninska crkva u ranom srednjem vijeku oltarnom inventaru: dva križa (s pozlatom i srebrom), brončana – problem kontinuiteta i rezultati arheoloških istraživanja, u: aplika, ulomci olovnog lima, te staklena bočica i gema. Starohrvatska spomenička baština – Rađanje prvog hrvatskog 11 Ta je ulična komunikacija ostala u upotrebi sve do danas, usp. kulturnog pejzaža (zbornik radova znanstvenog skupa održanog MARIJA KOLEGA, Pravci urbanih komunikacija u antičkoj od 6-8. listopada 1992.), (ur. Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić), Enoni, Histria Antiqua, 17 (2009.), 123-132, 126, sl. 6. Zagreb, 1996., 165-171; PAVUŠA VEŽIĆ, Starokršćanska 12 Kontinuirana povezanost antičkog urbanizma i arhitekture arhitektura u Zadru i na zadarskom području, Godišnjak zaštite u Nadžupnom kompleksu Sv. Asela, prepoznaje se ne samo spomenika kulture Hrvatske, 12 (1986.), 161-177; PAVUŠA tijekom kasne antike, već i u kasnijim razdobljima: romanički VEŽIĆ, Zadar na pragu kršćanstva, Zadar, 2005., 113-118. se zvonik podiže iznad visoko sačuvanih rimskih zidova; 3 NIKOLA JAKŠIĆ, Preživjele ranokršćanske crkve u kapela Gospe od Zečeva s produžetkom, istočni i južni zid srednjovjekovnoj ninskoj biskupiji, Diadora 15 (1993.), današnje sakristije podignuti su iznad rimskih. Pročelje crkve 127-144, 139; PASCALE CHEVALIER, Ecclesiae Dalmatiae. izgrađeno je krajem 18. stoljeća, a zgrada nekadašnje osnovne L’architecture paleochrétienne de la province Romaine de škole „Petra Zoranića” 1906. godine nad ostacima kneževe Dalmatie (IVe-VIIe s.). 1. Catalogue (Collection de l’ École palače, usklađena s rimskim kardom. Time je postignut française de Rome 194/2), Rome - Split, 1995., 83-86; ISTA, urbanistički sklad od antike do ranog novoga vijeka, koji se Ecclesiae Dalmatiae. L’architecture paléochrétienne de la potvrđuje u Glavnoj ulici što od Donjih vrata vodi prema province Romaine de Dalmatie (IVe-VIIe s.). 2. Illustrations središtu grada. et conclusions, (Collection de l’ École française de Rome 13 MARIJA KOLEGA (bilj. 11), 129. 194/2), Rome - Split, 1995a, 110, sl. 3; Pl. XIII, 2; ANTE UGLEŠIĆ Ranokršćanska arhitektura na području današnje 14 JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ, Liturgical Installations in the Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2002., 36-40, sl. 27-29; NENAD Roman province of Dalmatia, Hortus artium medievalium, 5 CAMBI, Srima i dvojne bazilike u Dalmaciji, Srima – Prižba. (1999.), 133-145, donosi rekonstrukcije oltara u Starom Gradu, Starokršćanske dvojne crkve, Šibenik, 2005., 55-70, 61, sl. 10. 136, Fig. 5 i Postirama, 137-138, Fig. 9. 4 MARIJA KOLEGA, Nadžupni kompleks Sv. Anselma (Asela), 15 Usp. bilj. 11. istraživanja godine 2001., Obavijesti HAD-a, XXXIV, 2 16 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 2, 1985.), 203, crtež 7-8, radi se o vratima (2002.), 73-78. s polukružnim rasteretnim lukom građenim od niza radijalno 5 Sloj kaldrme pojavio se na dubini od 0,68-0,74 m i identičan je položenih klesanaca. uzorku kamenog popločenja sačuvan u dijelu glavne ulice ispred 17 Za crkvu Sv. Bartula na Crkvini u Galovcu, usp. JANKO ulaza u crkvu Sv. Asela, a evidentiran u arheološkoj kampanji 2000. BELOŠEVIĆ, Osvrt na konačne ishode istraživanja položaja godine. Ta je shema poslužila konzervatorima za novo kameno Crkvine u selu Galovcu kod Zadra, Diadora, 18-19/1996.-1997. popločenje kako u cijeloj glavnoj ulici, tako i u ostalim dijelovima (1997.), 301-350, 305, sl. 1, 317, sl. 9. Za crkvu Sv. Martina u grada Nina, usp. MARIJA KOLEGA, Srednja ulica grada Nina – Lepurima, usp. NIKOLA JAKŠIĆ, Il ruolo delle antiche chiese svjedok vremena: arheološka istraživanja od 2000. do 2004. godine rurali nella formazione del ducato croato medievale, Hortus / The Main street of the city Nin – a witness to time: archaeological artium medievalium, 14 (2008.), 103-112, 107, Fig. 7. Za crkvicu Excavations from 2000 to 2004, Zadar, 2005., [11], sl. [3]. Vele Gospe na Ošljaku, usp. PAVUŠA VEŽIĆ, Vela Gospa na 6 Zdenac je bio ispunjen mramornim profiliranim i kamenim Ošljaku, Diadora, 14 (1992.), 311-324, 318-319, sl. 8-9. ulomcima, pijeskom, tamnijom zemljom, sitnim tegulama i 18 Za južnu crkvu u Srimi, usp. ZLATKO GUNJAČA, Srima – žbukom. Dno zdenca ima blagi pad (oko 5 cm) prema zapadu, Prižba: ostaci arhitekture i analiza građevinskih faza, Šibenik, tj. prema jugozapadnom kraku stepenica. 2005, 22-25, sl. 18. Za crkvu na lokalitetu Žažvić, usp. JASNA 7 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 2, 1985.), 207, crtež 4, sl. 2. Rimski JELIČIĆ, Narteks u ranokršćanskoj arhitekturi na području nadgrobni spomenik - titulus iz kraja 1. stoljeća nakon istočnog Jadrana, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 23

Marija Kolega: Ranokršćanski sloj arhitekture u Nadžupnom... Ars Adriatica 4/2014. (15-28)

(1983.), 5-39, 18; ANTE UGLEŠIĆ, Ranokršćanska arhitektura na stupića. Taj drugi ulomak vrlo je važan i možebitno presudan u području današnje šibenske biskupije, Zadar, 2006., 16-18, sl. 3. potvrđivanju ili osporavanju iznesene kronologije. 19 Cjelovit popis usp. PASCALE CHEVALIER (bilj. 3, 1995., 35 Arheološki su utvrđene te promjene, koje se iščitavaju u 1995a), ovdje navodimo samo neke: Ogrul, 38-39, Pl. VI, Fig. 1; kompaktnom sloju zdrobljena kamena vapnenca u širini oko 30- Korintija, 40-41, Pl. VI, Fig. 2; Barbat, 53-54, Pl. VIII, Fig. 1. ak cm uokolo piscine, i fragmentima kamena u samoj piscini. 20 Arheološki su dokumentirana samo vrata u sjevernom zidu 36 MARIJA KOLEGA, Ranosrednjovjekovni horizont grobova na južne građevine. nalazištu Ploče u sklopu župnog kompleksa sv. Asela u Ninu 21 U južnom zidu registrirana su vrata koja su nakon gradnje (u tisku). Referat s istim naslovom održan je na znanstvenom apside zazidana, dok je na zapadnoj strani otkriven dio kamenog skupu „Hrvatska arheologija i Aachenski mir, 812.-2012.”, Zadar, praga, poništen kasnijim strukturama. 29.-30. studenog i 1. prosinca 2012. godine. 22 Za dvojne bazilike u Dalmaciji usp. PASCALE CHEVALIER 37 NIKOLA JAKŠIĆ, On the Origin of the Baptismal Font with the (bilj. 3, 1995a.), 101-113; NENAD CAMBI (bilj. 3, 2005.), 58-66. Name of Prince Višeslav, Hortus artium medievalium, 8 (2002.), 241-245, 244; MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL, Krsni zdenac 23 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 2, 1985.), 113. Hrvata. Paleografsko-epigrafska raščlamba natpisa s krstionice 24 O pojavi dvojnih bazilika, u koje je uključen i ninski katedralni kneza Višeslava, Croatica Christiana periodica, god. XXXI, br. kompleks usp. PASCALE CHEVALIER (bilj. 3, 1995.), 83- 59 (2007.), 1-31, 30. 86, Pl. XIII, Fig. 2; 1995a, 110, sl.3; PASCALE CHEVALIER, 38 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 3, 2002.), 36-40, Sl. 27-29; PAVUŠA Les églises doubles de Dalmatie et de Bosnie-Herzégovine, VEŽIĆ (bilj. 2, 2005.), 113-114. Antiquité tardive, 4 (1996.), 149-159; NENAD CAMBI (bilj. 3, 39 Don Luka Jelić bavio se Ninom od 1889., a intenzivno od 1893. 2005.), 61, sl. 10. do 1918. godine, kada je živio u Zadru. 25 O tipologiji starokršćanskih krstionica u rimskoj provinciji 40 LUKA JELIĆ (bilj. 1, 1902.), 103-108, sl. 48. Dalmaciji usp. PASCALE CHEVALIER, Les baptistères paléochrétiens de la province romaine de Dalmatie, Diadora, 10 41 LUKA JELIĆ (bilj. 1, 1902.), 106, sl. 48.1. (1988.), 111-163; 1995a, 159-180. 42 LUKA JELIĆ, Dvorska kapela Sv. Križa u Ninu s uvodom o 26 ZLATKO GUNJAČA (bilj. 18, 2005.), na lokalitetu Srima – starohrvatskoj ninskoj župi i o istraživanju starohrvatskih spomenika Prižba u prostoriji C izdužena oblika, središnjoj od triju koje u Ninu, a s dodatkom o postanku dalmatinsko-persijskoga kružno- čine sjeverni kompleks sjeverne crkve, otkrivena je kružna kubetnoga graditeljskoga tipa, Zagreb, 1911., sl. 3, 7-10. piscina. Dijelom je ukopana u stariju križnog oblika, a dijelom 43 Na sjeveroistočnom zidu crkve mogli su se pratiti otisci izlazi iz poda, 19-20, sl. 9, 16. građevine, tj. njezine visine, kao i vrata kojima je bila 27 Zanimljiv je pronalazak još jednog zdenca prilikom istraživanja povezana s prezbiterijem. Zadnjom konzervatorskom obnovom 1992. godine na lokalitetu Crkvina u Bublinu, u selu Zmijavci Nadžupnog kompleksa 2001. i 2002. godine crkva je ožbukana, kod Imotskoga: kružnoga oblika, promjera 0,90 m, a dubine pa se njezine graditeljske faze više ne mogu iščitati na plaštu samo 0,40 m, sa stepenicama na sjevernoj i južnoj strani, sjevernoga i južnog zida. usp. NENAD CAMBI – ANITA GAMULIN – SNJEŽANA 44 Za vrijeme boravka u Ninu, u nepostojanje graditeljskih TONKOVIĆ, Starokršćanska bazilika u Zmijavcima, Split - struktura koje povezuje s baptisterijem, uvjeravao je don Luku Zmijavci, 1999., 23, 28 s tlocrtom. Jelića i Mihovil Abramić. 28 Na lokalitetu je otkriven ranokršćanski kompleks s krsnim 45 MATE SUIĆ - MELKIOR PERINIĆ, Revizija iskapanja „ninskog zdencem kružnoga oblika, konkavnoga dna, promjera 70 baptisterija”, Diadora, 2 (1962.), 317-320. cm. Gornji dio zdenca je uništen, pa mu nije poznat tlocrtni 46 Istraživanja Janko Belošević nije publicirao, ali je terensku oblik, usp. LJUBOMIR GUDELJ, Ranokršćanski kompleks u dokumentaciju ustupio Anti Uglešiću. Otinovcima na Kupreškoj visoravni, Starohrvatska prosvjeta, ser. 47 IVO PETRICIOLI (bilj. 1, 1969.), 316-317; ISTI, Krstionica s III, 27 (2000.), 95-113, 103-104, tlocrt i slika. imenom „Vuissasclavo duci” i problem ninskog baptisterija, 29 PASCALE CHEVALIER (bilj. 25, 1988.), 134, Fig. 11 (Čipuljić). Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 14 (1984.), 125-134, 133. 30 PASCALE CHEVALIER (bilj. 25, 1988.), 134, Fig. 11 (Žitomislići). 48 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 3, 2002.), 36-40, gdje autor te stranice 31 PASCALE CHEVALIER (bilj. 3, 1995a.), 158, karta na 165. posvećuje crkvi Sv. Asela. Prijedlog rekonstrukcije tlorisa 32 PASCALE CHEVALIER (bilj. 25, 1988.), 134, Fig. 11 (Blagaj). južnoga ranokršćanskog kompleksa koji donosi na slici 29 ne odgovara arheološki istraženoj situaciji koja je evidentirana 33 Dvostruki je prilaz u piscinu rješenje usklađeno s liturgijskim na terenu. Otkriće krsnog zdenca interpretira kao bazen „koji tekstovima, a povezano je sa simboličkim vrijednostima obreda vjerojatno i nije bio ranokršćanski, već raniji, ali je upotrebljavan krštenja. Usp. JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ, Ranokršćanske za obrede krštenja”. Međutim, važan je tlocrt crkve u koji autor dvojne crkve u Starom Gradu na Hvaru, Split, 1994., 30. Takav unosi rezultate Beloševićevih istraživanja na sjeveroistočnoj prilaz zastupljen je na piscinama kružnoga i križnoga tipa, usp. strani crkve, i otkrivenu prostoriju interpretira kao „krstionicu PASCALE CHEVALIER (bilj. 25, 1988.), Fig. 11-12, 14, 17. iz 6. stoljeća, koja je ostala u funkciji sve do 18. stoljeća”. Autor 34 Navedena kronologija može se prihvatiti, ali bi je trebalo zaključuje …„ona je u predromaničkom vremenu djelomice još istražiti. Naime, u unutrašnjem zidu apside ugrađene su preuređena, …a u pravokutni zdenac je najvjerojatnije ubačen dvije spolije, od kojih je jedna moguće antička, a druga je dio glasoviti Višeslavov krsni zdenac”.

Takvo mišljenje prihvaćaju u novije vrijeme: KREŠIMIR 53 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana, II, Tipografia REGAN – BRANKA NADILO, Crkve u sjeverozapadnom dijelu Woditzka, Zara, 1879., 216-220. zadarskoga zaleđa, Građevinar, god. 61, 7 (2009.), 683-685. 54 To je još jedan snažan dokaz o sačuvanosti krstionice sve do 49 To je pretpostavio i PAVUŠA VEŽIĆ, (bilj. 2, 1985.), 213, bilj. 37. ranoga novog vijeka, pa je pretpostavka o njezinoj tradiciji kod 50 Opise vizitatora iz 1579. i 1603. god. vidi u: AMOS-RUBE Ninjana opravdana. Sloj kaldrme kojim je kompleks popločan, FILIPI, Ninske crkve u dokumentima iz godine 1575. i 1603., identična je uzorka kao i onaj istraženi u Glavnoj ulici. Usp. u: Povijest grada Nina, (ur. Grga Novak, Vjekoslav Maštrović), MARIJA KOLEGA (bilj. 5, 2005.). To je moguće razjasniti Zadar, 1969., 549-595, 556-560. iz dvaju razloga: a) činjenicom da je južna strana crkvenoga 51 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 3, 1993.), 139-141.; ISTI, La survivance kompleksa u funkciji sporedne ulice, ili, b) namjerom koja des édifices paléochrétiens dans les terres de la principauté proizlazi iz redova crkvene organizacije, koja prvi izvor Croate, Hortus artium medievalium, 1 (1995.), 36-45. kršćanstva u Ninu popločavanjem ostavlja „konzerviranim” 52 O graditeljskim promjenama koje se događaju na crkvi u okviru kompleksa. Prvi razlog pokazuje se nedostatnim početkom 9. stoljeća i u njezinu interijeru usp. PAVUŠA VEŽIĆ zbog činjenice da ostaci popločenja nisu pronađeni u ostalom (bilj. 2, 1985.), 206, bilj. 26. prostoru, pa se drugi razlog čini prihvatljivijim.

Marija Kolega: Ranokršćanski sloj arhitekture u Nadžupnom... Ars Adriatica 4/2014. (15-28)

Ugyanannak a szerző(k)nek a legtöbbet olvasott cikkei

Hasonló cikkek

1-10 a 236-ból/ből

You may also Haladó hasonlósági keresés indítása for this article.