##plugins.themes.oapBasic.skip##
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Suchen

Prikaz knjige

Emil Hilje, Bartul Jakovljev iz Mestre, majstori njegova kruga i dovršenje šibenske katedrale

DOI 10.15291/ars.4651

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Bd. 14 (2024)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Predrag Marković Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu predrag.markovic@ffzg.unizg.hr ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

Knjiga Emila Hilje obrađuje do sada najmanje poznato, zadnje poglavlje u nastanku šibenske katedrale Sv. Jakova koje obuhvaća period od šest desetljeća, točnije od smrti Nikole Firentinca (o. 1506. godine) i posvećenja katedrale 1556. godine, pa sve do prvih radova na sanaciji njezina krova desetljeće poslije. Premda su donekle očekivani rezultati izostali, a tiču se preciznijeg definiranja uloge svakog od dvojice zadnjih protomajstora, Bartula Jakovljeva iz Mestre i njegova sina Jakova, ipak sada doznajemo mnogo više o djelatnosti majstora iz njihova užeg i šireg kruga. Među njima istaknuto mjesto zauzima Bartulov drugi sin Frane, znan i po nadimku Keko (Checco). Zaronivši duboko u šibenski arhiv, autor je iz gotovo nepregledne količine posve novih i nepoznatih dokumenata na svjetlo dana izvukao ne samo brojne važne i manje važne majstore već i neke sporedne vrlo živopisne likove pruživši na kraju zaokruženo, čitljivo i nadasve interesantno štivo koje baca novo svjetlo ne samo na dovršenje šibenske katedrale već i na ukupni život Krešimirova grada u tome teškom razdoblju njegove povijesti.

nastanak katedrale Sv. Jakova, Bartul Jakovljev iz Mestre, Frane Bartulov (Checco), izgradnja svodova šibenske katedrale, uređenje i opremanje unutrašnjosti katedrale

(1547. – 1549.), izradio i nadgrobni spomenik biskupa Ivana Lucija II. (Štafilića) 1559. godine, kako je to već pretpostavio Ivan Kukuljević Sakcinski u svojem Slovniku. Osim što je izradio jedino monumentalnije figuralno kiparsko ostvarenje u katedrali te radio još na nekim dekorativnim elementima u njezinoj unutrašnjoj opremi, u širokoj lepezi majstora Bartula Jakovljeva, Frane (Keko) Bartulov izdvaja se i po živopisnim crtama iz svojeg života i bliskim i trajnim vezama s drugim klesarom i graditeljem Franom Ivanovim Dismanićem. Riječ je o važnom majstoru čiji udio na dovršenju katedrale nije dokumentiran, ali je posve izvjestan, jer ga kao očito darovitijeg učenika i surad- nika Bartula Jakovljeva 1520. susrećemo na gradnji dubrovačke katedrale. Da je riječ o istaknutijemu šibenskom klesarskom majstoru, a vjerojatno i koliko-toliko vještom kiparu (izrada nadgrobnog spomenika biskupa Ivana II. Lucija Štafilića prvotno je bila njemu povjerena), svjedoči već spomenuta uloga protomajstora gradnje utvrde sv. Ni- kole u šibenskom kanalu, ali i od prije poznata aktivnost na suprotnoj strani Jadrana – sa sinom Ivanom radio je na katedrali u Mola di Bari u Apuliji. Premda još manje povezana s dovršenjem šibenske katedrale, zasluženu pozornost dobila je i Franina žena Dijana, koja se uspješno parničila te umješno vodila njegove i obiteljske poslove. Uz tu obitelj teško je ne spomenuti i jednu malu, ali neobičnu, životnu crticu. Naime 1555. godine majstor Frane Dismanić, obrtnik i vjerojatno nepismen, svojem je sinu Petru platio školovanje u iznosu od 30 libara s time da se učitelju isplati zadnja trećina ugovorenog iznosa tek kada njegov sin nauči dobro čitati i pisati, s time da s tom prak- som majstor Frane nije nastavio – svojega mlađeg sina dao je postolaru na nauk. No, to nije sve što se može naći u ovoj knjizi. Njezin važan doprinos jest u dosta živom i živopisnom prikazu ukupne graditeljske djelatnosti u Šibeniku, ponešto neočekivanom s obzirom na povijesne okolnosti i dosadašnje dosta oskudne spoznaje. Zaključno još samo dvije stvari. Kao prvo i ovim se djelom pokazalo kako je ka- tedrala Sv. Jakova do zadnjega postavljenog kamena nastajala, a ne samo po nekom unaprijed zgotovljenom projektu nastala. Stoga je i njezino dovršenje, iako unaprijed zacrtano, bio dug i nepredvidiv proces. Trajno, usporen s čestim prekidima i izmje- nama, sada možda sve češćim i dužim prije svega zbog nedostatka novca, kužnih bolesti i općenito oskudice i siromaštva. Zato je njezino posvećenje uslijedilo tek 1555. godine, šest godina nakon njezina popločenja i osam godina otkako su postav- ljeni prozori, dok je orgulje, davno željene i naručene dobila tek negdje krajem toga istog šestog desetljeća, da bi već početkom sljedećeg uslijedili i prvi dokumentirani popravci. Drugo, unatoč razmjerno oskudnim rezultatima te činjenici da na neka od glavnih pitanja o dovršenju katedrale ni sada nismo dobili jasne i nedvosmislene odgovore, te da prostora za tumačenje njezinih zadnjih desetljeća nastanka još uvijek ima, uostalom kao i za mnoga druga ranija mjesta iz njezine bogate prošlosti, sma- tram kako je ovom knjigom ipak napravljen jedan veliki i bitan, te nadasve nužan korak te da će budućim istraživačima biti znatno lakše popuniti ona malobrojna nejasna mjesta. Znanstveno pedantna, metodološki čvrsto utemeljena i nadasve pro- mišljena obrada goleme količine posve novih podataka („Arhiv, autopsija, atribu- cija” – da se poslužim sintagmom moje kolegice prof. dr. Sanje Cvetnić), zajedno s umješnom selekcijom i prezentacijom čitavih generacija do sada posve nepoznatih kamenarskih majstora, ali i raznoraznih drugih likova koji su silinom svoje pojave nadrasli uobičajenu ulogu pukog statista u notarskim bilješkama, nesumnjivo baca posve novo svjetlo ne samo na dovršenje katedrale već i na život Krešimirova grada tijekom druge i treće četvrtine 16. stoljeća. No, za mene ova knjiga ipak i prije svega predstavlja jasnu potvrdu dugogodišnjega arhivskog rada vrijednog i marnog povje- sničara umjetnosti koji nas je, eto, zadužio i ovim vrijednim djelom.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Am häufigsten gelesenen Artikel dieser/dieses Autor/in

Ähnliche Artikel

201-210 von 243

Sie können auch eine erweiterte Ähnlichkeitssuche starten für diesen Artikel nutzen.