Preskoči na sadržaj
Revue d’histoire de l’art adriatique Traži

Bilješke za sakralnu topografiju Osora

DOI 10.15291/ars.4975

Preuzmi PDF

Svezak 15 (2025)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Matko Marušić Institut za povijest umjetnosti mmarusic@ipu.hr Korespondentni autor

U radu su sabrani podatci o crkvama i kapelama koje su postojale u urbanom arealu Osora, a kojima više nema traga. Znanja o tim građevinama vrlo su oskudna zbog niskog stupnja proučenosti pisane građe i tek djelomično provedenih arheoloških iskapanja. Uz sabiranje rijetkih navoda u literaturi, u ovom su radu sustavno analizirani najraniji izvori o crkvama: Popis dobara Osorske biskupije iz 1534., apostolske i kanonske vizitacije (Agostino Valier, 1579., Michele Priuli 1603., te Valerij Ponte, 1645.) te dio pisane građe osorske kancelacije iz prvih desetljeća 16. stoljeća. Dio proučenih crkava zabilježen je na katastarskoj izmjeri Franje I. iz 1821. godine. U radu je obrađeno četrnaest crkava koje su podijeljene na one izvan i unutar zidina, nakon sedamdesetih godina 15. stoljeća kada je gradnjom novoga „mletačkog” zida reduciran raniji areal grada. Rad donosi osnovne podatke o crkvama, ostatcima arhitekture i opreme, s namjerom da sabrani podatci posluže kao alat za daljnja istraživanja urbane i sakralne topografije Osora.

Osor, sakralna topografija, arhivski izvori, urbanizam, sakralna arhitektura

Crkve su, radi lakšeg snalaženja, u radu podijeljene na one intra i extra muros, pri čemu je nužno istaknuti da je riječ o razlikovanju koje nije starije od 15. stoljeća. Naime, prvotni perimetar grada, koji je zauzimao površinu cijelog poluotoka, redu- ciran je nakon napada Genove (rat s Venecijom 1377. – 1381.), odnosno podizanja „mletačkog” poteza zidina otprilike po sredini nekadašnjeg areala, u posljednjoj tre- ćini 15. stoljeća.16 Tim zahvatom izvan perimetra ostala je dotadašnja, ranokršćanska katedrala, ali i neke druge crkve, koje su izvorno bile sagrađene unutar zidina (sl. 2).

Crkve intra muros Sveti Gaudencije (Karta I, br. 6) Gradnja crkve (15,83 x 6,07 m) posvećene patronu grada uobičajeno se smješta u posljednju četvrtinu 14. ili u sam početak 15. stoljeća, no točna godina gradnje odno- sno dovršetka nije poznata.17 Jednostavan pravokutni brod i istaknuta svođena apsida istog oblika tipične su za navedeno razdoblje.18 Andrija Mohorovičić crkvu je razvrstao u prijelazni, romaničko-gotički tip (jedino je apsida svođena šiljastim svodom, dočim je brod bez svoda), naglasivši jedinstvenost takvog rješenja na širemu kvarnerskom prostoru.19 Debljina zidova doista ne sugerira da je svod izvorno bio planiran.

Pročelje s preslicom za tri zvona u dva reda uglavnom je sačuvano u izvornom obliku, za razliku od druge klesane opreme koja je ili zamijenjena ili je novijeg da- tuma. Portal je izvorno bio zaključen gotičkom lunetom u obliku triloba, no središ- nji su dijelovi zamijenjeni renesansnim elementima nepoznate provenijencije; okvir vrata je noviji.20 Jedini drugi ukras jednostavnog pročelja jest tanak gotički vijenac ukrašen zupcima. Nad njime se nalazi skromni okul. Sjeverno pročelje crkve nije skulpturno ukrašeno, no u njega je uzidano više fragmenata ranosrednjovjekovne pleterne plastike.21 Konačno, crkva je imala i bočna vrata sa sjeverne strane, zazidana u nepoznatom trenutku. Na sjevernom zidu, neposredno ispod vijenca, zamjećuje se zazidani otvor srpastog profila, koji upućuje na vrijeme romanike. Nije moguće utvrditi je li riječ o nekoj ranijoj fazi crkve ili, kao u slučaju ostale plastike, reupotri- jebljenom elementu. U unutrašnjosti je od izvorne opreme sačuvan okvir trijumfalnog luka i po- stolje uskršnje svijeće. Stupić od rapske breče, s kvalitetnim lisnatim kapitelom i slijepim grbom, postavljen je na rubu povišenog dijela ispred oltara, uvjetno go- voreći, korski prostor crkve.22 Riječ je o liturgijskoj opremi koja je drugdje rijetko sačuvana, a datira iz vremena gradnje crkve. Crkva osorskog zaštitnika bila je prva crkva sagrađena nakon napada Đenovljana, koji se u historiografiji smatra kobnim za daljnju sudbinu grada.23 U crkvu je preneseno tijelo sv. Gaudencija, za koje je naručena drvena škrinja, a tijekom 15. stoljeća postavljena je i velika drvena skulptura osorskog patrona.24 U izvorima 16. stoljeća navodi se da je crkva bila bratovštinska, no nije poznato vrijeme njezina osnivanja.25 Godine 1575. škrinja s relikvijama se premješta u katedralu, no istom se prigodom svetište crkve oslikava likovima svetaca.26 Oslik je pod nanosima žbuke otkriven 1941. godine, no zbog ratnih okolnosti istraživanja su prekinuta.27 Zidne slike, zbog datacije i zbog kvali- tete, zavređuju istraživanje i konzervaciju.28

Sveti Spas (Karta I, br. 7) Riječ je o jednobrodnoj crkvi s ravnim začelnim zidom na središnjoj gradskoj ulici, čiji je smještaj ucrtan na katastru 1821. godine (Oratorio sotto il titolo di S. Salvatore).29 Crkva je do rušenja bila važan akcent središnje gradske komunikacije: ispred nje se nalazio mali trg, na sjecištu glavne i jedne od sporednih ulica. Prema izvorima iz 16. stoljeća, crkva je bila pod patronatom osorskog biskupa (vulgo nun- cupata del vescovo).30 Portalu crkve pripadao je nadvratnik s uklesanom godinom 1498. i grbom biskupa Ivana Justija, za čijeg je vremena posvećena nova katedrala.31 Nadvratnik je sačuvan nakon rušenja crkve u 19. stoljeću, a u 20. stoljeću položen je zdesna glavnom portalu katedrale, gdje se i danas nalazi (sl. 2a–b). Početkom kolovoza 1818. godine sastavljen je inventar crkve za koju se navodi da je smještena in contrada Plocatiza što je naziv za središnju osorsku ulicu, očito tada već popločanu. U inventaru, koji potpisuje javni procjenitelj Pietro Micheluti, prema odredbi gradske uprave, procijenjen je materijal i imovina crkve namijenjene rušenju: navode se dimenzije (šest klaftera dužine, 3 širine i 3,5 visine), te inventar, četiri klupe, mramorni pil, mjedena svjetiljka, brončano zvonce i oltar sa stepeni- cama. Također su procijenjene i kupe (njih 1800), grede krovišta (12) i preslica.32 Crkva je stajala još sredinom 19. stoljeća, iako desakralizirana i djelomično urušena, kako se navodi u izvještaju labinskog proučavatelja starina Luciana Tomasija, upuće- no Pietru Kandleru te objavljeno 1846. godine u časopisu L’Istria. Ondje je zabilježen vrijedan podatak da je u oltar crkve bio ugrađen rimski fragment sa sepulkralnim natpisom.33 Luciani je u kamenom fragmentu prepoznao sekundarno udubljenje za umetanje relikvija oltara (sepulchrum). Nakon rušenja u drugoj polovici 19. stoljeća, na mjestu crkve podignuta je jednostavna katnica.

a b

2a-b. O izgledu crkve Sv. Spasa postoje i raniji podatci: godine 1579. vizitator Valier odre- Nadvratnik crkve Sv. Spasa, dio je da se u crkvi treba popraviti opločenje odnosno da se imaju otvoriti dva prozo- 1498. (foto: I. Marušić) ra kako bi se iz unutrašnjosti izvukla vlaga. Istom je prigodom naređeno da se oltar Lintel of the church of the Holy ukrasi doličnom oltarnom slikom, drvenim raspelom, oltarnim ruhom, svijećnjacima Saviour, 1498 i kanonskim tablicama, što potvrđuje da crkva tada nije bila propisno opremljena.34 I u bilješkama vizitacije 1603. godine navedeno je da crkvu treba ukrasiti slikom.35 Sre- dinom 17. stoljeća oltar je bio u „jadnom stanju” (altare sordide dispositum). Navedeno je također da je crkva bila solidno građena (corpus ecclesiae competenter munitum), a ključ je ex caritate držala neka Osoranka koja je obitavala u blizini.36 U iščekivanju daljnjih arhivskih istraživanja, može se pretpostaviti da je crkva doista podignuta koncem 15. stoljeća, kako je zabilježeno na nadvratniku uz grb biskupa Justija. Kako je riječ o godini posvećenja, odnosno dovršenja za osorske pri- like velebne katedrale, istovremeno dovršenje još jedne crkve doista govori u prilog pojačanoj graditeljskoj aktivnosti.37 Kiparska obrada plošnog grba slabe je kvalitete, zbog čega je nije moguće pripisati izvanjskoj radionici koja je opremala pročelje ka- tedrale.38 Crkvu su vjerojatno gradili lokalni graditelji, a oblikom (jednostavan pra- vokutan tlocrt ravnog začelnog zida) bio je karakterističan za vrijeme konca 15. i prvih desetljeća 16. stoljeća (usp. tlocrt crkve Gospe od Anđela).39

Sveti Marko (Karta I, br. 8) Crkva je dovršena 1. ožujka 1466. godine na južnom potezu glavne osorske ulice, a njezin točan položaj ucrtan je na katastru 1821. godine. Bila je nepra- vilno orijentirana, s pročeljem na sjeveru i s istaknutom pravokutnom apsidom na jugu.40 Prema sačuvanom natpisu (sl. 3) koji je bio uzidan u pročelje, sagra-

3. Ploča s posvetnim natpisom, 1466., izvorno s pročelja crkve Sv. Marka (inv. AZO-1771; Fototeka Arheološke zbirke Osor) Plaque with dedicatory inscription from 1466, originally from the front façade of the church of St Mark

đena je inicijativom osorskog arhiđakona Ivana iz Krka: + MCCCCLXVI MISER PRE CVANE DA VEGIA ARHIDIACONO DI OSARO FECE FAR OSTA CESIA A NOME D(I) S. MARCO A DI PRIMO MARÇO.41 Početkom 16. stoljeća o crkvi se skrbio svećenik Ivan Draža (unatoč istom imenu, zbog vremenskog odmaka zacijelo druga osoba od naručitelja), a održavana je prihodima od iznajmljivanja kuće u Osoru, vinograda podno Osoršćice i pašnjaka na stanu Grmožaj, na jugu Cresa.42 Nakon stotinu godina postojanja, vapila je za popravkom te je u vizitaciji 1579. godine naređeno popravljanje ulaza i redovito održavanje.43 Istom je prigo- dom naređeno da se nabavi nova oltarna slika.44 Rektori su, kao i u slučaju ostalih crkava, bili birani iz redova osorskog klera. Početkom 17. stoljeća ponovljene su odredbe za uređenjem crkve, posebice krova i zidova. U crkvi se misilo jednom mjesečno i na dan sv. Marka, a sliku, koja je očito nabavljena prema uputama iz ranije vizitacije, trebalo je popraviti (umjetnina nije sačuvana).45 Crkva je počet- kom 19. stoljeća bila u uporabnom stanju, no vjerojatno je srušena do kraja istog stoljeća, kada je na njezinu mjestu sagrađen prvo gospodarski objekt, a potom kuća krajem 20. stoljeća.

Sveti Martin (Karta I, br. 9) U popisu dobara Osorske biskupije iz 1534. godine navedena je crkva Sv. Marti- na, smještena negdje „u blizini crkve sv. Petra” (apresso s. Piero in Ossaro).46 Crkvom je krajem 16. stoljeća upravljao Donat Petris, skrbnik Kolumela pokojnog Jakova Draže, no prihod od svega devet koza bio je zanemariv.47 Do 1579. godine osorski Sv. Martin bio je izvan funkcije, a unutrašnjost crkve ispunjena otpadom. Vizitator A. Valier je, inače vrlo škrt u opisima arhitektonskih osobitosti crkava i oltara koje je obišao, ipak zabilježio njezin oblik, koji mu je očito privukao pozornost. Crkva je, vizitatorovim riječima, bila „kružnog oblika, sa zvonikom u središtu koji je počivao na četiri okrugla stupa”.48 Sažeti opis otkriva jednu sasvim nepoznatu crkvu centralnog oblika, kakve su sačuvane ili izvorima osvjedočene diljem jadranske obale, no ne i na području neka- dašnje Osorske biskupije. Opis daje za pravo pretpostaviti da je, za razliku od glavni- ne istočnojadranskih rotundi, osorska imala i središnji dio i ophod, s obzirom na to da je vizitator istaknuo da zvonik, očito u središtu, počiva na četirima stupovima (a

ne stubovima, što je u ranome srednjem vijeku bilo češće rješenje). Očito je posrijedi bio neki oblik „bizantinizirajuće” konstrukcije, koja je u literaturi poznata pod ter- minom quincunx.49 Intrigantan je smještaj crkve, „u blizini sv. Petra”, posebice stoga što u opsežnim višegodišnjim arheološkim istraživanjima sklopa toga istaknutog be- nediktinskog samostana nije identificirana takva struktura.50 Od početka 17. stoljeća crkva se više ne spominje u vizitacijama, što upućuje na to da je srušena krajem 16. stoljeća, kada je već bila izvan funkcije. Ostaje se nadati da će daljnja istraživanja, posebice neinvazivnim arheološkim metodama, ustanoviti točan položaj crkve i njezin oblik te pružiti oslonac za dataciju, koju je za sada mo- guće postaviti u širok period od kasne antike do romanike.

Sveti Šimun (Karta I, br. 10) Crkva se nalazila in contrata de San Piero, dakle u sjevernom dijelu grada koji se nazivao prema benediktinskom samostanu, i možda je, kao i prije spomenuta crkva Sv. Martina, bila dio samostanskog sklopa (iako je prostorna odrednica in contrata puno šira od apresso). U kupoprodajnim ugovorima iz 16. stoljeća navode se kuće in contrata S. Symeonis, što ipak upućuje na to da je Sv. Šimun bio udaljeniji od crkve Sv. Petra.51 Godine 1534. o crkvi su se brinuli osorski svećenici Bernardin i Nikola Balon, a njezin se prihod sastojao od rente kuće u Osoru i pašnjaka u Nerezinama te prihoda od stada ovaca.52 Godine 1579. crkva je bila jednostavni beneficij pod juspatronatom (ne navodi se čijim, no ako je suditi po izboru svećenika, moguće obitelji Balon). Prihod je bio skroman (tri libre), a propisano je bilo slavljenje mise na svetčev dan i na Božić. I ova je crkva, nepoznatog vremena i okolnosti gradnje, do druge polovice 16. stoljeća bila ruševna, s oštećenim vratima i okulom, a na oltaru se nalazila neka stara slika i dva željezna svijećnjaka. Oltarna ruha bila su prljava i oštećena. Naređen je popravak svega navedenoga.53 Početkom 17. stoljeća, kada je crkva još uvijek imala prihod (povećan na četiri libre), naređuje se njezino rušenje i prenošenje prihoda na crkvu Sv. Ivana.54 Poslije se crkva ne spominje, na temelju čega je moguće zaključiti da je ubrzo srušena.

Sveti Klement (Karta I, br. 11) Početkom 16. stoljeća o crkvi su se skrbili nasljednici pokojnog Antuna Belovića, a uzdržavala se od najma neke kuće u Osoru, kojom se koristio majstor Ivan Ribić iz Raba i terena in ponta dello poni, koji je držao stanoviti postolar Marko.55 Godine 1579. crkva je bila bez krova,56 no nije, kao u slučaju drugih crkava, naređeno njezi- no rušenje. Sredinom 18. stoljeća navedena je kao „ruševna”.57 Crkva nije ucrtana na katastarskom planu iz 1821. godine. Emilio Mužić sredinom 20. stoljeća navodi se da su ostatci crkve bili vidljivi još početkom istog stoljeća, no osorski župnik, nažalost, ne donosi nikakve druge podatke.58 Položaj nekadašnje crkve u ulici što s glavnog trga vodi prema sjeveru, tj. crkvi Sv. Petra bilježi Niccolò Lemessi, no također bez drugih podataka o crkvi odnosno kakve arhivske potvrde njezine ubikacije.59 Zaštitno arheološko sondiranje na tom položaju, provedeno 2017. godine, nije iznjedrilo ostatke zidova crkve ni druge na- laze koji bi upućivali na njezino postojanje, zbog čega ostaje otvoreno pitanje je li se crkva Sv. Klementa doista ondje nalazila.60 Kako bilo, na mjestu na kojem Lemessi smješta crkvu u katastarskoj izmjeri iz 1821. godine ucrtan je manji vrt pravokutnog tlocrta, koji oblikom može upućivati na to da je zauzeo nekada izgra- đenu površinu.61 U kupoprodajnim ugovorima iz prve polovice 16. stoljeća crkva se više puta na- vodi kao orijentir, što potvrđuje da je bila podignuta na gušće naseljenom područ-

ju unutar inače vrlo rahle urbane strukture Osora.62 Jedan od ugovora potvrđuje da se uz crkvu nalazio pripadajući joj vrt.63 Valja istaknuti da je riječ o jedinoj crkvi tog titulara na području Osorske biskupije i općenito iznimno rijetkom titularu kvarnerskih crkava.64 O vremenu podizanja osorske crkve nije moguće ništa kon- kretno zaključiti.

Crkve extra muros Sveti Ivan Krstitelj (baptisterij?) (Karta I, br. 12) Godine 1579. navedena je kao jedna od crkava „izvan zidina”, a kako se u vizita- ciji navodi neposredno nakon stare (ranokršćanske) katedrale, najvjerojatnije je bila dijelom prvoga episkopalnog sklopa.65 Riječ je, sudeći i prema titularu, o pravokut- noj krstionici iz 5. stoljeća sa sačuvanom zvjezdolikom piscinom, koja je u 6. stoljeću proširena polukružnom apsidom, u kojoj su pronađeni ostatci mozaičke dekoracije podnice i cjelovito sačuvani utori za pluteje pregrade.66 Nije poznato do kada je bap- tisterij služio svojoj svrsi, no piscina nije bila uklonjena. Crkva je bila jednostavni beneficij sa skromnim prihodima (tri dukata iz 1579. smanjena su na dva 1603. go- dine), a rektori su dolazili iz redova osorskih kanonika.67

Sveti Mihovil (Karta I, br. 13) Crkva se u vizitacijama također navodi nakon stare, ranokršćanske katedrale, na temelju čega je moguće zaključiti da je posrijedi jedna od starijih osorskih crkava, podignuta na istočnom dijelu grada, konačno napuštenom, kako je navedeno, se- damdesetih godina 15. stoljeća. Godine 1579. crkva je bila bez prihoda, ruševna, bez krova, no naveden je i zvonik (campanile), iako je moguće riječ o preslici.68 Unatoč lošem stanju u kojem se tada nalazila, crkva Sv. Mihovila jedna je od rijetkih za koje nije bilo naređeno rušenje. Dapače, 1603. godine određeno je da se postave nova vrata i da se popravi urušeno ziđe.69 Na temelju navedenih podataka moguće je – iako s nužnim oprezom – pretpostaviti da je Sv. Mihovil bio dijelom staroga episkopalnog sklopa, moguće ostatak jedne od dviju ranokršćanskih bazilika Osora. Ostali objavljeni izvori o ranokršćanskome katedralnom sklopu, napose vizitacije i izvještaji iz 17. i 18. stoljeća, ne daju odgovore na to pitanje.70

Sveta Katarina (Karta I, br. 14) Crkva se nalazi u sjeveroistočnom dijelu grada, nad južnom obalom uvale Bijar. Arheološka iskapanja sredinom prošlog stoljeća vodio je Andrija Mohorovičić, da- tiravši crkvu s oblom istaknutom apsidom u romaničko razdoblje, 12. ili 13. stolje- će.71 U 16. stoljeću o crkvi su se zajednički brinuli članovi osorske plemićke obitelji Schia i Andrija Sgnavich (?), a prihode je dobivala od zemljišta na Punti Križa i od vrta iza crkve koji su obrađivali franjevci trećoredci iz Bijara.72 Do godine 1579. cr- kva je ostala bez prihoda, no očito pod krovom.73 Početkom 17. stoljeća naređeno je da se crkva zatvori da u unutrašnjost ne ulaze ovce.74 Sredinom 18. stoljeća crkvi je prijetilo rušenje te se u njoj nije održavala misa.75 Ipak, na katastru iz 1821. godine crkva je ucrtana (upisana kao ruina di chiesa, bez titulara). Od crkve i danas stoji bočni zid u visini od jednog metra i peta apside.

Sveti Stjepan (Karta I, br. 15) Crkva se prvi put spominje krajem 16. stoljeća, kada je već bila u lošem stanju. Na jedinom oltaru crkve misilo se isključivo na dan svetca, a Valier je odredio da je se ima popraviti ili srušiti (i na mjestu postaviti križ, a prihod preusmjeriti na katedralu).76 Sredinom 17. stoljeća navodi se da se crkva nalazila ultra portum Ausse- ri, s oltarom u vrlo lošem stanju, kao i građevina općenito.77 Sredinom 18. stoljeća, u

izvještaju ad limina biskupa Nikole Dinarčića, crkva Sv. Stjepana jedna je od rijetkih „malih” osorskih crkava koja je ostala stajati (uz Sv. Marka i Sv. Katarinu). Tada se navodi da je bila ruševna te da se u njoj nisu održavale mise, no s obzirom na to da se spominje u paru sa Sv. Katarinom, netočna je ubikacija extra muros praeter vete- rem cathedralem,78 budući da se građevina nalazila na suprotnoj, lošinjskoj strani, sjeverozapadno od mosta, na položaju predrimske i rimske nekropole. Precizan položaj crkve donosi karta Frane Zavorea iz ljeta 1793. godine. Pred- met je karte Osorski kanal i pripadajuće strukture, no autor, mletački inženjer ši- benskog podrijetla, detaljno je zabilježio i crkvu na uzvišenju s lošinjske strane kanala (sl. 4).79 Riječ je o jednobrodnoj građevini s istaknutom oblom apsidom sa zapadne strane te, kako proizlazi iz nacrta, manjim kvadratnim zvonikom pri- dodanim volumenu crkve na pročelju. Na sjeverozapadni ugao crkve nastavlja se ravan zid čija je funkcija nerazjašnjena. Crkvu također bilježi izmjera iz 1821. go- dine, no ona je na navedenom katastru ucrtana tipičnom oznakom za sakralne građevine, što, kada se usporedi s ranijom Zavoreovom kartom, ne odgovara nje- zinu stvarnom obliku. Titular crkve, posvećene prvomučeniku, upućuje na vrlo rani postanak, moguće ranokršćanski (na što dodatno upućuje i smještaj na samoj nekropoli). Danas se ne naziru ostatci građevine koja je vjerojatno razgrađena u 19. stoljeću.

Sveti Bartol (Karta I, br. 16) U popisu dobara biskupije iz 1534. godine navodi se crkva Sv. Bartola in Vier, odnosno u uvali Bijar. Crkva tada nije imala prihode, a održavana je jedna misa na svetčev dan, o čemu su se skrbili Petar i Franjo Schia, prema želji Franice Draža, kćeri Kolana Draža.80 Godine 1579. crkva je zatečena bez prihoda.81 Kasnije vizitacije ne spominju je, što potvrđuje da je crkva ubrzo srušena.

Sveti Lovro (Karta I, br. 17) Ova jednobrodna crkva s istaknutom polukružnom apsidom smještena je na lo- šinjskoj strani, na uzvišenju nad morem koje se početkom 16. stoljeća naziva mon- ticulum Sancti Laurenti, a lokalitet se naziva i Hramarić.82 Prema istom popisu iz 1534., Sv. Lovro naveden je kao „osorska” crkva, unatoč tomu što se nije nalazila unutar ili neposredno izvan zidina. Sačuvani su perimetralni zidovi, no lokalitet je zarastao i teško dostupan. Prema načinu slaganja kamena, riječ je o gradnji iz roma- ničkog doba, okvirno 12. ili 13. stoljeća.83 U 16. stoljeću crkva se uzdržavala od iznajmljivanja okolnog terena, a o njoj se brinula Biskupija.84 Na trenutačnom stupnju istraživanja nije moguće utvrditi kada je crkva napuštena, no indikativno je da se ne spominje već u najranijim vizitacijama druge polovice 16. i početka 17. stoljeća. U 18. stoljeću, u bilješkama kanonika Ma- teja Sovića crkva je navedena kao ruševna (diroccata), uz podatak da su uz nju prije obitavali kamaldoljani.85 Lokalitet svakako zavrjeđuje opsežna istraživanja, tim više što katastar 1821. ondje bilježi čak dvije ruševne crkve, na udaljenosti od pedesetak metara jedna od druge.86

Sveti Vid (Karta I, br. 18) U 16. stoljeću za crkvu, uzdržavanu od prihoda od ovaca s obližnjeg terena, na- vodi se da je bila smještena in loco Slaniavoriz fora de Ossaro.87 Do vizitacije 1579. godine crkva je bila bez krova i prihoda, odnosno navedena je skupno s crkvama Sv. Klementa, Katarine i Bartola.88 Ubikaciju potvrđuje ugovor o reguliranju pra- va na korištenje zemljišta iz 1764. godine, tj. produljenje ugovora o emfiteuzi iz 1732., koji je osorska općina sklopila s izvjesnim Antonijem Bartolijem. Ondje se, u uvodnom definiranju terena koji je bio predmet ugovora, navodi da je smješten

4. na Kampi, apresso la chiesa dirocata di S. Vito, o S. Bortolomio.89 Kampa je nizinski Francesco Zavoreo, Pianta poluotok na creskoj obali južno od Osora, neposredno uz naselje, okružen plići- dela Cavanella di Osero, 1793. (preuzeto iz: DARKA BILIĆ / nama iz kojih se vadila sol (što moguće objašnjava toponim s početka 16. stoljeća, bilj. 78/, 267) Slaniavoriz). Ostaje nerazjašnjeno otkada se crkva počela nazivati dvojnim titula- Francesco Zavoreo, Pianta dela rom, Sv. Vida i Bartola, budući da su u popisu dobara biskupije iz 1534. godine Cavanella di Osero, 1793 crkve posvećene tim svetcima navedene zasebno, s jasno odvojenim prostornim odrednicama, prva in loco Slaniavoriz, a druga, kako je ranije navedeno, in Vier. Budući da o crkvi Sv. Vida za sada nisu pronađeni drugi arhivski podatci, nije mo- guće ništa više reći o njezinu obliku i vremenu gradnje.90

Crkve nepoznate ubikacije Sveti Damjan (Prilog I, br. 19) Crkva tog titulara ne javlja se u popisu dobara biskupije iz 1534. godine, no je- dan raniji arhivski podatak potvrđuje njezino postojanje. U kratkoj zabilježbi isplate sredstava iz 1528. godine potvrđuje se da je svećenik Jakov Bradičić od gradskih sudaca Martina Schije i Jakova Draže primio novac pro officiatura capele S. Dami- ani.91 Ubikacija za sada nije poznata, no treba napomenuti da se u literaturi i crkva franjevaca trećoredaca u Bijaru navodi pod navedenim titularom, koja je, međutim, bila posvećena Bogorodici. Zbrka oko titulara crkve trećoredaca nastaje početkom 20. stoljeća, kada se ta, tada napuštena crkva, bilježi kao „sv. Damjan”.92 Razlog toj zabuni vjerojatno leži u teže čitljivom natpisu s njezina pročelja, koji donosi ime naručitelja (ser Damian de Romeis).93

***

Uz opisani slučaj crkve Sv. Damjana, treba još jednom istaknuti da postoji još osorskih crkava nepoznate povijesti, čak i titulara, i unutar zidina i izvan njih. Već su prije navedena dva recentna nalaza crkava: jedne sred današnjeg trga, a druge ispred ranokršćanske katedrale.94 Te su crkve očito srušene prije 16. stoljeća, otkada datira- ju za sada obrađeni izvori. Jednak je slučaj i s crkvom Sv. Pavla, koja se spominje u izvorima s kraja 14. stoljeća pored Samostana sv. Petra, koje prenosi D. Farlati, no o njoj nema govora u izvorima 16. i 17. stoljeća koji su obrađeni u ovom radu.95 Ne- poznat je i titular crkve u Osorskom dolcu, lokalitetu na kojem je pronađen znatan broj predromaničkih ulomaka. U ovom tekstu predstavljeni popis crkava s podatcima pabirčenim iz arhivskih, kartografskih i sekundarnih izvora, pokazuje u kojoj je mjeri urbani areal Osora (ako njegovu strukturu doista možemo opisati rečenim terminom) nepoznat, tj. koliko je stoljetan proces degradacije izbrisao materijalnih ostataka sakralne gradi- teljske prošlosti, mahom iz vremena prije kraja 14. stoljeća, kada je grad razoren u napadu Đenovljana. Većina prikazanih crkva zacijelo je bila vrlo mala i skromnih arhitektonskih obi- lježja (Sv. Marko, Sv. Stjepan, Sv. Spas, Sv. Katarina i druge), uz iznimku crkve Sv. Martina centralnog oblika sa zvonikom. Kako bilo, panoramski pogled na broj cr- kava, njihove titulare i moguće vrijeme gradnje, u mnogočemu upotpunjuje sliku o nekadašnjem gradu. Do budućih istraživanja valja istaknuti da izvori ni za jednu od obrađenih manjih crkava ne navode da je bila pod patronatom određene obitelji, kako je to općenito bio slučaj u jadranskim gradovima i šire.96 Iako popis dobara biskupije iz 1534. godi- ne donosi točne osobe koje su obnašale dužnost prokuratora crkava, za svega jednu se navodi da je bila pod obiteljskim patronatom. U ovom tekstu sabrani podatci potvrđuju da je posljednja „manja” crkva sagrađena u Osoru, „biskupska crkva“ Sv. Spasa, podignuta istovremeno s dovršetkom renesansne katedrale 1498. godine. Na- kon tog datuma sagrađena je jedino crkva benediktinskog Samostana Gospe od An- đela (prva desetljeća 16. stoljeća), što je ujedno i posljednja crkva koja je podignuta u Osoru. Na trenutačnom stupnju istraživanja, međutim, vrijeme podizanja crkava poznato je za samo manji dio njih, zbog čega možemo ustvrditi da smo tek na po- četku poznavanja sakralne, posredno i urbane topografije Osora.

prilog 1 Tablični prikaz crkava Osora o kojima je u tekstu riječ (izostavljene su „velike” crkve, br. 1–5 na Karti I)

Libro Vizitacija Vizitacija Vizitacija Relazione Kat. čest. u R. Vrijeme delle Titular Stanje Valier Priuli de Ponte ad limina Katastru Franje br. gradnje chiese (1579.) (1603.) (1647.) (1749.) I. (1821.) (1534.) kraj 14. / Sv. 6. Gaudencije početak 15. postoji • • • • 7 stoljeća srušena 7. Sv. Spas 1498. 1820-ih • • • • 70 godina srušena 8. Sv. Marko 1456. u 19. • • • • • 68 stoljeću kasna srušena antika – 9. Sv. Martin rani srednji prije • • 1603. vijek srušena srednji 10. Sv. Šimun vijek (?) u 17. • • stoljeću srušena srednji prije 11. Sv. Klement vijek (?) 1820. • • • 51, vrt (?) godine Sv. Ivan 5. – 6. 12. Krstitelj stoljeće (?) ruševna • • ruševna 1603., 5. – 6. 13. Sv. Mihovil stoljeće (?) srušena • • prije 18. stoljeća 12. – 13. 14. Sv. Katarina stoljeće ruševina • • • • • 94

srušena 15. Sv. Stjepan nepoznato u 19. • • • 104 stoljeću srušena 16. Sv. Bartol nepoznato u 17. • • stoljeću ruševna 12. – 13. 17. Sv. Lovro stoljeće 1820-ih • 134, 135 godina srušena 18. Sv. Vid nepoznato u 16. • stoljeću prvi poznati prije 19. Sv. Damjan spomen 1579. (?) 1530. godine

BILJEŠKE 1 Rad je rezultat projekta Instituta za povijest umjetnosti Arhitek- 10 Recentno vidjeti MARIJAN BRADANOVIĆ, Prilog poznavanju tura i likovnost urbanih cjelina Hrvatske – UrbArH, koji financira stambenog graditeljstva 15. i 16. stoljeća na sjevernom Jadranu, Europska unija – NextGenerationEU. Vidi istraživanje crkava Peristil, 56 (2013.), 75–77; TEA SUŠANJ PROTIĆ, O urbanizmu grada Cresa, MATTEO FILLINI – LUIGI TOMAZ, Le chiese mi- Osora nakon 1450. godine, Ars Adriatica, 5 (2015.), 95–114; MAT- nori di Cherso (Indagine storica sulle chiesette urbane di Matteo KO MATIJA MARUŠIĆ, O unutrašnjosti katedrale sv. Nikole u Fillini – Commenti stilistico-costruttivi, rilievi grafici e disegni Osoru tijekom 16. stoljeća, Ars Adriatica, 11 (2021.), 177–192. di Luigi Tomaz), Conselve, 1988.; LARIS BORIĆ – JASENKA 11 Istraživačima u oči zacijelo upada brojnost sačuvanih fragmena- GUDELJ, Uveliko i u malo: lik i likovnost renesansnog Cresa, Za- ta pleterne plastike i mogućnosti rekonstrukcije njihovih oltar- dar, 2019., 77–84 (poglavlje „Privatna i kolektivna pobožnost: nih pregrada, što je obrnuto proporcionalno stupnju poznavanja bratovštinske i obiteljske kapele”). sakralne arhitekture istog razdoblja, pri čemu se pak ne podra- 2 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, XX-14A, Libro zumijeva sama arhitektura crkava, već i njihovo samo postoja- delle chiese e dei beni ecclesiastici di Ossero dell’anno 1534 (dalje: nje. Vidjeti JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ, Predromanička, proto- Libro delle chiese). Prijepis Lea Košute, koji je konzultiran za ovo romanička i ranoromanička skulptura na otocima Cresu i Lošinju, istraživanje, čuva se u Arhivu HAZU. Izvornik se čuva u Bisku- Cres, 1991. pijskom arhivu u Krku. 12 O iznimnom nalazu crkve ispod popločenja glavnog trga, zasad 3 Libro delle chiese (bilj. 2), 111–136. nepoznatog titulara, sred antičkog foruma, vidi https://www.hrz. 4 O crkvi vidjeti MATKO MATIJA MARUŠIĆ, Crkva i samostan hr/index.php/aktualno/novosti-i-obavijesti/4640-kulturno-po- Sv. Marije od Anđela u Osoru: tradicija, izvori i arhitektura, Ars vijesna-urbana-cjelina-naselja-osor (datum posjeta: 27. ožujka Adriatica, 13 (2023.), 99–112. Za citirani dokument iz 1530. go- 2025.). Za konkretnu raspravu o tim crkvama treba pričekati dine, koji nije uključen u raspravu u citiranom članku, vidjeti cjelovitu objavu rezultata istraživanja i prijedlog datacije prema Državni arhiv u Rijeci, HR-DARI-30, Arhiv općine Osor, Acta arheološkim slojevima. cancellariae Ausseri 1519. – 1534., f. 82v (dalje: Acta cancellariae 13 NIVES DONEUS – MICHAEL DONEUS – ZRINKA ETTIN- Ausseri 1519. – 1534.). GER-STARČIĆ, The ancient city of Osor, northern Adriatic, in 5 Hrvatski državni arhiv (dalje: HDA), Zbirka preslika na papiru, integrated archaeological prospection, Hortus Artium Medievali- HR-HDA-903, Agostino Valier, Visitatio, Diocesis Ausserensis, um, 23 (2017.), 772 (dimenzije crkve, koja je utvrđena georadar- 1579. (dalje: Visitatio Valier). skim ispitivanjem, jesu 10,5 x 6 m). 6 HDA, Zbirka mikrofilmova (HR-HDA-1450), Michele Priuli, Vi- 14 MORANA ČAUŠEVIĆ-BULLY – JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ, sitatio, Diocesis Ausserensis, 1603. (dalje: Visitatio Priuli). La topographie archeologique d’Osor de l’antiquite au haut moyen 7 To su Sv. Platon na poluotoku Suplatunski, crkva nepoznatog ti- age, Histria antiqua, 16 (2008.), 259–260. tulara na lokalitetu Osorski dolac (obje na creskoj strani) te Sv. 15 MARIJANA DLAČIĆ (bilj. 7), 41 (br. 27 Osor, crkva nepoznatog Petar u Polju (lošinjska strana). Arhitektonske i tlocrtne osobi- titulara). tosti za dio crkava izvan zidina utvrđene su arheološkim istra- 16 Na preciznu dataciju novog poteza zidina, i činjenicu da se i pri- živanjima tijekom 20. stoljeća, kakva nisu provedena za većinu je podizanja pomišljalo na gradnju nove katedrale, upozorila je „manjih” crkava unutar zidina. Položaj navedenih građevina TEA SUŠANJ PROTIĆ (bilj. 10), 97. izvan zidina grada sačuvao ih je od razgradnje i ponovne upo- 17 ENVER IMAMOVIĆ, Povijesno-arheološki vodič po Osoru, Sara- trebe građevinskog materijala, što je bila sudbina glavnine crka- jevo, 1979., 61 (14. ili 15. stoljeće); ANA DEANOVIĆ, Mali vječ- va unutar zidina, kojima je ovaj rad posvećen. Vidjeti STEFANO ni grad Osor, Osor, 1976., 24 (posljednja četvrtina 14. stoljeća, ZUCCHI, Un edificio cultuale poco noto. Il caso di San Platone nakon napada Đenovljana). in Sonte: Bilancio critico-bibliografico, Atti e memorie della So- cieta istriana di archeologia e storia patria, 103 (2003.), 107–153; 18 O gotičkom tipu otočkih crkava, s pravokutnom apsidom, u od- MARIJANA DLAČIĆ, Crkve i kapele cresko-lošinjskog arhipela- nosu spram ranijega romaničkog sloja, s oblom apsidom, vidjeti ga: Grad Mali Lošinj (katalog izložbe, Lošinjski muzej, Palača TEA SUŠANJ PROTIĆ, Gotičke kapele s kvadratičnom apsidom Fritzy), Mali Lošinj, 2016., 24–25, 27, 44. O crkvama okolice na otoku Cresu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 38 grada doznajemo iz još neproučenih bilješki osorskog kanonika (2014.), 51. Mateja Sovića, iz 1770. godine, koje je sastavio prema bilješkama 19 ANDRE MOHOROVIČIĆ, Problem tipološke klasifikacije obje- jednog od svojih prethodnika, Josipa Milanesea, usp. LEO KO- kata srednjovjekovne arhitekture na području Istre i Kvarnera, ŠUTA, Ubikacija benediktinskog samostana „Montis Garbi” na Ljetopis JAZU, 62 (1955.), 518. otoku Lošinju, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za 20 Na arhivskim fotografijama, na luneti se nalazi glava muške fi- povijesne i društvene znanosti HAZU, 1 (1954.), 134 (bilj. 26). gure. Riječ je o skulpturi Boga Oca s portala osorske katedrale, 8 Biskupijski arhiv Krk, Arhiv Osorske biskupije, XV, 1–2, Visitatio djelu radionice Giovannija Buore, koji je onamo postavljen na- generalis totius diocesis Valerii de Ponte visitatoris apostolici, 1647. kon bombardiranja renesansne katedrale i stradavanja plastike – 1649. (dalje: Visitatio Ponte). njezina pročelja. Fragment se danas čuva u Zbirci sakralne um- 9 GIANNA DUDA MARINELLI, La diocesi di Ossero nelle fonti jetnosti Osor. locali e vaticane, Atti e memorie della Società istriana di archeolo- 21 Za fragmente vidjeti JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ (bilj. 11), 32 gia e storia patria, 108 (2008.), 223–224. (br. 42 i 43).

22 Grb je katalogizirala JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ, Osorska he- 37 Usp. razmišljanja o pojačanoj graditeljskoj aktivnosti tijekom 15. raldička baština, II. dio, u: Creski anali: od starine do našeg doba, stoljeća iznesena u TEA SUŠANJ PROTIĆ (bilj. 10), 103. sv. II, ur. Elvira Marinković Škomrlj, Cres, 2025., 175 (sl. 28). 38 Usporedi kvalitetno klesani grb istog biskupa iz Arheološke zbir- 23 Treba istaknuti da nedostaje detaljna studija opadanja grada u ke Osor, inv. br. AZO-1873 (okvirna datacija 15. stoljeće), JA- drugoj polovici 14. stoljeća s analizom svih poznatih izvora. Kao SMINKA ĆUS RUKONIĆ (bilj. 31, 2023.), 148–149 (br. 541). jedan od sudbonosnih udaraca za Osor navodi se i kuga 1361. 39 O crkvi, čiji je tlocrt ucrtan na katastru iz 1821. godine, vidjeti godine, vidjeti ANA DEANOVIĆ (bilj. 17), 86. MATKO MATIJA MARUŠIĆ (bilj. 4). 24 DANIJEL CIKOVIĆ, Tres sunt arcae sepulcrales, duae ligneae, 40 Crkva Sv. Marka najranija je od „nepravilno” orijentiranih osor- tertia marmorea: La cassa di san Gaudenzio di Ossero, u: St skih crkava. Renesansna katedrala, završena koncem 15. stolje- Peter of Osor (Island of Cres) and Benedictine monasticism in ća također se pruža sjever-jug, a crkva ženskog benediktinskog the Adriatic area (ur. Sébastien Bully, Morana Čaušević-Bully i Samostana Sv. Marije od Anđela, podignuta u prvoj polovici 16. Stéphane Gioanni), Roma, 2024., 239–253. O skulpturi vidjeti stoljeća na ranijim strukturama, jug-sjever. MATKO MARUŠIĆ, Drvena skulptura Cresa i Lošinja do 1550. 41 Arheološka zbirka Osor, inv. br. AZO-1771. Natpis, s djelomično godine: pojavnost i vrijednost, Zagreb, 2024., 222–224 (s ranijom točnom transkripcijom, donosi MARIO BOTTER, Leoni di San literaturom). Marco e altre vestigia della Serenissima a Ossero, Atti e memorie 25 Ecclesia S. Gaudentii est confraternitatis; Visitatio Valier (bilj. 5), della Società istriana di archeologia e storia patria, 61 (1961.), 145. f. 15. Za Bratovštinu sv. Gaudencija vidjeti MARIJANA DLA- 42 Libro delle chiese (bilj. 2), 120 (gdje se, u konzultiranom prijepisu ČIĆ, Bratovštine na području bivše osorske komune (katalog Lea Košute, navodi da se kuća nalazila in contrada Locariza). izložbe, Lošinjski muzej, Palača Fritzy), Mali Lošinj, 2014., 23. 43 Visitatio Valier (bilj. 5), 13v. 26 DANIELE FARLATI, Illyricum Sacrum, sv. V, Venetiis, 1774., 216. 44 Isto. 27 MARIO BOTTER, Ossero, città italiana dei nobili ricordi, Pagi- 45 Visitatio Priuli (bilj. 6), f. 403v. Sredinom 17. stoljeća oltar crkve ne istriane, 4, br. 3 (1950.), 343; ENVER IMAMOVIĆ (bilj. 17), bio je propisno ukrašen, Visitatio Ponte (bilj. 8), f. 29v. 65–66. 46 Libro delle chiese (bilj. 2), 122. 28 Središnji barokni oltar ne potječe iz ove crkve; prenesen je iz cr- 47 Isto. kve Gospe od Anđela sredinom 19. stoljeća. Budući da je oltar 48 (…) forma rotunda cum turri in medio constructa super quatuor postavljen na liniju ramena apside, time je prostor apside pre- pilis in forma rotunda; Visitatio Valier (bilj. 5), f. 14v. tvoren u sakristiju. Na oltaru se nalazi slika nepoznatog autora koja prikazuje osorskog patrona, koju je restaurirao Luigi An- 49 Vidjeti npr. TOMISLAV MARASOVIĆ, „Quincunx” u ranosred- dreuzzi. Provenijencija slike nije poznata, a datacija, do budućih njovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska prosvjeta, 20 istraživanja, ostaje otvorena. (1990.), 215–224. 29 N. Lemessi u shematskom prikazu tlocrta Osora crkvu greškom 50 Najrecentnije vidjeti: SEBASTIEN BULLY – MORANA ČAU- navodi pod titularom „San Lorenzo”, što su preuzeli i noviji au- ŠEVIĆ-BULLY – MILJENKO JURKOVIĆ – IVA MARIĆ, The tori, NICOLÒ LEMESSI, Note storiche, geografiche e artistiche Contribution of Archaeology to the Knowledge of the St Peter’s Monastery in Osor: Origins, Architecture and Topography, u: St sull’isola di Cherso, Roma, 1979., sv. V, 112. Peter of Osor (Island of Cres) and Benedictine Monasticism in the 30 Ecclesia S. Salvatoris consecrata quae est domini episcopi (Visi- Adriatic Area (bilj. 24), 135–158. tatio Valier [bilj. 5], f. 12v) i Visitavit ecclesiam Sancti Salvatoris 51 Acta cancellariae Ausseri 1519. – 1534. (bilj. 4), ff. 992r, 1204r. vulgo nuncupatam la chiesa del vescovo (Visitatio Priuli [bilj. 6], f. 404r). 52 Libro delle chiese (bilj. 2), 123. 31 DANIELE FARLATI (bilj. 26), 210. JASMINKA ĆUS-RUKO- 53 Visitatio Valier (bilj. 5), ff. 14v, 15r. NIĆ, Grbovi osorske katedrale (katalog izložbe, Lošinjski muzej), 54 Visitatio Priuli (bilj. 6), f. 406rv. Mali Lošinj, 2013., 8–9; ISTA, Grboslovna baština cresko-lošinj- 55 Libro delle chiese (bilj. 2), 124. skog otočja, Cres, 2023., 148–149 (br. 540). 56 Visitatio Valier (bilj. 5), f. 15r. 32 HR-DARI-30, Arhiv općine Osor, Administrativni spisi općine 57 GIANNA DUDA MARINELLI (bilj. 9), 224. Osor, 265, god. 1821/II, 10. 58 EMILIO MUŽIĆ, Historijske crtice, sine anno (1970-e), strojopis 33 C . HOSTILIO . L . F / CLA . CELERI / IVLIA . T . F. PROC- u Župnom uredu u Osoru, 9. VLA / MATER. Vidjeti LUCIANO TOMASI, Al sig. Dr. Kan- 59 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 29), 112; TEA SUŠANJ PROTIĆ (bilj. dler, L’Istria, 1, br. 38–39 (27. lipnja 1846.), 156. Tomasijeva tran- 10), 103. skripcija objavljena je u: JOHANN GABRIEL SEIDL, Chronik der archäologischen Funde in der österreichischen Monarchie, 60 JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ, Izvješće o rezultatima arheoloških Österreichische Blätter für Literatur und Kunst, Geschichte, Ge- istraživanja arheološke sonde E na području neposredno uz ne- ographie, Statistik und Naturkunde, 3, br. 135 (10. studenoga zakonito izgrađenu zgradu u Osoru na k. č. zgr. 25/2 i k. č. 52/1 1846.), 1051. k. o. Osor, na adresi Osor 65, elaborat, Cres, 2017., 4. Objava nalaza očekuje se u časopisu Hrvatski arheološki godišnjak. 34 Visitatio Valier (bilj. 5), 12v. 61 Riječ je o vrtu koji je u katastru zaveden pod brojem 51, no koji 35 Visitatio Priuli (bilj. 6), f. 404r. je bio u privatnom vlasništvu (vlasništvo biskupije ili općine bila 36 Visitatio Ponte (bilj. 8), f. 29. bi jača indicija da se na mjestu vrta prije nalazila crkva).

62 Acta cancellariae Ausseri 1519. – 1534. (bilj. 4), ff. 73r, 80v, 1067r, 81 Visitatio Valier (bilj. 5), f. 15r. 1185r. 82 Acta cancellariae Ausseri 1519. – 1534. (bilj. 4), f. 1049r; MARI- 63 Isto, f. 80v (3. ožujka 1530.). JANA DLAČIĆ (bilj. 7), 44 (br. 29). 64 Primjerice, Anđelko Badurina bilježi svega jednu crkvu tog ti- 83 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 19), 513; IVAN OSTOJIĆ, Bene- tulara (pretpostavljam Sv. Klementa u Klimnu, na otoku Krku). diktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, sv. II (Benediktin- Vidi ANĐELKO BADURINA, Hagiotopografija Kvarnera, u: ci u Dalmaciji), Split, 1964., 155. Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradici- 84 Libro delle chiese (bilj. 2), 124. je, (ur.) Marina Vicelja i Nina Kudiš, Rijeka, 1993., 191. 85 Citirano prema LEO KOŠUTA (bilj. 7), 134 (bilj. 28). 65 Visitatio Valier (bilj. 5), f. 13r. 86 Kat. čestice 134 i 135 (obje označene kao ruina di chiesa, u vla- 66 O arheološkim slojevima baptisterija vidjeti MORANA ČAU- sništvu osorske komune). ŠEVIĆ, Sainte-Marie du cimetière d’Osor: état de la question 87 Libro delle chiese (bilj. 2), 137. et résultats des dernières fouilles, Hortus artium medievalium, 9 (2003.), 205–212; TIN TURKOVIĆ – NIKOLINA MARAKO- 88 Visitatio Valier (bilj. 5), f. 15r. VIĆ, Prilog poznavanju najranije faze ranokršćanskog komplek- 89 in terreno (…) nominato Campsa posto fuori le mura di questa sa Sv. Marije na groblju u Osoru, Peristil, 48 (2005.), 5–17. città apresso la chiesa dirocata di S. Vito, o S. Bortolomio, HR- 67 Visitatio Valier (bilj. 5), f. 13r; Visitatio Priuli (bilj. 6), f. 403v. DARI-30, Arhiv općine Osor, kutija 1b, Katastik grada Osora (Catastico della citta d’Ossero), 147, 149. 68 Visitatio Valier (bilj. 5), f. 13r. 90 Na poluotoku Kampa nekoliko je povijesnih struktura, poput 69 Visitatio Priuli (bilj. 6), f. 403v. kružnog volumena koji je najvjerojatnije ostatak mlina na vjetar 70 BRANKO FUČIĆ, L’antica cattedrale di S. Maria di Ossero, u: (koji je bio ruševan još početkom 19. stoljeća) te zidovi neiden- De cultu mariano saeculo XVI. Acta Congressus Mariologici Ma- tificirane građevine smještene po sredini poluotoka. Sporadični riani Internationalis Caesauraugustae anno 1970 celebrati, sv. 6, nalazi ukazuju i na postojanje nekropole, no sustavna istraživa- Romae (1986.), 285–286. nja nisu provedena. 71 ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, Pregled i analiza novootkrivenih 91 Acta cancellariae Ausseri 1519. – 1534. (bilj. 4), f. 153a (kuverta). objekata historijske arhitekture na području grada Osora, Bulle- 92 MARIO BOTTER (bilj. 27), 343–344; EMILIO MUŽIĆ (bilj. tin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, 1–2 (1953.), 13. 58), 8. 72 Libro delle chiese (bilj. 2), 135–136. Iznesena je pretpostavka 93 Natpis, iz 1414. godine, navodi sljedeće: Ista ecclesia fuit edificata da je crkva građena kao „satelit” obližnjeg Samostana sv. Petra, per ser Damianum (quondam) ser Romeii de Ferara abitator in MORANA ČAUŠEVIĆ-BULLY – JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ Absero zbog čega je moguće došlo do zabune između titulara, (bilj. 14), 264. EMILIO MUŽIĆ (bilj. 58), 8. Citirani navod iz apostolske vizi- 73 Visitatio Valier (bilj. 5), f. 15r. tacije 1579. godine isključuje mogućnost da je riječ o istoj crkvi. 74 Visitatio Priuli (bilj. 6), f. 407v. Otvorena ostaje mogućnost da se u bilješci o „kapeli” sv. Damja- na krije oltar tog titulara u nekoj od osorskih crkava, no takav 75 GIANNA DUDA MARINELLI (bilj. 9), 224. nije zabilježen u poznatim izvorima. 76 Visitatio Valier (bilj. 5), f. 15v. 94 Vidi bilješke 12 i 13. Vrijedi svakako dodati da Luciano Tomasi, 77 Visitatio Ponte (bilj. 8), f. 29v. prema kazivanju tadašnjeg načelnika Osora, Raimunda Malabo- 78 (…) extra muros paeter veterem Cathedralem extat ecclesia S. tića, spominje i crkvu sv. Sabe kojoj su se, kako navodi 1846. go- Stephani et S. Catharinae, quae cum necessariis careant ad di- dine, „početkom stoljeća neuspješno tražili ostatci”, zbog lokalne vina peragenda, est poene collabentes nec redditus habeat unde predaje da je ondje zakopano blago, vidjeti LUCIANO TOMASI reparari possint interdica fuere, GIANNA DUDA MARINELLI (bilj. 33), 158. Izvori konzultirani u ovom radu ne spominju cr- (bilj. 9), 224. kvu navedenog titulara. 79 Karta je, s objašnjenjem okolnosti nastanka, objavljena u DAR- 95 DANIELE FARLATI (bilj. 26), 199. Uz to, treba istaknuti da se u KA BILIĆ, Inženjeri u službi Mletačke Republike: inženjeri i ci- literaturi spominju i neke druge crkve, poput crkve nepoznatog vilna arhitektura u 18. stoljeću u mletačkoj Dalmaciji i Albaniji, titulara na mjestu renesansne katedrale, vidi ENVER IMAMO- Split, 2013., 267–268 (signatura crteža: Archivio di Stato di Ve- VIĆ (bilj. 17), 55. nezia, Senato PTM, b. 659, izvj. 49 od 11. lipnja 1793., crtež I). 96 Usporedi situaciju u većem i prosperitetnijem Cresu, LARIS BO- 80 Libro delle chiese (bilj. 2), 136. RIĆ – JASENKA GUDELJ (bilj. 1). 77–84.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Slični članci

1-10 od 19

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.