Preskoči na sadržaj
Ars Adriatica Traži

Magister a cisternis Jacobus Correr de Trano i Četiri bunara u Šibeniku

DOI 10.15291/ars.4337

Preuzmi PDF

Svezak 13 (2023)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec

U radu se raspravlja o šibenskoj komunalnoj cisterni, poznatijoj pod nazivom Četiri bunara. Na temelju ugovora sa Šibenčanima od 10. siječnja 1446. godine, počinje je graditi majstor Jakov Correr iz apulijskog grada Tranija, protomajstor korčulanske katedrale Sv. Marka. Postavlja se teza o vremenskom okviru u kojem je sklop Četiri bunara trebao biti sagrađen. Četiri bunara završena su najvjerojatnije nakon odlaska Jakova Correra iz Šibenika, najkasnije u prvoj polovini 1451. godine, krajem mandata šibenskog gradskog kneza Kristofora Marcella. S obzirom na to da Jakov Correr u Korčuli gradi komunalnu cisternu Tre pozzi, zbog određenih specifičnosti u izvedbi dovodi se u vezu gradnja Četiri bunara u Šibeniku i cisterne u Korčuli. Način gradnje i pozicija Četiri bunara pokazuju da je riječ o važnom dijelu šibenskih fortifikacija koji je, među ostalim, služio ojačavanju obrane gradskih vrata kod katedrale Sv. Jakova. Na sličan način, kao dio zapadnih gradskih fortifikacija, Jakov Correr gradi i cisternu Tre pozzi na Korčuli. Naknadne intervencije na terasi Četiri bunara izvedene su u mandatu šibenskih gradskih kneževa s kraja 16. i početka 17. stoljeća, Kristofora Canala i Andree Soranza.

Četiri bunara, Šibenik, Jakov Correr, cisterna, Kristofor Marcello, Korčula, Tre pozzi, fortifikacije
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Uvod

Uvod

Nekadašnji važni vodoopskrbni objekt šibenske komune (Cisterna magna Comu- nis), poznatiji pod nazivom Četiri bunara, u potpunosti je obnovljen 2008. godine nakon konzervatorsko-restauratorskog zahvata koji je počeo izradom projektne do- kumentacije 2004. godine. (Sl. 1) Tim povodom objavljen je rad autora Joška Ćuzele i Ive Šprljana u kojem je dan povijesni prikaz i faze gradnje Četiri bunara te opisan konzervatorsko-restauratorski zahvat.1 Na prostor Četiri bunara u najkraćim crtama osvrnuo se i Danko Zelić u svojem doktorskom radu objavljenom 1999. godine,2 a prije njega tek s nekoliko rečenica Grga Novak 1976. godine u zborniku objavljenom povodom 900. obljetnice prvog povijesnog spomena grada Šibenika, u kontekstu šire priče o problemima šibenske komune s vodom.3 Premda se čini da u vezi s gradnjom Četiri bunara manje-više nema znanstvenih nepoznanica, potrebno je malo bolje 1. osvijetliti odnose Šibenčana s majstorom Jakovom Correrom, koji je bio zadužen Pogled na terasu Četiri bunara za izgradnju Četiri bunara, kao i preciznije odrediti u kojem je točno vremenskom nakon konzervatorsko- okviru taj zadatak dovršen. Također je trebalo dovesti u vezu način gradnje Četiri restauratorskog zahvata (foto: T. Radečić) bunara u Šibeniku s načinom gradnje komunalne cisterne u gradu Korčuli, pozna- tije pod nazivom Tre Pozzi, istog majstora graditelja. Posebno su pitanje neki kasniji View of the terrace of the Four Wells after conservation and restoration zahvati na prostoru Četiri bunara, za vrijeme mletačke uprave nad Šibenikom, koji works do sada nisu bili predmetom pažljivije znanstvene analize.

Četiri bunara u Šibeniku

Majstor Jakov Correr, dogovor sa Šibenčanima i pitanje vremena gradnje Četiri bunara Opskrba Šibenika vodom bio je problem kojim su se, sudeći prema poznatim povijesnim izvorima, bavile i središnje mletačke vlasti. Tako je u dva navrata 1445. godine (17. siječnja i 17. travnja) dužd Franjo Foscari naložio šibenskom gradskom knezu da opskrbi grad pitkom vodom i obnovi gradske zidine, za što mu je dopu- stio da od sredstava komune u periodu od pet godina svake godine može potrošiti pet stotina malih libara.4 Štoviše, dužd u svojoj drugoj uputi od 17. travnja 1445. godine jasno kaže da „grad Šibenik pati od velike nestašice vode i da su je građani prisiljeni donositi s udaljenosti od pet do šest milja”.5 U tom trenutku već je posto- jala komunalna cisterna na šibenskom Velikom trgu između katedrale Sv. Jakova i Velike lože, ali o njoj osim jednog podatka iz dukale dužda Franje Foscarija od 6. siječnja 1432. godine u kojoj na standardan način odgovara na molbe Šibenčana, ne znamo ništa.6 Dužd je tom svojom odlukom ostavio mogućnost Šibenčanima da obnove uništenu cisternu koja je postojala kod nekadašnjeg samostana Sv. Fra- ne izvan gradskih bedema ili da poprave postojeću na Velikom trgu. O postojanju cisterne na mjestu nekadašnjeg samostana Sv. Frane izvan gradskih bedema zasad nemamo materijalnih potvrda, ali taj objekt pod nazivom cisterna in Borgo označen je na planu Šibenika iz 18. stoljeća anonimnog autora u zbirci povijesnih karata mletačke Dalmacije i Albanije iz Muzeja Correr u Veneciji, što do sada nije uoče- no.7 (Sl. 2) Inače, na planu Šibenika iz Muzeja Correr označene su sve tri navedene komunalne cisterne: Četiri bunara, cisterna na Velikom trgu i cisterna na mjestu nekadašnjeg samostana Sv. Frane. Majstor Jakov Correr iz grada Tranija u Apuliji u povijesnim dokumentima prvi se put spominje kao protomajstor gradnje korčulanske katedrale Sv. Marka 16. srp- nja 1441. godine.8 Dokument u formi prijepisa izvornog ugovora od 16. srpnja 1441. godine između Jakova Correra s jedne strane i korčulanskog biskupa, Kaptola i grad- skog kneza s druge strane, sačinjen je naknadno, 3. travnja 1446. godine i zapravo predstavlja potvrdu izvornog ugovora.9 U izvornom ugovoru iz srpnja 1441. godine majstoru Jakovu Correru nalaže se da se, nakon što završi radove na komunalnoj cisterni u Šibeniku, smjesta vrati na Korčulu gdje treba nastaviti gradnju katedrale koju, kako se vidi iz ugovora, već gradi neko vrijeme.10 Sljedeće, 1442. godine ispla- ćena mu je svota od četiri dukata za put u Šibenik.11 Budući da je Jakov Correr tek 10. siječnja 1446. godine formalno dogovorio posao sa Šibenčanima na izgradnji cisterne, ovi podatci bacaju sasvim drugo svjetlo na odnose Jakova Correra i Šiben- čana.12 Ti su odnosi nesumnjivo počeli mnogo prije nego što je gradnja šibenska Četiri bunara formalno ugovorena. Korčulani ponovno 30. prosinca 1446. godine traže od Jakova Correra da završi komunalnu cisternu u Šibeniku, u Šibeniku više ne prihvaća nikakav posao i vrati se radovima na korčulanskoj katedrali.13 Posljednji arhivski podatak o majstoru Jakovu Correru je od 4. veljače 1449. godine, kad mu se isplaćuje 90 dukata za radove na korčulanskoj katedrali i izričito napominje da se vratio iz Šibenika u Korčulu.14 Majstor Jakov Correr imao je vrlo povoljan ugovor sa Šibenčanima. Tako se Šibenčani obvezuju majstoru dati plaću od 90 dukata godišnje (počevši od dana kad s Korčule dođe u Šibenik), dati mu stan i platiti najam te osigurati materijal i radnike, a „ako ostane više od godinu dana raditi cisternu, mora imati svoju gore navedenu svotu u iznosu devedeset dukata godišnje za vrijeme kojeg će ostati duže od jedne godine.”15 Štoviše, Jakov Correr nije se u Šibeniku na gradilištu trebao pojaviti prije lipnja iste godine, a ako bi slučajno došao ranije, trebao je obavije- stiti šibenskog gradskog kneza. Jedina obveza koju je Jakov Correr preuzeo jest garancija da će cisterna biti čvrsta najmanje dvije godine nakon izgradnje te „ako

Četiri bunara u Šibeniku

2. Cisterna na mjestu nekadašnjeg samostana Sv. Frane na planu Šibenika iz mape Muzeja Correr (izvor: Fortezze /bilj. 7/, 18) Cistern on the site of the former monastery of St Francis on a map of Šibenik, portfolio of the Museo Correr

navedena cisterna ne bude čvrsta i postojana dvije uzastopne godine, obećao je da će doći s bilo kojeg mjesta popraviti cisternu o vlastitom trošku.”16 Jakov Correr nije bio zadužen za fine klesarske radove pa Šibenčani 11. ožujka 1447. godine sklapaju poseban ugovor za izradu bunarskih kruna s Markom Petro- vim iz Apulije i Jurjem Mihajlovim iz Zadra. Međutim, oni za razliku od Jakova Correra u pogledu trajanja radova imaju vrlo čvrst ugovor – majstori su se obvezali bunarske krune izraditi i dovesti u Šibenik u sljedećih šest mjeseci za što je jamac bio Juraj Dalmatinac.17 Pogledajmo što o vremenu gradnje Četiri bunara pišu prethodni autori. Pre- ma Grgi Novaku, Četiri bunara gradila su se od 1446. do 1453. godine.18 Godinu početka gradnje Novak logično povezuje s odredbama ugovora Jakova Correra sa Šibenčanima, ali za godinu završetka gradnje ne daje nikakve argumente. Danko Zelić datira gradnju Četiri bunara u period između 1446. godine i 1451. godine, ali ne daje dodatna pojašnjenja.19 Naposljetku, prema vremenu izgradnje Četiri bunara određuju se i Joško Ćuzela i Ivo Šprljan, koji očito prihvaćaju tezu Grge Novaka o intervalu od 1446. do 1453. godine, iako to izrijekom ne navode i ne citiraju autora.20 Treba napomenuti da nitko od prethodno navedenih autora nije uzeo u obzir arhiv- ski podatak o tome da se Jakov Correr najkasnije početkom 1449. godine iz Šibenika vratio na Korčulu, a on je bio zadužen za glavne građevinske radove na Četiri bu- nara. To ćemo u radu komentirati nešto poslije. Najprije ćemo obratiti pozornost na materijalne dokaze o tome kad su završeni radovi na Četiri bunara. Osim krilatog lava sv. Marka i grba šibenske komune s likom svetog Mihovila, na bunarskim krunama uklesani su i grbovi Jurja Valaressa, šibenskog kneza za či- jeg je mandata potpisan ugovor o gradnji Četiri bunara i njegova nasljednika Kri-

Četiri bunara u Šibeniku

stofora Marcella. Mandat šibenskog gradskog kneza Kristofora Marcella počeo je 1447. godine, a završio 1451. godine.21 Treba napomenuti da je u trenutku dok se sklapa ugovor za postavljanje bunarskih kruna na Četiri bunara, 11. ožujka 1447. godine, šibenski knez još uvijek Juraj Valaresso. Prema tome, godinu 1453. kao go- dinu dovršetka gradnje Četiri bunara možemo u potpunosti odbaciti, a jedino što iz materijalnih dokaza možemo zaključiti jest da su Četiri bunara završena najvjero- jatnije na samom kraju mandata šibenskog kneza Kristofora Marcella, u prvoj polo- vini 1451. godine.22 U prilog tomu govori i odluka mletačkog Senata od 15. ožujka 1450. godine o financijskoj pomoći Šibeniku u visini od dvije stotine libara kako bi se cisterna dovršila. Kako se u odluci kaže, na gradnju cisterne već je potrošeno dvije tisuće i dvjesto dukata.23 Ta je odluka u Senatu potvrđena još u dva navrata, u rujnu i listopadu iste godine.24 Očito su nakon te pomoći središnje mletačke države Četiri bunara u prvoj polovini 1451. godine konačno dovršena. Dakle, od trenutka sklapanja ugovora s majstorom Jakovom Correrom, 10. siječnja 1446. godine do do- vršetka gradnje Četiri bunara u prvoj polovini 1451. godine, nije proteklo manje od pet godina, što se slaže sa Zelićevom datacijom, tj. predloženim intervalom gradnje. Sad se na trenutak vratimo na (definitivni) odlazak majstora Jakova Correra iz Šibenika prije veljače 1449. godine, kad se posljednji put spominje u povijesnom dokumentu iz Korčule.25 Problem s tim dokumentom precizno datiranim 4. veljače 1449. godine jest što je to apsolutno posljednji dokument koji uopće spominje Jako- va Correra. Zbog „šutnje izvora” ne možemo znati je li on svoj dio posla u Šibeniku naknadno dovršio i pod kojim se uvjetima rastao sa Šibenčanima, tj. je li ispunio do kraja sve uvjete ugovora. Možemo samo opravdano pretpostaviti da je Četiri bunara dovršio netko drugi.

Četiri bunara u Šibeniku kao dio gradskih fortifikacija U javnobilježničkom spisu iz korčulanskog općinskog arhiva datiranom 9. lip- nja 1445. godine prvi put stoji da Jakov Correr, koji na Korčuli gradi katedralu Sv. Marka, izvodi i radove na glavnoj korčulanskoj komunalnoj cisterni.26 Cisterna se u Korčuli popularno zove Tre pozzi jer ima tri gotičke bunarske krune. Sagrađena je između dvostrukog pojasa gradskih bedema na zapadnoj strani Korčule, od Kneževe palače i Male i Velike kneževe kule do kule s Morskim vratima (Porta maris).27 Na toj je strani grada glavno pristanište srednjovjekovne i ranonovovjekovne korčulanske komune koja se u dokumentima spominje već u 13. stoljeću.28 Cisterna Tre pozzi u Korčuli kao glavni javni vodoopskrbni objekt bila je na taj način zbog svojeg položaja sastavni dio gradskih fortifikacija, što je pomalo neobično pozicio- niranje tako važnog infrastrukturnog objekta.29 Bilo koje probijanje zapadnog grad- skog bedema Korčule na tom mjestu značilo je otjecanje vode i prestanak funkcije cisterne. Zaštita cisterne, osim obrambenog bedema, bila je i kula Morskih vrata. Međutim, to nije bio jedini tako važan javni sadržaj u Korčuli smješten na samom gradskom bedemu. Na južnom bedemu, između dvaju zidova od kule Svih Svetih do kule Kopnenih vrata, nalazi se arsenal.30 Takvo pozicioniranje očito je bilo uvjetova- no nedostatkom prostora. Sve se to lijepo vidi na planu Korčule anonimnog autora iz zbirke venecijanskog Muzeja Correr na kojoj su istaknute lokacije, na uobičajen način, označene slovima i objašnjenjima u legendi.31 (Sl. 3) Na sličan način kao i u Korčuli, Jakov Correr smjestio je komunalnu cister- nu Četiri bunara u Šibeniku. Vrlo je vjerojatno da su Šibenčani tražili baš Jakova Correra da im izgradi Četiri bunara zato što su znali da je vješt u tako složenim graditeljskim poduhvatima, jer cisternu zapravo nije trebalo iskopati, nego sagra- diti između dvaju zidova kao na Korčuli.32 Očito je s tom svrhom prethodno i ot- kupljeno zemljište od šibenskih dominikanaca.33 Kad ponovno pogledamo ugovor

Četiri bunara u Šibeniku

3. Cisterna Tre pozzi i bedemi u Korčuli na planu Korčule iz mape Muzeja Correr (izvor: Fortezze / bilj. 7/, 17) The cistern of Tre pozzi and the Korčula ramparts on a map of Korčula, portfolio of the Museo Correr

Šibenčana s majstorom Jakovom Correrom, vidimo da im je najvažnije bilo da im majstor Jakov garantira da će cisterna građevinski izdržati najmanje dvije godine od trenutka kad bude sagrađena. Nema nikakve sumnje da je načinom gradnje sklop Četiri bunara morao za- dovoljiti i fortifikacijsku ulogu, onako kako je to Jakov Correr učinio na Korčuli, što je promaknulo dosadašnjim istraživačima.34 Na dijelu jugozapadnog zida ci- sterne, koji danas nije naslonjen na okolne objekte, zid je debeo 2,80 metara. Do- jam monumentalnosti jugozapadnog zida Četiri bunara pojačan je visinom većom od deset metara, gledano s izvorne kote prilazne rampe prema gradskim vratima kod katedrale Sv. Jakova, odmah do nekadašnje kule Teodošević. Osim toga, terasa Četiri bunara idealno je flankirala (štitila s boka) gradska vrata ispred glavnog portala katedrale, time znatno otežavajući posao potencijalnim napadačima. Sa su- protne strane gradska vrata flankirala je nekadašnja kula Teodošević, pa su nakon gradnje Četiri bunara gradska vrata kod katedrale bila izvrsno branjena. I inače je sav taj prostor oko Velikog trga, na kojem su se nalazili glavni javni, administrativ- ni, upravni i sakralni sadržaji šibenske komune, bio najjače fortificiran. Dodatna gradska vrata, preko kojih se iz grada pristupalo na terasu cisterne, izgrađena su kad i sklop Četiri bunara probijanjem goleme srednjovjekovne kule Pelegrini koja je bila osnovna zaštita za ta nova gradska vrata.35 Između kule Pelegrini i kule Teo- došević, u građevinama s jugoistočne strane Četiri bunara, pronađeni su i prezen- tirani ostatci srednjovjekovnog obrambenog bedema s kruništem.36 (Sl. 4) Na taj dio bedema s unutrašnje strane prislonjena su dva objekta koja gledaju na Veliki trg pred glavnim, sjeverozapadnim pročeljem katedrale Sv. Jakova. Malo dalje s južne strane Velikog trga nalazio se sklop Kneževe palače, pregradnjom početkom mletačke vladavine pretvoren u pravu tvrđavu. Kad malo bolje pogledamo, takva

Četiri bunara u Šibeniku

4. Pogled na terasu Četiri bunara, ostatak srednjovjekovnog bedema i kulu Pelegrini (foto: I. Glavaš) View of the terrace of the Four Wells, remnants of the medieval rampart, and the Pelegrini tower

5. Četiri bunara na planu Šibenika iz mape Muzeja Correr (izvor: Fortezze /bilj. 7/, 18) Four wells on a map of Šibenik, portfolio of the Museo Correr

je situacija i na Korčuli: ugao u kojem se nalazi Kneževa palača pa sve do komu- nalne cisterne Tre pozzi i Morskih vrata najbolje je fortificiran dio Korčule.37 Dodatni argument za fortifikacijsku ulogu Četiri bunara pruža nam i plan Šibe- nika iz zbirke Muzeja Correr, anonimnog autora. Na tom prikazu sklop Četiri buna- ra jasno se smješta unutar gradskih obrambenih bedema.38 (Sl. 5) Potpuno identično tu situaciju 1708. godine prikazuje i Giuseppe Juster na svojem planu Šibenika.39 Budući da je od srednjovjekovnih šibenskih gradskih bedema ostalo malo, tek ih mjestimično možemo pratiti na obalnoj crti. Ono što znamo jest da su bedemi bili naslonjeni na stijenu jer je sama obalna crta zapravo nasip. Građevine koje se da-

Četiri bunara u Šibeniku

6. nas nalaze oko Četiri bunara u srednjem vijeku sigurno svojom visinom nisu mogle Grbovi na jugozapadnom nadvisivati obrambeni bedem. Moguće je da se ni jedna građevina sa sjeverozapadne ogradnom zidu Četiri bunara kod Dagoberta Freya (izvor: i jugozapadne strane u to vrijeme nije naslanjala na Četiri bunara. Na planu Šibenika DAGOBERT FREY /bilj. 17/, 64) s kraja 18. stoljeća Franje Zavorea na jugozapadnom zidu Četiri bunara ne nalazi se Coats of arms on the southwest ni jedna građevina.40 Kuća Montanari koja se s jugozapada naslanja na Četiri bunara fence wall of the Four Wells zasigurno je sagrađena tek u 19. stoljeću.41

7. Bilješka o naknadnim adaptacijama Četiri bunara Grbovi šibenskih kneževa Nakon istražnih radova na sklopu Četiri bunara, koji su obavljani u prvoj polo- Kristofora Canala i Andree vini 2004. godine, istraživači su definirali dvije graditeljske faze na platou cisterne Soranza u Muzeju grada Šibenika (izvor: KSENIJA KALAUZ /bilj. s odgovarajućim arhitektonskim nacrtima – srednjovjekovnu iz 15. stoljeća i onu 45/, 57) iz 17./18. stoljeća.42 Nažalost, na nacrtima nije moguće pratiti oznake određenih Coats of arms of Šibenik’s counts pozicija koje se spominju u tekstnom opisu faza gradnje jer ih na nacrtima jedno- Cristoforo Canal and Andrea stavno nema, pa je povezivanje nacrta i tekstnog opisa situacije moguće tek racio- Soranzo at the Šibenik City nalnom rekonstrukcijom.43 Na ovom mjestu nećemo ulaziti u valorizaciju prostora Museum i metodologiju konzervatorsko-restauratorskog zahvata nakon istražnih radova na terasi Četiri bunara, nego samo uputiti na nekoliko činjenica koje nisu posebno komentirane u literaturi, a mogle bi biti odlučne za dataciju razvojnih faza terase Četiri bunara.44 U svojoj monografiji o šibenskoj katedrali Sv. Jakova, objavljenoj u Beču 1913. godine, Dagobert Frey donosi fotografiju pet različitih grbova koji su nekad stajali pri vrhu jugozapadnog ogradnog zida Četiri bunara.45 (Sl. 6) Grbovi su bili složeni u dva niza. U gornjem nizu su tri grba. Gledajući slijeva nadesno, tu su grb s prikazom svetog Mihovila, simbola šibenske komune, grb s prikazom krilatog lava sv. Marka, simbola Venecije i obiteljski grb šibenskog kneza Jurja Valaressa, za vrijeme kojeg je započela gradnja Četiri bunara. Ta tri grba prikazima su identična onima koji se nalaze na bunarskim krunama na terasi Četiri bunara. Ispod njih su još dva grba koja pokazuju odlike novovjekovne heraldike. Posve je opravdano Ksenija Kalauz lijevi grb pripisala šibenskom gradskom knezu Kristoforu Canalu, koji je bio kne- zom u razdoblju od 1599. do 1602. godine, a desni njegovu prethodniku šibenskom knezu Andrei Soranzu čiji je mandat trajao od 1597. do 1599. godine.46 (Sl. 7) Svaku sumnju da su to grbovi upravo navedenih šibenskih gradskih kneževa, osim karak-

Četiri bunara u Šibeniku

8. Fotografija terase Četiri bunara s ogradnim zidom prije konzervatorsko-restauratorskog zahvata (izvor: JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN /bilj. 1/, 111) Photograph of the terrace of the Four Wells with the fence wall before conservation and restoration works

terističnih obiteljskih grbova, otklanjaju i njihovi inicijali ispod svakog grba. Kalauz je pravilno zaključila da su u doba tih šibenskih kneževa vjerojanto obavljani „obno- viteljski radovi” na prostoru Četiri bunara.47 Budući da istražnim radovima u unu- trašnjosti Četiri bunara nisu utvrđeni bilo kakvi naknadni zahvati, grbovi šibenskih gradskih kneževa Kristofora Canala i Andree Soranza sa samog kraja 16. i početka 17. stoljeća upućuju na neke krupne zahvate negdje na prostoru Četiri bunara upra- vo u razdoblju njihove vladavine Šibenikom. To su najvjerojatnije zahvati na terasi Četiri bunara, utvrđeni istražnim radovima, koje Ćuzela i Šprljan datiraju u 17./18. stoljeće. Prema tome, obiteljski grbovi na jugozapadnom ogradnom zidu, koje je sebi i svojem prethodniku Andrei Soranzu postavio šibenski gradski knez s početka 17. stoljeća Kristofor Canal, govore nam o kontinuiranim zahvatima na terasi Četiri bu- nara tijekom njihovih dvaju mandata. Prije početka istražnih radova na terasi Četiri bunara na njezinu sjeveroistočnom rubu nalazio se visoki kameni ogradni zid s vratima koji se vidi na starijim fotogra- fijama. (Sl. 8) Taj zid vidi se i na prvoj austrijskoj katastarskoj izmjeri Šibenika.48 Zid je odvajao pješačku komunikaciju objekta na današnjoj katastarskoj čestici 5237/6, koji se nalazi u sjevernom uglu Četiri bunara, od ostatka terase cisterne. Ćuzela i Šprljan su načelno pretpostavili da su zid i komunikacija uspostavljeni u 17. ili 18. stoljeću, kad je sagrađena građevina u sjevernom uglu Četiri bunara.49 Međutim, sudeći po romaničkom portalu na njegovu istočnom pročelju, ta kuća sasvim sigur- no potječe iz srednjeg vijeka.50 Na tom se mjestu nalazila prije gradnje sklopa Četiri bunara, tako da treba biti mnogo oprezniji kod donošenja zaključaka o starosti gra- đevine. Osim toga, na austrijskoj katastarskoj karti Šibenika vidljivo je da je bočno pročelje predmetnog objekta, u nekom vremenu nakon iscrtavanja austrijskog kata- stra, dograđeno u smjeru zida Četiri bunara na način da je sada potpuno poravnano s njim. Toj fazi, prema spomenutim autorima, pripada i kameno popločenje dijela terase koje je išlo preko izvorne faze terase Četiri bunara iz vremena gradnje u 15. stoljeću, kad je ona bila popločana sjekomice položenom opekom.51 Tako je onaj dio terase iza ogradnog zida iz 17./18. stoljeća, prema autorima, prestao funkcionirati kao naplavna površina Četiri bunara.

Četiri bunara u Šibeniku

Kako i zašto je došlo do očigledne uzurpacije javnog dobra od vitalnog značenja za šibensku komunu, nije posve jasno. Na planu Šibenika Franje Zavorea s početka Prve austrijske uprave, čini se da se vidi zidom zagrađeni prolaz na sjeveroistočnom rubu terase Četiri bunara, što znači da je zid morao biti sagrađen prije nastanka Zavoreove karte. Iz izvješća šibenskog kneza Almora Cornera po povratku s duž- nosti 11. siječnja 1617. godine vidi se da su javne gradske cisterne u lošem stanju i da Šibenčani zbog toga i dalje imaju problem s vodom.52 Knez Almoro Corner na kraju tog dijela izvješća zaključuje ovako: (…) che vi ho fatto accomodare le su- dette cisterne publiche quali erano rotte et mal tenute, che l’acqua non vi restava, et per conservarle in questo stato vi ho deputato un soprastante con tale obligo senza nemmeno interesse di Vostra Serenita liberandolo solamente dalle fationi personali. Dakle, knez Corner postavio je za javne cisterne posebnog nadstojnika. Je li možda dio tog programa sređivanja odnosa oko javnih gradskih cisterni i gradnja ograd- nog zida s vratima s metalnim vratnicama koja su se zaključavala, pitanje je na koje zasad nema odgovora.

Zaključna razmatranja Šibenska komunalna cisterna, poznata pod nazivom Četiri bunara, sagrađena je da se konačno pokuša riješiti problem Šibenčana s nestašicom vode. Šibenčani su za taj zadatak ugovorom od 10. siječnja 1446. godine izabrali majstora Jakova Correra iz apulijskog grada Tranija, koji je u tom trenutku bio protomajstor korčulanske ka- tedrale Sv. Marka. Jedini razlog zašto su baš njega Šibenčani izabrali je u tome što je u Korčuli radio komunalnu cisternu, poznatu pod nazivom Tre pozzi, i imao iskustva s tako zahtjevnom gradnjom. Iako su Šibenčani s Jakovom Correrom sklopili ugovor tek u siječnju 1446. godine, njihovi međusobni odnosi povezani s gradnjom Če- tiri bunara, sudeći prema povijesnim dokumentima iz korčulanskog arhiva, počeli su nekoliko godina prije. Jakov Correr, po svoj prilici, ne završava šibenska Četiri bunara, već se prije 4. veljače 1449. godine vraća na Korčulu, kada se i posljednji put spominje u povijesnim dokumentima. Već sljedeće, 1450. godine mletački Senat izdvaja dodatna sredstva za završetak Četiri bunara. Četiri bunara su, prema svemu sudeći, završena najkasnije do kraja mandata šibenskog gradskog kneza Kristofora Marcella u prvoj polovini 1451. godine. Jakov Correr šibenska Četiri bunara zamislio je i gradio slično kao cisternu Tre pozzi na Korčuli – kao dio gradskih fortifikacija. Cisterna Tre pozzi u Korčuli sa- građena je između dvaju zidova na zapadnom gradskom bedemu. Na sličan način Jakov Correr postupio je i s Četiri bunara u Šibeniku, što do sada nije bilo primi- jećeno u literaturi. S terase Četiri bunara, koja je na visini većoj od deset metara u odnosu na nekadašnju prilaznu rampu gradskih vrata kod katedrale Sv. Jakova, ide- alno su se s boka štitila gradska vrata (flankiranje). Upravo tako, kao dio gradskih fortifikacija, pojavljuje se sklop Četiri bunara na prikazu Šibenika u zbirci mapa iz venecijanskog Muzeja Correr, a na identičan način to 1708. godine prikazuje i Giuseppe Juster. Na temelju grbova šibenskih gradskih kneževa Kristofora Canala i Andree Soranza s kraja 16. i početka 17. stoljeća, ostatke druge graditeljske faze koji su istražnim radovima otkriveni na terasi Četiri bunara moguće je datirati u taj period njihove vladavine Šibenikom.

Četiri bunara u Šibeniku

BILJEŠKE 1 JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN, Četiri bunara u renesansnom 20 JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), 112. Šibeniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41 (2008.), 21 Kronologija mletačkih upravitelja Šibenika dobro je poznata. 109–129. Usp. GRGA NOVAK (bilj. 3), 271. 2 DANKO ZELIĆ, Postanak i urbani razvoj Šibenika u srednjem 22 U drugoj polovini iste godine šibenski knez je Giovanni Nani. vijeku (doktorski rad), Zagreb, 1999., 124–125. Šibenski diplomatarij (bilj. 4), 282. 3 GRGA NOVAK, Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412. 23 Listine o odnošajih između južnog Slavenstva i Mletačke Republi- – 1797. godine, u: Šibenik: spomen zbornik o 900. obljetnici, (ur. ke (ur. Šime Ljubić), 9, Zagreb, 1890., 326. (dalje: Listine) Slavo Grubišić), Šibenik, 1976., 189–191. 24 Listine (bilj. 23), 355 i 362. 4 Šibenski diplomatarij (ur. Josip Barbarić, Josip Kolanović), Šibe- 25 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 8), 92. nik, 1986., 262–264. 26 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 8), 90. 5 civitas nostra Sibenici maximam indigentiam patiatur aquarum, adeo ut omni tempore illos fideles nostros oporteat ire extra civi- 27 VINKO FORETIĆ, Otok Korčula u srednjem vijeku do godine tatem per quinque aut sex milliaria ad accipiendum de aqua pro 1420., Zagreb, 1940., 319; ALENA FAZINIĆ, Srednjovjekovne uso suo, Šibenski diplomatarij (bilj. 4), 264. zidine grada Korčule, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12- 13 (1988.-1989.), 83. 6 Šibenski diplomatarij (bilj. 4), 247. 28 ALENA FAZINIĆ, Još jedan stup Grgura Dujmovića u Korčuli, 7 Fortezze veneziane nel Levante: esempi di cartografia storica dalle Peristil, 25 (1982.), 93. collezioni del Museo Correr, Venezia, 1999., 18. (dalje: Fortezze) Taj plan Šibenika gotovo je identičan onomu iz 1708. godine, 29 Radikalni primjer smještanja javne gradske cisterne izvan pe- autora Giseppea Justera, koji se čuva u Bečkom arhivu. Justerovu rimetra komunalnih bedema je Hvar, ali tamo su i ostali javni kartu vidi kod: DARKA BILIĆ, KRASANKA MAJER JURIŠIĆ, sadržaji smješteni na specifičan način. JOSIP PAVIĆ, Dvostruki bedem u Šibeniku – funkcija, valoriza- 30 ALENA FAZINIĆ (bilj. 27), 86. cija i prezentacija, Portal, 10 (2019.), 33. Cisterna in Borgo nala- 31 Fortezze (bilj. 7), 17. zila se iznad nekadašnjeg bastiona sv. Katarine u smjeru bastiona 32 U ugovoru koji su Šibenčani s Jakovom Correrom sklopili 10. Bernardi kod Kopnenih vrata, gdje su se od druge polovine 19. siječnja 1446. godine ne zovu ga bez razloga magister a cisternis. stoljeća događale velike promjene; rušenje bastiona i gradnja ne- Usp. Šibenski diplomatarij (bilj. 4), 295. koliko novih objekata. 33 O otkupu, bolje rečeno zamjeni, zemljišta s dominikancima, vidi 8 CVITO FISKOVIĆ, Korčulanske studije i eseji, Korčula, 2008., 29. kod: DANKO ZELIĆ (bilj. 2), 124, 191. 9 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 8), 88–89. 34 Vidi dosadašnje stavove o tome da su Četiri bunara izvan grad- 10 Graditeljske i umjetničke veze Šibenika i Korčule, povezano s skih fortifikacija kod: JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), gradnjom obiju katedrala, u to su vrijeme jake. Vidi o tome kod: 109–110; DANKO ZELIĆ (bilj. 2), 124. EMIL HILJE, Juraj Dalmatinac i Korčula – prilog za kronologiju 35 JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), 109. gradnje šibenske katedrale, Radovi Instituta za povijest umjetno- sti, 25 (2001.), 53–74. Uostalom, šibenski biskup u drugoj po- 36 JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), 110. lovini 15. stoljeća je Korčulanin Luka Tolentić. Usp. DANIELE 37 ALENA FAZINIĆ (bilj. 27), 84–86. FARLATI, Illyricum sacrum, vol. 4., 470–473. 38 Fortezze (bilj. 7), 18. 11 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 8), 89. 39 DARKA BILIĆ, KRASANKA MAJER JURIŠIĆ, JOSIP PAVIĆ 12 Ugovor Jakova Correra sa Šibenčanima u kojem ga nazivaju Ma- (bilj. 7), 33. gister a cisternis Jacobus de Trano vidi u: Šibenski diplomatarij 40 Zavoreov plan Šibenika vidi kod: JOSIP ĆUZELA, Šibenski forti- (bilj. 4), 295–297. fikacijski sustav, Šibenik, 2005. 13 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 8), 91. 41 DANKO ZELIĆ (bilj. 2), 128. Treba napomenuti da je Veliki 14 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 8), 92. trg između nekadašnje Velike lože i katedrale Sv. Jakova svoj definitivni oblik dobio tek početkom druge polovine 19. sto- 15 Šibenski diplomatarij (bilj. 4), 296–297. ljeća, kad su sve visinske kote izjednačene. Do tog vremena 16 Šibenski diplomatarij (bilj. 4), 296. prostor pred glavnim pročeljem katedrale Sv. Jakova bio je na 17 Vidi prijepis ugovora kod: DAGOBERT FREY, Der Dom von znatno nižoj koti, čemu u prilog govori i pronalazak romanič- Sebenico und sein Baumeister Giorgio Orsini, Wien, 1913., 138– kih vrata u kući preko puta glavnog portala katedrale duboko 139. U radu iz 1998. godine Ivo Šprljan postavlja tezu da je Ja- ispod razine današnjeg pločnika. Vidi o tome: DANKO ZELIĆ kov Correr radio i bunarske krune, ali očito mu tada nije bio (bilj. 2), 127, 200. poznat ugovor s Markom Petrovim i Jurjem Mihajlovim. (IVO 42 JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), 127–128. ŠPRLJAN, Bunarske krune u šibenskim eksterijerima, Radovi 43 To je prije svega (osim što je propust autora) ozbiljan propust Instituta za povijest umjetnosti, 22 (1998.), 36–37. recenzenata i uredništva časopisa. U tekstu autori spominju i 18 GRGA NOVAK (bilj. 3), 189. istražne sonde na terasi cisterne, čije pozicije uopće nije moguće 19 DANKO ZELIĆ (bilj. 2), 124. rekonstruirati. Zbog svega toga rezultate nalaza gotovo da nije

Četiri bunara u Šibeniku

moguće pratiti, tako da najvažniji dio rada za čitatelja ostaje pot- 46 KSENIJA KALAUZ (bilj. 45), 57. puno nerazumljiv. Moguća je tek načelna rekonstrukcija predlo- 47 KSENIJA KALAUZ (bilj. 45), 57. ženih faza gradnje terase Četiri bunara. 48 Katastarsku kartu prve austrijske izmjere vidi kod: JOŠKO ĆU- 44 O problemu valorizacije prostora Četiri bunara i odabiru me- ZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), 110. Autori su pogrešno nave- tode konzervatorsko-restauratorskog zahvata, autor ovog rada li da katastarska karta datira iz 1830. godine. Riječ je o prvoj napisao je poseban članak u drugom časopisu. austrijskoj katastarskoj izmjeri Kotara Šibenik iz 1825. godine. 45 DAGOBERT FREY (bilj. 17), 64. Od 1978. godine svi grbovi Usp. NATAŠA BAJIĆ-ŽARKO, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju. nalaze se u Muzeju grada Šibenika. Vidi o tome: KSENIJA KA- Katastar Dalmacije 1823. – 1975., Split, 2006., 671. LAUZ, Grbovi. Zbirka kamenih grbova (katalog izložbe), Šibenik, 49 JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), 127. 2000., 38–39 i 57. Treba kazati da autori rada o sklopu Četiri 50 O tragovima romanike u Šibeniku vidi kod: DANKO ZELIĆ bunara, Joško Ćuzela i Ivo Šprljan spominju postojanje, kako oni (bilj. 2), 193–194. pišu, triju grbova na jugozapadnom vanjskom zidu Četiri buna- ra, ali nije jasno zašto ne spominju ostale grbove na fotografiji 51 JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), 127–128. koju je Frey objavio u svojoj monografiji o katedrali Sv. Jakova, 52 Commissiones et relationes venetae (ur. Grga Novak), 6, Zagreb, niti se referiraju na Freya, iako je to jedina poznata fotografija 1970, 278–279. tog mjesta s grbovima prije nego što su uklonjeni. Usp. JOŠKO ĆUZELA, IVO ŠPRLJAN (bilj. 1), 113.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

31-40 od 67

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.