##plugins.themes.oapBasic.skip##
Επιθεώρηση Αδριατικής Τέχνης Αναζήτηση

Koncept prisutnosti umjetnika u suvremenoj umjetnosti

aspekti auratskog

DOI 10.15291/ars.4353

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Τόμ. 13 (2023)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Nadežda Elezović Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti nadezda.elezovic@uniri.hr ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

Razmatrajući umjetnička djela performativne, ambijentalne i digitalne umjetnosti, u radu se uvodi termin „prisutnost umjetnika” s osvrtom na obnovu kontemplativnog pristupa u umjetnosti. Primjenom pojma „prisutnost umjetnika” proširuje se dosadašnja mogućnost tumačenja djela upotrebom svojeg tijela, ovdje kao iskaza vlastite prisutnosti, ontičke egzistencije i postojanja svojeg bića u svijetu u različitim okolnostima vremena. Fokus tumačenja preusmjerava se s iskustava body-artističke ili bihevioralne prakse prema reprezentaciji prisutnosti. Uočenoj ritualizaciji postupaka pridaje se auratsko svojstvo i razmatra posredstvom teorije o auri Waltera Benjamina. Slijedom aktualizacije u teorijama nakon modernizma, koncept aure prihvaća se kao složena spoznajno-estetska kategorija, a u poveznici s neoritualnom izvedbom djela primjenjuje na analizi slučajeva. Koncept prisutnosti umjetnice kao auratskog obilježja djela analizira se u performansima Marine Abramović, a u kratkim postcovid filmovima redatelja Davida Lyncha rekontekstualizacija auratskog u digitalnoj umjetnosti. Zaključno se raširenost koncepta podastire djelima Wolfganga Laiba, te Yvesa Kleina, Richarda Longa i Željka Jermana.

prisutnost umjetnika u umjetnosti, auratska umjetnost, Marina Abramović, David Lynch, Wolfgang Laib, transformacijska funkacija umjetnosti
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Περίληψη
  2. Uvod
  3. BILJEŠKE

Uvod

Za razliku od teorijskog pojma „prisutnost” u kojem se upotreba tijela u umjetnič- kom djelu ostvaruje kao „objekt” izlaganja, ili kao subjekt bihevioralnih praksi,1 u radu se uvodi pojam „prisutnost umjetnika” za umjetničke prakse s upotrebom svojeg tijela i tjelesnosti u cilju iskaza vlastite prisutnosti kao egzistencijalne i ontičke kategorije u umjetnosti. Pojam „prisutnost umjetnika” označava jedan od modaliteta prakse „pri- sutnosti” u umjetnosti, u kojem se vlastitom tjelesnošću i repetativno-ritualiziranim radnjama pri izvođenju uspostavlja kontemplativno-osjetilna razina djela. Interes se umjetnika s materijalne i fizičke prisutnosti preusmjerava prema suptilnijim ostvare- njima prisutnosti svojeg subjekta u vremenu i prostoru. Termin prisutnost umjetnika uvodi se radi rasvjetljavanja fenomena konceptualizacije egzistencijalne prisutnosti subjekta posredstvom tjelesnosti,2 i tumači se u kontekstu auratskog određenja djela. Analiza studija slučajeva u drugom dijelu rada upućuje na ritualno-kontemplativ- nu praksu izvođenja djela kao iskaza specifičnog spoznajnog iskustva u umjetnosti u različitim okolnostima vremena i neovisno o mediju izvedbe. Opisana strategija često je u službi postizanja transformacijskih iskustava umjetnika i/ili publike posredstvom umjetnosti (Marina Abramović, David Lynch). Dakle, govorimo o transformacijskoj funkciji umjetnosti. Iz svega navedenog, ovako shvaćena pojava prisutnosti umjetni- ka tumači se primjenom spoznaja o auratskom aspektu djela,3 na način kako je pojam „aure umjetničkog djela” u svojoj kritičkoj teoriji modernizma formulirao njemački filozof i teoretičar umjetnosti Walter Benjamin (1892. – 1940.). U radu se koncept „prisutnost umjetnika” analizira polazeći od nekoliko ključnih polazišta: 1.) pojam se uvodi radi objedinjavanja i analize djela s vlastitim tijelom kao iskaza vlastite prisutnosti, odnosno egzistencijalnog postojanja vlastita bića u različi- tim okolnostima vremena; 2.) riječ je o djelima u kojima se obnavlja kontemplativni aspekt djela; 3.) prema odabiru problema i načinu izvođenja djela ostvaruje se osjetil- no/iskustveno/estetsko svojstvo/efekt djela koji se najbliže može povezati s Benjami- novim pojmom aure djela; 4.) reafirmacija pojma aure u suvremenim teorijama omo- gućava njegovu primjenu u analizama slučajeva; 5.) analizom obuhvaćena umjetnička praksa sadrži navedene kvalitete. Teorijske teze Waltera Benjamina o auri umjetničkog djela uvode se kao uporište argumentaciji i boljem razumijevanju pojave prisutnosti umjetnika u umjetnosti kao čulne i kontemplativne kategorije. U studijama slučaja u drugom dijelu rada analizira se: 1.) prisutnost umjetnice Marine Abramović; komparativno se analiziraju dva performansa: Prelazak noćnog mora (1981. – 1987.), izveden u suradnji s Ulayem, i Umjetnica je prisutna (MoMA, 2010.); 2.) prisutnost umjetnika u trima kratkim filmovima u digitalnoj produkciji redatelja Davida Lyncha: Današnji broj je…, Na čemu David danas radi? te Izvještaji o vremenu, paralelno snimanim u vrijeme izolacije zbog pandemije bolesti COVID-19 te u postcovid produkciji (2020. – 2022.); 3.) trag prisutnosti umjetnika Wolfganga Laiba u radovima s peludi: site-specific instalacija Pelud lješnjaka, 2013.; u kontekstu tragova prisutnosti navode se djela Yvesa Kleina, Richarda Longa i Željka Jermana.

Suvremena aktualizacija Benjaminove teze o auri djela Pojam „aure umjetničkog djela” u teoriju uvodi njemački filozof i teoretičar umjet- nosti Walter Benjamin, u uvjetima društveno-političkog ozračja u Njemačkoj i Europi ranih 30-ih godina 20. stoljeća, kako bi istaknuo svojstva originalnog umjetničkog djela u odnosu na status njegove reprodukcije. Pojam artikulira kao složenu katego- riju, najavljujući njome promjene u pristupu tumačenja umjetničkih djela koje će se osobito aktualizirati s iskorakom umjetnosti u područje kulture i antropologije, kao zone propulzivnog širenja granica vizualne umjetnosti. Iako Benjamin koncept aure i njezina iščeznuća definira u okviru svoje povijesno-kritičke estetike modernizma i

umjetnosti: aspekti auratskog

najuže povezuje s paradigmatskim promjenama nastalim u uvjetima tehnološke re- produkcije umjetničkih djela, osobito medija fotografije i filma, fenomen je reafir- miran u teorijama postmodernizma te iznova aktualiziran u suvremenim teorijskim pristupima, posebice u teoriji vizualne umjetnosti, medija i kulture. Dapače, brojne teorijske studije posvećene ovom fenomenu pokazuju da je pojam aure u teoriji um- jetnosti kontinuirano prisutan i, čini se, uvijek iznova aktualan. Benjamin, naime, pojam aure artikulira u eseju Kratka povijest fotografije (Kleine geschichte der Photographie, 1931.), te razvija u svojem utjecajnom eseju Umjetnost u razdoblju tehničke produkcije (Das Kunstwerk im Zeitalter seiner technischen Reprodu- zierbarkeit), koji piše u egzilu u Parizu 1935. godine. U obama spomenutim djelima auru ne definira jednoznačno, već je aura: 1.) „‘ovdje i sada’ umjetničkog djela – nje- gova jednokratna egzistencija na mjestu gdje se nalazi”, a „‘ovdje i sada’ originala tvori pojam njegove autentičnosti”4; 2.) „naročito tkanje prostora i vremena: jedinstvena manifestacija daljine, ma koliko god bila blizu”5; 3.) aura je „medij”,6 uvjetovan po- sredovanjem ljudske djelatnosti i prisutnosti i u relacionalnom je odnosu s opažajem. Govoreći o gubitku aure, Benjamin razaranje aure smatra društveno i tehnološki uvjetovanim procesom, jer: 1.) „u doba tehničke reprodukcije umjetničkog djela pro- pada njegova aura”7; 2.) razaranje aure uzrokuje „promjene u mediju opažanja”, kao posljedice „društvenih prevrata”; 3.) razvojem građanstva i „izopačavanjem građan- skog svijeta” aura „iščezava”, ali se „nastoji simulirati”8; 4.) odbacivanje aure je „vrsta socijalnog stava”,9 uvjetovanog „propadanjem morala”10; 5.) razaranje aure ide uz ma- sovnu proizvodnju, kretanje masa te preferenciju „istovrsnog u svijetu”.11 S druge strane, obilježje auratskog uočava i u predmetima izvan umjetničkog pod- ručja i institucijske funkcije umjetnosti: 1.) govori se o auri „historijskih” i „prirodnih tvorevina”. Auru prirodnih tvorevina moguće je „udisati”, spoznati iz prirode,12 što joj daje obilježje šire spoznajno-osjetilne kategorije i govorimo o osjetilnoj recepciji; 2.) „neponovljivost” je ključno obilježje aure13; 3.)„vrijednost autentičnog umjetničkog djela utemeljena je u ritualu”,14 iz čega proizlazi povezanost aure s ritualnom funkci- jom djela; 6.) „Ne postoji kopija aure”,15 odnosno aura nije reproduktibilna. „Dokidanje” aure u djelima moderne umjetnosti Benjamin zapaža u dadaističkom „obeščašćenju” materijala, odbacivanju kontemplativnog karaktera djela i odvajanja umjetnosti iz njezina prvotnog utemeljenja u kultu i ritualu. 16 Iako fenomen gubitka aure razmatra ponajprije u okviru reprodukcije medija fotografije i filma, smatra da se „prava aura pojavljuje u svim stvarima, ne samo u njima u određenim vrstama stvari, kako ljudi zamišljaju”.17 Kako je navedeno prije, Benjamin govori o osjetilnoj recepciji aure, primjerice, auru je moguće „udisati” i udahnutu je spoznati. U tom smislu suvremeni teoretičar medija Antonio Somaini (r. 1968.) smatra da Benjaminovo „osjetilno iskustvo – obli- ci i ritmovi percepcije” proširuju vidljivi svijet iskustvima senzornog.18 S tim u vezi američka teoretičarka filma i medija Miriam Bratu Hansen (1949. – 2011.) odbacuje uobičajeno shvaćanje Benjaminove aure kao „estetske kategorije”, te pojam elaborira u okviru šire „antropološke, opažajno-mnemoničke i vizionarske dimenzije aure”.19 Bratu Hansen, naime, pojam aure tumači kao Benjaminov postupak intencionalne „rekonceptualizacije iskustva”. Prema autorici, Benjamin je konceptom aure nastojao iznova zamisliti „(reimagine /something like/) iskustvo u uvjetima tehnološki posre- dovane kulture”.20 Kao razlog njegove „misije” i teorijske rekonceptualizacije iskustva nalazi u potrebi iznalaženja „novih načina percepcije” kao strategije nadvladavanja društveno-političke atmosfere pred početak rata. Na tom tragu filozof Dag T. An- dersson auru također tumači kao „estetičku” i „teoriju iskustva”.21 Stoga raspravu o aspektima gubitka aure predlaže usmjeriti prema analizi gubitka „iskustva” i „njegove preobrazbe” u okolnostima vremena. „Suvremenu relevantnost mišljenja” Waltera Benjamina uočio je također njemački filozof, sociolog i teoretičar Jürgen Habermas (r. 1929.) koji je postupak raskidanja

umjetnosti: aspekti auratskog

umjetnosti s tradicijom rituala povezao s „povijesnim procesom racionalizacije”.22 U tom kontekstu francuski filozof Didi-Huberman (r. 1953.) smatra da je pojam aure u cilju njegove reafirmacije u novijim teorijskim primjenama potrebno rekontekstu- alizirati. U analizi umjetničkog djela predlaže „tražiti artikulaciju između formalnih singularnosti i antropoloških paradigmi”.23 Stoga u teoriju uvodi sintagmu „supozicija aure”, uključujući u analizu umjetničkih djela spoznaje iz područja antropologije. Da u današnjoj digitalnoj umjetnosti razlikovanje kopije od originala ovisi o kontekstu, teza je teoretičara umjetnosti, religije i medija Borisa Groysa (r. 1947). Transpozicija Benjaminova koncepta aure u doba digitalne reprodukcije za Groysa je logičan slijed. Naime, prema Groysu, za razliku od „deauratizacije” umjetničkog djela u vrijeme „mehaničke reprodukcije”, u današnje vrijeme digitalne reprodukcije zamjećuje se povratna „reauratizacija” djela. Auratičnost se, prema Groysu, ostvaruje u suvremenoj digitalnoj umjetnosti. Navedeno podastire tvrdnjom da u digitalnom prostoru karakter „originalnosti djela” više ne počiva na tradicionalnom oblikovanju predmeta, već se autentičnost postiže „uključivanjem” djela „u određeni kontekst” ili u okvir teorijske analize.24 Pojavu „reauratizacije” u umjetnosti uočio je počevši od medija instalacije, osobito u postmodernom načinu kreiranja djela kao „beskonač- nog niza reprodukcije i ponavljanja” ili njihove implementacije u novo djelo. Status originala u odnosu na status njegove kopije u tim djelima određen je kontekstom koji određuje tumačenje djela, prema stavu Groysa. Na temelju navedenog podastire se ne samo status i aktualnost Benjaminova kon- cepta aure djela već i teorijska rekontekstualizacija termina i njegova primjena u širim disukurzivnim analizama umjetnosti i medija, s naglaskom na osjetilno iskustvo kao ključno obilježje auratskog. Prema navedenim tezama, osjetilna recepcija aure u te- oriji omogućava bolje razumijevanje djela vizualne umjetnosti s tendencijom iskaza nematerijalnih, egzistencijalnih te spiritualnih aspekata djela, o kojima je ovdje riječ. Slijedom reafirmacije pojma aure djela u širim suvremenim analizama umjetnosti, u radu se koncept aure prihvaća u širem kontekstu, kao složena spoznajno-estetska kategorija koja uključuje iskustveni doživljaj u poveznici s neoritualnom izvedbom djela, te se primjenjuje na analizi studija slučajeva, u drugom dijelu rada.

Studije slučaja: Marina Abramović, David Lynch, Wolfgang Laib i primjeri ostavljanja traga svojeg prisustva u umjetnosti (Yves Klein, Richard Long i Željko Jerman)

Auratska prisutnost umjetnice Marine Abramović Pojam prisutnosti umjetnika u umjetnosti najdosljednije je u svojem radu provela umjetnica Marina Abramović (r. 1946.), što je izravno naznačeno u naslovu njezina performansa Umjetnica je prisutna (The Artist is Present, MoMA, 2010.), Koncept pri- sutnosti istražuje se komparativnom analizom dvaju performansa: Prelazak noćnog mora (Night Sea Crossing, (1981. – 1987.), izveden u suradnji s Ulayem, i Umjetnica je prisutna (The Artist is Present, MoMA, 2010.), oba s tendencijom konceptualizacije prisutnosti umjetnika/ce na način ritualno-kontemplativne izvedbe djela. Intencija je u obama slučajevima usmjerena prema stvaranju intrinzičnih iskustava posredstvom umjetnosti i auratskog efekta djela. S njemačkim umjetnikom i partnerom Ulayem (Uwe Laysiepen, 1943. – 2020.) Abramović surađuje punih dvanaest godina (1976. – 1988.), počevši od serije perfor- mansa koje pod nazivom Relacioni radovi i u rasponu od dvije godine (1977. – 1979.) zajednički izvode na različitim lokacijama i kontinentima. Koncept „vitalne umjetno- sti” (Art Vital) razvili su u istoimenom manifestu, naglasivši bihevioralni aspekt svojeg zajedničkog nomadskog načina življenja i rada. Ciklus od 22 realizirana performansa Prelazak noćnog mora izvodili su u periodu od 1981. do 1987. godine, na devetnaest različitih lokacija i pet kontinenata, te prema unaprijed definiranom scenariju; u vanj-

umjetnosti: aspekti auratskog

skom ili galerijskom prostoru su neprekidno, šutke i bez ikakvih kretnji tijekom sedam sati sjedili za stolom jedan nasuprot drugomu, neprekidno se gledajući u oči, odjeveni u jednobojne kombinezone naglašenog kolorita (plavo-žuto, plavo-crveno, žuto-bijelo).25 Kontrola vladanja nad tijelom ključan je aspekt izvedbe u postizanju koncentrirane svje- snosti na vlastitu prisutnost. O tome svjedoči popratni tekstni opis rada, naslovljen Pri- sustvo (Presence) s naglaskom na „biti prisutan” kao svojevrsna izjava umjetnika: Prisustvo. Biti prisutan u dugim vremenskim periodima. Sve dok prisustvo raste i opada, od Materijalnog do nematerijalnog, od Forme do besformnog, od Vremena do bezvremenskog.26 Koncepcija performativne prisutnosti kao umjetničkog čina obuhvaća ideju o pri- sutnosti umjetnika „ovdje i sada”. Riječ je o upotrebi duhovne (neumjetničke) prakse stjecanja izravnog iskustva o prisutnosti u ovdje i sada vremena i prostora, koju su Abra- mović/Ulay iz spiritualnog/religijskog područja transponirali u područje umjetnosti. Naime, performans su koncipirali pod utjecajem kulture i duhovne prakse Aboridžina, boraveći devet mjeseci s plemenskom zajednicom (plemenom Pintupi) u Velikoj Vik- torijinoj pustinji u Australiji.27 Koncept „ovdje i sada” osobito je zastupljen u duhovnim praksama različitih filozofsko-religijskih tradicija,28 a u novije vrijeme reafirmiran je u okviru new age literature s naglaskom na „svjesnost sadašnjeg trenutka”,29 dok se u znanstvenoj literaturi pojam najčešće primjenjuje u području društvenih znanosti, po- sebice socijalne psihologije.30 Koncept „ovdje i sada” realiteta u literaturi prepoznat je u kontekstu bavljenja sadašnjim trenutkom u okviru filozofije egzistencijalizma, osobito u djelima francuskog filozofa i književnika Jean-Paula Sartrea i njemačkog filozofa Mar- tina Heideggera.31 Povjesničar umjetnosti Dejan Sretenović prije opisan performans povezuje s ritualno-šamanističkim umjetničkim praksama, te govori o meditativnim karakteristikama performansa u kojima uočava „auru” djela.32 S novim izvedbama performansa, formalni koncept djela svaki se put iznova po- navlja, što repeticiju i ritualizaciju izdvaja kao ključni operativni postupak izvedbe prisutnosti u djelu.33 Ritualizirana forma ciklusa Prelazak noćnog mora koncipirana je kao kontemplativna i meditativna praksa, transponirana iz područja neumjetničkih ezoterijskih rituala i orijentalne duhovne prakse u područje umjetnosti. I to na način imerzije sakraliziranog i kultnog u prostor umjetnosti.34 Ne govorimo o simulaciji, već rekreiranju rituala. Transformacija čulnog ili spoznajnog koja proizlazi iz te prakse inicirana je intrinzičnim pobudama umjetnika. Čin ne/djelovanja kao kontemplativ- ni aspekt djela reflektira se u polju individualnog i iskustvenog, odnosno u područ- ju nevizualnog. Drugim riječima, senzorna iskustva umjetnika nevidljiva su, ali su integralni materijal ovog slojevitog rada kojim djelo zadobiva auratsko, kao ključno određenje. Auratsko obilježje dodatno je akcentirano transformacijskom funkcijom performansa, odnosno spoznajno-iskustvenom razinom djela. Abramović koncept prisutnosti obnavlja redefinirajući ga u retrospektivnoj izložbi / performansu Umjetnica je prisutna (2010.). U rad s transformacijskim iskustvom posredstvom umjetnosti sada uključuje i publiku. Naime, nasuprot umjetnici sada sjeda publika, a anonimni gledatelj postaje sukreator djela i svjedok postignutog au- ratskog efekta. Dakako, bez prethodno stečene vještine koncentriranog nedjelovanja u formi intenzivnog, nepomičnog sjedenja u tišini. U okolnostima višesatne izvedbe pred auditorijem i u kontekstu institucijskog okvira globalno slavnog muzeja, smisao se djela ostvaruje u interakciji s publikom. Fotografska i videodokumentacija uspo- stavljenog emotivnog kontakta postaje materijal koji se naknadno izlaže ili distribuira globalno putem društvenih mreža. Drugim riječima, koncept prisutnosti umjetnica iz ranije postkonceptualne umjet- ničke prakse transponira u kontekst spektakularizacije svijeta umjetnosti,35 a djelo

umjetnosti: aspekti auratskog

time zadobiva status prostorno-vremenskog događaja. Uspostava neverbalnog/osje- tilnog komunikacijskog odnosa Abramović i anonimnih sudionika iz publike proi- zašla je iz ranije konceptualizacije prisutnosti, sada osamostaljene do razine medija djela. Time uspostava suodnosa umjetnice i publike, kao auratska kategorija, postaje nositelj značenja djela. Na tom tragu, možemo se nadovezati na stav teoretičara Bo- risa Groysa, kao parafraze filozofa Marshalla McLuhana – ovdje se ne sugerira „me- dij je poruka”, već je sada „poruka postala medij”.36 Drugim riječima, ritualizacijom i posredovanjem svojeg prisustva, umjetnica zapravo radi s auratskim aspektom kao medijem djela. Odnosno, medij opisanog djela čini „naročito tkanje prostora i vre- mena: neponovljiva pojava daljine, ma koliko god bila blizu”,37 kako je auru tumačio Benjamin. Intencija je u obama slučajevima usmjerena prema ritualizaciji tjelesnog te stvaranju intrinzičnih, transformacijskih psihičkih iskustava posredstvom umjetno- sti, pa se i repetitivna forma djela podređuje auratskoj funkciji djela.

Aura i prisutnost umjetnika u digitalnoj COVID-19 i postcovid produkciji kratkih filmova redatelja Davida Lyncha David Lynch (r. 1946.), filmski redatelj i eksperimentator u području medija; du- gometražnih i kratkih eksperimentalnih filmova, slikarstvu i animaciji, posljednjih se godina posvetio snimanju kratkih dokumentarnih videouradaka, i to upotrebom di- gitalne tehnologije i društvenih mreža. Od kraja 2018. godine dnevno ih objavljuje na svojem YouTube kanalu, naslovljenom David Lynch Theatre.38 Na kanalu je moguće pra- titi, kako se navodi, „kratke filmove, djela i iznenađenja redatelja Davida Lyncha – uk- ljučujući njegovo dnevno vremensko izvješće”. Naime, osim eksperimentalnih kratkih filmova, objedinjenih popisom Kratki filmovi, neke od kojih je prikazao na filmskim festivalima u Cannesu (Apsurd/Škare, 2007.) te u Veneciji (Avanture Alana R., 2020.),39 Lynchev YouTube teatar također obuhvaća serijal Rabbits koji je danas, na tragu prepo- znate Lyncheve estetike i začudnosti, predmet interesa znatnog broja znanstvenika. Na- dalje, serija kratkih videosnimaka Imaš li pitanje za Davida? / Do You Have a Question for David?, uvijek istog scenarija u kojem Lynch odgovara na prije postavljena pitanja gledatelja, te konačno, još i tri serije kratkih dokumentarnih filmova sa scenarijem kon- tinuiranog ponavljanja istih ili sličnih naizgled dnevnih aktivnosti. Riječ je o serijalima: Današnji broj je… / Today’s Number Is..., Na čemu David danas radi? / What Is David Working on Today?, te Izvještaji o vremenu / Weather Reports, sva su tri paralelno snimana tijekom pandemije bolesti COVID-19 i nakon nje, tijekom dvije godine i u periodu od 2020. do kraja 2022. godine. U nastavku će Lyncheva strategija repetitivnog ponavljanja kadrova, scenarija i naracije, trajanja, i to u svakom od triju navedenih serijala kratkih dokumentarnih filmovima, biti pojašnje- na u kontekstu postizanja auratskog efekta. Auratsko počiva na postupcima kreiranja „estetike neponovljivog”, a jedinstvenost se postiže kontinuiranom repeticijom, odnosno, repetitivnim ponavljanjem sadrža- ja, formata, postupaka izvedbe, kao i rekreiranjem kontemplativnog aspekta djela, te osobito procesom dekonstrukcije vremena u postupku dezintegracije stabiliteta fizič- ke realnosti. Lynch se u ovim djelima pojavljuje „predstavljajući sebe”, odnosno svoj umjetnički subjekt i svoj „radni proces”, iskazano riječima Benjamina. Digitalni medij i društvena mreža su platforma na kojoj se uspostavlja digitalni teatar. Naizgled sva- kidašnja realnost virtualne komunikacije u doba covid pandemije koju Lynch prisvaja u svojim kratkim filmovima, suptilno se na semantičkoj razini sublimira u polje au- tentičnog estetskog iskustva. Sve u cilju dezintegracije fizičkog realiteta, postupcima kojima se potencira transformativna funkcija djela i omogućava obnova njegove aure u okviru reproduktibilnog digitalnog medija. Sva tri kratka dokumentarna serijala Današnji broj je…, Na čemu David danas radi? te Izvještaj o vremenu, dnevno su tijekom više od dvije godine objavljivana na internet- skoj platformi Lyncheva teatra, a karakterizira ih ponavljanje elemenata, napose uvijek

umjetnosti: aspekti auratskog

jednog te istog kadra i sadržaja scenarija. Snimani su uglavnom jednom kamerom (Da- našnji broj je…, Izvještaj o vremenu) na istoj lokaciji Lyncheva radnog prostora, donjim kutom snimanja, jednakim osvjetljenjem, uz scenarij u kojem se Lynch gledateljima izravno obraća iz svojeg privatnog/radnog okruženja, u krupnom planu pozicioniran ispred kamere. Kadrovi svih epizoda tijekom dvije godine svakodnevnog izlaženja nisu se znatno mijenjali, gotovo su identični. Forma izravnog „videojavljanja” iz zatvorenog ambijenta privatnog/radnog prostora, namijenjena internetskom reproduciranju, na- likuje na „virtualnu” komunikaciju kakva se uspostavila u doba pandemijske izolacije zbog bolesti COVID-19. Dojam začudnosti i dvosmislenosti stvara odabir dokumen- tarnog snimanja naizgled uobičajenih dnevnih radnji Lyncha (kako se to uvriježilo u doba izolacije) pa funkcija filma ostaje zamagljena. S druge strane, artikulacija atmos- fere apsurda specifičnost je Lyncheve retorike u cjelokupnom kinematografskom opusu ovog redatelja, a prepoznaje se i pozivanje na filozofsko-estetičku zamisao i umjetničku tradiciju Samuela Becketta. Time smo zapravo zakoračili izvan zbiljskog i nefikcijskog u Lynchevim serijaliziranim kratkim filmovima. Tvrdnja se podastire metodom kreiranja atmosfere, osobito zvukovima iz okoliša, kontrastiranjem banalnog i začudnog ozrač- ja irealne realnosti. Stoga navedeni kratki filmovi otvaraju pitanje o problemu njihove autentičnosti u uvjetima digitalne/internetske reprodukcije. Dakle, pitanje govorimo li ovdje uopće o dokumentarnosti ili radije o konceptu formalne dekonstrukcije realnog. I to u smjeru postizanja autentičnosti, odnosno auratskog efekta djela. Sve navedeno proizlazi iz analize postupaka repeticije i sadržaja serijala. U svakoj od ukupno 850 epizoda serije kratkih digitalnih filmova Današnji broj je… koja se na umjetnikovoj YouTube teatar platformi prikazivala svakog dana, počevši od 17. 8. 2020. pa do 16. 12. 2022., ponavlja se isti sadržaj i način snimanja. U kadru dugom če- trdesetak sekundi, snimanom jednom kamerom iz donjeg rakursa, Lynch u krupnom planu iz obične staklenke s deset kuglica obilježenim brojevima svakog dana slučaj- nim odabirom izvlači po jednu i pokazuje u kameru uz riječi Todays number is… uz izvučeni broj. Sugerirana slučajnost u opreci je s negacijom slučajnog, s konkretnošću datuma koji Lynch iznosi na početku svakog „izvlačenja”. Epizode su snimane pod nadstrešnicom ateljea s alatima i uvijek istim materijalima u pozadini, te s naznakom zelenila prirode, do zimskog perioda 7. 11. 2020., kada se snimanje nastavlja u inte- rijeru ateljea. Serijal Na čemu David danas radi? ponešto se razlikuje od ostalih dvaju, za sada obuhvaća osamnaest prikazanih epizoda, a trajanje svake pojedine varira u rasponu od 1’20’’ do 4’36’’. Epizode funkcioniraju u formi dnevnog izvještaja o radovima koje Lynch tog dana namjerava učiniti u svojem ateljeu/radionici. Uglavnom se bavi za- čudnim predmetima i naizgled funkcionalnim napravama od drva,40 premda zapravo snima kratki filmski uradak. U ciklusu Izvještaji o vremenu Lynch se izravno svakog jutra javlja iz svojeg ureda i iznosi vremensku prognozu za Los Angeles tog dana. Kratke jednominutne videoiz- vještaje o vanjskoj temperaturi i vremenu objavljuje dnevno, tijekom 950 dana, počev- ši u vrijeme pandemijske izolacije, od 11. 5. 2020. pa sve do 16. 12. 2022., uz ponavlja- nje istog koncepta i sadržaja. Naime, sjedeći ispred ekrana s kamerom postavljenom u donjem kutu, David Lynch izravno se putem interneta obraća gledateljima naracijom o vremenu i mislima/nadahnuću za taj dan. Kadar se nikad ne mijenja, Lynch sjedi za stolom ispred kamere postavljene u do- njem kutu, dok se iza njega nazire obris ispražnjenog interijera s drvenim plohama ormara, a duž lijevog kuta je fragment prozora sa zelenilom interijera s palmom. Sva- ka serija započinje očitovanjem o datumu i danu u tjednu, nakon čega Lynch prenosi informaciju o jutarnjoj temperaturi, najčešće govoreći o „čistom”, „prohladnom” ili „oblačnom jutru” uz prognoziranje poslijepodnevne temperature, nakon čega krat- ko iznosi misao tog dana, nadahnuće, viziju ili opis filmske scene, narativnu priču, atmosferu glazbe. Snimka završava optimističnim pozdravnim riječima uz upućiva- nje želja svim gledateljima o lijepom vremenu: „plavom nebu” i „zlatnom suncu”.

umjetnosti: aspekti auratskog

Specifičnost Lyncheva tretmana vremena u službi dekonstrukcije realiteta,41 dan- ska teoretičarka filma i medija te poznavateljica Lyncheva opusa, Anne Jerslev pove- zuje sa strategijom repeticije i ritualizacije kao ključnog obilježja djela.“42 Repeticija, naime, nije novina u Lynchevu radu, dapače, sam je o ovoj svojoj strategiji rekao: (…) iako su kadrovi filma uvijek isti – isti broj, u istom nizu, s istim zvukovima – svaka projekcija je drugačija. Razlika je ponekad suptilna, ali postoji. Ovisi o publici. Postoji krug koji ide od publike do filma i natrag.43 Može se zaključiti kako kratki filmovi za Davida Lyncha nisu dokumentarni formati i platforme bilježenja banalnog, dnevnog, sadržaja i vlastitih radnji, već označavaju po- vezanost s idejom destabilizacije perceptivne slike u namjeri dekonstruiranja realiteta, kao što to inače čini u svojoj kinematografiji. Jerslov Lynchovu strategiju dekonstruk- cije linearnog tijeka vremena uviđa u postupcima ponavljanja radi postizanja „dvo- smislenog osjećaja vremena”.44 Destabilizacija slike svijeta odvija se usprkos Lynchevu inzistiranju na izravnoj komunikaciji i „izravnoj linearnoj temporalnosti” na način kontinuiranog nabrajanja vremenskih odrednica, odnosno imerzije naizgled stvarnih vremenskih uvjeta vremena ili događanja u realnom kalendarskom datumu. Naime, svaki kratki „izvještaj” Lynch započinje informacijama o vremenu, sugerirajući doku- mentacijski aspekt i bilježenje realnosti. Dokinuti realitet razabire se iz navođenja dviju prognoza za isti dan, jutarnje i dnevne, te uz uvijek isti završetak filma. Opisan tretman vremena Jarslov povezuje sa strategijom repeticije i ritualizacije kao ključnog obilježja dekonstrukcije vremena u Lynchevim digitalnim kratkim filmovima.45 Lynch ne negira cjelovitost perceptivnog partikularnim akcentima, dapače, slika svijeta sublimira se u jedinstvenost iskustvene stvarnosti. Auratsko se odražava u na- dilaženju partikularnog. Posebice u „rekonceptualizaciji” iskustava kontemplativnog, senzornog i čulnog, u uvjetima virtualno posredovane realnosti. Ponavljanje se time nameće kao polazište za kreiranje autentičnosti i auratskog aspekta djela. Boris Groys i redatelj Andrei Ujice, primjerice, Lynchev način rada po- vezuju s intencijom postizanja „mistične aure” u djelu: Pokrenuti sliku, crtež ili fotografiju jedini je način da se postigne apsolutna podu- darnost sva tri vremena – prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ovo sadržajno isprepli- tanje podjela vremena, koje se ne može objasniti konvencionalnim analitičkim alati- ma, ono je što Lynchevim filmovima daje njihovu mističnu auru.46 U kratkim digitalnim filmovovima Davida Lyncha prisutnost umjetnika ostvaruje se u digitalnom/virtualnom mediju u kojem, kako to prepoznaje Greg Olson, filmski kustos i autor monografije o Lynchevu kinematografskom opusu, Lynch ostaje doslje- dan svojoj estetici koju ostvaruje kao potragu za „tajanstvenom neobičnošću života”.47 Stoga se tvrdnja Anne Jerslev o Lynchevoj intermedijalnosti u cilju stvaranja „neke nove medijske forme” pokazuje primjenjivom u razumijevanju imerzivnih postupaka u kreiranju atmosfere začudnosti.48 Iz navedenog proizlazi da se prisustvo umjetnika u kratkim digitalnim filmovi- ma Davida Lyncha odnosi na prisustvo umjetnika u vizualnoj umjetnosti digitalnih/ virtualnih medija s naglaskom na transcendenciju iskustvene razine realnog. Au- ratsko se ovdje zahvaća u kontekstu rekonceptualizacije ovog pojma u suvremenim tumačenjima,49 osobito prema stavovima Bratu Hansen o senzorno-spoznajnoj preo- brazbi iskustvene razine u okolnostima vremena. Drugim riječima, govorimo o tran- sformacijskoj funkciji umjetnosti kao auratskom obilježju djela.

Trag prisutnosti umjetnika u umjetnosti Koncept traga prisutnosti tjelesnosti umjetnika kao otisaka njegova bivanja odlika je djela konceptualne i postkonceptualne umjetnosti koja ne prikazuju, već bilježe prethodno realiziranu aktivnost, radnju, odnosno fizičku prisutnost umjetnika. Kao nevidljivi aspekt djela te su radnje upisane u umjetnički rad i određuju ga u kontekstu

umjetnosti: aspekti auratskog

problematizacije traga prisutnosti umjetnika u umjetnosti. Karakter „neponovljivosti i trajanja” tjelesne prisutnosti, pa i ekstrapolacije te prisutnosti iz fizičke, omogućava analizu izvedbe auratskog efekta. Primjerice, koncept prisutnosti je posredstvom bavljenja konceptom „praznine” u svojem radu tematizirao francuski neoavangardni umjetnik Yves Klein na izložbi Praznina (Le Vide) u pariškoj Galerie Iris Clert 1958. godine. Prema autoreferentnom iskazu, Klein je konceptom praznine u galeriji formirao „likovni senzibilitet u stanju prve materije”, odnosno „osjetilnost” kao odliku nematerijalnog aspekta vizualne um- jetnosti. Formiranje „nevidljive, ali prisutne” nematerijalne osjetilnosti kao aspekta njegove antiumjetnosti. Koncept traga kao prisutnosti svoje tjelesnosti realizirao je tijekom prvog festiva- la eksperimentalne umjetnosti pokreta Fluxus (Wiesbaden, Njemačka, 1962.) korejski umjetnik Nam Jun Paik u djelu Zen za glavu (Zen for Head). Paik je performativno trag svoje kretnje zabilježio umočivši glavu u tintu i otisnuvši pokret na listu papira, kao re- intrepretacije tekstne partiture američkog kompozitora La Monte Younga (Composition 1960 #10), te prizivanjem na istočnjačku tradiciju kaligrafske umjetnosti. Osobito je bilježenje tragova svojih kretnji i prisutnosti u pejzažu, u kontekstu um- jetnosti hodanja te konceptu fotodokumentiranja tragova svojih koraka, razvio britanski konceptualni umjetnik Richard Long (r. 1945.). Hrvatski umjetnik Željko Jerman (1949. – 2006.) otiskivanje traga svoje tjelesne prisutnosti realizirao je u kontekstu eksperi- mentalne i procesualne konceptualne fotografije, kada je u djelu izravno naslovljenom Ja (1975.) tijelo izložio sunčevoj svjetlosti i toplini, sunčajući se preko fotosenzibilnog fotografskog papira. U konačnici je na papiru zabilježio otisak vlastite tjelesne prisutno- sti kao znaka postojanja i prisutnosti vlastita bića u vremenu i prostoru, artikulirajući time auratski aspekt djela. Dojam „neponovljivosti” dodatno je naglašen naknadnim in- tervencijama s kemikalijama, kojima utječe na propadanje materijalnosti umjetničkog predmeta. Jermanova autoreferentna izjava da se njegovo umjetničko „djelovanje te- melji na svijesti o postojanju”, a „produkt te svijesti jest potreba za ostavljanjem traga”,50 može se dovesti u kontekst Benjaminova stava o „tehničkoj uvjetovanosti fenomena aure”.51 Riječ je o fotografiji u kojoj se djelovanjem duge ekspozicije i postupnim osvjet- ljavanjem, prema Benjaminu, aura „s naporom probila iz tame”, pa oblik kreiran na taj način govori o tom „svjetlosnom sabiranju” auratskog efekta.

Prisutnost u ritualiziranim postupcima rada na umjetnini Wolfganga Laiba Upotrebom peludi biljaka u realizaciji svojih ambijentalnih site-specific instalacija njemački umjetnik Wolfgang Laib (r. 1950.) razvio je poseban oblik kontemplativne umjetničke prakse u kojoj realizacija umjetničkog djela u galerijskom prostoru počiva na višegodišnjem, strpljivom i pažljivom prikupljanju peludi biljaka iz prirode u oko- lici svoje kuće. Organski materijal peludi za potrebe izvođenja umjetnina prikuplja od kasnih sedamdesetih godina (1977.), a pod utjecajem orijentalne filozofije, osobito taoizma, pridodaje mu vitalističko značenje materije koja u sebi sadrži esenciju budu- ćeg života biljke. Djelo Pelud lješnjaka (Pollen from Hazelnut, 2013.) realizirao je na tlu atrija Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku u formi žutog pravokutnika većih dimenzija (4,5 x 6 m) iz rafinirane organske materije praha peludi iz lješnjaka, koji je za tu priliku prikupljao tijekom 15 – 18 godina, od ranih 90-ih godina 20. stoljeća do realizacije instalacije. Monokromnu instalaciju intenzivno žutog kolorita realizirao je oslanjajući se na formalni jezik i tradiciju geometrijske apstrakcije, te na reduktivnu estetiku zen-budizma. Neoritualno svojstvo djela proizlazi iz kontemplativnog bav- ljenja organskim materijalom, te napose strpljivog dvadesetogodišnjeg prikupljanja peludi i repetativne prakse ponavljanja istih radnji u cilju postizanja auratskog efekta djela. Prisutnost umjetnika sugerirana je narativom o toj praksi koja se upisuje u re- cepciju djela, nejasnih granica između načina življenja i umjetničkog čina, odnosno umjetničkog rada i duhovne prakse. Drugim riječima govorimo o reafirmaciji aure,

umjetnosti: aspekti auratskog

pojavi reauratizacije u uvjetima suvremene umjetničke prakse u kontekstu šireg an- tropološkog određenja pojma kao spoznajno-estetske kategorije u poveznici s neori- tualnom izvedbom djela.

Koncept prisutnosti umjetnika, odabir djela, shematski prikaz

Umjetnik/ Djelo /medij Vrijeme Kontekst / Forma / Reprezentacija Prisutnost Nositelj Umjetnica pokret / vrsta Izvedba značenja

Marina Prelazak noćnog 1981.– 1987. Postkoncep- Umjetničko Reprezentacija Relacijska, Transponira- Abramović mora (Night Sea tualna djelo u formi meditativno - intimna i nje iskustava / Ulay Crossing), ciklus umjetnost ritualizirane duhovne prakse ritualna iz duhovno- performansa meditativne /ritual umjetnička meditativnih prakse praksa praksi u sustav Imerzija rituala umjetnosti i meditativne prakse duhov- ne prakse

Marina Umjetnica je 2010. Svijet s Transponiranje Neverbalna Relacijska, Relacija s Abramović prisutna (The pektakla / ritualizira- komunikacija javna praksa publikom je Artist is Present, Spektakulari- ne radnje u kao medij nositelj MoMA), zacija prostorno- Prisutnost u značenja retrospektivni događaja vremenski kontekstu performans događaj svijeta/kulture slavnih (celebrity kulture)

Wolfgang Pelud lješnjaka 2013. Spiritualna Geometrijska Duhovna Privatna Ekstrinzičan Laib (Pollen from umjetnost forma mono- praksa aktivnost izvor /Organ- Hazelnut), kromno žutog ski materijal site-specific pravokutnika / peludi / ambijentalna ritualna praksa Nevidljiva instalacija ritualizirana radnja

David Današnji broj 2020.– 2022. COVID-19 Transponiranje Izravna Internetski Ritualizacija, Lynch je… / Na čemu i postcovid online video- virtualna virtualno fragmentacija, David danas digitalna komunikacije komunikacija / posredovana začudnost i radi? / Izvještaji umjetnost (COVID-19 Dekonstrukcija ambijentalnost o vremenu, / društvene komunikacije) realnog kratki digitalni mreže u područje dokumentarni vizualne um- filmovi jetnosti

Na temelju provedene analize slučajeva zaključno se podastire postojanje medijski različitih umjetničkih praksi koje se mogu determinirati terminom „prisutnost umjet- nika”. Riječ je o primjerima u rasponu od postkonceptualne umjetnosti početka 80-ih godina 20. stoljeća, preko konteksta spektakularizacije događaja s jedne, te obnovljenog interesa za orijentalne filozofsko-religijske koncepte „svijesti” s druge strane, u prvom desetljeću 21. stoljeća, pa sve do najrecentnije COVID-19 i postcovid digitalne umjetnosti i virtualno posredovane stvarnosti. S tim u vezi, pokazuje se da se neovisno o kontinu- itetu umjetničkog interesa, reprezentacija prisutnosti umjetnika u različitim tehnološki

umjetnosti: aspekti auratskog

i društveno uvjetovanim okolnostima mijenja. Identifikacija se očituje u postupcima upotrebe tijela i bavljenja vlastitom prisutnošću, snažnoj tendenciji ka kontemplativ- noj razini djela, te ritualizacijom postupaka u postizanju auratskog svojstva djela, kao ključnim odrednicama pojma i obilježja djela. Analizom formalnih aspekata u pove- znici s reprezentacijom djela nadalje su ustanovljeni postupci imerzije sakraliziranog, kultnog, te senzornog iskustva, odnosno transponiranje postupaka/praksi iz neumjet- ničkih sustava u područje umjetnosti poput, ovdje, posuđivanja forme rituala u praksi Abramović, ritualno-duhovne prakse u djelu Laiba, te, konačno, forme pandemijske virtualne komunikacije u kratkim filmovima Lyncha. 52 Analizirane prakse u kontekstu koncepta prisutnosti umjetnika, čini se, otvaraju mogućnost za daljnja istraživanja i širenje spoznaja o ovom obilježju, napose uključivanjem broja drugih studija slučaja u daljnja razmatranja, a time boljeg razumijevanja djela o kojima je ovdje riječ.53

BILJEŠKE

1 MIŠKO ŠUVAKOVIĆ, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Zagreb, 16 WALTER BENJAMIN (bilj. 4). Ghent, Horetzky, Vlees & Beton, 2005., 514. 17 WALTER BENJAMIN, Protocols of Drug Experiments, On Has- 2 Slijedom teze teoretičarke i teatrologinje Ericke Fischer-Lichte po hish, Cambridge, Mass., 2006., 58, prema: MIRIAM BRATU kojoj „prisutnost nije ekspresivna kvaliteta, već čisto performa- HANSEN, Benjamin’s Aura, Critical Inquiry, 34, br. 2 (2008.), tivna” i generira se kroz suodnos umjetnika i gledatelja. ERIKA 336–375, 336. FISCHER-LICHTE, The Transformative Power of Performance: 18 ANTONIO SOMAINI, The „Medium of Perception”: Walter A New Aesthetics, Abingdon, Routledge / Taylor & Francis e-Li- Benjamin’s Media Theory and the Tradition of the Media Diapha- brary, 2008., 99–100. na, u: Theorizing Images (ur. Žarko Paić i Krešimir Purgar), Cam- 3 NADEŽDA ELEZOVIĆ, Metaspiritualna umjetnost u Hrvatskoj bridge Scholars Publishing, 2016., 84–111, 86. u drugoj polovici 20. stoljeća, Doktorska disertacija, Sveučilište u 19 MIRIAM BRATU HANSEN, Benjamin’s Aura, Critical Inquiry, Zadru, 2022. Pojmovi „metaauratska umjetnost” i „neoritualna 34, br. 2 (2008.), 336–375, 338. Published by: The University of funkcija djela” detaljno su obrazloženi u okviru istraživanja nave- Chicago Press. dene teme doktorske disertacije. 20 Ibid. 4 WALTER BENJAMIN, Umjetničko djelo u razdoblju tehničke re- 21 DAG T. ANDERSSON, The Loss of the Aura and the New Sensu- produkcije, Život umjetnosti, 6 (1968.), 22–32, 23. ousness: Walter Benjamin on the Conditions for Sense Perception 5 WALTER BENJAMIN, A Short History of Photography [1931], in the Age of Technology, u: Transcendence and Sensoriness: Percep- prijevod Stanley Mitchell, Screen, 13 (1972.), 5–26, 20. Kratka po- tions, Revelation, and the Art (ur. Svein Aage Christoffersen et all., vijest fotografije izvorno je objavljena u The Literarische Welt, 18. Studies in Religion and the Arts, 10.), Leiden, Boston, Brill, 34–62. 9., 25. 9. i 2. 10. 1931. 22 JÜRGEN HABERMAS, PHILIP BREWSTER I CARL HOWARD 6 O tome svjedoči sljedeća Benjaminova primjedba: „Postojala je BUCHNER, Consciousness-Raising or Redemptive Criticism: aura oko njih, medium koji je njihovu pogledu, kad je prodirao The Contemporaneity of Walter Benjamin, New German Critique, u njega, pridavao punoću i sigurnost.” Prema: WALTER BENJA- 17 (1979.), 30–59, 30. MIN (bilj. 5), 20. 23 GEORGES DIDI-HUBERMAN, The Supposition of the Aura: 7 WALTER BENJAMIN (bilj. 4). The Now, The Then and Modernity, u: Walter Benjamin and Hi- 8 WALTER BENJAMIN (bilj. 5), 19. story (ur. Andrew E. Benjamin), New York, Continuum, 2005., 9 WALTER BENJAMIN (bilj. 4), 28. 3–18, 6–7. 10 Ibid., 32. 24 BORIS GROYS, The Topology of Contemporary Art, u: Antino- mies of Art and Culture: Modernity, Postmodernity, Contempora- 11 Ibid., 24. neity (ur. Terry Smith, Okwui Enwezor i Nancy Condee), Dur- 12 O tome navodi sljedeće: Utoliko smatra da čovjek u prirodi može ham, Duke University Press, 2008., 71–80. „udisati auru” prirode., kada kaže „Mirujući promatrati ljeti po- 25 Katkad su na stolu ili zidu izložili različite predmete, kao svoje- slije podne potez bregova na horizontu ili granu koja baca sjenu vrsne znakove kultura ili ezoterijske i simboličke univerzalnosti, na onoga koji se odmara – to znači udisati auru tih bregova, te poput, primjerice, bijelog lista papira presavijenog u oblik broda, grane.” WALTER BENJAMIN, Ibid. kineskih škara, slona od gline, kristala, a katkad uz upotrebu sim- 13 Ibid., 24. bola svastike. 14 Ibid. 26 MARINA ABRAMOVIĆ / ULAY, Prelazak noćnog mora, 1982. 15 Ibid., 25. – 1986., u: Marina Abramović – Čistač (ur. Dejan Sretenović),

umjetnosti: aspekti auratskog

katalog retrospektivne izložbe u Muzeju savremene umetnosti u na kojem trenutačno radi, dok se fokus transmitira, kako navodi, Beogradu (21. 9. 2019. – 20. 1. 2020.), Beograd, 2019., 128. „kroz kuglu, metal, drvo” do magnetiziranog metala koji se „po- 27 Prema: Olga Kžešovjec Malmsten [Olga Krzeszowiec Malmsten], stavi na srce i dobije osjećaj od onoga na što se fokusiraš”. Nakon Biografija [Marine Abramović], u: (bilj. 26), 277–279. toga se „postavi na glavu” kako bi se dobila informacija o tome što 28 Svoja iskustva te utjecaje ove kulture na njezin rad Abramović se događa s tim na čemu radiš, a sve zajedno nudi informaciju o je opisala u memoarima: MARINA ABRAMOVIĆ, JAMES KA- sljedećem koraku. Ipak, zaključuje Lynch, „štap za provjeru uopće PLAN, Prolazim kroz zidove : memoari (s engleskoga prevela Pe- nije potreban jer svako ljudsko biće posjeduje ono što nazivamo in- tra Kljaić), Zagreb, Iris Illyrica, 2018. tuicijom”. Cit. prema: DAVID LYNCH, What Is David Working on Today? 6/9/20 - Checking Stick, David Lynch Theater, umjetnički rad 29 Jedan od globalno najpoznatijih primjera jest pristup osobnog u digitalnom mediju i objavljen na internetskoj platformi, https:// samorazvoja posredstvom prakticiranja svjesnosti o sadašnjem www.youtube.com/watch?v=v8pVP4xeRyk&list=PLTPQcjlcvvXF trenutku, temeljenom na spoznajama iz kontemplativnih duhov- yiLY4OwfhA5r6aguJ-WoU&index=3 (pristupljeno 21. 5. 2023.). nih tradicija, kakav je u svojoj kljizi bestselleru opisao publicist i predvač Eckhart Tolle. Vidi: ECKHART TOLLE, Moć sadašnjeg 41 ANNE JERSLEV (bilj. 39). trenutka : vodič prema duhovnom prosvjetljenju (s engleskoga pre- 42 Ibid., 259. vela Radha Rojc-Belčec), Zagreb, V.B.Z., 2003. 43 DAVID LYNCH, Catching the Big Fish: Meditation, Consciousne- 30 NIRA LIBERMAN, YAACOV TROPE, The Psychology of Tran- ss, and Creativity, Penguin Group, 2007., nepaginirano. Redatelj scending the Here and Now, Science, 322(5905), (2008.), 1201– David Lynch opisuje svoj pristup i metode rada s umjetničkim 1205. Znanstveno istraživanje koje su psiholozi Nira Liberman i idejama, te posebice govori o utjecaju transcendentalne meditaci- Yaacov Trope proveli u polju socijalne psihologije te objavili u časo- je na njegov život i umjetnički rad. pisu Science upućuje na povezanost ljudskog izravnog doživljava- 44 ANNE JERSLEV (bilj. 39). nja sebe „ovdje i sada” u odnosu na potrebu procjenjivanja i plani- 45 Ibid., 259. ranja situacija koje su na drugim mjestima i u budućem vremenu. 46 ANNE JERSLEV, The post-perspectival: screens and time in Da- 31 O povezanosti koncepta „ovdje i sada” realnosti i filozofije egzi- vid Lynch’s Inland Empire, Journal of Aesthetics & Culture, Vol. 4 stencijalizma vidi: ALFIE KOHN, Existentialism Here and Now, (2012.), 1–11, 6. The Georgia Review, 38 (2), (1984.), 381–397. 47 GREG OLSON, David Lynch: beautiful dark (Vol. 126.), Scare- 32 DEJAN SRETENOVIĆ, Iluminacija u pustinji, u: (bilj. 26), 260–265. crow Press, 2008., 3. 33 Postupak se može pratiti i do posljednjeg zajedničkog rada o for- 48 ANNE JERSLEV (bilj. 46), 6. malnoj ritualizaciji intime u performansu hodanja u suprotnim 49 Naše današnje razlikovanje kopije od originala ovisi o kontekstu, smjerovima duž Kineskog zida u radu Ljubavnici 1988., simbolič- tvrdi Boris Groys, pa se za razliku od „deauratizacije” u vrijeme no označivši kraj privatnog i umjetničkog partnerstva. „mehaničke reprodukcije”, kada kopija umnažanjem gubi aurat- 34 Koncept izvedbe označava uvođenje prakse iz neumjetničkog su- sko obilježje svojeg izvornika, u digitalno i virtualno internetsko stava u umjetnički. Odnosno, preuzimanje repetitivno-meditativ- doba odvija destabilizacija kopije. Iz razloga prirode digitalnog ne prakse nedjelovanja iz duhovno-religijskih sustava u umjetnič- medija, smatra Groys, kopija više nema stabilnu poziciju. Po- ku praksu. Funkcija tijela ritualizirana je strategijom rekreiranja drijetlo digitalnih slika, tvrdi on, slično je podrijetlu božanskih duhovnog rituala na formalnoj, te značenjskoj razini djela. Forma poruka, iz razloga materijalne neopipljivosti digitalnog medija. djela postaje podloga za ostvarivanje psiholoških, osjetilno-spo- Koncept „religijskog rituala u doba digitalne reprodukcije” uk- znajnih iskustava umjetnika. Kreiran nevizualni, auratski materi- ljučuje digitalnu sliku koja se generira iz nama nevidljivog izvora, jal postaje ne samo sastavni dio rada već medij izazvan performa- Nadalje, prema Groysu, religijski jezik jest „jezik ponavljanja”, je- tivnim ne/djelovanjem. zik koji je „ugrađen u ritual” radi „rekonstrukcije otkrivenja isti- 35 Termin „spektakularizacija” prema pojmu „društva spektakla” ne”. Ritualno se obnavlja repeticijama u digitalnoj kulturi. Vidi: Guya Deborda uvodi H. Hromažić. Vidi: HAJRUDIN HRO- BORIS GROYS (bilj. 37), 1–10. MADŽIĆ, Mediji i spektakularizacija društvenog svijeta. Ma- 50 JEŠA DENEGRI, Željko Jerman, neobjavljeno, 1985. Izvor: JEŠA smedijska produkcija „kulture slavnih”, Filozofska istraživanja, DENEGRI, Željko Jerman, Virtualni muzej avangarde, [mrežna 120 (30, 2010.), sv. 4., 617–627. stranica], https://www.avantgarde-museum.com/hr/jesa-dene- 36 BORIS GROYS, Religion in the Age of Digital Reproduction, e- gri-zeljko-jerman-croatian~no6470/ (pristupljeno 1. 6. 2023.). flux Journal, 3 (2009), 1–10, 8. 51 WALTER BENJAMIN (bilj. 5), 19. 37 WALTER BENJAMIN (bilj. 5). 52 U skladu s tim treba napomenuti da se sve troje umjetnika (Abra- 38 Vidi: https://www.youtube.com/@DAVIDLYNCHTHEATER (pri- mović, Lynch, Laib) u svojim autoreferencijalnim iskazima često stupljeno 15. 5. 2023.). javno očituju o prakticiranju neke od duhovno-religijskih praksi 39 ANNE JERSLEV, David Lynch: Blurred Boundaries, Palgrave meditacije kao važnog aspekta u poveznici s koncepcijom vlastite MacMillan, 2021., 105. umjetničke aktivnosti (Abramović i duhovna meditativna praksa 40 U epizodi What Is David Working on Today? 6/9/20 - Checking Stick Aboridžina, David Lynch i transcendentalna meditacija Maharis- (Na čemu David danas radi? 6/9/20 - Provjera štapa) riječ je o drve- hi Mahesh Yogija, Wolfganag Leib i prakse meditacije taoizma i nom štapu s metalnim produžetkom i s kuglom na završetku štapa, zen-budizma). na kojem je omotan crveni konopčić s komadom metala u tkani- 53 Istraživanje za ovaj rad realizirano je u okviru znanstvenog i umjet- ni. Funkcija štapa je fokusiranje i prijenos informacija, što Lynch ničkog projekta Sveučilišta u Rijeci „Umjetnička fotografija danas demonstrira fokusirajući štap u jedno od svojih slikarskih platna - rakurs kao diskurs” (2022.), Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci.

##plugins.generic.recommendBySimilarity.heading##

1-10 των 45

##plugins.generic.recommendBySimilarity.advancedSearchIntro##