Trogirskoj klesarskoj radionici autor pripisuje zabat pronađen u pločniku nekadašnjeg atrija predromaničke šesterolisne crkve Sv. Marije u Trogiru. Osim toga, njezinoj produkciji atribuira i dva reljefna ulomka koja su sekundarno ugrađena u začelni zid parohijske crkve Sv. Georgija (Đurđa) u Pađenima kod Knina. Nakon detaljne usporedbe novoatribuiranih fragmenata s reljefima koji su već ranije pripisani toj radionici, pađenski su ulomci prepoznati kao dijelovi pilastra oltarne ograde, a navedeni zabat, kao i ostali stilski mu srodni trogirski reljefi, dovedeni su u čvršću vezu s crkvom Sv. Marije, točnije s izvornim opremanjem njezina interijera. Budući da je Trogirska klesarska radionica izradila liturgijske instalacije heksakonhalnih crkava u Trogiru i Brnazama, autor navedene građevine datira u vrijeme djelovanja te radionice (prva četvrtina 9. stoljeća), a gradnju gotovo svih dalmatinskih šesterolista smješta u relativno kratak vremenski period od kraja 8. do sredine 9. stoljeća. Ključne riječi: Trogirska klesarska radionica, Trogir, crkva Sv. Marije, Pađene, crkva Sv. Georgija (Đurđa), skulptura, heksakonhosi, predromanika
Pojam Trogirske klesarske radionice u našoj se znan- nisu sačuvani svi sastavni dijelovi liturgijskih instalacija, stvenoj literaturi ustalio kao naziv za jednu od desetak ali je ukupna građa bila dostatna za izdvajanje temeljnih dosada definiranih klesarskih radionica iz ranoga odlika ove produkcije, koja pokazuje vrlo ujednačen srednjeg vijeka, a njezino je djelovanje prepoznato na klesarski izraz. Njezini su reljefi uglavnom isklesani u više lokaliteta u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji.1 Osim mekom vapnencu te je na njima naglašen horror vacui, a taj na području grada Trogira i njegove bliže okolice je pristup prema Jakšiću i bio glavni razlog okrupnjavanja (Malo polje, Bijaći), gdje su djela ove radionice znatnije nekih motiva i detalja, poput kuka, pletenica, palmeta i koncentrirana, srodni predromanički reljefi prepoznati su arkada. Osim toga, majstori iz ove klesarske radionice i u Brnazama kod Sinja, Kljacima kod Drniša, Pađenima očito nisu bili sposobni klesati u visokom reljefu, pa su kod Knina, Morinju kod Šibenika i Otresu kod Bribira.2 izbjegavali plastične forme, a to je možda i razlog zbog Temeljem detaljne likovno-stilske i ikonografske analize, kojeg se natpisno polje kod ove radionice ne nalazi u reljefe s većine navedenih lokaliteta u istu je klesarsku donjoj zoni arhitrava - što je uglavnom bilo uobičajeno za produkciju povezao Nikola Jakšić koji ju je uvjetno i predromaničke reljefe - već ono popunjava središnje polje nazvao Trogirskom klesarskom radionicom.3 O njoj je na kojem se kod drugih majstora ili radionica uglavnom kasnije više puta pisao u raznim prigodama, upoznavši nalazi plastično klesani kimation. Kod svih su arhitrava s rezultatima svojih istraživanja i širu stručnu javnost, Trogirske klesarske radionice, kao posljedica damnatio te djelomično nadopunivši početno definirani korpus memoriae, otučeni dijelovi natpisa koji su spominjali njezinih radova novim atribucijama i spoznajama.4 nekog velikodostojnika ili donatora, pa smo zbog te U svojim tekstovima Jakšić je kao temeljnu odliku činjenice zasigurno ostali uskraćeni za neki podatak koji za raspoznavanje Trogirske klesarske radionice isticao bi eventualno pomogao njezinom preciznijem datiranju. specifičan način klesanja njezinih arhitrava, ali i svih Ipak, nalazeći ikonografska izvorišta za ovu radionicu ostalih dijelova oltarne ograde. Nažalost, na svih osam među spomenicima Rima i sjevernog Jadrana s kraja 8. lokaliteta na kojima je prepoznato djelovanje te radionice i početka 9. stoljeća, ali i u liturgijskim instalacijama iz
Ivan Josipović: Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici Ars adriatica 1/2011. (97-108)
1. Trogirska klesarska radionica, Zabat oltarne ograde iz crkve Sv. Marije u Trogiru (foto: Ž. Bačić, ljubaznošću Muzeja grada Trogira) Trogir stonecarvers’ workshop, Chancel screen gable from the Trogir church of St. Mary, Trogir
šesterolisne crkve Sv. Mihovila (Sv. Trojice) u Splitu, Jakšić dok mu je poviše antene sa svake strane postavljena po je temeljem relativne kronologije Trogirsku klesarsku jedna rozeta. Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je oltarna radionicu okvirno datirao u prvu četvrtinu 9. stoljeća.5 ograda u Sv. Marti bila trodijelna, da je imala četiri Kod liturgijskih instalacija nastalih u Trogirskoj klesarskoj radionici u gornjoj zoni arhitravâ u pravilu se opetuju masivne kuke na kratkim i širokim, a u nekim slučajevima i dugim i vitkim profiliranim nožicama, a one zajedno s gustom dvotračnom troprutom pletenicom na dnu omeđuju središnje natpisno polje (Brnaze, Pađene, Bijaći, Kljaci, Morinje). Nad prolazima oltarne ograde Krković arhitravi se svijaju u luk na kojem se nalaze samo kuke i natpisno polje (Brnaze, trogirsko Malo polje, Trogir, Bijaći, Otres), s iznimkom Pađena gdje se trodijelna podjela s arhitrava nastavlja i na luku. U Bijaćima je osim sitnog ulomka ovakvog luka, pronađen i zabat (sl. 3) s karakterističnim kukama i pletenicom, ali i srednjom zonom u kojoj je kimation stiliziran nizom zakržljalih Ostrovica arkadica. Oni zajedno okružuju središnje polje u kojem 2. Trogirska klesarska radionica, Ulomci arhitrava oltarne ograde iz dvije, ne baš spretno isklesane ptice antitetički obočuju Krkovića i Ostrovice (ljubaznošću MHAS-a u Splitu) središnje postavljeni vitki križ s neznatno proširenim Trogir stonecarvers’ workshop, Fragments of chancel screen architraves krakovima, čiji se središnji žlijeb upravo u njima i račva, from Krković and Ostrovica
Trabeaciju oltarne ograde podržavali su kapiteli jednostavne i nerazvijene forme malih dimenzija, na kojima je uočljiv nedostatak plastične modelacije u njihovoj obradi. Ugaone kuke i listovi na njima plitko su klesani, gotovo samo uparani, a dosada su pronađeni u Bijaćima, Brnazama, Trogiru i Morinju. U donjoj zoni oltarne ograde gdje su se izmjenjivali pluteji s pilastrima opet se zapažaju stanovita pravila. Pilastri [Bijaći, Brnaze, Kljaci, Otres, Morinje, Trogir (?)], ali u nekim slučajevima i vijenci pluteja (Trogir, Otres), uvijek su ukrašeni mrežom gustih prepleta troprute vrpce (ili više njih), a sami pluteji ponajprije motivom križeva pod arkadama (Trogir, Pađene, Kljaci, Brnaze, Otres) i, samo ponekad, složenijim Korbboden-motivom (Brnaze, Trogir). Budući da se od osam lokaliteta na kojima su pronađeni reljefi 3. Trogirska klesarska radionica, Središnji zabat oltarne ograde iz crkve opisanih svojstava tri vezuju uz sam Trogir ili njegovu Sv. Marte u Bijaćima (foto: Z. Alajbeg, ljubaznošću MHAS-a u Splitu) neposrednu okolicu (grad Trogir, trogirsko Malo polje, Trogir stonecarvers’ workshop, Middle chancel screen gable from the Bijaći - Stombrate), dok se Kljaci, Morinje i Brnaze ne curch of St. Marta at Bijaći nalaze odviše daleko od njega, Jakšić je ovu umjetničku produkciju uvjetno nazvao Trogirskom klesarskom arhitrava među kojima su se nalazila tri prolaza u svetište, radionicom. I zbilja, jedino su Pađene kod Knina, te u od kojih je središnji prolaz bio nadvišen zabatom, a dva nedavnim istraživanjima prepoznati Otres kod Bribira,7 bočna polukružnim lukovima.6 dva lokaliteta koja su znatnije udaljena od Trogira. Isto
Malo polje (Trogir) Otres
Pađene Brnaze
4. Trogirska klesarska radionica, Ulomci arhitrava i lukova oltarne ograde (ljubaznošću MHAS-a u Splitu i Muzeja grada Trogira) Trogir stonecarvers’ workshop, Fragments of architrave and the chancel screen arches
Ivan Josipović: Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici Ars adriatica 1/2011. (97-108)
Brnaze Otres Bijaći Kljaci
5. Trogirska klesarska radionica, Pilastri oltarnih ograda s četiriju lokaliteta (ljubaznošću MHAS-a u Splitu) Trogir stonecarvers’ workshop, Chancel screen pilastres from four different locations
tako, od svih navedenih lokaliteta većina se nalazi u vapnenca koji je danas izložen u Arheološkoj zbirci - srednjoj Dalmaciji, osim Pađena i Otresa. Oni su, naime, lapidariju Muzeja grada Trogira (sl. 1).9 On je pronađen u jedina dva lokaliteta na kojima je prepoznato djelovanje pločniku trogirske renesansne crkve Sv. Sebastijana, dakle Trogirske klesarske radionice sjeverozapadno od rijeke na mjestu nekadašnjeg trijema ranosrednjovjekovne Krke, dakle na području sjeverne Dalmacije.8 šesterolisne crkve Sv. Marije. Njega je 1995. godine uz detaljnu ikonografsku i epigrafičku analizu objavila Vanja * * * Kovačić, te ga je, zbog zagovora Bogorodici koji se iščitava U gradu Trogiru i u Pađenima kod Knina postoje iz njegova natpisa, pripisala izvornoj fazi opremanja crkve još neki ulomci predromaničkih reljefa koji dosada Sv. Marije, zalažući se pritom za njegovu ranu dataciju (ne nisu bili konkretnije povezani s Trogirskom klesarskom kasniju od 9. stoljeća).10 Iako zabatu nedostaje desna stopa, radionicom, a što bi se, zbog stilskih i ikonografskih ta činjenica ne ometa njegovu likovno-stilsku analizu, pa podudarnosti, zasigurno moglo uraditi. Tako, primjerice, se može reći da i stilski i ikonografski umnogome nalikuje zabat iz crkve Sv. Marte u Bijaćima, iako predstavlja zabatu iz Bijaća, jer mu, osim standardne trodijelne podjele manje korišteni način premošćivanja prolaza oltarne njegova rubnog dijela, središnje polje popunjava potpuno ograde, nije i jedini takav reljef iz ove radionice koji se jednako izveden križ kojeg obočuju dvije nasuprotno do danas sačuvao. Naime, među djela Trogirske klesarske postavljene ptice, dok mu se poviše antene nalaze tragovi radionice trebalo bi uvrstiti i zabat izrađen od segetskog dviju otučenih rozeta. Tu je činjenicu primijetila i Kovačić,
navodeći pritom kako se ovakav tip križa bez ukrasa “više uklapa u ranokršćansku tradiciju nego u raznoliki repertoar predromaničkih križeva’’,11 ali u detaljnije uspostavljanje analogija između dvaju zabata nije ulazila. Ipak, unatoč neospornoj sličnosti između ovih zabata postoje i stanovite razlike, pa tako trogirski zabat ima puno skladniji niz arkada stiliziranog kimationa u središnjem polju rubnog dijela, njegova donja zona koja se savija u luk nema preplet tročlane pletenice već natpisno polje, ptice u središnjem dijelu zabata dosta su skladnije Kljaci Brnaze oblikovane, a zbog širokog kuta kosih strana i većeg promjera lučnog otvora zabata, u lijevoj se sačuvanoj stopi stvorio prostor koji je popunjen isklesanim prikazom ribe i polipa, točnije hobotnice koja je u usitnjenom obliku sličnija sipi.12 Međutim, navedene razlike mogu se smatrati posljedicom djelomičnog variranja likovnog repertoara ili pomnije obrade pojedinih dijelova (ptice). Svakako je međusobna sličnost - koja se ponajprije primjećuje na izvedbenoj razini - više nego uočljiva, te se manifestira u srodnoj koncepcijskoj podjeli zabatâ, kao Pađene Bijaći i posve identičnom umjetničkom duktusu proizašlom iz iste klesarske radionice za koju je bio karakterističan 6. Detalji ornamenata s pilastara pripisanih Trogirskoj klesarskoj radionici plošno-linearan način obrade kamene površine, dok je s Details of the ornaments from the pilastres attributed to the Trogir postizanjem voluminoznih, plastičnih formi očito imala stonecarvers’ workshop stanovitih problema. Osim toga, atribuciju zabata iz Sv. Sebastijana njihov likovni ukras, niti im je prepoznata radionička Trogirskoj klesarskoj radionici moguće je dodatno osnažiti pripadnost, a o njihovoj izvornoj funkciji tek je iznesena ako mu se pojedini ukrasni elementi usporede s izvedbom pretpostavka da su pripadali donjem dijelu oltarne ograde. dekoracije na skulpturi s drugih lokaliteta na kojima je Tu je hipotezu iznio Stjepan Gunjača, koji je o njima utvrđeno djelovanje ove radionice. Tako su duge i vitke dosada jedini pisao, i to u svom članku iz 1958. godine.14 obodne kuke trogirskog zabata puno sličnije arhitravnim Tom je prilikom objavio crteže tih ulomaka i jednu vrlo i lučnim kukama s reljefa iz Pađena, Brnaza, trogirskog lošu fotografiju, iz koje se tek mogla dobiti predodžba Malog polja i Otresa (sl. 4), ali i onima iz Krkovića i o njihovom sekundarnom smještaju. Međutim, crtež Ostrovice (sl. 2),13 nego kukama s arhitravâ i zabata iz jednog on njih zamijenio je s crtežom drugog ulomka koji Bijaća, jer su ove potonje po svom obliku dosta kraće i je bio uzidan u sjeverni zid bratske kuće nedaleko od same šire. Naime, iako im je način klesanja identičan, kuke u crkve.15 Ta Gunjačina pogreška nedavno je ispravljena ovoj klesarskoj radionici variraju dužinom, od kratkih i kada su njegova dva članka o kninskim spomenicima širokih do izduženih i vitkih. Međutim, međusobno ih (među kojima i gore navedeni) 2009. godine objavljena u povezuje jednak način oblikovanja zavojnica, te identična zasebnoj knjizi, izdanoj povodom stote godišnjice autorova profilacija nožica s laganim zadebljanjem pri dnu. Zbog rođenja, a koja je za tu prigodu opremljena i nadopunjena svega iznesenog, zabat iz Sv. Sebastijana, tj. iz nekadašnje novim i kvalitetnijim fotografijama.16 Tako je, što se tih šesterolisne crkve Sv. Marije, može se držati produktom dvaju fragmenata tiče, osim ispravljenog pogrešnog Trogirske klesarske radionice, čime je broj njoj atribuiranih redoslijeda crteža koji u izvornoj varijanti nije bio oltarnih zabata povećan na dva primjerka. sukladan glavnom tekstu, uz njih donesena i mnogo bolja fotografija koja otkiva da Gunjačin crtež jednog ulomka * * * uopće ne odgovara stvarnom stanju stvari, što je očito Drugi fragmenti predromaničkih reljefa koje bi tre- promaklo i urednicima ove knjige. Naime, motiv na tom balo pripisati produkciji Trogirske klesarske radionice ulomku prepoznat je kao cik-cak isprepletena dvotračna jesu dva ulomka koja su kao spolije uzidani u današnju tropruta pletenica koja se lomi pod pravim kutom, što nije parohijsku crkvu Sv. Georgija (Đurđa) u Pađenima kod točna interpretacija. Prema tom bi se crtežu još moglo Knina. Ugrađeni su u začelni zid crkve, neposredno zaključiti kako se navedenom fragmentu sačuvao izvorno poviše njezine apside. Do sada nije točno interpretiran definirani rub, dok se u stvarnosti radi o frakturi, što 101
Ivan Josipović: Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici Ars adriatica 1/2011. (97-108)
7. Obojena mrežišta od gustog prepleta troprute vrpce (ili vrpci) s pilastara i plutejâ Trogirske klesarske radionice Coloured grid made of the thick three-birched ribbon (or ribbons) froim the pilastres and the plutei made by the Trogir stonecarvers’ workshop
znači da se i njegov dekorativni motiv nastavljao na dijelu načinu komponiranja i klesanja dekoracije, što potvrđuju reljefa koji se nije sačuvao. Što se pak tiče crteža drugog i nelogični završeci pojedinih traka. Tvrdnju najbolje ulomka, njegov je ornament prenesen znatno vjernije, ali potvrđuje detaljna analiza takvih prepleta s više pilastara i ni on u potpunosti ne odgovara originalu. vijenaca pluteja iz ove radionice, gdje se po idejnoj zamisli Navedeni ulomci su za potrebe ovoga rada prvi put identičan ili srodan likovni motiv u jednom slučaju izvodi izmjereni, ali i fotografirani iz neposredne blizine.17 Tako od jedne, u drugom od dvije trake, a postoje primjerci koji veći, lijevo uzidani ulomak ima dimenzije 30 x 17 (sl. 8, se sastoje od tri, pa čak i od četiri isprepletene troprute desno gore), a manji, desno ugrađeni 22 x 17 centimetra vrpce (sl. 7).19 (sl. 8, desno dolje). Njihova dekoracija sastoji se od Međutim, pađenski ulomci sa svojim ornamentima guste mreže prepleta troprutih vrpci koja je tipična za (koji se dijelom i nisu sačuvali, ali se jasno mogu naslutiti) ovu klesarsku radionicu, jer su tako uglavnom ukrašeni po mjerama ipak prelaze uobičajenu veličinu pilastara njezini pilastri (sl. 5)18 i vijenci pluteja (Trogir, Otres) (sl. i vijenaca pluteja karakterističnih za ovu klesarsku 7, sredina). Osim toga, način oblikovanja troprutih traka radionicu. Zbog toga je u ovom slučaju najvjerojatnije i njihova međusobnog preplitanja, te karakteristično riječ o nešto široj varijanti pilastra oltarne ograde, s oblikovanje suženog početka troprute vrpce, neosporno malo kompliciranijim prepletom troprutih vrpci od ukazuje na izvedbena svojstva Trogirske klesarske radionice uobičajenog. Takvu tvrdnju dodatno potvrđuje jedan (sl. 6). Njezini su prepleti prilično karakteristični jer ne primjerak predromaničkog reljefa iz Morinja (sl. 8, lijevo) pokazuju neki sustavan plan u izvedbi, tj. u dosljednom koji je opravdano prepoznat kao pilastar oltarne ograde preplitanju troprutih vrpci, već se prije može reći da Trogirske klesarske radionice, iako su njegove nešto šire se radi o potpunoj improvizaciji i gotovo inercijskom dimenzije i složenija dekoracija izazvali stanovit oprez 102
prilikom utvrđivanja njegove izvorne funkcije.20 Ipak, reljefa iz Trogira kojima točno mjesto nalaza nije poznato, ispravnost navedenog zaključka potvrdio je detaljan a koji su pripisani ovoj klesarskoj produkciji (sl. 9).24 Do pregled izvršen u depou Muzeja grada Šibenika, čime istog je zaključka i to bez atribucije trogirskog zabata ovoj su otklonjene sve sumnje vezane za njegovu izvornu radionici, već ranije došao Nikola Jakšić, a takvo mišljenje funkciju kao i za radioničku pripadnost. Naime, radi temeljio je na činjenici da je Trogirska klesarska radionica se o ulomku pilastra kojem je izvorno sačuvana gornja, izradila i liturgijske instalacije u crkvi Sv. Mihovila u zatim desna bočna i stražnja strana, dok mu je na lijevom Brnazama, dakle opet u građevini heksakonhalnog boku i na dnu vidljiva fraktura. Visina ulomka iznosi oblika.25 Tom promišljanju Jakšić je pridodao i hipotezu 52, širina 32, a debljina 14,5 centimetra. Sačuvana širina da je splitska šesterolisna crkva Sv. Mihovila (Sv. Trojice) tek mu je neznatno uža od izvorne, što se da zaključiti u koncepcijskom smislu bila uzor pri gradnji i opremanju po sačuvanom dijelu širokog utora na lijevoj, djelomično svih ostalih dalmatinskih heksakonhosa. To se ponajprije otučenoj bočnoj strani. Širina utora iznosi 5, a ostatak odnosi na šesteroliste u Trogiru i Brnazama čije je njegove dubine 2 centimetra. Budući da mu je izvorno sa- liturgijske instalacije izradila Trogirska klesarska radionica, čuvani desni bok oblikovan ravno i bez utora, jasno je da jer je ona pri odabiru likovnih motiva inspiraciju očito se radi o pilastru koji je stajao lijevo od prolaza oltarne crpila s reljefa iz unutrašnjosti splitskog heksakonhosa.26 ograde. To potvrđuje i njegova gornja ploha na čijoj je Nadalje, pripisivanjem trogirskog zabata izvornim desnoj strani vidljiv ostatak kružne baze, tj. početak ko- liturgijskim instalacijama crkve Sv. Marije osporena je lone koja je nosila gornji dio trabeacije oltarne ograde.21 teorija koja se dosada provlačila u literaturi, a koja kaže Navedenom se ulomku mogu pridružiti i još dva manja, da su u dalmatinskim šesterolistima nad prolazima na isti način klesana fragmenta s identičnom dekoracijom, oltarnih ograda stajali isključivo lukovi, a nipošto zabati, pa je logično zaključiti da su pripadali ili ovom pilastru, jer takve oblike “nije trpio oblik same građevine, kod koje ili pak onima koji su s njim činili istu cjelinu.22 su prevladavale oble forme’’.27 Bit će, međutim, vjerojatnije Dakle, atribucijom dvaju ulomaka predromaničkih da prisutnost obaju načina premošćivanja prolaza oltarne reljefa iz Pađena kod Knina Trogirskoj klesarskoj radionici, ograde u Trogirskoj klesarskoj radionici ide u prilog korpus njoj pripisanih ulomaka povećan je za još dva mišljenju da nju treba datirati u rano 9. stoljeće, jer postoje primjerka. Oni su prepoznati kao ulomci pilastra (ili naznake da se tijekom tog stoljeća luk oltarne ograde pilastara) oltarne ograde, te su uspoređeni sa srodnim frag- postupno prestao upotrebljavati. Tako ga ne nalazimo mentom iz Morinja kod Šibenika, čije je prepoznavanje u crkvama istoga tlocrtnog rješenja u Pridragi i Kašiću izvorne funkcije dodatno osnaženo tehničkim detaljima kod Zadra, a u potonjem je selu, štoviše, osvjedočeno koji su promakli dosadašnjim istraživačima, iako su je, tome unatoč, ispravno definirali. Međutim, važno je reći da ti ulomci potječu s lokalitetâ na kojima je djelovanje Trogirske klesarske radionice već od ranije utvrđeno, jer je njezino autorstvo prepoznato ne samo na plutejima i pilastrima, već i na svim ostalim dijelovima liturgijskih instalacija. Stoga se može reći da tri morinjska i dva pađenska ulomka svjedoče o postojanju još jednog, nešto šireg tipa pilastra oltarne ograde sa složenijim prepletom Pađene troprutih vrpci koji u ovoj klesarskoj radionici do sada nije bio pouzdano utvrđen.
* * * Na kraju, potrebno se još jednom vratiti na zabat iz Muzeja grada Trogira jer njegovo pripisivanje Trogirskoj klesarskoj radionici, ako se prihvati, može imati značajnu ulogu u rješavanju nekih dosad neodgovorenih pitanja u Morinje našoj struci. Naime, pronalazak ovoga zabata u pločniku nekadašnjeg atrija šesterolisne predromaničke crkve Sv. 8. Trogirska klesarska radionica, Ulomci pilastara iz Morinja kod Marije možda je i ključan dokaz da on izvorno potječe Šibenika i Pađena kod Knina (foto: I. Josipović, ljubaznošću Muzeja baš iz tog heksakonhosa.23 Slijedom toga, atribucija tog grada Šibenika) zabata Trogirskoj klesarskoj radionici dovodi u čvršću Trogir stonecarvers’ workshop, Framgents of pilastres from Morinj near vezu s navedenom crkvom i one ulomke predromaničkih Šibenik and from Pađene near Knin
Ivan Josipović: Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici Ars adriatica 1/2011. (97-108)
9. Tlocrt crkve Sv. Marije i ulomci liturgijskih instalacija Trogirske klesarske radionice iz Trogira Ground-plan of Trogir St. Mary’s church and the fragments of its litturgical installations by the Trogir stonecarvers’ workshop
korištenje zabata, jer su nam se od njega sačuvala tri treba datirati u relativno kratak vremenski period od manja fragmenta.28 Budući da je šesteroliste u Pridragi i kraja 8. do sredine 9. stoljeća,31 pa je u tom kontekstu Kašiću opremila ista klesarska radionica koja se u literaturi datiranje heksakonhosa u Trogiru i Brnazama u vrijeme naziva Klesarskom radionicom iz doba kneza Trpimira,29 djelovanja Trogirske klesarske radionice potpuno u skladu može se zaključiti da je najkasnije u vrijeme vladavine s prethodno navedenom tvrdnjom. toga hrvatskog vojvode, dakle sredinom 9. stoljeća, u pravilu prestalo korištenje lukova nad prolazima oltarnih ograda.30 Dakle, sve upućuje na zaključak da gotovo sve dalmatinske šesteroliste (osim crkve Sv. Jurja u Škabrnji)
Bilješke
1 Zbog susretljivosti i pomoći koju su mi pružili prilikom pristupa 13 U selu Krkoviću, kod crkve Svih Svetih, pronađen je ulomak materijalu koji se ovdje obrađuje iskreno se zahvaljujem predromaničkog arhitrava, a više takvih fragmenata nađeno sljedećim osobama: dr. sc. Fani Celio Cega, ravnateljici Muzeja je i prilikom popravka crkve Sv. Ante u Ostrovici. Istovrsnost grada Trogira, Jošku Ćuzeli, djelatniku Konzervatorskog odjela izvedbe krkovićkog ulomka i onih iz Ostrovice već je primijetio u Šibeniku, mr. sc. Željku Krnčeviću, kustosu srednjovjekovne Mate Zekan (ZEKAN, M., 1995. (1996.), 334), a stilsku srodnost zbirke Arheološkog odjela Muzeja grada Šibenika, Jeleni ostrovičkih fragmenata s reljefima iz Otresa Vedrana Delonga Jović, kustosici-pripravnici u istom muzeju, te gospodinu (DELONGA, V., 1982., 78-79). Jakšić je, na Delonginu tragu, protonamjesniku Davoru Stojanoviću, parohu pađenskome. prihvatio mogućnost da bi ostrovički reljefi, budući da su srodni Zahvalnost dugujem i svom mentoru, prof. dr. sc. Nikoli Jakšiću, ulomcima iz Otresa, mogli biti radovi Trogirske klesarske radionice, s kojim sam obilazio važne predromaničke lokalitete sjeverne i ali je odmah potom nadodao da se “takvom zaključku donekle srednje Dalmacije, a njegovi su savjeti i naše međusobne diskusije protivi činjenica da arhitrav nema tri pojasa, što je redovita pojava uvelike pridonijele poboljšanju ovoga rada. na ostalim lokalitetima gdje su ovi klesari djelovali’’ (JAKŠIĆ, N., 2 Možda bi u ove lokalitete trebalo ubrojiti i Golubić kod Knina 2009., 33). Međutim, kada se uzme u obzir činjenica da u Otresu gdje je pronađen jedan ulomak arhitrava oltarne ograde, ali zbog nije pronađen arhitrav oltarne ograde (JAKŠIĆ, N., 2009., 27), kao velike oštećenosti tog reljefa nije moguće decidirano tvrditi da i poznati podatak da su se ulomci predromaničkih reljefa iz tog pripada djelima Trogirske klesarske radionice. Usporedi: JAKŠIĆ, mjesta koristili pri gradnji ostrovičke crkve Sv. Ante (DELONGA, N., 2000., 206; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., V., 1982., 79), doista se može zaključiti da su fragmenti iz Krkovića 2001., 46; JAKŠIĆ, N., 2004., 271. Jedinu solidnu fotografiju tog i Ostrovice najvjerojatnije dijelovi istog arhitrava oltarne ograde ulomka objavila je Vedrana Delonga (DELONGA, V., 1996., 187, iz Otresa, što bi bila potvrda da se zaista radi o produktima T. LXI., br. 155). Trogirske klesarske radionice. Nedostatak trodijelne podijele na tom arhitravu može se smatrati tek iznimkom, kao što se to isto 3 JAKŠIĆ, N., 1986., 60-76. može ustvrditi i za luk iz Pađena koji se, unatoč standardnoj 4 JAKŠIĆ, N., 1996, 95; JAKŠIĆ, N., 1997., 24-25; JAKŠIĆ, N. dvodijelnoj podjeli lukova u ovoj klesarskoj radionici (kuke, - KRNČEVIĆ, Ž., 1997., passim; JAKŠIĆ, N., 2000., 206-207; natpis), iznimno sastoji od tri pojasa (kuke, natpis, pletenica). DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 46-47; JAKŠIĆ, N., 2004., 265-286; JAKŠIĆ, N., 2009., 20-28. U većini 14 GUNJAČA, S., 1958., 112-113. navedenih radova Jakšić se detaljno osvrnuo i na dotadašnju 15 GUNJAČA, S., 1958., 113, sl. 3 (br. 4-6), sl. 4. relevantnu literaturu u kojoj su bili obrađeni pojedini ulomci 16 GUNJAČA, S., 2009., 17. reljefa koje je pripisao Trogirskoj klesarskoj radionici. 17 Stjepan Gunjača u svom članku kaže da ti ulomci nisu mjereni 5 Usporedi: JAKŠIĆ, N., 2000., 207; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - zbog nedostatka ljestava, ali je ipak donio njihove približne mjere. JURKOVIĆ, M., 2001., 47; JAKŠIĆ, N., 2004., 276-285. Tako je za lijevo uzidani ulomak ustvrdio da je dug otprilike 28, 6 Usporedi: JAKŠIĆ, N., 2004., 266-268, 275. a širok oko 17 centimetara. Njemu susjedni, desno ugrađeni 7 Usporedi: JAKŠIĆ, N., 2009., 24-27. fragment prema Gunjačinoj je procjeni bio dug otprilike 18, a širok oko 16 centimetara (GUNJAČA, S., 1958., 113). 8 Pripisujući u svom nedavnom članku veliki dio otreške pred- romaničke skulpture Trogirskoj klesarskoj radionici, a navodeći 18 Na priloženoj fotografiji doneseni su svi primjerci koji su dosada pritom i lokalitete na kojima je do tada već utvrđeno njezino pripisani Trogirskoj klesarskoj radionici, osim ulomaka iz Morinja djelovanje, Nikola Jakšić između ostaloga kaže i sljedeće: “Svi su i Trogira. Što se tiče potonjeg fragmenta, njegova dekoracija nabrojeni lokaliteti u srednjoj Dalmaciji, a tek ovi (reljefi, op. a.) iz ukazuje na duktus uvelike različit od onoga koji je karakterističan Otresa po prvi put otkrivaju djelovanje Trogirske klesarske radionice za ovu klesarsku produkciju, a i on sam je isklesan u mramoru i sjevernije od rijeke Krke, dakle u sjevernoj Dalmaciji’’ (JAKŠIĆ, (BURIĆ, T., 1982., 135, kat. br. 41) - materijalu koji ova radionica N., 2009., 27). Navedena tvrdnja ipak nije u potpunosti točna, jer prema dosadašnjim spoznajama nikad nije koristila. Štoviše, svi se i selo Pađene, u kojem je već odavno utvrđeno djelovanje ove poznati trogirski, ali i ostali radionici pripisani ulomci, izrađeni radionice, nalazi dvanaest kilometara sjeverozapadno od Knina, su od vapnenca, pa se ne čini vjerojatnim da bi jedan fragment na cesti i željezničkoj pruzi koje iz toga grada vode u Zagreb. pilastra, koji bi s trogirskim ulomcima trebao činiti smislenu Samim time Pađene se nalaze i sjevernije od rijeke Krke, što znači cjelinu, bio izrađen od druge, kvalitetnije i skuplje vrste kamena. da geografski pripadaju području sjeverne Dalmacije. 19 U svrhu što jasnijeg isticanja načina ispreplitanja troprutih 9 Zabat nosi inventarski broj 793. Desna stopa koja mu nedostaje traka odlučio sam ih obojiti, koristeći pritom četiri boje: crvenu, nespretno je izlivena od gipsa, tako da su njegove mjere s zelenu, žutu i plavu. Inspiraciju za realizaciju ove ideje pronašao rekonstruiranim dijelom sljedeće: visina 52, širina 110, te debljina sam u čuvenom irskom ranosrednjovjekovnom kodeksu Book of 13 centimetara. Durrow, jer su njegovi prekrasni maštoviti prepleti obojani upravo tim bojama. Svakako nije naodmet napomenuti da su i naši 10 KOVAČIĆ, V., 1995., 293-302. Također u: KATALOG, 2000., predromanički reljefi, a time i pilastri i pluteji Trogirske klesarske 145-146 (Vedrana Delonga, kat. br. III. 34). radionice, također izvorno bili obojani (doduše vjerojatno 11 KOVAČIĆ, V., 1995., 296. nešto tamnijim tonovima), pa ova reprodukcija svakako može 12 Usporedi: KOVAČIĆ, V., 1995., 298. pridonijeti boljoj predodžbi i te činjenice.
Ivan Josipović: Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici Ars adriatica 1/2011. (97-108)
20 Trogirskoj klesarskoj radionici pripisali su ga Nikola Jakšić i okarakterizirala samo kao “specifičnost u odnosu na ostale Željko Krnčević, no, s određenom dvojbom prilikom utvrđivanja građevine istog arhitektonskog tipa’’ (DELONGA, V., 1990., 81). njegove izvorne funkcije, što je vidljivo po znaku upita koji su, 28 DELONGA, V., 1990., 55, T. XV. unatoč mišljenju da se radi o pilastru oltarne ograde, stavili iza 29 Tim ju je nazivom imenovao Nikola Jakšić u svojoj doktorskoj takve definicije. (JAKŠIĆ, N. - KRNČEVIĆ, Ž., 1997., 103, kat. disertaciji, a takav njezin naziv nastavio se upotrebljavati u br. 26, 106). stručnoj literaturi (JAKŠIĆ, N., 1986., 48-59). 21 Ove su činjenice promakle istraživačima koji su ovaj pilastar 30 Kao iznimku koja odstupa od ovakvog zaključka navodim luk objavili i kataloški obradili, pa to objašnjava i njegovo naopako oltarne ograde iz Trogira koji se datira u kraj 10. stoljeća (BURIĆ, postavljanje na priloženoj fotografiji, kao i oprez autora prilikom T., 1982., 137, kat. br. 54, 152, T. XI, sl. 54a-b; BURIĆ, T., 1992., utvrđivanja njegove izvorne funkcije (JAKŠIĆ, N. - KRNČEVIĆ, 239-249; RAPANIĆ, Ž., 1998., 57). On najvjerojatnije potječe Ž., 1997., 103, kat. br. 26, sl. 26). iz crkve Sv. Marije, pa bi to značilo da je nastao u drugoj fazi 22 Radi se o ulomcima koji su u sekundarnoj upotrebi pretvoreni opremanja njezina interijera liturgijskim instalacijama (BURIĆ, u arhitrave, što znači da imaju dekoraciju s obiju strana, pa je T., 1992., 245-246). U njegovu se natpisu spominje prokonzul čije ova činjenica vrlo važna za uspostavljanje relativne kronologije nam se ime nije sačuvalo, pa ga se u našoj znanosti identificiralo između pojedinih faza opremanja ovoga lokaliteta liturgijskim sa zadarskim priorom i dalmatinskim prokonzulom Grgurom- instalacijama (JAKŠIĆ, N. - KRNČEVIĆ, Ž., 1997., 97, kat. br. Dobronjom iz tridesetih godina 11. stoljeća, a Tonči Burić ga je 16c i 16d, sl. 16c i 16d, 106). prepoznao kao Grgurova oca ili pak djeda Maja (Maius), koji je 23 KOVAČIĆ, V., 1995., 301. istu političku funkciju obnašao krajem 10. stoljeća (BURIĆ, T., 24 Katalošku obradu tih reljefa objavio je u svom članku iz 1982. 1992., 239-249; RAPANIĆ, Ž., 1998., 56-58). godine Tonči Burić (BURIĆ, T., 1982., 131-137, kat. br. 10, 11, 45 31 Ovakav se zaključak protivi mišljenju većine stručnjaka koji su i 53), a Trogirskoj klesarskoj radionici pripisao ih je Nikola Jakšić se bavili problematikom pojedinačne ili grupne datacije crkava (JAKŠIĆ, N., 1986., 60-76 (passim); JAKŠIĆ, N., 2004., passim). ovoga specifičnog tlocrtnog rješenja. Naime, u našoj su se znanosti 25 JAKŠIĆ, N., 2004., 276. dalmatinski šesterolisti datirali od 2. desetljeća 8. do početka 11. stoljeća, te je sukladno tome uglavnom smatrano da su nastajali 26 Usporedi: JAKŠIĆ, N., 2004., 276-285. u dugom vremenskom periodu od čak tri stoljeća. Za dobivanje 27 Takvu je teoriju prvi iznio Stjepan Gunjača (GUNJAČA, S., detaljnijih informacija o ovom problemu upućujem čitatelja na 1955., 132; GUNJAČA, S., 1963., 40), a prihvatili su je primjerice dva relativno novija znanstvena rada: prvi je članak Miljenka Tonči Burić i Željko Rapanić (BURIĆ, T., 1982., 157; RAPANIĆ, Jurkovića u kojem je autor, između ostaloga, donio i kratak pregled Ž., 1987., 184; BURIĆ, T., 1992., 245; RAPANIĆ, Ž., 1998., 57). dotadašnjeg datiranja dalmatinskih šesterolista u znanstvenoj Gunjača je pritom napisao da će njegova pretpostavka vrijediti literaturi (JURKOVIĆ, M., 1995., 225-240), a drugi je rad Željka sve dok se ne iznese protudokaz, a mišljenja sam da pronalazak Rapanića u kojem se crkva Sv. Marije u Trogiru datira u kraj 10. ili zabata na mjestu nekadašnjeg atrija crkve Sv. Marije to zasigurno u sam početak 11. stoljeća (RAPANIĆ, Ž., 1998., 43-62). Nadalje, u jest. Štoviše, već se mnogo ranije i sam Gunjača mogao uvjeriti okviru potpoglavlja o polikonhalnim građevinama, o dalmatinskim da njegova tvrdnja ne stoji. Naime, u arheološkim istraživanjima šesterolistima i problemu njihove datacije u svojoj nedavno u Kašiću kod Zadra, koja je upravo on vodio od 1955. do 1957. objavljenoj knjizi opet je sintezno pisao Tomislav Marasović, te godine (GUNJAČA, S., 1960., 270-271, sl. 5-7; DELONGA, V., je njihovu gradnju smjestio u raniju fazu predromanike (8.-9. st.), 1990., 39, 44-49), uz ostatke šesterolisne predromaničke crkve, ponovno zastupajući stav da trogirsku Sv. Mariju treba datirati u pored ostalih ulomaka predromaničkih reljefa i arhitektonske doba bizantskog cara Teodozija III. (715.-717.) (MARASOVIĆ, plastike, iskopana su i tri fragmenta zabata oltarne ograde T., 2008., 228-236). Iz navedenog vremenskog okvira unutar (DELONGA, V., 1990., 55, 75-76, 81, T. XV). Kako pronađene kojeg je smjestio nastanak dalmatinskih heksakonhosa Marasović ostatke arhitekture, kao i skulpturu s tog lokaliteta, Gunjača nije je opravdano izdvojio tek crkvu Sv. Jurja u Škabrnji, upozorivši sustavno obradio i publicirao, ovaj mu je “protudokaz’’ očito da “pomanjkanje nalaza skulpture otežava datiranje crkve’’, pa je promakao, pa svoju tvrdnju nikada nije korigirao. Navedenu njezinu gradnju datirao u širi vremenski period od 9. do 11. stoljeća, je građu tek 1990. godine objavila Vedrana Delonga koja ističući ipak Jakšićevu dataciju crkve u 11. stoljeće (MARASOVIĆ, je postojanje zabata oltarne ograde u kašićkom šesterolistu T., 2008., 232; MARASOVIĆ, T., 2009., 248-249, bilj. 238).
Literatura
BURIĆ, T., 1982. - Tonči Burić, Predromanička skulptura JAKŠIĆ, N., 2000. - Nikola Jakšić, Klesarstvo u službi u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 12/1982., Split, evangelizacije, u: Hrvati i Karolinzi - Rasprave i vrela, (ur.) 127-160. Ante Milošević, Split, 192-213. BURIĆ, T., 1992. - Tonči Burić, Tko je bio prokonzul JAKŠIĆ, N., 2004. - Nikola Jakšić, Reljefi Trogirske klesarske trogirskog natpisa, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, radionice iz crkve Sv. Marte u Bijaćima, Starohrvatska 20/1990., Split, 239-249. prosvjeta, ser. III, 26/1999., Split, 265-286. DELONGA, V., 1982. - Vedrana Delonga, Fragmenti JAKŠIĆ, N., 2009. - Nikola Jakšić, Varvaria praeromanica, predromaničkog crkvenog namještaja iz Ostrovice, u: Studia Varvarina, 1, (ur.) Bruna Kuntić Makvić, Zagreb Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 12/1982., Split, 67-81. - Motovun, 11-41. DELONGA, V., 1990. - Vedrana Delonga, Starohrvatska JAKŠIĆ, N. - KRNČEVIĆ, Ž., 1997. - Nikola Jakšić - crkva na “Mastirinama” u Kašiću kod Zadra, Starohrvatska Željko Krnčević, Predromanički reljefi iz crkvice Sv. Lovre prosvjeta, ser. III, 18/1988., Split, 39-89. u Morinju kod Šibenika, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, DELONGA, V., 1996. - Vedrana Delonga, Latinski 24/1997., Split, 91-110. epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, JURKOVIĆ, M., 1995. - Miljenko Jurković, Predromanički Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split. šesterolisti Dalmacije. Problemi funkcije, Prilozi povijesti DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001. - umjetnosti u Dalmaciji, 35 (Petriciolijev zbornik I), Split, Vedrana Delonga - Nikola Jakšić - Miljenko Jurković, 225-240. Arhitektura, skulptura i epigrafika karolinškog razdoblja u KATALOG, 2000. - Hrvati i Karolinzi - Katalog, (ur.) Ante Hrvatskoj, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split. Milošević, Split. GUNJAČA, S., 1955. - Stjepan (Stipe) Gunjača, KOVAČIĆ, V., 1995. - Vanja Kovačić, Zabat s formulom Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u zagovora iz Trogira, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Brnazima kod Sinja, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 35 (Petriciolijev zbornik I), Split, 293-302. 4/1955., Zagreb, 85-134. MARASOVIĆ, T., 2008. - Tomislav Marasović, Dalmatia GUNJAČA, S., 1958. - Stjepan (Stipe) Gunjača, Tiniensia praeromanica 1: ranosrednjovjekovno graditeljstvo u archaeologica - historica - topographica I., Starohrvatska Dalmaciji - Rasprava, Književni krug Split / Muzej prosvjeta, ser. III, 6/1958., Zagreb, 105-164. hrvatskih arheoloških spomenika / Arhitektonski fakultet GUNJAČA, S., 1960. - Stjepan (Stipe) Gunjača, Trogodišnji Sveučilišta u Zagrebu, Split - Zagreb. rad Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (1955., MARASOVIĆ, T., 2009. - Tomislav Marasović, Dalmatia 1956. i 1957. godine), Starohrvatska prosvjeta, ser. III, praeromanica 2: ranosrednjovjekovno graditeljstvo 7/1960., Zagreb, 267-281. u Dalmaciji - Korpus arhitekture: Kvarner i sjeverna GUNJAČA, S., 1963. - Stjepan (Stipe) Gunjača, Dalmacija, Književni krug Split / Muzej hrvatskih Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada, Starohrvatska arheoloških spomenika / Arhitektonski fakultet Sveučilišta prosvjeta, ser. III, 8-9/1963., Zagreb, 7-66. u Zagrebu, Split - Zagreb.
GUNJAČA, S., 2009. - Stjepan Gunjača, Tiniensia RAPANIĆ, Ž., 1987. - Željko Rapanić, Predromaničko archaeologica - historica - topographica, Muzej hrvatskih doba u Dalmaciji, Logos, Split. arheoloških spomenika, Split. RAPANIĆ, Ž., 1998. - Željko Rapanić, Sancta Maria de JAKŠIĆ, N., 1986. - Nikola Jakšić, Kiparsko klesarske Platea u Trogiru. De ecclesiis datandis - dissertatio (1), radionice u Dalmaciji od 9. do 12. stoljeća (doktorska Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 25/1998., Split, 43-62. disertacija), Zadar. ZEKAN, M., 1995. (1996.) - Mate Zekan, Četverogodišnja JAKŠIĆ, N., 1996. - Nikola Jakšić, Predromanika, u: djelatnost Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (1988, Enciklopedija hrvatske umjetnosti 2 (Novi-Ž), (ur.) Žarko 1989, 1990. i 1991. godine), Starohrvatska prosvjeta, ser. Domljan, Zagreb, 90-96. III, 21/1991., Split, 305-343.
JAKŠIĆ, N., 1997. - Nikola Jakšić, Predromaničko kiparstvo, u: Tisuću godina hrvatskog kiparstva, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 13-39.
Ivan Josipović: Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici Ars adriatica 1/2011. (97-108)