##plugins.themes.oapBasic.skip##
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Suchen

S Kliom i u vječnosti – in memoriam Anti Miloševiću

DOI 10.15291/ars.4987

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Bd. 15 (2025)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Ivan Josipović Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru ijosipov@unizd.hr ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

U Seget Vranjici kraj Trogira 24. srpnja 2025. godine u 73. godini života preminuo je dr. sc. Ante Milošević, ugledni hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti, naslovni izvanredni profesor Sveučilišta u Splitu, muzejski i znanstveni savjetnik u miru. Iz životopisa tog Sinjanina, rođenog 5. ožujka 1953. godine, važno je navesti da je 1976. završio studij arheologije i povijesti umjetnosti na tadašnjemu Filozofskom fakultetu u Zadru, da je doktorski rad obranio 2005. godine na Sveučilištu u Zadru, kao i da je tijekom karijere bio na čelu dviju važnih muzejskih institucija. Ravnatelj sinjskog Muzeja Cetinske krajine bio u razdoblju od 1977. do 1994. godine, dok je istu dužnost u splitskom Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) obnašao u dva navrata, od 1994. do 2005. te od 2013. do 2018. godine. Među važnim muzeološkim projektima koje je vodio posebno se ističe organizacija izložbe Hrvati i Karolinzi, koja je održana u MHAS-u krajem 2000. i tijekom prve polovine 2001. godine u sklopu međunarodnog projekta Karlo Veliki – Stvaranje Europe, dok mu je iz profesionalne bibliografije, uz brojne uredničke knjige i zbornike, potrebno istaknuti dvanaest autorskih monografija te više od sto znanstvenih članaka.

Ante Milošević, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, hrvatski rani srednji vijek, arheologija, povijest umjetnosti, Klio

Još su mi živa sjećanja na naša svakodnevna splitska druženja tijekom srpnja 2011. godine, kada mi je upravo Tonči, uz profesora Jakšića i kolegicu Uroda, svesrd- no pomagao u istraživanju koje sam poduzimao u okviru rada na mojoj doktorskoj disertaciji, u tom konkretnom slučaju, pri proučavanju i dokumentiranju predroma- ničkih ulomaka pronađenih u Lepurima kod Benkovca. Posebno pamtim trenutak njegova zadovoljstva, vidljivoga tek u izvijenim usnama koje su, držeći cigaretu ispod prepoznatljivih mu brkova, otkrivale šeretski osmjeh, kada sam jednom „snalažlji- vom akcijom” privremeno nabavio dva dotad nepoznata lepurska reljefa te ih u ze- lenoj vreći za masline toga ljetnoga jutra donio ispred muzejske zgrade na Mejama. Zadovoljstvo je bilo još veće kada smo, tek nekoliko minuta nakon našega susreta pred vratima muzeja, u njegovu unutrašnjem dvorištu sve četvero (Milošević, Jakšić, Uroda i ja) postali svjesni da je upravo jedan od tih kamenih ulomaka omogućio pouzdanu rekonstrukciju arkade šesterostranog ciborija iz lepurske crkve Sv. Mar- tina. Tonči je odmah rekao: „Ivane, piši članak!”; pa je tako i bilo. Tu nije bio kraj novim otkrićima jer smo tih istih dana, nastavljajući raditi na materijalu iz Lepura, osim rekonstrukcije gotovo čitava luka oltarne ograde sa zanimljivim epigrafičkim tekstom sa spomenom izvjesnoga „izabranog Ivana” (Iohannes electvs), uspjeli razu- mjeti i kako je jedan ranokršćanski sarkofag upotrijebljen za vrata lepurske sakralne građevine, pri čemu je na obodu njegova sanduka uklesan i novi posvetni natpis u kojem je u datacijskoj formuli spomenut hrvatski knez Branimir. Upravo o tome Branimirovu natpisu, godinu dana poslije, Nikola Jakšić, voditelj arheoloških istraži- vanja u Lepurima, objavio je članak u zborniku priređenom prigodom osamdesetog rođendana Miloševićeva velikog prijatelja i suradnika Željka Rapanića, kojemu je upravo Tonči, uz Miljenka Jurkovića, bio jedan od urednika. Važan dio Miloševićeva rada činio je urednički posao, koji mu je prerastao u neku vrstu posebnoga osobnog zadovoljstva, pa čak i svojevrsne strasti, a on je re- zultirao brojnim zbornicima, knjigama te većim i manjim muzejskim vodičima i ka- talozima izložbi. U tom pogledu posebno ističem seriju knjiga Studia mediterranea arhaeologica koju je 2008. godine pokrenuo s dugogodišnjim prijateljem i suradni- kom Željkom Pekovićem. Ta je serija rezultirala s čak deset objavljenih knjiga, među

Anti Miloševiću

kojima posebno ističem njihovu zajedničku monografiju Predromanička crkva Sve- toga Spasa u Cetini iz 2009. godine. Tonči je posebno bio oduševljen činjenicom da, u suradnji s još jednim svojim poslovnim intimusom, Nevenom Marinom, i osobno može sudjelovati u grafičkom oblikovanju publikacija kojima je urednik i/ili autor, s obzirom na to da je permanentno bio svjestan koliko je u našim strukama važno postići skladan odnos pisanog teksta i popratnih slikovnih priloga, čiju je kvalitetu u Miloševićevim uredničkim i autorskim tiskanim djelima dominantno osiguravao MHAS-ov muzejski fotograf Zoran Alajbeg. Na potonje navedeno najvećim se dijelom skladno nadovezuje i posljednji ve- liki Miloševićev izdavački projekt, serijska publikacija nazvana Korpus ranosred- njovjekovne skulpture, osmišljena po uzoru na talijanski Corpus della scultura alto- medievale poznatog Centra za ranosrednjovjekovne studije iz Spoleta. Planirano je da unutar Korpusa, u nizu objavljenih knjiga, kataloški bude obrađena cjelokupna ranosrednjovjekovna skulptura povijesnih hrvatskih zemalja, a taj je važan pro- jekt Tonči pokrenuo 2017. godine, još kao ravnatelj MHAS-a, neposredno pred umirovljenje. Uz razumijevanje i potporu Miroslava Katića, svojeg nasljednika na mjestu muzejskog ravnatelja, Milošević je nastavio voditi brigu o pokrenutoj serij- skoj publikaciji, koja je u trenutku njegove smrti zaustavljena na šest objavljenih knjiga. Na ovom mjestu opet moram biti subjektivan i evocirati uspomenu na našu suradnju na mojim dvjema autorskim knjigama koje su objavljene upravo unutar

2. Nikola Jakšić, Ante Milošević i Ivan Matejčić na Brijunima u proljeće 2014. godine (izvor: privatna zbirka Ante Miloševića) Nikola Jakšić, Ante Milošević and Ivan Matejčić on the Brijuni Islands in spring 2014

Anti Miloševiću

Korpusa, a od kojih je ova druga, publicirana krajem 2023. godine pod naslovom Lepuri kod Benkovca, ostala i posljednja Tončijeva urednička knjiga. Kao i u svemu ostalome, Milošević ni u tim dvjema prilikama ništa nije prepuštao slučaju, sve je bilo savršeno vođeno i organizirano, pa konačan rezultat nije ni mogao izostati. Također, u jednom od naših posljednjih razgovora, krajem lipnja 2025. godine, posebno ga je obradovala vijest da je za financiranje odobren pod mojim vod- stvom prijavljeni institucijski projekt Sveučilišta u Zadru pod naslovom TransArt: Umjetnost i granice – transmisija ideja i utjecaja u mediteranskim pograničnim po- dručjima. Tom je projektu, naime, jedan od glavnih ciljeva obrada svih zadarskih ranosrednjovjekovnih reljefa (ponajprije onih iz Arheološkog muzeja u Zadru), koji bi, po logici stvari, u konačnici trebali biti objavljeni upravo u MHAS-ovu Korpusu, nastavljajući niz koji je Milošević pokrenuo. Konačno, na kraju želim istaknuti da je svim Tončijevim kolegama i prijatelji- ma koji su u to bili uključeni, a posebice urednicima (Ivan Basić, Ivan Josipović, Miljenko Jurković) i članovima Uredničkog vijeća (Vedran Barbarić, Branko Kiri- gin, Željko Peković), istinsko zadovoljstvo predstavljala činjenica što smo mu, već teško bolesnomu, još za života uspjeli prirediti već spominjani slavljenički zbor- nik, objavljen povodom njegova sedamdesetog rođendana. Dvije promocije zbor- nika, prva porečka, tijekom listopada, a potom i splitska, sredinom prosinca 2024. godine, bile su posljednja zajednička i sretna druženja s Tončijem koji, koliko je god možda i pokušavao, nije mogao sakriti svoje iskreno oduševljenje i zasluženi ponos. S porečkog predstavljanja posebno pamtim dirljivo obraćanje naše fran- cuske kolegice i Miloševićeve dobre prijateljice Pascale Chevalier, kao i Tončijevo popratno višednevno druženje s Ivanom Matejčićem, njegovim brother in arms. Tih sam dana konstantno bio oduševljen, pa sam time višekratno „pilao” kolegu Basića, njihovim načinom funkcioniranja, spontanom kompatibilnošću i među- sobnim razumijevanjem, neovisno o tome jesu li raspravljali o struci ili su iznosili planove za neko hedonističko uživanje u jelu i piću koje je uskoro trebalo uslijediti za cijelo društvo. Splitsko predstavljanje bilo je pak prožeto intimnom atmosferom okruženja koje su mu osigurale kolege iz grada u čiji je društveni ambijent ugra- dio najviše svojih profesionalnih pregnuća, pa je sve proteklo u skladnom tonu međusobnog uvažavanja i druženja, što u zgradi fakulteta na kojem je radio kao gostujući profesor, što u njegovu omiljenom restoranu na splitskom Spinutu, u ko- jem se uvijek odvijao završni čin, tj. „kruna” svih važnijih događaja povezanih sa strukom kojima je Tonči bio glavni protagonist ili sudionik. Sve je išlo „baš kako treba”, možda i predobro, diskretno najavljujući da se radi o svojevrsnom „labu- đem pjevu”, da će ubrzo doći nešto što neće biti tako lijepo… To „nešto”, nažalost, uistinu je i došlo. Tončiju se početkom 2025. godine pogor- šalo zdravstveno stanje, ali nam ni tada nije htio dati do znanja da je uistinu tako. Uvijek je, u telefonskim razgovorima ili u neposrednom susretu „u četiri oka”, pri- čao o nekim drugim stvarima, planovima za neku novu knjigu ili neki novi projekt, tek bi onako usput, i to na direktno postavljeno pitanje o zdravlju, odgovorio kako je „bilo i boljih dana”… Kad je ono neminovno ipak došlo, naglo i nenajavljeno kao što obično dolazi, Tonči nas je sve još jednom iznenadio. Na njegovu posljednjem ispraćaju, 26. srpnja 2025. godine u Sinju, nakon oproštajnog govora don Josipa Dukića, njegove su nam kćeri rekle da nam je svima ostavio jedan zadatak, svojevr- snu oporučnu volju – rukopis monografije o bribirskoj rotondi za koju nas zadužuje da mu je posmrtno priredimo i objavimo. Moglo bi se reći da je s Kliom, muzom povijesti, išao ukorak do posljednjeg trenutka. I zaista, dok pišem ovaj tekst, kolega Basić javlja mi da, uz malu pomoć Danijela Džina, upravo redigira rukopis te po- sljednje Miloševićeve knjige, a sličan posao na njegovu zadnjem članku, onome koji govori o još jednom epigrafičkom spomenu kneza Trpimira, čim završim ovaj tekst,

Anti Miloševiću

čeka i mene. Njega je, još dokraja neuređena, Tonči ipak uspio poslati uredništvu slavljeničkog zbornika koji će biti objavljen u čast još jednoga dragog mu kolege i prijatelja – Mladena Ančića. Očito se pobrinuo da mu sva profesionalna „dugova- nja” na kraju, makar i posmrtno, budu podmirena… S Kliom povezan za života, Ante Milošević zasigurno ostaje s njom u društvu i u vječnosti. Svojim doprinosom hrvatskoj arheologiji i povijesti umjetnosti, vođenjem jedne od najvažnijih institucija za našu kulturno-povijesnu baštinu, kao i svojim ne- umornim radom na njezinu očuvanju, proučavanju i prezentaciji, ostavio je neizbri- siv trag u hrvatskoj znanosti i kulturi. Adio šjor Tonči, bila mi je čast poznavati Te!

BILJEŠKE 1 FORTUNATUS LIGO – zbornik povodom sedamdesetog rođenda- 3 DANIJEL DŽINO, Životopis Ante Miloševića / Biography of Ante na Ante Miloševića / Festschrift on the occasion of Ante Milošević’s Milošević, u: FORTUNATUS LIGO (bilj. 1), 15–33. 70th birthday, (ur. Ivan Basić, Ivan Josipović, Miljenko Jurković), Split – Zadar – Zagreb – Motovun, 2024. 2 KRISTINA BABIĆ, Bibliography of Ante Milošević, u: FORTU- NATUS LIGO (bilj. 1), 35–52.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Am häufigsten gelesenen Artikel dieser/dieses Autor/in

Ähnliche Artikel

1-10 von 74

Sie können auch eine erweiterte Ähnlichkeitssuche starten für diesen Artikel nutzen.