Skip to content
Adriai Művészettörténeti Szemle Search

The Role of Alfred Albini in the Design and Construction of the Croatian Cultural Centre in Sušak, and Its Completion and Alterations

DOI 10.15291/ars.2929

Download PDF

Vol. 9 (2019)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Julija Lozzi Barković Department of Art History, Faculty of Philosophy, University of Rijeka
  • Lidija Butković Mićin Department of Art History, University of Zadar
The Croatian Cultural Centre in Sušak is one of the most significant modernist buildings in the Rijeka region, which moreover enjoys a prominent status in the whole of 20th-century modern architecture in Croatia. In this paper, based on the systematic analysis of previously unconsidered archival material, the research focus is on Alfred Albini’s design variants in concept and performance, as well as on the qualitative analysis of the construction itself. Special emphasis has been placed on the hotel part of the complex, for which the course of Albini’s decisions about the ground-plan layout and articulation of the exterior has been reconstructed, and on the completion and alterations during the post-war and later years, which contributed to the overall definition of this complex architectural assembly.
Croatian Cultural Centre, Sušak, Rijeka, Alfred Albini, modernist architecture
Sections
  1. Abstract
  2. Uvod

Uvod

O Hrvatskom kulturnom domu u Sušaku, jednom od najsloženijih i najintri- gantnijih primjera hrvatske moderne arhitekture između dva rata, pisali su mnogi: sami sudionici njegove ideacije i realizacije, arhitekti i inženjeri iz Sušaka i Zagreba, a potom povjesničari umjetnosti i arhitekture u brojnim publikacijama, člancima, knjigama.1 Državni natječaj za Narodni dom u Sušaku iz očišta nacionalne povijesti arhitekture bio je ključni trenutak za afirmaciju modernog izraza, potvrda ne samo kvalitete prvonagrađenog projekta Josipa Pičmana nego općenito nastupajuće gene- racije mladih autora koji su svoje snage odmjeravali upravo na javnim natječajima kao mjestima propagiranja novih ideja i edukacije javnosti o naprednoj i socijalno osviještenoj arhitekturi. Samo ostvarenje Doma dugo je vremena bilo zasjenjeno Pič- manovom tragedijom pa se tek početkom 90-ih godina 20. stoljeća znanstveni fokus počinje usmjeravati i prema projektnim inačicama Alfreda Albinija te kvalitativnoj analizi izvedene gradnje. Temeljni cilj ovog rada upravo je doprinijeti istraživanji- ma na tom planu, što uključuje, pored nacrtne dokumentacije, konzultiranje pisanih izvora i tehničkih elaborata čiji je potpisnik upravo Alfred Albini, a koji prethode ili prate izgradnju, te upozoriti i na Albinijevu involviranost kao nadzornog inženjera u višegodišnji proces realizacije kompleksa te na poslijeratno dovršenje građevine i provedene izmjene. Sušak je, podsjetimo, u međuratno doba pogranični i lučki grad u sastavu Kra- ljevine Jugoslavije, koji nakon osamostaljenja 1919. postaje važno gospodarsko središte i tranzitna postaja za Hrvatsko primorje i Dalmaciju. Početkom tridesetih godina broji tek 16 tisuća stanovnika, no za Banovinu Hrvatsku i Kraljevinu Jugo- slaviju znači mnogo više nego istovremeno susjedna mnogoljudnija Rijeka Italiji. Sušak je trebao prerasti i u kulturno i turističko središte regije, no zbog manjka smještajnih kapaciteta i društvenih sadržaja nije mogao računati na duži boravak posjetitelja. Općinski čelnici, svjesni tih problema, ozbiljno su prionuli realizaciji ambicioznog pothvata izgradnje višenamjenskog Narodnog doma kojim bi riješili sve navedene potrebe grada. U onovremenoj društveno-povijesnoj konstelaciji ra- zlozi pokretanja tog zamašnog projekta nosili su i nedvojbene političke konotacije jer je takvo zdanje na nacionalnoj i međunarodnoj razini trebalo simbolički pred- staviti napredak ne samo Sušaka nego i Kraljevine Jugoslavije u cjelini, osobito u odnosu na susjednu Italiju. Prema novijim istraživanjima izgleda da je sušačka općina na čelu s gradona- čelnikom Đurom Ružićem tom zadatku pristupila s izuzetnom odgovornošću pa je prije pokretanja bilo kakve akcije 1933. naručila predprojektnu razradu od Ernesta Weissmanna s Radnom grupom Zagreb.2 Grupa se u tipološkom smislu zanimala upravo za višenamjenske zgrade s poslovnim dijelom, dvoranom za kulturne ma- nifestacije, knjižnicom i muzejom, koje su i u inozemnim razmjerima prepoznate kao mjesta produkcije nove socijalne i urbane kulture. Natječajni projekti Radne grupe Zagreb za Radničke ustanove u Zagrebu i Državnu štampariju u Beogradu te idejna studija Narodnog doma u Sušaku odlikuju se promišljenom dispozicijom tih složenih arhitektonskih sklopova unutar urbanistički zahtjevnih situacija uz ra- cionalno korištenje raspoloživih parcela. U primjeru sušačkog Doma članovi grupe inzistiraju na međusobnom odnosu svih sastavnica u komunikaciji s neposrednim gradskim tkivom te na hortikulturnom uređenju trga – terase ispred hotela i ka- vane. Hotel zamišljaju kao visoku zgradu koja je akcent glavne jugoslavenske luke sjevernog Jadrana (sl. 1).3 Naručenom razradom projekta kod kompetentnih stručnjaka, što je bio uzoran potez rukovodstva grada Sušaka, stvoreni su preduvjeti za pripremu programa jav- nog natječaja za idejnu osnovu Narodnog doma. Program natječaja raspisanog u

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

1. studenome 1934., koji je privukao inženjere i arhitekte iz svih važnijih središta Kra- Radna grupa Zagreb: ljevine Jugoslavije, sastavilo je Gradsko poglavarstvo uz suradnju delegiranih člano- prednatječajna studija Narodnog doma, 1933./1934., perspektiva, va Kluba arhitekata iz Zagreba, koje je za izgradnju Doma predvidjelo atraktivno, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, ali graditeljski neprikladno zemljište u središtu Sušaka, na sjecištu Strossmayerove Zagreb, AKP.97.8A, Narodni dom ulice i Boulevarda (danas istoimene ulice). Prvonagrađeni rad Josipa Pičmana sa u Sušaku suradnicima ponudio je najbolje rješenje koje hotelski sklop odvaja od dijela zgrade Zagreb Work Group: a pre- za javne i kulturne potrebe, ali uspostavljajući njihove međusobne veze radi cjelo- competition study of the Croatian vite organizacijsko-tehničke djelotvornosti kompleksa. Prostornim smještajem ističe Cultural Centre, 1933/1934, perspective, Croatian Museum se uloga visinski dominantne zgrade hotela koji se izdiže iznad okoline i vidljiv je of Architecture HAZU, Zagreb, izdaleka kao obilježje Sušaka. Kao i u rješenju Radne grupe Zagreb, čiji je član bio AKP.97.8A, Croatian Cultural Centre Josip Pičman, hotel je odmaknut od prednjeg dijela gradilišta, ali nije pločastog tipa in Sušak kakav grupa predlaže, već je pravokutnog tlocrta s plitkim ostakljenim istacima na južnom i zapadnom pročelju. Protuteža mu je peterokatni blok L tlocrta na također ostakljenom postamentu, s kulturnim centrom i stambenim dijelom, koji gradilište zatvara i stapa se s okolnom izgradnjom.4

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

Natječajni projekt Alfreda Albinija U dokumentaciji pohranjenoj u Državnom arhivu u Rijeci Alfred Albini ne na- vodi se među sudionicima natječaja, premda je sačuvan njegov navodni natječajni projekt u Muzeju grada Zagreba na kojem je uočljivo geslo Jadran.5 Sporno je da se 2. pod istim nazivom u službenom popisu natječajnih radova spominje otkupljeni rad Natječajni rad Alfreda Albinija za Fedora Vučkovića koji koncepcijski nema nikakve veze s Albinijevim prijedlogom. Narodni dom, 1935., nacrt južnog pročelja i tlocrt prvog kata, Muzej Već je Nana Palinić izrazila sumnju u Albinijevu participaciju u natječajnom projek- grada Zagreba, ostavština Alfreda tu za Narodni dom jer je tvrdnja u konzultiranoj literaturi počivala prije svega na Albinija objavljenoj izjavi inž. Zlatka Prikrila, člana stručnog povjerenstva za ocjenu pristi- Alfred Albini’s competition project glih radova, da je Albini dobio jedan od pet podijeljenih jednakih otkupa, premda for the Croatian Cultural Centre, ih je prema arhivskim izvorima dodijeljeno četiri.6 Je li Albinijev rad iz formalnih 1935: design of the south façade, razloga prijavljen pod drugim nazivom, odnosno je li Albini uopće konkurirao na ground plan of the first floor, natječaju ostaje još jedno od otvorenih pitanja s obzirom na to da ne postoji vjerodo- Zagreb City Museum, legacy of Alfred Albini stojna dokumentacija koja bi njegovo sudjelovanje zaista i potvrdila. Kako god bilo,

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

Albini u tzv. natječajnom projektu predlaže izduženu visoku zgradu s priljubljenim nižim aneksom koja se konveksno-konkavnim pročeljima prilagođuje ulicama što obilaze parcelu. Osmeroetažni volumen s hotelom i kupalištem prati krivulju Bou- levarda, a niži blok s malom i velikom dvoranom blagi zavoj Strossmayerove ulice uz jednakovrijedno tretirane obje ulične fasade. Rasterirana vanjska obloga prednjeg aneksa u kontrastu je s glatkim pročeljem uzdužne zgrade na ostakljenom podnožju, definirane zaobljenim uglom predviđenim za smještaj stepeništa. Kavana i restoran s terasom na prvom katu spojeni su s velikom i malom dvoranom u jedinstvenu cjelinu, no primjedba o neusklađenosti unutrašnjeg kuta susreta dvaju korpusa kao manje uspješno promišljenih segmenata interijera apsolutno stoji, ne dosegavši kva- litetom ostala rješenja u unutrašnjem rasporedu (sl. 2).7 Poznato je da događaji nakon završenog natječaja nisu krenuli pretpostavljenim tijekom jer se na temelju idejnog projekta, osmišljenog prema vrlo širokim postav- kama natječaja, nije moglo pristupiti izradi izvedbene osnove, bez prethodnog uskla- đivanja sa stvarnim materijalnim mogućnostima općine. Kako bi se dobilo konačno rješenje Doma koje bi udovoljilo svim željama i novčanim ograničenjima, Gradsko vijeće u travnju 1935. odlučuje raspisati uži natječaj između trojice nagrađenih na- tjecatelja (Pičman, Löwy, Kliska/Ulrich), ali s vrlo detaljnim programom. Izvedba je, nakon niza obrata, 8. veljače 1936. povjerena Pičmanu koji je, ne vjerujući u poziti- van ishod, dan prije počinio samoubojstvo u Zagrebu.8

Varijante projektnih rješenja Alfreda Albinija Nakon tragične smrti Josipa Pičmana, a uz podršku dr. Ive Perovića, tadašnjeg bana Hrvatske Banovine, odlučeno je da se na podlozi prvonagrađenog projekta na- stavi s radom na izgradnji Doma, a posao je povjeren arhitektu Alfredu Albiniju koji je tada bio profesor na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. 9 U arhivskim izvorima i stručnoj literaturi ne navode se točni razlozi zašto je Albini preuzeo taj izuzetno zahtjevan po- sao koji je uključivao izradu izvedbenog projekta Narodnog doma te čitavog niza teh- ničkih elaborata radi pripreme licitacija i troškovnika radova, a potom i kompleksno vođenje i nadzor gradnje. No, očito je to bio izazov za stručnjaka s određenim prak- tičnim i akademskim iskustvom, koji je povjereni mu zadatak izvršavao s očekivanom odgovornošću i dosljednošću.10 Albinijev pomoćnik u nadzornim poslovima u vrijeme najintenzivnijih radova bio je tada mlad i produktivan arhitekt Kazimir Ostrogović.11 Pouzdano možemo tvrditi da je Alfred Albini predložio tri idejne varijante prije izrade izvedbenog projekta Narodnog doma u periodu od 1936. do 1938. godine, iako su i tijekom gradnje prema Albinijevim pisanim uputama i nacrtima unošene izmjene poput rasporeda i broja hotelskih soba i drugih prostorija. Prvi Albinijev idejni projekt doslovna je razrada Pičmanova natječajnog rada, uz izostavljanje balkona poslovnih prostorija okrenutih sjeveru, nakon čega su uslijedile radikalnije promjene. Tako su sljedeće dvije inačice predvidjele rotiranje zgrade s ma- lom dvoranom kako bi bila postavljena paralelno s volumenom s velikom dvoranom, kao i položaj hotelskog tornja u prednjem dijelu zemljišta. Restoran, u prvoj varijanti također pozicioniran između hotela i kulturnog centra (s velikom i malom dvoranom i kavanom), ostakljenjem fronte prema terasi nadovezuje se na princip ostakljenja hotelskog tornja. Ostakljenje pročelja male dvorane u drugoj inačici izostaje, koje je u trećoj varijanti definirano neprekinutim nizom prozorskih otvora uz njezin gornji rub, približavajući se izvedbenom projektu. Pročelje velike dvorane u drugoj inačici jednake je visine kao zgrada male dvorane, na koju se nadovezuje povišeni istočni blok doprinoseći stepenastom nizanju volumena na sjevernoj strani.12 Ističemo da je u svim navedenim varijantama predviđeno ostakljenje pročelja zgrade hotela s južne i zapadne strane, kao što je to zamislio Josip Pičman u natječajnom projektu (sl. 3).

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

3. Alfred Albini u izvedbenom rješenju, na traženje općine, izostavlja sadržaj cijele Druga Albinijeva projektna inačica suterenske etaže s bazenom (koji se provlači u svim njegovim prethodnim prijedlo- HKD-a: nacrt uličnog pročelja, tlocrt prvog kata, 1936.-1938., zima). Peterokatni blok, izvorno predviđen za stanovanje, prenamjenjuje za smještaj Muzej grada Zagreba, ostavština ureda javnih institucija. Izostavlja i poprečni prolaz/stepenište na spoju kompleksa s Alfreda Albinija postojećom izgradnjom u Strossmayerovoj ulici, što je u odnosu na Pičmanov natje- Albini’s second project version of čajni projekt komunikacijski gubitak zarad veće prostornosti kulturnog centra. Albi- the Croatian Cultural Centre: design ni, za razliku od Josipa Pičmana koji je inzistirao na razvedenosti dijelova građevine, of the street front, ground plan of pomakom hotela iz sjeverozapadnog u jugozapadni dio parcele polučuje kompak- the first floor, 1936-1938, Zagreb City Museum, legacy of Alfred Albini tnost kompleksa koji prati krivulju Strossmayerove ulice, što je koncepcijski uočljivo već u njegovu tzv. natječajnom projektu (sl. 4).13

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

4. Alfred Albini: tzv. izvedbeni projekt Narodnog doma, tlocrt prvog kata (uključujući tlocrt zadnje etaže hotelskog tornja), Muzej grada Zagreba, ostavština Alfreda Albinija Alfred Albini: the so-called construction design of the Croatian Cultural Centre, ground plan of the first floor (including the ground plan of the top floor of the hotel tower), Zagreb City Museum, legacy of Alfred Albini

Terasa ispred hotela, sa zgradom male dvorane, pomaknuta je između dvaju glav- nih korpusa: hotela i volumena s velikom dvoranom. Krajnji zapadni ugao parcele iskorišten je za spremište dostupno iz ulaznog hola hotela te za manju terasu iznad tog završnog „kljuna”.14 Tlocrtni gabarit hotela Alfred Albini koncipira kao pravokutnik (19/18, 25 x 10 m/9, 27) s četrnaest etaža nad zemljom i tri ispod zemlje.15 Ulazni hol s portirom i uredom postavlja paralelno s pružanjem glavne gradske prometnice, koji zauzima 5. Alfred Albini: tzv. izvedbeni zračni prostor prizemlja i polukata. Drugi kat namjenjuje servisu, dok na trećem projekt Narodnog doma, tlocrt katu smješta reprezentaciju. Na ostalih deset katova raspoređene su hotelske sobe drugog kata, 1937./1938., Muzej dostupne sa središnjeg hodnika usporednog s dužom osi objekta po uzoru na kla- grada Zagreba, ostavština Alfreda sični dvotrakt. Na četrnaestoj etaži pomični stakleni krov kavane s terasom, predvi- Albinija đen u Pičmanovu natječajnom radu, izostavljen je iz financijskih razloga. Vertikalnu Alfred Albini: the so-called komunikaciju u hotelu omogućuju trokrako stepenište i dizala bez kojih je ovakva construction design of the Croatian građevina nezamisliva (sl. 5). Cultural Centre, ground plan of the second floor, 1937/1938, Zagreb Poštujući Pičmanov pristup u strukturnom razdvajanju vertikale hotela u od- City Museum, legacy of Alfred Albini nosu na ostali dio kompleksa, Albini je predvidio ostakljenje južne i zapadne fasa-

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

de hotela vertikalno-posmičnim luksafleksima koje zbog tehničkih i materijalnih ograničenja u konačnici ipak nije bilo moguće ostvariti u cijelosti (sl. 6). U prizemlju središnjeg volumena s malom dvoranom Albini smješta restoran čije ravno krovište postaje terasa uvučene kavane na katu na koju se dolazi vanjskim ste- peništem nad kojim uzdužna greda povezuje gornji rub restorana s parterom hotela. Ova poveznica, uz to što doprinosi modernitetu u smislu isticanja ulične linije fron- te, ima i ulogu „svečanog” portala. Ulaz u malu dvoranu (iznad kavane) na sjever- noj je strani gdje je pristupnim stepeništem s podestom u doticaju s Boulevardom. Interijer male dvorane prema zapadu u komunikaciji je s hotelskom prostorijom za zajutrak, te istočno s velikom dvoranom. Kavana je pak vestibulom i unutrašnjim stepeništem povezana s ulaznim holom hotela, a na suprotnoj strani s foajeom kul- turnog centra (sl. 7).

6. Alfred Albini: tzv. izvedbeni projekt Narodnog doma, perspektiva, 1937./1938., Muzej grada Zagreba, ostavština Alfreda Albinija Alfred Albini: the so-called construction design of the Croatian Cultural Centre, perspective, 1937/1938, Zagreb City Museum, legacy of Alfred Albini

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

7. Albinijevo pomno studiranje najadekvatnijeg arhitektonskog i urbanističkog rje- Alfred Albini: tzv. izvedbeni šenja za Narodni dom bilo je uzrokovano brojnim činiteljima koji su iz godine u projekt Narodnog doma, nacrt zapadnog pročelja, presjek kroz godinu mijenjali izvedbene uvjete. Većini opisanih promjena među idejnim i izved- hotel, presjek kroz restoran, benim inačicama kumovali su praktični razlozi, poput zatečenog stanja zemljišta 1937./1938., Državni arhiv Rijeka, (problem nejednake razine i nosivosti), reducirane financijske mogućnosti sušačke HR-DARI-58, Gradski građevni općine, ali i sve teže nabave potrebne mehanizacije, materijala i ljudstva uoči Drugog uredi Sušak 1922.-1947. svjetskog rata. Albini se, međutim, unatoč vjerojatno frustrirajuće nepredvidivim Alfred Albini: the so-called okolnostima, predano hvatao u koštac s novim izazovima nastojeći minimalizirati construction design of the Croatian Cultural Centre, design of the west kompromise te, kad je to bilo nemoguće učiniti, ne izgubiti iz vida početnu zamisao façade, cross-section of the hotel, i arhitektonski integritet projekta. cross-section of the restaurant, 1937/1938, State Archive in Rijeka, Tijek izgradnje do Drugog svjetskog rata HR-DARI-58, Municipal Construction Offices in Sušak, 1922-1947 Na javnoj licitaciji za graditeljske i armiranobetonske radove krajem 1936. pod- nesene su tri ponude poduzetnika iz Zagreba i Ljubljane, koje su rješavane na sjed- nici Građevinskog odbora za gradnju Doma u siječnju 1937., osnovanog upravo tim povodom, na čijem je čelu bio Zlatko Prikril, viši gradski inženjer i načelnik Građe- vinskog ureda u Sušaku. Skroman broj prijavljenih sudionika navodno je onemogu- ćio odabir najboljeg ponuđača, što je bilo razlogom druge licitacije, ponovljene istog mjeseca. Kako je sušačka općina preferirala domaće majstore, ne iznenađuje da su odabrane građevinske tvrtke Leo Babić i Boren Emili16, specijalizirane za izvođenje betonskih radnji, a dale su i najveći popust.17 Babić i Emili s radovima započinju odmah po odobrenju licitacije kako bi zgrada bila predana na upotrebu za 20 mjeseci, računajući od dana ugovorenog početka gradnje u travnju 1937. Poduzetnicima je valjalo predložiti program u kojem de- taljno predviđaju tijek pojedinih radova i međurokove, a obvezuju se držati svoje

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

ponude i građevnih pomagala: nacrta, troškovnika te općih i posebnih uvjeta. Kod prikaza prve privremene situacije u rujnu 1937. Babić i Emili traže priznanje vrijed- nosti materijala i akontaciju troškova nabave, što im Albini u suglasnosti s gradskom upravom ne odobrava. Tom prilikom poduzetnici traže i odobrenje dodatnih sred- stava zbog poteškoća koje su se pojavile oko temeljenja zgrade, a nepredviđenih u troškovniku. U studenome 1938. upućuju pak molbu za produljenje roka gradnje za tri mjeseca. Razlog tomu bili su radnici i obrtnici koji nisu htjeli započeti s radom jer su prethodno podnijeli zahtjev za sklapanjem kolektivnog ugovora koji Gradsko vijeće i Alfred Albini ne prihvaćaju u potpunosti, što je još u lipnju 1937. rezultiralo njihovim štrajkom.18 Babić i Emili do sredine veljače 1938. okončali su armiranobetonske radove na maloj dvorani, nakon čega su obrtnici (limari, stolari, klesari, tesari) trebali obaviti svoj dio posla. Poduzetnici nastavljaju s radovima na velikoj dvorani i na hotelu koji su između lipnja i rujna bili zgotovljeni. No i nakon dovršenja svih triju zgrada obrtnici ne započinju sa svojim dijelom posla jer poglavarstvo s njima nije bilo dogovorilo nikakvu pogodbu. Babić i Emili smatraju da im je time učinjena znatna šteta, podsjećajući da je u izvršavanju posla promjena nastupila na samom početku radova kada je valjalo napraviti mnogo veći iskop negoli je to bilo pred- viđeno te omašnije betoniranje temelja nebodera i okolnih potpornih zidova radi zaštite od potresa. Bilo je neophodno izvesti i armiranobetonske stropne konstruk- cije, što je u konačnici prouzročilo znatno dulje trajanje radova. Unatoč nastalim problemima, sve armiranobetonske radnje za malu i veliku dvoranu i neboder bile

8 a i b. Hrvatski kulturni dom u izgradnji, Arhiva Damir Emili, Rijeka (foto: B. Emili) Croatian Cultural Centre under construction, Damir Emili Archive, Rijeka

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

9. Alfred Albini: tlocrt karakterističnog kata hotela, 1939., Državni arhiv Rijeka, HR- DARI-58, Gradski građevni uredi Sušak 1922.-1947. Alfred Albini: ground plan of a characteristic hotel floor, 1939, State Archive in Rijeka, HR-DARI-58, Municipal Construction Offices in Sušak, 1922-1947

su obavljene te je bio izvršen preduvjet za ponovno aktiviranje obrtnika, što se nije dogodilo i zbog čega poduzetnici nisu mogli obaviti ostale zidarske radnje. I nakon što su prošli svi rokovi izgradnje, ugovorenih 20 mjeseci i produžetak od tri mjeseca, tijekom čitavog tog vremena izostaju obrtnički radovi za koje su licitacije raspisane tek u ožujku 1939. Babić i Emili stoga se u lipnju opetovano obraćaju poglavarstvu jer se nisu osjećali dužnima nastaviti posao. No njihova sklopljena pogodba s gradom još je bila na snazi zbog odredbi Općih građevinskih uvjeta kao dijela ugovora, što je podrazumijevalo automatsko produljenje roka gradnje na godinu dana ako se pojave okolnosti i zapreke koje to opravdavaju. Gradsko poglavarstvo, unatoč neodobravanju postupka poduzetnika, ipak ih obeštećuje, ali se ne osjeća krivim za prekid težačkih i drugih poslova jer to drže posljedicom političkih prilika (sl. 8 a i b).19 U lipnju 1939. gradnja je nastavljena u punom opsegu. Albini je konačno izradio i tlocrt karakterističnog kata hotela s četirima sobama orijentiranima južno i dvjema sjeverno (sl. 9). Krajem godine prilaže prijedlog promjene rasporeda soba s kupao- nicama i bez njih.20 Izradio je i nacrt za uređenje dvaju apartmana na četvrtom katu prema uputama inž. Zlatka Prikrila. Prijedlog za pokućstvo salona u apartmanima namjeravao je podnijeti s raspisom za cijeli unutrašnji namještaj.21 Usprkos uloženom trudu i dobrim namjerama Babića i Emilija, u veljači 1940. ponovno nastupa opće nezadovoljstvo slabim napredovanjem radova. Vladalo je potpuno nesuglasje s bravarima, stolarima i dobavljačima materijala pa posao nije mogao teći regularno. Poduzetnici se zbog svega toga nisu smatrali odgovornima te zbog nagomilanih problema traže komisijski očevid na licu mjesta. Prestanak ugo- vorne obaveze za Babića i Emilija nastupio je 9. 11. 1940. s kojima je, mišljenjem Albinija, valjalo sklopiti novu pogodbu ili odabrati nove izvođače.22 Nakon studenoga 1940. u Državnom arhivu u Rijeci staju podatci povezani s bitnim činjenicama o procesu izgradnje HKD-a i njegova konačnog dovršenja. Ono što je ostalo zabilježeno u 1941. i 1942. odnosi se na bravarske radnje i nabavu di- zala za robu i triju osobnih dizalica.23 Prema napisima u lokalnim novinama, počet- kom 1941. Dom je u cijelosti bio obložen kamenom i polako je poprimao definitivni

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

vanjski izgled. Uklonjene su ograde i skele. Nedostajalo je još dovršenje unutraš- nje opreme. Gradnja Doma u lokalnim je medijima uglavnom popraćena pozitiv- nim tonovima, s naglašenim zadovoljstvom i civilnim ponosom što će Sušak dobiti monumentalnu građevinu javnog karaktera, premda su upućivane kritike na račun njegova izgleda koje možemo pripisati nerazumijevanju leksika moderne arhitektu- re. Veliki troškovi podizanja Narodnog doma u predratnim godinama obilježenima gospodarskom krizom i nadirućom inflacijom, potaknuli su i apel nekoliko stotina radničkih obitelji ogorčenih gradnjom „luksuzne palače” umjesto radničkih stanova i socijalnih ustanova.24

Alternative pročelja zgrade hotela Odluka o oblaganju fasade zgrade hotela kamenom nije donesena ad hoc. Tije- kom 1939. i 1940. raspravljalo se o različitim mogućnostima izvedbe pročelja – u staklu, salonitu, kamenu ili žbuci. Prvi prijedlog i odluka iz 1939. tiču se izvedbe u staklu, a drugi iz iste godine salonit pločama. Žbukanje je odmah isključeno, a konačna odluka donesena je početkom ožujka 1940. kada se za oblogu odabire bi- jeli kamen iz kamenoloma Pučišće na otoku Braču. U dogovoru s građevinskom upravom Alfred Albini je na kraju zatvorio hotelsku vertikalu s triju strana (istočne, zapadne i sjeverne) kamenom čemu je prethodilo više razmatranih alternativa.

Varijanta 1: stakleno pročelje Na sjednici Gradskog odbora za gradnju Narodnog doma u lipnju 1939. za mo- gućnost oblikovanja hotelske zgrade staklom podnesen je izvještaj o licitaciji i pri- hvatu ponude Trgovačke tvrtke Spektrum d.d. iz Zagreba. Alfred Albini garanciju od dvije godine smatra primjerenom jer je riječ o materijalu „koji nije izvrgnut trošenju takve vrste koja bi se pokazala tek nakon duljeg vremena”. Potreban materijal/staklo namjeravalo se dobaviti iz Češke, a radnici „specijalisti” za njegovu ugradbu došli bi iz Njemačke gdje je tada došlo do opće vojne mobilizacije.25 U listopadu 1939. Albini podsjeća da su za izvedbu fasade raspravljena četiri rješenja s odgovarajućim ponudama. Inačica s kamenom pokazala se preskupom s obzirom na sredstva koja su bila na raspolaganju. Staklo, nažalost, nije bilo izvedi- vo iz tehničkih razloga i zapreka povezanih s onovremenim međunarodnim (ne) prilikama. Angažman specijaliziranih majstora iz inozemstva bio bi dodatan trošak koji je u odabiru materijala inače bio primarni kriterij. Žbuka se odmah odbacuje jer je utvrđeno da kod visokih gradnji (nebodera) dolazi do oscilacija i neznatnog gibanja poput njihala zbog čega s vremenom nastanu sitne pukotine, dovodeći do propuštanja vode. Te pukotine nisu se mogle ni na koji način spriječiti jer je žbuka podrazumijevala cjelovitu masu. Ožbukana površina na zgradi nebodera/hotela bila bi osobito velika na stranama koje su najviše izložene kiši i vjetru, a dilatacijske fuge nisu u ovom slučaju bile pouzdano sredstvo jer su pukotine mogle nastati na sasvim drugom mjestu kao i kod velikih površina teraco podova.

Varijanta 2: oblaganje fasade salonitom Uzimajući u obzir sve navedene mogućnosti, u određenom trenutku kao najpo- godnija nametnula se oplata fasade hotela salonit pločama čiji je gorljivi zagovornik bio upravo Alfred Albini. Prema njegovu kazivanju, ploče bi se izvele pod kompresi- jom čime se povećavala njihova otpornost za razliku od valovitih ploča za pokriva- nje krovova koje se iz tehničkih razloga nisu mogle proizvoditi pod jakim pritiskom. Albini navodi i veliku prilagodljivost predložene konstrukcije jer se svaka pojedina salonit ploča prema potrebi mogla zamijeniti pomoću visoke skele. Salonit je bio dobar i kao toplinska izolacija i kao domaći materijal, a i estetski je funkcionirao.

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

Prirodna svjetlosiva boja salonita, kako Albini pojašnjava, sama po sebi bila je lijepa, a odgovarala je i u pogledu istinitosti materijala. Razdiobom u velika plošna polja bio bi osiguran i dojam „lakoće i svježine” pročelja hotela čija bi arhitektonska masa bila strukturno izdvojena u odnosu na volumen s velikom dvoranom. Prijedlog je proučio i Odjel za tehničke radove Banske vlasti Banovine Hrvatske koji ga drži tehnički opravdanim, a u ekonomskom i praktičnom smislu u prednosti pred osta- lim mogućnostima, posebno u odnosu na podneblje, utjecaj vlažnih i slanih vjetro- va i veličinu ploha fasade. Inž. Zlatko Prikril upozorava na neophodnost izvrsnosti izvedbe kako bitumenski kit pod utjecajem sunca i težine salonit ploča ne bi „curio” iz svojeg utora. Naposljetku, na temelju prikupljenih informacija o dotada poznatim sličnim realizacijama zaključuje da ni ova vrsta materijala u kvalitativnom i estet- skom smislu nije bila prihvatljiva.26

Oplata fasade kamenim pločama Do ožujka 1940. još nije bila donesena definitivna odluka o izvedbi fasade ne- bodera, koja postaje hitnom zbog napretka gradnje, pa kamena oplata preostaje kao jedina svrsishodna i prikladna alternativa. Kako bi se troškovi sveli na što manju mjeru, a da izvedba bude tehnički i estetski na visini, predlaže se da se upotrijebe brušene ploče od domaćeg bračkog kamena najbolje kvalitete. Premda je bio nešto skuplji od mramora „San Matteo” koji je također dolazio u obzir, odbor se ipak opre- djeljuje za domaći materijal. Tehnički elaborat za predloženo rješenje izrađuje Alfred Albini radi pripreme ponuda i pogodba.27 Krajem studenoga za izvedbu radova sklopljena je pogodba s Vladimirom Pišku- lićem, ovlaštenim klesarskim majstorom iz Sušaka. No ponude za klesarske radove, obloge od umjetnog kamena i teraco podova razmatrane su još 1938. kada obrtnici prilažu uzorke materijala s vidljivim načinom obrade. Tražilo se i da svaka ploča bude nošena sama za sebe, te da se upotrijebi dovoljan broj solidno pocinčanih že- ljeznih sidara („skoba”) ubetoniranih na način da ploče budu sigurno i trajno pove- zane s konstruktivnim dijelovima zgrade.28 Premda je Albini na kraju zatvorio zgradu hotela s triju strana kamenom oblo- gom, to ga nije spriječilo da na najatraktivnijoj južnoj fasadi primjeni inovativno rješenje koje je rezultiralo prozračnošću i elegancijom čemu doprinose horizontalni potezi ostakljenih ograda balkona i lođa, široki rasponi prozorskih otvora, te tran- sparentne stijene krovne terase. Upravo novootkrivena fotografska dokumentacija iz 1945. u posjedu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, autora Milana Pavića, daje nam uvid u taj prvotni izgled hotelskog dijela kompleksa, koji dosad nismo pozna- vali (sl. 10).

Vanjska i unutrašnja oprema Narodnog doma Pročelja Hrvatskog kulturnog doma izvedena u kamenu, bez profilacija i istaka, pružala su mogućnost strukturnog kontrasta s mnogobrojnim prozorskim krilima, jednostrukim i višestrukima, izvedenima u željezu ili drvu, kojima se posvećuje po- sebna pažnja. Jednaka pažnja posvećuje se i ukrasnim nadsvjetlima koja su se mo- gla otvoriti ili su bila fiksna, ostakljenjima koja služe u svrhu ventilacije, prozorima hotelskog hola, stijenama između kavane i terase, izlozima dućana. Višekrilna vrata ulaznog vestibula u sklopu zgrade s velikom dvoranom izvode se s dovratnikom od bakrenočeličnog lima, koja se ostakljuju zrcalnim staklom. Posebno zahtjevna bila je izrada željeznih krila na pročelju kavane i južne že- ljezne stijene na zgradi hotela, od trećeg do trinaestog kata, čije se ograde lođa i balkona reprezentativnih prostorija i hotelskih soba izvode s ostakljenim parapetom prema odrednicama Troškovnika bravarskih radnji čiji je potpisnik Alfred Albini.

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

10. Južno pročelje hotelskog dijela Narodnog doma, 1945., Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1422, Agencija za fotodokumentaciju (foto: M. Pavić) South façade of the hotel area at the Croatian Cultural Centre,1945, Croatian National Archives, Zagreb, HR-HDA-1422, Photo- documentation Agency

Pregradne stijene među hotelskim sobama također se ostakljuju te stijene terase na četrnaestoj etaži sa 72 jednako visoka i jednostruko ostakljena prozorska kri- la.29 Ograde balkona u armiranom staklu preinačene su već 1948./1949. pri sanaciji ratnih oštećenja kada dobivaju mrežastu strukturu, vjerojatno iz praktičnih i sigur- nosnih razloga. Tom prilikom stijene s jednostruko ostakljenim prozorima hotelske terase učvršćuju se rešetkastim željeznim okvirom (sl. 11).30 Albini je u Troškovniku bravarskih radnji zamislio i ogradu stubišta hotela, od prvog do trinaestog kata, sastavljenu od jednostavnih okvira za postav jednostrukog armiranog stakla, sa stubišnim prihvatnikom od almasiliuma (legura silicija, alumi- nija i magnezija). Ogradu od identičnog materijala ima i svečano stubište koje se u sklopu kulturnog centra iz foajea u prizemlju penje do velike dvorane na prvom katu. Ograda stubišta hotela vjerojatno nije izvedena prema izvornoj autorovoj ideji jer je poznat (izveden) jedino njezin mrežasti raster (sl. 12). Stolarija cjelokupnog kompleksa oblikuje se u hrastovini ili mekom drvu (ovi- sno je li bila vanjska ili unutrašnja), kao i namještaj za reprezentativne prostorije i sobe hotela, kavanu i restoran, plesnu dvoranu i klubove, urede i nusprostorije. Podovi u hotelskim sobama i dvoranama parketiraju se, dok se linoleum postavlja u hodnicima, a u restauraciji i kavani podloga estrih zbog velikog protoka korisnika. Rolete se izvode od bojena i impregnirana platna, sunčane tende i „žaluzine” od širokih „rezonantnih daščica” iz bosanske suhe beščvorne borovine. Staklena stije- na kavane zaštićuje se čeličnom roletom, a vanjska terasa „sunčanom plahtom” nje- mačkog sistema na škare.31 Tapetarske radnje nipošto nisu bile nebitne, pogotovo

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

11. Južno pročelje hotela Neboder, 1949., Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1422, Agencija za fotodokumentaciju (foto: M. Pavić) South facade of Hotel Neboder, 1949, Croatian National Archives, Zagreb, HR-HDA-1422, Photo- documentation Agency

odabir i postav tendi, što je još u Pičmanovu idejnom projektu bio predmet njegova pomnog promišljanja u vezi s približavanjem geniusu loci.32 Zbog postizanja nužne reprezentativnosti u vanjskom izgledu zgrade HKD-a, u natječajnim propozicijama nije osobito visoko kotirala primjena ambijentalnih arhitektonskih elemenata poput balkona, pergola i vanjskog stepeništa, pa se duh podneblja na modernoj građevi- ni, te slikovitost i dinamičnost pročelja nastojalo postići u detaljima opreme upravo poput sunčanih tendi. I u tonovima boja korištenima za ličenje interijera provlači

12. Unutrašnje stepenište hotela Neboder, 1955., Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1422, Agencija za fotodokumentaciju (foto: Benko) Inner staircase of Hotel Neboder, 1955, Croatian National Archives, Zagreb, HR-HDA-1422, Photo- documentation Agency

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

13. Alfred Albini: perspektivna skica interijera velike dvorane Narodnog doma, 1938.-1940., Muzej grada Zagreba, ostavština Alfreda Albinija Alfred Albini: perspective sketch of the interior of the large hall at the Croatian Cultural Centre, 1938-1940, Zagreb City Museum, legacy of Alfred Albini

se inspiracija podnebljem. Tako se za obradu zidova hola hotela i kavane predlaže tamnomodri olič, dok se stupovi stubišta između hola i kavane zamišljaju u sivo- modroj boji. Za ograde loža i galerija sugerira se jednostavna siva boja. Kamenom neobloženi zidovi foajea zgrade velike dvorane planiraju se u žućkastom tonu kako bi se postigla usklađenost toplih i svijetlih nijansi s površinom poda te istaknulo dvokrako granitno stepenište.33 Sačuvana je i perspektivna skica unutrašnjosti dvorane autora Alfreda Albinija koji u oslicima na uzdužnim zidnim plohama vizualizira prizore morskog pejzaža s drvenim jedrenjakom u prvom planu. Uočavaju se i naznake urbane strukture na brijegu, te drugi stilizirani motivi uronjeni u modri tonalitet. U zamisli interijera velike dvorane Albini, čije su grafičke i slikarske sklonosti tada već dobro poznate, vjerojatno je pod utjecajem art décoa i onovremene težnje za reafirmacijom tradici- onalnog zidnog slikarstva (sl. 13).34

Dovršetak gradnje HKD-a i stavljanje u funkciju kompleksa nakon Drugog svjetskog rata Posljednja verzija izvedbenog projekta Alfreda Albinija nije sačuvana te se na te- melju arhivske dokumentacije ne može slijediti tijek preinaka projekta u posljednjoj fazi izgradnje, a ne možemo sa sigurnošću utvrditi ni „nulto stanje” objekta po rea- lizaciji u usporedbi s kojim bismo mogli detektirati sve kasnije promjene, posebice adaptacije unutrašnjosti. Albini je, međutim, ostavio pisano svjedočanstvo o svojem angažmanu na Domu iz kojeg možemo pretpostaviti da su se poslijeratne interven- cije odvijale u režiji lokalnih izvođača i pod nadzorom općine. („Narodni dom u Sušaku izvodio je od 1936. Albini po vlastitom projektu, prihvaćajući Pičmanovu inicijativu, da se ovom prilikom ostvari najviša građevina (hotel) u našoj zemlji. Ra- dovi su prekinuti uslijed rata, tako da današnje stanje predstavlja fragment, iako je provizorno osposobljen za upotrebu bez daljnje suradnje Albinija.”)35 Kraj rata Hrvatski kulturni dom dočekao je tek s manjim oštećenjima vanjskog oplošja te nedovršenog uređenja unutrašnjosti. U obnovi u ratu stradalog Sušaka vidnu ulogu odigrao je Građevinski odsjek Gradskog narodnog odbora koji je izveo obimne radove pod svojom ingerencijom, premda je raspolagao skromnim sredstvi-

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

ma. Velika kazališno-koncertna dvorana osposobljena je 1946. kada je zdanje nazva- no Kulturni dom Vladimir Nazor, te u istoj zgradi kulturnog centra nova gradska biblioteka s čitaonicom i spremištem knjiga. No cjelokupno opremanje kompleksa, pogotovo hotelskog dijela s planiranim uređenjem 55 soba, protegnulo se u 1947., za što je bio odobren kredit. U višemilijunsku svotu nisu bili uračunati troškovi za snabdijevanje hotelskih prostorija svim „potrepštinama”, a to se odlučilo izvesti tije- kom 1948. kada prema napisima u lokalnom tisku hotel kreće s poslovanjem. Osi- guran je kredit i za namještanje velike dvorane, uključujući vestibul, foaje i stubište, blagajnu, garderobe i projekcijske komore čijim se stavljanjem u funkciju pokušalo udovoljiti velikoj kulturnoj potrebi Sušaka: skupovima, zabavama, koncertima, ka- zališnim priredbama i kinopredstavama. Prostorije se uređuju jednostavnije nego što je prvotno planirano. Nisu mogle imati skupocjene i luksuzne predmete, ali se 14. nastojalo sa što manje sredstava postići što bolji efekt. Istovremeno se vrše popravci Alfred Albini: nacrt fontane na oštećenja zgrade u ratu i dovršavaju neobavljene radnje u vezi s grijanjem i zrače- terasi Narodnog doma, 1938.-1940. njem te postavom električne rasvjete.36 Velika dvorana nakon rata, premda nije bila i fotografija izvedene fontane, 1949. (detalj), Hrvatski državni interijerski i scenski definirana, služila je kao kinodvorana i Pionirsko kazalište, a arhiv, Zagreb, HR-HDA-1422, sedamdesetih godina kao Komunalno kazalište I. pl. Zajca koje se u tom periodu Agencija za fotodokumentaciju, rekonstruira. Muzej grada Zagreba, ostavština Kavana Neboder s 240 mjesta u dvorani i na ljetnoj terasi otvorena je 1950.; na Alfreda Albinija (foto: M. Pavić) terasi tih godina dominira začudna Albinijeva fontana glatke kamene konhe utonule Alfred Albini: design of a fountain u masivni „bunjato” podnožja (sl. 14).37 U proljeće 1955. započinje obnova prostorija on the terrace of the Croatian bivšeg salona i skupnih sanitarija na drugom katu zgrade hotela u svrhu restorana Cultural Centre, 1938-1940, and a photo of the finished fountain, Neboder. Projekt je sastavio B. Hlača, a pregledao inž. Senjanović. Uslijedilo je 1959. 1949 (detail), Croatian National uređenje kavane na četrnaestoj etaži prema projektu inž. Lorencina i u izvedbi po- Archives, Zagreb, HR-HDA-1422, duzeća Građevinar iz Rijeke. Nadvišena je konstrukcija poda, pristupne stepenice Photo-documentation Agency, City obložene su hrastovinom. Montiran je novi šank i riješeno osvjetljenje interijera uz Museum of Zagreb, legacy of Alfred Albini obradu zidnih površina. Cjelokupnom ugođaju doprinosio je moderan namještaj s

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

15. Inž. Lorencin: projekt uređenja kavane na 14. katu hotela Neboder, 1959., Državni arhiv Rijeka, HR- DARI, JU-111, Narodni odbor općine Sušak 1955.-1962. Engineer Lorencin: project for renovating the coffee shop on the 14th floor of Hotel Neboder, 1959, State Archive in Rijeka, HR-DARI, JU-111, National Committee of the Sušak Municipality, 1955-1962

ugodnim foteljama. Postojeća željezna prozorska rešetka bila je u dobrom stanju pa je samo popravljena. Obrađene su ovalne udubine stropa s nijansiranjem u tonovi- ma po izboru građevne uprave (sl. 15).38 „Nebodersku” kavanu Rijeka je tako dobila neposredno nakon Ljubljane i Zagreba. Najviša u gradu, radi atraktivnosti i pano- ramske vizure, s vremenom je postala omiljeno okupljalište građana, a odjednom je mogla primiti više od stotinu posjetitelja. Stolovi sa stolicama bili su razmješteni pokraj staklene stijene pa su gosti uz kavu mogli uživati u vidiku na Rijeku i kvar- nersku rivijeru, za što su bili osigurani i dalekozori. Staklene površine propuštale su u prostoriju kavane toliko sunčeve topline pa i u zimsko doba za lijepog vremena gotovo da nije bilo neophodno grijanje. Postojeći neonski natpis „Hotel” premješten je na krov nebodera, a postavljen je i novi vertikalni neonski natpis „Kavana”.39 Sa- držaj i ponudu hotela Neboder, ali i općenito zabavne, uslužne i turističke sadržaje grada Rijeke obogatilo je i uređenje plesne dvorane izvedeno u isto vrijeme. Njezinu su unutrašnjost iz osnove promijenile pastelne boje harmonično ukomponirane sa zidovima, brušeno zrcalo na povećoj plohi zida, udvostručen broj naslonjača i mo-

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

derni bar-pult. Na stropu su ugrađeni fluorescentni krugovi u trima bojama koji su u različitim kombinacijama s ostalim indirektnim rasvjetnim izvorima stvarali poseban ugođaj.40 Intervencije na sklopu HKD-a tijekom idućih desetljeća bile su uglavnom tehnič- ke naravi, dok su veći zahvati izvedeni nakon 1990. Prema projektu Rijeka-projekta (inž. Antolović-Pavoković-Persić) 1996. je definirana višenamjenska velika dvora- na, uređen foaje i modernizirana tehnička logistika.41 Hotel Neboder posljednji je put renoviran 2007. pa je zahvaljujući tomu po važećoj kategorizaciji dobio treću zvjezdicu. Uređeni su ulazni hol i recepcija, hodnici i dizalo. Sve su sobe temeljito obnovljene.42 Idejni projekt za kavanu u prizemlju (izvorno restoran) hotela Neboder i garažu u suterenu iste godine izradio je projektni tim Randić-Turato.43

Zaključak Činjenica da je Alfred Albini izradio barem četiri verzije nacrtne dokumentacije Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku u rasponu od nekoliko godina (1936. – 1938.), svjedoči kako je tijekom razrade projekta došlo do znatnih kolebanja, odnosno pro- mjena originalnog plana i programa. Uzroke treba tražiti prije svega u financijskim ograničenjima i zatečenim problemima na gradilištu, a u posljednjoj fazi i nepovolj- nim političko-ekonomskim prilikama: početku Drugog svjetskog rata, potom rat- nim oštećenjima te teškoj gospodarskoj situaciji u godinama poraća. Navedene su se okolnosti na izvedbu odrazile na sljedeći način: 1.) od prvotne razrade Pičmanova natječajnog rješenja do treće varijante Albini je reducirao opseg terase, koja je od ozelenjenog otoka i „dnevnog boravka” Sušačana svedena na pristupni, vanjski spoj hotela i male dvorane; 2.) mala je dvorana između druge i treće verzije smanjena u površini kako je hotel pomican prema jugozapadnom dijelu parcele te se polako gu- bila prostorna veza hotelskog tornja i istočnog korpusa građevine; 3.) hotelski toranj u završnoj obradi ima rastvoreno samo južno pročelje, dočim su preostale fasade introvertirane, odnosno njihova je kamena oplata minimalno perforirana prozor- skim otvorima. U svim projektima, od Pičmanova natječajnog („svjetionik”) te svim Albinijevim varijantama, pa i tzv. izvedbenom rješenju, proteže se vizija ostakljenog tornja koji bi bio novi urbani marker Sušaka, a koji bi se i drukčijom vanjskom obradom vizualno odijelio od ostatka Doma. Albinijeve inačice, dakle, zadržavaju ostakljenje na južnoj i zapadnoj strani, na fasadama koje su najreprezentativnije u slici grada, a tek uoči rata, pritisnut financijskim nedaćama općine, Albini pristaje obložiti tri strane tornja kamenom. Međutim, realizirana južna fasada hotela Ne- boder, koja uključuje balkone i lođe s parapetima u armiranom staklu, u povije- sno-umjetničkom pogledu od izuzetnog je značenja i zaslužuje osobito vrednovanje i pozornost. Izgled fasade prema nedavno otkrivenoj Pavićevoj fotografiji iz 1945. upućuje na činjenicu da je ona u cijelosti izvedena prema odrednicama Troškovnika za bravarske radove za koji je tehnički elaborat izradio upravo Alfred Albini. Nave- deno izvedeno rješenje afirmira Albinija kao projektanta i nadzornog organa koji je „ostakljenjem” južnog pročelja u mogućim okvirima i ostakljenjem te perforiranim betonskim stropom nad hotelskom terasom na četrnaestom katu u cijelosti postigao dojam transparentnosti zgrade hotela, što je zagovarano i u izvornom Pičmanovu projektu. Utvrđivanje prve faze izvedbe hotela prije poslijeratnih intervencija, prema tome, ne dodaje samo još jedan kronološki sloj na ionako prebogatu i složenu povi- jest planiranja i ostvarivanja HKD-a, već može poslužiti i kao poticaj da preispitamo uvriježene vrijednosne sudove, u prvom redu favoriziranje Pičmanova rješenja kao avangardnijeg u odnosu na Albinijevo, ali i da više cijenimo Albinijevu ustrajnost da se početna ideja ovog graditeljskog zahvata materijalizira u realiziranom objektu, nesklonim vremenima usprkos.

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

Hrvatski kulturni dom, dovršen u godinama teških poratnih prilika, te do kra- ja 40-ih godina 20. stoljeća stavljen u funkciju s ugostiteljsko-hotelskim i kultur- nim sadržajima, desetljećima nakon izgradnje nije u potpunosti ostvario očekivanu ulogu žarišta kulturnog života Sušaka, iako je udomljavao kinematograf i Pionirsko kazalište. Uzroke vjerojatno treba tražiti u činjenici što je Sušak nakon Drugog svjet- skog rata sjedinjen s Rijekom te prestaje funkcionirati kao autonoman grad, pa se i društveni život postupno premješta bliže Korzu i središtu ujedinjenog grada. To je svakako utjecalo i na funkcioniranje čitavog sklopa koji je zamišljen kao kulturno i turističko žarište samostalne urbane cjeline, a dovršen u potpuno drukčijim druš- tvenim i političkim prilikama. Obnovom 1996. i otvaranjem Galerije Kortil HKD počinje obnašati svoju prvotnu namjenu te se jače uključuje u kulturni život Rijeke. Tada se inzistiralo i na promjeni imena u Hrvatski kulturni dom na Sušaku, čime se, barem simbolički, očuvalo sjećanje na samostalnost međuratnog Sušaka. Glede hotela, od poraća je kontinuirano u funkciji pa je u zgradu više puta ulagano kako bi se osuvremenio i proširio standard ugostiteljske ponude i komfor smještajnih je- dinica, a adaptirani su i poslovni prostori u prizemlju. U urbanističkom smislu be- skompromisna težnja za smještanjem ovog izrazito složenog objekta u usko središte Sušaka ostavila je u naslijeđe određene komunikacijske probleme, pogotovo jer sve do posljednje rekonstrukcije 2007. nije realizirana garaža koju je tijekom gradnje Albini zamišljao u suterenu, na mjestu izostavljenog bazena. U potrebi za uspješnim obavljanjem svojih funkcija, hotel Neboder i HKD u budućnosti će zasigurno prola- ziti kroz nove transformacije svojeg građevnog tkiva, zbog čega je bitno da njihovo koncipiranje počiva na premisi poznavanja, poštovanja i zaštite bitnih prostornih i oblikovnih vrijednosti baštinjenog kompleksa.

BILJEŠKE 1 JULIJA LOZZI-BARKOVIĆ, Hrvatski kulturni dom u Sušaku – službama u ožujku 1933. TAMARA BJAŽIĆ KLARIN, Ernest prilog istraživanju i valorizaciji, Radovi Instituta za povijest um- Weissmann: Društveno angažirana arhitektura 1926. - 1939., Za- jetnosti, 29 (2005.), 287. greb, 2015., 145. 2 Tamara Bjažić Klarin uspostavila je novu kronologiju idejnih 3 TAMARA BJAŽIĆ KLARIN (bilj. 2), 146, 152. rješenja Doma. Nacrte pod geslom Kortile u Hrvatskom muzeju 4 Državni arhiv Rijeka (dalje HR-DARI), Gradski građevni uredi arhitekture datirane u 1933./1934. autorica pretpostavlja da su Sušak 1922.-1947. (dalje HR-DARI-58), kut. 51: Društveni do- rezultat narudžbe sušačke općine prema Radnoj grupi Zagreb movi/ Hrvatski kulturni dom (Narodni dom, Gradski dom, Na- kao prednatječajna studija Narodnog doma. Natječajno rješe- rodni dom kralja Petra II, Sušački neboder), gradnja 1934.-1943.: nje također pripisuje kolektivnom zalaganju RGZ jer ga je u tehnička dokumentacija te razni spisi; Hrvatski muzej arhitek- tom trenutku Pičman potpisao kao jedini član grupe s aktivnim ture HAZU (dalje HMA), AKP.97.9A: Prvonagrađeni Pičmanov ovlaštenjem po uskrati prava projektiranja arhitektima u javnim projekt iz 1935.; TOMISLAV PREMERL, Hrvatska moderna ar-

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

hitektura između dva rata, Zagreb, 1989., 59–60; JULIJA LOZZI je Ostrogović na gradnji HKD-a prisutan do 1943. (ALFRED BARKOVIĆ (bilj. 1) 253–255; DARJA RADOVIĆ MAHEČIĆ, ALBINI, Historijski uvjeti suvremene arhitekture, u: Narodna Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih, Zagreb, 2007., 423– Republika Hrvatska, Informativni priručnik, Zagreb, 1953., 298– 426; NANA PALINIĆ, Riječka kazališta, Rijeka, 2016., 403–407. 308), dok Idis Turato pomiče tu vremensku granicu unatrag, na 5 Muzej grada Zagreba (dalje MGZ), Ostavština Alfreda Albinija 1941. jer je Ostrogoviću talijanska uprava Sušakom opstruira- (natječajni rad iz 1934./1935.). la rad (bio je uhićivan pa puštan na slobodu nekoliko puta do pridruživanja NOP-u 1943., što je moralo utjecati i na njegov 6 U Državnom arhivu u Rijeci sačuvana je vrlo iscrpna pisana do- nadzor gradilišta HKD-a). Kazimir Ostrogović, Arhitektura, (ur.) kumentacija o natječajnim projektima i svim sudionicima natječa- ja u kojoj se ime Alfreda Albinija ne spominje. O tome svjedoče Grimmer, V., god. 60, br. 1/218 (2008.), 16; ANDREJ UCHYTIL sljedeći fondovi i pojedinačni spisi: HR-DARI-58, kut. 51: Druš- (bilj. 6), 198. tveni domovi / Hrvatski kulturni dom (Narodni dom, Gradski 12 MGZ, Ostavština Alfreda Albinija; ANDREJ UCHYTIL (bilj. 6), dom, Narodni dom kralja Petra II, Sušački neboder) – Natječaj 143–145. za idejnu osnovu radnje Narodnog doma u Sušaku, spis br. 6313 13 HR-DARI-58, Mapa br. 24: Hrvatski kulturni dom: tlocrti ka- – Zapisnik ocjenjivačkog suda sastavljen u Sušaku 3. 4. 1935. O tova, nacrti pročelja, presjeci s pečatom ing. Alfreda Albinija, Albinijevu (ne)sudjelovanju na natječaju vidjeti: NANA PALI- MGZ, Ostavština Alfreda Albinija (izvedbeni projekt). NIĆ (bilj. 4), 414; ANDREJ UCHYTIL, Arhitekt Alfred Albini, magistarski rad, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 14 HR-DARI-58, Mapa 24: Hrvatski kulturni dom: tlocrti katova, Zagreb, 1990., 45, 54; JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 1), 290. nacrti pročelja, presjeci s pečatom ing. Alfreda Albinija; NANA PALINIĆ (bilj. 4), 414–415. 7 ANDREJ UCHYTIL (bilj. 6), 138–140. 15 Najšira dimenzija zgrade hotela u Pičmanovu projektu bila je 16 8 JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 1), 292. m. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 1), 292. 9 Alfred Albini (1986. – 1978.) studij arhitekture upisuje na Vi- sokoj tehničkoj školi u Beču, a nastavlja s prvom generacijom 16 Leo Babić (1907. – 1971.) diplomirao je na Tehničkom fakulte- na Arhitektonskom odjelu Tehničke visoke škole u Zagrebu i tu u Zagrebu 1932. kada se zaposlio u poduzeću F. Dedeka. Od diplomira 1923. Asistent je Viktora Kovačića na istom odjelu 1935. do 1941. vodi vlastitu firmu sa sjedištem u Sušaku. Nakon gdje ostaje do 1962. Albinijev opus, premda nevelik, važno je rata, čiji je aktivni sudionik, radi u riječkom Brodogradilištu. Od poglavlje povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća (obiteljske 1954. do 1971. direktor je poduzeća Rijeka-projekt, a od 1970. i stambene kuće u Hvaru, Zadru i Zagrebu, projekt Muzičke naslovni docent na Fakultetu graditeljskih znanosti. Boren Emi- akademije, Tehnološki fakultet u Zagrebu). Sinteza kontinui- li (1901. – 1990.) završio je Tehničku školu u Budimpešti 1918. teta povijesnog i modernog čini bitnu, ali ne i jedinu odred- nakon čega kraće vrijeme radi u Zagrebu. Vlastitu građevinsku nicu njegova stvaralaštva. Albini se bavio i pitanjima urbaniz- tvrtku otvara u Sušaku 1928., prešavši u partnerstvo s inž. Babi- ma i zaštite spomenika kulture objavljujući stručne i teorijske ćem. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Međuratna arhitektura Rijeke i radove. ŽARKO DOMLJAN, Hugo Ehrlich, Zagreb, 1979., Sušaka, Rijeka, 2015., 34–36; Hrvatski biografski leksikon, I., (ur.) 130–132, 269; ANDREJ UCHYTIL, ARIANA ŠTULHOFER, Kolumbić, N., Zagreb, 1983., 293. Arhitekt Alfred Albini, Zagreb, 2007., 4–5, 96–109; ANDREJ 17 HR-DARI-58, kut. 51: spis br. 19445-II-3-1937., spis br. 3036/1937., UCHYTIL, KARIN ŠERMAN, ZRINKA BARIŠIĆ MARENIĆ, spis br. 5582/1937., spis br. 7605. Slavko Benedikt bio je najafir- Arhitekt Alfred Albini – rani radovi, Prostor, god. 18, br. 1/39 miraniji od kandidata. Studirao je u Beču početkom stoljeća na (2010.), 82. Wien Technische Hohschule. Od 1904. do 1905. u Zagrebu vodi 10 U vrijeme kada Pičman studira arhitekturu Albini je asistent vlastiti atelje, a potom do 1931. radi s Aladarom Baranyajem. prof. Hugi Ehrlichu na kolegiju Arhitektonske kompozicije koji 18 HR-DARI-58, kut. 68: spis br. 14648 / pismo o predaji i potpisi- preuzima 1936., kao i kolegij Arhitektura najnovijeg doba. To vanju ugovora o početku radova 12. 4. 1937. koji su trebali biti je bilo i vrijeme njegova preuzimanja gradnje Narodnog doma okončani u prosincu 1938.; Graditeljske radnje., Ugovor o grad- u Sušaku. Poznanstvo Albinija i Pičmana utemeljeno je zajed- nji Doma - ing. Babić i Boren Emili, spis br. 7605, sastavljeno u ničkim radom na natječaju za Umjetnički dom Društva Stro- Sušaku 12. 4. 1937., pismo od 1. 9. 1937., spis br. 15318., spis od ssmayer na Mažuranićevu trgu u Zagrebu 1931. kada Albini 1. 9. 1937.; spis br. 20549 / 26.11.1937., kut. 72: spis br. 22303 / sudjeluje i u natječaju za projekt crkve Sv. Ćirila i Metoda u Su- 1938.; kut. 51: spis br. 11529. šaku. Opus Alfreda Albinija do preuzimanja izvedbe sušačkog Doma obuhvaća ostvarenja Hrvatskog doma i Gradske štedioni- 19 HR- DARI 58, kut. 51: Statički proračun; Troškovnik za armira- ce u Osijeku, kuća Balić i Žerjavić i vile Meixner u Zagrebu. AN- no-betonske radnje; kut. 68: dopis od 29. 6. 1938., spis br. 22303 DREJ UCHYTIL (bilj. 6), 44, 54, 198; JULIJA LOZZI BARKO- / 26. 11. 1938.; spis br. 22832 / 6. 12. 1938., spis br.10120 / 3. VIĆ, Mogućnosti i dosezi međuratnoga sakralnog graditeljstva 6. 1939., spis br. 10120/ 8. 6. 1939. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ u Sušaku na primjeru pregradnje crkve Presvetoga srca Isusova, (bilj. 1), 261; NANA PALINIĆ (bilj. 4), 422. Prostor, god. 15, br. 1/33 (2007.), 74; MELITA ČAVLOVIĆ, AN- 20 U cijelom hotelu Albini predviđa ukupno 23 kupaonice. Od DREJ UCHYTIL, Arhitektonske kompozicije Alfreda Albinija, toga 18 jedinica otpada na sobe s kupaonicom, 2 jedinice na Prostor, god. 21, br. 45 (2013.), 28–30. apartmane i 3 za upotrebu 27 soba koje nemaju kupaonicu. Za 11 Opseg i trajanje angažmana Kazimira Ostrogovića na realizaciji poslugu je predviđeno 7 soba koje nisu precizno locirane. HR- HKD-a još je otvoreno pitanje. Andrej Uchytil u svojem magi- DARI-58, kut. 68: tlocrt hotelskog kata; kut. 49: tlocrt kata s steriju prihvaća Albinijevu izjavu iznesenu 1953. prema kojoj unesenim promjenama.

Lidija Butković Mićin Hrvatskog kulturnog doma u Sušaku...

21 Albini smještaj apartmana na četvrtom katu drži dobrim jer su Sušak u toku 1946., Primorski vjesnik, Sušak, 1. 1. 1947., 2; U se na katu ispod nalazile prostorije za reprezentaciju pa je me- planu Građevinskog odsjeka GNO Sušak, predviđeni su daljnji đusobna veza bila omogućena i bez upotrebe lifta. Apartmani radovi za osposobljavanje važnih objekata, Primorski vjesnik, su imali jednu ili dvije spavaonice i salon. HR-DARI 58, kut. 68: Sušak, 19. 2. 1947., 3; Započeli su radovi na uređenju hotelskih spis od 9. 12. 1939. prostorija u sušačkom neboderu, Sušak, Primorski vjesnik, 28. 2. 22 HR-DARI 58, kut. 68: pismo Gradskog poglavarstva od 26. 2. 1947., 3. 1940., primjedbe napisane 5. 3. 1940., akt. br. 20552 / 40.; spis br. 37 HR-DARI 58, kut. 49: nacrt fontane; kut. 72: spis br. 23505 / 20. 23065 / 14. 11. 1940. 11. 1940.; spis od 13. 1. 1941., Nova moderna kavana u Rijeci, 23 HR-DARI 58, kut. 51: nabava dizala 1937. – 1942. Riječki list, Rijeka, 2. 4. 1950., 2. Zbog razornog djelovanja vode na kamen, fontana je uklonjena krajem šezdesetih godina. 24 JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 1), 304. 38 HR-DARI, Fond JU-111/ NO općina Sušak 1955. – 1962., kut. 139. 25 HR-DARI 58, kut. 72: spis br. 11627 / 27. 6. 1939. 39 „Neboderska” kavana prve goste primila je uoči Dana Republi- 26 HR-DARI 58, kut. 72: spis br. 21356 / 39. ke. Kavana na vrhu Nebodera, Novi list, Rijeka, 27. 11. 1959., 2. 27 HR-DARI 58, kut. 72: Referat inž. Zlatka Prikrila od 5. 3. 1940. 40 Otvoren preuređeni bar hotela Neboder, Novi list, Rijeka, 19. 12. 28 Ostale ponude podnijeli su arh. Lovro Bilinić iz Zagreba (in- 1958., 2. dustrija mramora i granita), Prva Jugoslavenska proizvodnja 41 Najveći zahvat bilo je uređenje velike dvorane: konstrukcija umjetnog kamena i mramora Karla Uchytila iz Zagreba, kle- gledališta, spuštanje stropa, obloga zidova, definiranje akustike sarska radionica Rudolfa Matkovića te ovlašteni klesarski maj- i scenske rasvjete. Po posebnom projektu 1996. godine izvede- stori Božo Polić i Anton Rubeša iz Sušaka. Među ponuđačima na je zamjena dotrajale željezne bravarije fasadnih otvora na 1938. bio je i Gustavo Carlo Bini, predstavnik tvrtke iz Carrare južnom pročelju novom aluminijskom u sivoj boji. MARIJAN u Jugoslaviji radi eventualne narudžbe mramora „San Matteo” BRADANOVIĆ, O Hrvatskom kulturnom domu, Sušačka revija, s tri različite gradacije. Za oblogu fasada, podova i stubišta 13(1996.), 40–41. spominju se brački kamen iz Pučišća ili domaći crveni mra- mor iz Sinja, za interijere brački ili kastavski mramor i domaći 42 Sobe su dobile vlastite kupaonice, što prije nije bio slučaj. Do žuti mramor „Finor”. Alternativa za fasade i unutrašnjost bila tada je svaki kat imao dva sanitarna čvora za šest hotelskih soba, je ružičasti mramor „San Matteo”, za stubišta i podove kamen s tim da su dvije sobe imale direktan ulaz u njih. Obnovljene „Rosso Verona”. Predlagan je i umjetni kamen. Vidljive fasadne 54 sobe podijeljene su u dvije klase: standardne (sa spavaćim i obloge trebale su biti fino brušene, a kamen na unutrašnjim sanitarnim dijelom) i superior (s pretprostorom, balkonom i kli- stijenama poliran. HR-DARI 58, kut. 72: spis br. 23665 / 22. ma uređajem). Izmijenjeni su namještaj i stolarija. Uređena je 11. 1940., Troškovnik za klesarske radnje, radnje iz umjetnog kongresna dvorana kapaciteta do 300 osoba (prostor nekadašnje kamena i teraco podovi. kavane) i garaža s 20 parkirnih mjesta. Dokumentacija iz arhive Jadran hotela. 29 HR-DARI 58, kut. 51: spis br. 14122 / 19. 7. 1938., spis br. 3865 / 25. 2. 1939. Za izradu željeznih portala i stijena, prozora i vra- 43 Riječ je o površini od tristotinjak kvadrata s već postojećom ta, ograda i okova početkom 1939. odabran je bravarski majstor kavanom i prostorijama za djelatnike i službene potrebe. Pored Roko Ladišić iz Sušaka. kavane, prema današnjoj garaži, nalazilo se skladište i ured pa se zidovi među trima zasebnim cjelinama ruše jer je dotadaš- 30 O tome svjedoče fotografije Milana Pavića iz 1949. Hrvatski dr- nja društvena površina kavane bila nedovoljna. Na tom mjestu žavni arhiv, Fond 1422/Agencija za fotodokumentaciju. izvode se pult i šank. Postojeći se ulaz iz Strossmayerove ulice 31 HR-DARI 58, kut. 50: Drvena oplata, ugrađeni i mobilni namje- zadržao, kao i staklena stijena, ali promijenjenog rastera, radi štaj, radnje u metalu, tapetarske radnje; kut. 51: Troškovnik i po- dnevne rasvjete. Kavana je uređena u retro stilu pedesetih godi- sebni uvjeti za radnje unutrašnjeg uređaja. na. Dokumentacija iz arhive Jadran hotela. 32 Pičman u tome vidi mogućnost unašanja mediteranskog štiha, nadovezujući se na idejno rješenje Radne grupe Zagreb koja ta- kođer problematizira taj segment. 33 HR-DARI-58, kut. 51: spis br. 3865 / 23. 2. 1939.; spis br. 3716 / 23. 2. 1939.; Raspis za radnje za unutrašnji uređaj; Troškovnik i posebni uvjeti za radnje unutrašnjeg uređaja. 34 MGZ, Ostavština Alfreda Albinija (izvedbeni projekt, skica unu- trašnjosti velike dvorane). 35 ALFRED ALBINI (bilj. 11), 304. Kako nije sačuvana projektna dokumentacija koja bi odgovarala izvedenom stanju objekta, možemo izdvojiti samo pojedine rekonstrukcije na hotelskoj zgradi i kazališnom sklopu za koje je dokumentacija dostupna u Državnom arhivu u Rijeci ili, u slučaju novijih intervencija, u arhivima vlasnika zgrade. 36 Sušak će dobiti kino-kazališnu dvoranu, Primorski vjesnik, Su- šak, 27. 1. 1946., 3.; Rezultati rada Građevinskog odsjeka GNO-a

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 42

You may also start an advanced similarity search for this article.