Preskoči na sadržaj
Revue d’histoire de l’art adriatique Traži

Tommaso Temanza i Gaspare Negri

nepoznata korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

DOI 10.15291/ars.4342

Preuzmi PDF

Svezak 13 (2023)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Marin Bolić Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti marin.bolic14@gmail.com Korespondentni autor

U venecijanskim institucijama Seminario Patriarcale i Biblioteca del Museo Correr čuva se prepiska između Tommasa Temanze, arhitekta, civilnog i vojnog inženjera te kroničara umjetnosti i Gasparea Negrija, najprije novigradskog, a zatim porečkog biskupa. Građa sadrži do sada nepoznate podatke i pomaže u produbljivanju postojećih znanja o Temanzi, biskupu Negriju, njihovu međusobnom odnosu i okolini u okviru koje djeluju. Osim pisama, u Seminario Patriarcale di Venezia čuva se i legenda na kojoj je naznačeno postojanje pet crteža katedrale te su za svaki od listova taksativno nabrojeni elementi što su na njima prikazani. U istom su fondu pronađena dva od navedenih pet nacrta, za koje se na temelju kopije Temanzina pisma doznaje da su djelo njegova pomoćnika Bernarda Silvestrija. Također, istoj građi pripada skica što ju je napravio Tommaso Temanza i koja je najvjerojatnije služila kao pripremno djelo za danas izgubljeni Silvestrijev nacrt. Crteži Silvestrija i Temanze nastali su 1753. godine te je riječ o najstarijim dosad poznatim prikazima porečke stolnice.

Gaspare Negri, Tommaso Temanza, Eufrazijeva bazilika, Poreč, 6. stoljeće, 18. stoljeće
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. BILJEŠKE

1. venecijanskom arhitektu.11 Između ostalog, Negri bilježi da je Temanza odlučio steći Francesco Novelli prema crtežu nova znanja o umjetninama Apeninskog poluotoka, poput brojnih uglednih ličnosti Pietra Antonija Novellija, Tommaso Temanza, Rijksmuseum, prije njega koje su bile ljubitelji umjetnosti ili im je ona bila profesija, držeći kako Amsterdam bi bio gotovo zločin propustiti takvu priliku. Francesco Negri navodi, nadalje, da je Francesco Novelli after a drawing arhitekt u Firenci konzultirao rukopis slavnog Albertijeva traktata De re aedificatoria by Pietro Antonio Novelli, Tommaso te ga uspoređivao s tiskanom verzijom, u Rimu je proučavao strukturu građevina, Temanza, Rijksmuseum, Amsterdam a neke poput Pompejeva kazališta je i prikazao u crtežu, dok je u Herkulaneju pro- učavao antičke ostatke grada.12 Čini se da ga je posebice oduševio Rim jer u pismu slikaru Pietru Antoniju Novelliju (Venecija, 1729. – 1804.) ne krije oduševljenje tim 2. Francesco Bartolozzi, Gaspare gradom, posebno ističući njegovu obrazovnu dimenziju.13 Negri, National Galleries of Iz Temanzina pisma poslanog Gaspareu Negriju doznajemo pak kako je na put Scotland, Edinburgh krenuo 18. rujna, posjetivši najprije Firencu i njezinu okolicu, gdje je boravio dvade- Francesco Bartolozzi, Gaspare Negri, set i pet dana prije nego što je stigao u Rim. Arhitekt u pismu opisuje i svoje daljnje National Galleries of Scotland, planove da, uz Napulj, posjeti još Pozzuoli, Baie i Portici te da se u tjednu prije Uskrsa Edinburgh vrati u Vječni Grad. On izvješćuje porečkog biskupa da nakon najvećeg kršćanskog blagdana namjerava otići u Loreto i Bolognu, a potom se u svibnju vratiti u La Do- minante, kako naziva rodnu Veneciju.14 Međutim, najzanimljiviji dio pisma odnosi se na Panteon i njegovu obnovu, kojem u do sada poznatoj korespondenciji venecijanski arhitekt ne posvećuje toliko pozornosti kao u ovom pismu, a nedvojbeno je da mu je taj rimski hram posvećen svim bogovima u nekoliko navrata bio uzorom za vlastita arhitektonska rješenja.15 Ističe kako je to bila prva građevina u Rimu koju je posjetio

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

3. Nepoznati rimski autor, Medalja u spomen na posvetu crkve Svete Eufemije 1756. godine, ponuđena na dražbi milanske aukcijske kuće Raffaele Negrini Studio Numismatico 30. siječnja 2015. godine Anonymous Roman artist, medal commemorating the dedication of the church of St Euphemia in 1756, offered for sale at an auction organized by the Raffaele Negrini Studio Numismatico (Milan) on January 30, 2015

te ga je potpuno osupnuo izgled njezina interijera, odnosno galerije smještene izme- đu vijenca i kupole, koju je nekoliko godina prije obnovio arhitekt Paolo Posi (Siena, 1708. – Rim, 1776.).16 Temanza je očigledno bio jako dobro upoznat s problematikom ove obnove jer u pismu Negriju spominje crtež što ga je svojedobno napravio slavni sijenski arhitekt i slikar Baldassarre Peruzzi (Siena, 1481. – Rim, 1536.), a prema ko- jem se galerija Panteona trebala renovirati. No, zaključuje da se čak i u tom stoljeću procvata umjetnosti nitko nije usudio prihvatiti takvog posla. Iz ovog je pisma razvidno da je porečki biskup s pošiljateljem, uz vrlo temeljito klasično obrazovanje, dijelio strast prema umjetninama. To najbolje potvrđuje dio u kojem venecijanski arhitekt piše Negriju kako nema potrebe da mu prepričava ko- liko je sretan što se nalazi u Rimu i objašnjava kakvih sve veličanstvenih stvari ima za vidjeti i proučavati jer zna da je biskup Negri mnogo puta boravio u Vječnom Gradu i gledao njegove spomenike. Pritom biskupa eksplicitno naziva ljubiteljem i izučavateljem lijepih umjetnosti.17 Poznato je kako je biskup Negri posjedovao broj- ne i raznolike interese te da je mnogo vremena posvetio istraživanju crtica iz crkve- ne povijesti, a napose dijeceza kojima je bio na čelu. Krajem 19. stoljeća tiskane su

4. Nepoznati autor prema crtežu Bernarda Silvestrija (?), Bakrorez s prikazom mozaika u apsidi Eufrazijeve bazilike, Museo Correr, Venezia Anonymous author after a drawing by Bernardo Silvestri (?), Copperplate Depicting a Mosaic in the Apse of the Euphrasian Basilica, Museo Correr, Venezia

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

5. njegove Memorie storiche della città e diocesi di Parenzo, odnosno dva poglavlja iz Bernardo Silvestri, Crtež s nedovršenog rukopisa Della chiesa di Parenzo.18 Pritom Negrijev interes za prouča- prikazom nadvratnika glavnog vanje artefakata iz minulih razdoblja možda najviše dolazi do izražaja kada piše o ulaza Eufrazijeve bazilike, dvaju tranzena, uzdužnog presjeka Eufrazijevoj bazilici, gdje je stolovao, te ga možemo smatrati jednim od pionira u krstionice, atrija, bazilike, istraživanju ovog porečkog kompleksa. Osim bitnih informacija koje biskup donosi presvođene dvorane i celle trichore, o porečkoj stolnici, vrlo je važna i grafika s prikazom mozaika u središnjoj apsidi Seminario Patriarcale di Venezia, koju je dao napraviti 1763. godine kao ilustrativni materijal za rad Della chiesa di Venecija (foto: M. Bolić) Parenzo (sl. 4).19 Riječ je o prvom poznatom prikazu tog iznimnog djela.20 Štoviše, Bernardo Silvestri, Drawing of the Negri se drži zaslužnim i za obnavljanje mozaika, najvjerojatnije u sklopu barokne Lintel of the Main Entrance of the Euphrasian Basilica, Two Transennas, renovacije katedrale.21 Osim grafike s prikazom mozaika u središnjoj apsidi, sačuvan the Longitudinal Section of the je i bakrorez prednje ploče oltara biskupa Eufrazija s natpisom.22 Baptistery, the Atrium, the Basilica, the Čini se da je za svoje studije pripremao još slikovnog materijala u vidu nekoliko Vaulted Hall, and the cella trichora, natpisa, Eufrazijeva monograma te tlocrta katedrale,23 a dio tih ilustracija, što do Seminario Patriarcale di Venezia, Venice danas nisu bile identificirane, pronađen je u Seminario Patriarcale di Venezia. Među sačuvanom korespondencijom Tommasa Temanze nalaze se neobjavljeni crteži po- rečke stolnice te kopija pisma venecijanskog arhitekta Gasparu Negriju (prilog 2).24 U njemu Temanza objašnjava kako je izvjesni Bernardo napravio crteže katedrale prema njegovim smjernicama. Ovdje je najvjerojatnije riječ o Bernardu Silvestriju, jednom od Temanzinih pomoćnika.25 Nadalje, arhitekt napominje kako je objasnio porečkom kanoniku Valentiniju26 – koji je očito u tom trenutku bio u Veneciji i tre- bao dobivene informacije prenijeti Negriju – motive zbog kojih je napravio neke izmjene u nacrtima u odnosu na legendu koju prilaže (prilog 3). Iz potonjeg je doku- menta razvidno kako je bila riječ o pet crteža, od kojih se danas u Seminario Patriar- cale di Venezia čuvaju dva: onaj s prikazom nadvratnika glavnog ulaza Eufrazijeve bazilike, dvaju tranzena, uzdužnog presjeka krstionice, atrija, bazilike, presvođene dvorane i celle trichore (sl. 5) te list na kojem su ucrtani kapiteli, biskupska katedra,

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

6. Eufrazijev monogram, obrisi svitka i poprečni presjek bazilike (sl. 6).27 Treći crtež Bernardo Silvestri, Crtež s s prikazom tlocrta bazilike, zvonika, krstionice, atrija, presvođene dvorane i celle prikazom kapitela, biskupske katedre, Eufrazijeva monograma, trichore (sl. 7), što se također čuva u Seminario Patriarcale u Veneciji, vjerojatno je obrisa svitka i poprečnog presjeka pripremni rad za prvu ilustraciju što se spominje u legendi zbog toga što ima upi- bazilike, Seminario Patriarcale di sane omjere, a ne niz jedva čitljivih brojeva koji bi pratili taksativno nabrojene i nu- Venezia, Venecija (foto: M. Bolić) Bernardo Silvestri, Drawing of a Capitals, the Episcopal Chair, Euphrasius’s Monogram, Contours of a Scroll Volute, and the Cross-Section of the Basilica, Seminario Patriarcale di Venezia, Venice

7. Tommaso Temanza, Crtež s prikazom tlocrta bazilike, zvonika, krstionice, atrija, presvođene dvorane i celle trichore, Seminario Patriarcale di Venezia, Venecija (foto: D. Tulić) Tommaso Temanza, Drawing of the Floor Plan of the Basilica, the Bell Tower, the Baptistery, the Atrium, the Vaulted Hall, and the cella trichora, Seminario Patriarcale di Venezia, Venice

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

merički označene stavke iz legende kao ostala dva crteža (sl. 8). Pritom treba napo- menuti kako priložene legende numerički ne prate u potpunosti oznake na crtežima, što je očito jedna od posljedica Temanzinih izmjena o kojima je obavijestio porečkog kanonika. Valja imati na umu da Negri spominje kako je za svoje Memorie Storiche della Citta e Diocesi di Parenzo predvidio tlocrt katedrale.28 Kao što je već navedeno, legenda upućuje na to da je i on najvjerojatnije bio izveden, no do danas nije prona- đen. Negri je također planirao objaviti prikaz Eufrazijeva monograma u tekstu Della chiesa di Parenzo, a njegovu ilustraciju nalazimo na prije spomenutom Silvestrijevu crtežu, zajedno s kapitelima, biskupskom katedrom i poprečnim presjekom bazilike (sl. 6).29 Nadalje, valja pretpostaviti da je četvrti list što se spominje u legendi, a na kojem je prikazan mozaik središnje apside, također bio izveden i da je poslužio kao predložak za prije spomenutu grafiku (sl. 4).30 Tomu u prilog ide i činjenica da je Negri 10. srpnja 1763. u dosad neobjavljenom pismu obavijestio Tommasa Temanzu o tiskanju nekoliko listova s prikazom mozaika središnjeg broda bazilike u Poreču te mu je obećao jedan primjerak bakroreza kada ih bude imao u većoj količini.31 Može- mo, stoga pretpostaviti da je Negri svih pet crteža što se spominju u legendi koju je sačinio Tommaso Temanza – uključivši i posljednju ilustraciju s prikazom vanjštine sjeverne strane Eufrazijane – namjeravao iskoristiti kao ilustrativni materijal za svoje zapise o prošlosti porečke katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije. Iako se ne može s potpunom sigurnošću tvrditi da je Bernardo Silvestri osobno posjetio Poreč, znamo da Tommaso Temanza sigurno jest. To potvrđuje i pismo što ga je venecijanski arhitekt poslao kolegi Enei Arnaldiju (Vicenza, 1716. – 1794.)32 16. svibnja 1767. godine, u kojem kazuje kako je vidio porečku katedralu, no bez navo- đenja datuma posjeta.33 Ako se on odvio prije 1762., kada je Silvestri umro, moguće je da je ovaj Temanzin suradnik bio u njegovoj pratnji. No, bez obzira na to, skice Eufrazijane vjerojatno je izradio sam Temanza te nakon toga, kao što i sam tvrdi u pismu od 20. svibnja 1753. godine, davao dodatne upute Silvestriju kako da napravi

8. Bernardo Silvestri, Crtež s prikazom kapitela, biskupske katedre, Eufrazijeva monograma, obrisa svitka i poprečnog presjeka bazilike, detalj s ilustracijom poprečnog presjeka, Seminario Patriarcale di Venezia, Venecija (foto: D. Tulić) Bernardo Silvestri, Drawing of a Capitals, the Episcopal Chair, Euphrasius’s Monogram, Contours of a Scroll Volute, and the Cross-Section of the Basilica, detail with the cross- section, Seminario Patriarcale di Venezia, Venice

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

9. Léon Dufourny, Crtež uzdužnog presjeka zvonika, krstionice, atrija, bazilike, presvođene dvorane i celle trichore, Biblioteca Apostolica Vaticana, Vatikan Léon Dufourny, Drawing of the Longitudinal Section of the Bell Tower, the Baptistery, the Atrium, the Basilica, the Vaulted Hall, and the cella trichora, Biblioteca Apostolica Vaticana, Vatican

finalne crteže. U prilog ovoj pretpostavci ide i komparacija rukopisa na skici tlocrta katedrale i priložene legende, za koju znamo da je djelo Temanzine ruke, gdje se jasno vidi da je riječ o istom duktusu. Temanzin rukopis nalazimo i na dvjema Sil- vestrijevim ilustracijama u vidu upisanih naziva crteža i brojeva, međutim, razvidno je da tamo glavni majstor intervenira samo utoliko što na crtežu označava predmete koji se nalaze u njegovim pisanim prilozima što ih šalje Negriju. Kako je kopija Temanzina pisma datirana u 20. svibnja 1753., neposredno prije čega su najvjerojatnije nastali i Silvestrijevi crteži, može se konstatirati kako je ov- dje riječ o najranijim znanim prikazima katedrale u Poreču. Do sada su se takvima smatrali oni arhitekta i važnog predstavnika francuskog neoklasicizma Léona Du- fournyja (Pariz, 1754. – 1818.)34 iz 1783. godine.35 Kada se crteži međusobno uspo- rede, Silvestrijevi su tehnički i umjetnički kvalitetniji od onih francuskog arhitekta.

10. Prozori povišenog južnog bazilikalnog zida sa šiljatim završetkom, nakon 1440., Eufrazijeva bazilika, Poreč (foto: D. Tulić) Windows of the raised southern wall of the basilica with pointed finials, after 1440, Euphrasian Basilica, Poreč

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

11. Fino sjenčanje, koje na Dufournyjevim crtežima izostaje, doprinosi uvjerljivijem Bernardo Silvestri, Crtež s oblikovanju dubine prostora. K tomu, detaljniji su, što se može primijetiti uspored- prikazom nadvratnika glavnog ulaza Eufrazijeve bazilike, dvaju bom uzdužnih presjeka, gdje Temanzin pomoćnik naznačuje nekoliko elemenata koji tranzena, uzdužnog presjeka na skicama francuskog arhitekta izostaju (sl. 9). To su, primjerice, razdjelni vijenac i krstionice, atrija, bazilike, dekorativni paneli koji su izrađeni u tehnici opus sectile ispod prozora u prezbiteriju presvođene dvorane i celle trichore, detalj s prikazom ciborija, ili pak prikaz štukom obloženih arkada što odvajaju glavni od bočnih brodova.36 Seminario Patriarcale di Venezia, Upravo potonji detalj sugerira da je barokna obnova katedrale započela bar jedno Venecija (foto: D. Tulić) desetljeće ranije nego što se do sada pretpostavljalo.37 Ta se pretpostavka potvrđuje Bernardo Silvestri, Drawing of the i u priloženoj legendi gdje se navodi da su termalni prozori u srednjem brodu u Lintel of the Main Entrance of the vidu „polumjeseca”, ali da su na crtežu zapravo prikazani u svojem izvornom obliku. Euphrasian Basilica, Two Transennas, Zanimljivo je, međutim, istaknuti način kako Silvestri ilustrira južnu stranu bazilike the Longitudinal Section of the Baptistery, the Atrium, the Basilica, the koja je jako stradala u potresu 1440. godine. Najviše je stradao povišeni južni zid Vaulted Hall, and the cella trichora, srednjeg broda. Restauracijskim zahvatom koji je ubrzo uslijedio su umjesto prozora detail with the ciborium, Seminario s oblim lukom, kakvi se nalaze na sjevernoj strani, umetnuti gotički koji se i danas Patriarcale di Venezia, Venice mogu vidjeti, a razlikuju se od svojih pandana jer su uži i imaju šiljati završetak (sl. 10).38 Međutim, Silvestri, po svemu sudeći, crta rekonstrukciju kako je taj zid mo- 12. gao izgledati u vrijeme Eufrazija. Slično radi i kad prikazuje južni perimetralni zid, Léon Dufourny, Crtež uzdužnog presjeka zvonika, krstionice, atrija, gdje naznačuje prozore za koje u legendi stoji da su u tom trenutku zazidani, kao i bazilike, presvođene dvorane i celle vrata za koja piše da vode u Kanoniku.39 Također, prikazuje drvene grede otvorenog trichore, detalj s prikazom ciborija, krovišta, a ne kasetirani strop kakav je bio nakon barokne restauracije katedrale.40 Biblioteca Apostolica Vaticana, Vatikan Na uzdužnom Silvestijevu crtežu svakako valja posebnu pozornost posvetiti ci- boriju nad krsnim bazenom u baptisteriju. Prikazan je na šest stupova između kojih Léon Dufourny, Drawing of the Longitudinal Section of the Bell Tower, su postavljene ploče parapeta (sl. 11). Naime, osim na Dufournyjevim nacrtima gdje the Baptistery, the Atrium, the Basilica, je ucrtan u tlocrtu i lagano olovkom ucrtan u uzdužnom presjeku (sl. 12), na svim the Vaulted Hall, and the cella kasnijim poznatim crtežima on nije prikazan.41 Porečki ciborij u krstionici najrani- trichora, detail with the ciborium, je spominje novigradski biskup Giacomo Filippo Tomasini (Padova, 1595. – 1655.) Biblioteca Apostolica Vaticana, Vatican 1646. godine, za koji kaže da je napravljen po uzoru na onaj u San Giovanni in Late- rano u Rimu, no da je u ruševnom stanju.42 Također, pišući o ciboriju biskupa Mau- ricija iz krstionice novigradske katedrale, kazuje kako je izgledom isti kao onaj u po- rečkom baptisteriju.43 Stoga se može pretpostaviti kako Silvestri zapravo djelomično

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

rekonstruira njegov izgled te ga crta s krovom od tankih ploča u obliku šesterostrane piramide. Andrea Amoroso, kad piše o ciboriju u zgradi porečke krstionice početkom 20. stoljeća, u članku daje prikaz stupova za koje tvrdi da su stajali iznad krsnog zden- ca te kazuje da su izgledom bili slični stupovima iz Eufrazijeva doba što su zatvarali prostor prezbiterija. Ta je pretpostavka dugo perzistirala u dijelu stručne literature.44 Riječ je također o pilastrima što su srasli sa stupom, koji su danas izloženi u atriju, te je već uvjerljivo predloženo da su oni bili dio jedinstvene cjeline, odnosno da su svi izvorno činili oltarnu ogradu visokog tipa (sl. 13).45 Crtež Temanzina pomoćnika, gdje se okolo piscine vide stupovi koji završavaju kružnim, a ne četvrtastim presje-

13. Pilastri srasli sa stupom iz oltarne ograde Eufrazijeve bazilike, Eufrazijeva bazilika, Poreč (foto: I. Puniš) Pilasters fused with a column from the altar railing of the Euphrasian Basilica, Euphrasian Basilica, Poreč

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

14. Bernardo Silvestri, Crtež s prikazom nadvratnika glavnog ulaza Eufrazijeve bazilike, dvaju tranzena, uzdužnog presjeka krstionice, atrija, bazilike, presvođene dvorane i celle trichore, detalj s prikazom tranzene sa šest četvrtastih proboja, Seminario Patriarcale di Venezia, Venecija (foto: D. Tulić) Bernardo Silvestri, Drawing of the Lintel of the Main Entrance of the Euphrasian Basilica, Two Transennas, the Longitudinal Section of the Baptistery, the Atrium, the Basilica, the Vaulted Hall, and the cella trichora, detail with a transenna with six square openings, Seminario Patriarcale di Venezia, Venice

kom dodatni je dokaz da Amorosovu tvrdnju treba u potpunosti odbaciti.46 Nadalje, 15. poznato je da su četiri stupa ciborija završila na oltaru svetih Maura i Eleuterija naj- Bernardo Silvestri, Crtež s vjerojatnije početkom šestog desetljeća 18. stoljeća.47 Tu informaciju porečki biskup prikazom nadvratnika glavnog ulaza Eufrazijeve bazilike, dvaju daje u pismu što ga šalje 22. ožujka 1756. godine Annibaleu degli Abatiju Olivieriju tranzena, uzdužnog presjeka (Pesaro, 1708. – 1789.)48, gdje piše kako je stanoviti P. Vitaliani, a ovdje je najvjerojat- krstionice, atrija, bazilike, nije riječ o prirodoslovcu Vitalianu Donatiju (Padova, 1717. – Indijski ocean, 1762.)49, presvođene dvorane i celle trichore, napravio nekoliko godina prije „Catalogo di pietre piu singolari”.50 U istom pismu detalj s prikazom tranzene s geometrijskim motivima što se donosi prijepis kataloga u kojem se, između ostalog, spominje kako su četiri stupa preklapaju, Seminario Patriarcale ciborija izrađena od granito orientale iz krstionice premještena na oltar svetaca zaštit- di Venezia, Venecija nika katedrale.51 Oltar je potom u vrijeme biskupa Antonija Peteanija (Gorica, 1789. (foto: D. Tulić) – Poreč, 1857.) premješten u tada izgrađenu kapelu Svetog Maura, a 1928. godine je Bernardo Silvestri, Drawing of the demoliran s kapelom u jeku talijanske restauracije.52 Lintel of the Main Entrance of the Na uzdužnom su prikazu osim presjeka bazilike i celle trichore još ucrtani nad- Euphrasian Basilica, Two Transennas, the Longitudinal Section of the vratnik glavnog ulaza porečke katedrale, s Eufrazijevim monogramom te brončanim Baptistery, the Atrium, the Basilica, kukicama koje su izvorno bile namijenjene da se na njih objesi zavjesa, nastao u 6. the Vaulted Hall, and the cella stoljeću.53 Temanzi gotovo sigurno nije promaknula njegova sličnost s nadvratnicima trichora, detail with a transenna with overlapping geometric motifs, glavnog ulaza crkve Sant’ Apollinare in Classe te sjeveroistočnih vrata crkve San Vitale, Seminario Patriarcale di Venezia, no o paralelama koje je on zamijetio između porečke katedrale i ravenskih crkava bit Venice će poslije u tekstu još riječi.54 Također, na ovom su listu ilustrirane i dvije tranzene. Jedna od njih ima šest četvrtastih proboja (sl. 14), dok druga ima šprljke koji tvo- re motive geometrijskih likova što se preklapaju (sl. 15). Slabo vidljivi brojevi ispod ilustracija potonju u legendi definiraju kao dio prozora na krstionici, dok se za tran- zenu s četvrtastim probojima navodi da je stajala na otvoru celle trichore. Međutim, na temelju ilustracije Augusta Selba i Augusta Antona Tischbeina iz 1842. godine (sl. 16) može se vidjeti da je tranzena, s tri para kvadratnih i parom segmentnih proboja, bila postavljena na prozoru krstionice, tako da je moguće kako je nesuglasje između brojeva na crtežu i legendi posljedica izmjena na koje Temanza u pismu upozorava kanonika Valentinija.55 Pritom nema sumnje kako je i tranzena, koju Silvestri crta okr- njenu i naopako okrenutu, bila lučno zaključena. Na istočnoj obali Jadrana zasad su analogni primjeri zabilježeni samo u Puli i njezinoj okolici.56 Takav tip rešetki datira se u 6. stoljeće, stoga se može zaključiti kako su ovakve tranzene postavljene na porečku katedralu u vrijeme Eufrazijeve obnove crkve. Štoviše, za razliku od pulskih crkava koje su imale kamene rešetke, iz Temanzine legende proizlazi kako su porečke bile napravljene od mramora, pa bi tako luksuzna oprema podupirala teoriju o velikoj važ-

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

16. August Selb i August Anton Tischbein, Atrij i krstionica Eufrazijeve August Selb and August Anton Tischbein, The Atrium and the bazilike, iz zbirke litografija Memorie di un viaggio pittorico nel Litorale Baptistery of the Euphrasian Basilica, from the collection of lithographs austriaco tiskane 1842. godine (foto: Austrijska nacionalna knjižnica, Beč) Memorie di un viaggio pittorico nel Litorale Austriaco, printed in 1842

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

nosti ove stolne crkve, iako treba tu pretpostavku uzeti s oprezom jer su stariji autori nerijetko kvalitetni vapnenac opisivali kao mramor.57 Kada je riječ o drugoj ucrtanoj tranzeni, ona tipološki nalikuje na prozorske rešetke biskupske palače što se datiraju u 6. stoljeće, od kojih se jedna nalazi in situ na južnom zidu prvog kata, a ulomci druge su nađeni unutar jednog prozora na istočnom zidu prvog kata (sl. 17).58 Na drugom listu vidimo pak poprečni presjek bazilike. Nadopunjujući ga legen- dom, vidimo da je Silvestriju bilo važno prikazati poziciju biskupske katedre i subseli- ja, panela izvedenih u tehnici opus sectile, prozora u istočnoj apsidi za koje se navodi da su imali mramorne tranzene, mozaika u kaloti glavne apside i natpisa ispod njega te dvije apside bočnih brodova s pravokutnim prozorima što su probijeni u 15. stolje- ću.59 Zanimljivo je da on pri crtanju, na uzdužnom i na poprečnom presjeku, potpuno ignorira, primjerice, drvena korska sjedala iz 15. stoljeća, što su se prostirala duljinom triju interkolumnija.60 Ona se, međutim, mogu vidjeti u prostoru prezbiterija na Du- fournyjevu presjeku bazilike. Stoga je razvidno kako su Temanzi i njegovu pomoćniku na obama crtežima u fokusu bile strukture i elementi za koje su smatrali da potječu iz Eufrazijeva doba. Štoviše, i na skici tlocrta se može vidjeti kako nisu prikazane dogra- đene kapele s južne strane, iako se u legendi navode uz opasku da je riječ o novijim zdanjima. Na uzdužnom presjeku još crta bazu stupova i kapitele, od kojih je prikaza- 17. no njih četiri iz bazilike te jedan iz atrija. Lijepo laviranje ističe njihov plasticitet te je Tranzena na južnom zidu prvog kata biskupske palače, Eufrazijeva riječ o vizualno najumješnije dekoriranim elementima na dvama sačuvanim crtežima, bazilika, Poreč (foto: I. Matejčić) koji su najčešće pobuđivali zanimanje kasnijih istraživača bazilike.61 Na ovom nacrtu Transenna on the south wall of the nalaze se još prikazi katedre i Eufrazijeva monograma, ali i jedva vidljiva skica svitka. first floor of the Episcopal bPalace, Može se pretpostaviti kako je na tom mjestu graver trebao upisati tekst legende ili za- Euphrasian Basilica, Poreč bilježiti riječi s nekog spomenika povezanog s crkvom Eufrazijeva doba. U drugom dijelu pisma od 20. svibnja 1753. Temanza iznosi opservacije u vezi s datumom nastanka porečke katedrale, koje je, po svemu sudeći, Negri potaknuo u želji da dođe do čim preciznijeg odgovora na pitanje kada je ona nastala jer upravo tih godina piše svoje povijesne radove.62 Poznato je da je jedna od njegovih glavnih misija bila napisati kroniku crkve i grada Poreča kako bi pokušao promijeniti u narodu duboko ukorijenjena vjerovanja za koja u nedatiranom pismu Annibaleu degli Abatiju Olivieriju kaže da su miracoli senza fine, quali non hanno il minimo fondamento i koja kod iole obrazovanijih ljudi izazivaju samo smijeh i sažaljenje.63 Jedno od njih, koje Negri eksplicitno spominje u pismu, bilo je i to da se smatralo kako je svetorimski car Oton I. (?, 912. – Memleben, 973.)64 dao izgraditi katedralu u Poreču. Biskup je i sam naslutio da tomu nije tako, međutim, izgleda da je zatražio Temanzinu pomoć kako bi pobliže datirao zdanje. Stoga venecijanski arhitekt Negriju piše kako je porečka stolnica morala nastati u 6. stoljeću zbog sličnosti kapitela s onima iz ravenskih crkava tog doba, od kojih navodi: San Vitale, Sant’Apollinare in Classe, Sant’Apollinare Nuo- vo, San Giovanni (Evangelista) i Santissimo Spirito (Spirito Santo).65 Kako bi uvjerio Negrija u točnost vlastitih tvrdnji, Temanza u pismu navodi da mu šalje skicu kapitela iz San Vitalea kako bi mogao usporediti oblik kapitela s onima u Eufrazijevoj bazilici. Čini se da se u Državnom arhivu u Rijeci čuva upravo ta skica (sl. 18) kojom je Te- manza pokušao uvjeriti Negrija u točnost svoje tvrdnje, iako je na njoj uz kapitel iz San Vitalea dodan i kapitel iz Sant’Apolinarea.66 Unutar ucrtanog pravokutnika nalaze se skicozno izvedeni kapiteli s impostima, što su povezani arkadom. Uz svaki se kapitel nalazi legenda, a rukopis kojim je napisana nedvojbeno povezuje ovo djelo s Teman- zom. Za lijevi korintski kapitel „a lira” s impostom u kojem je prikazan reljefni grčki križ navedeno je kako je iz crkve Sant’Apolinare (Sant’Apolinare Nuovo). Drugi kapitel je košarastog tipa, oblika okrenute krnje piramide, s lotosovim i palminim listovima, a u impostu je ucrtan monogram ravenskog biskupa Vittorea. Dakle, venecijanski je arhitekt aludirao na veliku sličnost motiva kapitela iz San Vitalea s onima što se na- laze upareni na prvom, šestom i osmom stupu kolonade porečke katedrale (sl. 19).67

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

18. Tommaso Temanza, Crtež s prikazom kapitela iz ravenskih crkava, Državni arhiv u Rijeci, Rijeka (foto: M. Bolić) Tommaso Temanza, Drawing of Capitals from Churches in Ravenna, State Archive in Rijeka, Rijeka

19. Košarasti kapitel u obliku obrnute krnje piramide sa središnjim motivom triju lotosovih listova između palminih polulistova, Eufrazijeva bazilika, Poreč (foto: I. Puniš) Basket-shaped capital in the form of an inverted truncated pyramid with a central motif of three lotus leaves between palm half-leaves, Euphrasian Basilica, Poreč

To je još jedan dokaz kako Temanza nije bio samo vrlo vješt inženjer i arhitekt, nego da je također jako dobro poznavao povijest i teoriju arhitekture.68 Posebno ovdje valja istaknuti da se prigodom izrada skica građevina te prigodom terenskog istraživanja koristio metodom komparacije. Kao što je prije ovdje istaknuto, Temanza je najvjero- jatnije osobno izradio i skice katedrale u Poreču od kojih je sačuvan samo tlocrt, dok je njegov pomoćnik Silvestri, pod njegovim nadzorom i prema njegovim uputama, pripremio pet crteža što su gotovo sigurno trebali poslužiti kao ilustrativni materijal za Negrijeve studije koje je planirao objaviti. Nažalost, pronađena su samo dva, no riječ je o najranijim poznatim prikazima Eufrazijeve bazilike.

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

Prilozi

PRILOG 1 Pismo Tommasa Temanze biskupu Gaspareu Negriju od studenog 1762. (pogreškom upisana 1763. godina)

A monsignore Negri Vescovo di Parenzo Tomaso Temanza Roma novembre 1763 Copia

Mi lusingo, che non sarà discaro a Vostra Signoria Illustrissima et Reverendissima la notizia del mio viaggio sino a Roma, ove io mi ritrovo con la moglie, (che le fà umi- lissima riverenza) sino dai quattro del cadente novembre. La mia partenza di Venezia fú il giorno dieciotto setttembre, e mi portai diritam.te a Firenze. Colà mi sono fermato venticinque giorni, nei quali ebbi aggio di vedere quella magnifica Città, e le tante belle cose che in essa vi sono. Di là partito feci un giro per le principali Città della Toscana, e da per tutto vidi cose degne di osservazione, e da per tutto profittai di qualche novella cognizione. Quanto poi io sia contento di ritrovarmi in Roma, non occorre, che a lei il ridica, perché l’hà più volte veduta, e sà quanto magnifiche cose vi siano, e quanto vi sia da studiare, perché é amante, e studioso delle bell’arti. Ogni giorno si vedon cose nuove e magnifiche. Quantunque le Fabriche antiche sian rovvinate in gran parte, c’é però molto da vedere, e molto d’apparare. La prima visita ch’io feci fú al Pantehon, perché sapevo questo esser il solo pezzo antico, ché era rimasto intero. Mà che! Lo vidi impiastricciato, anzi rovinato nel se- condo ordine da uno che qui fà professione d’Archittetto. Costui con somma temerità (sotto il Pontificato di Benedetto XIV.) distrusse intieramente il secondo ordine interno spogliandolo degli antichi ornamenti, e di tanti prezziosi marmi orientali, che lo ador- navano. Sostituì ad essi un suo pasticcio di stucco, e che nulla hà che fare col bellissi- mo ordine delle magnifiche colonne, e Pilastri corintj che vi stan sotto. E per rendere viepiù essecrabile il Sacrilegio, lo colorì a finti marmi, come presso noi si fà da Pasqua alle Botteghe di Salssicciaj. Benchè prima nè fossi prevenuto mi si agghiacciò il san- gue, quando lo vidi; e in vece di dire dei Pater nostri scagliai mille maledizioni contro il Sacrilegio. Noi si dogliamo assaivolte dei Barbari, chè han distrutti tanti magnifici Edificij degli Antichi. Noi si preggiamo d’essere Italiani, e di vivere in un secolo il più illuminato, ed il più colto di tanti che furono in passato. E poi vediamo nella Capitale del Mondo, nel più bel fiore del Secolo commettersi di quei sacrilegij, che i Barbari ste- ssi non hanno commessi. E gli è vero che gli ornati del secondo Ordine del Panteon non erano di quella scelta archittettura, che sono quelli del primo. Erano però venerabili per la loro Antichità, ne più cattivi erano di quelli sostituitevi dal moderno Architetto. A suoi di Baldasssare da Sciena fece un dissegno per riordinare il predetto secondo ordine del Panteon: ed avrà fatta cosa degna di quel grand’Architetto chi egli era. Tuttavia non vi fú in quel felicissimo Secolo che avvesse corraggio di porvi le mani. Ma parmi, che la Signoria Vostra Illustrissima et Reverendissima mi chiegga: Chi fú mai il sacrilego Architetto? Io glielo dirò ben volentieri, perchè merita di vivere il nome di lui, come vive ancor per infamia il nome di quel …………………., che in Efeso incendiò il celebratissimo Tempio di Diana. Chiamasi costui Paolo Pozzi di patria Fio- rentino, e di professione distruttore delle Antichità piú rispettabili del Mondo. Or vegga Vostra Signoria Illustrissima et Reverendissima come oggi si stà d’Architetti in Roma, e quanto poco Sale in Zucca, in proposito delle bell’arti, hanno quelli, che pre- ssiedono ai piú rispettabili monumenti dell’Antichità. Papa Benedetto XIV. di gloriosa

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

ricordanza non fú a tempo, per quello si dice, di riparare al gravissimo danno; perche prima fú fatto il Pasticcio che a lui nè arrivasse la notizia. Ma non piú di questo, perchè è troppo dolorosa Illiade, perchè preggia, come fà ella le Antichità. Io starò qui sino a Quadragesima. Poi passerò a Napoli, e di là divagherò per Po- zzuolo, Baje e Portici, e mi restituirò in Roma per settimana santa e dopo Pasqua prenderò la Via di Loretto, e Bologna, ove mi fermerò qualche Settimana per restituir- mi in Maggio alla Dominante! Se qui posso servirla, non mi tenga privo de’ suoi Commandamenti, mentre niente piú bramo, che darle testimonij del mio riverendissimo ossequio.

PRILOG 2 Kopija pisma Tommasa Temanze biskupu Gaspareu Negriju od 20. svibnja 1753.

20 Maggio 1753 Copia di Lettera scritta da Tommaso Temanza a monsignore Negri Vescovo di Parenzo nell Istria

Il giorno stesso, che arivò in Venezia il Signore Canonico Valentini, Bernardo aveva terminati li disegni di codesta Basilica Cattedrale e riformati in quella maniera che a me è paruta la Migliore. Ad esso Signore Canonico ho spiegati i mottivi, per li quali ho creduto di riformarli, e di agigner loro una quinta tavola, che rappresenti il fianco esterno del Tempio. Gli ho pure letto l’ indice delle tavole, e reso gli ho ragione di molte alterazioni fattevi, e nelle parole, e nel ordine delle cose. Nel che ho fatto uso di quella libertà, che Vostra Signoria Illustrissima et Reverendissima mi ha donato, e che io le restituisco, perche cambi e cancelli tutto ciò che a lei non piacesse. Il mio costume e di dire ingenuamente quello io sento e di rassegnarmi poi all’altrui giudizio. Esso Signore Canonico dunque rappresenterà alla Signoria Vostra Illustrissima et Reverendissima le cose da me dettegli. E perche fermamente credo ch’egli farà ciò di proposito cosi mi diopenso di ridurle in questa mia lettera. Però in sussidio della memoria di lui, unirò ai disegni li primi scartafacci, che io scrissi, per riformare le tavole. Con questa alla mano potrà ridursi a memoria le cose da me detegli, e rendere a lei quelle ragioni, che io gli resi stando qui al mio Tavolino. Di una cosa però quantunque scritta, anche in quei miei scartafaci, voglio qui farne parole, riputandola di qualche preggio. Ella si ricorderà che di qui le ho scritto, aver io fatta un osservazione, che potrà fincheggiare l’asserto di lei; il qual è che la fabrica di codesta Basilica sia opera del VI. Secolo. Eccola qui. Sopra li Capitelli delle colonne si della Basilica che dell’Atrio vi è un peduccio o sia falso architrave / ed è quella parte, nella quale sono scolpiti li monogrammi, e le croci / su di cui sono impostati gli archi. Quel peduccio, o sia falso architrave carratteriza il gusto dell’Architettura del VI. Secolo. Eche sia vero: in Ravenna nel tempio di San Vitale, e nelle Basiliche di Sant’Apollinare in Classe, di Sant’Apollinare nuovo, di San Giovanni, e di Santissimo Spirito, opere tutte del VI. Secolo, sonvi gli stessi peducci, che sopra i capitelli di codesta Basilica di Parenzo si vedono. Anzi nei peducci nel primo ordine di colonne in San Vitale, sonvi Scolpiti monogrammi, come in codesti si osservono. In quelli poi del secondo ordine, e negli altri delle sopranominate Basiliche sonvi scolpiti croci, come in codesto Atrio di questo confronto Vostra Signoria Illustrissima et Reverendissima ne stia sicura. Voglio però a maggior conforto di lei strasmetterle un picciolo schizzo di un capitello col pe- duccio sopra, come sta in S. Vitale di ravena. In esso ravviserà che anche la forma del capitello e molto simile ad alcuni di quelli della Nostra Basilica. Ma perche non basta all’assunto di lei mostrare, che quei peducci si usassero nel VI. Secolo se anche non si

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

prova che nei secoli susseguenti non fosser più in uso; cosi avvertirò, che in quel poco di antico che vi resta nel Duomo di Murano, opera a mio giudizio dell’VIII. Secolo, e per quel molto che si vede in questa Chiesa di San Marco opera del IX. / e non del X. come comunemente si tiene / non più usavansi quei peducci, ma gli archi s’impostavano so- pra gli abbachi dei capitelli. E da ciò si rimarcano i gradi di decadenza dell’architettura. Imperoche da prima non s’impostavano gli archi che sopra l’intiero sopraornato delle colonne / cioè architrave, freggio e cornice / come nel tempio di Bacco in Roma: poi sopra il solo architrave, come nel maggior procinto del tempio di Fauno pure in Roma, e come nel nostro tempio di Parenzo, ed in quelli di Ravenna si osserva. Finalmente sul solo capitello, come si vede nel duomo di Murano, ed in questo nostro celebre tempio di San Marco; il quale uso continuò sino al Secolo XIV. Ma ormai ho vergate tutte e quattro Le faccie del foglio. Terminerò dunque la lettera pregandola di perdonarmi se troppo mi avessi arrogato e se di troppo ingannato mi fossi ella sarà giudice e Maestro.

PRILOG 3 Legenda što je Tommaso Temanza prilaže biskupu Gaspareu Negriju uz kopiju pi- sma od 20. svibnja 1753.

Tavola I. Pianta della Basilica, et di altare fabbriche aggiacenti 1. Tribuna 2. Ciborio 3. Cattedra del Vescovo 4. Sedili 5. Presbiterio 6. Navata di mezzo 7. Vestigie dell antico Coro 8. Navate Laterali. 9. Porta antica, per cui s’entra entrava in Canonica, ora otturata 10. Capella del Santissimo Sacramento 11. Capela, ov’è l’Altare de Santi Martiri Demetrio e Giuliano. 12. Porta, per cui si entra nella Sagrestia, et in altre fabbriche vicine 13. Altra Stanza a Volta 14. Altra Detta con due tribune 15. Stanza Altra con tre tribune; con ed altra simil fabbrica di sopra 16. Porta maggiore 17. Porte Laterali 18. Portico 19. Atrio 20. Batisterio antico 21. Urna del Batisterio 22. Porta che conduce al Campanile 23. Campanile m

A. Capella del Santissimo Rosario B. Capella del Crocifisso tutte opere moderne C. Campanile

Tavola II. Taglio per lungo della Basilica dalla parte Australe A Taglio della per Lungo della Basilica

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

1. Tribuna 2. Ciborio 3. Balconi delle Navate Laterali, ora otturati 4. Muro della Navata di mezzo anticamente ornato di stucchi 5. Balconi della Navata di mezzo com’ erano anticamente: ora sono … sonvi sostituite alcune mezze lune 6. Porta otturata, per cui s’entrava in Canonica 7. Porta maggiore 8. Portico 9. Atrio 10. Batisterio 11. Ciborio 12. Imposta di marmo traforata ferma nei balconi del Batisterio 13. Altra imposta di marmo traforata ferma in uno delli balconi nel balcone del piccolo edifizio accanto alla Tribuna della Basilica 14. Monograma scolpito nel peduccio 14. Campanile B Taglio della Basilica di fronte alla Tribuna 1. Cattedra del Vescovo 2. Sedi di marmo 3. Cero ornato di un raro commesso di marmi antichi 4. Balconi in pavato difesi da imposte di marmo traforate 5. Lista sotto il mosaico, nella quale si leggono alcuni versi 6. Mosaico antico. Vedi Tav. IV. 7. Due tribune minori

Tavola III. 1. Cattedra del Vescovo delineata in forma maggiore di quella rappresentata nela Tavola II. al numero Lettera B No. 1. 2. Base delle colonne della Basilica 3. Quattro diverse maniere de’capitelli delle colonne suddette 4. Peduccio, o sia falso-architrave sopra cadauno dei capitelli, e monogramma in esso scolpito 5. Lo stesso monogramma in forma maggiore 6. Capitello delle colonne dell Atrio 7. Peduccio, o sia falso-architrave sopra di esso, con La croce scolpitavi nel mezzo

Tavola IV. Antico mosaico nella volta della Tribuna maggiore

Tavola V. A Fianco della Basilica verso Settentrione 1. Ingresso Laterale dell Atrio del Portico 2. Muri esterni delle Navate 3. Esterno della Tribuna 4. Stanze terrene del piccolo edifizio sul fianco della Basilica 5. Stanze in solajo dello stesso 6. Esterno dell Atrio 7. Esterno del Batisterio B. Ornamento della Porta maggiore 1. Pianta degli stipiti 2. Monograma 3. Uncini di Bronzo ove anticamente s’attaccavano i veli.

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

BILJEŠKE

1 O Tommasu Temanzi vidjeti u: ELENA GRANUZZO, Temanza, Scuola Grande di San Rocco e le altre opere veneziane, Venezia, Tommaso, u: Dizionario Biografico degli Italiani, 2019., https:// 2014., 101–103. Moguće je da je uz sam umivaonik Temanza www.treccani.it/enciclopedia/tommaso-temanza_%28Dizionario- projektirao i prostor u kojem se on nalazi, odnosno pretprostor Biografico%29/ (posjećeno 3. lipnja 2022.) s prethodnom litera- sakristije. turom. Ovdje valja osobito istaknuti knjigu iste autorice I libri di 4 ENRICO LUCCHESE (bilj. 2, 2006. /2008./), 289–300. Lucchese Tommaso Temanza: cultura di un architetto veneziano del Sette- ovom prigodom s imenom biskupa Negrija povezuje i narudžbu cento iz 2012. te dva opsežna članka Massima Faville i Ruggera slike Giambattiste Pittonija (Venecija, 1687. – 1767.) što se na- Rugola objavljena 2008. i 2011. u Studi Veneziani (vidi bilj. 10). lazi na lijevom bočnom oltaru u bujskoj crkvi Svete Marije od Istraživanje za ovaj rad sufinancirali su Hrvatska zaklada za Milosrđa. Ipak, nju bi valjalo izdvojiti iz korpusa umjetnina što znanost putem Projekta razvoja karijera mladih istraživača – ih je ovaj prelat naručio te je vrlo izgledno da je to učinio nje- izobrazba novih doktora znanosti te Sveučilište u Rijeci putem gov nasljednik na novigradskoj stolici Marino Bozzatini (1742. projekta Barokna Rijeka (uniri-human-18-85 1219). Zahvalju- – 1754.). Prva je to pretpostavila Višnja Bralić 2006. godine pot- jem prof. dr. sc. Nini Kudiš i izv. prof. dr. sc. Damiru Tuliću krijepivši svoju hipotezu činjenicom da se Bozzatini dao poko- na savjetima i sugestijama što su mi ih dali pri pisanju ovog pati ispred oltara na kojem je pala smještena. K tomu, Višnja teksta. Također, veliku zahvalu dugujem Massimu Favilli i dr. Bralić smatra da je na slici prikazan sv. Alojzije Gonzaga u liku sc. Ruggeru Rugolu koji su me nesebično uputili na arhivske mladog prezbitera te da je on zapravo povezan s didaktičkim dokumente u Seminario Patriarcale di Venezia, kao i izv. prof. aktivnostima Marina Bozzatinija. K tomu, priklonila se mišlje- dr. sc. Ivanu Matejčiću što je sa mnom podijelio svoje znanje o nju France Zave Boccazzi koja je predložila dataciju slike u prvu Eufrazijani i na više me mjesta u članku savjetovao pri interpre- polovicu petog desetljeća 18. stoljeća. U kasnijim tekstovima taciji materijala. Bralić se udaljava od hipoteze da je Bozzatini sudjelovao u na- rudžbi pale i približava se Luccheseovoj ideji da je ipak Negri za 2 Gaspare Negri posvećen je 1732. godine za novigradskog bi- nju zaslužan. Lucchese svoju pretpostavku temelji na reputaciji skupa, a 1742. preuzima porečku stolicu gdje ostaje do svoje Gasparea Negrija, odnosno njegovoj umješnosti da pribavi rad smrti. Dosad su se brojni autori i raniji kroničari dotaknuli lič- istaknutog venecijanskog slikara kakav je Giambattista Pittoni te nosti i aktivnosti Gaspara Negrija, a ovdje se čitatelja upućuje koji se nalazi svega stotinjak metara udaljen od ostalih djela što na najvažnije studije poredane kronološki od starijih prema ih je isti biskup po svoj prilici naručio za prezbiterij neslužbene najnovijima: IVAN GRAH, Izvještaji porečkih biskupa Svetoj konkatedrale u Bujama. On, nadalje, predlaže da se na slici uz Stolici (1588-1775), Croatica Christiana periodica, 7/12 (1983.), svetog Maksima nalaze sveti Hermagora i Fortunat što povezuje 1–47; IVAN GRAH, Izvještaji novigradskih biskupa Svetoj Sto- s Negrijevim pastoralnim ambicijama. Marin Bolić pak u skedi lici 1588. - 1808. (II. dio), Croatica Christiana periodica, 10/17 objavljenoj 2020. godine ponovno približava narudžbu ove pale (1986.), 113–147; BRANKA ANTONIĆ, Oporuka porečkog bi- biskupu Bozzatiniju. On predlaže da je bujska slika kronološki skupa Gašpara Negrija (1742.-1778.), Vjesnik Istarskog arhiva, vrlo bliska Martiriju svete Uršule iz istoimene crkve u Bresciji što 6-7, 1996.-1997. (2001.), 323–340; VIŠNJA BRALIĆ, I dipinti je nastala oko 1748. godine. Pittonijevu bi bujsku palu slijedom ritrovati della cattedrale parentina, Saggi e memorie di storia toga trebalo datirati u drugu polovicu petog desetljeća 18. stolje- dell’arte, 30, 2006. (2008.), 163–179; ENRICO LUCCHESE, ća. Jasenka Gudelj suglasna je da je Bozzatini posredovao pri na- Gaspare Negri vescovo di Cittanova e Parenzo, un mecenate rudžbi slike te potkrepljuje svoj stav mišljenjem da se ona nalazi del Settecento in Istria, Saggi e memorie di storia dell’arte, 30, na oltaru gdje se čuvaju relikvije svetog Deodata, na što upućuje 2006. (2008.), 289–304; ENRICO LUCCHESE, I santi Mauro ed natpis CORPUS SANCTI/DEODATI MARTYRIS na stipesu. Elutterio a Parenzo: l’incisione per le litanie del 1759., Atti e me- Štoviše, smatra da je upravo sveti Deodat prikazan kao mladi morie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 108 golobradi svećenik pored svetaca zaštitnika biskupije – Maksima (2008.), 157–165; LINDA BOREAN, Collezionisti e opere d’ arte i Pelagija. S obzirom na to da je biskup Negri tridesetih godina tra Venezia, Istria e Dalmaza nel Settecento, Annales. Series hi- 18. stoljeća zabranio štovanje kulta svetog Deodata jer nije bio storia et sociologia, 20/2 (2010.), 323–330; ANDREA MARCON, kanoniziran prema rimskom martirologiju, Gudelj smatra da je Eccole tutte le novelle letterari: Gaspare Negri e la biblioteca di malo vjerojatno da je baš on naručio djelo s prikazom tog svet- Nicolò Giacomo di Maniago, Atti dell’Accademia San Marco di ca. Nasuprot tomu, Bozzatini je poticao praksu štovanja svetog Pordenone, 13-14 (2012.), 807–854; IVAN MATEJČIĆ, Dvije Deodata te je čak za to, uz potporu kanonika i drugih vjernika, crtice za profesora Rapanića, u: Munuscula in honorem Željko 1746. godine tražio dozvolu pape Benedikta XIV. O ovoj proble- Rapanić: Zbornik povodom osamdesetog rođendana/Festschrift on matici vidjeti: VIŠNJA BRALIĆ, Sv. Ana sa sv. Maksimom, sv. the occasion of his 80 th birthday, (ur. Miljenko Jurković, Ante Alojzijem Gonzagom i nepoznatim biskupom, u: Slikarska ba- Milošević), Zagreb/Motovun, 2012., 327–340. ština Istre (ur. Višnja Bralić, Nina Kudiš Burić), Zagreb/Rovinj, 3 Elena Granuzzo napominje kako je umivaonik u međuvremenu 2006., kat. 24, 124–127; ENRICO LUCCHESE, Ermagora e For- doživio znatnu preinaku. ELENA GRANUZZO (bilj. 1, 2012.), tunato nella pala di Giambattista Pittoni a Buje d’Istria, Arte in 90; KATIA MARTIGNAGO, Scalfarotto, Giovanni, u: Dizionario Friuli Arte a Trieste, 26 (2007.), 271–276; ENRICO LUCCHESE, Biografico degli Italiani, 2018., https://www.treccani.it/enciclope- Istria e Dalmazia, u: La pittura nel veneto. Il Setteceto di Terrafer- dia/giovanni-scalfarotto_%28Dizionario-Biografico%29/ (posje- ma (ur. Giuseppe Pavanello), Milano, 2011., 422–423; VIŠNJA ćeno 12. lipnja 2022.); PAOLA ROSSI, Giovanni Marchiori alla BRALIĆ, Sveta Ana sa Svecima, u: Sveto i profano: slikarstvo tali-

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

janskoga baroka u Hrvatskoj (ur. Radoslav Tomić, Danijela Mar- će da je – baš poput Alberta Fortisa (Padova, 1741. – Bologna, ković), Zagreb, 2015., 29, 55, kat. 38, 200–203. MARIN BOLIĆ, 1803.) – Bottari putovao pod pokroviteljstvom Johna Strangea Giambattista Pittoni, Sveta Ana sa svecima, https://donart.uniri. (Barnet, 1732. – Ridge, 1799.), engleskog diplomata u Veneci- hr/djela-i-narucitelji/slikarstvo/giambattista-pittoni-sveta-ana- ji koji se zanimao za geologiju i arheologiju. Sačuvana kores- sa-svecima/ (posjećeno 28. svibnja 2022.); JASENKA GUDELJ, pondencija između dvojice svjedoči da je Bottari engleskom Il cerimoniale e la storia: le committenze del vescovo Marino otpravniku u Mletačkoj Republici imao potrebu protumačiti da Bozzatini (1742-1754) a Cittanova e Buie, u: MENS ACRIS IN je Fortis napravio dobru knjigu, no da joj nedostaju arheološ- CORPORE COMMODO. Zbornik povodom sedamdesetog rođen- ki i numizmatički dio. Na koncu, poznato je da je zbirka slika dana Ivana Matejčića/Festschrift in Honour of the 70th Birthday Gaspara Negrija završila u Strangeovu vlasništvu nakon bisku- of Ivan Matejčić (ur. Marijan Bradanović, Miljenko Jurković), pove smrti 1778. godine te ne treba isključiti mogućnost da je Zagreb, 2021., 423–437, 424–427. možda baš Angelo Bottari bio poveznica između već ostarje- 5 Biblioteca del Seminario Patriarcale di Venezia (nadalje: BSPVE), log glavara porečke dijeceze i engleskog diplomata. ANDREA kutija 314, svezak 5, oznaka 19. Temanza u skici pisma navodi RUBBI, Segue il catalogo di medaglie italiane possedute dal sig. da će ugostiti biskupa kad dođe u Veneciju kako najbolje bude ab. Angelo Bottari di Chiozza: fatti memorabili, u: Elogi Itali- mogao. ani, 10, Venezia, 1782., bez paginacije; ŽARKO MULJAČIĆ, 6 BSPVE, kutija 314, svezak 5, oznaka 19. Nažalost, u dosadaš- Putovanje Angela Bottarija u Dalmaciju (1775), Radovi Zavoda njem istraživanju nije bilo moguće utvrditi tko je bio Anibale JAZU u Zadru, 26 (1979.), 15–24, 18–19; IVAN MIRNIK, Me- Capello. dalja u Hrvatskoj: 1700-1900.: katalog izložbe (ur. Ivan Mirnik), Zagreb, 1981., kat. 105, 20; IVAN MIRNIK, Umjetnost medalje 7 Izgradnju nove župne crkve Svete Eufemije inicirali su 1720. u priobalnoj Hrvatskoj od 15. stoljeća do 1818., Prilozi povije- godine građani Rovinja te se pet godina poslije počelo s izvo- sti umjetnosti u Dalmaciji, 36, 1 (1996.), 361–379, 371; LUCA đenjem radova, a dovršena je 1736. godine. Posao je povjeren CIANCIO, A calendar of the correspondence of John Strange, venecijanskom arhitektu Giovanniju Dozziju. Zanimljivo je F.R.S.: (1732-1799), London, 1995., 11–38; LINDA BOREAN ovdje istaknuti kako je 1724. godine odbor za izgradnju crkve (bilj. 2), 325; RAFFAELE NEGRINI STUDIO NUMISMATI- odabrao baš Giovannija Scalfarotta za izradu projekta, među- CO, Asta di Monete Classiche, Estere, Zecche Italiane, Medaglie, tim, njegove su zamisli bile drukčije od želja građanstva, bi- Casa Savoia, 40, Milano, 2015., kat. 1076, 186; CATALOGO DI skupa i članova Bratovštine Svetog Sakramenta zbog toga što NUMISMATICA - LAMONETA.IT, Cons. Duomo SS. Giorgio je on predvidio djelomično ili potpuno rušenje već postojećih e Eufemia a Rovigno (Medaglia), https://numismatica-italiana. građevina te nije pristao na modifikaciju plana. Stoga, u konač- lamoneta.it/moneta/W-ME492A/3 (posjećeno 25. lipnja 2022.), nici nije prihvaćen njegov prijedlog. Više o izgradnji crkve Sve- CATALOGO DI NUMISMATICA - LAMONETA.IT, Chiesa di te Eufemije vidjeti u: VLADIMIR MARKOVIĆ, Crkve 17. i 18. Sant’Eufemia a Rovigno -V1545 (Medaglia), http://numismati- stoljeća u Istri - tipologija i stil, Zagreb, 2004., 110–118; VLA- ca-italiana.lamoneta.it/moneta/W-MX495B/10, (posjećeno 25. DIMIR MARKOVIĆ, Crkva sv. Eufemije u Rovinju - između lipnja 2022.). Također, zna se iz sačuvane obilne koresponden- projekta i izgradnje, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36, cije da je jednu komemorativnu medalju u čast posveti crkve 1 (1996.), 263–270. Komemorativne medalje izlivene su u zlatu, Svete Eufemije biskup Gaspare Negri poklonio Annibaleu degli srebru te u bronci. Dva zlatna primjerka bila su namijenjena bi- Abatiju Olivieriju (Pesaro, 1708. – 1789.) u veljači 1757. godine, skupu Negriju te gradskom potestatu, srebrni su bili rezervirani a primjerci brončanih medalja navode se još u katalozima pa- za važnije uzvanike, a brončani, kojih je bilo najviše, za sveko- sioniranih numizmatičara poput Josepha Franza Appela (Beč, liko pučanstvo. Na medaljama su prikazani svetci zaštitnici Ro- vinja: s lijeve je strane sveti Juraj koji pobjeđuje zmaja, dok je 1767. – 1834.), Carla Morbia (Novara, 1811. – Milano, 1881.) na desnom dijelu sveta Eufemija s modelom grada i palminom te Prospera Rizzinija (Cazzago San Martino, 1830. – Brescia, granom u rukama te lavovima uz njezine noge. Na aversu teče 1918.), koji je sastavljao popis u funkciji ravnatelja Musei Civici natpis „S(ANCTVS) GEORGIVS S(ANCTA) EVPHEMIA RV- di Brescia. JOSEPH APPEL, Münzen und Medaillen der Repu- BINI PP”, u egzergu je iskucano „ROMAE”, dok je na reversu bliken, Städte, Ortschaften, Gymnasien etc. aus dem Mittelalter upisano „TEMPLVM SS MM GEORG(II) ET EVPHEM(IAE) und der neuern Zeit, 2, Wien, 1829., kat. 2874, 800; CARLO RVBINEN(SIVM) LARGIT(IONE) RENOVATVM GASPAR MORBIO, Catalog einer Sammlung italienischer Munzi aller DE NIGRIS EP(ISCOPVS) PARENTIN(VS) CONSACRA(VIT) Zeiten, so wie von Bronzemedaillen der besten italienischen Me- A(NNO) D(OMINI) MDCCLVI”. ARSANTIQVA, The Sereni- ister des XV. und XVI. Jahrhunderts und italienischen Medaillen ssima Collection – History of Venice through Medals, 3, London, verschiedener Jahrhunderte, München, 1882., kat. 4105, 357; 2003., kat. 75, 120; MARCO TAMARO, Le Città e le Castella PROSPERO RIZZINI, Illustrazione dei civici musei di Brescia: dell’Istria, Trieste, 2, 1893., 220. Jedna brončana medalja danas medaglie, 2/2, Brescia, 1892., kat. 650, 51; GIUSEPPE PICCIO- se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu (inventarni broj: LA, Alcune lettere inedite di monsignor Gaspare Negri vesco- 11.104), a nekoliko ih se recentno pojavilo i na dražbama ra- vo di Parenzo, u: Miscellanea di studi in onore di Attilio Hortis, zličitih aukcijskih kuća. Da su medalje što obilježavaju posvetu 1910., 691–717, 711; ROBERTO PANCHERI, Le private passio- crkve Svete Eufemije gotovo od samog njihova nastanka privla- ni di un “dilettante”: Luigi de Campi committente d’arte, pittore čile pozornost kolekcionara i institucija, potvrđuje činjenica da e collezionista, u: Luigi de Campi (1846-1917). Ricerca archeolo- se u zbirci Angela Bottarija nalazio jedan brončani primjerak. gica e tutela dei monumenti nel Trentino asburgico (ur. Lorenza Bottari je posjetio Istru i Dalmaciju sredinom sedamdesetih go- Endrizzi, Roberto Pancheri), Trento, 2018., 163–188, 171, f. 49. dina 18. stoljeća te je vjerojatno tada medalju i pribavio. Mogu- 8 BSPVE, kutija 314, svezak 5, oznaka 49.

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

9 Il di Lei Cugino se la passa sempre in Casa con qualche incomodo što je vidio restauraciju koju u pismu naziva svetogrđem te je causato, per quanto si crede, dal troppo uso, che fa del vino; e in zbog neugodnog iznenađenja opsovao umjesto da izmoli Oče- verità, che dubito, che egli non abbia assai lunga vita. Bibliote- naš. Zanimljivo je da venecijanski arhitekt u pismu ne spominje ca del Museo Correr di Venezia (nadalje: BMCVE), Epistolario odmah ime Paola Posija, već pri njegovu kraju anticipira Negri- Moschini: Negri Gaspare (Vescovo di Parenzo), pisma Gaspara jevu radoznalost da dozna o kome je riječ te dodaje da će sa za- Negrija upućena Tommasu Temanzi, oznaka 7. dovoljstvom podijeliti taj podatak s njim zbog toga što arhitek- 10 BSPVE, kutija 314, svezak 5, oznaka 44. Na pismu stoji da je tovo ime treba ostati upamćeno i osramoćeno, baš poput onoga ono poslano u studenom 1763. godine, međutim, po svemu su- koji je zapalio slavni Dijanin hram u Efezu. Dakako, sijenskog deći, došlo je do pogreške pri navođenju datuma jer se iz druge arhitekta ovdje uspoređuje s Herostratom koji je 356. godine publicirane Temanzine korespondencije zna da je na put otišao prije Krista podmetnuo požar u hramu što je bio posvećen grč- godinu dana prije. MASSIMO FAVILLA, RUGGERO RUGO- koj božici Artemidi, odnosno Dijani prema rimskom nazivlju, LO, Giunta temanziana: la chiesa della Maddalena, un arciprete u Efezu sa željom da bude vječno upamćen. Znakovito je da ni veronese, Pierre-Jean Mariette e i saluti a Giacomo Quareng- sam Temanza, poštujući tradiciju i iskazujući temeljito klasično hi in partenza per la Moscovia, Studi veneziani, 2010. (2011.), obrazovanje, u pismu ne spominje izrijekom Herostratovo ime, 279–345, 290; MASSIMO FAVILLA, RUGGERO RUGOLO, Un’ već stavlja točkice umjesto njega kako tobože ne bi doprinio iz- architettura di “scientifica semplicità”: Tommaso Temanza e la grednikovu naumu. Konačno, pri otkrivanju Posijeva identiteta chiesa della Maddalena, Studi veneziani, 2008. (2009.), 203–282, biskupu Negriju, Temanza sijenskom arhitektu dodjeljuje titulu 255–256, f. 175., 266; GIOVANNI GAETANO BOTTARI, STE- razarača najistaknutijih antičkih spomenika na svijetu te ovu FANO TICOZZI, Raccolta di lettere sulla pittura, scultura ed ar- temu zaključuje riječima kako je jako malo soli u glavi onih što chitettura scritte da’ più celebri personaggi dei secoli XV, XVI, e bi trebali upravljati najvažnijim antičkim spomenicima. BSPVE, XVII, 8, 315. kutija 314, svezak 5, oznaka 44. Prijepis izvornog dokumenta vi- 11 Riječ je o publikaciji Notizie Intorno Alla Persona E All’opere Di djeti na kraju članka (prilog 1). Tommaso Temanza, Architetto Veneziano, koju je 1830. godine 17 BSPVE, kutija 314, svezak 5, oznaka 44. objavila tipografija Fracasso. Iz posvete venecijanskom liječniku 18 GASPARE NEGRI, Memorie storiche della città di Parenzo Francescu Enricu, istaknute u uvodu iz pera Lorenza Fracassa, raccolte da Mons. Gasparo Negri, vescovo della medesima, ad doznajemo kako je Francesco Negri rukopis ovog rada zgotovio uso e comodo de’ diletti suoi diocesani, Atti e Memorie della do ožujka 1811. te ga pročitao 14. ožujka iste godine u venecijan- Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 2 (1886.), 142– skoj Accademiji de’ Filareti. Njega je Fracassu ustupio venecijan- 181; GASPARE NEGRI, Memorie storiche della città di Paren- ski kroničar Emmanuele Antonio Cicogna koji je naslijedio velik zo raccolte da Mons. Gasparo Negri, vescovo della medesima, broj rukopisa Francesca Negrija nakon njegove smrti. FRAN- ad uso e comodo de’ diletti suoi diocesani, Atti e Memorie della CESCO NEGRI, Notizie Intorno Alla Persona E All’opere Di Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 3 (1887.), 111– Tommaso Temanza, Architetto Veneziano, Venezia, 1830., posve- 178; GASPARE NEGRI, Della chiesa di Parenzo, Atti e Memorie ta, 20–21; MICHELE GOTTARDI, Negri, Francesco Vincenzo, della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 8 (1892.), u: Dizionario Biografico degli Italiani, 2013., https://www.trecca- 185–223. ni.it/enciclopedia/francesco-vincenzo-negri_%28Dizionario-Bi- 19 Bakrorez je publiciran 1790. godine u knjizi Antichità Italiche ografico%29/ (posjećeno 3. lipnja 2022.). Gian Rinalda Carlija (Kopar, 1720. – Cusano Milanino, 1795.). 12 FRANCESCO NEGRI (bilj. 11), 20–21. GIAN RINALDO CARLI, Antichità Italiche, 4, Milano, 1790., 13 LOREDANA OLIVATO, Un viaggio a Roma: Tommaso Temanza Tavola 2. e Pietro Antonio Novelli, u: Venezia Settecento, (ur. Bożena Anna 20 ANN TERRY, HENRY MAGUIRE, Dynamic Splendor: The Wall Kowalczyk), Cinisello Balsamo, Milano, 2015., 137–141, 140. Mosaics in the Cathedral of Eufrasius at Poreč, Pennsylvania, 14 BSPVE, kutija 314, svezak 5, oznaka 44. U Bologni je tom prigo- 2007., 13. dom, 4. svibnja 1763. imenovan članom Accademije Clementine. 21 ANN TERRY, HENRY MAGUIRE (bilj. 20), 8, 24. ELENA GRANUZZO (bilj. 1, 2019), https://www.treccani.it/en- ciclopedia/tommaso-temanza_%28Dizionario-Biografico%29/ 22 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 2), 338. (posjećeno 4. lipnja 2022.) 23 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 2), 337. f. 18. 15 Primjerice, valja istaknuti kako je Temanzina crkva posvećena 24 BSPVE, kutija 790, svezak 14, bez oznake. Mariji Magdaleni u Veneciji bila na meti kritika jer je podsje- 25 Bernardo Silvestri bio je Temanzin pomoćnik te je u toj ulozi za- ćala na Panteon, odnosno smatrana je suviše sekularnom gra- bilježen tijekom radova na crkvi Santa Maria Maddalena u Ve- đevinom. MANLIO BRUSATIN, Venezia nel Settecento: stato, neciji. Kako doznajemo iz Temanzina pisma lokalnom župniku architettura, territorio, Torino, 1980., 224; MASSIMO FAVILLA, Giovanniju Marchioniju, Silvestri je izradio crtež crkve. U pismu RUGGERO RUGOLO (bilj. 10 2008. /2009./), 206–207. se navodi kako su Provveditori di Comun onemogućili nastavak 16 Temanza zamjera Posiju da je s galerije Panteona dao u cijelo- gradnje crkve, tvrdeći da stube bočnog ulaza u zgradu prema- sti otući antičke ornamente i orijentalni mramor, zamijenivši šuju veličinu koju je Senat dopustio. Kako venecijanski arhitekt ga pastišem od štuka. Štoviše, navodi kako ga je Posi obojio da u tom trenutku nije bio u gradu na lagunama, već je radio na nalikuje na lažni mramor te zajedljivo dodaje da izgleda poput mostu preko rijeke Brente u mjestu Dolo, on svećeniku Marchi- proizvoda kobasičara što se izrađuju u njegovu rodnom kraju za oniju tumači da se zbog posla i zbog privatnih problema nije u vrijeme Uskrsa. Napominje da mu se krv sledila u žilama nakon mogućnosti vratiti isti čas u svoj dom u Veneciji, gdje mu se na-

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

laze dokumenti i crtež crkve što je odobren za izgradnju, a čije je 31 BMCVE, EM, Negri Gaspare (Vescovo di Parenzo), pisma Gas- razmjere – kako mu se čini – poštovao. Tada piše: Nel tempo della para Negrija upućena Tommasu Temanzi, oznaka 2. permissione supplica si fece un disegno di quello si dimandava per 32 Više o Enei Arnaldiju vidjeti u: ELENA POVOLEDO, Arnaldi, grazia all’eccellentissimo Senato, e tale disegno lo feci fare da quel Enea, u: Dizionario Biografico degli Italiani, 1962., https://www. Bernardo Silvestri mio scolaro, il quale è morto nel 1762. Mentre io treccani.it/enciclopedia/enea-arnaldi_%28Dizionario-Biografi- ero a Roma. Također, zna se da je Silvestri radio i za Magistrato co%29/ (posjećeno: 30. rujna 2022.). alle aque kao pomoćnik ekspertima. MASSIMO FAVILLA, RU- 33 GIOVANNI GAETANO BOTTARI, STEFANO TICOZZI, (bilj. GGERO RUGOLO (bilj. 10, 2008. /2009./), 229–231, f. 86, f. 90, 10), 237. 255–256, f. 175; GIULIANA BASO, FRANCESCA RIZZI, VLA- DIMIRO VALERIO, Lucchesi, Pietro, u: Digital DISCI, https:// 34 Za više biografskih informacija o Léonu Dufournyju vidjeti: NI- www.digitaldisci.it/lucchesi-pietro/, (posjećeno: 26. lipnja 2022.). COLAS HOSSARD, Dufourny Léon, u: Comité des travaux hi- Zanimljivo je da se Temanza u jednom nedatiranom pismu Fran- storiques et scientifiques: Institut rattaché à l’École nationale des cescu Miliziji požalio kako mu je jedan učenik ukrao crtež teatra chartes, 2017., https://cths.fr/an/savant.php?id=118240 (posjeće- dok je on boravio na studijskom putovanju u Rimu, dakle istom no 13. srpnja 2022.). onom s kojeg se javio biskupu Negriju, o čemu je prije u ovom 35 Riječ je o Dufournyjevim crtežima tlocrta, uzdužnog presjeka članku bilo riječi. Temanza je, pišući Miliziji, mislio najvjerojatni- Eufrazijve bazilike te raznih detalja katedrale, koji se čuvaju u je baš na Bernarda Silvestrija, iako ne spominje izrijekom njegovo Vatikanskoj knjižnici. IVAN MATEJČIĆ, Crteži detalja u Eu- ime. Naime, on je umro 1762. godine, a arhitekt navodi sljede- frazijani (štukature, kapiteli, katedra, Eufrazijev monogram), će: (…) il mio disegno del Teatro che io avea fatto vent’anni prima povećano, u: Istarska kulturna bastina - Patrimonio culturale d’ora, mi fu trafugato da un mio scolaro mentre io era in Roma istriano, https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/katalog-predmeta/ l’anno 1762, il quale mentre io era ancora costi è morto. Io avevo item/332/ (posjećeno: 10. listopada 2022.); Biblioteca Apostolica dei sospetti sopra costui (…) DANIEL MCREYNOLDS, Restoring Vaticana (nadalje: BAV), Vat. lat. 9839, 2, 36, https://digi.vatlib.it/ the Teatro Olimpico: Palladio’s Contested Legacy, Memoirs of the view/MSS_Vat.lat.9839.pt.2/0036, (posjećeno: 20. ožujka 2023.); American Academy in Rome, 53 (2008.), 153–212, 195–196. IVAN MATEJČIĆ, Crtež uzdužnog presjeka Eufrazijane (zvonik, 26 U ožujku 1847. godine je u novinama L’Istria objavljeno pismo krstionica, atrij, bazilika, presvođenja dvorana, cella), detalj, u: što ga je 15. veljače 1847. godine Francesco Polesini, istoimeni Istarska kulturna bastina - Patrimonio culturale istriano, https:// nećak pulskog i porečkog biskupa, poslao tršćanskom povjesni- www.ppmi.hr/hr/patrimonio/katalog-predmeta/item/328/ (po- čaru Pietru Kandleru, uredniku lista. Tekst pisma u novinama sjećeno: 10. listopada 2022.); BAV, Vat. lat. 9839, 2, 164, https:// je naslovljen „Diocesi di Parenzo nel 1770”, a u njemu se spo- digi.vatlib.it/view/MSS_Vat.lat.9839.pt.2/0164 (posjećeno: 20. minje Valentino Valentini kao vrijedan sakupljač starih spisa i ožujka 2023.), IVAN MATEJČIĆ, Crtež tlocrta Eufrazijeve ba- dobar poznavatelj teologije. Obnašao je dužnost tajnika dijeceze zilike (zvonik, krstionica, atrij, bazilika, presvođena dvorana, (cancelliere del vescovato) u vrijeme Gaspara Negrija, a nakon cella), detalj, u: Istarska kulturna bastina - Patrimonio culturale njegove smrti je kao kaptolski vikar upravljao biskupijom do do- istriano, https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/katalog-predmeta/ laska Francesca Polesinija, za vrijeme kojeg je pak držao funkciju item/330/ (posjećeno: 10. listopada 2022.); BAV, Vat. lat. 9839, 2, generalnog vikara. Nakon teksta Polesinijeva pisma u novinama 166, https://digi.vatlib.it/view/MSS_Vat.lat.9839.pt.2/0166, (po- sjećeno: 20. ožujka 2023.). su tiskane i Valentinijeve bilješke o prihodima klera mletačkog dijela Porečke dijeceze. FRANCESCO POLESINI, Diocesi di 36 ANN TERRY, HENRY MAGUIRE (bilj. 20), 122–123. Parenzo nel 1770, u: L’Istria (ur. Pietro Kandler), 13. 3. 1847.; 37 Do sada se smatralo da je glavnina restauracijskih zahvata izve- VALENTINO VALENTINI, Nota de’ Benefici e Beneficiati della dena u periodu od 1763. do 1766. godine. ANN TERRY, HENRY Diocesi di Parenzo a parte Veneta nel 1770, u: L’Istria (ur. Pietro MAGUIRE (bilj. 20), 24; MILAN PRELOG, Poreč, grad i spome- Kandler), 13. 3. 1847. Također, tijekom vizitiranja austrijskog di- nici, Zagreb, 2007., 198; MILAN PRELOG, Eufrazijeva bazilika u jela Porečke biskupije 1745. godine bio je Negrijev suvizitator s Poreču, Zagreb, 1986., 31. naslovom provikara penitencijara. ELVIS ORBANIĆ, Vjersko i 38 MILAN PRELOG (bilj. 37, 2007.), 166, 197. društveno ozračje Žminjštine u prvoj polovici 18. stoljeća, Povi- 39 Prozori srednjeg broda i perimetralnih zidova su za vrijeme ta- jesni prilozi, 36/52 (2017.), 66–99, 71. lijanskih restauracijskih zahvata krajem dvadesetih i početkom 27 Svi su crteži podjednake veličine koja se kreće oko 35 x 25 cm. tridesetih godina 20. stoljeća vraćeni u oblik kakav su imali pri- 28 GASPARE NEGRI, (bilj. 18, 1887.), 175. je barokne obnove. O restauracijskim zahvatima vidjeti: ANN 29 GASPARE NEGRI, (bilj. 18, 1892.), 208. TERRY, FFIONA GILMORE EAVES, Retrieving the record: a century of archaeology at Poreč: (1847-1947), Zagreb/Motovun, 30 Ivan Matejčić je 2012. godine kao autora crteža mozaika iz sre- 2001., 122–124. dišnje apside Eufrazijeve bazilike, prema kojem je nastala grafi- ka, predložio venecijanskog majstora Giovannija Grevembrocha 40 MILAN PRELOG, (bilj. 37, 2007.), 197; MILAN PRELOG (bilj. (Venecija?, 1731. – Venecija, 1807.). IVAN MATEJČIĆ (bilj. 2), 37, 1986.), 28–31. 338–339. Na usmenim konzultacijama izv. prof. dr. sc. Ivan Ma- 41 Tijekom zajedničkog uspoređivanja Silvestrijeva i Dufournyjeva tejčić složio se s pretpostavkom da je vjerojatnije kako je Bernar- crteža izv. prof. dr sc. Ivan Matejčić i autor su uočili da je na do Silvestri autor crteža mozaika u kaloti središnje apside pa mu prikazu potonjeg arhitekta moguće razaznati obrise ciborija u ovom prigodom zahvaljujem na poticajnim komentarima u vezi krstionici, a što u do sada objavljenoj literaturi nije bilo primi- s ovim zaključkom. jećeno. Dakako, francuski arhitekt crta njegovu rekonstrukciju,

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

a zanimljivo je primijetiti kako su stupovi baldahina šire po- idea; ma furono si scarse l’elemosine che vennero offerte, che non stavljeni nego na Silvestrijevu crtežu te se čini da, za razliku od s’avanzò che assai lentamente il lavoro. ENRICO LUCCHESE talijanskog kolege, Dufourny ne crta njegov krov, kao ni ploče (bilj. 2, 2008.), 157–165. ANTONIO VERGOTIN, Memorie sto- parapeta, to jest na crtežu ih nije moguće razaznati. riche delle sacre reliquie de’ SS. Martiri Mauro, ed Eleuterio Pro- 42 GIACOMO FILIPPO TOMASINI, De’ Commentarj storici-geo- tettori della Città e Diocesi di Parenzo, Venezia, 1749., 22. grafici della provincia dell’Istria, Archeografo triestino, 4 (1837.), 52 DAMIR TULIĆ, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Po- 1–554, 39–40, 385. rečko-pulskoj biskupiji, doktorska disertacija, Zagreb, 2012., 315. 43 GIACOMO FILIPPO TOMASINI (bilj. 42), 4, 210. 53 Zanimljivo je istaknuti da Negri u Della chiesa di Parenzo piše 44 ANTE ŠONJE, Crkvena arhitektura zapadne Istre: područje po- kako je skinuo dvije brončane kukice za „studio” (izložbeni pro- rečke biskupije od IV do XVI stoljeća, Zagreb/Pazin, 1982., 34; stor) zbog njihove starine te da ih ujedno na taj način očuva. ANTE ŠONJE, Krstionice građevnog ansambla Eufrazijeve bazi- GASPARE NEGRI, (bilj. 18, 1892.), 216. like u Poreču, Arheološki vestnik – Acta archaeologica, 23 (1972.), 54 ANN TERRY, HENRY MAGUIRE (bilj. 20), 60. Više o portalu 289–322, 312. na glavnom ulazu u Eufrazijevu baziliku vidjeti u: EUGENIO 45 Zabuna da je riječ o dvama različitim tipovima pilastara što su RUSSO (bilj. 45), 17–20; ANN TERRY (bilj. 45), 49. srasli sa stupom i koji su imali različitu svrhu posljedica je Pe- 55 AUGUST SELB – AUGUST TISCHBEIN, Memorie di un viaggio teanijevih aktivnosti u 19. stoljeću, odnosno preklesavanja i kra- pittorico nel Litorale austriaco, Trieste, 1842., druga litografija u ćenja dijela njih u svrhu njihove reupotrebe kao dijela propovje- svesku 4. daonice. IVAN MATEJČIĆ, Pilastri sa stupom iz oltarne ograde 56 Ivan Matejčić na području Pule i okolice navodi primjere obli- Eufrazijeve bazilike, sredina 6. stoljeća/Pilastri con colonna della kovno istovjetnih ili sličnih prozorskih rešetki na kapeli, odno- recinzione presbiteriale della basilica Eufrasiana, meta VI secolo, sno ostatku bazilike Sv. Marije Formoze u Puli, zatim na crkvi u: Kiparstvo: od 4. do 13. stoljeća/Scultura: dal IV al XIII secolo Svetog Nikole (nekada nosila titular Rođenja Blažene Djevice (ur. Ivan Matejčić i Sunčica Mustač), Poreč, 2017., 88–90; MA- Marije) u Puli, jedan pronađeni primjerak pripadao je crkvi Sve- RINA VICELJA-MATIJAŠIĆ, Istra i Bizant: neki povijesno-iko- te Cecilije pored Gurana, dvije tipološki srodne rešetke nalaze se nografski aspekti u interpretaciji umjetnosti 6. stoljeća u Istri, Ri- u južnom zidu kapele Svetog Flora na groblju u Pomeru, a još je jeka, 2007., 182–183; EUGENIO RUSSO, Sculture del complesso jedan primjer na crtežu što se čuva u Konzervatorskom odjelu eufrasiano di Parenzo, Napoli, 1991., 133–137, 161–168; ANN u Rijeci zabilježio Giulio de Franceschi na crkvi Svetog Mateja TERRY, The sculpture et the cathedral of Eufrasius in Poreč, koja više ne postoji. IVAN MATEJČIĆ, Crkva Sv. Nikole u Puli Dumbarton Oaks papers, 42 (1988.), 14–64, 33–35, 39–43. (nekada posvećena Sv. Mariji), Ars Adriatica, 2 (2012.), 7–40. 46 ANDREA AMOROSO, Basilica Eufrasiana, u: Atti e Memorie 57 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 56), 28. Željko Ujčić pišući o prozorima della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 24 (1908.), Svete Marije Formoze u Puli spominje kako su oni na bazilici 173–190, 177–179. te kapelama „navodno bili ispunjeni tranzenama od mramora”, 47 Zahvaljujem izv. prof. dr. sc. Ivanu Matejčiću. međutim, ne podastire nikakve dokaze u prilog toj tezi, kao ni izvor koji bi spominjao da su nastali od tog materijala. ŽELJKO 48 Više o Annibaleu degli Abatiju Olivieriju vidjeti u: ITALO UJČIĆ, Ranokršćanska Bazilika sv. Marije Formoze u Puli: izlož- ZICÀRI, Abbati Olivieri-Giordani, Annibale degli, u: Dizionario ba/La basilica paleocristiana di S. Maria Formosa a Pola: mostra, Biografico degli Italiani, 1960., https://www.treccani.it/enciclope- Pula, 2007., 31. dia/abbati-olivieri-giordani-annibale-degli_%28Dizionario-Bio- grafico%29/ (posjećeno: 30. rujna 2022.). 58 IVAN MATEJČIĆ, Građevni razvoj katedrale u Poreču, doktorski rad, Zagreb, 2007., 95; EUGENIO RUSSO (bilj. 45), 205–206; 49 Više o Vitalianu Donatiju vidjeti u: MIRKO D. GRMEK, Donati, ANN TERRY (bilj. 45), 49; ANTE ŠONJE, Biskupski dvor gra- Vitaliano, u: Dizionario Biografico degli Italiani, 1992., https:// đevnog sklopa Eufrazijeve bazilike u Poreču, Peristil: zbornik ra- www.treccani.it/enciclopedia/vitaliano-donati_%28Dizionario- dova za povijest umjetnosti, 25/1 (1982.), 5–32, 30. Biografico%29/ (posjećeno 16. listopada 2022.). 59 ANN TERRY, HENRY MAGUIRE (bilj. 20), 22. 50 GIUSEPPE PICCIOLA (bilj. 7), 710–711. Zaista je najvjerojatnije riječ o Vitalianu Donatiju. Pored činjenice da je on 1750. godine 60 Više o drvenim korskim klupama vidjeti u: IVAN MATEJČIĆ, bio imenovan profesorom botanike i prirodoslovlja na torinskom Korske klupe, sredina 15. stoljeća/Stalli lignei del coro, metà XV sveučilištu što i sam Negri u pismu Olivieriju spominje, poznato secolo, u: Kiparstvo: od 14. do 18. stoljeća/Scultura: dal XIV al je kako je Donati u društvu Gian Rinalda Carlija boravio u Istri XVIII secolo, Pula/Pazin, 2017., 113–118. radi istraživanja. Kako je prije već spomenuto, grafika mozaika 61 EUGENIO RUSSO (bilj. 45), 31–37. iz porečke apside tiskana je 1790. godine u Carlijevoj publikaciji 62 BSPVE, kutija 790, svezak 14, bez oznake. Antichità Italiche, pa je vrlo izgledno da se ovaj dvojac tijekom 63 GIUSEPPE PICCIOLA (bilj. 7), 699–700. terenskog istraživanja susreo s porečkim biskupom. 64 Više o Otonu I. vidjeti u: KURT REINDEL, Otto I, u: Encyclo- 51 Za podizanje oltara svetcima zaštitnicima katedrale također je pedia Britannica, 2022., https://www.britannica.com/biography/ najvjerojatnije zaslužan biskup Negri. Oltar je posvećen 1749. Otto-I (posjećeno: 29. studenog 2022.). godine, a Antonio Vergotin tom prigodom opisuje slavlje u dje- lu Memorie storiche delle sacre reliquie de’ SS. Martiri Mauro, ed 65 BSPVE, kutija 790, svezak 14, bez oznake. Eleuterio Protettori della Città e Diocesi di Parenzo te za Negrija 66 List papira na kojem je crtež s prikazom kapitela je dimenzija navodi: (...) cercò egli pure i mezzi più atti per terminare la pia 25,4 x 18,8 cm. Na papiru se može vidjeti samo dio vodenog

korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike

žiga, jer je očito list bio rezan, pa nije moguće utvrditi prove- i samostani na području Pule i Poreča 1244./1903. (395 K 11), nijenciju papira. Skica se nalazi u fondu K-11 (395) s nazivom bratovštine u Istri 1459./1820. (396 K 12), (ur.) Zadarka Greblo, „Crkve i samostani na području Pule i Poreča” što se danas čuva Rijeka, 1990., 4–10. u Državnom arhivu u Rijeci. Ova se građa prethodno nalazila u 67 Riječ je o košarastim kapitelima koji imaju, poput kapitela iz San Gradskom muzeju u Puli (Museo Civico della Città di Pola) unu- Vitalea na Temanzinu crtežu, oblik obrnute krnje piramide sa tar fonda K1 („Zbirke arhivske građe Gradskog muzeja u Puli”), središnjim motivom triju lotosovih listova, što se nalaze među no 1948. godine je iz preventivnih razloga, kao i brojne druge palminim polulistovima te niču iz objekta u obliku slova T. Više arhivalije s područja Istre, završila u Historijskom arhivu u Rije- o kapitelima Eufrazijeve bazilike vidjeti u: PASCALE CHEVA- ci. Zatim se u periodu od 1956. do 1964. godine radi arhivistič- LIER, Kapiteli arkature Eufrazijeve bazilike, sredina 6. stoljeća/ ka obrada materijala, a dio što se odnosi na crkve i samostane Capitelli del colonnato della Basilica Eufrasiana, meta VI secolo, na području Pule i Poreča ulazi u fond VO-1 („Pulski kaptol, u: Kiparstvo: od 4. do 13. stoljeća/Scultura: dal IV al XIII secolo Samostani i bratovštine, 1200-1820.”) s gradivom povezanim s (ur. Ivan Matejčić, Sunčica Mustač), Poreč, 2017., 64–74; MARI- pulskim kaptolom te samostanima i bratovštinama na području NA VICELJA-MATIJAŠIĆ (bilj. 45), 162–183; EUGENIO RU- Istre. Naknadno je izdvojena iz njega u samostalni fond s ozna- SSO (bilj. 45), 30–63; ANN TERRY (bilj. 45), 15–25. kom K-11. Državni arhiv u Rijeci, fond „Crkve i samostani na 68 Više o teorijskim polemikama povezanim s arhitekturom u raz- području Pule i Poreča”, K-11 (395), kutija 7, svezak 2.; Sumarno doblju settecenta, u kojima je venecijanski arhitekt i sam sudjelo- analitički inventar Pulskog kaptola 1303./1882. (249 VO 1), crkve vao vidjeti u: ELENA GRANUZZO (bilj. 1, 2012.), 88–127.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

21-30 od 72

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.