##plugins.themes.oapBasic.skip##
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Suchen

Slikar Filippo Naldi (II)

DOI 10.15291/ars.450

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Bd. 2 (2012)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Radoslav Tomić Institut za povijest umjetnosti, Zagreb nepostojeci150@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
Slikar Filippo Naldi bio je prema vlastitom iskazu podrijetlom iz Firence. U službi mletačke vojske živio je i djelovao u Dalmaciji sredinom 18. stoljeća. Spominje se u Opuzenu gdje je bio upravitelj luke. Naldi je na širem dalmatinskom prostoru izradio velik broj slika vjerskoga sadržaja te nekoliko portreta. Ovom prigodom pripisuje mu se sedam slika u crkvama Dalmatinske zagore i u Poljicima (Zavojane kraj Vrgorca, Dobranje kraj Imotskoga, Kostanje u Poljicima, Čaporice kraj Trilja i Franjevački samostan u Sinju). Autor analizira odlike  Naldijeva slikarstva i njegovo značenje u dalmatinskoj umjetnosti i društvu 18. stoljeća.
slikarstvo, 18. stoljeće, Filippo Naldi, središnja Dalmacija
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Abstract
  2. Bilješke
  3. Literatura
  4. Literaturhinweise

Emil Hilje 97 Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja u Znanstvenoj knjižnici u Zadru Mariegola (Statute) of the Confraternity of Our Lady of Tenderness and St John the Baptist in the Research Library at Zadar Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Nikola Jakšić 109 Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku La croce reliquiario del convento francescano di Ragusa Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Nikola Jakšić 119 Iluminirani psaltir 15. stoljeća zadarskih franjevaca An Illuminated Fifteenth Century Psalter of Zadar Franciscans Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Marijan Bradanović 139 Razvitak naselja na kvarnerskim otocima - primjer Dobrinja The Development of Settlements on the Northern Adriatic Islands - the Example of Dobrinj Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Andrej Žmegač 157 Hvarski Arsenal u kontekstu ostalih mletačkih arsenala The Arsenal at Hvar in the Context of Other Venetian Arsenals Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Gordana Sobota Matejčić 167 Krčki kipovi majstora iz Campsine radionice Statues from Krk by a Master from Campsa’s Workshop Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Igor Fisković 177 Lopudski oltari Miha Pracata Two Polychrome Wood-Carved Altars from the Island of Lopud Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Bojan Goja 203 Oltar Sv. Jeronima u crkvi Sv. Šime u Zadru i radionica Bettamelli The Altar of St Jerome in the Church of St Simeon at Zadar and the Bettamelli Workshop Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Radoslav Tomić 217 Slikar Filippo Naldi (II) Painter Filippo Naldi (II) Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Vinko Srhoj 225 Između originalnosti i epigonstva - slučaj Šime Dujmovića, kipara u Meštrovićevoj sjeni Between Originality and Imitation - the Case of Šime Dujmović, a Sculptor in the Shadow of Meštrović Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Dragana Modrić 241 Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu Stipe Sikirice Contribution to Knowledge of the Early Phase of Stipe Sikirica’s Work Stručni rad - Professional paper

Suzana Valenta 249 Neobrađene fotografije Ive Petriciolija iz ostavštine Zbirke Petricioli Ivo Petricioli’s Unpublished Photographs from the Petricioli Collection Stručni rad - Professional paper

Ivica Župan 257 Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti The Master of Conciliation, Fusion and the Combination of Contrasts Stručni rad - Professional paper

Nataša Lah 269 Medijacijska funkcija umjetničke kritike između povijesti i suvremenosti Mediatory Function of Art Criticism Between History and Contemporaneity Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Osvrti i prikazi Comments and Reviews Pavuša Vežić 283 Eitelbergerovo obilaženje i promatranje Dalmacije Prikaz knjige - Review

Ana Mišković 288 Svjedočanstva o kršćanstvu u Omišlju Prikaz knjige - Review

Radoslav Tomić Slikar Filippo Naldi (II) Radoslav Tomić Izvorni znanstveni rad Institut za povijest umjetnosti Original scientific paper Ulica grada Vukovara 68 Primljen / Received: 20. 12. 2011. HR - 10 000 Zagreb Prihvaćen / Accepted: 12. 3. 2012. UDK: 75Naldi, Filippo

Slikar Filippo Naldi bio je prema vlastitom iskazu podrijetlom iz Firence. U službi mletačke vojske živio je i djelovao u Dalmaciji sredinom 18. stoljeća. Spominje se u Opuzenu gdje je bio upravitelj luke. Naldi je na širem dalmatinskom prostoru izradio velik broj slika vjerskoga sadržaja te nekoliko portreta. Ovom prigodom pripisuje mu se sedam slika u crkvama Dalmatinske zagore i u Poljicima (Zavojane kraj Vrgorca, Dobranje kraj Imotskoga, Kostanje u Poljicima, Čaporice kraj Trilja i Franjevački samostan u Sinju). Autor analizira odlike Naldijeva slikarstva i njegovo značenje u dalmatinskoj umjetnosti i društvu 18. stoljeća.

1. Gospa od Karmela sa Sv. Jeronimom i Sv. Rokom, ulje na platnu, Kostanje, župna crkva Sv. Mihovila Our Lady of Carmel with St Jerome and St Roch, oil on canvas, Kostanje, parish church of St Michael

način na koji je prikazan Sv. Jeronim. Svetac u rukama drži Rimski misal tiskan po odobrenju pape Urbana VIII. Misal je otvoren, a naziv mu je na naslovnim listovima (frontespizio) upisan latinicom i glagoljicom. U glagoljaškom ambijentu Poljičke župe i širega zaleđa 2. Krštenje Krista s Gospom od Ružarija, ulje na platnu, Kostanje, župna takvo dvojno pismo odražavalo je mišljenje naših crkva Sv. Mihovila glagoljaša, osobito izraženo tijekom 17. i 18. stoljeća, da Baptism of Christ with Our Lady of the Rosary, oil on canvas, Kostanje, je Sv. Jeronim, Dalmatinac, bio autor glagoljice. Pišući parish church of St Michael

je »pismom B. Jerolima Stridonskago prenapravlen«.” U toj je tradiciji Sv. Ćiril autor ćirilice, a Sv. Jeronim glagoljice, pa će u izvještaju od 11. siječnja 1626. godine rimskoj Propaganda fide o. Franjo Glavinić napisati sljedeće: ...nella illirica sono due sorta di carattere, uno è ritrovato di S. Cirillo et si chiama Zuriliza, l’altro è inventato da S. Girolamo, et si chiama Glagoliza... Takvu misao otkrivaju i stihovi Jerolima Kavanjina u Splitu: I Jerolim i Ćirilo / koi slovnice dvi začeše...5 Naručitelj slike bio je dobro upoznat s takvim tumačenjem Sv. Jeronima i njegovim značenjem za hrvatsku glagoljašku pismenost i tradiciju. Mora se računati da je ikonografski obrazac oblikovao i sugerirao svećenik (vjerojatno župnik), što je onda Naldi, doseljenik iz Toskane, prikazao na izravan i neposredan način. U istoj crkvi Sv. Mihovila Naldi je 1761. potpisao i palu koja se nalazila na glavnom oltaru. Iako zagubljena, poznata je preko fotografije publicirane 1929. godine, a prikazivala je Presveto Trojstvo s Bogorodicom, Sv. Mihovilom, Sv. Jurjem, Sv. Antunom i Sv. Nikolom.6 Treba reći da je nadbiskup Bizza 1748. godine opisao oltare i slike koji su prethodili Naldijevim. Bizza bilježi: ...veliki oltar, posvećen svetom Mihovilu, gdje se nalazi slika bl. Djevice, sv. Jurja, sv. Jeronima, sv. Ante i svetohranište za presveto.7 Na druga dva oltara bile su slike istoga ili sličnog sadržaja, pa je Naldi u svom radu ponovio od prije određenu ikonografiju (Gospa 3. Uznesenje Blažene Djevice Marije sa svecima, Dobranje, župna crkva od Karmela sa Sv. Ivanom Krstiteljem; Sv. Jeronim i Sv. Ivana Krstitelja Sv. Roko).8 No, kad biskup opisuje sliku s prikazom Sv. Assumption of the Blessed Virgin Mary with saints, Dobranje, parish Jeronima onda bilježi da je oltar posvećen sv. Jeronimu, church of St John the Baptist a ima i lik sv. Roka. Ima na broju 17 bratima.9 Biskup je nadalje preporučio da se ustanovi bratovština Presvetoga gdje se veličao duh junaštva. Na grudima svetac nosi Ružarija. S obzirom da Naldijeva slika prikazuje upravo veliki križ. On bez dvojbe ima korijen u križu Sv. Marka Gospu od Presvetoga Ružarija sa Sv. Jeronimom i Sv. koji se veže uz viteštvo (kavalirstvo Sv. Marka) što ga Rokom smije se pretpostaviti da je bratovština zaista je mletačka vlast dodjeljivala najistaknutijim ratnicima i bila osnovana neposredno nakon toga, te da je kod protiv tuđinske, u pravilu turske vlasti.11 Osim toga Naldija 1761. naručila sliku s prikazima Sv. Jeronima i svetac je veći u odnosu na druge likove na slici, što Sv. Roka koji su se i do tada štovali u crkvi.10 znači da se Naldi koristio ikonografskom perspektivom Naldi je na slikama prikazao brojne svece, uz svojstvenoj predrenesansnoj umjetnosti. Smije li se evanđeliste i apostole, a učestalo ponavlja likove Sv. naslutiti da su na njegovim slikama likovi Sv. Jurja i Franje Asiškoga, Sv. Ante Padovanskog i Sv. Roka. Sv. Mihovila bili tako česti jer su simbolizirali temeljne Ipak, najčešće prikazuje Sv. Jurja i Sv. Mihovila. To radi etičke vrijednosti ruralne dalmatinske sredine? Obojica neovisno o tome štuju li se navedeni sveci u crkvama u su simboli neustrašive borbe protiv zla i nepravde. Juraj kojima se slike čuvaju ili ne. Osim toga Naldi lik Sv. Jurja kao zaštitnik križara, vitezova i vojnika (ali i ratara u pravilu slika u prednjem planu, dok jaše na propetom i pastira) bio je i zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila i konju, tako da dominira cjelinom slike. Prikazan je stoke, pa je upravo u toj funkciji supstituirao starije, u odjeći kneza, serdara ili glavara seoskih zajednica predkršćanske agrarne i stočarske kultove. Arkanđeo Dalmatinske zagore, koja se u sličnim varijantama Mihovil vođa je i pobjednik protiv pobunjenih sačuvala sve do 20. stoljeća. Prispodobiva je s odjećom anđela, voditelj blaženih duša u raj i vagatelj duša na alkara, poljičkoga kneza ili bokeljskih mornara, ali i s Posljednjem sudu. Može se reći da upravo dva navedena nošnjom u drugim dinarskim i primorskim krajevima sveca „prekrivaju” zemaljsku i nebesku dimenziju svijeta:

Radoslav Tomić: Slikar Filippo Naldi (II) Ars Adriatica 2/2012. (217-224)

Juraj je vitez koji se na zemlji bori protiv zla te zaštićuje u Vrgorcu Isus drži svitak s grčkim slovima, dok su u njezine životodajne fenomene, dok arkanđeo Mihovil gornjem dijelu zlatne pozadine identifikacijski natpisi regulira pravičnost nakon smrti. kurzivnim grčkim slovima ΜΡ ΘΥ. Na vrhu slike Specifičan je i način na koji Naldi slika Bogorodicu. Bogorodice s Djetetom u Makarskoj Naldi je naslikao Ona na oltarnim palama stoji na oblaku poput drvene, sunce i mjesec, kako se to običavalo na gotičkim slikama polikromirane skulpture u haljini ukrašenoj cvijećem ili i bizantskim ikonama. zlatoveznim porubima. Na rukama nosi prstenje, a oko U pokušaju da se utvrdi geneza Naldijeva rukopisa vrata ogrlicu, što se vidi na slici Bogorodice s Djetetom upozorilo se na moguće reminiscencije na slikarstvo u Franjevačkom samostanu u Makarskoj i na oltarnoj mletačkog seicenta i settecenta. Pretpostavilo se da pali Gospe od Karmela sa Sv. Paskalom i Rokom, u crkvi je radeći sliku Posljednji sud u Katunima, u zaleđu Sv. Antuna Padovanskoga u Sućurju na otoku Hvaru. Omiša, gledao istoimeno djelo Antonija Molinarija u Kada je prikazuje dopojasno preuzima srednjovjekovne franjevačkoj crkvi u Makarskoj. No, Naldi je njegovu modele: ikoničnost svetoga lika naglašena je korištenjem narativnu kompoziciju preinačio u dekorativni prikaz zlatne ili jednobojne pozadine koja nema dubinu, na sa statičnim likovima koji ne izražavaju radnju.12 Iako se kojoj slika plošne i statične likove Bogorodice i Djeteta. ne mogu zanijekati određene sličnosti s Molinarijevim Oni formom i ikonografskim shemama nasljeduju mladenačkim remek-djelom koje je Naldi mogao srednjovjekovne (gotičke i bizantske) obrasce. Na slici vidjeti, utvrđivanje podrijetla, predložaka i modela za Posljednji sud nije razriješeno. Mnogo je bliža povezanost sa slikom Posljednji sud koju je početkom 17. stoljeća za franjevačku crkvu u Kreševu (Bosna) naslikao i potpisao Baldassare d’Anna (Venecija, oko 1572.-1646.). Vjerojatno Naldi nije vidio sliku u Bosni, ali su oba majstora mogla koristiti isti grafički predložak za oblikovanje složene kompozicije na velikoj slici koja je, zorno, pred vjernike iznosila kršćanske sadržaje. U tom je smislu oslanjanje na otiske koji reproduciraju Michelangelov Posljednji sud svakako moguće, ali je organiziranje i oblikovanje prikazanog sadržaja tražilo i dodatnu pomoć, možda u preciznijim rješenjima koja su izrađivali grafički majstori 16. i 17. stoljeća.13 Na obje slike ponavljaju se isti natpisi: u Bosni su zabilježeni na latinskom (VENITE.AD.IVDICIV.DOMINI / VENITE BENEDICTI PATRIS MEI / ITE MALEDICTI IN IGNEM AETERNUM),14 a u Katunima na hrvatskom jeziku (HODDITE BLAGOSLOVGLIENI OTZA MOGA / ODDITE OD MENE PROKLETI U OGGAGN VIKUVICNI / VSTANITE MARTVI CODITE NA SUD). U oblikovanju likova, u koloritu i u gradnji prostornih planova B. d’Anna izravno baštini mletačko slikarstvo kasnog 16. i ranog 17. stoljeća. Za razliku od njega, Naldi je predložak sveo na vlastitu mjeru. Grupirao je likove u izdvojene cjeline koje se plošno adiraju, a ne otvaraju u perspektivnim planovima i sukcesivnim narativnim nizovima. Može se reći da je Naldi koristio predložak (ili više njih) po kojemu je naslikao Posljednji sud. To upućuje da se i u drugim prigodama koristio istim pomagalima. 4. Presveto Trojstvo kruni Bogorodicu sa Sv. Antunom Padovanskim i Osim toga, vjerojatno je izrađivao kartonske modele i Sv. Rokom, Zavojane, župna crkva Porođenja Marijina kalupe koje je onda prenosio sa slike na sliku. Ponekad The Holy Trinity crowning the Virgin with St Anthony of Padua and St je to moglo biti doslovno, a drugi put s manjim ili Roch, Zavojane, parish church of the Birth of the Virgin većim izmjenama i varijacijama. No, takvi postupci u

5. Sv. Juraj, Zavojane, župna crkva Porođenja Marijina St George, Zavojane, parish church of the Birth of the Virgin

Radoslav Tomić: Slikar Filippo Naldi (II) Ars Adriatica 2/2012. (217-224)

posjedovale gotičke ili renesansne slike. Slikar je „upao” u „prazni prostor”. Iz njegovih djela može se vidjeti volja da nauči kako treba slikati za naručitelje koji su bili bez likovne kulture, ili je ona bila posve skromna. Naučio je kako biti „primitivan” u diskursu pučke umjetnosti. To znači da je koristio motive narodne nošnje kada je slikao odjeću Sv. Jurja prikazujući ga kao seoskoga kneza koji se na propetu konju bori protiv neprijatelja. Cvjetnim uzorcima ornamentirana Bogorodičina, Kristova i svetačka odjeća, predoltarnici i rubni dijelovi na nekim slikama potvrđuju da je slikarova sklonost prema dekorativnim motivima i živom koloritu nastala kao posljedica njegova nastojanja da radi onako kako se u pučkom imaginariju slika uopće zamišljala i prepoznavala. Kada je slikao Posljednji sud u Katunima koristio je grafički predložak, ali ga je prilagodio pučkom ambijentu. Stoga ta monumentalna slika nema planove i dubinu prostora, nego je nastala inzistiranjem na aditivnom nizanju različitih, plošno

6. Gospa od Presvetoga Ružarija sa Sv. Rokom i Sv. Nikolom, Čaporice, župna crkva Sv. Roka Our Lady of the Most Holy Rosary with St Roch and St Nicholas, Čaporice, parish church of St Roch

radu nisu bili posebnost isključivo skromnih majstora, koji bez tuđih, „izvanjskih” poticaja i predložaka nisu bili sposobni organizirati cjelinu slike, položaj likova, njihove suodnose i koloristička rješenja. Takva je praksa bila raširena i kod slikara 15. i 16. stoljeća u Veneciji, od velikog Giovannija Bellinija do eklektičnog umjetnika Girolama da Santa Crocea.15 Naldi je kao mletački časnik mogao dobro upoznati Dalmaciju, njezinu povijesnu i kulturnu stratigrafiju. Slikao je za naručitelje s onih područja koja su se krajem 17. ili početkom 18. stoljeća oslobodila turske vlasti, ili su graničili s tim krajevima. Umjetnička baština na 7. Gospa od Sedam Žalosti sa Sv. Franjom Asiškim i Sv. Ilijom, Sinj, cijelom tom prostoru bila je posve skromna. Rijetke Franjevački samostan crkve u dalmatinskom zaleđu, u Poljicima i u priobalnim Our Lady of Sorrows with St Francis of Assisi and St Elijah, Sinj, dijelovima makarskoga i neretvanskoga područja nisu Franciscan monastery

oblikovanih figurativnih skupina. Svetački likovi, bitna razlika. Naldi nije kao Pitteri „pojednostavnio” u prvom redu Bogorodica s Djetetom, nastaju po stilski idiom mletačkoga kasnobaroknoga slikarstva starijim, srednjovjekovnim predlošcima. Na slikama u 18. stoljeća, nego je narativnu strukturu kršćanske Vrgorcu, Žuljani i Makarskoj likovi Bogorodice i Sina ikonografije oblikovao izvan kategorija suvremenih nisu oblikovani kao tijela u prostoru, nego kao plošne stilskih previranja, s pretpostavkom arhajskog dekorativne figure koje oponašaju srednjovjekovne, primitivnog, koje uvijek likovni prikaz udaljuje od romaničke i gotičke slike. To je posve razumljivo uzme mimetičkog realizma i svodi na plošnu aditivnost i li se u obzir da pučka umjetnost želi plošnost, zbog toga dekorativni ornament. Mimetički realizam pretpostavlja što hoće potpuno jasan prikaz predviđenoga sadržaja ambicioznog promatrača kojega Naldi - u povijesno u kome je sve vidljivo, pregledno i dostupno optičkoj praznom dalmatinskom prostoru - nije imao, pa je stoga senzaciji. Može se reći da je kod Naldija posrijedi ono morao na jednostavan način predočiti niz kršćanskih što je Adolf von Hildebrand nazivao strah od kubičnosti sadržaja koji su njegovim naručiteljima bili gotovo u (das quälende des Kubischen). U tom je smislu Naldijeva potpunosti nepoznati i novi. Neznatno odustajanje od dekorativnost bliska izrazu fra Bone Razmilovića (1626.- plošnosti primjećuje se na slikama koje je Naldi radio 1678.), koji u živom koloritu i stiliziranim oblicima za obrazovanije naručitelje. U tom su smislu zanimljivi preuzima davne, srednjovjekovne romaničke tradicije portreti Sv. Ljudevita i Sv. Bonaventure u Franjevačkom plošnih vitica i prepleta. samostanu u Imotskom, koji su usprkos naglašenoj Ako se usporede slike koje je sredinom 18. stoljeća dekorativnosti prikazani u prostoru. izradio iz Venecije u Zadar doseljeni slikar Giovanni Batistta Augusti Pitteri (između 1691. i 1695. - nakon 1759.) s Naldijevim djelima lako će se moći uočiti

Bilješke

1 TOMIĆ, R., 2006., 163-183. nepoznati svetac. Zanimljivo je da kralj Salomon sjedi na tronu 2 Slike je, odbačene na tavanu župnog ureda, pronašao koji ima oblik barokne fotelje s baldahinom. Stilski definiranu restaurator Jure Matijević koji me obavijestio o nalazu i odjeću, modne detalje i ambijent Naldi koristi i u osliku u dozvolio da o njima pišem. Pripadale su inventaru župne crkve obližnjoj crkvi Gospe od Ružarija u Tomislavovcu na Pelješcu. Sv. Mihovila koju je 1711. godine posvetio splitski nadbiskup Tamo je neke likove prikazao kao pelješke seljake i dubrovačku Stjepan Cupilli. O tome usp. VLAŠIĆ, D., 1995., 32. (Jutro, 17. vlastelu što dodatno objašnjava njegov način slikanja. On naime svibnja 1711. / Obavljena je posveta crkve). O toj posveti piše i pretpostavlja prilagođavanje ukusu i kulturnim obrascima nadbiskup Pacifik Bizza 1748. godine: Crkvu je posvetio mons. sredine za koju radi. Usp. TOMIĆ, R., 2006., 175, sl. 26. Cupilli, kako se vidi iz ilirskog natpisa uklesana u kamenu iznad 5 FUČIĆ, B., 1980., 281. vrata. N. d., str. 112. 6 TOMIĆ, R., 2006., 179. 3 Na slici su, zbijeni jedan uz drugoga, prikazani Sv. Petar, 7 VLAŠIĆ, D., 1995., 112. Sv. Pavao, Sv. Šimun Apostol, Sv. Marko Evanđelist, Sv. Ivan 8 VLAŠIĆ, D., 1995., 112. Evanđelist, Sv. Luka Evanđelist, Sv. Matej Evanđelist, Sv. Bartolomej, Sv. Toma Apostol, Sv. Filip Apostol i četiri sveca 9 VLAŠIĆ, D., 1995., 112. bez konkretnih atributa. 10 VLAŠIĆ, D., 1995., 113. 4 Tursku vlast nisu priznavala naselja na Pelješcu (Trpanj, 11 PAZZI, P., 2007. Kuna i Vigan), Hvaru (Sućuraj) ili Poljicima (Kostanje), ali 12 TOMIĆ, R., 2006., 164. su se nalazila u neposrednoj blizini onih krajeva koji su bili u 13 PELC, M., 1993., 33-42. sastavu Otomanskoga Carstva. Pelješac je u neposrednoj blizini Opuzena, gdje je Naldi bio upravitelj luke. Naldi je za Franjevački 14 CVETNIĆ, S., 2007., 261. Autorica je uočila povezanost dviju slika samostan u Kuni mogao naslikati i triptih Sv. Nikola, Sv. Vlaho i zaključujući da su nastale prema istom predlošku. N. d., 266. Sv. Bartolomej koji je radikalno obnovljen. U istom se samostanu 15 Za Bellinija usp. CHRISTIANSEN, K., 2004., 10-13; BÄTSCH- Naldiju može pripisati i veoma oštećeni diptih: na jednome MANN, O., 2008., 78-83. Za Santa Crocea usp. TOMIĆ, R., je polju prikazan Salomonov sud, a na drugome Sv. Petar i 2003., 97-106.

Radoslav Tomić: Slikar Filippo Naldi (II) Ars Adriatica 2/2012. (217-224)

Literatura

BÄTSCHMANN, O., 2008. - Oscar Bätschmann, PELC, M., 1993. - Milan Pelc, Rotina grafička Giovanni Bellini, Reaktion Books, London. interpretacija Michelangelova „Posljednjeg suda”, Radovi CHRISTIANSEN, K., 2004. - Keith Christiansen, Instituta za povijest umjetnosti, 17/2, Zagreb, 33-42. Giovanni Bellini and the Practice of Devotional TOMIĆ, R., 2003. - Radoslav Tomić, Poliptih Girolama Painting, u: Giovanni Bellini and the Art of the Devotion, da Santa Croce na Visu, Radovi Instituta za povijest (ur.) R. Kasl, Indianopolis, 7-58. umjetnosti, 27, Zagreb, 97-106. CVETNIĆ, S., 2007. - Sanja Cvetnić, Baldassare d’Anna u TOMIĆ, R., 2006. - Radoslav Tomić, Slikar Filippo Kreševu i Kraljevoj Sutjesci, Peristil, 50, Zagreb, 261-268. Naldi, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30, Zagreb, FUČIĆ, B., 1980. - Branko Fučić, Glagoljica i 163-183. dalmatinski spomenici, Prilozi povijesti umjetnosti u VLAŠIĆ, D., 1995. - Danko Vlašić, Vizitacije poljičkih Dalmaciji, 21 (Fiskovićev zbornik 1), Split, 274-284. župa u XVIII. st., Crkva u svijetu, Poljica - Godišnjak PAZZI, P., 2007. - Piero Pazzi, I Cavalieri di San Marco, Poljičkog dekanata, Split. Abbazia di San Giorgio, Perast.

BÄTSCHMANN, O., 2008. - Oscar Bätschmann,

Giovanni Bellini, Reaktion Books, London.

CHRISTIANSEN, K., 2004. - Keith Christiansen,

Giovanni Bellini and the Practice of Devotional

Painting, u: Giovanni Bellini and the Art of the Devotion,

(ur.) R. Kasl, Indianopolis, 7-58.

CVETNIĆ, S., 2007. - Sanja Cvetnić, Baldassare d’Anna u

Kreševu i Kraljevoj Sutjesci, Peristil, 50, Zagreb, 261-268.

FUČIĆ, B., 1980. - Branko Fučić, Glagoljica i

dalmatinski spomenici, Prilozi povijesti umjetnosti u

Dalmaciji, 21 (Fiskovićev zbornik 1), Split, 274-284.

PAZZI, P., 2007. - Piero Pazzi, I Cavalieri di San Marco,

Abbazia di San Giorgio, Perast.

PELC, M., 1993. - Milan Pelc, Rotina grafička

interpretacija Michelangelova „Posljednjeg suda”, Radovi

Instituta za povijest umjetnosti, 17/2, Zagreb, 33-42.

TOMIĆ, R., 2003. - Radoslav Tomić, Poliptih Girolama

da Santa Croce na Visu, Radovi Instituta za povijest

umjetnosti, 27, Zagreb, 97-106.

TOMIĆ, R., 2006. - Radoslav Tomić, Slikar Filippo

Naldi, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30, Zagreb,

-183.

VLAŠIĆ, D., 1995. - Danko Vlašić, Vizitacije poljičkih

župa u XVIII. st., Crkva u svijetu, Poljica - Godišnjak

Poljičkog dekanata, Split.

Am häufigsten gelesenen Artikel dieser/dieses Autor/in

Ähnliche Artikel

1-10 von 45

Sie können auch eine erweiterte Ähnlichkeitssuche starten für diesen Artikel nutzen.