Skip to content
Επιθεώρηση Αδριατικής Τέχνης Search

A Previously Unknown Ecce Homo by Nikola Lazanić in Italy

DOI 10.15291/ars.3195

Download PDF

Vol. 10 (2020)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Damir Tulić Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci Sveučilišna avenija 4 HR - 51000 Rijeka
Nikola Lazanić, born on the island of Brač, is the most important late Renaissance sculptor in Croatia. His sculptural opus includes only three signed works. The earliest is a relief stone altarpiece from 1578 with a Madonna with the Child and St Peter and Paul in the church of St Peter in Nerežišće on the island of Brač. From 1581 to 1584, the master was active in Rome, and in 1589 in Dubrovnik, where he produced his two anthological statues, St Blaise and St Jerome, for the old church of the city’s patron saint. Nikola was also a painter, so in 1591 he took an apprentice whom he pledged to teach sculpture and painting for ten years. The last mention of the master is a signed altarpiece painted in 1593 for the Chiesa dei Carmini in Bitonto. This paper focuses on a previously unknown stone bust of Christ with a crown of thorns – Ecce Homo. It is located outside of its original context, in the garden of the parish house in Noventa Padovana, in the eastern suburbs of Padua. The bust bears the master’s signature: NICvs . LASANEVS . F. It is hypothetically dated to the ninth decade of the 16th century, when the master supposedly stayed in Venice and Veneto. Also, the author suggests a possible pictorial model for Lazanić’s work, an engraving based on Titian’s Ecce Homo, printed in Venice in the third quarter of the 16th century.
Nikola Lazanić, Ecce Homo, Noventa Padovana, Dubrovnik, sculpture, 16th century

2. skim klesarom Andrijom Pomenićem koji mu je trebao osigurati kamene blokove za Nikola Lazanić, sveti Vlaho, 1589., klesanje neimenovanih skulptura i ukrasa namijenjenih sakristiji stare crkve Svetog crkva Sv. Vlaha, Dubrovnik (foto: D. Tulić) Vlaha.5 Dva je djela iz tog „ciklusa“ majstor i signirao (sl. 2, 3). Tako se na bazi kipa svetog Vlaha, može pročitati NICOLAVS . LASANEVS . DALMATA . BRACis . F., a Nikola Lazanić, St Blaise, 1589, St Blaise’s church in Dubrovnik na postolju skulpture svetog Jeronima stoji: NICOLAVS . LASANEVS . DALMATA . BRACH:is FA:t. Kada je veliki požar u noći s 24. na 25. svibnja 1706. uništio crkvu Svetog Vlaha, sakristija je ostala uglavnom neoštećena, pa su kipovi koji su se ondje 3. nalazili ciljano iskorišteni pri opremanju nove građevine, podignute između 1706. Nikola Lazanić, sveti Jeronim, i 1715. prema projektu Marina Groppellija (Venecija, 1662. – 1721.).6 Tako je nad 1589., crkva Sv. Vlaha, Dubrovnik (foto: D. Tulić) vrata zapadne sakristije postavljen kip svetog Jeronima, dok je u nju smješten onaj svetog Vlaha, a od 1976. na sadašnje mjesto, to jest na zid s lijeve strane ulaza u Nikola Lazanić, St Jerome, 1589, St Blaise’s church in Dubrovnik crkvu. Za još dvije starije kamene skulpture vjeruje se da potječu iz stare sakristije, a također su inkorporirane u interijer baroknog zdanja. Tako je kip svetog Petra po- stavljen u nišu nad vrata istočne sakristije, kao pandan svetom Jeronimu, a skulptura Uskrslog Krista smještena je u nišu nad portalom s unutrašnje strane pročelja. Te je intrigantne kipove svetog Petra i Krista 1871. Lazaniću pripisao Stijepo Skurla, a po-

slije ih je Cvito Fisković isključio iz majstorova kataloga.7 Ovim se djelima nedavno vratio Radoslav Tomić iskazujući naklonjenost Skurlinoj pretpostavci, ali zadržava- jući pritom i opravdan oprez, posebno kada je riječ o izvrsnoj skulpturi Spasitelja.8 Godine 1591. Lazanić nakratko ponovno boravi u Rimu što potvrđuju dokumen- ti iz Zavoda svetog Jeronima.9 Međutim, kipar se brzo vraća u Dubrovnik u kojem se udomaćio, tako da je već 1. srpnja 1591. sklopio ugovor s Vickom Pitkovićem, pokojnog Tripuna, iz Kotora da će ga sljedećih deset godina u svojoj radionici pou- čavati kiparstvu i slikarstvu.10 To bi značilo da je majstor u tom trenutku namjeravao idućih deset godina boraviti u Dubrovniku. Lazanićeva se radionica spominje kod crkve Svetog Sebastijana te je on ondje 1592. godine Nikoli Sfondratu prodao mra- morni kip svetog Roka.11 Posljednja vijest o majstoru nosi nadnevak iduće, 1593. godine, a vezuje se s jedinim njegovim do sada poznatim djelom na području Italije. Riječ je o slikanoj oltarnoj pali s prikazom Bogorodice s Djetetom sa svetim Nikolom i Ilijom u Chiesa del Carmine u Bitontu, a na kojoj stoji potpis NICOLAVS . DALA- MATA . SCULPTOR . F . 1593.12 Uz ova signirana Lazanićeva djela, kao njegov rad prepoznata je mramorna glava starca pronađena u jednom grobu u dominikanskoj crkvi u Dubrovniku.13 Iznimna izvorna kvaliteta ovog fragmenta nekad veće skul- pture može se vidjeti na staroj fotografiji prije negoli je glava nepovratno oštećena te poslije restaurirana. Na kipara su tijekom boravka u Italiji svakako mogli utjecati majstori djelatni u Rimu krajem 16. stoljeća.14 Također u Lazanićevim je djelima, za- mijećen diskretni utjecaj venecijanskog kipara Alessandra Vittorije (Trento, 1525. – Venecija, 1608.), kao i odjeci „majstora iz mletačke škole Jacopa Sansovina“ (Firenca, 1486. – Venecija, 1570.).15 Ipak, na temelju ovog malobrojnog opusa teško je pobliže govoriti o izravnijoj ulozi nekog majstora na Nikolina kiparska ostvarenja. Spomenutim Lazanićevim djelima ovdje treba priključiti nepoznati kip identifici- ran pri terenskom istraživanju u Venetu. Riječ je o poprsju Ecce Homo, odnosno Krista okrunjenog trnjem i ogrnutog plaštem s trstikom naslonjenom na gola prsa (sl. 4).16 Ono se nalazi izvan izvornog konteksta, postavljeno na vitki kameni stup u vrtu župne kuće u mjestu Noventa Padovana, zapravo istočnom predgrađu Padove.17 Kristovo je poprsje izrađeno od mekog kamena (pietra tenera di Vicenza) čija je površina znatno oštećena atmosferilijama, ali i recentnim vapnenim premazom. Stražnji dio kipa nije obrađen, već je otklesan kako bi se reducirala njegova težina (sl. 5). Željezna alka usa- đena u poleđinu poprsja služila je za pričvršćivanje uza zid ili vjerojatnije za stjenku niše. S lijeve strane bočnog ruba plašta u kapitali stoji natpis NICvs . LASANEVS . F (sl. 6). Ova signatura jasno govori da je autor djela upravo Nikola Lazanić. Neprepo- znata je skulptura uvrštena u popis dobara koje pripadaju biskupiji Padova, odnosno Talijanskoj biskupskoj konferenciji uz napomenu kako je možda riječ o venecijanskoj radionici iz 19. stoljeća.18 Osim potpisom zajamčenog djela, Ecce Homo se može i uvjetno usporediti s malobrojnim poznatim Lazanićevim ostvarenjima. Deskriptiv- nost detalja, poput trnove krune spletene od više šiba s mnoštvom rupica izrađenih svrdlom, podsjeća na minuciozno izrađene detalje plašta svetog Vlaha ili majstorski isklesane perforirane vijugave brade dubrovačkog Parca. Isusovo napaćeno, ali ujedno i smireno te produhovljeno lice oživljeno je meko klesanim i uvjerljivo dočaranim obrazima, poput onih na fizionomijama svetog Vlaha ili Jeronima. Valja istaknuti i načelnu sličnost kod klesanja Kristove fizionomije s izvornim stanjem glave starca iz dubrovačkih dominikanaca. Spasiteljevi realistično isklesani obrazi te kuglaste oči na- glašenih rubova kapaka s urezanom zjenicom, kao i nadignuta gornja usnica, elementi su koji doista nalikuju na izvedbu mramorne dubrovačke glave. Valja kazati kako je prikaz Ecce Homo bio naročito omiljen u posttridenstkoj um- jetnosti gdje je lik izmučenog Spasitelja okrunjenog trnovom krunom, zaogrnutog skrletnim plaštem i poput žezla postavljenom trstikom u ruci, poticao na pobožnost i suosjećanje. Popularizaciji ovog motiva doprinio je naročito slavni Tizian (Pieve di

4. 6. Nikola Lazanić, Ecce Homo, Nikola Lazanić, Ecce Homo, Noventa Padovana (izvor: Noventa Padovana (foto: Carlo Diocesi di Padova, Ufficio beni Cavalli) culturali) Nikola Lazanić, Ecce Homo, Nikola Lazanić, Ecce Homo, Noventa Padovana Noventa Padovana

Cadore, 1490. – Venecija, 1576.) naslikavši desetak varijanti ove teme.19 Upozoreno je kako se Nikola Lazanić, i sam slikar, mogao služiti grafičkim listovima ili crtežima prikupljenima za vrijeme boravka u Italiji.20 U tom je kontekstu Lazanićevu inspira- ciju za Ecce Homo moguće pronaći upravo na grafičkom listu s prikazom iste teme. Naime, nepoznati je majstor izradio reprodukciju Tizianova djela, koju je u Veneciji tiskao Luca Bertelli (sl. 7).21 On je bio aktivan u Padovi između 1564. i 1566., da bi potom u Veneciji otvorio trgovinu kod crkve San Bartolomeo. Tamo je do 1589. 5. Nikola Lazanić, Ecce Homo, prodavao knjige i pojedinačne grafičke listove s prikazima slavnih umjetničkih dje- Noventa Padovana (foto: Carlo la, što su ih izveli Agostino Carracci, Martino Rota, Tizian, Michelangelo, Giacomo Cavalli) Franco i drugi.22 Sličnost Lazanićeva kipa i predloška uočljiva je u blago pognutom Nikola Lazanić, Ecce Homo, licu Krista, naglašenih očiju spuštenog pogleda te guste isprepletene trnove krune s Noventa Padovana mnoštvom bodlji (sl. 8, 9). Bliska im je i pojednostavljena muskulatura s trstikom naslonjenom na rame. Lazanić je vješto zaogrnuo plaštem Isusova ramena te na taj

7. način napravio svojevrsni okvir poprsja, baš kao što je teškim pluvijalom obrubio Nepoznati autor prema Tizianu, dubrovački kip svetog Vlaha. Krist iz Novente Padovane potpisan je slično kao i Ecce Homo, The British Museum, London (izvor: https://www. Lazanićeva kamena pala na Braču, odnosno imenom i prezimenom, no bez pridje- britishmuseum.org/collection/ va Dalmata Brachensis. To bi se moglo tumačiti i činjenicom da su Brač i Noventa object/P_1950-0211-208) Padovana tada bili dio Mletačke Republike. Valja zamijetiti da nasuprot načinu pot- Anonymous artist after Titian, Ecce pisivanja na ovim skulpturama, kada Lazanić radi djela na području Dubrovačke Homo, The British Museum, London Republike ili u Apuliji pod vlašću Napuljskog Kraljevstva, majstor redovito pobliže naznačuje svoje dalmatinsko porijeklo. 8. U mnoštvu biografskih i stilskih lakuna te s iznimno malim katalogom djela, može Nikola Lazanić, Ecce Homo, se tek pretpostaviti da je Lazanićev Ecce Homo mogao nastati u devetom desetljeću 16. Noventa Padovana (foto: D. Tulić) stoljeća. Njegova dokumentirana prisutnost u Rimu (1581. – 1584., 1591.) i Dubrov- Nikola Lazanić, Ecce Homo, Noventa niku (1589. – 1592.) ostavlja prostor da se majstorov eventualni boravak u Veneciji Padovana ili Venetu smjesti u sredinu osamdesetih godina 16. stoljeća. Osim što se čini manje vjerojatnim da je u Laguni djelovao oko 1580. godine, odnosno prije odlaska u Rim iz kojeg, nažalost, ne poznajemo ni jedno Lazanićevo djelo, teško je povjerovati da bi 9. Nikola Lazanić, Ecce Homo, u dvije godine mogao od rustikalnog bračkog ostvarenja prijeći na vrsnoću Kristova Noventa Padovana, detalj poprsja. Naime, Ecce Homo iz Noventa Padovane djelo je zrelog majstora na kojem (foto: D. Tulić) nema početničkih improvizacija i nesigurnosti, kao na kamenoj pali iz 1578. u Nereži- Nikola Lazanić, Ecce Homo, Noventa šću. Konačno, ne treba posve isključiti ni mogućnost kipareva boravka na Terrafermi i Padovana, detail nakon 1593. godine. Međutim, kako nakon ovog datuma o majstoru više nema vijesti, nezahvalno je nagađati. Uostalom, prema Andrei Ciccarelliju koji je točno naveo da se umjetnik bavio slikanjem i bio u Veneciji, Lazanić je sigurno još jednom posjetio Italiju, odnosno Rim u kojem je prema ovom piscu i umro. Bez obzira na mnoga otvorena pitanja oko Lazanićeva života i rada, Ecce Homo iz Novente Padovane, kao četvrto signirano djelo u majstorovu skulptorskom opusu važna je dopuna poznavanju vodećeg kasnorenesansnog kipara u Hrvatskoj, o kojem će u budućnosti zasigurno još biti riječi.

BILJEŠKE * Ovaj su rad sufinancirali Hrvatska zaklada za znanost projektom RADMILA MATEJČIĆ, KRUNO PRIJATELJ, Barok u Hrvat- IP-2016-06-1265, ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjet- skoj, Zagreb, 1982., 743. nina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. 13 IGOR FISKOVIĆ, Lazanićeva replika rimskog portreta u Du- do 1800. godine i Sveučilište u Rijeci u sklopu projekta Barokna brovniku, Peristil, 34 (1991.), 55–62. PREDRAG MARKOVIĆ, Rijeka (uniri-human-18-85 1219). u: Dominikanci u Hrvatskoj, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2011., 1 CVITO FISKOVĆ, Lazanićevi kipovi u Dubrovniku, Prilozi po- 391–392. (K/16). Za glavu starca iz Zbirke dominikanskog sa- vijesti umjetnosti u Dalmaciji, 6 (1950.), 27–31. mostana u Dubrovniku utvrđeno je da joj je idejni predložak 2 CVITO FISKOVĆ (bilj. 1), 28. Na dnu predele retabla nalazi se bila glava Rimljanina koja se čuva u Ny Carlsberg Glyptotek u natpis: SVMPTVS SIMEONIS BVNICH MDLXXVIII. O naru- Kopenhagenu. Ona se do 19. stoljeća nalazila u Rimu te je bila čitelju oltara nema nikakvih spoznaja, a prezime Bunić (Bona) poznata umjetnicima 16. stoljeća. moglo bi upućivati na njegovo dubrovačko porijeklo. Usp. RA- 14 CIVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 29. „Sitna obrada nabora rokete i DOSLAV TOMIĆ, Skulptura od 16. do 18. stoljeća, u: Zborna vezenih ukrasa na plaštu [kipa svetog Vlaha u Dubrovniku] ot- crkva sv. Vlaha u Dubrovniku, (ur. Katarina Horvat Levaj), Du- kriva nam Lazanićeve veze s krugom lombardskih kipara, koji su brovnik-Zagreb, 2014., 187. radili u Rimu krajem 16. stoljeća, dok je on tamo boravio.“ 3 ANDREA CICCARELLI, Osservazioni sull’isola di Brazza, e so- 15 KRUNO PRIJATELJ, Alessandro Vittoria e la Dalmazia, Arte Ve- pra quella nobiltà del sacerdote Andrea Ciccarelli parroco di Pu- neta, 12 (1958.), 207; IGOR FISKOVIĆ (bilj. 13), 61. cischie. Parte prima. Egregium quiddam est at dignitatis plenum, 16 Dimenzije poprsja su 63 x 50 cm. Majorem nostrorum memoriam revocare. Jacob. Faccioltati Orat. 17 Porijeklo kipa nije razjašnjeno. Obližnja župna crkva sagrađena ad Historiam. Venezia, MDCCCII. Presso Lorenzo Baseggio, con je 1747. i posvećena 1749. godine. S obzirom na blizinu Padove, licenza de superiori., 16. „Nei secoli scorsi, e supponesi fino dai može se pretpostaviti da je Ecce Homo mogao pripadati nekoj tempi di Diocleziano Imperatore, si attrovavano nell’Isola degli gradskoj crkvi ili samostanu, dokinutima u vrijeme francuske ottimi Scultori, e fra gli altri nel decimosesto vi fuorono Niccolò uprave početkom 19. stoljeća. Takvih je objekata bilo mnogo u Radojcovich, e Nicolò Lasaneo. Questi dilettevasi anche di pittu- Padovi, a kao i u obližnjoj Veneciji, njihove su umjetnine raspro- ra, ma più eccellente nella scultura lasciò molte belle sue opere davane ili pak prenašane po sakralnim zdanjima u široj okolici. non solo in Brazza, ma in Ragusa, in Venezia, e in Roma nel Vaticano, ove treminò i suoi giorni.“ 18 Koristim se prigodom da zahvalim Carlu Cavalliju iz Museo Diocesano u Padovi na korisnim informacijama. (https://www. 4 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Slovnik umjetnikah jugosla- beweb.chiesacattolica.it/heritage/work/1167625/Bottega+veneta venskih, III, Zagreb, 1859., 219–220. +%28%3F%29+sec.+XIX%2C+Ecce+Homo#da=1&action=CER 5 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 28. O sakristiji stare crkve Svetog CAOA&ambito=CEIOA&domini=1&frase=Bottega+veneta++ Vlaha usp. ANA MARINKOVIĆ, Kasnosrednjovjekovna crkva sec.+XIX%2C+Ecce+Homo&ordine=rilevanza&locale=en) (Po- sv. Vlaha, u: Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku, (ur. Katarina sjećeno 5. 7. 2020.). Horvat Levaj), Dubrovnik-Zagreb, 2014., 87. 19 MIGUEL FALOMIR FAUS, Titian, Museo del Prado, Madrid, 6 Za sintezu dosadašnjeg pisanja o Lazanićevim kipovima svetog 2003., 224. Najraniji sačuvani prikaz ove teme u Tizianovu opu- Vlaha i Jeronima vidjeti: RADOSLAV TOMIĆ, Skulptura od 16. su bio bi onaj u Museo del Prado, naslikan 1547. godine za cara do 18. stoljeća, u: Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku, (ur. Ka- Karla V. Godinu dana prije nastao je Ecce Homo za papu Pavla tarina Horvat Levaj), Dubrovnik-Zagreb, 2014.,187–191. III., a 1548. onaj za Pietra Aretina, koji bi se mogao identificirati 7 STJEPO SKURLA, Sveti Vlaho biskup i mučenik od Sebaste, du- s platnom danas u Musée Condé u Chantillyu. Aretino je za tu brovački obranitelj, Dubrovnik, 1871., 114.; CVITO FISKOVIĆ svoju sliku kazao kako bi pogled na Kristovu patnju potaknuo na (bilj. 1), 31, bilješka 9. pokajanje i obraćanje svakog tko ga vidi svezanih ruku te da bi 8 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 2), 229. „Ipak bi smo se u ovom istra- na poniznost inspirirao promatrača dok kontemplira bol koju su živačkom trenutku trebali udaljiti od nejasnih hipoteza i pretpo- uzrokovali udarci trstikom koju Spasitelj drži u ruci. Smatra se da stavki, te kamenu Kristovu figuru ostaviti za daljnja istraživanja je prikaz iz Prada nastao u Rimu, zbog monumentalnog tretma- koja će, uz moguće arhivske podatke ili čvršću stilsku analizu, na muskulature najvjerojatnije pod utjecajem Michelangela, kao moći ponuditi uvjerljiv odgovor.“ i zbog toga što je ovo jedini zabilježeni primjer da Tizian, pod 9 MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, 2007., 377. utjecajem rimske tradicije, slika uljem na mramornoj ploči. Kar- 10 CVITO FISKOVIĆ, Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u lov sin i nasljednik Filip II. upario je ovu ploču s kasnijom slikom Dubrovniku, Zagreb, 1947, 166; isti, (bilj. 1), 28, 30–31. Tizijanove Mater Dolorose u svojoj rezidenciji Alcazar u Madridu. 11 JORJO TADIĆ, Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI Konačno Ecce Homo se od 1821. nalazi u Museo del Prado. v., sv II., 1500-1601, Beograd, 1952., 234–237, br. 1251. 20 MILAN PELC (bilj. 9), 374; RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 2), 188. 12 MARIA STELLA CALÒ MARIANI, La pittura nel Cinquecen- 21 Jedan primjerak ove grafike dimenzija 386 x 315 mm čuva se u to e del primo Seicento in terra di Bari, Bari, 1969., 140–142.; The Britsh Museum u Londonu, a na njoj je natpis „Philippo Regi CVITO FISKOVIĆ, Alcuni pittori del Cinquecento in Puglia catholico hispaniarum/ Ticianus pictor clarissimus DD ECCE e in Dalmazia (N. Lazanić, A. Rizzi, A. e D. Bizzamano, D. HOMO Venetis luce Bertelli Formis“ (https://www.britishmuseum. Ateniense), u: Momenti e problemi della storia delle due sponde org/collection/object/P_1950-0211-208) (posjećeno 11. 7. 2020.). adriatiche, (ur. Pier Fausto Palumbo), Lecce, 1973., 272; KRU- 22 MICAHEL BURRY, The Print in Italy 1550-1625, London, 2001., NO PRIJATELJ, Barok u Dalmaciji, u ANĐELA HORVAT, 222.

Most read articles by the same author(s)

1 2 > >> 

Similar Articles

1-10 of 52

You may also start an advanced similarity search for this article.