Preskoči na sadržaj
Επιθεώρηση Αδριατικής Τέχνης Traži

Misnica kardinala Pietra Basadonne (1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

DOI 10.15291/ars.3187

Preuzmi PDF

Svezak 10 (2020)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Iva Jazbec Tomaić
U župnoj crkvi Svetih Kancija, Kancijana i Kancijanile mučenika u Lanišću u Istri nalazi se misnica izrađena od telette d'argento te čipki koje treba datirati u kraj treće četvrtine 17. stoljeća. U sredini stražnje strane misnice prišiven je grb kardinala Pietra Basadonne (Venezia, 1617. – Rim, 1684.). Vrlo je vjerojatno riječ o dijelu svečanog kompleta koji je izrađen u Veneciji neposredno nakon 1673. godine kada je Pietro Basadonna proglašen kardinalom. Osnovni ukras misnice izveden je trima različitim čipkama rađenima tehnikom na batiće pozlaćenim filé nitima prišivenima na osnovnu svilenu tkaninu.
svila, metalna čipka, misnica, Lanišće, primijenjena umjetnost, Pietro Basadonna
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Uvod

Uvod

U župnoj crkvi Svetih Kancija, Kancijana i Kancijanile, mučenika u Lanišću, naj- većem naselju na Ćićariji u Istri, nalazi se misnica izrađena od svilenih tkanina i metalnih čipki nastalih tijekom 17. i 18. stoljeća te s izvezenim grbom kardinala Pietra Basadonne (Venezia, 1617. – Rim, 1684.) (sl. 1 i 2). Misnica je u Lanišće najvjerojatnije dospjela neposredno nakon izgradnje nove trobrodne neoromaničke bazilike 1927. godine koju je bilo potrebno opremiti. Po- znato je, primjerice, da su u tu svrhu 1929. godine nabavljena tri mramorna oltara 1. za 10 000 lira iz katedrale San Giusto u Trstu koja je upravo tada bila podvrgnuta Prednja strana misnice s grbom opsežnoj restauraciji.1 Lanišćani su iz Trsta nabavili i drveno gotičko raspelo koje je kardinala Pietra Basadonne, župna danas izloženo na zidu apside svetišta.2 U župnoj crkvi se nalazi i misnica izrađena crkva u Lanišću (foto: I. Jazbec od brocatellea koji je vrlo vjerojatno istkan u Firenci tijekom prve polovice 16. sto- Tomaić) ljeća. Ova, kao i misnica kardinala Pietra Basadonne, nisu izvorno bile naručene za The chasuble front with the coat-of- župnu crkvu u Lanišću, što podupire i činjenica da su to jedini tekstilni predmeti u arms of Cardinal Pietro Basadonna, parish church in Lanišće laniškoj župnoj crkvi koji su nastali u razdoblju ranog novog vijeka. Njihovo porije- klo za sada nije moguće sa sigurnošću utvrditi, no vjerojatno su nabavljene u Trstu pri kupnji oltara ili pak u nekoj od brojnih antikvarnica koje su djelovale u Italiji još 2. od 19. stoljeća, a u kojima su se mogle kupiti najrazličitije ranonovovjeke svile. Stražnja strana misnice s grbom Misnica (98 x 75 cm) na kojoj je sačuvan grb kardinala Pietra Basadonne krojena kardinala Pietra Basadonne, župna crkva u Lanišću (foto: I. Jazbec je od dviju vrsta svilene tkanine bez uzorka. Prednjica u cjelini i postrani dijelovi Tomaić) stražnje strane izrađeni su od svilenog tafta boje bjelokosti koji se može datirati u 18. stoljeće, dok je središnja kolona na leđnoj strani izvedena od starije telette d’argento3. The chasuble back with the coat-of- arms of Cardinal Pietro Basadonna, U donjem dijelu tog polja prišiven je kardinalov grb (22 x 18 cm) (sl. 3). Grb je izve- parish church in Lanišće zen pozlaćenim i svilenim nitima različitih vrsta u nekoliko tehnika. U bogato ra-

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

3. Grb kardinala Pietra Basadonne na misnici iz župne crkve u Lanišću (foto: I. Jazbec Tomaić) Coat-of-arms of Cardinal Pietro Basadonna on the chasuble from the parish church in Lanišće

zvedenom štitu grba nalazi se crni dvoglavi orao u čijem je središtu krug podijeljen na osam polja – četiri bijela i četiri plava. Između dvaju orlovih glava nalazi se kruna koja je zbog nastalih oštećenja gotovo neprepoznatljiva.4 Nad grbom se nalazi crveni kardinalski šešir (galero) s dvama konopcima i šest kićanki koje padaju s njegove lijeve i desne strane. Štit grba izveden je tehnikom oro posato polaganjem dvostrukih pozlaćenih filé niti koje su fiksirane za podlogu svilenim nitima krem boje. Vanjski rub štita bogato je ukrašen reljefnim vezom u tehnici canutiglia, odnosno izveden je spiralno uvijenim lamelama i tirà nitima punog presjeka kroz koje su provuče- ne svilene niti pomoću kojih je čitava konstrukcija povezana za podlogu.5 Preostali dijelovi izvedeni su položenim filé i or riant nitima, dok su svilene niti vezene u tehnici punto raso. Grb s jednakim ikonografskim elementima nalazi se i na njegovu nadgrobnom spomeniku u rimskoj crkvi San Marco Evangelista al Campidoglio koji je izradio kipar Filippo Carcani zvan Filippone (djelatan u Rimu u drugoj polovici

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

4. Barendo de Bailliu (1641. – između 1684. i 1704.), Portret kardinala Pietra Basadonne, gravura prema portretu Gottefreda Knillera (1646. – 1723.) iz 1684. godine, Rijksmuseum, Amsterdam (izvor: http://hdl.handle.net/10934/ RM0001.COLLECT.73823, inv. RP-P-1909-4278) Barendo de Bailliu (1641 – between 1684 and 1704), Portrait of Cardinal Pietro Basadonna, engraving based on a portrait by Gottefred Kniller (1646-1723) from 1684, Rijksmuseum, Amsterdam

17. stoljeća) 1684. godine sa statuama Snage i Vjere.6 Isti grb prikazan je i na grafici Barenda de Bailliua (1641. – između 1684. i 1704.) koja je izvedena u Rimu prema kardinalovu portretu Gottefreda Knillera (1646. – 1723.) iz 1684. godine, a koja se danas nalazi u Rijksmuseum u Amsterdamu (sl. 4).7 Pietro Basadonna rođen je u Veneciji 17. rujna 1617. godine u uglednoj ple- mićkoj obitelji Basadonna, dok je po majčinoj strani potjecao iz također istaknute venecijanske obitelji Trevisan. Bio je vrlo široka klasičnog obrazovanja, izvrsno je poznavao grčki jezik, bio je dobar govornik te je tijekom života obavljao niz važnih dužnosti uglavnom u svojstvu diplomata. Prema Liviju Codatu riječ je o najvažnijoj ličnosti obitelji Basadonna.8 Godine 1639. bio je poslan u Carigrad u službu kod venecijanskog baila pri Visokoj porti Girolama Soranza. Od 1648. do 1652. godine bio je venecijanski ambasador u Madridu, a od 1661. do 1663. godine, u vrijeme pape Aleksandara VII. (papa od 1655. do 1667. godine), obavljao je i službu ve- necijanskog ambasadora u Rimu. U međuvremenu je, od 1655. do 1656. godine, imenovan kapetanom Brescie. Nakon što se vratio u Veneciju 1664. godine Senat ga je proglasio prokuratorom bazilike San Marco, a 1667. je proglašen izvanrednim ambasadorom u Rimu. Godine 1671. postao je i dijelom tročlanog povjerenstva Ri- formatori dello studio di Padova.9 Sasvim je sigurno da ga je venecijanski patrijar- hat iznimno cijenio, a vrhunac njegove karijere dogodio se 1673. godine kada ga je papa Klement X. proglasio kardinalom s naslovnom rimskom crkvom Santa Maria in Dominica. Tom prigodom od duždeva je zamjenika Nicolòa Morosinija primio beretto cardinalizio. Bio je član kongregacije biskupa te je u rujnu 1676. godine su- djelovao i u izboru pape Innocenta XI. Tijekom cijelog života strastveno je sakupljao knjige i slikarska djela.10 Valja napomenuti da je biblioteka obitelji Basadonna, koja

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

se nalazila u Palazzo Basadonna (danas Palazzo Basadonna Giustinian Recanati) u sestieru Dorsoduro u Veneciji, u 18. stoljeću brojila otprilike 6800 naslova koji su prikupljeni tijekom prethodnog stoljeća i to uglavnom od Pietra Basadonne.11 Bio je iznimno cijenjen od intelektualaca svojega doba te strastveni erudit o čemu svjedoče brojne posvete knjiga tiskanih za vrijeme njegova života, a čije je autore na neki na- čin zadužio. Među brojnim knjigama koje su njemu posvećene valja izdvojiti Poesie zadarskog pjesnika Agostina Giordanija koja je objavljena 1670. godine te knjige Ivana Lučića, Memorie istoriche di Tragvrio iz 1673. i l’Historia di Dalmatia iz 1674. godine.12 Umro je 26. rujna 1684. godine i pokopan je u rimskoj bazilici San Marco Evangelista al Campidoglio.13 Misnica iz Lanišća jedini je za sada poznati tekstilni predmet koji se može pove- zati s kardinalom Basadonnom. Moguće je pretpostaviti da je misnica bila dio, vrlo vjerojatno nekada cjelovitog, kardinalskog kompleta liturgijskog ruha. Također, valja pretpostaviti da je s obzirom na aplicirani grb, ako je takav komplet postojao, bila riječ o svečanom kompletu koji je naručen neposredno nakon njegova proglašenja kardina- lom 1673. godine, a svakako ranije od 1684. godine kada umire.14 Tomu u prilog ide i datacija osnovnog ukrasa misnice, metalne čipke, u treću četvrtinu 17. stoljeća. Dekor misnice kardinala Basadonne izveden je trima različitim metalnim čipka- ma i metalnom bordurom koje su prišivene na osnovnu svilenu tkaninu od koje je skrojena. Čipke su izrađene od pozlaćenih filé niti istom tehnikom – na batiće i vrlo su sličnih kompozicija no različitih širina te se, s obzirom na način izrade i kompo- ziciju, mogu datirati u treću četvrtinu 17. stoljeća. Kao mjesto proizvodnje predlaže se Venecija. Najuža metalna čipka (čipka tipa I.) prišivena je po vanjskim rubovima misnice (širine 2,5 cm), dok je druga, vrlo slična no šira (čipka tipa II.), iskorištena za obrub polja oko vrata (širine 6 cm, sl. 5 i 7). Trećom vrstom metalne čipke (širine 13 cm), koja je znatno raskošnija (čipka tipa III.), oblikovana su specifična pravokut- na polja na prednjoj i stražnjoj strani misnice. Na preostalim dijelovima kao ukras iskorišteni su rezani dijelovi već opisanih čipki.

5. Detalj prednje strane misnice, župna crkva u Lanišću (foto: I. Jazbec Tomaić) Detail of the chasuble front, parish church in Lanišće

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

Današnji izgled misnice nije izvorni što je vidljivo po načinu na koji su manji ko- madi čipke rezani i kombinirani s namjerom da se što više skupocjene rukotvorine sačuva i iskoristi u novoj kompoziciji. Moguće je stoga pretpostaviti da su izvorni dijelovi misnice, koja je skrojena u razdoblju od 1673. godine kada je Basadonna proglašen kardinalom i 1684. kada umire, skupocjene čipke, kardinalov grb i teletta d’argento sačuvana u podlozi središnjeg dijela stražnje strane misnice. Zbog dotraja- losti tkanine i čipke misnica je, vrlo vjerojatno tijekom 18. stoljeća, prekrojena nakon čega je dodana nova bjelokosna podloga od svilenog tafta. Tada su, no moguće i kao dio neke kasnije intervencije, dodani fragmenti ružičaste svilene tkanine s uzorkom u funkciji podloge na nespretno umetnutim horizontalnim komadima čipke prednje i stražnje strane.15 Tada su vrlo vjerojatno dodane i uske metalne bordure koje na središnjem dijelu obiju strana misnice oblikuju rombove (sl. 8).16 S obzirom na to da je ovdje riječ o predmetu koji je doživio znatne intervencije, među koje valja ubrojiti i prišivanje fragmenta crvenog baršuna iznad kardinalskog šešira, kao i fragment metalne bordure između šešira i kartuše grba, valja uputiti i na mogućnost da je nastao prekrajanjem nekog drugog predmeta, primjerice pluvijala.

Čipka u ranom novom vijeku Čipka (tal. merletto, pizzo, trina; fr. dentelle; njem. Spitze; engl. lace) u tehnič- kom je smislu lagan i prozračan ukras poput mreže izrađen od niti različitih vrsta i debljina koje svojim ispreplitanjem oblikuju prostor, a da im pritom nije potrebna

6. Metalna čipka, treća četvrtina 17. stoljeća, Museo della Basilica, Gandino (izvor: MARIALUISA RIZZINI /bilj. 36/, kat. 26.) Metal lace, third quarter of the 17th century, Museo della Basilica, Gandino

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

7. Detalj stražnje strane misnice, župna crkva u Lanišću (foto: I. Jazbec Tomaić) Detail of the chasuble back, parish church in Lanišće

8. Metalne bordure na misnici s grbom kardinala Pietra Basadonne, župna crkva u Lanišću (foto: I. Jazbec Tomaić) Metal borders on the chasuble with the coat-of-arms of Cardinal Pietro Basadonna, parish church in Lanišće

tekstilna podloga. Čipka se najčešće izrađivala od tankih lanenih, no i od pamučnih, svilenih te metalnih niti. Dvije su osnovne vrste čipki ovisno o tehnici izrade: ona izvedena iglom – čipka na iglu (tal. merletto ad ago; fr. dentelle à l’aiguille; njem. Nadelspitze; engl. needle lace) i ona izvedena pomoću batića – čipka na batiće (tal. merletto a fuselli, fr. dentelles aux fuseaux; njem. Klöppelspitze; engl. pillow lace or bobin lace).17 Tehnika izrade čipke na iglu ima svoje porijeklo u tehnici veza, dok je čipka na batiće bliža tehnici izrade bordura i pozamanterije. Obje tehnike osmišljene su na području Italije krajem 15. stoljeća, no to se umijeće prakticiralo i drugdje u Europi, u Španjolskoj, Francuskoj, Flandriji i Engleskoj.18 Iako brojni stručnjaci danas smatraju da je umijeće izrade čipke osmišljeno kra- jem 15. stoljeća upravo u Veneciji, arhivski izvori brojnih talijanskih gradova 15. i 16. stoljeća svjedoče o postojanju metalnih i čipki izvedenih od drugih materijala koje su vrlo vjerojatno domaće proizvodnje.19 Najkvalitetnije vrste čipki izrađenih tehnikom na batiće tkale su se u Genovi, dok je Venecija bila neprikosnoveni centar proizvodnje čipke na iglu. Važan centar proizvodnje u 17. stoljeću bio je i Milano.20 O razmjerima i važnosti proizvodnje čipki na području Mletačke Republike ti- jekom ranog novog vijeka svjedoče brojni arhivski dokumenti, likovni izvori, danas sačuvani predmeti te brojne knjige predložaka (tal. modellari) koje su tiskane u Ve- neciji u 16. te tijekom prvih desetljeća 17. stoljeća. Jedan od najranijih venecijanskih

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

9. dokumenata u kojem se spominje čipka jest zakon o ograničavanju uporabe raskoš- Metalna čipka (tip I.) misnice nih predmeta donesen 1476. godine. Tim zakonom bile su propisane stroge kazne s grbom kardinala Pietra Basadonne, župna crkva u Lanišću za one koji ne budu ograničili skupocjene ukrase na svojoj odjeći među kojima se (foto: I. Jazbec Tomaić) spominje nakit, vez te čipka izvedena zlatnim i srebrnim nitima (ponto in aire sì Metal lace (type I) on the chasuble facto ad ago, come facto d’oro over d’arzento).21 Stoga valja pretpostaviti da su se već with the coat-of-arms of Cardinal krajem 15. stoljeća osim lanenih u Veneciji proizvodile i metalne čipke. Pietro Basadonna, parish church in Čipka se u početku izrađivala u manjim radionicama u aristokratskim kućama, Lanišće a potom i u samostanima i hospicijima. Izrada čipke imala je svoju ulogu u obrazo- vanju žena s obzirom na to da je upravo to bila jedna od aktivnosti koja je omogu- ćavala dobar odgoj i moralno i fizičko zdravlje aristokratskih djevojaka. Vrlo brzo 10. Metalna čipka (tip III.) misnice čipka je postala statusni simbol aristokratske odjeće, pa je povećana potražnja za s grbom kardinala Pietra ovim proizvodima zahtijevala znatno ozbiljniju organizaciju proizvodnje. Početkom Basadonne, župna crkva u Lanišću 17. stojeća važan centar proizvodnje čipke na iglu postao je Burano, a čipke na ba- (foto: I. Jazbec Tomaić) tiće Pellestrina. Uvjeti i način organizacije proizvodnje bili su u znatnom raskoraku Metal lace (type III) on the chasuble s krajnjim odredištem i uporabom ovih luksuznih predmeta. Naime, proizvodnja je with the coat-of-arms of Cardinal bila organizirana u izoliranim i udaljenim krajevima Lagune gdje su uvjeti za rad bili Pietro Basadonna, parish church in Lanišće vrlo loši, a ženska radna snaga (merlettaie – ‘čipkarice’) u znatnoj mjeri potplaćena i izrabljivana.22 Inspiraciju za svoje kreacije čipkarske su radionice pronalazile u knjigama pred- ložaka za čipke i vez koje su se tiskale od prve četvrtine 16. stoljeća diljem Europe, a sadržavale su predloške s geometrijskim, biljnim i figuralnim motivima koji su se mogli izvesti u različitim tehnikama. Vrlo su često crtežima bile priložene i određene upute autora u vezi s izvođenjem, a rabile su se na način da su se crteži precrtavali, najčešće perforiranjem linija iglom kako bi se tehnikom nanošenja ugljene prašine

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

11. Detalj metalne čipke (tip III.) misnice s grbom kardinala Pietra Basadonne, župna crkva u Lanišću (foto: I. Jazbec Tomaić) Detail of the metal lace (type III) on the chasuble with the coat-of-arms of Cardinal Pietro Basadonna, parish church in Lanišće

prenašali na nove podloge.23 Neke od najpoznatijih knjiga toga tipa posvećene is- ključivo predlošcima za čipku su La Gloria et l’Honore di Ponti Tagliati, E Ponti in Aere Mattea Pagana, tiskana 1556. u Veneciji, te knjiga pod nazivom Le Pompe, opera nova nella quale si ritrovano varie er diverse sorte di mostre per poter far cordelle over Bindelli d’Oro, di Seta, di Filo, koju su objavili poznati venecijanski tiskari Giovanni Battista i Marco Sessa između 1557. i 1559. godine.24 Od jednostavnijih geometrijskih kompozicija umijeće izrade čipke postupno je tijekom 16. stoljeća evoluiralo u razvijene zakrivljene oblike izvedene zahtjevnom tehnikom – punto in aria.25 Tehnika punto in aria postupno se počela poistovjećivati s terminom punto Venezia, a ona je moguće inspirirana tehnikom poznatom pod na- zivom punto di Ragusa. Ova se tehnika u talijanskim dokumentima rijetko spominje, pa Davanzo Poli pretpostavlja da je riječ o namjerno zapostavljenoj vrsti kako ne bi predstavljala konkurenciju venecijanskim radionicama.26 Riječ je zapravo o lanenim čipkama koje se u stranim, uglavnom francuskim, izvorima opisuju kao radovi izni- mne kvalitete i „bizantskog stila”.27 Osnovna je razlika, ipak, između punto di Venezia i punto di Ragusa u tehnici izrade. Tako je za punto di Ragusa karakteristična upora- ba tehnike bliske onoj poznatoj pod nazivom punto avorio (engl. knotted stich ili fr. point noué) za razliku od tehnike punto a festone koja se u znatnoj mjeri upotreblja- vala u Veneciji.28 Punto di Ragusa karakteristične je strukture koja se prepoznaje po nizanju sitnih čvorića pri čemu se kombinira njihova gustoća, odnosno međusobna udaljenost. O specifičnostima ove tehnike te o porijeklu predmeta izrađenih u teh- nici punto di Ragusa još predstoji učiniti sustavne studije. Svoj trijumf čipka je postigla u 17. stoljeću kada je bila neizostavni ukras sku- pocjene aristokratske odjeće zbog čega su osmišljeni još kompleksniji oblici kako bi

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

se zadovoljile potrebe zahtjevne aristokratske klijentele.29 U tu svrhu osmišljena je tehnika izrade raskošne reljefne čipke koja gotovo da nalikuje na bjelokosne relje- fe. Riječ je o karakterističnim cvjetnim kompozicijama izvedenima u tehnici punto Venezia tagliato a fogliame a grosso rilievo poznatoj i kao gros point de Venise koja je sredinom 17. stoljeća zbog svoje, na osebujan način postignute reljefnosti, postala prepoznatljivi venecijanski proizvod.30 O luksuzu s kojim se u 17. stoljeću povezivalo nošenje čipke govori i činjenica da je njezina uporaba s brojnim drugim dodatcima odjevnim predmetima bila ogra- ničena posebnim zakonima koji su bili na snazi u brojnim europskim gradovima. Nakon što je Luj XIV. 1660. godine zabranio uvoz brojnih stranih skupocjenih ru- kotvorina poput veza, čipki, pozamanterije i drugih u Parizu je 1661. godine objav-

12. Metalna čipka, posljednja četvrtina 17. stoljeća, Museo della Basilica, Gandino (izvor: MARIALUISA RIZZINI /bilj. 36/, kat. 31.) Metal lace, last quarter of the 17th century, Museo della Basilica, Gandino

13. Detalj metalne čipke (tip III.) misnice s grbom kardinala Pietra Basadonne, župna crkva u Lanišću (foto: I. Jazbec Tomaić) Detail of the metal lace (type III) on the chasuble with the coat-of-arms of Cardinal Pietro Basadonna, parish church in Lanišće

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

ljena satirična poema nepoznatog autora La Révolte des Passemens. Poema je važna jer, između ostaloga, daje uvid u specifičan ukus vremena te u vrste onovremenih čipki i tehnika njihove izrade. Među „pobunjenim” čipkama u vidu glavnih likova poeme među ostalima se spominju i Les dentelles de Flandre, Point d’Aurillac, Point d’Espagne, Point de Gênes, Point de Venise kao i Point de Raguse na koju Point de Venise „gleda” s ljubomorom.31 Iz arhivskih je izvora poznato da su Venecijanci proizvodili čipku a mazzette, di seda, d’oro e d’argento e quelli neri te da su je izvozili diljem Europe.32 Venecijanska je čipka bila osobito cijenjena u Francuskoj, posebno nakon što je kralj Luj XIV. za svečanost svojega krunjenja 1661. godine odabrao ovratnik od čipke koji su izradile časne Vittoria i Lucrezia Torre iz venecijanskog samostana Zitelle, a koji je platio 250 pièces d’or.33 Kako bi smanjio velike troškove uvoza skupocjenih venecijanskih proizvoda, francuski ministar Jean Baptise Colbert privukao je u zemlju brojne maj- store čipkarskog zanata te pokrenuo domaću proizvodnju koja je tijekom 17. stoljeća kvalitetom nadmašila svoje uzore.34 Osim francuskih, važna konkurencija venecijan- skim radionicama bile su one Flandrijske, ali i one djelatne u drugim gradovima na području Apeninskog poluotoka. Kako bi osigurala svoju poziciju na tržištu pred sve jačom konkurencijom, Mletačka Republika dozvolila je proizvodnju i na području Terraferme. No, kada su u pitanju bile čipke izrađene zlatnim i srebrnim nitima, njihova je proizvodnja bila koncentrirana u gradu Veneciji.35

Čipke sačuvane na misnici s grbom kardinala Basadonne Veliku popularnost među europskom aristokracijom zlatne i srebrne čipke posti- gle su tijekom 17. stoljeća kada su se rabile kao skupocjen ukras svjetovne odjeće i liturgijskog ruha te jednako u dekoraciji svjetovnih i profanih interijera. Uglavnom su se upotrebljavale kao raskošna verzija bordura odnosno kao ukras na mjestima na kojima je bilo potrebno prekriti šavove ili rubove, odnosno formirati određenu podjelu tkanine.36 Čipke izvedene nitima od skupocjenih metala izrađivale su se na području Italije već krajem 15. stoljeća primjenom tehnike na batiće s obzirom na to da tehnika na iglu nije bila primjenjiva za specifičnu izvedbu metalnim nitima.37 Proizvodile su se u gradovima u kojima je prethodno bila razvijena proizvodnja kvalitetnih metalnih niti, pozamanterije i lanenih čipki kao što su to u Italiji bili gradovi Milano, Venecija i Genova. Poznato je da su se čipke izvedene srebrnim i zlatnim nitima proizvodile i u francuskim gradovima Aurillacu, Auvergnu, Lyonu i Parizu te da je većina proi- zvodnje, osobito onih najluksuzniji primjera, bila namijenjena španjolskom tržištu.38 Riječ je o predmetima koji su tijekom 17. stoljeća postali simbolom europskog ari- stokratskog luksuza te su se prišivali na odjevne predmete u velikim količinama. O njihovoj širokoj primjeni svjedoče brojni opisi u zakonima o ograničavanju korištenja i javnog pokazivanja luksuznih predmeta (tal. leggi suntuarie) koji su se sustavno do- nosili od druge polovice 16. te tijekom 17. stoljeća u brojnim europskim gradovima, a s ciljem sprječavanja prekomjernog uvoza te zaštite domaće proizvodnje.39 Liturgijsko ruho imućne crkvene aristokracije tijekom druge polovice 17. stolje- ća često se ukrašavalo skupocjenim metalnim čipkama koje su postale prihvatljiva alternativa raskošnim svilama i vezu.40 Takvi su predmeti danas rijetko sačuvani, pa se kao raritetan primjerak izdvajaju misnice sačuvane u Museo della Cattedrale u gradu Reggio Emilia koje se povezuju s kardinalom i biskupom Rinaldom d’Esteom (1618. – 1672.).41 Na jednoj od njih nalazi se kardinalov grb, a izvedena je od satena boje bjelokosti s prišivenim čipkama izvedenima pozlaćenim nitima. Čipka je dati- rana između 1641. i 1672. godine te se pripisuje venecijanskoj radionici.42 Na drugoj misnici sačuvana je bogata pozlaćena čipka datirana u drugu četvrtinu 17. stoljeća,

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

a kao mjesto nastanka navodi se sjeverna Italija.43 Misnica ukrašena raskošnim me- talnim čipkama iz 17. stoljeća koje su tipološki bliske primjerima iz Reggio Emilia nalazi se i u zbirci Isabelle Errera u Musées Royaux d’Art et d’Historie u Bruxellesu.44 Čipke sačuvane na misnici kardinala Basadonne oblika su trake s vegetabilnim uzorkom koji se razvija uzdužno u neprekinutom slijedu. Najuža metalna čipka (čip- ka tipa I.) izvedena je na način da su na podlozi od mreže četverokutnog rastera trostrukom kontinuiranom linijom izvedeni jednostavni cvjetni motivi koji se iz- mjenjuj u s motivima nalik na lišće (sl. 9). Dekorom složenija metalna čipka priši- vena je na obrubu vratnu zonu (čipka tipa II.), a čiji dekor zbog nastalih oštećenja u potpunosti nije čitljiv (sl. 5 i 7). No, vidljivo je da je riječ o motivima koji su vrlo slični onima najšire i najraskošnije čipke sačuvane na laniškoj misnici (čipka tipa III., sl. 10). Riječ je i o kompozicijski najkompleksnijoj čipki, čiji se dekor sastoji od uvijene biljne vitice iz koje izrastaju tri vrste dominantnih stiliziranih cvjetova – dva su prikazana frontalno (ljiljan ili iris, sl. 11), dok su njima postrance dva stilizirana cvijeta nalik na plod nara unutar kružnih vitica (sl. 13). Riječ je o dobro poznatom baroknom motivu koji se vrlo često javlja tijekom druge polovice 17. stoljeća i u drugim tekstilnim formama, vezu i tkaninama, te na ostalim vrstama primijenje- nih umjetnosti. Ova popularna kompozicija doživjela je različite varijante još od 16. stoljeća, no u osnovi su to uvijek uvijene biljne vitice akanta, hrasta ili drva života iz kojih izrasta raznovrsno stilizirano cvijeće lotosa, nara, ljiljana, karanfila i sličnih biljaka. Osim zakrivljenim formama dinamika kompozicije ovog tipa postignuta je promjenama inklinacije pojedinih cvjetnih motiva koji se potom ponavljaju u odre- đenom slijedu.45 Čipka se može datirati u kraj treće četvrtine 17. stoljeća, a kao mjesto nastanka predlaže se Venecija. Čipka je izrađena tehnikom na batiće, a osnovni motivi trake izvedeni su trostrukom kontinuiranom niti od pozlaćenog srebra s jezgrom od tamno žute svile (sl. 14). Ispune motiva izvedene su u obliku mreže sitnog četverokutnog rastera zbog čega se dodatno ističu. Podloga je oblikovana kao mreža romboidnih od- sječaka formiranih dvama isprepletenim pozlaćenim filé nitima koje ujedno formiraju

14. Detalj metalne čipke (tip III.) snimljen digitalnim mikroskopom, župna crkva u Lanišću (foto: I. Jazbec Tomaić) Detail of the metal lace (type III) seen through the digital microscope, parish church in Lanišće

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

15. Čipka izvedena tehnikom na iglu, Italija (Venecija?), 17. stoljeće, Victoria and Albert Museum, London (izvor: http://collections. vam.ac.uk/item/O289253/border- unknown/, inv. 602-1854, © Victoria and Albert Museum, London) Needle lace from Italy (Venice?), 17th century, Victoria and Albert Museum, London

16. Klasični damast, Venecija (?), treća četvrtina 17. stoljeća, župna crkva u Osoru (foto: I. Jazbec Tomaić) Classical damask, Venice (?), third quarter of the 17th century, parish church in Osor

i male kvadratne motive (armellette izvedene u tehnici punto stuoia), a ujedno pridrža- vaju i tri deblje položene pozlaćene filé niti kojima je u neprekinutom slijedu izveden osnovni uzorak. Vrlo slični fragmenti metalne čipke nalaze se u zbirci Gandini, a dati- rani su u drugu polovicu i posljednju četvrtinu 17. stoljeća.46 Kompozicijom vrlo slični primjeri sačuvani su i u bogatoj zbirci muzeja bazilike u Gandinu nedaleko Bergama u Italiji, a najsličnije laniškom primjeru u dispoziciji i stilizaciji motiva imaju čipke datirane u treću i posljednju četvrtinu 17. stoljeća (sl. 6 i 12).47 U vrlo sličnim varijantama izvodile su se i lanene čipke, no uvijek je riječ o znat- no jednostavnijim kompozicijama s obzirom na to da se kod izrade metalnih čipki osobito pazilo na što manji utrošak skupocjenih niti. Voluminoznost i dinamika pri- kaza tako se nastojala postići uporabom niti različitih debljina. Metalne su se čipke uglavnom čitavom površinom prišivale na tekstilnu podlogu za razliku od lanenih koje su mogle biti pričvršćene samo jednim dijelom te tako slobodno padale po rubovima odjeće i formirale ovratnike ili manšete. Do danas su sačuvane brojne venecijanske lanene čipke izvedene u skupocjenoj tehnici punto Venezia tagliato a fogliame, a koje su kompozicijom bliske laniškoj metalnoj čipki (sl. 15).48

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

Također, nebrojene su analogije s uzorcima svilenih tkanina 17. stoljeća na koji- ma možemo pratiti pojavu i razvoj gotovo jednakih motiva kao i na metalnim čip- kama te čipkama izvedenima u tehnici punto Venezia tagliato a fogliame. Pritom valja uzeti u obzir činjenicu da je riječ o različitim tehnikama te da izrada lanenih, a osobito metalnih čipki, u odnosu na tkanine ima znatna ograničenja. Prije svega je to potreba da se što je više moguće reducira količina metalnih niti, što u konačnici rezultira pojednostavljenim dekorom. Primjetne razlike također su posljedica zako- nitosti tehnike s obzirom na to da su se metalne čipke o kojima se ovdje raspravlja izrađivale od jedne kontinuirane metalne niti. Najjasnije poveznice moguće je pro- naći s kompozicijama svila nastalih tijekom druge polovice 17. stoljeća. Sličnosti su vidljive s grupom klasičnih damasta venecijanske provenijencije iz treće četvrtine 17. stoljeća čiji je primjer klasični damast sačuvan u zbirci župne crkve u Osoru (sl. 16).49 Sličnosti su uočljive i uspoređujući dekor tafta lancé koji se nalazi u Museo Di- ocesano Tridentino u Trentu, a koji je istkan vrlo vjerojatno u Veneciji između 1660.

17. Sebastiano Bombelli, Portret Isabelle del Sera, oko 1671. godine, Gallerie degli Uffizi, Firenca (izvor: https://en.wikipedia.org/ wiki/Sebastiano_Bombelli) Sebastiano Bombeli, Portrait of Isabella del Sera, around 1671, Gallerie degli Uffizi, Florence

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

18. i 1670. godine.50 Njemu vrlo blizak taft louisine 2-3 lancé broché nalazi se i u župnoj Metalna čipka, Italija, Genova (?), crkvi u Lubenicama i također je objavljen kao venecijanski rad nastao između 1660. prva polovica 17. stoljeća, Opatska riznica u Korčuli (foto: D. Tulić) i 1670. godine.51 Ovu skupinu svila, u odnosu na one nastale tijekom prve polovice stoljeća, odlikuje izražajnija dinamika, a dominiraju buketi na kratkim grančicama s Metal lace from Italy, Genoa (?), first half of the 17th century, Abbot’s velikim, gusto zbijenim i isprepletenim cvjetnim motivima svijenim u S liniji.52 Treasury in Korčula Za dataciju pojedinih primjera od iznimne su važnosti i likovna djela – aristo- kratski portreti nastali šezdesetih i sedamdesetih godina na kojima su raskošni deta- lji odjeće poput čipki prikazani s iznimnom preciznošću. Vrlo sličnih su kompozicija 19. čipke prikazane na Portretu Ricciarde Cybo Gonzaga, grofice Novellara iz 1666. go- Metalna čipka, Italija, Genova dine (Modena, Galleria Estense)53 i portretu Marie Francesce di Savoia-Nemours iz (?), prva polovica 17. stoljeća, treće četvrtine 17. stoljeća (Modena, Museo Civico d’Arte) autora Cerchia di Cesare Musées Royaux d'Art et d'Histoire, Bruxelles (izvor: MARIALUISA Gennarija54. Kao eklatantan primjer uporabe venecijanske reljefne lanene čipke te RIZZINI /bilj. 19/, 64) metalnih čipki valja navesti i portret Isabelle del Sera slikara Sebastiana Bombelija Metal lace from Italy, Genoa (?), koji se nalazi u galeriji Uffizi u Firenci, a nastao je 1671. godine (sl. 17). Riječ je o first half of the 17th century, Musées portretu kćeri Paula del Sera, firentinskog agenta, odnosno marchand connoisseur Royaux d’Art et d’Histoire, Brussels kardinala Leopolda de’ Medicija u Veneciji. Ovom prigodom valja skrenuti pozornost i na do sada poznate primjere metal- nih čipki 17. stoljeća koje su sačuvane na prostoru Hrvatske. Čipka rađena srebr- nim filé nitima iz prve polovice 17. stoljeća (sl. 18) sačuvana je u Opatskoj riznici u Korčuli.55 Riječ je o tipološki vrlo prepoznatljivoj grupi čipki izvedenih tehnikom na batiće koja se vezuje s čipkarskim radionicama grada Genove. Gotovo identičan pri- mjerak izveden metalnim nitima čuva se u Musées Royaux d’Art et d’Historie u Bru- xellesu (Italija, Genova?, prva polovica 17. stoljeća) (sl. 19),56 dok je brojne analogije u kompoziciji moguće pronaći i s lanenim čipkama sačuvanima u zbirci bazilike Svetog Antuna u Padovi (Genova, prva četvrtina 17. stoljeća)57 te u zbirci Gandini u Museo Civico d’Arte u Modeni (Genova ?, prva četvrtina 17. stoljeća).58 Venecijanska čipka kompozicijom znatno bliža laniškim primjerima iz druge polovice 17. stoljeća sačuvana je na misnici iz samostana Sv. Antuna Opata u Rabu.59 Dekorom i tehni- kom izrade ovoj grupi valja pridodati i metalnu čipku prišivenu na rubove veluma iz župne crkve u Motovunu.60 Zbog znatnih oštećenja uzorak je gotovo neprepoznatljiv, no vidljivo je da je riječ o kompoziciji koju tvore kontinuirane filé niti oblikujući motive nalik na stilizirane palmete i cvijeće. Grupa metalnih čipki, uglavnom iz 18. stoljeća, evidentirana je i na liturgijskom ruhu izrađenom od ranonovovjekih svila sačuvanih na području Zadarske nadbiskupije.61 Široke čipke rađene tehnikom na batiće srebrnim filé nitima sačuvale su se i u zbirci franjevačkog samostana u Cresu62 te u zbrci crkve na Malom Lošinju63.

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

Zaključak Do danas je sačuvan mali broj čipki izvedenih metalnim nitima što je posljedi- ca krhkosti materijala, ali i prakse njihova spaljivanja kako bi se dobio skupocjeni metal. Istraživanja metalnih čipki i danas su izazov upravo zbog malog broja saču- vanih, ali i još manjeg broja objavljenih primjeraka koji mogu poslužiti kao kom- parativni materijal. Sustavne studije koje su provedene o ovoj temi stoga su vrlo rijetke, a uglavnom su vrlo specifično povezane s određenim zbirkama. Problema- tika u istraživanju ove vrste primijenjenih umjetnosti, osim malog broja specifičnih znanstvenih studija, nedovoljno je istražena arhivska građa te nedostatak sustavne katalogizacije sačuvanog fonda umjetnina. Iz toga proizlazi da je vrlo teško definirati specifičnosti proizvoda određenog tkalačkog centra kao i stilske i tehničke promjene koje su se s vremenom događale te postale prepoznatljive za određeno produkcijsko središte. Stoga je misnica s grbom kardinala Pietra Basadonne koja se danas nalazi u župnoj crkvi u Lanišću vrijedan doprinos poznavanju tipoloških vrsta venecijanskih metalnih čipki 17. stoljeća. Riječ je o vrlo dobro sačuvanim čipkama koje je, s obzi- rom na pretpostavku osobe naručitelja, moguće datirati oko 1673. godine. Kao mje- sto izrade metalnih čipki misnice predlaže se Venecija. U prilog ovoj tezi idu stilske sličnosti s čipkama i svilama venecijanske provenijencije druge polovice 17. stoljeća, ali i pretpostavljena logika naručivanja Venecijanca Pietra Basadonne.

BILJEŠKE * Istraživanje za članak financirao je projekt IP-2016-06-1265, ET Predrag Marković, Ivan Matejčić, Damir Tulić, Umjetnička bašti- TIBI DABO: Naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom na istarske crkve / Il Patrimonio artistico della chiesa istriana, 2, primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. koji podupire Kiparstvo od 14. do 18. stoljeća / Scultura dal XIV al XVIII secolo, Hrvatska zaklada za znanost. Pula – Pola, 2017., 67–70, kat. 7; DAMIR TULIĆ, Sebastiano Pe- 1 VANDA EKL, Srednjovjekovna umjetnička baština Buzeštine, truzzi, kipovi Žalosne Bogorodice i svetog Ivana, zadnja četvrti- na 18. stoljeća / Sebastiano Petruzzi, Madonna Addolorata e S. Buzetski zbornik, III (1978.), 140; JUGO JAKOVČIĆ, Župna cr- Giovanni, ultimo quarto del XVIII secolo u: Predrag Marković, kva sv. Kancijana i stara misa u Lanišću, Zbornik Općine Lanišće Ivan Matejčić, Damir Tulić, Umjetnička baština istarske crkve / Il (ur. Božo Jakovljević), 2002., Lanišće, 2002., 227–228; DAMIR Patrimonio artistico della chiesa istriana, 2, Kiparstvo od 14. do TULIĆ, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Porečko- 18. stoljeća / Scultura dal XIV al XVIII secolo, Pula – Pola, 2017., pulskoj biskupiji, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, 375–376, kat. 121. Filozofski fakultet, Zagreb, 2012., 463, 524. 3 Riječ je o vrsti proširenog tafta koja se naziva gros de Turs, a čija 2 Prema Marijanu Bartoliću i Ivanu Grahu raspelo je kupljeno je površina prekrivena dodatnom srebrnom lamé potkom, od- 1935. godine pri posvećenju crkve, ne odbacujući, međutim, nosno tankom i uskom trakom od plemenitog metala, uglavnom mogućnost da je nabavljeno i prije skupa s trima mramornim srebra ili pozlaćenog srebra. Naziv za ovu vrlo popularnu vrstu oltarima. Predrag Marković navodi da je iz Trsta preneseno svile bez uzorka je teletta. Njezina je primjena bila vrlo široka, ali 1928. godine, dok Josip Šiklić spominje 1929. godinu. Damir je najčešće služila kao podloga za vez i čipku. Pri definiranju tek- Tulić navodi kako je raspelo integralni dio oltara iz 18. stoljeća stilne konstrukcije terminom lamela (tal. lamella od lat. lamina koji je 1929. godine prenesen iz Trsta u Lanišće na temelju čega ili fra. lamé) označava se tanka metalna traka kojom se dekorira je opravdano pretpostaviti da su stigli istovremeno. MARIJAN tkanina ili od koje se izrađuju vezene aplikacije. U talijanskom BRATOLIĆ, IVAN GRAH, Crkva u Istri. Osobe, mjesta i drugi se jeziku rabi termin laminato, odnosno lamé kojim se označava podaci Porečke i Pulske biskupije. III. dopunjeno izdanje. Pazin, tkanina s dekorom izvedenim metalnim nitima. MICHELE A. 1999., 96–97; JOSIP ŠIKLIĆ, Crkve na području općine Lanišće, CARTELAZZO, ADRIANA DA RIN, PAOLA FRATTAROLI, Zbornik općine Lanišće, 4 (2008.), 26; PREDRAG MARKOVIĆ, Glossario. Tessuti nel Veneto. Venezia e la Terraferma (ur. Giulia- Raspelo, početak 15. stoljeća / Crocifisso, inizio XV secolo, u: na Ericani, Paola Frattarol), Verona, 1993., 16.

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

4 Poznato je nekoliko verzija grba venecijanske obitelji Basadonna tima temeljne potke. IVA JAZBEC TOMAIĆ, Povijesni tekstil u među kojima se u Stemmario Veneziano Orsini de Marzo navodi i nekadašnjoj Porečkoj biskupiji od 15. do kraja 18. stoljeća, doktor- ona izvedena na laniškoj misnici. Stemmario Veneziano Orsini de ski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2019., 327–336. Marzo (ur. Niccolo’ Orsini de Marzo), Milano, 2007., 237–238. 16 Sačuvana bordura izvedena je od triju usporednih te poprečnih 5 Unutarnji rub izveden je širokom trakom od papira ili perga- srebrnih filé niti. Njome je izveden ukras u obliku romba u sre- mene oko koje je omotana uža pozlaćena lamela. Za definicije dišnjem dijelu prednje i stražnje strane misnice (širine 1,5 cm). i primjere canutiglia i tirà niti vidi: CHIARA BUSS, Seta, oro Borduru je moguće datirati u 18. ili 19. stoljeće. e cremisi, u: Seta Oro Cremisi. Segreti e tecnologia alla corte dei 17 MRS. BURY PALLISER, History of Lace, New York, 1902., 27; ELISA Visconti e degli Sforza, (ur. Chiara Buss), Milano, 2009., 49–50; RICCI, ad vocem „Merletto” Enciclopedia Italiana, 1934. Online 207; IVA JAZBEC TOMAIĆ, DANIJEL CIKOVIĆ, Antependij i verzija, URL: http://www.treccani.it/enciclopedia/merletto_%28 gremijal biskupa Giovannija della Torrea (1589. – 1623.) u ka- Enciclopedia-Italiana%29/ (pristupljeno: 25. 8. 2020.); MONICA tedrali Uznesenja Marijina u Krku, Radovi Instituta za povijest CERRI, Dal ricamo al merletto, Foligno 1995., 28–29; umjetnosti, br. 40 (2016.), 69–70. 18 Knjige predložaka tiskane tijekom prve polovice 15. stoljeća ja- 6 ANTONELLA PAMPALONE, Dizionario Biografico degli Itali- sno pokazuju postupni razvoj tehnike izrade čipke u odnosu na ani, Vol. 19 (1976.) online verzija URL: https://www.treccani.it/ tehniku veza. U drugoj polovici stoljeća primjećuje se postupno enciclopedia/carcani-filippo-detto-filippone_(Dizionario-Bio- osamostaljivanje tehnike te razvoj od jednostavnih geometrijskih grafico)/ (pristupljeno 16. kolovoza 2020.) shema i tehnika kao što su punto coupè i punto reticelo do slobod- 7 Skeda i reprodukcija dostupne su na mrežnim stranicama muze- nih formi karakterističnih za čipku izvedenu tehnikom punto in ja. URL: https://www.rijksmuseum.nl/nl/zoeken/objecten?p=1& aria. MONICA CERRI (bilj. 17), 31–34; ELISA RICCI (bilj. 17). ps=12&involvedMaker=Barend+de+Bailliu&st=Objects&ii=3#/ 19 MARIALUISA RIZZINI, ”L’Incostanza della moda ch’ogn’ora si RP-P-1909-4278,3 (pristupljeno: 15. srpnja 2020.). Postoji još cangia’’. Merletti Metallici e Ricami tra Cinque e Settecento, u: jedna grafika s portretom kardinala Basadonne venecijanske au- La Collezione Gandini. Merletti, ricami e galloni dal XV al XIX torice Isabelle (Elisabetta) Piccini (1644. – 1732.) na kojoj je pri- secolo (ur. Thessy Schoenholzer Nichols, Iolanda Silvestri), Mo- kazani grb izveden na jednak način. LIVIO CODATO, ”In tutta dena, 2002., 56; MONICA CERRI (bilj. 17), 55. perfezione d’arte sua di tagiapiera”. I Basadonna: storia di una 20 DORETTA DAVANZO POLI, Il Merletto Veneziano, Novara famiglia, di un palazzo e di un cantiere nella Venezia del Seicento, 1998., 9; MARIALUISA RIZZINI (bilj. 19), 58–60. tesi di laurea, Università Ca’ Foscari Venezia, 2012., 64. 21 DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 11. 8 LIVIO CODATO (bilj. 7), 16. 22 Zanimljivo je da proizvodnja čipke, iako je za Mletačku Republiku 9 LIVIO CODATO (bilj. 7), 74; GINO BENZONI, ad vocem bila od važnog ekonomskog interesa, nikada nije bila organizirana „Pietro Basadonna”, Dizionario Biografico degli Italiani, Vol. 7 u ceh poput drugih obrta, a kao razlog tomu Davanzo Poli navodi (1970.) Online verzija, URL: http://www.treccani.it/enciclope- činjenicu da je riječ o isključivo ženskoj djelatnosti. Proizvodnja dia/pietro-basadonna_(Dizionario-Biografico) (pristupljeno 2. čipke stoga je potpala pod ceh trgovaca kojim su dominirali muš- rujna 2020.); GIORGIO FOSSALUZZA, Università degli Studi karci. DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 14–16. di Verona, Da Andrea Celesti ad Antonio Arrigoni: disegni, pre- cisazioni e proposte, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 32 23 Neki od najvažnijih autora takvih knjiga predložaka su: Gio- (2008.) 174. vanni Antonio Tagliente (Essempio di recammi, Venezia, 1527.), Giovani Andrea Vavassore detto Guadagnino (Opera nuova uni- 10 Prema francuskom diplomatu M. de Croissyju, spavaća soba versale intitulata corona di ricami, Venezia, oko 1530.), Nicolò kardinala Pietra Basadonne bila je prepuna tableaux de nudités. d’ Aristotile detto Zoppino (Esempla, Venecija, 1529.), Matteo LIVIO CODATO (bilj. 7), 64. (Mathio) Pagan (Gli Universali di tutti e bei disegni, racammi e 11 LIVIO CODATO (bilj. 7), 71–75. moderni lavori, Venezia, 1532., La gloria e l’honore de ponti ta- 12 LIVIO CODATO (bilj. 7), 75–76. gliati et ponti in aere, Venecija 1554. – prva knjiga posvećena isključivo predlošcima za vez u tehnici punto in aria, Ornamento 13 GINO BENZONI (bilj. 9). delle belle et virtuose donne, 1543., i druge), Alessandro Paganino 14 Crkva u kojoj se misnica, odnosno komplet, ako je postojao, (Libro quarto. De rechami per elquale se impara in diuersi modi izvorno nalazio nije poznata. No valja pretpostaviti da je riječ o lordine e il modo de recamare...Opera noua, Venecija, 1532.), nekoj od venecijanskih crkava. Moguće je da riječ o crkvi u kojoj Matteo (Mathio) Pagan (Gli Universali di tutti e bei disegni, ra- je Basadonna kršten ili onoj koja je bila najbliža obiteljskoj palači cammi e moderni lavori, Venezia, 1532.; Ornamento delle belle na Dorsoduru pa se hipotetski mogu predložiti ukinuta crkva et virtuose donne, Venecija 1543., i druge), Giovanni Ostaus (La Santa Maria della Carità ili župna crkva San Trovaso. vera perfezione del disegno per punti e ricami, 1557.) te knjige 15 Fragmenti ove svile su premaleni i s obzirom na to da su tre- i crteži s predlošcima Pellicciola, Domenica da Sere, Iseppija nutačno u funkciji podloge, prišivenoj čipki nisu dostupni za Foresta, Jeronima Calepina, Giovannija Antonija Bindonija, Do- detaljnu analizu dekora ni konstrukcije. No, moguće je pretpo- menica de’ Franceschija, Cesarea Vecellija, Giacoma Franca, Isa- staviti da je riječ o svili 18. stoljeća koja vrlo vjerojatno pripada belle Catanee Parasole, Bartolomea Danielija te drugih. SILVIA skupini venecijanskih, odnosno venetskih svila liturgijske na- URBINI, Libri di modelli. Repertori per le Arti Decorative del mjene i naturalistički koncipiranih dekora. Tomu u prilog ide i Rinascimento, u: La collezione Gandini. Merletti, ricami e galloni izgled ruba koji je vidljiv na jednom fragmentu, a koji je izveden dal XV al XIX secolo (ur. Thessy Schoenholzer Nichols, Iolanda četirima krupnim bijelim svilenim nitima tkanima u taftu s ni- Silvestri), Modena 2002., 41–54; DORETTA DAVANZO POLI

(1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću

(bilj. 20), 12; DORETTA DAVANZO POLI, Oro, argento e seta. 43 MARIALUISA RIZZINI (bilj. 36), sl. XV, XVI, XVII, XVIII i Ataneo Veneto. Tesori dell’orificeria veneziana. Immaginario reli- XIX, nenumerirano. gioso tra arti, produzione, commitenza CXCVIII, terza serie 10/1 44 MARIALUISA RIZZINI (bilj. 36), sl. XIX, nenumerirano. (2011.), 21–22. 45 TAMARA BOCCHERINI, Il motivo ”isolato’’ lineamenti tecni- 24 DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 14.; MARINA CARMI- co-stilistici di una nuova tipologia tessile, u: ”Sopra ogni sorte di GNANI, Merletti nell’abbigliamento della prima metà del ‘600, drapperia...”: tipologie decorative e tecniche tessili nella produzio- u: Tesori dal passato. Arte e storia in dieci anni di aquisizioni, (ur. ne fiorentina del Cinquecento e Seicento (ur. Tamara Boccherini, Laura dal Prà, Luciana Giacomelli), Trento, 2014., 175. Paola Marabelli), Firenze, 1993., 77–94; IVA JAZBEC TOMAIĆ 25 DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 11. (bilj. 15), 191–195. 26 Ključnu studiju povezanu s čipkama izvedenim tehnikom pozna- 46 MARIALUISA RIZZINI (bilj. 36), 252, kat. 374, 375. tom kao punto di Ragusa predstavlja rad MARGARET TAYLOR 47 Riječ je o jednoj od internacionalno najvažnijih zbirki metalnih JOHNSTONE, Ragusa: The Mystery Spot in Lace-History, u: The čipki koja se ističe brojem i kvalitetom sačuvanih primjeraka. Bulletin of the Needle and Bobbin Club, Vol. 10, No. 1 (1926.); MARIALUISA RIZZINI (bilj. 36), 24, 53., kat. 26 i 31. DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 62. 48 DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 23), 22. Vrlo dobro sačuvani 27 MARGARET TAYLOR JOHNSTONE (bilj. 26), 9. primjerak venecijanske lanene čipke izvedene u istoj tehnici saču- 28 MARGARET TAYLOR JOHNSTONE (bilj. 26), 12. van je u Vrboskoj na Hvaru, a datiran je u razdoblje između 1650. 29 MARINA CARMIGNANI (bilj. 24), 173. i 1660. godine. SILVIJA BANIĆ, Tekstil i čipka, u: Vrboska i njezi- ne znamenitosti (ur. Radoslav Tomić), Vrboska, 2016., 274–276. 30 U Veneciji se osmislila i tehnika izrade mrežaste podloge (fondo ad ago) koja se između ostalih također imitirala u Francuskoj 49 IVA JAZBEC TOMAIĆ (bilj. 15), 278, 281. pod nazivom reseau de Venise. Upravo je to ona vrsta čipke koju 50 DOMENICA DIGILIO, Catalogo, u: Vesti liturgiche e frammenti prepoznajemo kao Burano čipku – a koja se od ostalih razliku- tessili nella raccolta del Museo Diocesano Tridentino (ur. Donata je po pravokutnim otvorima mreže u podlozi. DORETTA DA- Devoti, Domenica Digilio, Domenica Primerano), Trento, 1999., VANZO POLI (bilj. 23), 35–36. 75., kat 27. 31 MRS. BURY PALLISER (bilj. 17), 41–44. 51 SILVIJA BANIĆ, Svile iz sakristije. Povijesni tekstil u crkvama 32 DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 18. Creskog dekanata. Silks from the Sacristies. Historical Textiles the Churches of the Cres Deanery, Cres, 2018., 39. 33 Zanimljivo je da se sirovina potrebna za izradu čipke – lan koji je nabavljen za samostan delle Zitelle 1576. godine kupovao u 52 DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 54–66. librama, a da se gotov proizvod – čipka, mjerila u karatima. DO- 53 IOLANDA SILVESTRI, Il tessile della Decorazione degli inter- RETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 14–18, DORETTA DAVAN- ni del XVII secolo, u: La Collezione Gandini. Merletti, ricami e ZO POLI (bilj. 23), 35. galloni dal XV al XIX secolo (ur. Thessy Schoenholzer Nichols, 34 MONICA CERRI (bilj. 17), 59. Iolanda Silvestri), Modena, 2002., 33. 35 DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 20), 16–22. 54 MARIALUISA RIZZINI (bilj. 36), sl. XX, nenumerirano. 36 MARIALUISA RIZZINI, I merletti in filato metallico, u: Merletti 55 DAMIR TULIĆ, NINA KUDIŠ, Opatska riznica, katedrala i cr- a Gandino. La collezione in oro, argento e lino del Museo della Ba- kve grada Korčule, Korčula, 2014., 127, 130. silica (ur. Thessy Schoenholzer Nichols, Silvio Tomasini), Gandi- 56 MARIALUISA RIZZINI (bilj. 19), 64. no, 2012., 249. 57 DORETTA DAVANZO POLI, Basilica del Santo I tessuti, Pado- 37 MARIALUISA RIZZINI (bilj. 36), 23. va, 1995., 144., kat. 3. 38 MARIALUISA RIZZINI (bilj. 19), 58–60; SANTINA M. LEVEY, 58 SILVIA URBINI, Bordo, u: La Collezione Gandini. Merletti, ri- Lace in the early modern period c. 1500-1780, u: The Cambridge cami e galloni dal XV al XIX secolo (ur. Thessy Schoenholzer history of western textiles (ur. David Jenkins), Cambridge, 2003., Nichols, Iolanda Silvestri), Modena, 2002., 194. kat. 236. 592; DORETTA DAVANZO POLI (bilj. 23), 22. 59 SILVIJA BANIĆ, Prilog poznavanju sakralnih inventara otoka 39 U spomenutoj francuskoj poemi La Révolte des Passemens iz Raba: najvrjedniji povijesni tekstili sačuvani na misnom ruhu i 1661. godine upravo su srebrne i zlatne čipke bile pokretači cijele drugim dijelovima liturgijske opreme, u: Rapski zbornik II. (ur. pobune. MARIALUISA RIZZINI (bilj. 19), 57. Jospi Andrić, Robert Lončarić), Rab, 2012., str. 467–468, 484. 40 PAULINE JOHNSTONE, High Fashion in the Church, Wakefield, 60 IVA JAZBEC TOMAIĆ (bilj. 15), 530–531. 2002., 211. 61 SILVIJA BANIĆ, Ranonovovjekovne tkanine s uzorkom na litur- 41 MARIALUISA RIZZINI (bilj. 19), 58. gijskim predmetima Zadarske nadbiskupije, doktorski rad. Sveu- 42 Čipka je izvorno bila prišivena na drugu podlogu s obzirom čilište u Zagrebu. Filozofski fakultet Zagreb, 2016., CCCXXXV na to da je sadašnja satenska tkanina iz 19. stoljeća. CLAUDIA – CCCXXXVII. CREMONINI, IOLANDA SILVESTRI, Splendori in filigrana. 62 SILVIJA BANIĆ (bilj. 51), 52, 53. Pizzi e ricami d’oro e d’argento nei parati liturgici estenesi dei 63 SILVIJA BANIĆ (bilj. 61), svezak I., tabla LIX, 156. secoli XVII e XVIII, u: La Collezione Gandini. Merletti, ricami e galloni dal XV al XIX secolo (ur. Thessy Schoenholzer Nichols, Iolanda Silvestri), Modena, 2002., 76–77.

Slični članci

21-30 od 50

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.