The subject of this article is a banner depicted on the header to the Ten Commandments, contained within the manuscript written by Hval Krstjanin for Hrvoje Vukčić Hrvatinić, a Grand Duke of Bosnia and Herzog of Split. The article focuses on the note written in the margin to the left of the banner which has not been observed in the previous scholarship. The note in question is an abbreviation of a nomen sacrum, which is frequently used in Slavic languages. The author analyzes the semantics of the header in the context of Judeo-Christian symbolism and with regard to the findings of recent research undertaken on the subject of medieval ornament. On the basis of analogies with comparative material, the author argues that the lozenge net filled with gold lilies, surmounted by three crosses and marked with the nomen sacrum, is a symbolical depiction of the Word as the source of the Ten Commandments.
1. Zaglavlje Dekaloga, Hvalov zbornik, Bologna Ms. 3575 B, f. 151 (izvor: Codex „Christiani” nomine Hval /bilj. 7/, fol. 151r) Header to the Ten Commandments, The Hval Codex, Bologna Ms. 3575 B, fol. 151
bosanski i herceg splitski), kao i o pisaru (krstjanin rješenja i ikonografije: ukazano je na sjevernotalijanske Hval), koji je vjerovatno bio jedan od iluminatora. Zato je skriptorije, kao očita ishodišta kasnogotičkih uzoraka, prije gotovo tri desetljeća skupina jugoslavenskih autora te je na osnovi analize izveden zaključak da su na poduzela izdavanje faksimila s prijepisom i pratećim iluminiranju radila dvojica slikara koji su pripadali esejima, približivši ga stručnoj i široj javnosti.7 Rukopis je nekoj od dubrovačkih, splitskih ili zadarskih radionica. često bio istraživan u cilju utvrđivanja podrijetla likovnih U prvom je prepoznat sam Hval, a u drugome jedan od
u rukopisu i nema puno, što su i činili pomoću kratice: in marg(inam).13 Štoviše, abrevijatura ovog nomen sacrum u nominativu ne nalazi se ni u popisu kratica u faksimilskom izdanju s prijepisom, premda donosi abrevijaturu za Kristovo ime, kao i kraticu za riječ Bog u genitivu.14 S druge strane, Hval je između kolumnâ Dekaloga umetnuo, jednako tako plavom tintom, dodatni simbol u obliku fleur-de-lis, uz tekst prve Božje zapovijedi: „Ja sam Gospodin Bog tvoj”. Četvrta riječ (Bog) ispisana je, također, kao kratica poput one na margini uz zastavicu i očito je izvedena istom rukom. Spomenuti cvjetni simbol primjenom iste boje uspostavlja neposrednu vezu između legende, teksta i zastavice, onako kako se znacima različita oblika čini u iluminaciji kodeksâ u srednjem vijeku.15 Slične 2. Zapis na margini, Hvalov zbornik, Bologna Ms. 3575 B, f. 33v (izvor: marginalne bilješke Hval ostavlja na više mjesta u Codex „Christiani” nomine Hval /bilj. 7/, fol. 33v) rukopisu, čini se, uz one dijelove evanđeljâ i poslanicâ Note in the margin, The Hval Codex, Bologna Ms. 3575 B, fol. 33v koji imaju osobitu didaktičku vrijednost. Tako je na listu 33v, također plavom tintom, iznad cvjetnog iluminatora Hrvojeva misala.8 Nedavno je načinjen novi, motiva složena oblika zapisana i sintagma: s(vh)ty značajan iskorak prema iznalaženju konkretnih modela g(ospodin)y (sl. 2),16 a na listu 234v zlatom je ispisana, za dio minijaturâ pripisanih Hvalovoj ruci: učinila je to uz križoliki ljiljan, i abrevijatura nomen sacrum: X(rist) Ema Mazrak pokazavši da se Hval, izravno ili neizravno, y.17 U izdanju s transkripcijom ni ove, čini se, važne poslužio obrascima identičnim minijaturama iz rukopisa bilješke nisu notirane.18 U izdanju ima više ortografskih rađenih za kralja Roberta Anžuvinca.9 propusta do kojih je došlo jer je izrada samog prijepisa Posljednjih godina iluminaciji ovog rukopisa u bila zahtjevan zadatak, dok su priređivači bili suočeni i više je navrata obraćana pažnja i u sklopu ispitivanja s dodatnim poteškoćama tehničke prirode pa su, uprkos uloge ornamenta u sakralnom kontekstu.10 Riječ je o usvojenim pravopisnim pravilima, činjeni propusti i kod značajnu, međutim u literaturi sasvim previđenu detalju, grafema kao što su jat i jeri, a dolazilo je do pogrešaka i kratkoj glosi na lijevoj margini lista 151, ispisanoj uz kod transkripcije pojedinih natpisa uz minijature.19 zastavicu koja je naslikana ispred poglavlja Deset Božjih zapovijedi (sl. 1). Zastavicu u obliku pravokutnog polja čini pravilna romboidna mreža s upisanim zlatnim ljiljanima nad kojom su naslikana tri prepletena, zlatna križa složena oblika. Hvalovom rukom je, uz zastavu, na margini zapisana riječ BY pod titlom. Pošto je u pitanju uobičajena abrevijatura, jedna od najčešćih u bogoslužnoj kršćanskoj književnosti svih slavenskih naroda srednjeg vijeka, ona se lako razrješava samo na jedan način: b(og)y, jer pripada grupi tzv. nomina sacra.11 Značaj ove glose izvanredan je budući da je ispisana na način na koji se uz minijature, ali nešto rjeđe zastavice i zaglavlja, dopisuju „legende” kojima se pojašnjava predstavljeni prizor, znak ili figura. U transkripciji faksimilskog izdanja propušteno je navođenje toga važnog natpisa, očito uslijed nenamjerna previda.12 Propust je neobičan jer Hval legendu postavlja na upadljivo mjesto, koristi tintu plave boje, a na ostalim površinama marginâ istog lista nema drugih natpisa. 3. Zaglavlje sinaksara, Dobrejšovo evanđelje, НБКМ 17, f. 121 (izvor: Previd je još čudniji jer su se izdavači potrudili u Nacionalna biblioteka „Sv. Kiril i Metodij”, Sofija) parakritički aparat unijeti sve marginalne bilješke, kojih Synaxarion header, The Dobrejšo's Gospels, НБКМ 17, fol. 121
Branislav Cvetković: Zaglavlje Dekaloga u Hvalovom zborniku... Ars Adriatica 4/2014. (155-172)
Smisao je marginalne bilješke uz zaglavlje Dekaloga u Hvalovu zborniku, bez sumnje, dopuniti zastavicu ispred teksta s Gospodnjim riječima izrečenim Mojsiju na Sinajskoj gori. O važnosti Dekaloga u iluminaciji bosanskih rukopisa svjedoči i zaglavlje Mletačkog zbornika koje je izvedeno u obliku narativne scene teofanije, s Mojsijem ispred goruće kupine, figurama Boga Oca i Krista s tetramorfom, pri čemu je u njen okvir unesen i natpis koji pojašnjava prikaz.20 Posebnu studiju posvećenu ikonografiji scene objavila je nedavno E. Mazrak, koja je uspjela u cjelini pročitati natpis.21 Tekstualni ključevi uz zaglavlja Hvalova i Mletačkog zbornika slični su onima u rukopisu Dobrejšova evanđelja, gdje sve minijature imaju glose što pojašnjavaju ne samo scene i figure već i druge detalje.22 Od posebna značaja je zastavica pred sinaksarom u 4. Nebesko carstvo, Kršćanska topografija, Sinai cod. 1186, f. 69 (izvor: ovome bugarskom rukopisu, jer je označena opsežnim HERBERT KESSLER /bilj. 31/, Pl. IVa) natpisom: se ëstÚ rai iùe naricaet s= paradisy Kingdom of Heaven, The Christian Topography, Sinai cod. 1186, fol. 69 (sl. 3).23 Čine je prepleteni krugovi sa srcolikim cvjetnim
5. Zapadni travej, Ağaç Alti, Kapadokija (izvor: mr. Bojan Popović, Beograd) West bay, The Ağaç Alti Kilise, Cappadocia
motivima, što je tip ornamenta koji se može sresti na više mjesta. Ipak, svećenik Dobrejšo, pisar i slikar ovog rukopisa, natpisom određuje smisao prikaza: „ovo jeste raj, koji se naziva još i paradis”, prilagođujući takvo značenje tekstu sinaksara, tj. hagiografskom zborniku, koji upravo svojim sadržajem pretpostavlja rajska staništa u kojima obitavaju Božji ugodnici, sveci i pravednici.24 S klasičnim kršćanskim prikazima raja kao ograđena Edenskog vrta, zastavicu iz Dobrejšova rukopisa povezuju upravo cvjetni motivi.25 Baveći se motivom raja u Hilandarskoj povelji, S. Radojčić je davno u toj zastavici uočio analogiju za rječitu usporedbu iz povelje po kojoj su „propovedi proroka prekrasno cveće.”26 U toj paraleli pronašao je potpuno svjedočanstvo o stvarnu odnosu čovjeka srednjeg vijeka prema ukrasu u sakralnoj 6. Svod, Kokar kilise, Kapadokija (izvor: mr. Bojan Popović, Beograd) sferi, jer ova sintagma postavlja znak jednakosti između Vault, The Kokar Kilise, Cappadocia bogoslužnog teksta i ukrasa, suštinski tumačeći ulogu dekorativnog u sakralnom kontekstu. prefiguraciji kršćanskoga hrama. O tome najizravnije Novija istraživanja ukrasa u okviru svjetske svjedoče minijature u rukopisu tzv. Kršćanske medievistike dala su važne rezultate u ispitivanju topografije (Sinai cod. 1186, fol. 69).32 Zato se taj motiv semantike ukrasa, a koji, jasno, imaju utjecaja na metodu koristio za prikazivanje neba, ne onog astronomskog analize predmeta i u ovom radu. Od posebna su značaja već teološkog, Božjeg carstva, koje je na minijaturama rezultati ostvareni u radu anglosaksonskih autorâ, među natpisom i označeno: η βασιλεία τών ουρανών, Nebesko kojima se metodološki ističe James Trilling.27 Nadilazeći carstvo (sl. 4).33 Posvećeni drevni obrasci, budući da tradicionalni pristup koji se zadržava na deskripciji, su utemeljeni na simbolici ukrasa sa zastora Šatora i tipologiji i ocjenjivanju ornamenta isključivo u estetičkim zavjese Jeruzalemskog hrama, rano su postali osnova kategorijama dekorativnog,28 on dokazuje da ukras simbolike veluma u vladarskoj i liturgijskoj praksi, kao ima bitnu ulogu u označavanju svetosti i prisutnosti oznake „prolaza u nebo”, ali i kao simbol legitimiteta božanskog. Tako, raskošne zastavice s cvjetnim motivima vlasti kao takve.34 i složenim prepletima odlikuju osobine reda, sklada Zastavica u zaglavlju pred Dekalogom u Hvalovu i ljepote, suprotne principu kaosa, pa je ukras kao zborniku pripada tom, upravo opisanu, korpusu matematički i vizualno savršena forma, likovni izraz simboličnih prikaza kako po svojoj strukturi tako i božanskog načela savršenstva, i od drevnih vremena je po pratećoj glosi. Riječ je o relativno suženu opsegu način simboliziranja onostranog i sakralnog.29 Motivi motiva, uvijek uključenih u pravilan strukturni sustav, identični po obliku pojavljuju se u obliku ukrasa kakve su zvjezdolike sheme, cvjetna polja, prepletne ne samo u iluminaciji već i u zidnom slikarstvu, na i romboidne mreže, šahovska polja.35 Zastori Šatora fasadama i vratima crkava, okvirima i pozadinama ukrašeni ovim motivima prenošeni su na fasade crkava, ikona, relikvijarima, u neposrednoj funkciji dočaravanja ali i svaki drugi kontekst koji je ukrašavanjem trebao svetosti, o čemu svjedoče i rezultati opsežnih istraživanja steći uzvišen, tj. posvećen status. Najjasniji i vrlo rani u mnogim drugim europskim sredinama.30 primjer te prakse jesu kapadokijske pećinske crkve čija je Ipak, cvjetni motivi kao simboli rajskih naselja nisu unutrašnjost ukrašena gustom mrežom ornamenata što bili jedini koji su u umjetnosti srednjeg vijeka korišteni po pravilu uokviruju križ kao najvažniji vjerski simbol, za prikazivanje svetosti i/ili prisutnosti božanstva. U ali isto tako likove svetaca i narativne scene. Štoviše, u tom su smislu od posebna značaja rezultati istraživanja crkvi Agač Alti postoji potpuna analogija za zastavicu judeokršćanskih paradigmi H. Kesslera, a prije svega u Dobrejšovu četveroevanđelju, jer je u slijepoj kupoli, zastora starozavjetnog Šatora, koja čvrsto ističu bitnu između poprsja svetaca, naslikan pravokutni okvir sa šest vezu ukrasa i sakralnog.31 Istražena građa pokazuje identičnih srcolikih cvjetnih motiva, alterniran okvirima da je jedan od motiva imao najširu primjenu: riječ je u koje su upisani drugi motivi. U zapadnom traveju te upravo o mrežastu romboidnom polju s cvjetovima iste crkve repertoar motiva još je bogatiji, uključujući čije je podrijetlo u načinu na koji je prikazivan zastor i šahovska polja (sl. 5).36 Da je zaista riječ o čvrstu tabernakula, tj. izgledu Šatora svjedočanstva, kao konceptu, vidi se u nizu ostalih crkava Kapadokije,37
Branislav Cvetković: Zaglavlje Dekaloga u Hvalovom zborniku... Ars Adriatica 4/2014. (155-172)
među kojima se posebno ističe svod u crkvi Kokar život u crkvama srednjeg vijeka, o čemu svjedoče i takvi Kilise (sl. 6).38 Podrijetlo svih tih rastera su kasetirani primjeri kao što je svod crkve u Peristremi.41 svodovi u antičkim hramovima, grobnicama i stelama Izvanredan značaj Hvalova zaglavlja Dekaloga jest koji predstavljaju simbole neba i Elizija.39 Odatle su, s upravo u tome što se nalazi pred biblijskim tekstom identičnim smislom, prenošeni na stropove katakomba koji svjedoči o tradiciji prenošenja Mojsijeve uloge i ranokršćanskih bazilika40 i u sličnu su obliku nastavili u podizanju hrama Božjeg po Gospodnjem nalogu,
7. Nebesko carstvo, Kršćanska topografija, Vat. cod. gr. 699, f. 89 (izvor: HERBERT KESSLER /bilj. 31/, Pl. III) Kingdom of Heaven, The Christian Topography, Vat. cod. gr. 699, fol. 89
svjedoče o tome da su obrasci mogli stići i do najdalje provincije.48 Za zapadne primjere dovoljno je podsjetiti na one rukopise kod kojih ovaj motiv pokriva pozadinu prikazâ evanđelistâ,49 ili na scenu Stvaranja neba u rukopisu Biblijske povijesti (BNF, Richelieu fr. 8), gdje je naslikana figura Boga koji stvara nebo, predstavljeno kao krug u obliku mreže od rombova naizmjenično ispunjenih zlatom i ljiljanima (sl. 8).50 Slično je i u Holkhamskoj bibliji, gdje je Božji lik prikazan na identičnoj pozadini u trenutku stvaranja neba,51 a na istoj pozadini predstavljeno je i Sveto Trojstvo, na listu s klečećim likovima kralja Ludovika Napuljskog i kraljice Ivane, u rukopisu Statuta viteškog reda čvora (BNF, Ms 4274, fol. 2v).52 Čini se da u zapadnoeuropskoj historiografiji pre- vladava uvjerenje da pojava mreže s ljiljanima isključivo označava kraljevsku vlast i tumači se u nacionalnim kategorijama, jer se do simbola ljiljana (fleur-de-lis) dolazi
8. Stvaranje svijeta, BNF Ms. Richelieu fr. 8, f. 62v (izvor: http:// gallica.bnf.fr/) Creation of the World, BNF Ms. Richelieu fr. 8, fol. 62v
tradiciji koja je primjenu imala ne samo u načinu na koji je predstavljan Šator već i u simbolizmu tekstila,42 motivu zavjesica slikanih na soklu crkava,43 te ukrasa na obrednom ruhu.44 Ova romboidna mreža s ljiljanima podjednako je slika neprikazivog Gospodina, kao i prikaz zastora Svetinje nad svetinjama. Njome se na tipično srednjovjekovni način predstavlja Božanstvo, preko simbola, koji pretpostavlja promatranje „duhovnim očima”.45 Metaforika srednjovjekovnog likovnog jezika omogućila je široku primjenu mreže s cvjetnim motivom kao znaka božanske prisutnosti, što je Kessler pokazao na važnu primjeru rukopisa Vatikanske Ljestvice (Cod. Ross. gr. 251, fol. 12v), gdje su prikazi Mandiliona i Keramiona natpisom povezani uz Mojsijeve ploče Dekaloga, a mrežastim ornamentom uz izgled Skinije.46 Upravo ti i slični primjeri predstavljaju osnovni uzorak izgleda i zaglavlja Dekaloga u Hvalovu rukopisu koje je, prema tome, simboličan prikaz Riječi, Logosa, izvorište deset Božjih zapovijedi, zbog čega je i označeno odgovarajućom glosom. Motiv romboidne mreže s cvjetnim motivima kao simbola božanske nazočnosti bio je lako poznat Hvalu jer se može susresti istovremeno i u bizantskoj i u zapadnoeuropskoj umjetnosti. Navođenim primjerima iz srednjobizantskog perioda (Sinai cod. 1186 i Cod. Ross. gr. 251) treba dodati i vatikanski rukopis Kršćanske 9. Metropolit Jakov, Četveroevanđelje serskog mitropolita Jakova, BL topografije (Vat. cod. gr. 699, fol. 89r; sl. 7),47 ali i kasne Add. 39626, f. 292v (izvor: JOVANKA MAKSIMOVIĆ /bilj. 8/, T. 18) balkanske prijepise ovog bogato ilustrirana teksta, jer Metropolitan Jakov, The Gospels of Jakov of Serres, BL Add. 39626, f. 292v
Branislav Cvetković: Zaglavlje Dekaloga u Hvalovom zborniku... Ars Adriatica 4/2014. (155-172)
kojim je prekriven sav most, stavlja joj na glavu krunu i ponovo nestaje kao što je i došao, kao da se sam od sebe vratio u nebo”.59 I u rukopisu Carmina regia, u kojem je E. Mazrak pronašla ikonografske obrasce za dijelove Hvalovih minijatura, postoji dobar primjer ove prakse. Na listu 23v londonskog primjerka (BL, MS Royal 6 E IX) naslikan je mladić s dvama barjacima u rukama:60 veći je azurne boje, posut zlatnim ljiljanima, dok je manji podijeljen na crveni i zlatni segment.61 I premda su obje zastave u funkciji isticanja vrlinâ Roberta Anžuvinca, prateći stihovi tumače njihovu simboliku i svjedoče o tome da prvi barjak predstavlja upravo „nebesko polje”, a da su zlatni ljiljani na njemu „zvijezde.”62 Zaglavlje Dekaloga u Hvalovu zborniku jest važan argument i u razumijevanju minijature s portretom serreskog metropolita Jakova u rukopisu četvero- evanđelja rađena po njegovoj narudžbi (BL, Add. 39626, fol. 292v).63 Budući da je to jedini sačuvan portret nekoga srpskog visokoga crkvenog dostojanstvenika u rukopisima iz srednjeg vijeka, složen prikaz nametao je potrebu za podrobnijom analizom (sl. 9).64 Metropolit je prikazan kako stoji u molitvi pred Kristom koji se u 10. Zaglavlje Evanđelja po Ivanu, Hilandarsko četvoroevanđelje, Хил. 4, f. 200 (izvor: ZORAN RAKIĆ /bilj. 91/, 310) poprsju pomalja iz segmenta neba. U gornjem dijelu Header of the Gospel of John, The Chilandar Gospels, Хил. 4, fol. 200 prizor natkriljuje pravokutno polje s romboidnom mrežom i upisanim cvjetnim motivima. U polje je umetnut i kružni segment s tekstom eshatološki izdvajanjem jednog motiva iz cjeline nebeskog svoda.53 intonirane molitve ktitora. Opisano polje prema Nema potrebe, međutim, posebno dokazivati da ljiljan u položaju, strukturi i tipu u cjelini slijedi bizantske vladarskoj ikonografiji te heraldici tijekom povijesti nije dijagrame iz rukopisâ Kršćanske topografije kojima ograničen na samo jednu oblast, državu ili dinastiju.54 je predstavljeno Nebesko carstvo. Osim toga, u svim Izvori pak ukazuju na stalnu prisutnost nebeskog svoda slučajevima ucrtana je i kružnica: u sinajskom i u vladarskoj scenografiji u formi poznatoj kao „cloth vatikanskom u krugu Kristov je lik, dok u londonskom of honour”, koja evocira nebesko podrijetlo i vlasti i rukopisu postoji i krug s tekstom Jakovljeve molitve. U insignija.55 Korijen te prakse u poznatoj je legendi kako su literaturi o rukopisu metropolita Jakova mrežasti motiv merovinškom kralju Klovisu vladarski znakovi stigli s neba obično se ne spominje.65 No u onim radovima gdje se u obliku zastave s ljiljanima, što je i prikazano sjajnom ipak opisuje, dolazi do izražaja činjenica da je ovdje ilustracijom u rukopisu Bedforskoga časoslova (BL Ms upotrijebljen metodološki pristup sasvim neprimjeren. 18850, fol. 288v).56 Motiv se istovremeno koristio kod Tako, na primjer, I. Spatharakis kaže: „Gornji dio prikaza i vladara i Božanstva upravo s ciljem ukazivanja minijature čini lisni uzorak koji se također vidi na na ovisnost zemaljske o nebeskoj vlasti, o čemu svjedoče zastavicama” u rukopisu,66 a sasvim slično misli i M. stotine zapadnoeuropskih primjera, kakvi su raskošni Harisijadis, za koju romboidna mreža nije dio minijature, vladarski portreti u Anžuvinskoj Bibliji iz Mechelena.57 već njena „osnova”.67 O tome u kojoj mjeri nije bilo O tome kako je „nebeski svod” korišten u trijumfalnoj ni pokušaja da se u slučaju ovog ukrasa ispita ikakav scenografiji, izvanredan opis pruža kronika reimskog semantički potencijal, svjedoči i članak S. McKendricka nadbiskupa Juvenala:58 „Pored svetih scena, u Parizu koji u motivu vidi tek „palmete na portretu”.68 se 1389. godine, prilikom dolaska Izabele Bavarske kao Neuočena semantička vrijednost romboidne mreže supruge Karla VI.”, između mnogih prizora moglo pokazuje da je za odgovarajuće razmatranje „ukrasa” vidjeti i to kako se „spušta jedan anđeo pomoću dobro u sakralnom kontekstu nužno koristiti ispravnu napravljenih sprava s tornjeva Bogorodičine crkve; terminologiju, onu što izvire iz same spomeničke građe. upravo kada kraljica prolazi, on se probija kroz pukotinu U slučaju londonskog evanđelja o tome svjedoči pisar, plavog, zlatnim ljiljanima ukrašenog taftanog zastora redovnik Kalist, koji u svom kolofonu ostavlja o tome
dokaz, uspoređujući sav „ukras” u rukopisu sa zvjezdanim još antičke filozofije i književnosti ova terminologija stječe nebom: i oukrasi ëgo äko nebo sy zvhzdami, krasno semantičku složenost jer pojam κόσμος u dinamičnoj ës(ty) po napisannom£ vy slavou i vy qys(ty) korelaciji s pojmom ούρανός, označava nebesâ, a u gospoda Boga i Spasa nawego Ísou Xrista.69 Ovaj proširenom smislu svijet, univerzum.73 U dubinama iskaz pokazuje da srednjovjekovni umjetnik ukrašava etimologije nalaze se odjeci prapočetaka upotrebe neko djelo da bi ga prilagodio višoj stvarnosti, pa ornamenta, kao i uzroci njegove sveprisutnosti.74 umjetnost ne može biti lijepa ako ne izražava božanstvenu Luksuzna oprema Hvalova zbornika neposredan bit. Kalistovo razumijevanje ukrasa kao zvjezdanog je odraz konkretna povijesnog trenutka, jer Hrvoje neba podudara se sa stihovima koji barjake s ljiljanima Vukčić Hrvatinić naručuje izradu rukopisa u vrijeme u rukopisima za kralja Roberta Anžuvinca tumače kao svojih najvećih političkih uspjeha. To je doba kad, kao nebesko polje; riječ je o stvarateljima suvremenicima, koji najmoćniji oblasni gospodar i kraljotvorac u Bosni, žive tijekom 14. stoljeća. postaje herceg splitski i zaokružuje teritorij svoje Jedan od razloga složenosti tumačenja ukrasa prostrane hrvatsko-bosanske države.75 I Hvalov zbornik potječe i od postojećih definicijâ ornamenta jer vrše i Hrvojev misal, ispisani i iluminirani prvih godina 15. podjelu na geometrijske, biljne i životinjske, premda se stoljeća za hercega Hrvoja, mogu se razumjeti samo u i u rukopisima i u zidnom slikarstvu najčešće susreće kontekstu njegove trijumfalne reprezentacije.76 Stoga bi dekoracija s kombiniranim motivima. O nedostatku isticanje nekakve posebne uloge katoličke ili bosanske precizne terminologije pisao je još M. Marjanović, u crkve u sklopu izrade ovih dvaju rukopisa bilo bez studiji o ornamentima iz dečanske crkve,70 dok je na osnove imajući u vidu pragmatiku Hrvojeve politike u važnost etimologije pojmova kojima se u različitim laviranju između papskih, ugarskih i domaćih struja, jezicima označava ukras ukazivao i J. Trilling.71 Međutim, kako je pokazao još D. Lovrenović.77 Jasan pokazatelj toga u uvodnome dijelu studije Marjanović obavještava je i natpis s grba, na fol. 242 iz Hrvojeva misala: „Arma čitatelja o značenju pojma ornament, koristeći se najprije domini Hervoiae ducis Spalatensis”, kojim herceg na latinskim glagolom ornare, zatim i francuskom imenicom jezgrovit način ističe bitnu činjenicu u percepciji vlastita décor, ali nažalost ne i grčkim terminom za ukras, ο vladarskog položaja – titula hercega splitskog bila je u κόσμος, čije je osnovno značenje raspored, red, poredak, tom trenutku za njega najvažniji dokaz vlastite uloge.78 a potom i ukras, nakit, svemir i svijet, dok analogni Zato nikako ne stoji izjava E. Mazrak: „Hval’s Miscellany pojam, ο διάκοσμος, označava i red u svijetu.72 U okviru was made for the krstians of the Bosnian church.”79 I kada se uzme u obzir da citirano mjesto daje, možda, nenamjeran, ali ipak neodgovarajući prijevod Hvalova zapisa na engleski jezik, nužno je ukazati na neodrživost te tvrdnje jer proturječi izvornom tekstu zapisa. Štoviše, na istom mjestu je netočno prenesen i čitav sadržaj kolofona: „this was written and completed in the summer (sic!) of the year of our Lord 1404, for the bishops and teachers and head of the Bosnian church, elder Radomer.”80 Međutim, kodeks nije bio pisan za „biskupe, nastavnike i poglavara crkve Bosanske, dida Radomira,” već za hercega Hrvoja, dok se u zapisu spomen djeda javlja samo u okviru datiranja, na jednak način na koji se Radosavljev zbornik u zapisu datira: „u dni gospodina kralja Tomaša i dida Ratka”, premda je pisan za krstjanina Gojsava.81 Hvalov zbornik mogao bi biti prozvan i Hrvojevim zbornikom, iz potpuno istih razloga kao i Hrvojev misal. Posebno je pitanje marginalnih bilježaka u Hvalovu zborniku u kojima se herceg spominje kao uram Hrvoje. Odavno je utvrđeno da je visoka titula uram, odnosno urum, ugarskog podrijetla, i da je 11. Zaglavlje sinaksara, Psaltir s posledovanjem, НБС бр. 30, f. 125 tu u funkciji osobita položaja hercega Hrvoja kao (izvor: Narodna biblioteka Srbije, Beograd) namjesnika Ladislava Napuljskog.82 Iako bilješke, Synaxarion header, Psalter with additions, НБС бр. 30, fol. 125 izvedene zlatom i posebno obrubljene ljiljanima,
Branislav Cvetković: Zaglavlje Dekaloga u Hvalovom zborniku... Ars Adriatica 4/2014. (155-172)
ističu hercegov vladarski status, postavlja se pitanje jesu li na tim određenim listovima ispisane namjerno, poput drugih glosa, ili je riječ o slučajnosti. Pažljivije promatranje, ipak, ukazuje na to da i bilješke, kao malo toga u kulturi srednjeg vijeka, nisu plod koincidencije. Tako je zapis na margini fol. 53r: £ramy Xryvoe, postavljen uz najvažnije dijelove teksta evanđelja s pričom o Iscjeljenju žene bolesne od krvarenja (Marko 5, 27-29), jednog od poglavlja iz sinoptičkih evanđelja koje je od najranijih vremena imalo značajno mjesto i u egzegezi i u umjetnosti.83 Smisao fabule najuže je vezan uz to da je istinska, čista vjera jedini način spasenja.84 Da pozicija Hvalove bilješke na tom mjestu zaista može biti u vezi s opisanom simbolikom, pokazuje već i sam položaj drugog zapisa. Na margini fol. 95v, duža bilješka (£ramy Xryvoe velikÏ slavnÏ voevoda bosanyskyj) postavljena je uz posve sličan tekst, naime uz ključne rečenice priče o Iscjeljenju desetorice gubavih (Luka 17, 13-15). I ovaj tekst ima dugu povijest u umjetnosti kršćanskog svijeta, prije svega u okviru ciklusa Kristovih čuda i parabola.85 Stoga bi se 12. Mojsije pred gorućim grmom, Akatistnik, Matica srpska PP I 16, f. 4 moglo reći da obje bilješke imaju oblik votivnog zaziva, (izvor: Biblioteka Matice srpske, Novi Sad) budući da je i pouka priče o iscjeljenju gubavaca Moses before the Burning Bush, Akathistos prayerbook, Matica srpska PP I 16, fol. 4 također u tome da je vjera jedini uvjet za ulazak u nebesko carstvo.86 Pitanje smisla glosa i marginalnih bilježaka zahtijeva Gospodnju. To je očito slučaj s jednim od najraskošnijih puno više pažnje i posebnu analizu. Vraćajući se zato primjera prepletne zastavice, onim u Hilandarskom temi rasprave, treba istaknuti da u sačuvanoj građi, u četveroevanđelju br. 4, fol. 200, gdje su početne riječi kojoj još ima nedovoljno ispitanih spomenika, postoji Evanđelja po Ivanu upisane u preplet: „Na početku bijaše više analogijâ za zaglavlje iz Hvalova rukopisa, a bliske Riječ i Bog bijaše”. Vješto strukturiranje slova u polju se nalaze i u Mletačkom zborniku.87 Iako i u nekim zastavice i kriptograma oko križa na njenu vrhu čini jasnu novijim radovima istraživači teže u geometrijskom aluziju na postulat o Logosu (sl. 10).91 I zaglavlje Dekaloga ukrasu vidjeti samo funkcionalna, pomoćna sredstva, u Hvalovu rukopisu, s trima križevima istaknutima na namijenjena korisnicima rukopisa,88 građa jasno pokazuje vrhu zastavice i označeno u legendi riječju Bog, iskazuje da je ukras nosio vrlo određeno značenje. O simbolizmu učenje o Svetom Trojstvu, imajući u vidu da Hval svoj ikonografskog jezika svjedoče i raskošne minijature u kolofon na kraju kodeksa i započinje invokacijom sinajskim Homilijama Grgura Nazijanskog (Cod. gr. trojedinog Boga. Od mnogih primjera s Božjim 339), kao i vatikanskom i pariškom primjerku Homilija imenom u zaglavnom polju posebno se ističu ilustracije Jakova Kokinobafskog (Vat. gr. 1162; Par. gr. 1208), iz mileševskih tiskanih psaltira, gdje složen preplet gdje arhitektonski okvir nije prikaz realne građevine, „geometrijskog” tipa, postavljen pred tekst Mojsijeve već zamišljene stvarnosti Nebeskog Jeruzalema.89 O pjesme, uokviruje natpis: B(o)gy nawy Troica.92 tome najbolje svjedoče i tzv. „arhitektonske” zastavice u Vrlo je zanimljiva i zastavica pred sinaksarom obliku crkava s kupolama, u rukopisima kakvi su Psaltir jednog Psaltira s posledovanjem (NBS br. 30, fol. Branka Mladenovića (Panaitesku 205, fol. 1v, 4v), Triod 125) jer su i tu početne riječi sinaksara („S Bogom Georgija Anagnosta (Arhiv HAZU III b 18, fol. 1) ili počinjem sinaksar”) umetnute u polje zastavice dečanski Parenesis (Arhiv SANU br. 60, fol. 2).90 Natpisi (sl. 11).93 Navedeni primjeri jasno pokazuju da su uz te zastavice, u kojima se traži pomoć od Boga ili se umjetnici često koristili početne dijelove bogoslužnih navodi citat: „Premudrost sazida sebi hram”, dokaz su spisa da bi zaglavljima dali jasno značenje koje je aktivna odnosa iluminatora prema izgledu zaglavlja. zbog prirode simboličnog jezika i sinajske teofanije Cvjetnom motivu često je pridavano značenje Božje aludiralo na riječi Gospodnje iz gorućeg grma. Među nazočnosti u gorućem grmu, iz kojega Mojsije čuje riječ prije nepoznatim spomenicima postoje i oni koji
bacaju više svjetla upravo na ovaj problem. U sintezi pružaju početni dijelovi teksta iz obaju rukopisa: posvećenoj srpskoj iluminaciji 16. i 17 stoljeća, Z. već se u prvom redu Kanonika spominje prelazak Rakić je u katalogu proučene građe objavio i jednu Crvenog mora „kao po suhu” i izlazak iz Egipta, dok dotad nepoznatu minijaturu iz rukopisnog Kanonika, se u Akatistniku koristi dobro poznata usporedba postavljenu ispred teksta Kanona molebnog presvetoj Bogorodice s gorućim grmom, iz čega proizlazi Bogorodici (Muzej SPC, br. 321, fol. 22). U pitanju zaključak da je iluminator u obama slučajevima uzeo je zastavica izvedena pomoću stilizirana biljnog u obzir sadržaj rukopisa koji ukrašava. Podrijetlu ove prepleta, u čijem je središtu elipsasto polje i figura ikonografije nužno je posvetiti posebno istraživanje, s aureolom, ali bez natpisa. Z. Rakić u njoj vidi no potrebno je istaknuti da slični prikazi postoje u više autorski portret nepoznata sveca i daje sljedeći opis: zapadnoeuropskih minijaturâ i vitražâ.97 S druge strane, „unutar bademastog polja […] stojeći lik nepoznatog poznati su primjeri Mojsijeva lika u obliku autorskog svetitelja kratke kose i brade [...] blagosilja [...] prema portreta u zaglavljima, gdje je slikan kako sjedi i piše, ornamentalnom motivu načinjenu od prepletene loze s kao na primjer u Gennadijevskoj bibliji (ГИМ Sin. listićima i pupoljcima.”94 Prikaz iz Kanonika izveden je 915, fol. 1). Ovu figuru Mojsija E. Smirnova tumači perom pa se stječe dojam nedovršenosti jer je kolorit kao pisca knjige Postanka, smještena u mandorlu, a u potpuno izostao. Postoji, međutim, identičan prikaz s zastavici izvedenoj u obliku biljnog prepleta vidi prikaz nepublicirane minijature iz malo poznata rukopisnog raja.98 U sličnu zaglavlju prorok u poprsju prikazivan je Akatistnika iz Biblioteke Matice srpske u Novom Sadu i s razvijenim svitkom u ruci, kao u jednome kasnom (PP I 16, fol. 4).95 U osnovnome kataloškom tekstu Lj. Psaltiru (Arhiv SANU br. 155, fol. 94) ispred naslova Vasiljev ukratko opisuje ovu „zastavicu-minijaturu” teksta Mojsijeve pjesme.99 i bez opsežnije analize za lik starije osobe s nimbom Upravo opisani primjeri minijaturâ s Mojsijem pretpostavlja da predstavlja Krista u mandorli te da ispred gorućeg grma predstavljaju značajne paralele je pred njim „cvet odnosno drvo” (sl. 12).96 Zastavica za zaglavlja Dekaloga i u Hvalovu i u Mletačkom iz Akatistnika je, za razliku od one iz Kanonika, u zborniku, budući da ukazuju na vrlo važnu ulogu cjelini kolorizirana i, uprkos oštećenosti bojenog sloja, toga starozavjetnog teksta za naručitelje bosanskih mogu se vidjeti dijelovi žutih, zelenih i tamnocrvenih kodeksa, u kojima je „ilustriran” na različite načine. nijansi koje pokrivaju površine između prepleta, kao i Ne bi trebalo previdjeti da se u svim ovim slučajevima na odjeći figure i njezinoj aureoli. Figura svakako ne koriste romboidni ili elipsasti okviri, u koje se smještaju prikazuje Isusa, budući da nema križoliku aureolu, niti narativni ili simbolični prikazi. Izuzetna vrijednost tipološki odgovara prikazima Krista. Pažnju posebno zastavica iz beogradskog Kanonika i novosadskog privlači to što figura muškarca stoji pred niskim Akatistnika je upravo u tome što one predstavljaju stablom u nekakvoj vrsti afekta, stavu koji Lj. Vasiljev instruktivan primjer za istovremenu primjenu figuracije podsjeća na pozu sjedenja. Prethodnim istraživačima i ornamenta u narativnim kompozicijima. Način nije upalo u oko to što deblo stabla izniče iz elipsasta dočaravanja gorućeg grma u obliku složena prepleta što okvira zastavice, koja je i sama dio gusta prepleta izrasta iz floralnog okvira zaglavlja otvara niz drugih zaglavlja. Sasvim neobična oblika je krošnja stabla pitanja, ali je to najprije još jedan neposredan dokaz da – u potpunosti je izvedena pomoću prepleta u u staroj umjetnosti ornament nije smatran šarom bez obliku labirinta i po strukturi se podudara s ostalim ikakva posebnog smisla, već da je, ako ne uvijek, često dijelovima zastavice. bio nositelj značenja. Zaglavlje Dekaloga u Hvalovu Sudeći po tipološkim osobinama lika i tome što je zborniku, zahvaljujući marginalnoj glosi s nomen figura predstavljena pred niskim drvetom te krošnjom sacrum, rijedak je i neprocjenjiv primjer toga na koje obojenom u tamnocrveno, u njoj zacijelo treba vidjeti sve načine čovjek srednjeg vijeka upravlja simboličnim Mojsija pred gorućim grmom. Potvrdu ove identifikacije jezikom, ukorijenjenim u višestoljetnoj tradiciji.
Branislav Cvetković: Zaglavlje Dekaloga u Hvalovom zborniku... Ars Adriatica 4/2014. (155-172)
Bilješke
1 ANICA NAZOR, Rukopisi Crkve Bosanske, u: Fenomen минијатурно сликарство, Зборник за историју Босне и „Krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Zbornik radova Херцеговине, 2 (Београд, 1997.), 64-68; ANICA NAZOR, Hval, (ur. Franjo Šanjek), Sarajevo - Zagreb, 2005., 539-562 (s pisar (XIV-XV. st.), u: Hrvatski biografski leksikon (ur. Trpimir bibliografijom). Macan), sv. 5 (Gn-H.), Zagreb, 2002., 773-775. 2 Cf. ЈОВАНКА MАКСИМОВИЋ, Сликарство минијатура 9 EMA MAZRAK, The Poem of Praise for King Robert of у средњовековној Босни, Зборник радова Византолошког Anjou and Hval’s Miscellany – links and influences, Codices института, XVII (Београд, 1976.), 175-188; МАРА Manuscripti & Impressi. Zeitschrift für Buchgeschichte, 87/88 ХАРИСИЈАДИС, Илуминација рукописа босанског порекла у (Purkersdorf, 2013.), 11-24. Studija predstavlja dio istraživanja средњем веку, Глас САНУ, CCCLIV/6 (Београд, 1988.), 91-135. E. Mazrak u sklopu izrade doktorske disertacije na Zagrebačkom 3 O Bosanskoj crkvi, cf. SIMA ĆIRKOVIĆ, Die Bosnische Kirche, sveučilištu pod naslovom „Hvalov zbornik i knjižno slikarstvo u: L’Oriente Cristiano nella storia della civiltà, Roma, 1964., srednjovjekovne Bosne na prijelazu XIV. u XV. stoljeće.” Za 547-575; JOHN V. A. FINE, JR., The Bosnian Church: A New političku teoriju za vladavine kralja Roberta Anžuvinca, cf. Interpretation. A Study of the Bosnian Church and Its Place in DARLEEN N. PRYDS, The King embodies the world: Robert State and Society from the 13th to the 15th Centuries, New York d’Anjou and the politics of preaching, Leiden - Boston - Köln, - London, 1975.; ISTI, The Late Medieval Balkans: A Critical 2000.; SAMANTHA KELLY, The New Solomon: Robert of Naples Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, (1309-1343) and Fourteenth-Century Kingship, Leiden, 2003. Ann Arbor, MI, 1987., 481-488; ДРАГОЉУБ ДРАГОЈЛОВИЋ, 10 БРАНИСЛАВ ЦВЕТКОВИЋ, Семантика и орнамент: Крстјани и јеретичка Црква босанска, Београд, 1987.; принос към методологията на изучаване на СИМА ЋИРКОВИЋ, Дуалистичка хетеродоксија у улози средновековната украса, Проблеми на изкуството, 2 земаљске цркве: Босанска црква, Гласник Одјељења (София, 2009.), 3-9; ISTI, О улози „орнамента” у сакралном друштвених наука ЦАНУ, 9 (Подгорица, 1995.), 7-34; контексту, Крушевачки зборник, 14 (Крушевац, 2009.), 35- Fenomen „Krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Zbornik 65. Tekst naslova „Dobrejšovo jevanđelje i smisao ‘ornamenta’” radova (ur. Franjo Šanjek), Sarajevo - Zagreb, 2005. autor je priopćio prvo na znanstvenom skupu „Srpsko-bugarska uzajamnost u vizantijskom svetu 13. veka,” održanu u Srpskoj 4 Za pregled općih prilika, cf. ВОЈИСЛАВ Ј. ЂУРИЋ, Уметност akademiji nauka i umetnosti u Beogradu od 30. listopada do у Босни између јадранских градова и Србије, u: Историја 2. studenog 2008. godine. Također, cf. ISTI, Портали Жиче српског народа. Књига друга (ur. Јованка Калић), Београд, и Опленца: „псеудостил” или signum?, Зборник Народног 1982., 343-370; ЈОВАНКА MАКСИМОВИЋ, Милешева музеја, XIX-2 (Београд, 2010.), 63-90. и босанска минијатура, u: Милешева у историји српског народа (ur. Војислав Ј. Ђурић), Београд, 1987., 155-163. 11 O kategoriji nomina sacra, cf. DON C. BARKER, P. Lond. Lit. 207 and the Origin of the Nomina Sacra: A Tentative Proposal, 5 O mjestu i ulozi rukopisne knjige u srednjem vijeku, cf. Studia Humaniora Tartuensia, 8. A. 2 (Tartu, 2007.), 1-14 (s АКСИНИЯ ДЖУРОВА, В света на ръкописите, София, bibliografijom). 2007., 13-27, 289-303. 12 Zbornik Hvala Krstjanina. Transkripcija i komentar (bilj. 7), 361. 6 Za detaljan prikaz ove problematike, cf. DUBRAVKO LOVRENOVIĆ, O historiografiji iz Prokrustove postelje. (Kako 13 HERTA KUNA, O Hvalovom zborniku, u: Zbornik Hvala se i zašto kali(o) bogumilski mit), Status, 10 (Mostar, 2006.), Krstjanina (bilj. 7), 13-14, 60. 256-286. 14 HERTA KUNA, O ovom izdanju, u: Zbornik Hvala Krstjanina 7 Codex „Christiani” nomine Hval. Potpuno faksimilirano izdanje (bilj. 7), 31-32. originala iz Univerzitetske biblioteke u Bolonji. Zbornik Hvala 15 Za neke od primjerâ, cf. МАРФА В. ЩЕПКИНА, Krstjanina. Transkripcija i komentar (ur. H. Kuna), Sarajevo, 1986. Миниатюры Хлудовской псалтири, Москва, 1977.; 8 Za stariju i važniju literaturu, cf. SVETOZAR RADOJČIĆ, ГЕРОЛД И. ВЗДОРНОВ, Киевская Псалтирь 1397 года Stare srpske minijature, Beograd, 1950., 44-45; GIOVANNI из Государственной Публичной библиотеки имени М. Е. MUZZIOLI, Mostra storica nazionale della miniature. Catalogo, Салтыкова-Щедрина в Ленинграде (ОЛДП F 6), Москва, 1978.; ISTI, Исследование о Киевской Псалтири, Москва, Firenze, 1954., 19; VOJISLAV J. ĐURIĆ, Minijature Hvalovog 1978.; CHARLES BARBER, The Theodore Psalter. Electronic rukopisa, Историски гласник, 1-2 (Београд, 1957.), 39- Facsimile, Champaign, IL, 2000. 52; ИВАНКА НИКОЛАЈЕВИЋ, Минијатура Благовести у Хваловом зборнику, Зограф, 7 (Београд, 1977.), 75- 16 Cf. Codex „Christiani” nomine Hval (bilj. 7), fol. 33v. Bilješka 77; ЈОВАНКА MАКСИМОВИЋ, Српске средњовековне se očito odnosi na dio evanđeoskog teksta, ispisanog također минијатуре, Београд, 1983., 64-65, 77-78, 115-117; ISTA, plavom tintom, gdje se navode Kristove riječi o braku u kojem Iluminacija Hvalovog zbornika, u: Zbornik Hvala Krstjanina. muž i žena postaju jedno tijelo (Matej 19, 5-6). Transkripcija i komentar (ur. H. Kuna), Sarajevo, 1986., 22-29; 17 Cf. Codex „Christiani” nomine Hval (bilj. 7), fol. 234v. Bilješka je ДРАГОЉУБ ДРАГОЈЛОВИЋ, Зборник Крстјанина Хвала postavljena uz tekst Pavlove poslanice Rimljanima (12, 16-17) и проблем ‘цркве босанске’, Balcanica, 12 (Beograd, 1982.- gdje se nalazi apostolov savjet da se na zlo ne uzvraća zlom, kao 1983.), 73-84; ЈОВАНКА MАКСИМОВИЋ, Рукописи и i o potrebi traganja za dobrim pred ljudima.
18 Zbornik Hvala Krstjanina (bilj. 7), 126, 528. 25 Cf. IVAN DUJČEV, Minijature Manasijevog letopisa, Sofija - 19 Tako je, naprimjer, natpis uz figuru Sv. Bartolomeja u Beograd, 1965., br. 3-6; МАРФА В. ЩЕПКИНА (bilj. 15) fol. 119v; transkripciji dan kao: BARTOLOMEJ, cf. Zbornik Hvala ВАСИЛЬ Г. ПУЦКО, Иллюстрации константинопольской Krstjanina (bilj. 7), (63), dok u rukopisu stoji, zapravo, рукописи Апостола 1072. г. (Москва, МГУ, греч. 2/2280), BARTOLOMJH, cf. Codex „Christiani” nomine Hval (bilj. 7), Зборник за ликовне уметности Матице српске, 22 (1986) fol. 2r. Ova konkretna omaška ima dodatna značaja budući da 7-6, рис. 1; БРАНИСЛАВ ТОДИЋ, Грачаница. Сликарство, je originalni natpis pokazatelj lokalnog govora (Bartolomije), Београд - Приштина, 1988., 163, Т. XI-XII. nasuprot suvremenoj varijanti (Bartolomej). 26 СВЕТОЗАР РАДОЈЧИЋ (bilj. 22), 33-43. 20 Za Mletački zbornik, cf. JAROSLAV ŠIDAK, Marginalija uz 27 JAMES TRILLING, The Medallion Style, New York - London, jedan rukopis „Crkve Bosanske” u Mletačkoj Marciani, Slovo, 1985.; ISTI, Ornament, u: The Oxford Dictionary of Byzantium, 6-8 (Zagreb, 1957.), 204-206; ЈОВАНКА МАКСИМОВИЋ, 2 (ur. Alexandar Kazhdan), New York - Oxford, 1991., 1535- Илустрације Млетачког зборника и проблеми минијатура 1537; ISTI, “Meaning” and Meanings in Ornament: In Search у средњовековној Босни, Историски гласник, 1-2 of Universals, Raritan, 12/4 (New Brusnwick, NJ, 1993.), 1-52; (Београд, 1958.), 117-130; JAROSLAV ŠIDAK, Dva priloga ISTI, Medieval Interlace Ornament: The Making of a Cross- o minijaturama u rukopisima „Crkve Bosanske”, Slovo, 9-10 Cultural Idiom, Arte medievale, 9/2 (Roma, 1995.), 59-86; (Zagreb, 1960.), 204-206. Za faksimil rukopisa, cf. SIMONETTA ISTI, Medieval Art Without Style? Plato’s Loophole and a PELUSI, Novum Testamentum Bosniacum Marcianum Cod. Or. Modern Detour, Gesta, 34/1 (New York, 1995.), 57-62; ISTI, 227 (= 168), Padova, 1991. The Language of Ornament, London, 2001.; ISTI, Ornament: A 21 EMA MAZRAK, Predstavljanje starozavjetnih proroka u Modern Perspective, Washington D. C., 2003. minijaturi srednjovjekovne Bosne na primjeru Mletačkog 28 Cf. WLADIMIR STASSOFF, L’ornement slave et oriental d’après zbornika, Bosna Franciscana, 38 (Sarajevo, 2013.), 61-78. les manuscrits anciens et modernes, St. Pétersbourg, 1887.; 22 АНДРЕЙ ГРАБАР, До-история болгарской живописи VLADIMIR MOŠIN, Ornament južnoslovenskih rukopisa XI- (Археологическая гипотеза), u: Сборник в чест на Васил XIII veka, Radovi. Naučno društvo Bosne i Hercegovine, VII/3 Златарски, София, 1925., 560-566; ISTI, Recherches sur les (Sarajevo, 1956.), 5-79; ISTI, Орнаментика неовизантиског и influences orientales dans l’art balkanique, Paris, 1928., 93-107; балканског стила, Godišnjak Balkanološkog instituta, 1 (Sarajevo СВЕТОЗАР РАДОЈЧИЋ, Хиландарска повеља Стефана 1957.), 295-351; ЗАГОРКА ЈАНЦ, Орнаменти фресака из Првовенчаног и мотив раја у српском минијатурном Србије и Македоније од XII до средине XV века, Београд, 1961.; сликарству, Хиландарски зборник, 1 (Београд, 1966.), 41-50 CLAUDE LEPAGE, Remarques sur l’ornementation peinte a (= Узори и дела старих српских уметника, Београд, 1975., l’interieur des églises de la Morava, u: Моравска школа и њено 33-43); АКСИНИЯ ДЖУРОВА, 1000 години българска доба (ur. Иван Божић, Војислав Ј. Ђурић), Београд, 1972., ръкописна книга. Орнамент и миниатюра, София, 1981., 229-237; ЗАГОРКА ЈАНЦ, Орнаменти на зидном сликарству, 75-77; АТАНАС БОЖКОВ, Търновска средновековна u: Историја примењене уметности код Срба I (ur. Бојана художествена школа, София, 1985., 159-169; ВАСИЛЬ Г. Радојковић), Београд, 1977., 260-270; ΠΕΤΡΟΣ ΒΑΜΠΟΥΛΗΣ, ПУЦКО, В. О портретном изображении попа Добрейшо, Βυζαντινή Διακοσμητική, Αθήνα, 1977.; ANNA ROSHKOVSKA Palaeobulgarica, IX/3 (София 1985.), 65-73; ISTI, Портретные – LILIANA MAVRODINOVA, Mural Ornaments, Sofia, 1985.; изображения авторов и донаторов в древнеболгарской ЦВЕТАН ГРОЗДАНОВ, Орнаментиката на расцветани лисја книге, Palaeobulgarica, ХІV/4 (София, 1990.), 68-83; ЈАНКО во уметноста на Охрид во XI-XII век, Лихнид, 6 (Скопје, МАГЛОВСКИ, Врзино коло – мотив студеничке пластике. 1988.), 11-36; LILIANA MAVRODINOVA, L’ornementation dans Од метафоре ка моделу, Зборник радова Византолошког la peinture murale en Bulgarie medievale: Principes decoratifs, института, 37 (Београд, 1998.), 69-70; ЕЛЕНА КОЦЕВА, motifs, paralelles, u: Byzantine East, Latin West: Art Historical За украсата, u: Медиевистика и културна антропология. Studies in Honor of Kurt Weitzmann (ur: Doula Mouriki et all.), Сборник в чест на 40-годишната творческа дейност на Princeton, 1995., 277-282. проф. Донка Петканова, София, 1998., 345-346; ДАНИЕЛ 29 Također, cf. SLAVIK V. JABLAN, Theory of Symmetry and ФОКАС, „Se ësty doux$ <…> aspid$ gloux$ji i Ornament, Belgrade, 1995.; DUŠAN MILOVANOVIĆ, Memory zatyÏka@‹ii ouwi svoi”. Към интерпретацията на Update. Ornaments of Serbian Medieval Frescoes, Belgrade, 2013. един инициал от Добрейшовото евангелие, Проблеми на Za neke od opisa „ukrasa” u bizantskim izvorima, cf. CYRIL изкуството, 3 (София, 2006.), 3-9; МЛАДОСТ ВЪЛКОВА, MANGO, The Art of the Byzantine Empire 312-1453. Sources За техниката и материалите в украсата на Добрейшовото and Documents, Englewood Cliffs, 1972. четвероевангелие, Проблеми на изкуството, 2 (София, 30 Za simboliku ukrašenih vrata crkve, cf. ИВАНКА ГЕРГОВА, 2009.), 48-55. Хреловата врата от Рилския манастир като врата към 23 Snimka je dobivena zahvaljujući ljubaznosti dr. Elisavete рая, Проблеми на изкуството, 1 (София, 1992.), 17-27 (s Musakove, glavne arhivistice Odeljenja rukopisa i stare štampane izvorima i bibliografijom). Za okove na ikonama, cf. ANDRÉ knjige Nacionalne biblioteke „Sv. Kiril i Metodij” u Sofiji. GRABAR, Les revêtements en or et en argent des icônes byzantins 24 O cvjetnoj simbolici kao metafori obnove života i rajskih du Moyen Age, Venezia, 1975.; ИРИНА А. СТЕРЛИГОВА, naselja, cf. ДАНИЦА ПОПОВИЋ, Цветна симболика и култ О значении драгоценного убора в почитании святых реликвија у средњовековној Србији, Зограф, 32 (Београд, икон, u: Чудотворная икона в Византии и древней Руси 2008.), 69-81. (ur. Алексей М. Лидов), Москва, 1996., 123-132; JANNIC
Branislav Cvetković: Zaglavlje Dekaloga u Hvalovom zborniku... Ars Adriatica 4/2014. (155-172)
DURRAND, Precious-Metal Icon Revetments, u: Byzantium. 620; JAS ELSNER, Imperial Rome and Christian Triumph: The Faith and Power (1261-1557) (ur. Helen C. Evans), New York, Art of the Roman Empire AD 100-450, Oxford, 1998., 139, 156- 2004., 243-251 (252-257, cat. no. 150-155). Za relikvijare, cf. 158, fig. 104; ISTI, Inventing Christian Rome: the role of early Treasures of Heaven: Saints, Relics, and Devotion in Medieval Christian Art, u: Rome the Cosmopolis (ur. Catharine Edwards, Europe (ur. Martina Bagnoli et all.), Baltimore, MD, 2010.; Greg Woolf), Cambridge, 2003., 94, fig. 11. CYNTHIA HAHN, Strange Beauty: Issues in the Making and 41 NICOLE THIERRY (bilj. 36), 149, Sch. 54. Meaning of Reliquaries, 400-circa 1204, University Park, PA, 42 LYDIE HADERMANN-MISGUICH, Tissus de pouvoir et de pre- 2012. Za raskošan primer s balkanskog tla, cf. БРАНИСЛАВ stige sous les Macédoniens et les Comnènes. A propos des cou- ЦВЕТКОВИЋ, Реликвијар деспотице Барбаре Франкопан ssins-pieds et de leurs représentations, , 17 (Αθηνα, Бранковић: Прилог проучавању, Зборник Музеја примењене 1993-1994.), 121-128; АЛЕКСЕЙ ЛИДОВ, Катапетасма Софии уметности, 08 (Београд, 2012.), 23-36. Константинопольской. Византийские инсталляции и образ- 31 HERBERT L. KESSLER, Medieval Art as Argument, u: парадигма храмовой Завесы, u: Иеротопия. Пространствен- Iconography at the Crossroads (ur. Brendan Cassidy), Princeton, ные иконы и образы-парадигмы в византийской культуре, 1993., 59-70; ISTI, Gazing at the Future. The Parousia Miniature Москва, 2009., 211-225, 328-331; ISTI, Образы-парадигмы как in Vatican Cod. gr. 699, u: Byzantine East, Latin West: Art категория визуальной култьуры. Иеротопический подход к Historical Studies in Honor of Kurt Weitzmann (ur. Doula истории изкуства, u: ISTO, 293-305, 335-336. Mouriki et all.), Princeton, 1995., 365-371; ISTI, Configuring 43 Cf. ДИАНА КОСЕВА, Новооткрит стенопис в диаконикона the Invisible by Copying the Holy Face, u: The Holy Face and the Paradox of Representation (ur. Herbert L. Kessler, Gerhard на църквата „Св. 40 мъченици” във Велико Търново, Wolf), Bologna, 1998., 129-151; ISTI, Spiritual Seeing. Picturing Palaeobulgarica, XXIII (София, 1999.), 30-40; МАРИЯ А. God’s Invisibility in Medieval Art, Philadelphia, 2000., 53-103; ОРЛОВА, Орнамент в монументальной живописи Древней ISTI, Seeing Medieval Art, Toronto, 2004. Руси конца XIII - начала XVI вв, Москва, 2004., 9-10, 23-33; ЗДРАВКО ЖДРАКОВ, Фрагменти от надписи върху изписани 32 Cf. BIANCA KÜHNEL, From the Earthly to the Heavenly завеси на две български църкви от XIII век, Palaeobulgarica, Jerusalem. Representations of the Holy City in Christian Art of the XXVIII (София, 2004.), 94-105; ISTI, The Masters of the Boyana First Millenium, Rom - Freiburg - Wien, 1987., passim; MAJA Church in the Year 1259, u: KAZIMIR POPKONSTANTINOV, KOMINKO, The World of Kosmas: Illustrated Byzantine Codices Zograf Vasilie and the Boyana Church 750 Years Later, Sofia, of the Christian Topography, Cambridge, 2013., passim. 2009., 95-99; МАРКО ПОПОВИЋ – СМИЉКА ГАБЕЛИЋ – 33 HERBERT L. KESSLER, Spiritual Seeing (bilj. 31), 56-60, fig. БРАНИСЛАВ ЦВЕТКОВИЋ – БОЈАН ПОПОВИЋ, Црква 3.3, 3.4, Pl. IVa. Takođe, za različite načine prikazivanja neba, cf. Светог Николе у Станичењу, Београд, 2005., 99-111. ANDRÉ GRABAR, L’Iconographie du Ciel dans l’art chrétien de 44 Cf. Weaving, Veiling and Dressing: Textiles and Their Metaphors l’Antiquité et du Moyen Age, Cahiers archéologiques, 30 (Paris, in the Late Middle Ages (ur. Kathryn M. Rudy, Barbara Baert), 1982.), 5-24. Turnhout, 2007.; GIL BARTHOLEYNS, Naissance d’une culture 34 ERNST. H. KANTOROWICZ, Oriens Augusti. Lever du des apparences. Le vêtement en Occident XIIIe-XIVe siècle. Thèse Roi, Dumbarton Oaks Papers, 17 (Washington D. C., 1963.), de doctorat, Bruxelles, 2008. Profesoru Gilu Bartholeynsu sa 159-160; HELEN PAPASTAVROU, Le voile, symbole de Sveučilišta u Lilu zahvaljujem na tome što mi je omogućio uvid L’Incarnation. Contribution à une étude sémantique, Cahiers u tekst njegove doktorske disertacije prije njezina objavljivanja. archéologiques, 41 (Paris, 1993.), 141-168. O molitvi za veo, Također, cf. BRANISLAV CVETKOVIĆ, Robes of Light and the cf. FRANK E. BRIGHTMAN, Liturgies Eastern and Western, 13th Century Frescoes in Boyana, u: The Boyana Church Between Oxford, 1896., 84-85. the East and the West in the Art of the Christian Europe (ur. 35 O simbolici fasadnog ukrasa, a posebno šahovskih polja, na Biserka Penkova), Sofia, 2011., 198-214. crkvama iz razdoblja tzv. Moravske Srbije, s osloncem na rezultate 45 Cf. БРАНКА ИВАНИЋ, Две белешке о украсу Миро- istraživanja H. Kesslera, cf. ИВАН СТЕВОВИЋ, Каленић. слављевог јеванђеља, u: Ђурђеви Ступови и Будимљанска Богородичина црква у архитектури позновизантијског епархија (ur. Милан Радујко), Беране - Београд, 2011., 375- света, Београд, 2006., 159-198 (s primjerima i literaturom). 389, pos. 380. 36 NICOLE THIERRY, La Cappadoce de l’antiquité au Moyen âge, 46 HERBERT KESSLER, Spiritual Seeing (bilj. 31), 60-63, 83-87, Turnhout, 2002., 141, fig. 92, No. 23, Pl. 52, 54. fig. T. IVb. 37 NICOLE THIERRY (bilj. 36), No. 15, 19, Pl. 40, 47 (hramovi Sv. 47 HERBERT KESSLER, Spiritual Seeing (bilj. 31), 29-103, fig. 3.2, Stefan i Sv. Vasilije). 5.4, 5.7, Pl. III. 38 NICOLE THIERRY (bilj. 36), No. 33, Pl. 59. 48 Za prijepis Andrije Raičevića, cf. ДРАГИША МИЛОСАВЉЕ- 39 Cf. IRVING LAVIN, The Ceiling Frescoes in Trier and ВИЋ, Зограф Андрија Раичевић. Епоха и дело, Београд - Illusionism in Constantinian Painting, Dumbarton Oaks Papers, Ужице - Прибој, 2005., 114-174; ЗОРАН РАКИЋ, Српска 21 (Washington D.C., 1967.), 97-113; ЈАНКО МАГЛОВСКИ, минијатура XVI и XVII века, Београд, 2012., 83-99, 255-267. Гробница Енијеваца. Прилог иконологији шемпетерских 49 MARIE-PIERRE LAFFITTE, Missel à l’usage de la Sainte- гробница, Свеске ДИУС, 11-12 (Београд, 1981.), 21-31. Chapelle, u: Le trésor de la Sainte-Chapelle, Paris, 2001., 196- 40 Cf. HENRY STUART-JONES, The Catacomb of Commodilla, 197, Cat. 48; DANIELLE GABORIT-CHOPIN, Evangiles de la The Journal of Theological Studies, VII/28 (Oxford, 1906.), 615- Sainte-Chapelle dits „l’Apocalypse”, u: ibidem, 215-220, Cat. 59.
50 Bibliothèque nationale de France, Richelieu Ms. fr. 8, fol. 4. Za d’un lict de justice, et estoit bien grand et richement paré.”, cf. JEAN ilustrirane biblije na Zapadu, cf. The Practice of the Bible in the JUVENAL DES URSINS, Histoire de Charles VI, Roy de France, Middle Ages: Production, Reception, and Performance in Western et des choses mémorables advenues durant quaranté-deux années Christianity (ur. Susan Boynton, Diane J. Reilly), New York, 2011. de son regne, depuis 1380 jusques a 1422. (ur. Joseph-François 51 Cf. JOHN LOWDEN, The Holkham Bible Picture Book Michaud, Jean-Joseph-François Poujoulat), Lyon - Paris, 1851., 378. and the Bible Moralisée, u: The Medieval Book: Glosses from 59 Za korišteni prijevod cf. JOHAN HOJZINGA, Jesen srednjega Friends & Colleagues of Christopher De Hamel (ur. James veka, Beograd, 1991., 356. Henry Marrow, Richard Alan Linenthal, William Noel), 60 SCOT MCKENDRICK – JOHN LOWDEN – KATHLEEN Houten, 2010., 75-83, pos. 78, fig. 3. Za faksimile, cf. The DOYLE (bilj. 56), no. 134. Holkham Bible Picture Book (ur. William O. Hassal), London, 61 Cf. http://www.bl.uk/catalogues/illuminatedmanuscripts/ILLUMIN. 1954.; The Holkham Bible Picture Book: A Facsimile (ur. ASP?Size=mid&IllID=42521. Michelle P. Brown), Cambridge, 2007. 62 „Campo celesti sunt aurea lilia: pure Lumine, nature sunt reges 52 ALESSANDRA PERRICCIOLI SAGGESE, Cristophoro semper honesti. Campus uti celum, sunt aurea lilia stelle: Sic Orimina: An Illuminator at the Angevin Court of Naples, u: vestrum velum fert conflua pabula melle”, cf. CONVENEVOLE The Anjou Bible. A Royal Manuscript Revealed. Naples 1340 (ur. DA PRATO, Regia carmina: dedicati a Roberto d’Angio`, re di Liewe Watteeuw, Jan Van der Stock), Paris - Leuven - Walpole, Sicilia e di Gerusalemme (ur. Cesare Grassi), Prato, 1982., 71/5-8. MA, 2010., 120-121, fig. vii.7. 63 ГЕОРГИЈЕ ОСТРОГОРСКИ, О серском митрополиту 53 Drastičan primjer je kod ANNE LOMBARD-JOURDAN, Fleur Јакову, Зборник Филозофског факултета, X (Београд, 1968.), de lis et oriflamme: Signes célestes du royaume de France, Paris, 219-225. 1991. Ljiljan se, međutim, kao simbol javlja na novcu Judeje 64 Cf. БРАНИСЛАВ ЦВЕТКОВИЋ, Есфигменска повеља još u doba Antioha III., cf. WILLIAM METCALF, The Oxford деспота Ђурђа Бранковића: фантастична архитектура, Handbook of Greek and Roman Coinage, Oxford, 2012., 264, Жича, Есфигмен или небески станови?, u: ΣΥΜΜΕΙΚΤΑ. fig. 14.23, pa „nacionaliziranje” podrijetla ljiljana kao simbola Зборник радова поводом четрдесет година Института nema povijesnu osnovu, cf. Y. GOLDMAN, The Sign of the Lily: за историју уметности Филозофског факултета Its Source, Significance and History in Antiquity, Shnaton, 12 Универзитета у Београду (ur. Иван Стевовић), Београд, (Jerusalem, 2000.), 105-143. 2012., 343-364. 54 Za ljiljan kao simbol Sv. Tripuna u bizantskoj ikonografiji, 65 Cf. MARA HARISIADIS, Les miniatures du Tétraévangile du cf. SMILJKA GABELIĆ, O ikonografiji sv. Trifuna, Kulturno métropolite Jacob de Serrès, Actes du XIIe Congrès International nasledstvo, 28-29 (Skopje, 2004.), 107-117. d’études byzantines. Ochride, 10-16 septembre 1961, Tome III, 55 Na primjer, u rukopisu Biblije Jeana de Vaudetara (Muzej knjige Beograd, 1964., 121-130; CHRISTOPHER WALTER, The u Hagu, Ms. 10 B 23, fol. 2r) ili rukopisu tzv. Velikih kronika Portrait of Jakov of Serres in Londin. Additional 39626, Зограф, Francuske Karla V. (BNF, Ms. fr. 2813, fol. 473v), cf. INGO F. 7 (Београд, 1976.), 65-72; JOVANKA MAKSIMOVIĆ, Les WALTHER, Codices ilustres: The world’s most famous illustrated miniatures byzantines et serbes vers le milieu du XIVe siècle, manuscripts 400 to 1600, Köln, 2001., 222-223, 230-231. u: Дечани и византијска уметност средином XIV века (ur: 56 SCOT MCKENDRICK – JOHN LOWDEN – KATHLEEN Војислав Ј. Ђурић), Београд, 1989., 141-142, fig. 3-4; ZAGA DOYLE, Royal Manuscripts: The Genius of Illumination, London, GAVRILOVIĆ, The Gospels of Jakov of Serres (London, B. L., 2011., no. 142. Add. 39626), the Family of Branković and the Monastery of St. 57 Cf. The Anjou Bible. A Royal Manuscript Revealed. Naples 1340 Paul Mount Athos, u: Through the Looking Glass: Byzantium (ur. Liewe Watteeuw, Jan Van der Stock), Paris - Leuven - through British Eyes (ur: Robin Cormack, Elizabeth Jeffreys), Walpole, MA, 2010. Aldershot, 2000. (= Studies in Byzantine and Serbian Medieval Art, London, 2001., 271-280). 58 Potpuni citat originala: „L’an mille trois cens quatre-vingt neuf, le Roy voulut que la Reyne sa femme entrast à Paris. Et il le fit notifier, et 66 „The upper part of the miniature is formed by a leaf pattern which à seavoir à ceux de la ville de Paris, afin qu’ils se preparassent. Et is also seen in the headpieces”, cf. IOHANNIS SPATHARAKIS, furent toutes les ruës tenduës, par lesquelles elle devoit passer. Et y The Portrait in Byzantine Illuminated Manuscripts, Leiden, 1976., 89-90, 243-244, 260, fig. 57-58. avoit à chaque carrefour diverses histoires, et fontaines jettans eauë, vin, et laict. Ceux de Paris allèrent au devant avec le prevost des 67 „U istom stilu je ornamentisana i osnova minijature sa portretom marchands, à grande multitude de peuple criant Noël. Le pont par mitropolita Jakova”, cf. МАРА ХАРИСИЈАДИС, Раскошни où elle passa estoit tout tendu d’un taffetas bleu à fleurs de lys d’or. Et византијски стил у орнаментици јужнословенских рукописа y avoit un homme assez leger, habillé en guise d’un ange, lequel par из XIV и XV века, u: Моравска школа и њено доба (ur. Иван engins bien faits, vint des tours Nostre-Dame de Paris à l’endroit du Божић, Војислав Ј. Ђурић), Београд, 1972., 214. dit pont, et entra par une fente de la dite couverture, à l’heure que la 68 „The decorative elements of the headpieces and initials in the Reyne passoit, et luy mit une belle couronne sur la teste. Et puis, par rest of the volume are painted with a more delicate sense of line les habillemens qui estoient faits, fut retiré par la dite fente, comme s’il than are the heavily modeled palmettes of the portrait”, cf. SCOT s’en fust retourné de soy-mesmes au ciel. Devant le grand Chastelet MCKENDRICK, The Gospels of Jakov of Serres, u: Byzantium. y avoit un beau lict tout tendu et bien ordonné de tapisserie d’azur Faith and Power (1261-1557) (ur. Helen C. Evans), New York, à fleurs de lys d’or. Et disoit-on qu’il estoit fait pour representation 2004., 54, n. 7, No. 25.
Branislav Cvetković: Zaglavlje Dekaloga u Hvalovom zborniku... Ars Adriatica 4/2014. (155-172)
69 Cf. ЉУБОМИР СТОЈАНОВИЋ, Стари српски записи и ХАРИСИЈАДИС, Фигурални иницијали у Радосављевој натписи I, Београд, 1902., 38-39, бр. 103. апокалипси, Зограф, 9 (Београд, 1978.), 50-53. 70 МИРОЉУБ МАРЈАНОВИЋ, Основна објашњења о 82 НИКОЛА РАДОЈЧИЋ, О једном наслову великог војводе намени и врстама орнамената у дечанском живопису, u: босанскога Хрвоја Вукчића, Историски часопис, 1-2 Зидно сликарство манастира Дечана. Грађа и студије (ur. (Београд, 1948.), 37-53; GEORG OSTROGORSKY, Urum- Војислав Ј. Ђурић), Београд, 1995., 513-531. Despotes. Die Anfänge der Despoteswürde in Byzanz, 71 Cf. JAMES TRILLING, “Meaning” and Meanings in Ornament Byzantinische Zeitschrift, 44 (München, 1951.), 448-480 (= Урум (bilj. 27), 1-52. – деспот. Почеци деспотског достојанства у Византији, u: Из византијске историје, историографије и просопографије, 72 Cf. OTON GORSKI – NIKO MAJNARIĆ, Grčko-hrvatski ili Сабрана дела Георгија Остроготрског, Књига трећа, srpski rječnik, Zagreb, 1983., 238. Београд, 1970., 205-218). 73 O ovom pitanju posebno, cf. ARYEH FINKELBERG, On 83 Cf. BRANISLAV CVETKOVIĆ, The Haemorrhoissa in the History of Greek ΚΟΣΜΟΣ, Harvard Studies in Classical Eastern Christian Art. A Preliminary Access, u: The Woman Philology, 98 (Cambridge, MA, 1998.), 103-136. Za upotrebu ovog with the Blood Flow (Mark 5: 24-34). Narrative, Iconic, and pojma u vladarskoj ikonografiji, cf. ROGER J. CRUM, „Cosmos, Anthropological Spaces (ur. Barbara Baert), Leuven - Walpole, the World of Cosimo”: The Iconography of the Uffizi Façade, The MA, 2014., 165-228. Art Bulletin, 71/2 (New York, 1989.), 237-253. 84 DONALD H. BROMLEY, The Healing of the Hemorrhaging 74 Analizi verbalnog i simboličkog posvećene su čitave teorije, cf. Woman: Miracle or Magic?, Journal of Biblical Studies, 5 SUSANNE K. LANGER, Philosophy in a New Key: A Study in (Oxford, 2005.), 1-20. the Symbolism of Reason, Rite, and Art, New York, 1942.; ERNST 85 Cf. GABRIEL MILLET, Recherches sur l’iconographie de l’évangile CASSIRER, The Philosophy of Symbolic Forms Vol. 1. Language, aux XIVe, XVe et XVIe siècles d’après les monuments de Mistra, de New Haven, 1955.; ISTI, The Philosophy of Symbolic Forms Vol. la Macedoine et du Mont-Athos, Paris, 1960., 34-40, 57-66. 2. Mythical Thought, New Haven, 1955.; ISTI, The Philosophy of Symbolic Forms Vol. 3. The Phenomenology of Knowledge, New 86 FREDERICK J. GAISER, „Your Faith Has Made You Well”: Haven, 1957.; ERNST H. GOMBRICH, The Sense of Order: A Healing and Salvation in Luke 17: 12-19, Word & World, XVI/3 Study in the Psychology of Decorative Art, London, 1979. (Saint Paul, MN, 1996.), 291-301. 75 Za Hrvoja Vukčića, cf. СИМА ЋИРКОВИЋ, Русашка 87 Cf. ЈОВАНКА МАКСИМОВИЋ (bilj. 2), 185, сл. 28-29. господа, Историјски часопис, XXI (Београд, 1974.), 5-17; 88 Naprimjer, STAVROS LAZARIS, Fonctions des ornements РАДЕ МИХАЉЧИЋ, Повеља краља Стефана Твртка I à motifs géometriques dans la mise en page du texte des Котроманића кнезу и војводи Хрвоју Вукчићу Хрватинићу, manuscrits grecs, Ktèma, 35 (Strasbourg, 2010.), 285-298. Стари српски архив, 1 (Београд, 2002.), 117-129; ЈЕЛЕНА 89 Cf. АЛЕКСЕЙ М. ЛИДОВ, Образ Небесного Иерусалима МРГИЋ-РАДОЈЧИЋ, Доњи краји. Крајина средњовековне в восточнохристианской иконографии, u: Иерусалим в Босне, Београд, 2002., passim; MILKO BRKOVIĆ, Hrvoje Vukčič русской культуре (ur. Андрей Баталов, Алексей Лидов), Hrvatinić (1380.-1416.) u zrcalu vlastitih isprava, Sarajevo, 2008. Москва, 1991., 15-33. 76 Za iluminaciju misala, cf. LJILJANA MOKROVIĆ, Bizantski i 90 Cf. ЈОВАНКА МАКСИМОВИЋ (bilj. 8), 53-59, сл. 67-68. zapadni stil na minijaturama Hrvojeva misala, Slovo, 60 (Zagreb, 91 ЉУПКА ВАСИЉЕВ, Орнаментика у српским рукописима 2010.), 505-538. Za faksimil izdanja, cf. Missale glagoliticum прве половине XVI века, Археографски прилози, 15 Hervoiae Ducis Spalatensis (ur. Vatroslav Jagic, Layos Thallóczy, (Београд, 1993.), 50, 66, сл. 50; ЗОРАН РАКИЋ, Сликани Franz Wickhof), Vindobonae, 1891; Missale Hervoiae Ducis украс ћирилских рукописа XVI и XVII века, u: Манастир Spalatensis croatico-glagoliticum (ur. Vjekoslav Štefanić), Zagreb Хиландар (ur. Гојко Суботић), Београд, 1998., 309-310; - Ljubljana - Graz, 1973. ВЕРА ПАВЛОВИЋ, Рукописи настали у хиландарском 77 DUBRAVKO LOVRENOVIĆ, Vitez, herceg i pataren (Ideološki скрипторију 1450-1600. и њихов украс, u: Осам векова stereotipi i životna stvarnost), Forum Bosnae, 7-8 (Sarajevo, Хиландара. Историја, духовни живот, књижевност, 2000.), 21-59. уметност и архитектура (ur. Војислав Кораћ), Београд, 78 Cf. РАДЕ МИХАЉЧИЋ, Идејна подлога титуле херцег, u: 2000., 437-438. Владарске титуле обласних господара. Прилог владарској 92 ЈЕВГЕНИЈ Љ. НЕМИРОВСКИ, Прва и друга штампарија идеологији у старијој српској прошлости, Београд, 2001., манастира Милешеве, Милешевски записи, 2 (Пријепоље, 177-202. 1996.), 123-174. 79 EMA MAZRAK (bilj. 9), 21, n. 51. 93 ВЕРА ПАВЛОВИЋ, Украс у рукописима писаним у Срему 80 EMA MAZRAK (bilj. 9), 21, n. 51. Dio zapisa u kolofonu, koji 1450-1600., Зборник Матице српске за ликовне уметности, se odnosi na djeda Radomira, bez razloga je preveden u pluralu 34-35 (Нови Сад, 2003.), 38, 50, Т. IV. Snimka je dobivena pa se dobiva sasvim drukčiji iskaz u odnosu na ono što Hval zahvaljujući ljubaznosti dr. Tatjane Subotin-Golubović, načelnice zapravo kaže. Arheografskog odeljenja Narodne biblioteke Srbije u Beogradu. 81 ANICA NAZOR (bilj. 1), 558. Za faksimil rukopisa, cf. ISTA, 94 ЗОРАН РАКИЋ (bilj. 48), 291-292, сл. 254. Radosavljeva bosanska knjiga. Zbornik krstjanina Radosava, 95 Snimka je dobivena zahvaljujući ljubaznosti dr. Dušice Grbić, Forum Bosnae, 42 (Sarajevo, 2008.). O iluminaciji, cf. МАРА načelnice Odeljenja stare i retke knjige Biblioteke Matice srpske
u Novom Sadu. Rukopis je dostupan i u elektronskom obliku na 97 Za različite primjere, cf. Holy Image, Hallowed Ground: Icons službenoj web-stranici ove biblioteke, cf. http://digital.bms.rs/ from Sinai (ur. Robert S. Nelson, Kristen K. Collins), Los ebiblioteka/publications/view/1409. Angeles, 2006. Također, cf. BRANISLAV CVETKOVIĆ, Vision 96 ЉУПКА ВАСИЉЕВ, О писарима, илуминацији и повезу of the Heavenly City in Jošanica Monastery, Ikon, 6 (Rijeka, рукописних акатиста, стихологија и богородичника из 2013.), 115-129 (s literaturom). збирке Библиотеке Матице српске, u: Ћирилске рукописне 98 ЭНГЕЛИНА С. СМИРНОВА, Исскуство книги в књиге Библиотеке Матице српске. Књига VII. Акатисти, средневековой Руси. Лицевые рукописи Великого Новгорода. Стихологије, Богородичници (ur. Вера Јерковић), Нови Сад, XV век, Москва, 2011., 172-174, 466-471, kat. No. 18. 1999., 43-49, 137. 99 ЗОРАН РАКИЋ (bilj. 48), 298-299, сл. 265.