Preskoči na sadržaj
Ars Adriatica Traži

Radoslav Tomić – In memoriam

DOI 10.15291/ars.4654

Preuzmi PDF

Svezak 14 (2024)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Nikola Jakšić Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru njaksic@unizd.hr Korespondentni autor

U Splitu je u nedjelju, 17. ožujka 2024. nakon teške bolesti u 68. godini preminuo akademik Radoslav Tomić, povjesničar umjetnosti, vodeći hrvatski stručnjak za figuralnu umjetnost renesanse i baroka. Započeo je svoje djelovanje u Splitu kao muzealac, a zatim kao konzervator u službi zaštite spomenika kulture, a potom kao istraživač u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Od 1997. godine bio je prof. za umjetnost baroka na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 2010. godine je redoviti član HAZU-a. Autor je vrijednih izložbenih projekata: o umjetničkoj baštini Kotorske biskupije 2009., o djelima mletačkog slikarstva u Dalmaciji 2011., te o slikarstvu talijanskog baroka u Hrvatskoj 2015. Autor je više knjiga: o baroknim oltarima u Dalmaciji 1995., o splitskoj slikarskoj baštini u razdoblju mletačke vladavine 2002., o Lottovu portretu Tome Nigera 2021. U ediciji Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije obrađuje novovjekovno slikarstvo i skulpturu zadarske dijeceze. Posljednjom knjigom Znakovi identiteta. Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici (2021.) sintetizira svoja dugogodišnja istraživanja.

Radoslav Tomić, renesansa, barok, slikarstvo, kiparstvo

2. Uz Predgovor prilaže i vrlo vrijedan tekst pod naslovom: „Slikarstvo talijanskog Venecija 2008., sa studentima baroka u Hrvatskoj” što je kod nas prvi cjeloviti pregled spomenutog fenomena. u crkvi San Giorgio Maggiore (foto: M. Zornija) Upozorava ujedno na činjenicu kako se u baroknom razdoblju uz neizostavne na- rudžbe za sakralne prostore pojavljuju i one s drukčijom motivacijom, a to su svje- Venice 2008, with students in the church of San Giorgio tovne teme koje su nerijetko povezane s pojavom privatnih zbirki, čija je građa, na- Maggiore žalost, s protokom vremena uglavnom raspršena ili uništena. Valja uz alegorijske i mitološke teme posebno istaknuti portrete uglavnom visokih crkvenih prelata po Dalmaciji. U svakom slučaju, pred promatračem i čitateljem nižu se djela brojnih ta- lijanskih slikara iz razdoblja baroka, rokokoa i klasicizma, kao što su: Giovanni Lan- franco, Andrea Vaccaro, Sebastiano Ricci, Francesco Fontebasso, Matteo Ponzone, Pietro Ferrari, Nicolas Regnier, Gregorio Lazzarini, Johann Carl Loth, Bartolomeo Litterini, Andrea Vaccaro, Pietro Liberi, Antonio Molinari, Carlo Maratta, Federico Banković, Girolamo Brusaferro, Nicola Grassi, Michele Pagano i drugi. Kad je riječ o izložbama održanima izvan prostora Republike Hrvatske, ističu se ona u Vatikanskim muzejima iz godine 1999. pod naslovom Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost koju prati monumentalni katalog I Croati – cristianesimo, cultu- ra, arte te ona koja je 2001. godine održana u Veneciji pod naslovom Tesori de- lla Croazia – restaurati da Venetian Heritage INC. U dvorcu Écouen nedaleko od Pariza održana je 2004. godine izložba Hrvatska renesansa u čijem katalogu Tomić ponovno obrađuje najvažnija renesansna slikarska ostvarenja sačuvana u Hrvatskoj. Kao vrstan poznavatelj novovjekovne likovne umjetnosti svoje je znanstvene priloge

objavljivao u renomiranim domaćim i inozemnim časopisima: Prilozi povijesti um- jetnosti u Dalmaciji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Ars Adriatica, Peristil, Arte Veneta, Arte Cristiana, Paragone i drugi. Sudjelovao je, dakako, i na brojnim znanstvenim skupovima koje, čini nam se, nije potrebno nabrajati. Uz već spomenute tekstove u katalozima važnih izložbi, Tomić je zarana počeo pisati i monografije o umjetninama seicenta i settecenta u Dalmaciji. Prva u nizu je ona pod naslovom Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Matica hrvatska, 1995. Time je obradio do tada u nas relativno zanemarenu granu mletačke umjetnosti koja je u dalmatinskim sakralnim interijerima ostavila brojne spomenike. Mnogi su mletački kipari sudjelovali u ostvarenju toga bogatog opusa, a Tomić je manirom iskusna istra- živača i pravog connoisseura proširio i produbio poznavanje njihova opusa. Riječ je o kiparima kao što su: Francesco Cavrioli, Tommaso Rues, Giovanni Comin, Michele Fabris Ongaro, Giovanni Bonazza, Paolo Callalo, Bernardo Tabacco, Francesco Ca- bianca, Giuseppe Gropelli, Alvise Tagliapietra, Giovanni Maria Morlaiter i Giuseppe Torretti. Njihovim se ostvarenjima vraćao i poslije, u idućim studijama i knjigama. Zatim slijedi 2002. godine knjiga posvećena slikarstvu pod naslovom: Splitska sli- karska baština – Splitski slikarski krug u doba mletačke vladavine, koja svojim naslovom jasno definira temu u prostoru i vremenu. U njoj je obuhvaćena cjelokupna slikarska baština brojnih splitskih crkva i institucija nastalih u stoljećima mletačke vlasti. Posebnu je monografiju Tomić posvetio najkvalitetnijemu dalmatinskom portre- tu, onomu skradinskog i trogirskog biskupa Tome Nigera pod naslovom: Lorenzo Lotto, portret Tome Nigera u Splitu, Split, 2021. U njoj razrađuje sve poznate činjeni- ce iz Nigerova života ističući posebice iznimnu vrijednost ovoga, nadasve vrijednoga slikarskog djela, pokazujući vrsnoćom svojeg pristupa temeljito poznavanje materije kojom se bavi. Svoja dugogodišnja istraživanja barokne umjetnosti, posebice slikarstva i kipar- stva sintetizira u svojoj posljednjoj, a nadasve važnoj knjizi: Znakovi identiteta. Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici, Split – Zagreb, 2021. Riječ je, dakle, o umjetničkoj baštini baroknog raz- doblja tješnje povezanoj s čašćenjem lokalnih kultova. U uvodu Tomić postavlja pi- tanja: „Je li Dalmacija samo zemljopisni pojam ili je među njezinim žiteljima posto- jao osjećaj zajedničke pripadnosti i međusobne povezanosti? Je li postojala svijest o jedinstvu – narodnosnom, vjerskom, kulturološkom – koja je na bilo koji način mogla utjecati na umjetničke procese tijekom 17. i 18. stoljeća? Postoje li u umjetno- sti tematske cjeline, sadržajni, ikonografski i ikonološki programi koji su oblikovani u baroknom ključu, suvremenim likovnim jezikom?” Kao odgovore na postavljena pitanja možemo navesti ponovno njegove riječi iz 2015. godine: „Naputak Triden- tinskog sabora o obnavljanju kultova svetaca, naročito lokalnih svetaca, dalmatinska je crkvena zajednica i cijelo društvo prihvatilo kao neposredan poticaj ne samo za osnaživanje vjere nego istovremeno i za izgradnju komunalnog, regionalnog i na- rodnosnog identiteta zajednice.” Na tragu ovih promišljanja, u knjizi od gotovo 500 stranica s brojnim ilustracijama, podastire nam umjetničku baštinu povezanu s ča- šćenjem lokalnih svetaca. Za ovu je knjigu 2022. godine dobio Godišnju nagradu Splitsko-dalmatinske županije. Mnoge su teme koje je Tomić temeljitije obradio i protumačio povezane sa Zadrom, gdje je, kako je već prije istaknuto, djelovao kao profesor na studiju povijesti umjetnosti. Kao prvu valja spomenuti onu pod naslovom: Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u Dalmaciji. Prvi je autor koji razrađuje cjeloviti dalmatinski opus ovoga ka- snobaroknog slikara podrijetlom iz Venecije, a koji je u razdoblju od 1730. do 1754. djelovao u Zadru gdje su sačuvana neka od njegovih četrdesetak prepoznatih djela. Riječ je o slikaru epigonu u čijim se ostvarenjima ogledaju različiti utjecaji prethod- nika. Iako osrednjeg dosega, njegov je opus važan u povijesti dalmatinskog slikar-

stva svojega doba. Zadovoljavao je narudžbe za mnoge zadarske crkvene institucije (katedrala, Sv. Frane, Sv. Šime) i župska središta na zadarskom otočju (Ždrelac, Kali, Tkon, Sali…), a djela su mu sačuvana i izvan zadarskog ambijenta (Split, Trogir, Murer, Drid, Nin, Visovac, Hvar, Omiš). Na poticaj pok. zadarskog nadbiskupa msgr. Ivana Prenđe pokrenuta je edicija u više svezaka pod naslovom Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije u kojoj je sudjelovao sa svojim zadarskim kolegama na katalogiziranju i znanstvenoj obradi bogate sakralne baštine spomenute dijeceze. Svojim tekstovima sudjeluje u nekoliko svezaka (Zlatarstvo, Slikarstvo i Kiparstvo) s tim što je knjigu Kiparstvo II – od XVI. do XX. stoljeća, Zadar, 2008. napisao samostalno. Za nju je 2008. godine dobio Go- dišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević“. U spomenutim je svescima obradio brojna zlatarska, slikarska i kiparska djela, znatnije unapređujući poznavanje sakralne umjetničke baštine zadarske dijeceze u novom vijeku. Odgovorno tvrdim kao urednik edicije, da se bez njegova sudjelovanja ovaj zahtjevan projekt ne bi mogao ostvariti. U zadarskoj je sredini djelovao i kao član (a jedno vrijeme i predsjednik) Uprav- nog vijeća Stalne izložbe crkvene umjetnosti, i to kao predstavnik HAZU-a. U tom se svojstvu, zajedno s piscem ovog obituarija, prihvatio zahtjevnog zadatka reorga- nizacije stalnog postava Stalne izložbe. Na tom smo elaboratu radili do pred zadnje dane njegova života kada je, već shrvan bolešću, ipak uspio dovršiti preuzetu obvezu. Koja će biti daljnja sudbina toga našeg zajedničkog projekta, za sada nije poznato. Za svoj ukupan znanstveni opus Tomić je 2023. godine dobio Nagradu Grada Splita za životno djelo. Pamtit ćemo ga ponajprije kao vrsna i neumorna istraživača umjetničke baštine. Teško je naći mjesto, crkvu, umjetničku zbirku s prostora Dalmacije i Boke kotorske koju Tomić nije obišao i u kojoj nije dokumentirao građu. Njegova torbica koju je uvijek nosio preko ramena bila je opremljena nužnim rekvizitima istraživača, kao što su metar, bilježnica, olovka, povećalo, pa je u svakom trenutku bio spreman su- očiti se s novom umjetninom i o njoj zabilježiti najosnovnije podatke. Svugdje je bio rado viđen gost, jer je bio nadasve plemenita osoba, pritom uvijek dragocjen sugovornik i suradnik. Smrću Radoslava Tomića izgubili smo najboljeg poznavatelja novovjekovne um- jetnosti Dalmacije, vrsnog poznavatelja talijanskog kiparstva i slikarstva renesanse i baroka, nadasve draga prijatelja i nezamjenjiva suradnika. Gubitak je uistinu nena- doknadiv, i za obitelj, i za prijatelje, suradnike te, dakako, i za širu zajednicu. Zbogom dragi prijatelju!

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

91-100 od 137

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.