##plugins.themes.oapBasic.skip##
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Suchen

Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex Filippi i zadarska redakcija Pasije sv. Anastazije

DOI 10.15291/ars.177

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Bd. 6 (2016)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Trpimir Vedriš Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Odsjek za povijest vedris@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
U radu se iznose rezultati istraživanja ulomka zadarskog srednjovjekovnog rukopisa poznatog kao Cod. Lat. Iaderensis Filippi (S. Mariae) čije je otkriće u Londonu (nakon što je njegova sudbina bila nepoznata gotovo pola stoljeća) omogućilo obnavljanje zanimanja za hagiografiju zadarskih svetaca gradskih zaštitnika sv. Anastazije (Stošije) i sv. Krizogona (Krševana). Na tragu kodikološke i paleografske raščlambe rukopisa autor upozorava na niz otvorenih problema vezanih uz tumačenje podrijetla i naravi predmetnog kodeksa. Osvrćući se na dosad iznesena mišljenja o starosti i funkciji tog prepravljanog i reutiliziranog kodeksa utvrđuje da se radi o liturgijskoj knjizi koja bi se, iako je bila korištena za različite svrhe, mogla opisati kao Legendarij. Prethodno iznesena mišljenja o vremenu nastanka i starosti kodeksa varirala su između 12. i 15. st. Uzimajući u obzir uočene paleografske i stilske karakteristike rukopisa autor ga uspoređuje sa srodnim liturgijskim knjigama sa šireg sjevernojadranskog područja predlažući sužavanje mogućeg vremena njegova nastanka na razdoblje između kasnog 13. i druge polovice 14. st. Konačno, na temelju uočavanja srodnosti sa skupinom rukopisa sa šireg akvilejskog područja, autor predlaže povezivanje u kodeksu sačuvane Passio Sanctae Anastasiae sa sjevernotalijanskom redakcijom te legende.
Cod. Lat. Iaderensis Filippi (S. Mariae), Passio Anastasiae, sv. Anastazija (Stošija), sv. Krizogon (Krševan), zadarska hagiografija
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Abstract
  2. Bilješke

This paper brings the most recent research results on a fragment from Zadar’s medieval manuscript known as Cod. Lat. Iaderensis Filippi (S. Mariae). Its discovery in London (after a period of almost half a century during which its whereabouts was unknown) allows for a renewed interest in the hagiography of Zadar’s patron saints, St Anastasia (Stošija) and St Chrysogonus (Krševan). Based on a codicological and palaeographic analysis of the manuscript (which contains two legends: Passio Sanctae Anastasiae and Translatio Beati Grisogoni), the author has indicated a series of open questions linked to the provenance and nature of the given codex. Referring to the previously voiced opinions regarding the age and function of this multiply revised and reutilized codex, it has been established that it was a liturgical book that, even though used for different purposes, may be described as a legendarium. Previous estimates regarding the dating and age of the codex varied between the 12th and 15th centuries. However, taking into account the observed palaeographic and stylistic features, the author has compared it with similar liturgical books from a wider northern Adriatic area, suggesting the limitation of the proposed dating to the period between the late 13th and late 14th centuries. Eventually, based on the analogies with a group of manuscripts from a wider Aquileian area, the author has suggested a link between the Passio Sanctae Anastasiae preserved in the manuscript and a northern Italian redaction of the legend.

1. Opis, datiranje i podrijetlo rukopisa Filippi autori koji rukopis spominju (Hercigonja, Katičić i dr.) 1.1. Opis donedavno bili prisiljeni osloniti se na Brunellijev opis i Ivekovićev prijepis. U najnovije vrijeme, rukopis je, na- Povijest kon povratka u Zadar, u dva navrata sažeto opisala i I. Petrović.15 Konačno, u zadarskom časopisu Srebro i zlato, Sudbinu Cod. Filippi moguće je rekonstruirati tek u prilagođeno naravi publikacije, objavljena su mišljenja osnovnim crtama. Prema dosadašnjim mišljenjima ruko- još nekolicine domaćih medievista o tom rukopisu.16 pis je najvjerojatnije nastao u Zadru. U svakome slučaju nalazio se u samostanu Sv. Krševana, barem do kraja 17. st., ako ne i do zatvaranja samostana 1807. godine.7 U Izgled kodeksa tom razdoblju Cod. Filippi morao je pripasti samostan- skom arhivu gdje se čuvao u, danas izgubljenoj, „sedmoj Relativno veliki kodeks (345×240 mm) ispisan je na kutiji” (capsula VII). Zasad je nepoznato kako je dospio pergameni od kojeg je sačuvan 21 folij. Kodeks je do re- u privatnu biblioteku obitelji Filippi gdje ga je oko 1900. stauracije bio uvezan u jednostavne korice znatno mlađe uočio i opisao V. Brunelli.8 Nekoliko desetljeća kasnije, u od samog rukopisa (možda u 17. st.). Uz rukopis je sa- vrijeme kad ga je koristio Ć. Iveković, rukopis je vjero- čuvana i „naslovnica” koja je očito nastala radi potrebe jatno još uvijek bio u posjedu iste obitelji da bi tijekom, arhiviranja.17 Ta naslovnica, dakle, potvrđuje da se ruko- ili neposredno nakon, II. svjetskog rata bio odnesen iz pis čuvao u samostanskom arhivu Sv. Krševana odakle je Zadra. Nadnevak pisma sačuvanog uz rukopis upućivao mogao s ostalim svetokrševanskim rukopisima dospjeti bi na to da se rukopis nakon rata barem neko vrijeme u kolekciju Archivio degli atti antichi pri prethodniku da- nalazio u Trstu ili Veneciji.9 Nepoznatim putem i pod ne- našnjeg zadarskog Državnog arhiva, ili je pak mogao, u poznatim okolnostima dospio je potom u London gdje je nepoznatom trenutku, doći u posjed obitelji Filippi di- i „ponovno otkriven” 1997. Otkrivši, naime, u london- rektno iz samostana.18 skom antikvarijatu rukopis koji je povezala sa Zadrom, Na temelju uvida u djelomično očuvan Indeks tj. F. Turner Vučetić, u ime zadarskih benediktinki, otku- sadržaj rukopisa, V. Brunelli i poslije njega I. Petrović, pila ga je i 1998. donijela u Zadar. Iako je neobično da s pravom su zaključili da se radi tek o fragmentu koji rukopis u proteklih deset godina nije privukao pažnju predstavlja manji dio nekad velikog latinskog kodeksa domaćih stručnjaka, znanstvena i stručna javnost done- „koji je mogao posjedovati i do 300 folija”.19 Cod. Filippi, davno nisu bili podrobnije upoznati s njegovim povrat- tj. sačuvani ulomak toga kodeksa, sastoji se, naime, tek kom. Doduše, I. Petrović imala je priliku vidjeti nekoliko od 21 lista na kojima je sačuvana (na vrhu listova recto) listova još 1997.,10 te je, spomenuvši ga u svojoj studiji iz starija folijacija (fols. XXXV–LV) i (na dnu recto) prido- 2006., bila vjerojatno prva hrvatska znanstvenica koja je dana nova (fols. 1–21). S obzirom na folijaciju valja od- proučila rukopis nakon Ć. Ivekovića . Vijest o postojanju mah upozoriti na sljedeće „nedosljednosti”: rukopisa i njegovu povratku u Hrvatsku javnosti je, ko- Ponajprije, između 20. i 21. lista nove folijacije, jedan liko mi je poznato, prvi puta obznanila gospođa Turner- list nedostaje što potvrđuje i uvid u sadržaj teksta. Prema Vučetić u ožujku 2007.11 starijoj folijaciji bio bi to fol. LIV te je stoga fol. LV stare Cod. Filippi je, inače, bio poznat starijim istraživačima folijacije – pretpostavljam bez uvida u sadržaj teksta – zadarske crkvene povijesti, poimence V. Ponte, I. Lučiću i označen kao fol. 21.20 Kao drugo, na fols. 3r, 4r i 5r čitlji- D. Farlatiju.12 No, oni mu, zbog lošeg mišljenja o povije- vi su brojevi XXXVII, XXVIII i XXXIX iz čega se može snoj vrijednosti u njemu sačuvanih legendi (prvenstveno zaključiti da su i prethodna dva lista nekad bili označeni TBG), nisu posvetili gotovo nikakvu pažnju. Rukopis se, kao XXXV i XXXVI. Na sljedeća dva lista (fols. 6r–7r) u vrijeme kad su oni prikupljali svoje izvore, u svakom stara folijacija nije uočljiva, dok fol. 8r ima oštećeni broj slučaju još uvijek nalazio u samostanu. Čini se, nadalje, koji izgleda kao XL[…] i koji bi – u skladu s prethodnim da nakon Farlatija nitko nije na njega obratio pažnju sve listovima – valjalo pročitati kao XLII. No, već je sljedeći do kraja 19. st. kad je Cod. Filippi uočio i nešto temeljitije list, fol. 9r, umjesto očekivanog XLIII, sasvim neupitno, opisao V. Brunelli.13 Razlog za taj izostanak zanimanja, označen brojem XLII. Štoviše, od fol. 9r, svi su preostali osim lošeg mišljenja starijih povjesničara, vjerojatno va- listovi recto (s izuzetkom fol. 11r) uredno i čitljivo ozna- lja prvenstveno pripisati činjenici da je rukopis – prela- čeni brojevima koji se nastavljaju na broj XLII upisan skom u knjižnicu obitelji Filippi – nestao iz javnosti. No, na fol. 9r. Čini se, dakle, da je između fol. 5r (XXXIX) kao što je već naznačeno, rukopis je, nakon Brunellije- i fol. 8r (XL?) ili fol. 9r (XLII) došlo do pogreške u sta- va otkrića, ponovno koristio Ć. Iveković,14 dok su noviji rijoj folijaciji. „Umetnuti list” ne stvara doduše nikakve

1. Cod. Filippi, fol. 1r, prva stranica sačuvanog dijela zadarskog kodeksa. (izvor: benediktinski samostan Sv. Marije, Zadar. Objavljeno uz ljubazno dopuštenje časne majke Anastazije Čizmin, OSB) Cod. Filippi, fol. 1r, first page in the preserved segment of Zadar’s codex

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

3. Cod. Filippi, fol. 9v/c (detalj), inicijal O (mnia quae a sanctis gesta sunt) kojim započinje Prolog Passio Sanctae Anastasiae (BHL 400). Kvadratno uokvirena minijatura prikazuje poprsje sv. Krizogona s križem u desnoj ruci i lijevom u stavu blagoslivljanja. Cod. Filippi, fol. 9v/c (detail), decorative initial O (mnia quae a sanctis gesta sunt) at the beginning of the prologue to the Passio Sanctae Anastasiae (BHL 400). The miniature painting in a square frame shows the bust of St Chrysogonus holding a cross in his right and blessing with his left hand.

poteškoće za istraživanje teksta (sadržajno ništa ne ne- dostaje), no valja to imati na umu pri opisu kodeksa. Konačno, treća uočena „nedosljednost” vezana uz staru folijaciju mogla bi se pokazati relevantnom pri određi- vanju kronologije oblikovanja rukopisa. Naime, fol. 21r, u skladu s neprekinutom folijacijom od fol. 9r, označen je kao LV. Međutim, upada u oči da je broj na tom listu, čija je desna polovica isječena, upisan iznad prvog stupca 2. Cod. Filippi, fol. 1r/a (detalj), oslikani inicijal J (…ADERANORUM (fol. 21r/a) dok je redovna folijacija na svim prethodnim namque ciuium) kojim počinje legenda o prijenosu, Translatio beati listovima bilježena na sredini recto stranica. To bi, uko- Grisogoni martiris liko LV pripada neprekinutoj staroj folijaciji i nije dodan Cod. Filippi, fol.1r/a (detail), decorative initial J (…ADERANORUM namque ciuium) at the beginning of the Translatio beati Grisogoni nakon što je polovica lista već bila isječena, značilo da martiris je čitava stara folijacija bila unesena tek nakon što je dio

lista isječen. Nažalost tu pretpostavku, koja bi mogla biti lo kao Kuzma i Damjan s razlikom što su njegove tunika i od važnosti pri pokušaju određivanja sudbine Cod. Fi- hlamida zlatne boje – možda, kao što je predložio T. Dale, lippi, nije moguće sa sigurnošću potvrditi. kao referencija na njegovo ime)21, drži jednostavan križ u Za potrebe daljeg istraživanja sudbine Cod. Filippi desnoj ruci, a lice mu je oblikovano mladenački, slično li- potrebno je naglasiti i to da su preostale stranice ko- cima Sergija, Bakha i Vitala. deksa sačuvane u prilično nejednakom stanju. U vrlo 2. Na fol. 9v/c (XLII) nalazi se vrlo dobro očuvan ini- dobrom stanju su: fols. 1r – 9r (listovi na kojima se na- cijal O (mnia quae a sanctis gesta sunt) kojim započinje lazi tekst pouzdano obnovljen krajem 15. st.), zatim fol. Prolog PA (BHL 400) [sl. 3]. Kvadratna uokvirena mini- 9v-10r (10v je neuredno obnovljen; 11r je, istom rukom jatura prikazuje poprsje sv. Krizogona s križem u desnoj djelomično obnovljen); 11v-12r (12v je prilično izblije- ruci i lijevom u stavu blagoslivljanja. Za razliku od pret- dio – čak i neuredno obnovljeni sloj, 13r je izblijedio, s hodnog inicijala, na ovome je lice vrlo dobro sačuvano nešto malo tragova popravljanja), 13v-14r (14v i 15r po- te se može zaključiti da se radi o mladiću ili muškarcu nešto su izblijedjeli, no sasvim čitljivi s nešto malo po- bez brade. Kao i na prvom prikazu Krizogon je odjeven pravljanja); 15v-18r ponešto su zaprljani i s izblijedjelim u plavu haljinu s crvenim plaštem (tunikom?). Način na dijelovima; 18v-19r nešto su jače oštećeni, no još uvijek koji je izveden križ upućuje na to da je isti takav mogao čitljivi; 19v-20r ponovo su u vrlo dobrom stanju; 20v je biti prikazan i na prvom prikazu čime je potvrđen ikono- izblijedio do nečitljivosti, fol. 21 nedostaje, a na sačuva- grafski tip s prve slike. noj polovici zadnjeg lista, fol. 22r dobro je čitljiv, dok je 3. Gotovo na dnu prvog stupca fol. 10v/c (XLIII) 22v ponovo gotovo nečitljiv. Osim što se vjerojatno radi nalazi se ukrašeni inicijal P (retextati illustris uiri) [sl. o različitoj otpornosti dviju strana pergamene na vanj- 4] kojime započinje pasija sv. Krizogona (BHL 1795) ske uvjete, pravilno izmjenjivanje oštećenih i neoštećenih stranica vjerojatno upućuje i na način na koji su, u ne- kom vremenu, listovi bili „uskladišteni”. To jest, moguće je naslutiti da je sačuvani ulomak rukopisa, prije no što je ponovo uvezan, neko vrijeme morao biti „rastavljen”.

Sitnoslike i drugi ukrasi

Tekst je ispisan dvostupačno, smeđom i crnom tin- tom, osim rubrika i kolofona na fol. 9r/b (XLII) koji su ispisani jarko crvenom tintom. Zamjetno je više ruku, iako se čini da je izvorni tekst bio zapisao jedan autor. Iako je tekst ponegdje izblijedio gotovo do nečitljivosti (npr. fols. 11r, 12v, 13r i, osobito, 20v), velika je većina teksta sačuvana prilično dobro, pa čak i izvrsno. Rukopis je oslikan s 3 veća i 2 manja inicijala. 1. Na prvom listu, fol. 1r/a (XXXV?) nalazi se veliki oslikan inicijal J (…ADERANORUM namque ciuium) [sl. 2] kojim počinje legenda o prijenosu, Translatio beati Grisogoni martiris. U inicijal je upisan muški svetački lik (sasvim izvjesno sv. Krizogon) u stojećem stavu s desnom rukom na prsima (ne vidi se je li nešto držao u toj ruci) dok lijevom rukom blagoslivlja. Odjeven je u plavu haljinu (ispod koje izviruje bijela pothaljina) s crvenim plaštem (tunikom?). Lice mu je, čini se, mladenačko s poludugom kosom i aureolom. Ispod svetačkog lika nalazi se lik muš- karca koji kleči odjeven, čini se, u redovnički habit smeđe 4. Cod. Filippi, fol. 10v/c (detalj), inicijal P (retextati illustris uiri) kojime započinje opis muke sv. Krizogona (BHL 1795) boje. Ikonografski, lik podsjeća na prikaz sv. Krizogona u Cod. Filippi, fol. 10v/c (detail), decorative initial P (retextati illustris kripti akvilejske katedrale iz prve polovice 11. st. (o. 1030.) uiri) at the beginning of the description of the passion of St Chrysogonus gdje je mučenik odjeven kao patricij (nosi identično odije- (BHL 1795)

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

na koju se nastavlja Pasija solunskih sestara (BHL 118). u plavoj, crvenoj i smeđoj boji s ostacima pozlate na Minijatura prikazuje lik sveca na konju ispod kojeg se, aureoli. Ovaj je prikaz osobito zanimljiv za zadarsku u vlastitom ornamentiranom okviru, propinje zvijer ikonografiju jer bi mogao, ovisno o datiranju rukopisa, (mačka = lav, leopard?). Konjanik je okrenut udesno predstavljati jedan od najstarijih prikaza sv. Krizogona i, usprkos oštećenju dade se razaznati da je prikazan na konju. kao mladić bez brade s ispruženim kopljem u ruci. 1. Na fol. 7r/b (XX...?) slovo P (ost unum lustrum et Nije jasno je li na koplju bila i zastava. Lik je izveden binos annos) [sl. 5], kojim započinje pripovijest o Cetu,

5. Cod. Filippi, fol. 7r/b (detalj), slovo P (ost unum lustrum et binos 6. Cod. Filippi, fol. 8r/a (detalj), inicijal A (liud namque nitimur) kojim annos), kojim započinje pripovijest o Cetu, cjelina unutar legende započinje pripovijest o akvilejskom trgovcu, cjelina unutar legende Translatio beati Grisogoni martiris Translatio beati Grisogoni martiris Cod. Filippi, fol. 7r/b (detail), decorative initial P (ost unum lustrum et Cod. Filippi, fol. 8r/a (detail), decorative initial A (liud namque binos annos) at the beginning of the story of Cetus, part of the Translatio nitimur) at the beginning of the story of a merchant from Aquileia, part beati Grisogoni martiris of the Translatio beati Grisogoni martiris

proteže se između stupaca po sredini stranice. Slovo je Sadržaj i namjena rukopisa plavo-zlatno i okruženo crvenim ornamentom. 2. Na fol. 8r/a (XLI ili XLII) nalazi se inicijal A (liud Sačuvani odlomak Cod. Filippi sadrži dvije hagiograf- namque nitimur) [sl. 6] kojim započinje pripovijest o akvi- ske legende i Indeks: lejskom trgovcu. Izveden je na isti način kao i prethodni. - Translatio beati Grisogoni martiris: fols. 1r/a –9r/b Osim inicijala, mnoga su slova ukrašena crvenom (XXXVr–XLIIIr) tj. 17 stranica. bojom za koju se može pretpostaviti da pripada naknad- - Passio S. Chrysogoni [bez naslova]: fols. 9v/c –21r/a nom „osvježenju”, moguće s kraja 15. st. (XLIIIv–LVr) tj. 21 stranica.24 - Indeks: fol. 21v/d (LVv) tj. 1 (odnosno ½ stranice) S obzirom na to da sam predmetnim legendama po- Marginalne bilješke svetio znatnu pažnja u nizu zasebnih tekstova, ovdje bih želio iznijeti tek nekoliko opažanja o Indeksu. Ponajprije, Uz kratak opis sitnoslika, valja spomenuti i veći broj čini se neobičnim da je u kodeksu od nekih 300-tinjak neznatnih intervencija u tekst, te nekoliko marginalnih listova već na 55. listu (LV prema starijoj folijaciji, tj. fol. i podnožnih bilješki. U nastavku donosim tek nekoliko 21v/d prema novoj) upisan sadržaj čitavog kodeksa. Ta najuočljivijih primjera koji svjedoče o (sekundarnoj) je činjenica znakovita iz više razloga. Najprije, za pretpo- uporabi kodeksa: staviti je da je indeks bio sastavljen nakon što je kodeks - fol. 6r – na dnu: in nomine dni nostri iesu christj patri već bio dovršen te bi paleografska analiza indeksa mogla et filiis et spiritus sancti pomoći u datiranju čitavog kodeksa. Što se tiče mjesta - fol. 11r/b kraj 10. redka – (?) Indeksa unutar kodeksa, ne bi li ta činjenica mogla upu- - fol. 11r/b pri dnu stranice – (?) ćivati na to da je Indeks (iako mi ne pada na pamet zašto - fol. 11v/c – na dnu stranice: III (možda kao oznaka bi to netko napravio) unesen na posljednji list već oklja- trećeg čitanja?) štrenog rukopisa, tj. fragmenta? Iako bi u tom slučaju da- - fol. 12v/c na lijevoj margini u razini 7. redka nala- tiranje indeksa pomoglo rasvjetljavanju drugog aspekta zi se nekoliko riječi. Iako su nečitljive – čini da su sudbine Cod. Filippi, tu pretpostavku zacijelo valja odba- označavale početak prvog Krizogonovog pisma sv. citi jer da je kodeks već bio „raskomadan” kad je Indeks Anastaziji.22 dopisivan, ne vidim iz kojeg bi razloga sastavljač Indeksa - fol. 14v/d Hic incipit? ... Sci Grisogoni Iako slabo i ne sastavljao popis svih tekstova u nekadašnjem kodeksu. u potpunosti čitljivo, iz sadržaja je jasno da se radi Uostalom, ni sam Indeks nije potpun te se može pretpo- o početku/nastavku pasije sv. Krizogona (BHL 1795): staviti da je izvorno ispunjavao oba stupca verso stranice Tunc Dioclitianus Aquilegensi ciuitate positus...23 fol. 21.25 Na pitanje zašto je pola lista isječeno, također - fol. 16r/b na desnoj margini uz 13. redak: finis... (?) je nemoguće dati odgovor.26 Što se analize sadržaja tiče, - fol. 17v/c na lijevoj margini uz 9. redak dopisano: fi- radi se, nažalost, o raspisanom rukopisu koji je, uz to, u nis lectionum vrlo lošem stanju tako da je osim nekoliko naznaka, sa- Jedna od zanimljivosti, koja upada u oči pri prouča- držaj Indeksa vrlo teško pročitati i rekonstruirati. vanju rukopisa, jest i naknadni dodatak „ručice” s ispru- Na temelju naravi i svrhe dviju sačuvanih legendi te ženim kažiprstom, odnosno pera uočljivih na ukupno 4 na temelju uvida u sadržaj kodeksa valjalo bi nešto reći i o vrsti knjige. Brunelli ga je nazvao lekcionarom27, a I. mjesta: Petrović ga opisuje kao pasional.28 Obje su kvalifikacije - fol. 15r/b – desna margina pri dnu stranice upućuje terminološki prihvatljive, iako valja upozoriti na to da je na cum sancto çoilo Cod. Filippi, uz mučeničke pasije (passiones) sadržavao i - fol. 15v/c – na lijevoj margini uz 8. redak, upućuje na tekstove ostalih hagiografskih podžanrova (vitae, transla- ipse sanctus çoillus tiones). U kodeksu, dakle, nisu bile zastupljene isključivo - fol. 15v/d – na desnoj margini (6. redak), upućuje na legende o mučenicima. Štoviše, uvidom u ostatak In- narraret sanctus çoilus deksa, usprkos vrlo teško čitljivom rukopisu i fizičkim - fol. 16r/a - na lijevoj margini uz 6. redak, upućuje na oštećenjima, moguće je ustanoviti da je kodeks, uz ha- sanctus çoillus perrexit giografske legende stricto sensu, sadržavao i barem neko- Oznaku je, vrlo izvjesno dodao netko zainteresiran za liko propovijedi (homiliae). No, iako je očito bio, makar uočavanje svakog spomena sv. Zoila u legendi – možda i u sekundarnoj, liturgijskoj uporabi29 i sadrži isključivo tijekom istrage koja se vodila o opravdanosti kulta sv. čitanja (lectiones), Cod. Filippi ne bi u potpunosti odgo- Zoila u Zadru tijekom 17. i 18. st. varao pojmu lekcionara. Lekcionar, naime, G. Philipart

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

određuje kao knjigu koja sadrži različite tekstove za oficij autora, Cod. Filippi bolje odgovarao pojmu legendarija ili i koje bi najčešće već prepisivač podijelio na kraća či- legendarija – homilijara.31 No, vraćajući se predloženom tanja (lectiones).30 No, ne samo što pojam lekcionar pr- nazivu, treba reći da su se u srednjem vijeku raznorodni venstveno podrazumijeva biblijska i otačka čitanja, već legendariji vrlo često nazivali upravo pasionalima, te da, su i hagiografske lectiones, ukoliko su i bile uvrštavane u štoviše, među njima često nije postojala jasna distinkci- takvu knjigu, najčešće bile vrlo kratke. Štoviše, takva je ja.32 Cod. Filippi bilo bi, dakle, ispravno nazvati legenda- knjiga ponekad sadržavala tek incipit tekstova koji su se rijem ili pasionalom33. U tom smislu naziv lekcionar čini čuvali u drugim knjigama. Stoga bi, prema podjeli istog mi se manje prihvatljivim34.

7. Cod. Filippi, fol. 9r/b, kolofon redovnika Zoila Ivanova iz 1498. Cod. Filippi, fol. 9r/b, colophon of the monk Zoilo Ivanov from 1498

1.2. Problem određivanja starosti rukopisa Novi ili obnovljeni rukopis? Dosadašnja mišljenja Predočivši dosad iznesena mišljenja o starosti rukopi- Odrediti vrijeme nastanka Cod. Filippi neće biti lako. sa, vraćam se temeljnom pitanju za datiranje rukopisa: Je Valjalo bi stoga poći od dosad iznesenih prijedloga, a tek li redovnik Zoilo krajem 15. st. prepisao tekst sa starijeg potom upozoriti na čimbenike koje bi u daljoj raspravi predloška na novu pergamenu ili je obnovio već postojeći valjalo uzeti u obzir. Pitanju vremena nastanka rukopisa rukopis?43 U prvome bi slučaju bilo riječ o danas nepozna- u svakom slučaju treba pristupiti od kolofona sačuvanog tom predlošku o čijoj starosti možemo tek nagađati, dok na fol. 9r/b (LXII) gdje je prepisivač legende o Prijenosu bi u drugom slučaju Cod. Filippi bio „vlastiti predložak” sv. Krizogona zapisao: koji su dosadašnji istraživači datirali 12. ili 13. st. U oba bi „Ja, Zoilo Ivanov, redovnik samostana slavnog muče- slučaja Cod. Filippi bio zanimljiv primjer, kako su ga neki nika Krizogona, potaknut pobožnošću, ukrasih/oslikah autori nazvali, kasnosrednjovjekovnog „faksimila”. Očito ovu pripovijest o prijenosu njegova tijela, od starosti uni- je, naime, da je prepisivač – popravljač želio sačuvati ru- štenu i potpuno izlizanu, slovâ potpuno izbrisanih i kao kopis u njegovom izvornom obliku što prije svega svjedoči iznova vlastitom rukom prepisah godine spasenja 1498.”35 o simboličkoj važnosti izvornog kodeksa kao predmeta. Imenovani je redovnik [sl. 7], dakle, navedene godine Vraćajući se dvojbi „prijepis ili popravak”, na teme- tekst legende prepisao prema starijem, očito prilično ošte- lju podrobnog proučavanja rukopisa kao i podudarnosti ćenom predlošku. Ukoliko izjavu shvatimo u tom smislu, niza drugih čimbenika smatram kako je moguće utvrditi moglo bi se zaključiti da se radi o rukopisu s kraja 15. st. da je riječ o popravljanju. Ponajprije, prvi je, „tekstual- u kojem je barem navedena legenda prepisana iz nepozna- ni” argument za obnovu naveden zapis redovnika Zoila tog starijeg predloška. Međutim, situacija je nešto zamrše- na fol. 9r/b (XLII) koji je još Brunelli protumačio kao nija od toga. Naime, rukopis, već na prvi pogled, ostavlja da potvrđuje kako je rukopis obnovljen.44 Ukoliko je ta dojam znatno veće starosti od kasnog 15. st. Čini se da bi pretpostavka točna, odmah valja upozoriti i na činjenicu neke od paleografskih odlika, kao uostalom i stil ilumi- da Zoilo nije zapisao da je obnovio čitav rukopis već, čini nacija, dopuštali datiranje rukopisa i do nekoliko stoljeća se, tek pojedine dijelove koji su bili znatnije oštećeni. To ranije. Zoilovu je opasku, stoga, moguće razumjeti na dva opažanje dovodi i do drugog, „kodikološkog” argumenta: načina: ili je Cod. Filippi (tj. barem njegov sačuvani ulo- u tekstu TBG (Zoilo Ivanov, naime, spominje isključivo mak) nastao kao neka vrsta faksimila ili je Zoilo „popra- njega) uočljive su dvije vrste tinte: starija (smeđa) i novi- vio” dotrajali rukopis obnovivši slova i ukrase. Bilo kako ja (nazovimo je uvjetno crnom). U svjetlu tog opažanja, bilo, autor se potrudio „kao iznova” (ceu e novo) prepisati očito je da je obnovljen prvi dio teksta (fols. 1-4v/d, do postojeći rukopis oponašajući njegov izvorni izgled. četvrtog retka), nakon čega je odlomak ispisan isključivo V. Brunelli je, kao prvi koji je iznio mišljenje o tome smeđom (starijom?) tintom (do devetog retka fol. 5r/a,). pitanju, smatrao da je rukopis nastao u 13. st.36 Ć. Iveko- Nakon ponešto nejasne situacije na fol. 5v, „obnovljena” vić tek je spomenuo da je rukopis 1498. prepisao „Zoilo, sekcija proteže se do fol. 8v koji, kao i 9r/a, djeluje „ne- samostanac sv. Krševana u Zadru”, no nije se izjasnio o obnovljeno”. Konačno, pretpostavku da se radi o obnovi njegovoj starosti.37 Iz pisma sačuvanog uz rukopis (dati- starijeg rukopisa moguće je poduprijeti uvidom u ruko- ranog 28. svibnja 1946. u Veneciji) čini se da je i njegova pis na mjestima gdje ispod crnog sloja, čini se, proviruje tadašnjeg vlasnika, imenovanog kao „prof. Filippi”38, za- stariji sloj smeđe tinte. U svjetlu tih opažanja, ne treba nimala starost rukopisa. Zatraživši mišljenje od Vica de posebno naglašavati da ispod kolofona na fol. 9r/b nije Gobbisa, očito zainteresiranog za otkup rukopisa, Filippi bilo starijeg teksta. Zoilo Ivanov je, čini se, iskoristio pra- je dobio odgovor da bi, prema sudu stručnjaka, rukopis zan stupac nakon završetka legende o našašću sv. Krševa- „mogao biti stariji od 13. st.”39. Prema mišljenju neimeno- na i, zabilježivši svoj pothvat, exegit sibi monumentum. U vanog „latinista” kojeg je konzultirao de Gobbis, potvrda prilog takvom tumačenju idu i neke paleografske odlike tome bila bi pojava nekih gotičkih slova koja oko 1200. koje svjedoče o starosti „izvornog” rukopisa. navodno više nisu bila u uporabi. Nažalost, nije poznato Polazeći kod pokušaja datiranja od Zoilova kolofona, tko je bio de Gobbisov „amico, in materia sufficentemen- među ostalim je zadarskim rukopisima kao poredbeni te esperto”. Noviji su se autori mahom oslanjali na Bru- materijal od osobitog značenja svakako Misal opata Deo- nellijevu dataciju.40 Nakon ponovnog otkrića kodeksa I. data Veniera. Taj je rukopis iz kasnog 15. st., prije no što je Petrović je, iako bez podrobnije argumentacije, rukopis 1921. nestao iz zadarskog sjemeništa „Zmajević”, detaljno datirala 12. ili 13. st.41 Konačno, akademik I. Petricioli je opisao H. Folnesics.45 Misal je prema narudžbi spomenu- smatrao da je „monah Zoilo krajem 15. st. vjerojatno na- tog opata bio dovršen 1480., dakle, nastao je svega 18 go- pravio faksimilni prijepis oštećenog rukopisa iz 12. st.”42 dina prije kolofona zadarskog redovnika Zoila. Na temelju

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

usporedbe sačuvanih odlomaka iz izgubljenog Misala i javlja u dva oblika, na kraju riječi još se nije pretvorilo Zoilova kolofona u Cod. Filippi, uočljiva je velika slič- u ß.50 Slovo u na početku riječi dolazi u uglatom obliku nost u paleografskim odlikama. No, takav zaključak još (dakle, kao V) – isključivo kad je iluminirano, no inače više naglašava uočene razlike između kolofona i ostatka nema glasovnih razlika između u i v. Oba se glasa bilježe rukopisa. Zoilo je, čini se, obnovio, tj. podražavao „sta- gotovo isključivo kao u. Slovo z još se uvijek piše, kao u rinski” stil pisanja sačuvan u drevnom samostanskom beneventanskim rukopisima, kao ç. legendariju, no pri ispisivanju kolofona ostavio je jasan Najveći broj kratica u rukopisu su one nastale ste- trag suvremenog pisma. Ustvrdivši sve to, potrebno je zanjem (per contractionem), no javljaju se i druga vrsta konačno pokušati odgovoriti i na pitanje: Koliko je izvor- kraćenja. Ovdje abecednim redom navodim najčešće pri- ni Cod. Filippi stariji od Zoilova kolofona, odnosno – kad mjere skraćivanja: bta = beata51; dñs = dominus (dñm = je nastao Cod. Filippi? U nedostatku vanjskih obavijesti dominum etc.); ei = enim; epl’am = epistolam; ihũ = Ihesu, o tome te izuzimajući dosad neiskorištenu mogućnost ip̃a = ipsa; m̃te = mente; nr̃e = nostre om̃s ili õs = omnes; laboratorijske analize starosti pergamene ili boja, preo- pb̉r = presbyter (pbro = presbytero; etc.); p̃ter = praeter; qa staje osloniti se poglavito na dva kriterija: uočavanje pa- = quia; qm̃ = quoniam; scs.= sanctus (scẽ = sanctae; scõ = leografske odlike pisma te određivanje stilskih obilježja sancto; scm̃ = sanctum; scõ# = sanctorum scã# = sancta- sačuvanih ukrasa. rum etc.), sr̃ = super etc. Znatno je manje skraćivanja per suspensionem ... (aũ = autem etc.) Paleografske i ortografske odlike pisma Znakovi kraćenja uglavnom dolaze iznad riječi (signa superscipta). Čini se da postoji razlika između znakova za Na temelju dosadašnjih uvida upozorit ću tek na neke kontrakciju i označavanje nazala (m, n), no nije dosljed- od uočenih paleografskih i ortografskih odlika pisma no provedena. Najčešći je oblik takvog skraćivanja kod ostavljajući iscrpnu paleografsku raščlambu za to pozva- ispuštenog slova n (estimãs = estimans; ceperũt = cepe- nome stručnjaku. Ponajprije, čini se da je Zoilo, nastojeći runt, sũt = sunt etc.) Relativno je česta uporaba dvostru- vjerno oponašati izvornik, uništena slova obnovio, ostav- ke točke za označavanje sloga re (npr. deficë = deficere). ljajući ipak i na „starijem pismu” trag novijeg duktusa.46 Za veznik cum odnosno con dosljedno se upotrebljava Što se tiče određivanja tipa pisma, izuzev očito pogrešne ligatura iz minuskulne kurzive ?. Et, kao veznik redovito pretpostavke da se radi o beneventani47, dosada su se svi je označen tahigrafskim znakom 7. Slovo P s potpisanom autori složili u tome da se radi o „gotici”. Na prvi po- kosom crtom upotrebljava se za označavanje prijedloga gled pismo bi, prema uočenim paleografskim odlikama, pro, a s vodoravnom crtom za per. Vrlo je čest skraćeni upućivalo na srodnost s talijanskim pismima 13. ili 14. znak za nastavak -us (corp’ = corpus; ei’ = eius etc.), a tek st., iako, kao uostalom i u slučaju minijatura, određeni nešto je rjeđa oznaka # (4) za nastavak -rum. Uz slova b i stilski (vjerojatno namjeran) konzervativizam otežava q za -bus i -que često stoji znak sličan brojci 3. datiranje.48 Nadalje, zasad se ne bih usudio sa sigurnošću Najčešće uočene litterae singulares su: ẽ = est; ĩ = in i ustvrditi je li izvorni rukopis legendi sačuvanih u Cod. ñ = non. Uočljivo je i nešto kraćenja natpisanim slovima Filippi djelo jednog ili više sastavljača. Iako, pretpostav- (per litteras superimpositas) kao npr. qo = quo, sciptu = ljam da se radi o jednoj osobi, činjenica da je tijekom scriptu, uo = vero; etc. vremena tekst najprije bio oštećen (ponegdje i značajno), Na razini pravopisa, vrlo često odstupanje u odnosu te naknadno više puta bio popravljan, donekle otežava na „arhetip” PA (prema izdanju P. Moretti) u Cod. Filippi prosudbu i o tom pitanju. očito je u transpozicijama, tj. poretku riječi. Znatno su Inače, izvorni je tekst sastavljen lijepom goticom pri- rjeđe omisije (ispuštanja) i ditografije (umnažanje sugla- lično oblih linija čime uvelike podsjeća na suvremenu snika). Što se naknadnih emandacija tiče – u nekim ih talijansku knjižnu goticu (littera Bononiensis). U bolje sa- je dijelovima rukopisa mnogo, no teško im je odrediti čuvanim dijelovima rukopisa jasno se uočavaju razlike iz- starost. Čini se da su unošene tijekom dužeg vremen- među finih vlaknastih i debelih poteza, no kako su mnoge skog razdoblja i odražavaju više ruku. Čitave su pojedi- stranice oštećene ili naknadno obnavljane – ne mogu sve ne sekcije nečitljivog izvornog teksta, koji su naknadni poslužiti za proučavanje oblika izvornog pisma.49 popravljači željeli spasiti (ponekad griješeći pri rekon- Nekoliko osobina, načelno, upućuju na starije oblike strukciji), teško protumačive. Naime, na listovima na ko- gotičkog pisma. Relativna sličnost između slova c i t; slo- jima je tekst teže oštećen, ponegdje ima dosta kasnijeg i vo m na kraju riječi dolazi ponekad u izvrnutom obliku, proizvoljnog (ponekad, čini se, i nepažljivog) zadiranja poput brojke 3 (npr. ead3 = eadem). Slovo r javlja se u u tekst. Rješenja nastala takvim zahvatima mogu biti za- dva oblika – oblom i uglatom. Slovo s, koje se također nimljiva za kasniju recepciju sadržaja, no ona ponegdje

znatno otežavaju rekonstrukciju izvornog teksta, onemo- Sitnoslike (iluminacije) gućavajući njegovu usporedbu s mogućim predlošcima. Neke su od najuočljivijih pravopisnih osobitosti ste- Kao i u slučaju paleografskih odlika, što se sitnoslika zanje diftonga ae = e (demones, famule, precepit, prefectu- tiče, konačno su mišljenje pozvani izreći za to mjerodav- re, preses, que, quere) i, znatno rjeđe, oe = e (cepit, penis). ni stručnjaci. No ovdje bih, u obliku „prethodnih napo- Ne sasvim dosljedno javlja se i dodavanje slova h pred mena”, ipak iznio nekoliko opažanja. Ponajprije, uza sav samoglasnikom e (hedificationis, Herena, Ihesu, exherce- uočeni konzervativizam (očit „bizantski” utjecaj i sl.), sa- bo). Ispuštanje slova h nakon prefiksa ex (exalare, exau- čuvane sitnoslike Cod. Filippi teško da dopuštaju datira- riat, exibit) javlja se relativno rijetko, no ni kombinacija nje prije druge polovice 13. st.55 Iz očitih je razloga, nai- ex + samoglasnik koja bi to poticala, nije česta. Slog ti me, Cod. Filippi moguće smjestiti u kontekst suvremenog se, ispred ia, io, iu, redovito piše kao ci (diligencia, Dio- „sjevernojadranskog sitnoslikarstva” koje pokazuje odre- clicianus, gencium, eciam, leticiam, negocium, paciencia, đene zajedničke osobine. Preciznije, minijature donekle palacio, relacio silencium, solacium etc.). Dvostuko i na podsjećaju na neke od sačuvanih liturgijskih knjiga iz Sv. kraju riječi redovito se piše kao ij (cenobij, filij, martyrij, Marka u Veneciji, odnosno, znatno bliže na minijaturu nuncij, Puplij, vicarij). Početno, veliko slovo I, također je, skupine liturgijskih rukopisa samostana Sv. Franje što je u pravilu označeno kao J (i longa) (Jn, Incipit, Jngressa, očito osobito kod osobina poput impostacije likova, pri- Jnquinamenta, Jnterea, Jnterrogo, Jterum etc.). kaza odjeća, odabira boja i dekorativnog aparata.56 Neke od pravopisnih neuobičajenosti koje bi mogle U ikonografskom smislu, prikazi sv. Krizogona na tri upućivati na rukopisno podrijetlo, odnosno odražava- sačuvane sitnoslike mogu se podijeliti u dva ikonograf- ti odlike mjesnog govora, imena su osoba. To je prije ska tipa: uspravni stojeći lik i konjanički lik. Prikaz na svega Krizogon (Crysogonus) – Grisogonus52. Hionija fol. 1r/a koji prikazuje stojeći lik mladog muškarca, kao i onaj na 9v/c koji prikazuje poprsje mladića s križem u (Chionia) dosljedno se piše kao Cionia. Najnedosljedni- desnoj ruci, mogu se smatrati tipičnim primjerima „rane je pisano ime jest ono mučenice Irene koje se pojavljuje ikonografije” sv. Krizogona. Ta se ikonografija, šire uzev- u čak 5 oblika: Herena, ili Hyrenes (8-9) ili Yrenes (10), ši, djelomično oslanja na najranije prikaze sv. Krizogona Irene (10), Iyrenes (12).53 Zoilo (Zoylus) redovito se piše u Raveni. Dva prikaza sv. Krizogona iz S. Apollinare Nuo- kao Çoilus. Ime cara Dioklecijana (Diocletianus) piše se vo i nadbiskupske kapele u Raveni57 prikazuju ga naime kao Dioclitianus odnosno Dioclicianus. Carevo ime jav- kao bradatog muškarca odjevenog u klasičnu odjeću, lja se u klasičnom obliku Diocletiano na fol. 1v/d, kao dok je na ranosrednjovjekovnim prikazima Krizogon u i ime prezbitera koji je sahranio sv. Krizogona u obli- pravilu mladić bez brade.58 Upravo takav prikaz u zadar- ku Coylo (oboje u sklopu legende TBG). Znajući da je skom rukopisu smješta ga u ikonografsku skupinu po- taj dio rukopisa (fol. 1r – 9r) obnovio monah Zoilo, ne znatu iz nekoliko talijanskih primjera koje ga prikazuju bi li ta dva oblika možda bilo moguće protumačiti kao kao mučenika i rimskog uglednika u stojećem položaju, njegovo ispravljanje neklasičnih oblika karakterističnih odjevenog u rimski pallium ili bizantsku hlamidu. Kao za ostatak rukopisa? Nadalje, ime upravitelja Dulcicija što je već spomenuto, oba lika podsjećaju na prikaz sv. (Dulcitius) skraćeno je kao Dulcius. Anastazijin muž Pu- Krizogona u kripti akvilejske katedrale iz prve polovice blije (Publius), a piše se kao Puplius. Čini mi se manje 11. st. (o. 1030.) gdje je mučenik prikazan kao patricij vjerojatnim da bi takva grafija odražavala grčki utjecaj, (nosi identično odijelo kao Kuzma i Damjan s razlikom iako bi pretpostavku ipak valjalo razmotriti. Način pi- što su njegove tunika i hlamida zlatne boje – možda, kao sanja čitavog niza riječi grčkoga podrijetla koji se jav- što je predložio T. Dale, kao referencija na njegovo ime)59 ljaju u legendi o našašću sv. Krizogona u prvom dijelu koji drži jednostavan križ u desnoj ruci, a lice mu je obli- rukopisa, također je zanimljiv. To su prije svega osobna kovano mladenački. imena i nekoliko grecizama. Drugi ikonografski tip nalazi se na fol. 10v/c gdje je Uzevši dosad uočene osobine u obzir, zasad bih zaklju- prikazan lik sveca na konju ispod kojeg se, u vlastitom or- čio da pismo Cod. Filippi, prema paleografskim odlikama, namentiranom okviru, propinje zvijer. Konjanik je okre- svojom relativno oblom goticom, uvelike podsjeća na pi- nut udesno i, usprkos oštećenju dade se razaznati da je smo sadržajno srodnih rukopisa iz sjeverne Italije nasta- prikazan kao mladić bez brade s ispruženim kopljem u lih tijekom 13. i 14. st.54 Takav, zasad relativno neprecizan, ruci. Ovaj je prikaz osobito zanimljiv za zadarsku ikono- zaključak izveden na temelju paleografskih odlika pisma, grafiju sv. Krizogona jer bi, ovisno o datiranju rukopisa, moguće je donekle produbiti i na temelju uvida u stilske mogao predstavljati jedan od najstarijih prikaza sv. Krizo- i ikonografske osobine sačuvanih ukrasa, odnosno uspo- gona na konju.60 Premda većina zadarskih kasnosrednjo- redbom s pretpostavljeno suvremenim rukopisima. vjekovnih prikaza sv. Krizogona pripada „konjaničkom

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

tipu”, koliko sam dosad uspio istražiti, takva se ikonogra- (BHL 400) te dio koji se obično naziva pasijom sv. Krizo- fija ne javlja nigdje na talijanskim prikazima prije 15. st. gona (BHL 1795), a koji završava s pogubljenjem sv. Kri- Tvrdnja je to koju tek treba potvrditi, no ukoliko je točna, zogona, odnosno, smrću sv. Zoila (fols. 182v/c-185r/a).66 u konstelaciji s činjenicom da Krizogon u Bizantu nije bio Rukopis je prikladan za usporedbu sa zadarskim Cod. Fi- smatran „vojničkim svecem”61, vrlo je znakovita. Dok se lippi iz više razloga. Najprije, sadrži slične vrste tekstova. ranija ikonografija oslanja na najranije ravenske prikaze, Drugo, u popisu – (fol. [1]v/d) spominje da se čitanje na obogaćene elementima bizantske ranosrednjovjekovne blagdan Sci Grisogoni nalazi na listu 182, no na kraju po- ikonografije, pretpostavio sam da bi prikaz Krizogona kao pisa drugom je rukom dodano Sce Anastasiae [...] S. Gri- konjanika mogao potjecati upravo iz Zadra gdje bi se, pre- sogoni ... 182. čime je naglašeno da se u čitanjima govori ma toj pretpostavci ta „nova ikonografija” pojavila tijekom i o sv. Anastaziji. Što se tiče ukrasa kojima je urešen taj 12. ili 13. st. pod utjecajem suvremene viteške, odnosno kodeks, može se zaključiti da imaju malo veze s onima iz križarske ideologije.62 Štoviše, ukoliko se pretpostavka po- Cod. Filippi. Nisu im srodni ni po boji ni po uzorcima.67 kaže točnom, bilo bi, kao čimbenike u nastanku takve iko- Drugi od dva venecijanska pasionala (Cod. Marc. Lat. nografije, moguće razmatrati i nešto konkretniji socijalni i IX 27 ( = 2797)) nažalost ne sadrži ni jednu od „zadar- politički kontekst zadarske povijesti 12. i 13. st. skih” legendi. Taj je kodeks, naime, tek ljetni svezak (pars aestiva) pasionala koji počinje s blagdanom sv. Petra i Pa- vla (29.06.), a završava s blagdanom sv. Tome Apostola. Poredbeni materijal I: pasionali iz crkve Sv. Marka u No, pretpostavljajući da bi, prema dosadašnjem datiranju, Veneciji taj rukopis mogao odgovarati Cod. Filippi s obzirom na vrijeme nastanka, čini mi se uputnim usporediti ih. Na- Upozorivši na uočene paleografske osobine pisma, te ime, prema mišljenju S. Marcon, Cod. Marc. Lat. IX 27, nekoliko ikonografskih odlika sitnoslika, ovdje ću – ima- prepisala su najmanje četvorica pisara između kraja 12. i jući na umu oba aspekta – upozoriti na nekoliko rukopisa 15. st.: fols. 77–146 (SS. Petri et Pauli, 29.6. – Exalt. crucis, s kojima bi, po mojem sudu, vrijedilo usporediti Cod. Fi- 14.09.) autor bi bio notar Vivijan (prije 1210.); fols. 147– lippi. Nije mi nakana ovdje ulaziti u temeljitiju usporedbu 150 sastavilo je više različitih pisara (13 – 14. st.); i konač- s odabranim rukopisima, no želio bih upozoriti na neko- no ispisivanje teksta na fols. 151–224 bilo bi djelo kanoni- liko mogućih smjerova istraživanja u kojima bi takva us- ka Viktorina, suradnika Brešanina Giovanni Vitalija (15. poredba mogla dati ploda. Mišljenje izneseno na temelju st.).68 Na temelju usporedbe s razmotrenim venecijanskim uvida u sam rukopis bilo bi potrebno ispitati ponajprije rukopisima, Cod. Filippi doima se osjetno mlađim od pr- u svjetlu nekoliko sadržajno srodnih rukopisa iz Veneci- vog rukopisa (Cod. Marc. Lat. IX 28) datiranog 12. st., no je i Cividalea, te formalno srodnih liturgijskih rukopisa iz bez sumnje stariji je od posljednjeg dijela drugog rukopisa Zadra. Ponajprije, liturgijski kodeksi iz crkve Sv. Marka u (Cod. Marc. Lat. IX 27) koji je datiran 15. st. U formalnom Veneciji možda mogu pomoći pri datiranju Cod. Flippi. smislu Cod. Filippi čini se najsličniji središnjem dijelu tog U sakristiji Sv. Marka sačuvana su četiri srednjovje- rukopisa – onome datiranom na sam kraj 13. ili početak kovna legendarija/pasionala koji bi po tipu i prema vre- 14. st. U venecijanskim arhivima čuva se još čitav niz li- menu nastanka mogli odgovarati Cod. Filippi.63 Za ovu turgijskih rukopisa69 koji bi mogli poslužiti u okvirnom su raspravu zanimljiva prije svega dva pasionala koji se datiranju Cod. Filippi, no takav pothvat – prvenstveno iz danas čuvaju u Biblioteca Marciana kamo su dospjeli tehničkih razloga zasad izlazi iz okvira ove studije. 1748. iz spomenute sakristije.64 Prvi među njima, Cod. Marc. Lat. IX 28 ( = 2798) jest „jesenski svezak” (pars autumnalis) kalendarskog legendarija/pasionala crkve Sv. Poredbeni materijal II: Antifonari iz zadarskog samostana Marka koji počinje s Passio s. Nicomedis, a završava s dies sv. Frane praesentationis beate Mariae Virginis. Datiran je kasnim 12., odnosno 13. st. Preciznije, S. Marcon smatra da su Pet, prema paleografskim odlikama srodnih zadar- ga sastavila dvojica prepisivača: prvi (kojeg poistovjećuje skih Antifonara (C, E, F, G, H) datirani su u kasno 13. s „notarom Vivijanom”) krajem 12. st. (kao ante quem st., odnosno pretposljednje desetljeće 13. st.70 Iako su navodi se 1210.), i drugi (kojeg poistovjećuje s „notarom izradu minijatura, odnosno prijepis teksta tih knjiga sta- Bartolomejem”) kojeg s određenom zadrškom datira o. riji autori pripisivali „Bolonjskoj školi”71, smještajući ih 1230. – 1240.65 Rukopis sadrži veći broj različitih hagi- u „srednje razdoblje”, L. Mirković to je mišljenje odba- ografskih legendi (passiones, vitae, translationes, miracu- cio i uvjerljivo pokazao da je majstor koji ih je izradio la, homiliae etc.), a za nas je zanimljiv jer pod imenom bio s područja Venecije, ili iz Padove.72 Glavni argument Passio S. Grisogoni sadrži i odlomak PA, točnije Prolog bio mu je snažan „bizantinizam” u slikovnom izričaju

vrlo karakterističan za venecijansko područje u 13. st.73 nja raščlamba sadržaja, odnosno oblika sačuvanih legendi Prema najnovijim istraživanjima, Antifonare je moguće doprinijet će odgonetavanju zagonetke njihova podrijetla, datirati u vrijeme nakon posvećenja zadarske crkve Sv. te ću ovdje, u skladu sa zacrtanom strukturom rada, na Frane (1282.), odnosno nakon 1292. godine kad je usta- idućim stranicama pozornost posvetiti isključivo tekstu novljen blagdan sv. Klare koji spominje svezak E.74 U PA (fols. 9v/c –21r/a). svakom slučaju – majstori koji su ih izradili pripadali su u stilskom smislu tzv. venecijanskom krugu kasnog 13. st. Do danas nije utvrđeno jesu li Antifonari možda bili 2. Zadarska redakcija PA: tekstualne veze i podrijetlo napisani/oslikani u Zadru.75 Poveznice ukrasa iz Cod. Filippi sa sitnoslikama pri- Kao što je već uočila I. Petrović, zadarsku je PA saču- pisanim majstorima „venecijanskog kruga” osobito su vanu u Cod. Filippi moguće dovesti u vezu sa „skraćenom” očite u odabiru boja, oblikovanju lica svetaca, ukrasnim verzijom pasije kakva je poznata iz kolekcije Sanctuarium motivima (dekoracije u obliku mladica loze i trifolija), seu Vitae Sanctorum Bonina Mombricija (1424. – 1500.) te konzervativnoj „bizantskoj” ikonografiji. Iako je za ta- izdane u Milanu o. 1480.77 Nažalost, s obzirom na to da kve zaključke vjerojatno još prerano, moguće je u obliku Mombritius nije naveo rukopise na temelju kojih je pri- pretpostavke, na temelju uočenih dodirnih točaka i oslo- redio svoje izdanje pasije, ono ipak ne može poslužiti za nivši se na mišljenje S. Marcon, ustvrditi da se radi „o preciznije određivanje veza između zadarskog i drugih ru- izuzetnom majstoru odnosno radionici”76 koja je mogla kopisa. No, kao polazište takvome nastojanju od ogromne djelovati u Zadru krajem 13. st. je koristi studija P. Moretti koja je za potrebe priređivanja kritičkog izdanja PA proučila vrlo velik broj rukopisa na temelju kojih je rekonstruirala odnose među glavnim ru- Starost i podrijetlo: zaključak kopisnim obiteljima i redakcijama legende.78 Kriterij auto- ričina odabira (37 najstarijih rukopisa iz razdoblja između Na temelju sadržaja rukopisa, paleografskih odlika pi- 8. i 11. st.)79 kao i temeljni predmet njene pažnje („povijest sma, osobina sačuvanih sitnoslika te usporedbe sa srod- recepcije teksta”)80 čine studije P. Moretti o PA neizostav- nim suvremenim liturgijskim rukopisima, čini mi se pri- nim pomagalima u smještanju Cod. Filippi među poznate hvatljivim zaključiti da je Cod. Filippi mogao nastati u Za- skupine rukopisa. U pokušaju smještanja Cod. Filippi u dru, i to najranije u drugoj polovici, odnosno krajem 13. mrežu sačuvanih rukopisa, a zadarsku PA u neku od po- st. Konačno, na temelju razlika uočenih između Kolofona znatih tekstualnih obitelji, oslonit ću se na tri ključna čim- koji je pouzdano datiran 1498. i ostatka Zoilova „prijepisa” benika: oblik pasije, tekstualne (jezično-stilske) srodnosti – okvirno bi ga bilo moguće datirati između vrlo kasnog te povijesno-zemljopisne okolnosti. Zbog velikog mnoštva 13. i kasnog 14., pa možda i samog početka 15. st. Poku- rukopisa – što je osobito pogubno za pokušaj rješavanja šaj ranije datacije čini mi se teško održivim, iako bi neke prva dva problema – svaki ovdje iznesen zaključak mora od osobina pisma – pogotovo kad se ne bi radilo o za- se zasad smatrati tek pretpostavkom. darskom rukopisu – možda dopuštale i takvu mogućnost. Što se tiče kasnijeg datiranja, ne vidim razloga sumnjati u Zoilovu izjavu da je rukopis bio „od starosti uništen i pot- 2.1. Oblik zadarske redakcije PA puno izlizan” (vetustate deleta et totaliter cassa), a „slovâ potpuno izbrisana” (litterae omnino deletae) što ide u pri- Uočivši „necjelovitost” zadarske pasije, već je I. Pe- log pretpostavci da je 1498. rukopis već morao biti pri- trović postavila pitanje: „Je li zadarski skriptor prepisao lično star. Iako će takvo mišljenje vjerojatno biti moguće i posljednje dvije legende [opise mučeništva Teodote i nadopuniti (pa čak i opovrgnuti), za to će biti potrebna Anastazije, op.a.], pa su se one izgubile, ili on uopće nije temeljitija paleografska i povijesno-umjetnička raščlamba prepisivao drugi dio ciklusa?” Smatrajući to pitanje „naj- te usporedba sa suvremenim zadarskim i drugim srod- većom zagonetkom ovoga dosta zagonetna rukopisa”81, nim liturgijskim rukopisima. Konačno, da bi se presjekao autorica je, ne nalazeći rješenja, ipak zaključila da drugi gordijski čvor koji u skladu s kompetencijom pojedinih dio ciklusa nikad nije bio prepisan.82 Naime, pasija Aga- humanističkih disciplina pokušavamo razmrsiti, u daljem pe, Hionije i Irene (BHL 118) završava u prvome stupcu istraživanju podrijetla Cod. Filippi vrijedilo bi iskušati i recto posljednjega sačuvanog folija 21r/a (LV). Prema ve- mogućnosti koje pružaju metode određivanja starosti ma- likom broju sačuvanih rukopisa PA bilo bi za očekivati terijala. Dosad izrečeni sud o starosti Cod. Filippi donesen nastavak „proširene verzije” legende, tj. početak pasije sv. je prvenstveno na temelju vanjskih karakteristika rukopi- Teodote (BHL 8093), no u zadarskom rukopisu tekst pa- sa, no valjalo bi potanko proučiti i njegov sadržaj. Unutar- sije ne nastavlja se ni u idućem stupcu istog folija, a ni na

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

idućoj stranici. Štoviše, desna polovica lista, koja je očito prije redigiranja skraćene čedadske verzije”.88 Ukratko, bila prazna, izrezana je, a u desnom stupcu stranice (fol. moguće je utvrditi da PA sačuvana u Cod. Filippi pripada 21v/d ili LV) stoji Indeks. u rukopisnu skupinu γ, a pobliže je srodna rukopisima iz Čini se da Cod. Filippi nije sadržavao ostatak pasije, podskupina σ1,odnosno σ2.89 barem ne kao dio cjeline s pasijama sv. Krizogona i triju Izneseni se zaključak može oslikati čitavim nizom va- solunskih sestara.83 Stoga, pitanje završetka legende jest riae lectiones znakovitih za smještanje Cod. Filippi unutar zanimljivo, no, mislim, ne i pretjerano zagonetno. Nai- predložene stemma. Ponajprije, radi smještanja unutar me, kao što je primijetila I. Petrović „u zapadnoeurop- skupine γ, važno je da zadarska PA „ne dijeli pogreške skim tekstovima, pa i u talijanskoj hagiografskoj tradiciji karakteristične za predstavnike podskupine π1.”90 S druge [nalaze se] kraće i dulje verzije ciklusa, odnosno tekstovi strane, osobito su uočljive pogreške karakteristične za ru- s pojedinim legendama, ili sa svim legendama ciklusa.”84 kopise iz podskupina σ1 i σ2.91 Nadalje, uspoređujući za- Ovo opažanje obilato su potvrdila i istraživanja P. Moretti darski rukopis s rukopisima iz tih podskupina, uočljivo je koja je u nekoliko skupina rukopisa uočila upravo traže- nešto manje sličnosti sa σ192, no vrlo velik broj zajednič- ni, skraćeni oblik pasije označivši ga kao Pab.85 Načelno, kih pogrešaka i lectiones vezuje Cod. Filippi s rukopisima dakle, nije osobito neobično da su autori ili prepisivači, iz podskupine σ2. Radi se, naime, o dvije različite varijan- pozamašnu rimsku legendu, prema potrebama vlasti- te iste legende sačuvane u rukopisu XXII koji se danas tog kalendara ili zahtjevima mjesne liturgije, rastavljali čuva u Museo Archeologico Nazionale u Cividaleu. Iako na „sastavne” dijelove koje danas – prvenstveno prema će temeljitijim istraživanjem biti uočeno znatno više pri- klasifikaciji BHL – nazivamo zasebnim pasijama. Štoviše mjera, ovdje ću ih navesti tek nekoliko: 8.1 Tunc Diocl… više sačuvanih rukopisa koji sadrže oblik pasije identi- cum…; a 8.1 in aquilegensi civitate; znakovita je sličnost čan zadarskome, jasno potvrđuju da je PA i drugdje bila u 8.10 - //decore//ris, što jako podsjeća na condecoraberis „rastavljana” na isti način. To bi opažanje upućivalo i u iz Ci2; također i 8.8 precepit; u 9.4 nema ad grumitelam smjeru mogućih predložaka, no, s obzirom na to da nije već nešto slično ad// litor// – mjesto je očito bilo proble- poznato je li Cod. Filippi, u danas izgubljenom ostatku matično; u 8.14 stoji potestate – promissa (prva ruka?) što rukopisa, sadržavao i preostale dijelove zajedničke PA, je druga ruka (?) ispravila u potestatem – promissam; u na gore postavljena pitanja vrlo je teško odgovoriti.86 Sto- 9.6 piše apparuisse (različito od Cividalenses); u 9.9 stoji ga je za određivanje podrijetla zadarske PA od presudne iubeat baš kao Cividalenses; u 9.10 poredak riječi je fam. važnosti uočiti jezično-tekstualne srodnosti. suae An. solacium, baš kao u Ci2; u 9.14-15 stoji laetatae sunt in Christo; u 9.17-18 čita se habebantur in vinculis; u 9.20 stoji a Zoilo presbitero iam supradicto. itd. Dakle, na temelju dosad uočenih podudarnosti mo- 2.2. Jezična srodnost zadarske PA s poznatim guće je zadarsku verziju PA dovesti u vezu s dva rukopi- redakcijama sa iz Cividalea, odnosno s dvjema verzijama pasije na- U koju rukopisnu obitelj spada zadarska PA? stalim prije sastavljanja mlađe versio breviata sačuvane u rukopisu iz 15. st.93 Ukoliko je moguće potvrditi da Kao što je već spomenuto, gotovo nepregledno mnoš- je tekst PA sačuvan u Cod. Filippi prepisan na temelju tvo srednjovjekovnih rukopisa PA iz tehničkih razloga predloška Ci2 datiranog 12. st., time bi bio uspostavljen ne dopuštaju da ih se sve razmotri. Međutim, smatrajući i najraniji terminus post quem za nastanak zadarske PA. reprezentativnim uzorak rukopisa na temelju kojeg je P. Naime, Ci2 je sastavljen prema starijem akvilejskom ru- Moretti (re)konstruirala veze između obitelji rukopisa, u kopisu iz 10. st. sačuvanom u istome kodeksu, a kojeg daljem ću se izlaganju uvelike osloniti na njezina opa- je P. Moretti označila kao Ci1. No, pri sastavljanju Ci2, žanja. Naime, na temelju dosad uočenih variae lectiones, autor je očito pred sobom imao još neki rukopis. Dakle, čini se da je zadarska varijanta PA u jezično-tekstualnom budući da se, kako se zasad čini, Cod. Filippi oslanja na smislu osobito srodna redakcijama teksta sačuvanim u Ci2, a ne dijeli toliko sličnosti s njegovim predloškom skupini rukopisa koju je P. Moretti označila kao γ.87 To Ci1, čini se uvjerljivim uspostaviti vezu ponajprije izme- je opažanje od velike važnosti za dalje istraživanje jer đu Cod. Filippi i Ci2. Istraživanje u tome smjeru svakako znatno smanjuje područje na kojem valja tražiti „najbli- bi valjalo produbiti, prvenstveno temeljitijim istraživa- žu rodbinu” zadarske PA. Naime, daljim uvidom u po- njem čedadskih rukopisa, no, zasad, je u kontekstu istra- stojeće rukopise iz te skupine postalo je očito da Cod. živanja rukopisne tradicije najranije zadarske hagiogra- Filippi sadrži redakciju PA najsličniju versio Cividalensis fije dovoljno potvrditi uočeno. sačuvanu u dva rukopisa s akvilejskog područja. Preci- Zadarska PA tekstualno je srodna redakciji sačuvanoj znije, radi se o redakciji teksta sačuvanog „iz razdoblja u čedadskom rukopisu iz 12. st. Pretpostavivši da je Cod.

Filippi nastao tijekom ili krajem 13. st., moguće je zaključi- prenagliti sa zaključcima o ranijim akvilejsko-zadarskim ti da je u njemu sačuvana zadarska PA oblikovana između hagiografskim vezama – barem ne na temelju sačuva- druge četvrtine 12. i kraja 13. st. Naime, Cod. Filippi ne nih rukopisa. Vraćajući se time „akvilejskim rukopisi- donosi doslovan prijepis PA, te je sasvim moguće da je pri ma”, podsjećam na to da je P. Moretti za potrebe svoje njenom sastavljanju zadarski skriptor pred sobom imao raščlambe proučila tri od ukupno četiri poznata sred- još neku verziju legende.94 Zasad, dakako, nije moguće njovjekovna rukopisa koji sadrže PA. Dakle, za pokušaj sa sigurnošću utvrditi je li kao predložak koristio možda određivanja podrijetla zadarske PA osobito su značajni upravo čedadski kodeks, ili je neki drugi, njemu srodan akvilejsko-čedadski liturgijski rukopisi koji se čuvaju u rukopis. Konačno, u sadržajnom je smislu zanimljivo da Nacionalnom arheološkom muzeju u Cividaleu. najstariji „akvilejski” rukopis ne potvrđuje postojanje kul- Najstariji je među njima rukopis Ci1 koji je nastao u ta sv. Anastazije na tom području. Naime, PA je prisutna u kasnom 9. ili ranom 10. st.98 Prijepisi te najstarije sačuvane dva najstarija čedadska rukopisa isključivo kroz ulomak o akvilejske verzije pasije nalaze se u rukopisima Ci2 iz dru- Krizogonu, odnosno o tri solunske sestre.95 ge četvrtine 12. st.99 i Ci3* iz 13. st.100 Ti rukopisi, međutim, Povodom uočavanja „akvilejske veze”, želio bih ko- ne sadrže tek doslovne prijepise; kao što je već spomenu- načno podsjetiti i na svoj raniji prijedlog o montekasin- to, prepisivač Ci2 imao je pred sobom, uz Ci1 kao direktan skom podrijetlu legende, te otkloniti moguće nesporazu- predložak, još neki rukopis na temelju kojeg je ispravio me koje bi ta pogrešna pretpostavka mogla izazvati. Na- mnoge pogreške iz Ci1.101 Treći rukopis (Ci3), koji prema ime, u svojem ranijem radu predložio sam povezivanje mišljenju stručnjaka potječe iz katedrale u Akvileji,102 ta- zadarske redakcije PA s montekasinskim rukopisom iz kođer bi se mogao pokazati relevantnim za usporedbu s 11. st.96, no tada mi Cod. Filippi još nije bio dostupan, Cod. Filippi. Ci3 nije sasvim jednostavno uklopiti u posto- te sam pretpostavku o montekasinskom podrijetlu za- jeću shemu rukopisa, no buduće istraživanje pokazat će na darske PA utemeljio na poredbi zadarskog MS Grisogono koji bi način redakcija PA sačuvana u tome kodeksu mo- (DAZd, Misc., vol. 9, III, 2.) i montekasinskog Cod. Lat. gla doprinijeti istraživanju podrijetla zadarske redakcije. 139 (83).97 Radi se o grešci zbog neiskustva. Naime, do- Konačno, najmlađi od četiri čedadska kodeksa koji sadrži vodeći prije petnaestak godina ta dva rukopisa u vezu, PA, potječe iz 15. st. (datiran je o. 1440.)103 te, s obzirom na nisam imao ni približnu predodžbu o ukupnom broju predloženo datiranje Cod. Filippi, nije relevantan za dalje sačuvanih rukopisa PA, a povrh toga, moja je tadašnja proučavanje zadarskog rukopisa. pretpostavka počivala na podudarnostima uočenim tek u dijelu konzultiranog teksta (uglavnom Prologa). Sasvim U iščekivanju povijesnog konteksta je očito da, iako u zadarskom rukopisu nedostaje nekoli- ko listova te čitav tekst pasije nije ni moguće usporediti, Logičan i očekivani nastavak ovdje uočenih veza cjelokupna struktura „zadarske” PA nije identična „mon- bio bi, uz temeljito istraživanje sadržaja i karakteristika tekasinskoj”. Ukratko, držim da je moja pretpostavka bila rukopisa iz Cividalea, pokušaj da se uočene tekstualne potpuno pogrešna. Jedino što je u tadašnjem razmišlja- veze smjeste u određeni povijesni i društveni kontekst. nju bilo ispravno, bilo je općenito smještanje „zadarske” Usprkos opravdanosti takvog očekivanja, to istraživa- legende u skupinu latinskih legendi nastalih na temelju nje, ponajprije iz praktičnih razloga, još nije provedeno. kasnoantičke rimske pasije (BHL 401). Umjesto toga, za kraj ovog odlomka upozorit ću tek na nešto podataka o rukopisima, prvenstveno kao poticaj, odnosno prvi korak u istraživanju kojem će cilj zaista 2.3. Povijesno-zemljopisne okolnosti: veza s biti uočene tekstualne veze smjestiti u kontekst mogu- rukopisima iz Cividalea ćih crkvenih, odnosno samostanskih veza između Zadra Akvilejska veza? i Cividalea tijekom 13. st. Ponajprije, još jednom upo- zoravam na činjenicu da uočavanjem srodnosti između Uočiti jezične veze zadarske PA s potencijalno srod- teksta PA sačuvanog u zadarskom i čedadskom rukopisu nim tekstom sačuvanim u čedadskim rukopisima bilo je još nije dokazana pretpostavka da je čedadski rukopis moguće ponajprije zahvaljujući trudu P. Moretti. Uoča- poslužio zadarskome kao (jedini) predložak. Kao što je vanjem tih veza potvrđena su i ranija nagađanja o po- uočeno, određene naznake daju naslutiti da je zadarski drijetlu zadarske pasije na akvilejskom području. No, prepisivač pred sobom mogao imati i rukopis srodan če- ovdje je potrebno još jednom naglasiti da je PA, u svom dadskom Ci2, no da je uz njega, čini se, mogao imati i integralnom obliku, na akvilejskom području „rimski neki „cjelovitiji” tekst pasije. Ovo opažanje, koje tek tre- uvoz”, te da, stoga, na temelju uočenih veza, ne bi trebalo ba biti potvrđeno ili opovrgnuto, otvara mogućnost da je

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

PA u Cod. Filippi prepisana iz nepoznatog prijepisa Ci2. i važnije, korišteni.105 Štoviše, sačuvani se rukopisi po- Znajući da je potonji nastao o. 1125. – 1150., idućih bi dudaraju s popisom iz 1433. koji navodi 14 liturgijskih stoljeće i pol predstavljalo vremenski okvir u kojem je kodeksa među kojima se mogu prepoznati i dva za nas „most” između Ci2 i Cod. Filippi mogao nastati. relevantna.106 Današnji kodeks XXII čiji je prvi dio Ci2 Konačno, vraćajući se „akvilejskim rukopisima”, va- tj. fols. 2-51. datiran drugom četvrtinom 12. st., spada u lja naglasiti da se u slučaju prva dva rukopisa radi o ru- grupu od nekoliko liturgijskih rukopisa čiji se nastanak kopisima iz knjižnice Čedadskog kaptola (Biblioteca del povezuje s patrijarhom Pelegrinom I. 1130. – 1161.107 Capitolo di Cividale).104 Jedna od velikih vrijednosti u toj Govoreći konkretnije o tradiciji same PA sačuvane u tom knjižnici sačuvanog korpusa liturgijskih rukopisa jest u kodeksu, njegov predložak, Ci1 potječe s početka 10. st. i tome što su sačuvani in loco, tj. u instituciji u kojoj su to je najdalje što je zasad, na temelju istraživanja rukopi- bili velikim dijelom prepisivani, ali i, što je možda još sa, moguće ući u prošlost te tradicije.108

Bilješke

* Zahvaljujem gospođi Flori Turner Vučetić na osobnim Subsidia Hagiographica 6 (ur. Henryk Fros), Bruxelles, 1898.- priopćenjima vezanim uz okolnosti otkrića Cod. Filippi te na 1899.); Bibliotheca Hagiographica Latina. Novum Supplementum, dokumentaciji koju mi je ljubazno ustupila. Zahvaljujem također Subsidia Hagiographica 70, Bruxelles, 1986.) i kolegama koji su svojim opažanjima umnogome usmjerili 7 Da je rukopis bio u samostanu sredinom 17. st., potvrđuje Ponte tijek mojeg istraživanja: dr. Anna Somfai, dr. László Veszprémy u svojoj Povijesti kad piše da se pripovijest o otkriću „čita na i dr. Béla Zsolt Szakács. Osobitu zahvalnost dugujem dr. Pauli pergameni kod monaha toga samostana” (in membrana legitur F. Moretti i dr. Susy Marcon koje su mi, svaka na svoj način, apud monachos eiusdem monasterii). VALERIUS PONTE, Historia bile od velike pomoći pri snalaženju u mnoštvu (potencijalno) ecclesiae Iadrensis, u: Rivista Dalmatica, IV, II (1908.), 224. Preciznije relevantnih rukopisa. od Pontea, nazočnost kodeksa u samostanu potvrđuje činjenica da 2 IVANKA PETROVIĆ, Latinska i glagoljska tradicija sv. Krizogona je Jeronim Grizogon iz njega 1658. prepisao tekst PA. Vidi: DAZd, (Krševana) i sv. Anastazije u hrvatskoj hagiografiji srednjeg vijeka. Miscellanea, vol. 9, III, Poz. br. 2; fol. 81r. Vjerojatno ga je poznavao Ponovnootkriveni zadarski latinski rukopis iz 12./13. st. (Cod. i Farlati koji spominje „stariji prijenos” sv. Krizogona „iz knjiga Lat. Iaderensis Filippi), Slovo 56-57 (2006-2007.), 451-475, 465. samostana sv. Krševana jako oštećenih starošću” (ex tabulis cenobii 3 IVANKA PETROVIĆ (bilj.1), 459. S. Chrysogoni nimia vetustate attritis). Usp. DANIELE FARLATI, 4 Usp. FLORA TURNER VUČETIĆ, Ne smijemo odustati od Illyricum sacrum, sv. 5, Venezia, 1775., 44. Seusova blaga (intervju), Vijenac, 343 (26. travnja 2007.), 3-4; 8 Čini se da ga Brunelli 1891. kad je objavio prvi članak o kultu IVICA NEVEŠČANIN, London calling, Zlato i srebro – Gold and sv. Krizogona još nije poznavao. Usp. VITALIANO BRUNELLI, silver, 1/1 (2008.), 29-39. S. Grisogono. La leggenda del Santo e la prima sua chiesa, Il 5 PATRICK J. GEARY, Saints, Scholars and Society: The Elusive Dalmata, 56-57 (1891.). Goal, u: Saints: Studies in Hagiography (ur. Sandro Sticca) 9 VICO DE GOBBIS, Lettera (pismo je nađeno uz kodeks i danas Binghamton, NY, 1996., 1-22, 11-16. se čuva u arhivu samostana Sv. Marije). 6 Passio Anastasiae u svojem je integralnom obliku sastavljena od 10 IVANKA PETROVIĆ (bilj.1), 459., bilj. 10. četiri kraće pasije te spada među najduže „epske” kasnoantičke 11 FLORA TURNER VUČETIĆ (bilj. 3), 3–4. pasije nastale u Rimu između kasnog 4. i ranog 6. st. Ta pasija ili, bolje rečeno, „hagiografski ciklus”, u recentnoj je hagiografskoj 12 VALERIUS PONTE (bilj. 5), 224.; DANIELE FARLATI (bilj. 5), 44. literaturi, prema bolandističkoj tipologiji razrađenoj u sklopu 13 VITALIANO BRUNELLI, Storia della città di Zara dai tempi più niza Bibliotheca hagiographica latina, opisana kao BHL 400- remoti sino al MDCCCXV compilata sulle fonti, sv. 1, Venezia, 1795-118-8093-401 (usp. Bibliotheca Hagiographica Latina, 1913., 168-169.

14 ĆIRIL M. IVEKOVIĆ, Crkva i samostan sv. Krševana u Zadru. 29 Uloga (sekundarna?) kodeksa kao lekcionara posvjedočena Hrvatska zadužbina iz X. Stoljeća, Djela JAZU, sv. 30, Zagreb, je sitnim rubnim bilješkama: finis (XLIXr/b), finis lectionum 1931., 13. Da je rkp. pomno pregledao, svjedoči to što je iz (Lv/c) i sl. kodeksa prepisao jednu od legendi (usp. ĆIRIL M. IVEKOVIĆ 30 GUY PHILIPPART, Les legendiers latins et autres manuscrits (bilj. 12), 48-51). hagiographiques (Typologie des sources du Moyen Age occidental 15 IVANKA PETROVIĆ, L’hagiographie, latine et vernaculaire 24-25), Turnhout, 1977., 24. de l’espace croate, des origines à 1350, u: Hagiographies IV (ur. 31 GUY PHILIPPART (bilj. 28), 24-25. Najstariji legendariji, u Guy Philippart), Turnhout, 2006., 183-272, 206-208.; IVANKA širokom i neodređenom značenju knjiga koje sadrže svetačke PETROVIĆ (bilj.1), 459 – 460. životopise, često su bili namijenjeni čitanju u refektoriju ili pak 16 IVICA NEVEŠČANIN (bilj. 3), 29-39. osobnom razmatranju. ERIC PALAZZO, A History of Liturgical 17 Narratio Inventionis corporis S. Chrysogoni Martiris// […] anno, sine Books: From the Beginning to the Thirteenth Century, Collegeville, nomine Episcopo sub quo inventum// […] Principis, imperatoris 1998., 157. vel magis(?) // […] nec (?) personarum aut locorum sine anno, 32 ERIC PALAZZO (bilj. 29), 157, n.173. Npr. prema popisu liturgijskih mense // Inventione, loca et que confirmant publicis at(que)? knjiga u sakristiji sv. Marka iz 1463. rukopisi, prema sadržaju vrlo Privatis // Documentis de rebus sacrensibus?// D [upisano preko srodni Cod. Filippi, opisani su kao libri tam omeliarium quam izbrisanog slova E] // Capsula. [V izbrisano]ii.// Prima Pars? passionum, odnosno, omeliario comun e tre lezendarii de sancti magis authentica // No j prema popisu iz 1527. SUSY MARCON, I codici della liturgia di 18 Cf. DUBRAVKA KOLIĆ, Inventar obiteljskog fonda Filippi (DAZd San Marco, u: Musica e liturgia a San Marco: testi e melodie per la 355) (rukopis), Zadar, 2007. liturgia delle ore dal XII al XVII secolo, vol. 1: Descrizione delle fonti, (ur. Giulio Cattin), Venezia, 1990., 195-196. 19 IVANKA PETROVIĆ (bilj.1), 460. 33 Slabost je pojma legendarij njegova neodređenost, i širina, a pojma 20 Od izgubljenog je lista sačuvan sitni okrajak s ostatkom jednog pasional donekle preuzak opseg značenja. Pasional (passionale, slova (vjerojatno n od Numquid, usp. PA 17,15) passionarium etc.) tehnički bi trebao sadržavati mučeničke pasije, 21 THOMAS E. A. DALE, Relics, Prayer and Politics in Medieval no očito je ime bilo upotrebljavano i za knjige koje su sadržavale Venetia: Romanesque Painting in the Crypt of Aquileia Cathedral, različita hagiografska čitanja. Princeton, 1997., 92., fig. 46. 34 Naime, oficij (officium) ili služba časova podrazumijeva tri 22 Usp. PA 5,3-21. osnovne kategorija liturgijskih knjiga vezane uz tri osnovna 23 Usp. PA 8,1. Tunc Dioclitianus Aquileiae partibus positus. elementa liturgije. Psaltir, antifonarij i himnal sadrže u najširem 24 Hercigonja, oslanjajući se na Brunellija, pogrešno navodi da se značenju pjesme (cantus), kolektar sadrži molitve (orationes, u rukopisu nalazi i pasija sv. Anastazije, „iza koje slijedi legenda collecta), a lekcionar sadrži čitanja (lectiones) (Usp. ERIC o iznašašću i prijenosu moći sv. Krševana u Zadar” EDUARD PALAZZO (bilj. 29), 129-167). Prema toj bi podjeli Cod. Filippi, HERCIGONJA, Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga ukoliko je liturgijska knjiga, spadao u kategoriju lekcionara. srednjovjekovlja, Zagreb, 1994., 134. (usp. VITALIANO Lekcionari se kao liturgijske knjige javljaju otprilike u 10. st., no BRUNELLI (bilj. 11), 169, bilj. 5). IVICA NEVEŠČANIN (bilj. postupno nestaju već nakon 12. st. kad ih počinju zamjenjivati 3), „London calling”, 35-36. vjerojatno je, oslanjajući se na brevijari. Vidi: ERIC PALAZZO (bilj. 29), 159. Hercigonju, naveo da kodeks sadrži pasiju sv. Anastazije „iza čije 35 Fol. 9r/b (XLII). Ego Zoylus Joannis, monachus cenobii gloriosi pasije slijedi legenda o prijenosu moći” sv. Krizogona, te da sadrži martyris Chrysogoni, motus devotione hanc sui corporis legendu o prijenosu sv. Anastazije u Zadar što također nije točno. translationem, vetustate deletam et totaliter cassam, illuminavi, 25 IVANKA PETROVIĆ (bilj. 1), 464. Ukoliko sačuvani sadržaj litteras omnino deletas iterum ceu e novo rescripsi manu propria nije sastavljen nakon gubitka prvih dvadesetak listova (sadržaj anno salutis MCCCCLXXXXVIII. u drugom stupcu, naime, počinje s, čini se, 17. listom (xvij)), 36 VITALIANO BRUNELLI (bilj. 11), Storia, 169. ta se pretpostavka (iako izrečno u znaku mogućnosti) može 37 ĆIRIL M. IVEKOVIĆ (bilj. 12) 13. smatrati uvjerljivom. 38 Vrlo vjerojatno radi se o Natalu (Lino) Filippiju (Zadar, 1895. – 26 Je li posljednji list izdvojenog dijela kodeksa bio u tako lošem Venecija 1959.), prirodoslovcu, nastavniku i gradskom vijećniku stanju da ga je netko, u nekom trenutku, želio „spasiti” odrezavši koji je 1943. emigrirao u Italiju. oštećeni dio? Ili je odsječeni dio možda sadržavao nešto što je 39 VICO DE GOBBIS (bilj. 7), „Può darsi [...] che si tratti di un netko iz nepoznatog razloga želio ukloniti? Na ta pitanja, dakako, documento anteriore al 1200.” nije moguće odgovoriti. Također ni intrigantna pitanja koje postavlja IVANKA PETROVIĆ (bilj. 1), 464.: „A što se dogodilo 40 RADOSLAV KATIČIĆ, Zadrani i Mirmidonci oko moći Sv. s cijelim velikim Pasionalom, kojemu bi, prema nepotpuno Krševana, u: Uz početke hrvatskih početaka, Split, 1993., 191-201, sačuvanom indeksu, pripadao sačuvani fragment rukopisa? I 191.; MLADEN ANČIĆ, Translatio beati Grisogoni martyris kao kako to da se iz toga opsežnoga Pasionala sačuvao samo dio s povijesno vrelo, Starohrvatska prosvjeta, 25 (1998.), 127-138, 127. legendama koje se odnose na hagiografiju „zadarskih svetaca”, 41 IVANKA PETROVIĆ (bilj. 13), 206., IVANKA PETROVIĆ odnosno zadarskih patrona?” (bilj.1), 459. 27 VITALIANO BRUNELLI (bilj. 11), Storia, 169. 42 IVICA NEVEŠČANIN (bilj. 3), 37. 28 IVANKA PETROVIĆ (bilj. 13), „L’hagiographie”, 206.; IVANKA 43 Podsjećam na to da se, osim V. Brunellija i I. Petrović – koji su PETROVIĆ (bilj.1), 460 ff.. rukopis pregledali, nitko nije temeljitije bavio tim problemom, te

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

stoga dosad izrečena opažanja o Zoilovu kolofonu, iako možda navodi ni jedan primjer bizantske ikonografije: LOUIS RÉAU, i točna, nemaju težine. Usp. npr. EDUARD HERCIGONJA L’iconographie de l’art chrétien, sv. 3/1, Paris, 1958., 314. Usp. (bilj. 22), 135. „[Zoilo] piše da je obnovio rukopis, vraćajući mu SOFIJA PETRICIOLI, Kameni grbovi grada Zadra, RIZd, 9 svježinu boje što se – zbog očito česte uporabe – tijekom vremena (1962.), 362. Znakovito je da Krizogona među bizantske ratničke izbrisala i izblijedila.”. svece ne ubraja ni CHRISTOPHER WALTER, The Warrior Saints 44 VITALIANO BRUNELLI (bilj. 11), 169. „Zoilo di Giovanni, nell’ in Byzantine Art and Tradition, Aldershot, 2003. anno 1498, non scrisse già di nuovo ili codice, ma lo restaurò, 62 TRPIMIR VEDRIŠ, Communities in Conflict: The Rivalry ridonandogli la vivezza dei colori, che il tempo aveva cancellati.” between the Cults of Sts. Anastasia and Chrysogonus in Medieval 45 HANS FOLNESICS, Die illuminierten Handscriften in Dalmatien, Zadar, Annual of Medieval Studies at CEU, 11 (2005.), 36-38. Leipzig, 1917., 3-14., o tome vidi i: JOSIP KOLANOVIĆ, Kasnija datacija nove ikonografije mogla bi možda upućivati i na Liturgijski kodeksi svetokrševanskog opata Deodata Venijera, anžuvinski utjecaj. RIZd 29-30, (1983.), 57-84. 63 Uz ogradu da bi četvrti rukopis (BMV III 8 = 2472) valjalo prije 46 Kolofon, iako oponaša pismo glavnine teksta, odskače, ne samo smatrati „homilijarom” Vidi: GIULIO CATTIN, Codici della vjerojatno namjernom veličinom slova, već pokazuje znatno liturgia marciana, u: Musica e liturgia a San Marco: testi e melodie manju uravnoteženost od glavnine teksta. per la liturgia delle ore dal XII al XVII secolo, vol. 1 (ur. Giulio 47 IVICA NEVEŠČANIN (bilj.3), „London calling”, 35. Cattin), Venezia, 1990., 52-53. 48 Radi se o lijepom primjeru knjižne gotice (libraria) – koju bi, da 64 Ukratko ih je opisao J. Valentinelli, te detaljno proučila S. Marcon. se radi o značajnijim talijanskim središtima pismenosti, mogli Usp. JOSEPHUS VALENTINELLI, Bibliotheca Manuscripta ad S. datirati čak u 12. ili 13. st., no s obzirom na to da se radi o Zadru, Marci Venetiarum: Cod. MSS Latini, tom. V, Venetiis, 1872., 289- nešto je teže sa sigrunošću odrediti moguće vrijeme nastanka. 292.; SUSY MARCON (bilj. 30), 222-226. Detaljan opis rukopisa: Usp. VIKTOR NOVAK, Latinska paleografija, Beograd, 1952., BMV, Cod. Marc. lat. IX 27 ( = 2797) Legendae sanctorum, pars 1980. aestiva (Tavv. VIa, VIIb, 4-7, 102a, 104b, 110, 113, 3*c [222-224]; BMV, Cod. Marc. lat. IX 28 (=2798) Legendae sanctorum, pars 49 Vidi gore o odnosu očuvanih i oštećenih stranica. autumnalis (Tavv. VIc, V, VIb-c, VIIa, VIIc, VIII-XIII, 8-9, 14-15, 50 Osim na jednom mjestu: custodiaß na fol. 10v/d 112a, 11*a, 13*d, 14*a [222] [224-226] i VAM1 [230-233] 51 Iako ne potpuno dosljedno, vidi: beata na fol. 13r/b, 6r. 65 SUSY MARCON (bilj. 30), 224-225. 52 Što se tiče imena sv. Krizogona, znakovito je da je sastavljač 66 Explicit pass beatissimi gisogoni mart. Incipit passio sci petri kolofona na fol. 9r/b (za koji je poznato da je sastavljen na kraju alexandrini [fol. 185r/a]. JOSEPHUS VALENTINELLI (bilj. 62), 15. st.), njegovo ime napisao kao Chrysogoni za razliku od ostatka 289. netočno navodi da se Grisogonus javlja i na fols. 196-197. rukopisa gdje se njegovo ime dosljedno piše kao Grisogonus. Čini se da se ipak radi o sv. Gerardu. 53 Zanimljivo je da se oblik Herena javlja isključivo i dosljedno 67 U rukopisu nema prikaza ljudskih likova već samo životinja i između 15 i 18 glave, Hyrenes u 8 i 9., Yrenes i Irene u 10. (fol. čudovišta. 16r/a (PA 10.1), te konačno, Iyrenes u 12. 68 Na fols. 226-227 ima dodataka još nekoliko ruku. Valentinelli 54 Koji se, doduše, u paleografskom smislu ne razlikuju mnogo od je razlikovao tek dva različita rukopisa te ih datirao 14. (do fol. onih iz 15. st. 247), odnosno 15. st. (od fol. 248 do kraja dodano još 70 historias 55 Zahvalan sam kolegama povjesničarima umjetnosti koji su bili breviores). JOSEPHUS VALENTINELLI (bilj. 62), 299-292. toliko susretljivi da pogledaju sitnoslike i podijele sa mnom svoje 69 Zadarskom je kodeksu, recimo, relativno sličan venecijanski mišljenje: Bela Zsolt Szakacs (ne prije 1250. – vjerojatno nakon antifonarij (VAM1 - Venezia, Antifonario marciano, u privatnoj 1300.); Susy Marcon (posljednja četvrt 13. st.); Igor Fisković zbirci) datiran 2/4 13. st. SUSY MARCON (bilj. 30), 230-233. (kasno 13. – rano 14. st.); Rozana Vojvoda (13. –14. st.); Tunde 70 ЛАЗАР МИРКОВИЋ, Минијатуре у антифонарима и Wehli (14. Ili čak 15. st.). градуалима, Београд, 1977., 55. O sitnoslikama zadarskih 56 Suzy Marcon, „Privatna korespondencija: pismo od 16. ožujka franjevačkih rukopisa vidi detaljnije: FEDERICA TONIOLO, 2009.” Liturgia in figura: le miniature dei Corali di San Francesco a Zara, 57 GEORGE KAFTAL – FABIO BISOGNI, Saints in Italian Art, vol. in Letteratura, arte e cultura italiana tra le due sponde dell’Adriatico 3: Iconography of the Saints in the Painting of the North East Italy, (ur. L. Borsetto), Padova, 2006, 39-67. Florence, 1978., 225. 71 Npr. Folnesics, Toesca (1063, 1134) 58 Npr. na prikazu iz ranog 11. st. u katedrali u Akvileji (usp. 72 ЛАЗАР МИРКОВИЋ (bilj. 68), 58. THOMAS E. A. DALE (bilj. 19), 92., fig. 46.), ili na prikazu iz 73 Iako je skupina zadarskih franjevačkih graduala znatno manje istog vremena u crkvi Sv. Krizogona u Rimu (usp. SERENA prikladna za usporedbu s Cod. Filippi, smještanje njihova nastanka ROMANO, La pittura medievale a Roma: Riforma e tradizione na sam kraj 13. ili početak 14. st. moglo bi biti zanimljivo u 1050-1198, Roma, 2006., 72-73.) svjetlu pretpostavke koju je iznio još L. Mirković da su bolonjski 59 THOMAS E. A. DALE (bilj. 19), 92., fig. 46. majstori, kojima se pripisuje oslikavanje zadarskih graduala 60 Na to je upozorio još VITALIANO BRUNELLI (bilj. 11), Storia, (A,B,D), možda radili u Zadru (ЛАЗАР МИРКОВИЋ (bilj. 169. 68), 72). Naime, za razliku od antifonara u kojima su „bizantska 61 L. Réau spominje Krizogona među „svetim vitezovima” štovanim umjetnost i bizantski stil dominantni” kod minijatura graduala te u Istočnoj Crkvi, no uočljivo je da među ranim prikazima ne osobine nisu osobito uočljive.

74 FEDERICA TONIOLO, Slikarstvo na pergameni i drvu (opis 94 Neupitno je da je Cod. Filippi sastavljen na temelju više predlo- kataloških jedinica 65. i 66.), u: Prvih pet stoljeća hrvatske žaka. Naime, druga u kodeksu sačuvana legenda (TBG) nije umjetnosti (ur. Biserka Rauter Plančić), Zagreb, 2006., 266. poznata izvan Zadra te se sastavljač Cod. Filippi barem u tom 75 FEDERICA TONIOLO (bilj. 71), 266., 270. slučaju morao osloniti na već postojeći zadarski tekst. Ključnu ulogu u pokušaju određivanja njezine starosti i podrijetla imat će 76 SUZY MARCON, Privatna korespondencija: pismo od 16. ožujka stoga istraživanje jezičnih osobina te legende. 2009. 95 Cod. XXII, XV. 77 Passio sanctorvm Chrysogoni Anastasiae. Agapes. Chrysoniae. Irenes et Theodotae u: BONINUS MOMBRITIUS, Sanctuarium 96 Montecassino, Cod. Lat. 139 (83), fols. 160v-173r. seu vitae sanctorum, t. I., Parisiis, 1910., 354–359 (fol. 200v-203r). 97 TRPIMIR VEDRIŠ, Nastanak kulta sv. Anastazije i njegov odraz u Zadru (9-14..st.), Historijski zbornik, 55 (2002.), 20-21. 78 PAOLA MORETTI, L’edizione di un testo minore riccamente tràdito, la Passio Anastasiae: problemi e vantaggi, u: Prassi 98 Cividale del Friuli, Museo Archeologico Nazionale, cod. XXII, ff. ecdotiche (Esperienze editoriali su testi manoscritti e testi a 52-129, s. IX-X. Za opis rukopisa vidi: PAOLA MORETTI (bilj. stampa, Milano 7 giugno – 31 ottobre 2007). Quaderni di Acme 85), 48-49., s dodatnom literaturom. te PAOLA MORETTI (bilj. 103 (ur. Alberto Cadioli e Paolo Chiesa), Milano, 2008., 67. 78), 73. P. Moretti je nabrojila čak 240 rukopisa od kojih je u pripremi 99 Cividale del Friuli, Museo Archeologico Nazionale, cod. XXII, kritičkog izdanja koristila 55 (17 s čitavim hagiografskim ff. 2-51, s. XII. Za opis rukopisa vidi: PAOLA MORETTI (bilj. ciklusom). Bolandistička stranica (http://BHLms.fltr.ucl.ac.be/) 85), 48-49., s dodatnom literaturom, te PAOLA MORETTI kao najbrži instrument za pretraživanje rukopisa evidentiranih (bilj. 78), 73. u časopisu Analecta Bollandiana ili nizu Subsidia Hagiographica 100 Cividale del Friuli, Museo Archeologico Nazionale, cod. XV, ff. bilježi 175 rukopisa od kojih je Moretti za svoje izdanje koristila 332v-343. Moretti je rukopis otkrila nakon objavljivanja kritičkog 33 (+ 22 nenavedena na bolandističkom popisu). izdanja PA te njegov opis i naknadnu kolokaciju donosi dodatno 79 PAOLA MORETTI (bilj. 78), 72. u: PAOLA MORETTI (bilj. 78), 82-84. 80 PAOLA MORETTI (bilj. 78), 72-73. (za metodološko utemeljenje 101 PAOLA MORETTI (bilj. 78), 73. „Il caso del manoscritto XXII takvog postupka usp. bilj. 22. i 23.) della Biblioteca Capitolare di Cividale del Friuli, risultante 81 IVANKA PETROVIĆ (bilj. 1), 463. dall’assemblaggio di un apografo (ff. 2-51 = Ci2, sec. XII2/4) con il suo antigrafo (ff. 52-129 = Ci1, sec. IX ex. – X in.). Il copista di 82 IVANKA PETROVIĆ (bilj. 1), 463-464. Ci2, comunemente e legittimamente riconosciuto come apografo 83 Jesu li se pasije sv. Teodote (BHL 8093) i sv. Anastazije (BHL 401) di Ci1, deve aver fatto ricorso anche a un altro codice: tant’è vero nalazile u ostatku rukopisa, nemoguće je reći. Uvid u sadržaj, čini che Ci2 contiene Passiones assenti dal suo antigrafo e – nel nostro se, ne bi to potvrđivao. testo – corregge alcuni errori di Ci1.” Usp. PAOLA MORETTI 84 IVANKA PETROVIĆ (bilj. 1), 464. (bilj. 85), 84. 85 PAOLA MORETTI, La Passio Anastasiae: introduzione, testo 102 CESARE SCALON – LAURA PANI, I codici della Biblioteca critico, traduzione, Roma, 2006., 94 (i drugdje). Kratica označava Capitolare di Cividale del Friuli, Firenze, 1998., 120-123. oblik pasije koja sadrži Prolog (BHL 400), pasiju sv. Krizogona 103 Cividale del Friuli, Museo Archeologico Nazionale, cod. XII, sec. (BHL 1795) i pasiju Agape, Hionije i Irene (BHL 118). XV4/10, ff. 164v-166 (dovuto alla mano di Giovanni Cappellini, 86 IVANKA PETROVIĆ (bilj.1), 464. „Moguća su, dakle, dva notaio e canonico del capitolo di Cividale): Legenda sancti odgovora na gornja pitanja: zadarski je skriptor imao pred sobom Grisogoni martyris (Tempore Dioclitiani imperatoris impiissimi predložak kraće talijanske redakcije ciklusa, poput redakcije koju detinebatur... Çoilus perrexit ad Dominum. Decollatus est... a je preuzeo i Mombritius, ili, zadarski je skriptor, kao redovnik presbytero supradicto). Opisan u: CESARE SCALON – LAURA u samostanu sv. Krševana, iz potpuna ciklusa izostavio Pasije ili PANI (bilj. 103), 113-115.; i ukratko: PAOLA MORETTI (bilj. dijelove koji se više nisu izravno odnosili na sv. Krizogona.” 78), 68. 87 Usp. PAOLA MORETTI (bilj. 85), 78-85. Također vidi i Dodatak: 104 Danas Museo Archeologico Nazionale, Cividale del Friuli. Stemma, str. 105 PAOLO CHIESA, Struttura, organizzazione e interdipendenze dei 88 PAOLA MORETTI, Filippi manuscript (privatna korespondencija passionari manoscriti di Cividale, Memorie storiche forogiulesi, 79 od 6. veljače 2009.), pri čemu autorica upozorava na to da bi se (1999.), 89. moglo raditi i o versio Cividalensis/Aquileiensis obogaćenoj uz 106 PAOLO CHIESA (bilj. 106), 111., bilj. 53. pomoć nekog cjelovitijeg rukopisa. 107 PAOLO CHIESA (bilj. 106), 90. 89 Greške srodne sa skupinom γ. 108 Rukopis Ci1 sadrži uglavnom pasije lokalnih mučenika (npr. 90 Kao predstavnika skupine π1 Moretti je uzela u obzir torinski Pelagija iz Emone, skupinu Kancija, Feliksa i Fortunata, te rukopis iz 10. st. (Torino, Bibl. Naz. F.III.16) nastao na području Maura iz Parencija). Za dalje istraživanje zadarske hagiografije pokrajine Emilije. PAOLA MORETTI (bilj. 85), 61. Za uočene inspirativna su opažanja P. Chiese o prijenosu između 10. i 12. razlike vidi: PAOLA MORETTI (bilj. 85), 82-83. st. – uočljivo je, naime, smanjivanje „mučeničkog materijala” i povećavanje udjela pustinjaka i crkvenih otaca. 91 Usp. PAOLA MORETTI (bilj. 85), 83-84. 92 (a 8.3 (fol. 14v/d) stoji rescripsit ispuštajući rex. 93 Oslanjajući se na: PAOLA MORETTI (bilj. 88).

Trpimir Vedriš: Ponovno otkriveni srednjovjekovni rukopis Codex... Ars Adriatica 6/2016. (61-80)

Am häufigsten gelesenen Artikel dieser/dieses Autor/in

Ähnliche Artikel

1-10 von 226

Sie können auch eine erweiterte Ähnlichkeitssuche starten für diesen Artikel nutzen.