This paper publishes a hitherto-unknown artwork from the Church of the Benedictine Monastery of St Chrysogonus at Zadar. It is a Gothic embroidered altar frontal, the style, workmanship and iconography of which is compared to the altar frontals from the following: the Church of the Benedictine Convent of St Mary at Zadar, the Parish Church of St Stephen at Dobrinj on the island of Krk, and the Cathedral of the Assumption of the Virgin at Krk (in the Victoria & Albert Museum in London since 1964). Another comparison is made with a gothic embroidered artwork from the Museum of Arts and Crafts (Muzej za umjetnost i obrt) in Zagreb, which has hitherto not been recognized as a fragment of an altar frontal. The argument that the altar frontal being discussed is from Zadar is based on records of the Museum of Applied Arts (Iparművészeti Múzeum) in Budapest, and the already-published archival sources, but also on the iconographic programme depicted. The date and the place of production proposed for this altar frontal rely on comparisons with other similar embroidered, woven and painted artworks.
1. Antependij podrijetlom iz samostanske crkve Sv. Krševana u Zadru, Muzej primijenjenih umjetnosti (Iparművészeti Múzeum), Budimpešta (foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) Altar frontal originating from the Church of the Benedictine Monastery of St Chrysogonus at Zadar, Iparművészeti Múzeum (Museum of Applied Arts), Budapest
iz Zbirke Zsigmunda Bubicsa,9 donesen u Muzej 1909. zabilježeno te je u Inventarnoj knjizi, u kojoj je zaveden godine, no uslijed određenih sporova oko Bubicseva pod brojem 18039, upisano da potječe „iz benediktinske nasljedstva u Inventarnu knjigu Muzeja biva unesen tek crkve u Zadru u Dalmaciji”. Datiran je u 16. stoljeće, a 1931. godine. Nasreću, podrijetlo antependija ostalo je smatra se proizvodom lokalne („dalmatinske”) vezilačke radionice. Dimenzije mu iznose 94 x 190 centimetara.10 Najveću površinu antependija zauzimaju svetački likovi pod trima zašiljenim gotičkim lukovima koji se oslanjaju na lijepo izvedene tordirane stupove iz kojih izbijaju stilizirane razlistale grančice s plodom u obliku čkalja, kojima su ispunjene površine uokolo likova svetaca.11 Pod najširim lukom, odnosno u središnjem polju, prikazana je Bogorodica s Djetetom. S lijeve strane je Sv. Krševan, a s desne Sv. Benedikt. Visina svih likova jednaka je i iznosi 72 centimetra. U gornjem dijelu – u prostoru iznad spojeva lukova – unutar četverolisnih (kvadrilobnih) medaljona dimenzija 18.5 x 19 centimetara dva su dopojasno prikazana sveca koja bi se mogla identificirati kao Sv. Grgur Papa (lijevo) i Sv. Donat (desno).12 „Triptih” sa svecima s lijeve i desne strane flankiran je bordurom (širine 8.5 centimetara) uz koju su aplicirane uske, vezene trake. Bordure, pored dominantne ornamentalne dekoracije, tvore i dva manja 2. Sv. Katarina Aleksandrijska (lijevo) i Sv. Margareta (?) (desno) na antependiju iz crkve Sv. Krševana (foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) stojeća lika okrunjenih svetica visine 17.5 centimetara. St Catherine of Alexandria (left) and St Margaret (?) (right), altar Smještene su u središnjem dijelu bordure, podno šiljasta frontal from the Church of St Chrysogonus gotičkog luka oslonjena na tordirane stupiće, a licima
3. Središnje polje antependija iz crkve Sv. Krševana (foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) Central field of the altar frontal from the Church of St Chrysogonus
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
4. Krunjenje Bogorodice, detalj središnjeg polja antependija iz crkve Sv. Krševana (foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) Coronation of the Virgin, detail of the central field, altar frontal from the Church of St Chrysogonus
su blago okrenute svecima u glavnom prikazu.13 S lijeve strane je Sv. Katarina Aleksandrijska. Odjevena je u dugačku haljinu preko koje je prebačen plašt zakopčan na prsima. U blago podignutoj desnici razaznaje se ostatak palmine grane dok u lijevoj ruci drži kotač s oštricama (sl. 2, lijevo). Njezin pandan s desne strane mlada je svetica s krunom na glavi i palminom granom u desnoj ruci. Jednako kao i Sv. Katarina, zaogrnuta je plaštom ispod kojeg je duga nabrana haljina (sl. 2, desno). Iako je moguće da je riječ o Sv. Luciji - koja je uz Sv. Katarinu Aleksandrijsku prikazana i na glasovitom gotičkom ophodnom raspelu iz zadarskog samostana Sv. Frane - čini se izvjesnijim da je ovdje prikazana Sv. Margareta. Sv. Katarina Aleksandrijska, Sv. Margareta i Sv. Barbara su tri djevice-mučenice koje pripadaju skupini Četrnaest svetih pomoćnika, grupi svetaca koji se zajedno počinju štovati u 14. stoljeću. Budući da su se osobito zazivali u životnim nevoljama i bolestima, smatra se da je začetak ove pobožnosti potaknut velikim epidemijama kuge u Europi. Kako je sredinom 14. 5. Dijete Isus, detalj središnjeg polja antependija iz crkve Sv. Krševana stoljeća ova bolest „izbrisala” i značajan dio stanovništva (foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) Zadra, strah od njezinog ponovnog izbijanja mogao bi Christ Child, detail of the central field of the altar frontal from the biti razlog uprizorenja ovih dviju svetica.14 U središnjem Church of St Chrysogonus
7. Sv. Pavao, detalj antependija iz katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u Krku, Victoria & Albert Museum, London (foto: C. Browne, Victoria & Albert Museum) St Paul, detail, antependium from the Cathedral of the Assumption of the Virgin at Krk, Victoria & Albert Museum, London
ali jednostavna romba. Zlatni maforion nabire joj se oko nogu i otkriva svoju bojanu „podstavu”, vezenu svilenim nitima u različitim nijansama plave. Na jednak je način bila izvedena i podstava „kapuljače” maforiona, na što upućuju ostaci plavih svilenih niti na površinama oko Bogorodičina lica (sl. 4). Na njezinu lijevom koljenu sjedi mali Krist, a lijevom mu rukom nježno pridržava leđa. Odjeven je u zlatnu haljinicu s naglašenim okovratnikom. U lijevoj ruci drži predmet potkovasta oblika izvezen u reljefnom vezu (svitak?). Desnu ruku pruža prema rascvjetaloj crvenoj ruži koju mu pruža Bogorodica, gledajući pritom prirodno podignute glavice u smjeru njezina lica – kao da se čudi dvama malim anđelima s kadionicama15 koji joj na glavu polažu bogatu krunu. I Bogorodica i Dijete imaju zlatom vezene aureole, dok je na Kristovoj grimiznocrvenom svilom izvezen križ. 6. Sv. Krševan, lijevo polje antependija (foto: Á. Soltész, Iparművészeti Ruke i lica, te Isusova stopala, izvorno su bili izvezeni Múzeum) svilenim nitima od kojih je, nažalost, glavnina nestala. St Chrysogonus, left field of the altar frontal Donekle su dobro očuvane žute niti kojima su, u gotovo geometrijski pravilnu rasteru, izvezene Djetetove kovrče (sl. 5). Osim svilenog veza, ponegdje su im s lica nestali polju antependija Bogorodica sjedi na jastuku, na i dijelovi crvena svilenog tafta (izvorna podloga vezu)16 raskošnu prijestolju čiji su postolje i naslon bogato te na tim mjestima proviruje donja, gruba podloga od profilirani, a bočne su mu stranice i perforirane (sl. svijetla lanenog platna. Ipak se na obama licima, mekih 3). Odjevena je u dug zlatni hiton, a kopča koja joj na i nježnih crta, mogu razaznati krupne, lijepo oblikovane prsima učvršćuje maforion prikazana je u obliku većeg, oči, i prirodno oblikovane usne i nos. Bogorodičino lice,
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
izuzev blaga osmijeha, odlikuje i pogled uprt u daljinu, je prema Bogorodici i Djetetu. Blagim kontrapostom, a ne u Dijete koje je svojim pogledom, mimikom lica i odjećom i atributima, ali i mladenačkim licem na kojem pokretom tijela posve usmjereno Majci. Takav postav se razaznaje blago kovrčava poluduga kosa vezena žutom upućuje na derivaciju ikonografskog tipa Bogorodice svilom, krupne oči, male usne i naglašene obrve, izrazito Hodegitrije. Osim što u određenoj mjeri odražava podsjeća na neznatno kasniji lik drugog sveca-vojnika: središnju scenu s otprilike dva desetljeća starijeg Sv. Jurja s triptiha Varoške Gospe.18 Prikaz Sv. Krševana antependija zadarskih benediktinki, prizor uvelike kao mlada vojnika poluduge kovrčave kose, odjevena u podsjeća i na Bogorodicu s Djetetom Paola Veneziana, viteški oklop, zaogrnuta plaštom, naslonjena na velik štit danas u Dijecezanskom muzeju u Padovi.17 s križem, dok u ljevici drži dugo tanko koplje, nalazi se Sv. Krševan prikazan je kao mladić odjeven u viteški na lijevom kraku reversa spomenutog ophodnog raspela oklop, jasno definiran karakterističnim „željeznim” iz samostana Sv. Frane u Zadru (danas u Museo Civico cipelama i zglobnim elementima u zoni koljenâ (sl. 6). Amedeo Lia u La Spezii),19 a datiran je u isto razdoblje Preko oklopa nosi tuniku, stegnutu u struku, a preko koje predlažem i za vrijeme nastanka antependija.20 Da bokova mu pada pojas s ovalnom kopčom za koji je na antependiju izvezen lik Sv. Krševana, potvrđuje je zataknut pomalo nespretno prikazan mač, koji bi natpis koji je, kao i na brojnim drugim vezenim i dimenzijama možda više odgovarao bodežu. Zaogrnut slikanim umjetninama iz tog vremena, raspoređen na je plaštom. Lijevom rukom pridržava velik štit s crvenim površini uokolo svečeve glave. Uostalom, na jednak križem koji mu je oslonjen na stopalo, u desnoj pak drži su način izvedena i imena svetaca na antependijima iz dugo, tanko koplje. Pogledom i okretom tijela usmjeren Krka i Dobrinja te na fragmentu antependija u Muzeju
8. Sv. Benedikt, total (lijevo) i detalj (desno) desnog polja antependija iz crkve Sv. Krševana (foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) St. Benedict, total (left) and detail (right) of the right field of the altar frontal from the Church of St Chrysogonus
9. Sv. Grgur Papa (lijevo) i Sv. Donat (desno), detalji antependija iz crkve Sv. Krševana (foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) St Gregory the Pope (left) and St Donatus (right), details, altar frontal from the Church of St Chrysogonus
za umjetnost i obrt (sl. 7, 12, 16). Tako Sv. Krševana riječnog biserja. Sve upućuje na to da su papinska tijara prate izvezena slova S[ANCT]US CRIS/OGON[US], Sv. Grgura i mitra Sv. Donata bile obogaćene s nekoliko a Sv. Benedikta S[ANCT]US BEN/EDIT[US]. Sv. ovakvih niski, čiji izvorni položaj daju naslutiti tanke, Benedikt odjeven je u habit preko kojeg je prebačen danas prazne površine. Prema tome, ovaj je antependij, pluvijal s naznakom grimizne podstave, zakopčan uz mitru u trogirskoj katedrali (vidi bilj. 13), jedina na prsima (sl. 8, lijevo). U lijevoj, ponešto opuštenoj venecijanska vezena umjetnina iz ovog razdoblja na kojoj ruci pridržava zatvorenu knjigu s trima okovima na se do danas sačuvalo i riječno biserje. koricama. Desnom rukom drži pastoral, na koji kao da Na dosad sačuvanoj kompoziciji antependija se oslanja. Pomalo pognutim stavom, blago klonulom zadarskih benediktinki nema prikaza Sv. Grgura Pape, bradatom i proćelavom glavom te neznatno oborena no držim mogućim da je vez s ovim svetačkim likom pogleda (sl. 8, desno), uspješno je postignuta psihološka izvorno bio njegovim dijelom. Naime, dobro je poznato karakterizacija starca nasuprot mladu i borbenu Sv. da se antependij iz crkve Sv. Marije nije sačuvao u Krševanu. Dopojasno prikazani sveci u kvadrilobnim svojem izvornom obliku, odnosno da je njegov današnji okvirima koji ispunjavaju prostor između lukova iznad izgled rezultat najmanje dviju rekompozicija. Raniji središnje scene nisu popraćeni izvezenim imenima, no „restauratorski” zahvat, do kojeg je vrlo vjerojatno došlo moguće ih je identificirati ne samo po atributima već tijekom posljednje četvrtine 18. stoljeća, ponajprije i usporedbom s antependijem iz crkve benediktinki odaje grimizni saten kojim je bila zamijenjena dotrajala Sv. Marije u Zadru. Tako se u desnom liku, odjevenu podloga vezu,23 koja je izvorno morala biti od crvena u misnicu, s palijem, mitrom, zatvorenom knjigom svilenog tafta, kao što se uostalom i jasno vidi na manjim i pastoralom može pretpostaviti lik Sv. Donata (sl. 9, površinama na kojima se taft sačuvao do danas. Dakle, desno).21 Svetac nasuprot njemu vrlo je vjerojatno Sv. zadarske su benediktinke krajem 18. stoljeća „pomladile” Grgur Papa, sudeći po načinu prikaza kao bradata sveca i konsolidirale svoj antependij na način da su iz izvornog u misnici, s papinskom tijarom na glavi, knjigom u lijevoj crvenog tafta izrezale većinu vezenih dijelova i prišile ih ruci i desnom rukom podignutom u gesti blagoslivljanja na novopripremljenu satensku podlogu. U većini tekstova (sl. 9, lijevo). Sv. Grgur Papa ili Sv. Grgur Veliki prvi je o antependiju iznosilo se mišljenje da su njegove izvorne benediktinac koji je postao papom, a budući da je gajio dimenzije izmijenjene upravo u vrijeme ove intervencije, iznimnu naklonost prema monaškom životu pomagao je odnosno da je tada došlo do povećanja razmaka između širenju benediktinskog reda.22 Sretna je okolnost što su se likova, a time i do „deformacije” lukova iznad njih. na vezu ovih dvaju likova sačuvali i kraći nizovi sitnog, Uslijed toga je, tvrdilo se, antependij znatno produžen.
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
10. Antependij iz crkve samostana benediktinki Sv. Marije u Zadru, stanje nakon posljednjeg konzervatorsko-restauratorskog zahvata (foto: Hrvatski restauratorski zavod) Altar frontal from the Church of the Benedictine Convent of St Mary at Zadar, the condition after the last conservation and restoration works
Nedavna restauracija antependija poduzeta je upravo s izvorne cjeline antependija. Tu tvrdnju mogu potkrijepiti ciljem da se umjetnina pokuša vratiti u pretpostavljeno s više argumenata koji se odnose na uočene podudarnosti izvorno stanje.24 Prilikom temeljita dokumentiranja između tzv. dijelova baldahina i izvornih (vezenih) zatečenog stanja elaborirano je da su dijelovi velikih dijelova antependija. Ključne analogije odnose se na srcolikih vitica, kao i lozica koja teče duž donjeg ruba, korištene materijale: temeljna je podloga od lanenog poput dijelova slagalice prilično nemušto, gotovo kao u platna, u podlozi vezu je crven svileni taft, vez je izveden dječjoj igri, u 18. stoljeću bili dijeljeni i raspoređeni uz udvojenim nitima s ovojnicom od pozlaćena srebra, lijevi, desni i donji rub antependija. Konzervatorsko- tordiranom u smjeru S oko jezgre od zagasito žute svile, restauratorskim zahvatom nastojao se postići logičniji dok su detalji izvezeni raznobojnim svilenim nitima. raspored spomenutih dijelova, a i fragment veza s imenom Potom ukazujem na zastupljene tehnike veza: punto pieno donatora izmješten je iz središnjeg dijela donjeg pojasa i i punto posato za vez nitima s metalnom ovojnicom i punto prišiven – uvažavajući mišljenje Ive Petriciolija – iznad raso (pittura) te punto spaccato za vez svilenim nitima. lika donatora. Kao rezultat imamo antependij koji je Naposljetku, ističem karakteristične detalje u izvedbi koji četrdesetak centimetara kraći, sužene lukove odnosno se uočavaju i na svetačkim likovima s „baldahina” i na zbijenije likove te posve novu podlogu bojanu u tamniju svecima s antependija – korištenje svilenih niti identičnih nijansu crvene (sl. 10). Međutim, moje je mišljenje da nijansi (plave, žute, crvene i zelene za detalje poput ni nakon restauratorskog zahvata nismo dobili izgled svetačkih atributa, kose, nabora i podstava na draperijama, antependija koji je i dimenzijama i kompozicijski bliži Bogorodičina jastuka i prijestolja) te druge odlike poput izvornom rješenju.25 Između ostalog, smatram da su i svetačkih aureola izvezenih sa „spiralnim” efektom, osam pravokutnih vezenih segmenata (dimenzija 23 x 45 identičnu grafiju slova kojima su ispisana imena svetaca centimetara), koji su u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti na „baldahinu” te donatorski natpis i natpis na svitku Sv. u Zadru izloženi kao „dijelovi baldahina” iz benediktinske Ivana Krstitelja na antependiju. Smatram da su tih osam crkve Sv. Marije,26 zapravo dosad neprepoznati dijelovi fragmenata izvorno bili dijelom friza koji je tekao uzduž
svih četiriju rubova antependija, a vjerojatno na način Tezi da su antependiji iz Dobrinja i iz crkve Sv. Marije da su uz dva duža ruba bila po tri primjerka (onih šest s izvorno mogli imati i obrub sa svetačkim likovima ukupno četrnaest svetačkih likova, među kojima je i Sv. unutar medaljona, svakako pridonosi i sačuvana studija Grgur Papa), dok su preostala dva dijela, bez svetačkih pripremnog crteža za antependij Lorenza Veneziana (sl. likova, vjerojatno stajala uspravno uz bočne rubove. 13, tuš i akvarel na papiru, 14.6 x 26.3 cm) na kojem Srcolike vitice koje su do danas ostale na antependiju u se jasno razaznaje i rubni ukras takve tipologije, koji rasporedu koji očito nije izvoran, izvorno su mogle biti središnji prikaz okružuje sa svih četiriju strana.30 smještene između pravokutnika sa svetačkim likovima (sl. Naposljetku ističem da je motiv petlje koju tvore 11). Na fotografijama antependija iz Dobrinja, snimljenima četiri učvorene kružnice,31 koji je izvezen na onim prije posljednjega konzervatorsko-restauratorskog zahvata dvama „dijelovima baldahina” iz crkve Sv. Marije na (sl. 12), uočava se uži pojas od lanenog platna koji se kojima nema svetačkih likova (sl. 14, lijevo), izvezen i pruža uzduž gornjeg ruba.27 Smatram da je to izvorna na antependiju iz crkve Sv. Krševana: tako su oblikovana podstava nažalost izgubljena vezenog friza, koji se sastojao dva pandana kvadrilobima s likovima Sv. Grgura i od niza (trinaest ili četrnaest?) kvadrilobnih medaljona Sv. Donata, a više takvih petlja vidi se u ukrasnome unutar kojih su vrlo vjerojatno bili izvezeni dopojasno obrubu (!) uzduž lijevoga i desnog ruba antependija (sl. prikazani svetački likovi.28 Jednako kao i na ostatku 14, sredina). Kod obiju cjelina prepoznaje se i motiv antependija, i vez izgubljenog friza morao je biti izveden stilizirana vegetabilnog ukrasa koji podsjeća na četiri zlatnim i svilenim nitima na podlozi od crvenog tafta. Na ukrštena lista. Uočavamo ga na spomenutim dijelovima fotografijama podstave – lanenog platna vidljivi su svijetli veza iz Sv. Marije (sl. 15, lijevo) te kao ornament obrisi kvadrilobnih medaljona i drugih segmenata veza, Bogorodičina prijestolja na antependiju iz Sv. Krševana u kontrastu sa sivkastim okolnim površinama. Naime, (sl. 15, desno). Dakle, zbog primjene istih materijala te čestice prašine i čađe koje su se stoljećima uvlačile kroz srodnih ornamentalnih shema kod obaju antependija porozan svileni taft posivile su one dijelove lanenog platna može se pretpostaviti da su nastali u istom ambijentu, koji su podlagali neizvezenu, slobodnu površinu tafta, a u relativno kratku vremenskom razmaku. Ne može se svijetli su ostali oni dijelovi platna koji su se nalazili podno tvrditi da su proizvod iste vezilačke radionice, ali su oba gusto vezenih dijelova.29 sasvim sigurno – jednako kao i dva antependija s otoka
11. Prijedlog (rekonstrukcija) približnog izvornog izgleda antependija iz crkve Sv. Marije u Zadru (autor korištenih fotografija: Ž. Bačić) Reconstruction proposal for the original appearance of the altar frontal from the Church of St Mary at Zadar
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
Krka – nastala u Veneciji, u kojoj je postojanje ceha antependija. Lice Sv. Petra kvalitetno je vezeno svilenim vezilaca zlatom („artigiani di aurifrixia”) dokumentirano nitima, bodom punto raso i punto spaccato. Prikazan je sa još 1219. godine.32 svijetlom, kratkom valovitom kosom i svijetlom bradom, Ovom prigodom smatram nužnim ukazati i na krupnih bademastih očiju i malih rumenih usana. Lijevo ostatak vezene cjeline gotičkog antependija (segment od glave su vezena slova PE, a s desne TRVS (visina slova dimenzija 84 x 24 centimetra) u Zbirci tekstila Muzeja 1.6 centimetra). Odjeven je u jednostavnu haljinu preko za umjetnost i obrt u Zagrebu. Riječ je o liku Sv. Petra koje ima prebačen nabran plašt. Na stopalima mu se vide (sl. 16), prikazana u punoj visini, pod šiljastim trolisnim remenčići sandala. U lijevoj ruci drži svitak i uzicu o koju lukom koji se oslanja na tordirane stupove s kapitelima. su ovješena dva ključa. Desna ruka blago je podignuta i Iznad luka nazire se ornament u obliku vinove lozice, pružena udesno. Središnji prikaz antependija očito se a nad desnim krakom luka vidi se polovina kružnog nalazio desno od njega. Da je riječ o ostatku antependija, medaljona (promjera 14.5 centimetara) kojeg je dosad nije bilo uočeno, iako u prilog tomu idu i dimenzije ispunjavao dopojasno prikazan anđeo. Vjerojatno vezenih dijelova.33 Isječak se sačuvao zahvaljujući tome je riječ o ostatku scene Navještenja odnosno o liku što je bio sekundarno prišiven na leđnu stranu misnice arkanđela Gabrijela, koji je, podsjetimo, prikazan i unutar koja je 1875. godine zatečena u crkvi Sv. Filipa i Jakova medaljona lijevo iznad središnje scene dobrinjskog u Grobniku. Biskup Josip Juraj Strossmayer ju je iste
12. Antependij u župnoj crkvi Sv. Stjepana u Dobrinju na otoku Krku, stanje prije posljednjeg konzervatorsko-restauratorskog zahvata (foto: Hrvatski restauratorski zavod) Altar frontal in the Parish Church of St Stephen at Dobrinj on the island of Krk, the condition before the latest conservation and restoration works
13. Lorenzo Veneziano, studija pripremnog crteža za vez antependija, Metropolitan Museum of Art, New York (izvor: CRISTINA GUARNIERI /bilj. 30/, T. 4) Lorenzo Veneziano, study for a preparatory drawing for an altar frontal embroidery, Metropolitan Museum of Art, New York
godine otkupio i zajedno s drugim misnim ruhom i Sv. Ivana Evanđelista, vrlo vjerojatno je antependij darovao Galeriji Jugoslavenske akademije znanosti i izvorno bio namijenjen upravo novopodignutom oltaru umjetnosti. Najkasnije 1883. godine vez je uklonjen s s titularom Sv. Ivana. Na središnjem polju antependija misnice i prenesen na komad svile iz 17. stoljeća, na iz krčke katedrale, datirana oko 1330. godine, raskošno kojem se i danas nalazi.34 U literaturi se pogrešno navodi je uprizorena scena Krunjenja Bogorodice, a u donjem da je izvorna namjena veza bila da krasi leđnu površinu desnom uglu, uz postolje prijestolja, izvezen je klečeći lik misnice, premda njegove dimenzije, način izvedbe (crveni biskupa (sl. 17b). Odjeven je u misnicu, rukom pridržava svileni taft u podlozi, niti s ovojnicom od plemenitih jednostavno naznačen pastoral, a na glavi mu je mitra. metala, raznobojne svilene niti korištene za vez lica, ruku, Kako nema ni traga svetačkoj aureoli, a i dimenzijama stopala i atributa) elementi i kompozicija veza upućuju je toliko naglašeno umanjen u usporedbi sa svecima, i da je riječ o segmentu „vezenog poliptiha” odnosno Dragutin Kniewald i Donald King zaključuju da je riječ antependija. Analizom tafta u podlozi te niti s metalnom o donatoru antependija koji ga je dao izraditi upravo za ovojnicom dobila sam rezultate gotovo posve podudarne krčku katedralu (središnji prikaz Krunjenja Bogorodice rezultatima analize antependijâ u Zadru i Budimpešti.35 odgovara titularu katedrale, pod lukom s krajnje lijeve Prema tome, i fragment vezene cjeline s likom Sv. Petra strane prikazan je Sv. Kvirin, zaštitnik Krka, a krajnje sasvim je sigurno djelo venecijanske vezilačke radionice, desno je Sv. Gaudencije, zaštitnik Osora).37 vjerojatno nastalo sredinom 14. stoljeća. Lik donatora koji kleči s rukama sklopljenim u molitvi Antependijima iz katedrale u Krku, crkve Sv. s lijeve strane Bogorodičina prijestolja na antependiju Marije i crkve Sv. Krševana u Zadru zajedničko je i iz crkve Sv. Krševana (sl. 17c) nažalost nije popraćen uprizorenje klečećeg donatora u središnjem polju, nikakvim natpisom, kao što je to slučaj s likom svećenika značajno umanjena u odnosu na likove svetaca. Dobro je Radonje. No sasvim je jasno da je odjeven u benediktinski poznato da je donator prikazan na antependiju zadarskih habit, s ponešto prenaglašenom kapuljačom koja mu benediktinki svećenik Radonja (sl. 17a), koji je u crkvi pada preko leđa. Svilene niti kojima mu je bilo izvezeno Sv. Marije 1337. godine dao podići oltar Sv. Ivana, a lice i ruke posve su nestale, ali se naslućuju obrisi brade oporuku je načinio 1349. godine, te se sukladno tomu i kose te da mu je pogled bio usmjeren uvis. Identitet antependij i datira unutar navedenog razdoblja.36 Budući benediktinca-donatora mogao bi se prepoznati u nekome da su na antependiju izvezeni likovi Sv. Ivana Krstitelja od opata samostana Sv. Krševana. Najvjerojatnijom mi se
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
14. Detalj veza s motivom četiri učvorene kružnice na pretpostavljenom dijelu bordure antependija iz crkve Sv. Marije u Zadru (lijevo, foto: Ž. Bačić); na borduri antependija iz crkve Sv. Krševana (u sredini, foto: Iparművészeti Múzeum) te na misnici Sv. Nikole (desno; Bernardo Daddi, Triptih iz crkve Ognissanti u Firenci, 1328., detalj. Galleria degli Uffizi, Firenca. Izvor: RUTH GRÖNWOLDT /bilj. 31/, 28) Detail of the embroidery with four interconnected circles on the assumed border section on the altar frontal from the Church of St Mary at Zadar (left); on the border of the altar frontal from the Church of St Chrysogonus (centre) and on the chasuble of St Nicholas (right: Bernardo Daddi, Triptych from the Ognissanti Church in Florence, 1328, detail. Galleria degli Uffizi, Florence)
čini mogućnost da je riječ o Ivanu de Ontiacu (Joannes de Onciache) iz lionske biskupije, kojeg je 1345. godine na čelo samostana postavio papa Klement VI. Opatom će ostati duge trideset i dvije godine, odnosno do 22. studenog 1377. godine kada datira bula pape Grgura XI. kojom ga je razriješio dužnosti.38 Upravo će u vrijeme opata Ivana, a nakon Zadarskog mira 1358. godine, samostan proživljavati procvat. Kralj Ludovik, koji je imao razloga biti zahvalan samostanu za preotimanje Zadra Veneciji, pokazuje svoju blagonaklonost ne samo potvrđivanjem njegovih posjedovnih prava već i posebnim znakom priznanja – naložio je da novac što se kovao u gradu nosi i ime gradskoga zaštitnika Sv. Krševana. Osim uspješnih nastojanja za ponovnim utvrđivanjem samostanskih prava i vraćanjem posjeda, opat Ivan preuzima i zadatak obnove crkve i osiromašena samostana kojem je godinama bilo onemogućeno ubiranje prihoda.39 Ne bi li se moglo pretpostaviti da je antependij ex voto opata Ivana, koji se na njemu dao prikazati u 15. Detalj veza s motivom četiri ukrštena lista na pretpostavljenom skrušenoj molitvi, naručen ne samo u znak zahvalnosti dijelu bordure antependija iz crkve Sv. Marije u Zadru (lijevo, foto: Ž zbog preporoda samostana već i kao zaziv zaštite od novog Bačić) i na bočnim stranicama Bogorodičina prijestolja na antependiju naleta kuge?40 Razdoblje između 1358. i 1377. godine iz crkve Sv. Krševana (desno, foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) svakako bi odgovaralo vremenu nastanka antependija. Detail of the embroidery with the motif of four crossed leaves on the Usporedimo li ga s ostalim antependijima, uočavamo da assumed border section of the altar frontal from the Church of St Mary at Zadar (left) and on the sides of the Virgin’s throne on the altar frontal najviše bliskosti dijeli s dobrinjskim, datiranim u sredinu from the Church of St Chrysogonus (right) odnosno na sam kraj šestog desetljeća 14. stoljeća.41
a b
16. Detalj polja antependija s likom Sv. Petra pronađenog u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Grobniku, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb (foto: S. Banić) Detail of the field of an altar frontal with the figure of St Peter, found in the parish church of Ss. Philip and James at Grobnik. Museum of Arts and Crafts, Zagreb
Zajedničke su im određene krutosti u oblikovanju draperija svetaca, kao i pribjegavanje jednostavnijim uzorcima (prevladava chevron) formiranim rasporedom točaka fiksiranja zlatnih niti kojima je vezeno u tehnikama punto pieno i punto posato. Sveci na antependijima iz Dobrinja i Sv. Krševana prikazani su ponešto nespretno, što ponajprije dolazi do izražaja u izduženosti tijela i c disproporcijama njihovih dijelova. Te nas odlike dovode 17. Lik donatora (svećenik Radonja) na antependiju iz crkve Sv. Marije do još jednog rada venecijanskih vezilačkih radionica – u Zadru (a, foto: Hrvatski restauratorski zavod), lik biskupa - donatora barjaka Sv. Foske koji se čuva u Museo Provinciale na na antependiju iz katedrale u Krku (b, foto: C. Browne, Victoria & Torcellu (sl. 19). Riječ je o barjaku bratovštine čije su obje Albert Museum) i lik donatora (opat Ivan de Ontiaco?) s antependija iz strane izvezene gotovo identičnim motivima. Dominira crkve Sv. Krševana (c, foto: Á. Soltész, Iparművészeti Múzeum) The donor figure (priest Radonja) on the altar frontal from the Church of St triptih s vitkim, blago izduženim stojećim likovima Sv. Mary at Zadar (a), the bishop donor figure on the altar frontal from the Krk Foske i Sv. Maure između kojih je Bogorodica s Djetetom. Cathedral (b) and the donor figure (Abbot John de Ontiaco?) on the altar Iznad šiljastih lukova koji ih nadvisuju lete dva anđela koji frontal from the Church of St Chrysogonus (c)
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
da je bio posebno čašćen. Naime, navodi se da se na oltaru osim škrinje sa svečevim tijelom nalazila i časna ikona s prikazom Sv. Krševana.46 Od dragocjenosti zatečenih u sakristiji crkve ovdje se može izdvojiti barjak od „pozlaćene crvene svile” s likom Sv. Krševana, koji se na svečev blagdan po gradu nosio u svečanoj procesiji.47 Nažalost, nedostaje opis predmeta u kojem bi se mogao prepoznati naš antependij, ali možemo pretpostaviti da je to iz razloga što je vjerojatno bio pohranjen drugdje unutar samostana. A da se nastavio čuvati u samostanu, i to brižljivo, otkriva nam jedan naizgled sporedan detalj: crveni svileni saten
18. Uklonjena satenska podloga antependija iz crkve Sv. Marije u Zadru - detalj središnjeg dijela (foto: Hrvatski restauratorski zavod) Detail of the silk satin that until recently served as the ground for the embroideries of the altar frontal from the Church of St Mary at Zadar
svojim položajem podsjećaju na anđele s kadionicama koji krune Bogorodicu na antependiju iz crkve Sv. Krševana. Naposljetku, i vez s Torcella izveden je svilenim nitima i nitima s ovojnicom od plemenitih metala na podlozi od crvena svilenog tafta i podstavi od svijetla lanenog platna, a prati ga natpis s izvezenom 1366. godinom.42 Tvrdnji da je antependij iz crkve Sv. Krševana mogao nastati oko 1360. godine odgovara i na početku citiran navod iz inventara iz 1449. godine, gdje se za „antependij s tri lika i frizom koji teče iznad njih” kaže da je „star”. Lako je moguće da ga je popisivač tako okarakterizirao budući da je inventar sastavljen devedesetak godina nakon izrade antependija. Takvu je procjenu mogao iznijeti i zbog oštećenjâ na njegovoj fragilnoj podstavi od crvenog tafta, do kojih je tijekom devet desetljeća nesumnjivo moglo doći. Navod o „tri lika” svakako se može odnositi na tri prikaza ili na tri scene pod lukovima, a „friz koji teče iznad njih” može podrazumijevati zonu s poprsjima Sv. Grgura i Sv. Donata ili eventualno, kao što je to slučaj s antependijem iz Dobrinja, friz sa svecima unutar medaljona koji je u međuvremenu nestao. U dijelu rukopisa sastavljena prilikom vizitacije Agostina Valiera 1579. godine, a koji se odnosi na crkvu Sv. Krševana, čitamo titulare oltara, kratke navode o njihovu ukrasu te naposljetku i popis relikvijara i liturgijskog ruha zatečena u sakristiji.43 Osim glavnog navode se i ostali oltari u crkvi, ovim redom: Sv. Marije, Sv. Benedikta, Sv. Križa, Sv. Jakova, Presvetog Trojstva, Sv. Ivana, Uznesenja Blažene Djevice Marije, Sv. Antuna Opata, Sv. Marka, Sv. Andrije i Sv. Krševana.44 Pretpostavljam da je naš antependij naručen upravo za oltar Sv. Krševana, koji se 19. Barjak Sv. Foske, Museo Provinciale, Torcello (izvor: DORETTA nalazio u južnoj apsidi.45 Na to ne upućuje samo izvezen DAVANZO POLI /bilj. 42 /, 114) lik sveca, već i opis oltara iz rukopisa vizitacije koji otkriva Banner of St Fosca, Museo Provinciale, Torcello
koji je zamijenio izvornu podlogu vezene kompozicije! Drugačijim rubovima unatoč, podudarnosti je Naime, analizama satena u podlozi veza antependija iz između dvaju satena toliko da se s pravom može iznijeti Sv. Krševana i satena koji je sve donedavno bio podlogom pretpostavka kako su benediktinci Sv. Krševana obnovu veza antependija benediktinki Sv. Marije, utvrdila sam svojeg antependija povjerili redovnicama Sv. Marije, a niz podudarnosti koje nesumnjivo dokazuju da je riječ o do obaju zahvata očito je došlo u kratku vremenskom metrima satenima koji, doduše, nisu izrezani iz iste bale, ali razmaku. U svrhu njihove „restauracije” iskorištena su su svakako nastali u istom razdoblju te u manufakturama četiri komada satena visine 95 (Sv. Marija) te pet komada čija je produkcija bila regulirana istim statutom. Isti statut, visine 94 centimetra (Sv. Krševan). Takav je saten, naravno, dakako, podrazumijeva isto mjesto nastanka, a ovdje je bio daleko od najskupocjenije tkanine na tržištu, no utrošak sasvim izgledno riječ o Veneciji. U obama slučajevima tolike količine kvalitetne svile u to je vrijeme svejedno riječ je o osmoveznom satenu (preskok 3). Osnova im je morao predstavljati značajan izdatak. Takvo ulaganje u crvena, odnosno grimizna svila, s prilično fine dvije niti materijal, kao i trud koji je iziskivalo izrezivanje i ponovno S-torzije u svakom prolazu, koja upravo iz tog razloga prišivanje vezenih dijelova, te njihovo pomno obrubljivanje broji čak dvjesto prolaza po centimetru. Unatoč tolikoj finim svilenim končićima (usp. sl. 4, 11) svjedoče o važnosti gustoći tkanja, zbog krhkosti niti osnove lako dolazi do ovih umjetnina za obje redovničke zajednice. njihova pucanja, te je na obama satenima tijekom vremena Antependij iz crkve Sv. Krševana, kao i onaj iz došlo do identične vrste oštećenja. Ponegdje su niti osnove katedrale u Krku, zauvijek je izgubljen za naše riznice. popucale i nestale, ostavljajući u crvenoj površini lacunae Ipak, usuđujem se iskazati nadanje da sam ga ovim radom s jasno vidljivim potkinim nitima. Potke obaju satena su unijela u inventar naše umjetničke baštine. Njegovo je svilene niti oker nijanse (sl. 2, 17c, 18). U svakome prolazu otkriće istovremeno tužan podsjetnik na tragične gubitke tri su niti, bez torzije, a broj prolaza po centimetru gotovo zadarskih umjetnina, ali i dragocjen prilog saznanjima je jednak: 41 kod zadarskog te 43 kod budimpeštanskog o nekadašnjem sjaju jedne od najznačajnijih gradskih satena. Širina obaju satena (uključujući rubove) iznosi 60 crkava. Ovdje nije predstavljen tek jedan nepoznat vezeni centimetara. Jedine razlike proizlaze iz određenih detalja antependij, već još jedna mala galerija svetaca iz gotičkog u izgledu njihovih rubova, zbog čega se može pretpostaviti Zadra, iz koje se posebno izdvaja Sv. Krševan - zaštitnik da su crvene nijanse svilenih niti njihovih osnova dobivene grada u kojemu su se njegovi prikazi do danas sačuvali u različitim bojilima.48 zapravo neveliku broju.
Bilješke
1 IVO PETRICIOLI, Umjetnička baština Samostana Sv. Krševana do Serfőzőu na ustupanju svih podataka o umjetnini kojima 16. stoljeća, u: 1000 godina samostana Svetog Krševana u Zadru, Muzej raspolaže. Posebnu zahvalu upućujem i kustosici Réki (ur.) Miroslav Granić, Stijepo Obad, Ivo Petricioli, Zadar, 1990., Semsey, voditeljici Zbirke tekstila Iparművészeti Múzeuma, na 197-221. dostavljenim radnim fotografijama antependija te osobito na 2 Prijepis dokumenta vidi u: JOSIP KOLANOVIĆ, Liturgijski omogućavanju njegove detaljne analize. Naposljetku zahvaljujem kodeksi svetokrševanskog opata Deodata Veniera, Radovi Zavoda vodstvu Iparművészeti Múzeuma na dopuštenju za istraživanje i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 29-30 objavljivanje umjetnine. (1983.), 57-84, 78-84. 7 Samostan Sv. Krševana ukinut je 1807. godine nakon čega 3 IVO PETRICIOLI (bilj. 1), 212. započinje rasipanje njegovih umjetnina, o čemu svjedoče brojni arhivski dokumenti. Liturgijsko ruho, relikvijari, kanonske tablice, 4 JOSIP KOLANOVIĆ (bilj. 2), 79. svijećnjaci i druge pokretnine dijelile su se župama od Lopara na 5 IVO PETRICIOLI (bilj. 1), 213. Rabu do Kaštela. Sasvim je izgledno da je do odnošenja gotičkog 6 Dr. sc. Szabolcs Serfőző molbu za mišljenje inicijalno je uputio antependija moglo doći upravo u tim turbulentnim okolnostima. dr. sc. Danielu Premerlu s Instituta za povijest umjetnosti, koji Posljednji sačuvani inventar samostanske crkve sastavljen je 31. mi ju je nedugo potom proslijedio, na čemu mu i ovim putem kolovoza 1807. godine, no sve upućuje na zaključak da taj izvor najsrdačnije zahvaljujem. Najljubaznije zahvaljujem kolegi dokumentira „ostatke ostataka” u već opustošenoj crkvi. Među
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
predmetima od tekstila nema navoda o antependiju bilo kakve 500 florinti. Domeće da srećom za njihove ponude nije pokazan vrste, kao ni o bilo kojem vezenom dijelu liturgijskog ruha. Samo interes. THOMAS GRAHAM JACKSON, Dalmatia, the Quarnero se jedan od zatečenih predmeta (mitra) opisuje kao „star”. Državni and Istria with Cettigne in Montenegro and the island of Grado, Vol. arhiv Zadar, Spisi ekonoma Generalnog providurstva 1806-1810, III, Oxford, 1887., 150-151. Dandanas je nepoznato kada je i uslijed god. 1809., Filza XI, svežanj 11 – ukinute crkve. kojih okolnosti antependij napustio Krk. Dragutin Kniewald 1929. 8 Na tim informacijama zahvaljujem kolegama iz Iparművészeti godine zatječe ga u tzv. gornjoj sakristiji katedrale. Betty Kurth Múzeuma. U katalogu Milenijske izložbe nije bila objavljena ga je već 1931. godine uočila u glasovitoj minhenskoj trgovini fotografija antependija, već je bio samo naveden kao jedan od umjetninama „L. Bernheimer”, osnovanoj 1864. godine, a koja eksponata: Az 1896-iki Ezredéves Országos Kiállítás. A Történelmi posluje i danas. Potom Kniewald na str. 82 članka o dobrinjskome főcsoport hivatalos katalógusa, Budapest, 1896., Nr. 1099. Rečena antependiju iz 1933. godine kaže: „Prije no što je krčki ‘antependij’ replika škrinje Sv. Šimuna danas se čuva u Victora and Albert prešao u tuđe ruke imao sam priliku da ga u Zagrebu opet vidim Museumu u Londonu, a izrađena je 1893. godine upravo u i u bojama fotografski snimim.” Ipak, ne govori koje je godine budimpeštanskom Muzeju primijenjenih umjetnosti. Vidi: bio u Zagrebu, gdje se nalazio i zašto je uopće donesen u Zagreb. MARIJANA KOVAČEVIĆ, O prvoj monografskoj obradi škrinje Također se osvrće na članak Betty Kurth, koji je očito imao u Svetog Šimuna u Zadru, Ars Adriatica, 1 (2011.), 187-204, 188, rukama. Stječe se dojam da mu je put antependija čitavo vrijeme 200, bilj. 14. bio dobro poznat, kao i protagonisti njegove kupoprodaje, ali o 9 Jedini članak posvećen Zbirci Zsigmonda Bubicsa koji mi je bio tim, njemu očito neugodnim detaljima izbjegava pisati. Antependij dostupan prvenstveno obrađuje segment Zbirke koji se odnosi na je ostao u Münchenu sve do 1964. godine, kad je otkupljen za predmete od keramike (fajanse i majolike) njemačkog, talijanskog, Victoria and Albert Museum. Da mu je cijena bila prilično visoka francuskog, češkog i mađarskog podrijetla. Bubics je u svojoj potvrđuje podatak kako je više britanskih zaklada i društava kolekciji imao 632 keramička predmeta koje je skupio tijekom „velikodušnim donacijama omogućilo njegovu kupnju”, kako piše sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća, te namijenio Donald King. Dodijeljena mu je inventarna oznaka T.1-1965, a Muzeju primijenjenih umjetnosti darovnicom napisanom već od ulaska u muzej do danas javnosti je bio izložen tek dvanaest 1891. godine. ÁKOS KISS, A Bubics Zsigmond gyüjtemény, Az mjeseci, odnosno od početka do kraja 2005. godine (podatak sa Iparművészeti Múzeum és a Hopp Ferenc Keletázsiai Művészeti stranice o antependiju u online-katalogu muzeja: http://collections. Múzeum évkönyve, 6 (1963), 75-92, 82-83. vam.ac.uk/item/O118420/the-veglia-altar-frontal-altar-frontal- veneziano-paolo/). Dosad nije bio podvrgnut konzervatorsko- 10 Za usporedbu donosim dimenzije ostalih antependija. Dobrinjski restauratorskom zahvatu. Za taj podatak te posebno za brojne je prije posljednje restauracije mjerio 89 x 125 centimetara, fotografije antependija zahvaljujem Clare Browne, kustosici Zbirke prema: NINA KUDIŠ BURIĆ, Vezeni antependij s prizorom europskih tekstila 1500.-1800. u Victoria and Albert Museumu. Krunjenja Bogorodice i svecima Jakovom i Stjepanom, kataloška jedinica, u: Stoljeće gotike na Jadranu - slikarstvo u ozračju Paola 11 Na sličan su način – s vertikalnim nizovima palmeta – na Veneziana, (ur.) Biserka Rauter Plančić, Zagreb, 2004., 190-191. dobrinjskom antependiju ispunjene površine između svetačkih D. Kniewald zabilježio je pak da je antependij „106 cm visok figura i stupićâ arkada podno kojih su smješteni. Grančice s i 149 cm širok”: DRAGUTIN KNIEWALD, „Antependij” u plodom kakve vidimo na antependiju iz crkve Sv. Krševana Dobrinju na otoku Krku, u: Godišnjak Univerziteta Kraljevine karakterističan su motiv koji se može prepoznati ne samo na Jugoslavije u Zagrebu za školske godine 1929/30-1932/33, (ur.) tkaninama već i na slikarskim djelima iz druge i treće četvrtine Albert Bazala, Zagreb, 1933., 81-84, 83. Dimenzije antependija iz talijanskog trecenta. Primjerice, Sv. Prokul na Triptihu Sv. Prokula crkve samostana benediktinki Sv. Marije u Zadru danas iznose Ambrogia Lorenzettija (iz 1332. godine, Galleria degli Uffizi, 108 x 172 centimetra, dok je prije posljednje restauracije mjerio Firenca) odjeven je u pluvijal čiji se ornament sastoji od nizova 96 x 210 centimetara. Vidi: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ, motiva izrazito bliska plodu na vrhu grančice. Gotovo posve Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Slikarstvo, Zadar, jednak vegetabilni motiv javlja se na više sačuvanih tkanina 2006., 147-149, s navedenom starijom literaturom. Antependij iz datiranih u sredinu odnosno treću četvrtinu 14. stoljeća; usp. krčke katedrale je najimpresivniji, ne samo dimenzijama (106.5 BRIGITTE KLESSE, Seidenstoffe in der italienischen Malerei des x 257 centimetara) već i količinom i vrsnošću izvezenih likova i 14. Jahrhunderts, Bern, 1967., 94; SOPHIE DESROSIERS, Musée ornamenata. O njemu se podrobnije pisalo tek u trima člancima: des Thermes et de l’Hôtel de Cluny. Soieries et autres textiles de DRAGUTIN KNIEWALD, Antependij i pala stolne crkve u l’Antiquité au XVIe siécle, Paris, 2004., 352, 357. Takva istovremena Krku, u: Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu za prisutnost bliskih, pa i identičnih motiva (vidi i bilj. 15 i 31) posve školske godine 1924/25-1928/29, Zagreb, 1929., 49-55.; BETTY je logična, budući da su upravo umjetnici iz ceha slikara bili autori KURTH, Ein gesticktes venezianisches Antependium des 14. predložaka za tkanine i vez (sl. 13). Jahrhunderts, Belvedere, 18 (1931.), 47-48.; DONALD KING, A 12 Na istim pozicijama na dobrinjskom antependiju također su Venetian embroidered altar frontal, Victoria and Albert Museum kvadrilobni medaljoni unutar kojih su dopojasno prikazani Bulletin, Volume 1 Number 4 (October 1965.), 15-25. Kvalitetnu arhanđeo Gabrijel i Bogorodica (scena Navještenja). fotografiju detalja lika Sv. Petra objavila je L. Monnas: LISA 13 Svetice donekle podsjećaju na stojeće svetačke likove prikazane MONNAS, Merchants, Princes and Painters. Silk Fabrics in Italian pod gotičkom arkadom, koji su aplicirani na mitru od grimiznog and Northern Paintings 1300-1550, London, 2008., 42. Na str. 393 baršuna iz trogirske katedrale, koja se po tradiciji veže uz biskupa knjige naslova Gold Brocade and Renaissance Painting. A Study Nikolu Kažotića. Na prednjoj je strani Bogorodica s Djetetom, a in Material Culture objavljenoj iste godine, Rembrandt Duits na stražnjoj je Krist. Obrubom mitre, u njezinu punom opsegu, donosi dvije fotografije antependija preuzete iz članka Betty Kurth, teče pojas s nizom četverolisnih medaljona unutar kojih su poprsja navodeći njegov trenutni smještaj kao „nepoznat”. Antependij svetaca. Jednako kao i vez na antependijima, i likovi i ornamenti opisuje i T. G. Jackson u svojem putopisu po istočnoj jadranskoj s trogirske mitre izvedeni su nitima s ovojnicom od plemenitih obali, te čak s blago prezrivim tonom kaže da oko njega oblijeću metala (ovojnica od pozlaćenog srebra je u S-usmjerenju Židovi i drugi trgovci antikvitetima nudeći za njega od 50 do ovijena oko jezgre od žute svile) na podlozi od crvena svilenog
tafta. Vez je datiran u drugu četvrtinu 14. stoljeća, a pripisan je na prijestolju, s Djetetom na lijevom koljenu, koje pridržava venecijanskim radionicama. ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, svojom lijevom rukom. Dijete je odjeveno u bijelu haljinicu koja Prilozi o srednjovjekovnom tekstilu u Trogiru: prijedlog za lokalnu mu otkriva stopala. Glavom je okrenuto prema Majci te se čini vezilačku radionicu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 kao da je zove, dok je njezin pogled uprt u promatrača. Desnica (2003.-2004.), 113-147, 130. Ovdje su nam važni podaci dobiveni joj je prikazana u pokretu prema rascvjetaloj ruži koju Dijete analizom vezenih ukrasa mitre koje je objavila Doretta Davanzo drži u svojoj lijevoj ruci. Vidi: ANDREA NANTE, Bogorodica Poli; autorica, naime, potvrđuje i dataciju i podrijetlo veza s Djetetom, kataloška jedinica, u: Stoljeće gotike na Jadranu - analizom gustoće tkanja crvenog tafta u podlozi vezu i tipologijom slikarstvo u ozračju Paola Veneziana, (ur.) Biserka Rauter Plančić, niti s metalnom ovojnicom kojima je vez izveden. Rezultati su Zagreb, 2004., 70-71. pokazali da je gustoća osnove tafta 34 niti po centimetru, a potke 18 Triptih je datiran na kraj 14. stoljeća. Sv. Juraj odjeven je u oklop 32 niti po centimetru. DORETTA DAVANZO POLI, Pietro iznad kojeg je tunika stegnuta u struku, dok mu je na bokovima e Marco nei ricami medievali, u: San Pietro e San Marco. Arte e pojas za koji je zataknut mač. Lijevom rukom pridržava veliki iconografia in area adriatica, (ur.) Letizia Caselli, Roma, 2009., štit s crvenim križem, a u desnoj ruci mu je dugo tanko koplje 185-203, 199. kojim ubija zmaja koji mu leži pod nogama. Mladenačko lice s 14 Usp. GORDAN RAVANČIĆ, Prilog proučavanju Crne smrti u poludugom, svijetlom kovrčavom kosom, krupnim blagim očima dalmatinskom gradu (1348.-1353.) – raspon izvorne građe i stanje usmjerenim prema Bogorodici s Djetetom i malim usnama blisko istraženosti na primjerima Dubrovnika, Splita i Zadra, Povijesni je licu Sv. Krševana na antependiju. Više o Triptihu Varoške Gospe prilozi, 26 (2004.), 7-18, 13. u: EMIL HILJE, Gotičko slikarstvo u Zadru, Zagreb, 1999., 64-65, 15 Izrazito blisko prikazani anđeli s kadionicama tkani su na lampasu 67, 69; EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 10), 151-154. (Italija, treća četvrtina 14. stoljeća) čijih se više primjeraka 19 ANTONELLA CAPITANIO, Croce astile, kataloška jedinica, u: danas čuva u svjetskim muzejima i zbirkama. Fotografiju i opis MARZIA RATTI – ANDREA MARMORI – CHARLES AVERY, fragmenta u Zakladi Abegg Stiftung u Riggisbergu te podatke o Museo Civico Amedeo Lia. Sculture e oggetti d’arte, Milano, 1999., smještaju ostalih primjeraka vidi u: KAREL OTAVSKÝ – ANNE 224-228. U kataloškoj jedinici stoji da je raspelo kupljeno na E. WARDWELL, Mittelalterliche Textilien II. Zwischen Europa und dražbi aukcijske kuće Sotheby’s održanoj u Londonu 10. travnja China, Riggisberg, 2011., 307-308. 1975. godine, dakle svega šest mjeseci nakon krađe. 16 Crveni svileni taft javlja se kao podloga kod svih srodnih 20 U klečećem liku koji je uz Sv. Ludovika prikazan na desnom kraku vezenih umjetnina nastalih u Veneciji u 14. stoljeću, što dakako aversa križa Marijana Kovačević prepoznaje hrvatsko-ugarsku nije slučajnost. Razlog tomu ponajprije leži u činjenici da je kraljicu Elizabetu Kotromanić, a raspelo datira nedugo nakon veziocima za podlogu bila potrebna tkanina čija širina (između uspostave anžuvinske vlasti u Zadru 1358. godine. MARIJANA lijevog i desnog ruba) iznosi više centimetara nego što je KOVAČEVIĆ, Ophodni križ – još jedan anžuvinski ex voto u vezena kompozicija visoka. Dakle, pri tehničkoj analizi tafta Zadru?, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 31 (2007.), 29-42. u podlozi veza treba uzeti u obzir da su niti osnove one koje 21 Na antependiju iz crkve Sv. Marije Sv. Donat također je prikazan vidimo kao horizontalne, dok su niti potke vertikalne. Druge dopojasno, kao bradat svetac s mitrom, knjigom i pastoralom, monokromne tkanine, poput primjerice satena i kepera, svojom odjeven u misnicu, s jasno naznačenim amiktom i palijem. su konstrukcijom bile čvršće od tafta, ali im je širina bila znatno Prikazan je iznad Sv. Ivana Evanđelista, u prostoru iznad desnog manja. Iz tog razloga nisu bile prikladne, budući da bi se u tom kraka luka. Mladoliki svetac s palminom grančicom u desnoj ruci, slučaju podloga za vezenje mogla pripremiti jedino nizanjem više prikazan na istoj poziciji na lijevoj strani, u literaturi se navodi kao komada tkanine, a veziocima je bilo neprihvatljivo da podloga Sv. Krševan. bude isprekidana šavovima gdje se komadi spajaju. Ujednačena 22 Usp. MARIJAN GRGIĆ, Grgur I., u: Leksikon ikonografije, liturgike podloga mogla se ostvariti isključivo taftom, koji su se u 14. i simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) Anđelko Badurina, Zagreb, stoljeću tkali u širini od čak 110 centimetara, te su stoga bili jedino 1979., 246. „platno” dovoljno prostrano da na njima budu prikazane željene kompozicije. Usp. LISA MONNAS (bilj. 10, 320). Konzultiramo li 23 Isto uočava i C. Cecchelli: „Ricami in oro e sete applicati su fondo poglavlje CLXIV. traktata Il Libro dell’arte Cennina Cenninija iz 14. unito di seta rossa molto posteriore (forse del ‘700)”. CARLO stoljeća, naslovljeno Come si dee disegnare in tela o in zendado per CECCHELLI, Zara - catalogo delle cose d’arte e di antichità d’Italia, servigio de’ricamatori, upravo je taft već u naslovu izričito naveden Roma, 1932., 95. O karakteristikama satena (podacima dobivenim kao konstrukcija tkanine koja se koristi kao podloga vezu. Naime, tehničkom analizom) bit će riječi dalje u tekstu. dok termin tela podrazumijeva tkaninu od lana, vune ili pamuka 24 Konzervatorsko-restauratorski zahvat proveden je u razdoblju od tkanu u tehnici tafta, zendado (cendal, cendà, zendale) je povijesni 2007. do 2009. godine u Hrvatskome restauratorskom zavodu – naziv za laganu svilenu tkaninu istkanu u istoj konstrukciji. Odjelu za tekstil, pod vodstvom Bernarde Rundek Franić. Zendado je mogao biti raznih boja, ali najčešće se tkao od svile 25 Mišljenja sam da je antependij po svojoj dužini možda previše bojane u crveno. Naše su antependije, prema tome, vezioci izradili skraćen, a na to upućuje nekoliko detalja. Dva anđela iznad prema crtežu koji im je prethodno ugljenom i tušem bio nacrtan središnjeg prizora „izgurana” su visoko iznad lukova, a na na crvenu zendadu podloženu lanenom telom. Vidi: CENNINO krakovima kojih bi zapravo trebali nalijegati, jednako kao što CENNINI, Knjiga o umjetnosti = Il libro dell’arte, (prev.) Katarina je to slučaj s likovima Sv. Krševana i Sv. Donata. Donji rubovi Hraste – Jurica Matijević, (ur.) Milan Pelc, Zagreb, 2007., 137, zakrivljeno su im rezani upravo iz razloga da precizno ispune 275; Glossario, u: I mestieri della moda a Venezia dal XIII al prostor između dvaju lukova. Središnje polje više nije upečatljivo XVIII secolo, (ur.) Doretta Davanzo Poli, Venezia, 1988., 344, 348; šire od bočnih, kao što bi trebalo biti. Da je između likova svetaca ATTILIANA ARGENTIERI ZANETTI, Dizionario tecnico della i njihovih arhitektonskih okvira trebalo ostaviti više prostora, tessitura, Udine, 1987., 69. upućuje i pomisao da su Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Ivan Evanđelist 17 Slika je datirana u peto odnosno šesto desetljeće 14. stoljeća, izvorno morali biti popraćeni izvezenim imenima, kao kod svetaca a potječe iz Casa del Clero u Padovi. Prikazana je Bogorodica na drugim antependijima.
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
26 Cecchelli ih u katalogu navodi kao „vezeni friz” („fregio a postavljenih lijevo i desno od Bogorodice. U tom bi slučaju dužina ricamo”); bilj. (23), 94. Jednako su nazvani i u katalogu koji je friza iznosila približno 180 centimetara, što može odgovarati uredio Grga Oštrić: Zlato i srebro Zadra, Zagreb, 1951., 27. Kao dužini antependija. Znakovito je, kako je već ukazano, da tragovi „vezeni friz koji se sastoji od osam pravokutnih elemenata” ovu nestalog friza antependija u Dobrinju upućuju na zaključak da je cjelinu opisao i I. Petricioli: IVO PETRICIOLI, Umjetnička se izvorno sastojao od oko trinaest kvadrilobnih medaljona sa baština samostana Sv. Marije u Zadru, u: Kulturna baština svetačkim poprsjima. Ipak, razlike u okvirima medaljona te u samostana Sv. Marije u Zadru, (ur. Grga Novak, Vjekoslav obliku vitica u međuprostorima definitivno otklanjaju bilo kakvu Maštrović), posebno izdanje Radova Instituta Jugoslavenske mogućnost da se dobrinjski antependij dovede u izravnu vezu s akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 13-14 (1967.), 63-102, fragmentom friza u Budimpešti. Govoreći o djelima venecijanskih 98. Mišljenje da su „ti komadi služili kao ‘nebnice’ (baldahin) u vezilačkih radionica 14. stoljeća čije se kompozicije sastoje od samostanskoj crkvi Sv. Marije” prvi je iznio Marijan Grgić, svetačkih poprsja unutar medaljona, svakako treba spomenuti Zlato i srebro Zadra i Nina, Zagreb, 1972., 179. Budući da je na i vezeno orukavlje para rukavica (10 x 28 centimetara) u riznici njima izvezeno četrnaest dopojasno prikazanih svetaca manjih katedrale Sv. Dujma u Splitu. Pronađeni su u sarkofagu s epitafom dimenzija, koje usto prate njihova sitno vezena imena, čini mi nadbiskupa Lovre (1059.-1099.) koji je ponovo korišten za ukop se logičnim da im je izvorno bio predviđen smještaj na kojem bi u 14. stoljeću. Na orukavlju su izvezena po tri povezana kružna mogli biti promatrani izbliza, a ne da su rađeni za predmet koji medaljona s likovima popraćenim imenima, okružena bordurom treba biti visoko podignut – kao što je to slučaj s baldahinima ispunjenom stiliziranom vinovom lozicom. Lijevo i desno od (nebnicama). U kasnijoj literaturi ponavljao se zaključak M. Krista Pantokratora su Sv. Petar i Sv. Pavao, dok Bogorodicu Grgića, a da nijednom nije preispitan: IVO PETRICIOLI, flankiraju Sv. Katarina i Sv. Jelena Križarica. Vez je izveden Stalna izložba crkvene umjetnosti Zadar, Zadar, 1980., 62; IVO svilenim nitima te nitima s metalnom ovojnicom na podlozi od PETRICIOLI – LUKRECIJA PAVIČIĆ DOMIJAN, Stalna crvena tafta podno kojeg je laneno platno. JOSEPH BRAUN, Die izložba crkvene umjetnosti u Zadru, Zadar, 2004., 61-62; IVO liturgische Gewandung im Occident und Orient nach Ursprung PETRICIOLI – LUKRECIJA PAVIČIĆ DOMIJAN, Stalna izložba und Entwicklung, Verwendung und Symbolik, Darmstadt, 1964., crkvene umjetnosti u Zadru – katalog zbirke, Zadar, 2004., 61-62. 374; DEŠA DIANA – NADA GOGALA – SOFIJA MATIJEVIĆ, 27 Konzervatorsko-restauratorski zahvat na dobrinjskom antependiju Riznica splitske katedrale, Split, 1972., 133, sl. 62 i 62a; MAJA proveden je u razdoblju od 2005. do 2007. godine u Hrvatskom MUNIVRANA – RADOSLAV BUŽANČIĆ, Iz riznice Katedrale restauratorskom zavodu – Odjelu za tekstil, pod vodstvom svetog Dujma / The Treasury of the Split Cathedral, katalog izložbe, Bernarde Rundek Franić. Tijekom zahvata donesena je odluka o Split, 2012., 57. uklanjanju lanene podloge izgubljenog vezenog friza, čime je – po 29 Takav „efekt”, kojim prašina koja se taloži podno nevezene mojem mišljenju – narušen integritet umjetnine. površine može „ocrtati” konture veza, dokumentiran je i tijekom 28 Dijelovi vezenih antependija ponekad se nađu na tržištu umjetnina. restauratorskih radova na vezenoj svili iz 19. stoljeća: DANIJELA Tako je 1978. godine na dražbi aukcijske kuće Sotheby’s za zbirku JEMO – TAJANA KERA, Konzervatorsko-restauratorski zahvat na londonskog kolekcionara mađarskog podrijetla kupljen fragment dekorativnoj svilenoj tkanini iz Kine, Godišnjak zaštite spomenika friza vezenog antependija. Fragment je širok 8 centimetara, a kulture Hrvatske, 33-34 (2009.-2010.), 203-210, 205. sačuvao se u dužini od 85 centimetara. Na crvenoj svilenoj podlozi 30 CRISTINA GUARNIERI, Gli ultimi anni di Lorenzo Veneziano, izmjenjuju se vezeni vegetabilni i figuralni prikazi. Pod trolisnim alias Lorenzo di Nicolò: il disegno per un antependium e la su lukovima dopojasno prikazani sveci koji se mogu identificirati miniatura della matricola di San Cristoforo dei mercanti, Nuovi i po izvezenim natpisima: Sv. Luka, Sv. Matej, Bogorodica s studi. Rivista di arte antica e moderna, 10 (2003.), 5-11, s petnaest Djetetom. Pretpostavlja se da je Bogorodica s Djetetom bila na tabli na sljedećih devet nepaginiranih stranica. sredini friza, dok su joj s lijeve i desne strane bila četiri evanđelista, 31 Ovaj se motiv učestalo ponavlja u dekorativnom repertoaru više od kojih dva nedostaju. Vez je datiran u 14. stoljeće, pripisan je slikara koji su djelovali krajem 13. odnosno tijekom prve polovine venecijanskim vezilačkim radionicama, a u opisu stoji da je riječ o 14. stoljeća (Guido Palmerucci, Giotto di Bondone, Duccio di „ostatku rijetke venecijanske srednjovjekovne vezilačke škole koji Buoninsegna, Segna di Buonaventura, Vitale da Bologna, Meo da se može usporediti s velikim antependijem nastalim po predlošku Siena, Bernardo Daddi), a ishodište mu je prepoznato u dekorima Paola Veneziana u Victoria and Albert Museumu.” MONIQUE suvremenih islamskih tekstila tkanih na područjima Pirenejskog KING – DONALD KING, European Textiles in the Keir Collection poluotoka koja su bila pod vlašću Maura. Usp. BRIGITTE KLESSE 400 BC to 1800 AD, London, 1990., 92. Ovdje upozoravam i (bilj. 11), 48, 49, 51, 55-57, 175, 179, 195, 197, 219, 221; RUTH na neobjavljeni fragment friza antependija iz istog razdoblja u GRÖNWOLDT, Paramentenbesatz im Wandel der Zeit. Gewebte Zbirci tekstila Iparművészeti Múzeuma. Na njega me upozorila Borten der italienischen Renaissance, Riggisberg, 2013., 28. kustosica Réka Semsey te mi je omogućila njegovu analizu, na čemu joj također zahvaljujem. Dimenzije fragmenta iznose 32 DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 13), 202. Opširno o načinima 14 x 41.5 centimetar. Vez je izveden svilenim nitima te nitima izrade, cehovskim regulativama i trgovini svilenim nitima s s metalnom ovojnicom u usmjerenju S (jezgra od zlatnožute ovojnicom od plemenitih metala u ovom razdoblju u Veneciji: svile) na grimiznu taftu podloženu lanenim platnom. Unutar PAULA CLARKE, Le „mercantesse” di Venezia nei secoli XIV e tri kvadrilobna medaljona (12 x 10.5 centimetara) dopojasno XV, Archivio Veneto, 3/143 (2012.), 67-84. su prikazani Bogorodica s Djetetom (u središnjem medaljonu), 33 Sv. Petar je visok 70 cm – gotovo jednake visine kao, primjerice, Sv. Andrija (u medaljonu s lijeve strane) i Sv. Marko (desno). Sv. Ivan Krstitelj na antependiju zadarskih benediktinki (69 Svaki svetački lik popraćen je izvezenim imenom odnosno centimetara). Kako je već spomenuto, Sv. Krševan i Sv. Benedikt na siglama. Površine između medaljona ispunjene su viticama i antependiju u Budimpešti visoki su 72 dok su sveci na antependiju šiljastim listićima, vezenim svilenim nitima zelene boje. Može iz katedrale u Krku visoki približno 79 centimetara. se pretpostaviti da je na frizu bilo izvezeno trinaest kvadrilobnih 34 Fotografiju totala vezene cjeline podložene tkaninom iz treće medaljona, odnosno da se kompozicija sastojala od šest apostola četvrtine 17. stoljeća, podatke o akviziciji umjetnine i bibliografiju
djela vidi u: JELENA IVOŠ, Liturgijsko ruho: iz Zbirke tekstila u Zadru, već u Veneciji, kao i ostali srodni primjerci. Po pitanju Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb, 2010., 44-45. Ovom prigodom datacije i autorstva predloška ipak bih se priklonila mišljenjima da zahvaljujem Andrei Klobučar, voditeljici Zbirke tekstila Muzeja za je nastao oko 1340. godine, a prema pripremnom crtežu neznanog umjetnost i obrt, te Antonini Srša, restauratorici tekstila Muzeja za slikara iz kruga Paola Veneziana. Ovdje vrijedi podsjetiti da kao umjetnost i obrt, na omogućavanju analize i dokumentacije veza. mogućeg autora predloška veza antependija M. Muraro razmatra 35 Analizom tafta u podlozi veza s likom Sv. Petra utvrđen je slikara Krunjenja Bogorodice (oko 1324. godine, National Gallery broj od 30 prolaza osnove po centimetru (osnova se sastoji od of Art, Washington); MICHELANGELO MURARO, Paolo da većeg broja niti tordiranih u smjeru Z) i 33 prolaza potke po Venezia, Milano, 1969., 158, 159. centimetru (u svakom prolazu su tri niti, bez vidljive torzije). 37 DRAGUTIN KNIEWALD (bilj. 10, 1929.), 53; DRAGUTIN Niti s metalnom ovojnicom (pozlaćeno srebro) imaju jezgru od KNIEWALD (bilj. 10, 1933.), 84; DONALD KING (bilj. 10), 17. zagasitožute svile koja se sastoji od većeg broja niti tordiranih u 38 EDUARD PERIČIĆ, Samostan svetog Krševana kroz lik i smjeru S. Metalna ovojnica je oko jezgre ovijena u smjeru S. Niti djelovanje njegovih opata, u: 1000 godina samostana … (bilj.1), s metalnom ovojnicom, kojima su izvedene najveće površine veza, 79-108, 98; VESNA JAKIĆ CESTARIĆ, Osobna imena i porijeklo uvijek i isključivo rade udvojeno. Analizom tafta u podlozi veza redovnika samostana Sv. Krševana do kraja XIV. stoljeća, u: 1000 antependija iz crkve Sv. Krševana utvrđen je broj od 32 niti osnove godina samostana… (bilj. 1), 131-139, 137. po centimetru (osnovna nit sastoji se od većeg broja niti tordiranih 39 EDUARD PERIČIĆ (bilj. 38), 99, 100. u smjeru Z) i 30 prolaza potke po centimetru (u svakom prolazu su 40 Iako zadarski komunalni spisi iz razdoblja epidemije nisu sačuvani, tri niti, bez vidljive torzije). Niti s metalnom ovojnicom (pozlaćeno zapisi građanskih parnica vođenih između 1351. i 1353. godine srebro; osim kotača u lijevoj ruci Sv. Katarine Aleksandrijske, koji svjedoče o desetkovanosti stanovništva i kaotičnom stanju gradske je vezen nitima sa srebrnom ovojnicom koja nije pozlaćena) u administracije. GORDAN RAVANČIĆ (bilj. 14), 13, 15. vezu uvijek rade udvojeno (u paru), imaju jezgru od zagasitožute svile koja se sastoji od većeg broja niti tordiranih u smjeru S, 41 GRGO GAMULIN (bilj. 36), 153-154; MICHELANGELO dok je metalna ovojnica oko jezgre ovijena u smjeru S. Analizu MURARO (bilj. 36), 115-116; NINA KUDIŠ BURIĆ (bilj. 10), 190. tafta u podlozi veza antependijâ iz Dobrinja i crkve Sv. Marije u 42 DORETTA DAVANZO POLI, Reperti tessili del Museo Zadru nisam bila u mogućnosti provesti, no za niti s metalnom Provinciale di Torcello, Venezia Arti, 14 (2000.), 113-118, 113, 114. ovojnicom, kojima je izveden vez, mogu tvrditi da u jezgri imaju Smatram uputnim svratiti pažnju na niz podudarnosti između zagasitožutu svilu koja se sastoji od većeg broja niti tordiranih u barjaka Sv. Foske i prikaza barjaka bratovštine na minijaturi Sv. smjeru S i jednako ovijenu metalnu ovojnicu. Ujedno, u vezu Ivana Krstitelja s bratimima iz Matrikule Gospe od Umiljenja i uvijek i isključivo rade u paru. Podsjećam da su rezultati analizâ Sv. Ivana Krstitelja koja se čuva u Znanstvenoj knjižnici u Zadru. tafta podudarni rezultatima koje je objavila Doretta Davanzo Poli, Barjak koji se vijori na štapu Sv. Ivana Krstitelja prikazan je kao a oni se odnose na taft u podlozi veza na mitri u Trogiru (bilj. 13). izdužen pravokutnik crvene boje na kojem su zlatnom bojom 36 Lik donatora prati natpis PRES/BITE/RRAD/ONVS – presbiter pod arkadama prikazana dva stojeća svetačka lika (Bogorodica i Radonus. IVO PETRICIOLI (bilj. 26, 1967.), 99. Malen pravokutni Elizabeta?). Prizor je uokviren ornamentom koji uvelike podsjeća segment s izvezenim natpisom do posljednje restauracije nalazio na borduru barjaka s Torcella. Možemo zaključiti da je na se na središtu donjeg ruba antependija. Kao što se može vidjeti na minijaturi, nastaloj u Veneciji tijekom druge polovine 14. stoljeća, fotografijama snimljenima prije restauracije, segment s natpisom očito vjerno prikazan vezeni barjak bratovštine kojoj je matrikula bio je i „uokviren” dvama komadićima tanke vezene bordure, pa je pripadala. Da je i barjak Sv. Foske pripadao bratovštini, dokazuje tako čak podsjećao na grb. Tu je očito bio postavljen u spomenutoj uprizorenje dvije poveće grupe klečećih bratima smještenih podno rekompoziciji antependija do koje je najvjerojatnije došlo krajem prikaza sa sveticama. Zanimljivo je, pak, da je Rodolfo Pallucchini 18. stoljeća. G. Gamulin antependij je datirao između trećeg i autora predloška veza barjaka Sv. Foske prepoznao u sitnoslikaru kraja četvrtog desetljeća: GRGO GAMULIN, Alcune proposte minijatura matrikule Scuole di S. Caterina dei Sacchi (Museo per Maestro Paolo, Emporium, Volume CXL – N.838 (Ottobre Correr, Venecija). Više o zadarskoj minijaturi u: EMIL HILJE, 1964.), 147-155, 150. I. Petricioli datira ga oko 1340. godine; IVO Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja u PETRICIOLI (bilj. 26, 1980.), 78. Za istu dataciju opredjeljuje se Znanstvenoj knjižnici u Zadru, Ars Adriatica, 2 (2012.), 97-108, sa H. Papastavrou: HÈLÉNE PAPASTAVROU, À propos d’un voile starijom literaturom. Izrazito srodan barjak, ovješen o ophodno brodé vénitien du XIVe siècle à Zadar, Zograf, 32 (2008.), 91-99, raspelo, drži klečeći bratim na središnjem polju poliptiha Paola 92, kao i D. Davanzo Poli: DORETTA DAVANZO POLI (bilj. Veneziana, danas u Museo Diocesano d'Arte Sacra u Chioggi. 13), 202. No mišljenje da je antependij nastao nešto kasnije prvi Vidi: Nel segno della Serenissima. Capolavori dell' arte veneta dal je iznio Vinko Zlamalik, smatrajući da bi autor predloška za vez XIV al XVIII secolo, katalog izložbe, (ur.) Maria Cristina Chiusa, mogao biti „Majstor tkonskog raspela” ili „Maestro di San Elsino”: Parma, 2006., 17. VINKO ZLAMALIK, Paolo Veneziano i njegov krug, Zagreb, 43 Apostolska vizitacija Agostina Valiera iz 1579. godine, Crkva i 1967., 58. Tog je anonimnog umjetnika Emil Hilje identificirao samostan Sv. Krševana u Zadru, fol. 43 r – 45 r (fotokopije ispisa kao Menegela Ivanova de Canalija, mletačkog slikara koji je – kako mikrofilmiranog dokumenta slabe su kvalitete te su stoga dijelovi otkrivaju arhivski podaci – u Zadru boravio od 1385. sve do smrti rukopisa posve nečitljivi; Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu 1430. godine. Mišljenje da je Menegelo krajem 14. stoljeća izradio kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zadru). Podaci koji se predložak za vez antependija, unatoč kronološkom raskoraku, odnose na vizitaciju crkve Sv. Krševana dosad nisu objavljeni. E. Hilje brani i tezom da je do realizacije odredbe iz Radonjine 44 U vrijeme apostolske vizitacije antependiji su prekrivali stipes oporuke moglo doći sa zakašnjenjem od nekoliko desetljeća, gotovo svakog oltara. Na glavnom oltaru zatečen je pallium ex a moguće i iz razloga što u Zadru nije bilo vrsnih vezilačkih panno rubeo (od crvene svilene tkanine), antependij od zelene radionica te je s narudžbom trebalo ići u Veneciju. EMIL HILJE svilene tkanine (ex panno uiridi) nalazio se na oltaru Sv. Jakova, (bilj. 18), 55, 56, 80; EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 10), pallium lacerum (pohaban, oštećen) navodi se u opisu oltara Sv. 147. Antependij iz crkve Sv. Marije u svakom slučaju nije vezen Ivana, a kao pallium ex tela (od tkanine od pamuka, lana ili vune)
Silvija Banić: Zadarski gotički vezeni antependij u Budimpešti Ars Adriatica 4/2014. (75-94)
nazivaju se oni na oltarima Uznesenja Blažene Djevice Marije, Sv. vezen zlatnim nitima, već naslikan zlatnom bojom na svili. Srodan Marka i Sv. Andrije. Antependiji od pozlaćene kože (pallium ex barjak, od grimizna damasta na kojem su zlatnom bojom naslikani corio inaurato) krasili su oltare Presvetog Trojstva i Sv. Krševana, likovi Sv. Donata i Sv. Stošije te Krist sa Sv. Petrom sačuvao se u dok je onaj na oltaru Sv. Križa bio izveden u tehnici slikanja na sakristiji zadarske katedrale. C. F. Bianchi navodi ga kao gonfalone dasci (pallium ex asseribus pictum). del capitolo koji se po gradu, u vrijeme svečanosti, nosio ovješen o 45 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana, Volume I., Zara, procesijsko raspelo. CARLO FEDEDICO BIANCHI (bilj. 45), 541. 1877., 305. Bianchi opisuje mramorni oltar koji je 1742. godine 48 Rubovi obaju satena tkani su u jednakoj konstrukciji (petovezni podignut na mjestu starijeg, drvenog oltara Sv. Krševana. saten), svilenom osnovom zelene boje i završavaju s četirima 46 „Altare Sancti Grisogoni continet corpus ipsius Sancti in arca quae krupnijim končićima vezanim u taftu. Međutim, oni na satenu ostenda in (nečitljivo) altaris, etiam habet iconam honorificam antependija iz crkve Sv. Krševana nešto su širi (1.4 centimetra) Sancti Grisogoni (…)” (bilj. 43), fol. 44 v. i imaju dvije bijele pruge, dok su rubovi satena – nekadašnje 47 „Vexillum et stendardo rubeo inaureatum cum effigie Sancti podloge antependija iz crkve Sv. Marije široki 1.1 centimetar, Grisogonus et (nečitljivo) quod in anno in sacris pompi per a sredinom prolazi svilena nit svijetložute boje, prekrivena urbem gestatum” (bilj. 43), fol. 44 r. Lik Sv. Krševana nije bio srebrnom prašinom.