Preskoči na sadržaj
فنون الأدرياتيك: مجلة لتاريخ الفن والعمارة والتراث الثقافي Traži

Petar Mattei

skica za portret

DOI 10.15291/ars.4341

Preuzmi PDF

Svezak 13 (2023)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Radoslav Tomić Institut za povijest umjetnosti rtomic@ipu.hr Korespondentni autor

Autor istražuje djelatnost dubrovačkog slikara Petra Matteija (Dubrovnik, 1670. – 1726.) koji je u prvim desetljećima 18. stoljeća ostvario važan opus u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i crkvi Sv. Vlaha. Pokušavaju se prepoznati utjecaji koje su na slikara ostavili talijanski majstori poput Guida Renija, Carla Marattija i Luke Giordana te prepoznati neuočena slikarova djela na području Dubrovačke Republike. Temeljeći svoje prijedloge na morelijanskim motivima i stilskoj analizi, autor predlaže da se u Matteijev katalog uključe sljedeće slike: 1. Poklonstvo kraljeva, Dubrovnik, Biskupska palača, 2. Bogorodica s Djetetom ukazuje se sv. Stanislavu Kostki, Dubrovnik, crkva Sv. Ignacija, 3. Gospa od Karmela sa sv. Rokom, sv. Liberanom, sv. Alojzijem Gonzagom i sv. Onofrijem (?), Ston, crkva Sv. Liberana, 4. Bogorodica od Presvetog Ružarija, Topolo, crkva Male Gospe, 5. Uznesenje Blažene Djevice Marije, Postranje/Martinovići u Župi dubrovačkoj, župna crkva Velike Gospe, 6. Bogorodica s Djetetom, sv. Vlahom i sv. Lukom, Mali Ston, župna crkva Sv. Antuna Opata. Navedena djela znatno proširuju umjetnikov katalog te omogućuju precizniju analizu njegove slikarske djelatnosti.

Petar Mattei, slikarstvo, 18. stoljeće, Dubrovačka Republika

1. U stolnoj crkvi, kraj sakristije s desna, oltarna slika sv. Bernarda. Svetac kleči pred Marijom s Isusom u oblacih. Dva angjela davaju mu lier i mitru. Odozgo vidi se više angjelah, odozdo leži štap biskupov. Na uglu napis: “Petrus Matei Ragus. pin- gebat 1721.” 2. U crkvi benediktinskoj sv. Jakova na Višnjici kod Dubrovnika, slika glavnoga oltara. 3. U benediktinskoj crkvi na otoku Mlietu slika SS. Blaža i Benedikta.

U crkvi piaristah dubrovačkih ima tri slike, što drže za njegovo djelo, naime: 4. Mučenje sv. Franje Ksavera u Indiji.3 5. Prehod zračni svete kuće loretanske preko Dubrovika. 6. Nepoznatog predmeta. 7. U stolnoj crkvi dubrovačkoj, u kapeli sv. moćih, ima njekoliko njegovih slika na liepu (alla fresco).4

Tim su se djelima Matteiju odavno pridodale i slike na ogradi pjevališta u crkvi Sv. Vlaha s prikazom sv. Vlaha, sv. Cecilije, kralja Davida i anđela.5 U jednom času trebalo je prijeći granicu i pokušati utvrditi postoje li u Dubrov- niku i drugdje na području Republike slike koje bi se mogle uključiti u njegov kata- log, tim više što su stariji pisci navodili da je bio marljiv te da je radio mnogo i ne- ujednačeno, a sve iz potrebe da osigura egzistenciju. Potjecao je, naime, iz skromne obitelji te mu je u školovanju pomogao Benko Stay, i sam slikar, ali pripadnik dubro- vačkog vlastelinskog roda. U tom sam smislu slikaru atribuirao nekoliko djela koja

1. – ako se atribucije prihvate kao pouzdane – bitno dopunjuju njegov opus.6 Nove bih Petar Mattei, Poklonstvo kraljeva, atributivne prijedloge započeo sa slikom Poklonstvo kraljeva izloženom u Biskupskoj Dubrovnik, Biskupska palača (foto: Paolo Mofardin) palači u Dubrovniku (sl. 1). Ona pokazuje sve odlike Matteijeve umjetnosti koje je spominjao F. M. Appendini: izravno ili neizravno korištenje predložaka, osciliranje Petar Mattei, Adoration of the Magi, Dubrovnik, Episcopal Palace u kvaliteti, skroman crtež te ponavljanje istih ili veoma sličnih svetačkih likova, u prvom redu Bogorodice. Upravo prikaz Bogorodice i Djeteta u njezinu krilu na slici u Biskupovoj palači pripada tipologiji kojom se Mattei koristio slikajući dvije alego- rijske figure u Moćniku katedrale. Nije riječ samo o istovjetnim licima, nego sličnost nalazimo i u načinu na koji je oblikovana draperija koju je slikar pokušao oživjeti i osloboditi težine, naglašavajući tjelesnost likova. Alegorija vjere (sl. 9) i Alegorija mu- čeništva (sl. 8) u Moćniku neosporno su Matteijevi autografi koje je radio s najvećim ambicijama jer je narudžba zaista bila prestižna. Ona potvrđuje da ga je dubrovačka elita prihvatila što mu je otvorilo put prema drugim narudžbama jer su katedrala i njezin Moćnik ne samo središte vjere nego i ogledalo ukusa dubrovačke sredine. Ne smije se zanemariti uloga velikog potresa 1667. koji je poljuljao snagu Dubrovačke Republike na svim poljima, pa i u umjetnosti. U obnovi grada i okolnih naselja nije uvijek bilo moguće angažirati važne umjetnike iz talijanskih središta. Kada se pažlji- vije pogledaju zidne slike Gaetana Garcije i kad se odmaknemo od dekorativnog i svečanog karaktera velikih kompozicija koje prekrivaju zidove svetišta u isusovačkoj crkvi u Dubrovniku, „rastužit” će nas njihova skromna umjetnička razina. Nastale gotovo u cjelini i u detaljima prema grafičkim predlošcima, te slike otkrivaju ogra- ničene izražajne mogućnosti doseljenog majstora, ali i ograničenost naručitelja koji

2. Petar Mattei, Bogorodica s Djetetom ukazuje se sv. Stanislavu Kostki, Dubrovnik, crkva Sv. Ignacija (foto: Paolo Mofardin) Petar Mattei, Virgin and the Child Appearing to St Stanislaus Kostka, Dubrovnik, church of St Ignatius

su željeli opremiti crkvu, no, u tom trenutku više nisu imali mogućnosti da za izradu monumentalnih djela angažiraju majstora koji posjeduje vlastitu invenciju i zreli ru- kopis prepoznat i priznat u vlastitoj sredini. O slici Poklonstvo kraljeva opširnije je pisao zaslužni istraživač dubrovačkih sta- rina Ante kanonik Liepopili 1930. godine navodeći da je izložena u kapeli Sv. Ber- narda. Autor je sliku iscrpno opisao: „Slika Poklonstvo triju kraljeva od nepoznatog auktora. Izrađena je na platnu i predstavlja Gospu s djetetom Isusom gdje sjedi na podiumu i prima poklone kraljeva. Pred njom na tle položio je svoj pehar crni kralj klečeći in actu adorationis, dok mu jedan paž straga drži kraj dugog kraljevskog

plašta. Iza njega stoje druga dva kralja na nogama, jedan sa čalmom na glavi, mlad, rumenih obraza, imajući za sobom svog crnca paža, koji mu drži pehar za poklon, a treći postariji u bijeloj bradi uzimlje svoj dar iz ruke svoga paža, da ga Isusu prinese. Sva tri kralja imaju krunu na glavi. Osim spomenutih figura naslikan je uz Gospu i sv. Josip, a u pratnji kraljeva pri desnom rubu slike i jedan konj komu paž drži uzdu. Pozadina slike: jedan veliki stup i terasa prekrivena strehom. Slika je visoka 180 cm, duga 246 cm.”7 Sliku je nakon toga, 1956. godine analizirao Grgo Gamulin posve- tivši joj manju studiju u splitskom časopisu Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. Gamulin je tom prigodom, uz ostalo, zabilježio sljedeće: „Visoko u desnom kraku transepta dubrovačke katedrale visi velika slika, koja prikazuje Poklonstvo kraljeva. U neposrednom susjedstvu jedne slike Carletta Caliarija i ostalih slika venecijanske škole ona djeluje neobično svojim hladnim koloritom. Osjeća se kao da je neko stra- no tijelo ušlo u ovaj lijepi barokni prostor ispunjen slikama toplih tonaliteta. Slika djeluje uistinu hibridno već u prvi mah. No, ona i jest djelo neobičnog i hibridnog dodira: srednjotalijanskog akademskog manirizma i mletačke škole. Taj je dodir, kao što je poznato, u samoj Veneciji ostvario Giuseppe Salviati oko sredine cinquecenta.”8 Odredivši sliku kao djelo Giuseppea Salviatija, zaključuje da je nastala u drugoj po- lovici petog desetljeća 16. stoljeća.9 Nakon toga se o slici nije opširnije pisalo. Poput brojnih drugih umjetnina nepotrebno je uklonjena iz katedrale te je bila izložena u staroj zbirci umjetnina u prizemlju Biskupske palače, a potom pohranjena u Biskup- skim čuvaonicama. U tekstu o slikarstvu u dubrovačkoj katedrali Poklonstvo kraljeva nisam analizirao, ali sam u kratkoj legendi u katalogu slika zabilježio da je djelo ne- poznata majstora (pripisano Giuseppeu Salviatiju) te da se može datirati u kasno 16. ili 17. stoljeće.10 Gamulinov atributivni prijedlog prihvatili su, u popratnoj legendi, postavljači umjetnina u novom stalnom postavu Biskupske palače koja je otvorena 2019. godine. Uz to se polazilo od pretpostavke da je slika pripadala zbirci Raspi u Veneciji koju je zbog dugova preuzeo kanonik Bernard Giorgi (Đurđević) i potom, uz brojne druge slike, i nju darovao dubrovačkoj katedrali. No, ona nije pripadala navedenoj zbirci i ne navodi se u Đurđevićevoj darovnici.11 Kompozicija slike Poklonstvo kraljeva jest provincijska, zatrpana likovima i usputnim detaljima koji ne doprinose narativnoj živosti, nego u prvom redu popu- njaju prostor. Bogorodica s Isusom sjedi na tronu ispred zida sa stupom i sjenicom. Njihova je konstrukcija labava, oblikovana poput kulise, preuzeta sa slika uglednih majstora koje je Mattei vidio i slobodno umetao u svoja djela. Uz Bogorodicu je i vremešni sv. Josip koji komunicira s dječakom koji se, smiono ali nevješto, tijelom i glavom okreće prema njemu. Na drugoj su strani slike, u slobodnom prostoru ispred nebeskog plavetnila poredani kraljevi Baltazar, Gašpar i Melkior s paževima u ra- skošno ukrašenoj odjeći, jedan s okrunjenim turbanom (čalmom), a dvojica sa zlat- nim krunama, dok njihovi paževi nose posude s darovima. Te su posude neobičnog oblika i neproporcionalno velike. Prvi pred Svetu obitelj stupa tamnoputi Baltazar s tamnoputim pažem koji u rukama drži bijelu posudu sa smirnom, mladi Gašpar već je odložio višestranu, zlatnu posudu s tamjanom, dok je vremešni, bjelobradi Melki- or u društvu s pažem koji nosi kružnu posudu od zlata koju će darovati novorođe- nom Djetetu. Njezina je površina ukrašena viticama. Uz rub slike prikazan je konj sa starcem uz njega, što možda asocira na sv. Martina, dok u sredini slike živahan dječak štapom pridržava Baltazarov bijeli krzneni plašt. Likovi Bogorodice i Djeteta mogu se u tom obliku vidjeti i na dvjema oltarnim palama koje sam pripisao Matteiju: Bogorodica s Djetetom i sv. Filipom Nerijem u cr- kvi Gospe od Milosrđa na Lapadu te Bogorodica s Djetetom, sv. Sergijem i sv. Bakhom iz župne crkve u Pridvorju u Konavlima.12 Smiju li se navedenim djelima priključiti još četiri slike u Dubrovniku, Topolu u zaleđu Slanog, u Postranju/Martinovićima u Župi dubrovačkoj te u Stonu i Malom

3. Stonu? To su slike Bogorodica s Djetetom ukazuje se sv. Stanislavu Kostki u crkvi Sv. Petar Mattei, Gospa od Karmela Ignacija u Dubrovniku, oltarna pala Gospa od Karmela sa sv. Rokom, sv. Liberanom, sa sv. Rokom, sv. Liberanom, sv. Alojzijem Gonzagom i sv. sv. Alojzijem Gonzagom i sv. Onofrijem (?) u crkvi Sv. Liberana u Stonu, pala Bogo- Onofrijem (?), Ston, crkva Sv. rodica od Presvetog Ružarija u crkvi u Topolu, pala Uznesenje Blažene Djevice Marije Liberana (foto: Radoslav Tomić) u župnoj crkvi Velike Gospe u Postranju/Martinovićima u Župi dubrovačkoj te slika Petar Mattei, Our Lady of Carmel Bogorodica s Djetetom, sv. Vlahom i sv. Lukom na oltaru u župnoj crkvi Sv. Antuna with St Rochus, St Liborius, St Aloysius Opata u Malom Stonu.13 Gonzaga, and St Onuphrius (?), Ston, Slika Gospe od Karmela sa sv. Rokom, sv. Liberanom, sv. Alojzijem Gonzagom i sv. church of St Liborius Onofrijem (?) u stonskoj crkvi Sv. Liberana (sl. 3) rađena je sa znatnim autorskim ulogom, ali usprkos tomu ona je svojevrsni patchwork složen od niza likova posuđe- 4. nih iz raznih likovnih izvora. Prema dosadašnjim istraživanjima, stonska slika naru- Petar Mattei, Bogorodica od čena je za oltar Bezgrešnog začeća koji je u crkvi Sv. Liberana dao podignuti Nikola Presvetog Ružarija, Topolo, crkva Male Gospe (foto: Vedran Milihnić iz Dubrovnika. U oporuci pisanoj 13. kolovoza 1712. godine u Malom Sto- Duvnjak) nu on ostavlja 100 dukata za nabavu pale za navedeni oltar koji se nalazi sučelice Petar Mattei, Our Lady of the Holy oltaru Gospe od Ružarija. Kancelar je dopisao da je pokojnikova želja ispunjena i Rosary, Topolo, church of the da je slika postavljena na žrtvenik.14 To je vrijeme prije Matteijeva angažmana u Nativity of Our Lady katedrali i crkvi Sv. Vlaha u Dubrovniku, ali svakako u punini njegovih zrelih go- dina. Usporedimo li likove Bogorodice u crkvi Sv. Liberana u Stonu, i u Sv. Ignaciju u Dubrovniku s Alegorijom mučeništva u Moćniku katedrale, onda se, s velikom sigurnošću, može govoriti da su sve slike radovi Petra Matteija. Možda je još ambicioznija oltarna pala Bogorodica od Presvetog Ružarija u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa) u Topolu u zaleđu Slanoga izložena na jednostavnom drvenom, polikromiranom oltaru (sl. 4). Iako se Bogorodičino lice neznatno razlikuje od navedenih, njezin lik u cjelini ponavlja Matteijevu tipologi- ju koja se susreće i na Alegorijama u Moćniku i na oltarnim palama s prikazima

5. Petar Mattei, Uznesenje Blažene Djevice Marije, Postranje/ Martinovići u Župi dubrovačkoj, župna crkva Velike Gospe (foto: Ivica Kipre) Petar Mattei, Assumption of the Blessed Virgin Mary, Postranje/ Martinovići in Župa Dubrovačka, parish church of the Assumption

Bogorodice. Čini se da su varijacije na temu bile Matteijeva programatska strate- gija i da se samo na taj način može razumjeti dosljedno ponavljanje u oblikovanju kompozicija i likova, korištenju identičnog kolorita te u upotrebi svjetla. Mattei se ugledao na protagoniste talijanskog slikarstva na način da je uzimao i primjenjivao njihove invencije. Taj „zdravi egoizam pretpostavlja da imitiranje nema svrhu da se izradi doslovna kopija drugih, nego da se na taj način, slijedeći druge, oblikuje vla- stiti rukopis.”15 Na pali u Topolu iznenađenje predstavlja ciklus od petnaest otajstava Presvetog Ružarija koji uokviruje središnji prizor. U tim malim prizorima otajstava naslikanim gotovo monokromnim, smeđim bojama Mattei pokazuje znatnu vještinu oblikovanja. To je oblikovanje vješto i uvjerljivo na svim razinama, od kompozicije do likova koji se spontano i uvjerljivo kreću na pozornici, u međusobnom suodno- su koji nadilazi krutost preuzetih šablona i otvara prostor emocionalnim relacijama prikazanih likova. I ovdje je Mattei mogao posegnuti za modelima (Pohođenje upu- ćuje na Carla Marattija), ali je te predloške preobrazio, uspijevajući uvjerljivo prika- zati složene događaje iz Marijina i Kristova života. Ne smije se previdjeti da je lik sv. Dominika u Topolu slijedio – u prvom redu u oblikovanju lica i u eleganciji vitkog tijela – svetački lik s Marattijeve pale u Norciji na kojoj su na isti način postavljena i Presveta otajstva. Takve slike nije radio isključivo Maratti, nego i njegovi sljedbenici te imitatori koji su, poput Matteija, preuzimali njegova rješenja preoblikujući ih i prilagođavajući vlastitim kreativnim mogućnostima. Ipak, ne bi se smjelo zatvoriti oči i pred drugim umjetnicima koji su na njega mogli imati utjecaja, u prvom redu Luka Giordano, kod kojeg je, prema starijim piscima, Mattei i učio. Za sliku u crkvi Male Gospe u Topolu može se upozoriti na Giordanovu palu Bogorodica od Presveto- ga Ružarija sa sv. Antunom Padovanskim, Franjom Asiškim, Dominikom, Katarinom, Ružom i Gertrudom (Crispano kraj Napulja, župna crkva S. Gregorio Magno, 1672.)

6. na kojoj je sv. Dominik mogao biti poticaj za Matteijevo rješenje u Topolu, u impo- Petar Mattei, Bogorodica s staciji lika i u oblikovanju živahna lica prikazana u profilu.16 Upravo od Giordana Djetetom, sv. Vlahom i sv. Lukom, Mali Ston, župna crkva Sv. preuzeo je Mattei tipologiju anđeoskih likova svjetlije kose, bucmastih tijela i vedrih Antuna Opata (foto: lica kojima je ispunjao i dopunjao svoja djela; uostalom, varijacije na temu anđela Paolo Mofardin) velika su tema barokne umjetnosti koja nije mogla zaobići ni slikara u Dubrovniku. Petar Mattei, Virgin with the Child, Sliku Bogorodica s Djetetom ukazuje se sv. Stanislavu Kostki u crkvi Sv. Ignaci- St Blaise, and St Luke, Mali Ston, ja (sl. 2) publicirao sam 2006. godine. Riječ je o pojednostavnjenoj kopiji prema parish church of St Anthony the oltarnoj pali Carla Marattija u crkvi S. Andrea al Quirinale u Rimu. Zapravo se u Abbot

7. Petar Mattei, Bogorodica s Djetetom i sv. Bernardom, Dubrovnik, katedrala (foto: Paolo Mofardin) Petar Mattei, Virgin and the Child with St Bernard, Dubrovnik Cathedral

crkvi i samostanu u Dubrovniku čuvaju dvije kopije prema Marattijevoj slici u Rimu koja je bila naručena 1676., a dovršena tek 1687. godine. U tom je razdoblju Ma- ratti bio iznimno zaposlen, pa njegov prijatelj i biograf Pietro Bellori navodi da je 1680. – 1681. godine izrađivao dvadeset dvije slike, medu kojima su najbrojnije bile velike oltarne pale. Nakon toga slikar je bio toliko iscrpljen da su ga liječili, prema tadašnjim uobičajenim postupcima, ispuštanjem krvi. Bolest i liječenje uvjetovali su da je slikar kasnio s ispunjenjem dogovorenih obveza. Veća dubrovačka slika ne slijedi potpuno izvornik, ali poštuje osnovnu kompozicijsku ideju i prenosi odlike

8. baroknog klasicizma koji je upravo tih godina Maratti promovirao u nizu djela. S Petar Mattei, Alegorija mučeništva, obzirom na to da je rimska slika bila dovršena tek 1687. godine, i njezina se kopija u Dubrovnik, Moćnik katedrale (foto: Paolo Mofardin) Dubrovniku može datirati tek nakon toga, vjerojatno u prva desetljeća 18. stoljeća.17 Oltarna pala Uznesenje Blažene Djevice Marije u crkvi Velike Gospe u Marti- Petar Mattei, Allegory of Martyrdom, reliquary chapel of the Dubrovnik novićima/Postranju u Župi dubrovačkoj18 (sl. 5) u prvi mah ne pokazuje odlike Cathedral Matteijeva rukopisa. U načelno složenoj kompoziciji uočava se niz nejasnoća, pa 9. i nesporazuma koji odaju da je riječ o djelu slikara iz provincije. U gornjem dije- Petar Mattei, Alegorija vjere, lu pale Bogorodicu na nebu okružuje skupina anđela, dok su u donjoj, zemaljskoj Dubrovnik, Moćnik katedrale stvarnosti oko prazne, mramorne grobnice, okupljeni apostoli. U skupini apostola (foto: Paolo Mofardin) gospodari sv. Petar patetična lica koji u rukama drži bijelu plahtu s cvijećem,19 dok Petar Mattei, Allegory of Faith, je izdvojen u prednjem planu sv. Pavao s knjigom i mačem. Međutim, treba pogle- reliquary chapel of the Dubrovnik dati nebesko plavetnilo naslikano kao obojena ploha bez dubine na koje su, poput Cathedral kolaža, „nalijepljeni” likovi Bogorodice i svetaca u punom volumenu. Ono povezuje sliku u Postranju s Matteijevim djelima u Moćniku dubrovačke katedrale. Uz to i likovi anđela povezuju sva njegova djela: riječ je o bucmastim likovima najčešće svijetle kose razdijeljene u pramenove, vedrih lica i razdvojenih prstiju na rukama koje se šire u prostoru.

Manja oltarna pala u Malom Stonu (sl. 6) inferiorniji je rad, ali se likovi Bogo- rodice s Djetetom ponavljaju, doduše u nemarnijem obliku, kao i likovi anđela pri vrhu. Ideju da sv. Luku prikaže kako portretira Bogorodicu mogao je Mattei preuzeti s pale Svi sveti u crkvi Domino u Dubrovniku koju je naslikao Andrea Vaccaro.20 Ako bismo posegnuli za morelijanskim motivom na Matteijevim slikama, onda to može biti oblikovanje dlana. Nije riječ isključivo o modelaciji, nego i u položaju dlana blago raširenih prstiju koje u doslovnom obliku ponavlja na prikazu Alegorije vjere, na sv. Dominiku u Topolu, sv. Filipu Neriju u Gospi od Milosrđa, sv. Bernardu u katedrali (sl. 7), sv. Stanislavu Kostki u Isusovaca te na likovima sv. Liberana i sv. Alojzija Gonzage u Stonu. Takva bi se nizanja i usporedbe mogli nastaviti i preko drugih rješenja na slici, ali je očigledna sličnost vidljiva. Možemo se zapitati jesu li neke slike koje je Mattei vidio u Dubrovniku mogle utjecati na njega. U prvom redu to bi se moglo odnositi na dvije oltarne pale Andrea Vaccara u crkvi Karmen i Domino koje su likovnom vrijednošću morale privući njegovu pozornost. Iako se ne mogu uočiti izravni poticaji, čini se da bi lik sv. Petra na slici Uznesenja u Župi mogao pripadati galeriji koju je Vaccaro izradio na slici Svi sveti u crkvi Domino. Predložena (re)konstrukcija kataloga djela Petra Matteija proširuje spoznaje o načinu rada slikara koji je krajem 17. i početkom 18. stoljeća živio i stvarao u Du- brovniku. Njegove slike otkrivaju da se u svojem radu ugledao na poznate talijanske umjetnike, u prvom redu na radove Luke Giordana, Carla Marattija i Guida Renija, iako ne bi trebalo isključiti i mogući utjecaj mletačkog slikarstva kasnog 17. stoljeća. Navedenim dopunama dobio se jasniji uvid u njegova slikarska djela rasuta u Du- brovniku i u drugim krajevima Dubrovačke Republike od Pridvorja u Konavlima do Stona na Pelješcu i otoka Mljeta.

BILJEŠKE 1 FRANCESCO MARIA APPENDINI, Notizie istorico-critiche 5 KRUNO PRIJATELJ, Matteijeva slikarska dekoracija dubrovačke sulle antichita storia e letteratura de’ Ragusei I-II, Dalle stampe riznice, Situla, 14-15 (1974.), 387–389; ISTI, Barok u Dalmaciji, di Antonio Martecchini, Ragusa, 1802. – 1803. Citiram prema u: Anđela Horvat – Radmila Matejčić – Kruno Prijatelj, Barok hrvatskom izdanju. Usp. ISTI, Povijesno-kritičke bilješke o sta- u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., 77–85; ISTI, Restaurirane slike Pe- rinama, povijesti i književnosti Dubrovčana, (prev. Ante Šoljić), tra Matteija na koru dubrovačke crkve sv. Vlaha, Anali Zavoda Dubrovnik, 2016. (prijevod izdanja iz 1802.). za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 26 (1988.), 77–85.; 2 FRANCESCO MARIA APPENDINI (bilj. 1, 2016.), 525; RA- VLADIMIR MARKOVIĆ, Zidno slikarstvo 17. i 18. stoljeća u DOSLAV TOMIĆ, Slike u crkvi sv. Vlaha, u: Zborna crkva sv. Dalmaciji, Zagreb, 1985., 48–55; RADOSLAV TOMIĆ, Dubro- Vlaha u Dubrovniku (ur. Katarina Horvat-Levaj), Dubrovnik- vački slikari Benedikt (Benko) Stay i Petar Mattei – dokumenti Zagreb, 2017., 264. i prijedlozi za nova djela, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 3 Palu koja je izložena na oltaru u drugoj južnoj kapeli Kruno 31 (2007.), 111–120; ISTI (bilj. 2, 2017.), 250 –265. Prijatelj pripisao je Gaetanu Garciji. Usp. KRUNO PRIJATELJ, 6 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 5, 2007.), 111–120; ISTI, Slikarska Garcijine freske u dubrovačkoj isusovačkoj crkvi, Peristil, 16-17 djela u katedrali, u: Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (ur. (1973. – 1974.), 100–101. Katarina Horvat-Levaj), Dubrovnik-Zagreb, 2014., 307; ISTI 4 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Slovnik umjetnikah jugosla- (bilj. 2, 2017.), 263–265; ISTI, Slikar Petar Mattei u Dubrovni- venskih, svezak III, Zagreb, 1859., 248. Pijaristi su u to doba bili ku i Konavlima, Zbornik Muzeja i galerija Konavala, 1 (2021.), u isusovačkom samostanu i crkvi Sv. Ignacija. 246–258.

7 ANTE LIEPOPILI, Dubrovačka katedrala i njezine slike, Dubrov- 18 MILAN MAJIĆ, Crkva Gospe Velike u Postranju, Zbornik Župe nik, 1930., 17. dubrovačke, 1, Župa dubrovačka, 1985., 57–58. Današnja crkva 8 GRGO GAMULIN, Poklonstvo kraljeva od Giuseppe Salviatija u potječe iz 1888. godine, kada je obnovljena i proširena starija katedrali u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, koja se spominje u izvorima nakon popisa štete od potresa 1667. 10 (1956.), 204–210; ISTI, Stari majstori u Jugoslaviji I, Zagreb, godine u kojoj je teško stradala. Crkva se spominje i prije. U 1961., 109–111, table XLIV-XLV. identifikaciji slike pomogli su mi Julijana Brautović i Ivica Kipre koji mi je, uz to, osigurao fotografiju slike i mramornog, umjet- 9 GRGO GAMULIN (bilj. 8, 1956.), 209. nički vrijednog oltara na kojem je izložena. Koristim se prigo- 10 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 6, 2014.), 503. dom da dubrovačkim kolegama iskreno zahvalim. 11 ANTE LIEPOPILI (bilj. 7). Izbor i postav slika vodili su Josip 19 Uznesenje Bogorodice s otvorenim grobom oko kojeg su okuplje- Belamarić i Ivan Viđen. ni apostoli prikazali su Agostino Carracci i Annibale Carracci. 12 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 5, 2007.), 111–120; ISTI (bilj. 6, Matteiju su obje mogle biti poticajne. Usp. LA PINACOTECA 2021.), 252. NAZIONALE DI BOLOGNA. Catalogo generale delle opere espo- 13 Sliku je reproducirao Vinicije Lupis kao djelo „domaćeg slikar- ste. (a cura di Carla Bernardini, Rosalba D’Amico, Giovanna Degli stva XVIII. stoljeća dubrovačkog slikarskog kruga.” Usp. VINI- Esposti, Angelo Mazza, Massimo Medica, Carla Pirani; introduzi- CIJE B. LUPIS, Sakralna baština Stona i okolice, Ston, 2000. 121, one Andrea Emiliani), Bologna, 1987., 138, kat. jed. 197, 140–141, F. 86. Niža likovna razina potvrđuje nestabilnost njegova ruko- kat. jed. 201. Bogorodičin otvoren grob s ružama koje u rukama pisa, što je u ovom slučaju moglo biti povezano s narudžbom za drže anđeli prikazan je i na slici Uznesenja (Washington, National crkvu u manjoj sredini. Gallery) koja se pripisuje Nicolasu Poussinu ili Charlesu Mellinu. Usp. ANTHONY BLUNT, Poussin, London, 1995., 429; JACQUES 14 PAVAO GLUNČIĆ, Iz prošlosti grada Stona XIV-XIX vijeka, THUILLIER, Poussin, Milano, 1974., 116, kat. jed. B 28. Blunt je Spomenik SANU, CXI (1961.), 98; VINICIJE B. LUPIS (bilj. 13), atribuciju Poussinu postavio 1960., a 1962. godine prihvatio Denis 121–123. Mahon. Ikonografija Bogorodičina groba s cvijećem povezana je 15 MARIJE OSNABRUGGE, In Italien Karriere machen: Der flämis- sa sv. Tomom koji nije vjerovao u njezino uznesenje te je otvorio che Maler Michele Desubleo zeischen Rom, Bologna und Venedig grob u kojem nije bilo njezino tijelo, nego ljiljani i ruže. Uznesenje (ca. 1624 - 1664) by Stefania Girometti, The Burlington magazine, s otvorenom mramornom grobnicom naslikao je i Lorenzo Luzzo Vol. 165, No. 1444 (July 2023), 807. Autorica citira mišljenja Gio- u Zadru početkom 16. stoljeća. vannija Pietra Bellorija, Elisabeth Crooper i Jessice Popp. 20 KRUNO PRIJATELJ, Dvije slike Andrea Vaccara u Dubrovniku, 16 ORESTE FERRARI – GIUSEPPE SCAVIZZI, Luca Giordano III, u: Kruno Prijatelj, Studije o umjetninama u Dalmaciji 1, 1963., Napoli, 1966. 71–73; RADOSLAV TOMIĆ, Andrea Vaccaro: novi podaci i za- 17 U samostanu se čuva i umanjena verzija ovalnog formata skro- pažanja o njegovim slikama u Dubrovniku, Radovi Instituta za mnije likovne vrijednosti. Usp. RADOSLAV TOMIĆ, Slikar povijest umjetnosti, 35 (2011.), 125–130. Carlo Maratta – dalmatinsko podrijetlo i odjeci u Dubrovniku, Peristil, 49 (2006.), 80–81.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

11-20 od 50

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.