Preskoči na sadržaj
亚得里亚艺术:艺术史、建筑与文化遗产研究期刊 Traži

Prijedlog za Jacopa Amigonija (Bogorodica s Djetetem) na Visovcu

DOI 10.15291/ars.2759

Preuzmi PDF

Svezak 8 (2018)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
Slika Bogorodica s Djetetom na Visovcu usporediva je sa slikama Jacopa Amigonija s početka petoga desetljeća 18. stoljeća, kada boravi u Veneciji i vjerojatno organizira radionicu. Članak objašnjava prijedlog atribucije slike velikom imenu mletačkoga i europskoga settecenta te njezino značenje za franjevačku slikarsku baštinu u Dalmaciji.
Jacopo Amigoni, Visovac, slikarstvo, rokoko, Venecija, franjevci
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. BILJEŠKE

1. U članku Schede venete settecentesche (1971.) Rodolfo Pallucchini objavio je dvije Jacopo Amigoni, pripisano, Bogorodice s Djetetom – obje iz privatnih zbirki, jednu iz Friulija, drugu iz Rima [sl. Bogorodica s Djetetom, Visovac, Muzejska zbirka franjevačkoga 2]15 – usporedive u tipologiji, crtežu te u mekoći oblikovanja lica, ruku i draperi- samostana (foto: S. C.) ja, s visovačkom i datirao ih „pred kraj drugoga mletačkoga boravka slikara”,16 pri Jacopo Amigoni, attributed, čemu misli na razdoblje između 1739. i 1747. godine, nakon čega Amigoni odlazi u Madonna with Child, Visovac, Madrid, gdje pet godina poslije i umire. Pojavu takvih slika malih dimenzija, nami- Museum Collection of the jenjenih tržištu, s posebno čestom ikonografijom Bogorodice, same ili s Djetetom, Franciscan Monastery potkrijepio je srodnim skupinama u opusu mlađih suvremenika s juga, Francesca 2. de Mure i Pompea Batonija, usporedivih doista u dimenzijama, kadru, intimnoj Jacopo Amigoni, Bogorodica s atmosferi i višestruko ponovljenim rješenjima (replikama) ili malo promijenjenim Djetetom, (nekoć) Rim, privatna (varijantama).17 Upravo se te male slike, kao i njihove kopije najčešće nalaze i poslije zbirka (izvor: RODOLFO na tržištu umjetnina pa Leslie Griffin Hennessey (1983.) spominje još dvije poznate PALLUCCHINI /bilj. 7/, 172) iz aukcijskih kataloga, neutvrđena smještaja.18 Za njih – kao i za rimsku Bogorodicu Jacopo Amigoni, Madonna with s Djetetom (koju je Pallucchini objavio kao Amigonijevu) – predlaže autorstvo Carla Child, (originally) Rome, private collection Giuseppea Fliparta (Charles Joseph Flipart; Pariz 1721. – Madrid 1797.), što Annali- sa Scarpa Soniono (1994.) odbacuje.19 Ona u katalogu Amigonijevih djelā objavljuje sliku iz Lugana [sl. 3]20 i ističe da je vrlo slična rimskoj Bogorodici s Djetetom te podržava atribuciju Amigoniju, kao i za još dvije slike s tržišta (jedna „quasi ana- loga”, druga „del tutto simile”) koje je zabilježila osamdesetih godina XX. stoljeća, a pridružuje im još jednu, sužena kadra („tagliato in basso all’altezza delle mani della Vergine”), za koju ne donosi reprodukciju i ne navodi odrednicu smještaja, ali bilježi dimenzije, kao i za ostale.21 Dakle, s visovačkom – koja se pridružuje skupini – šest je sačuvanih „gotovo podudarnih” ili „posve srodnih” rješenja, s varijacijama gdjeg- dje u kadru i dimenzijama. Visovačka slika vrsna je u prozračnoj slikarskoj materiji i pastelno ugođenom koloritu, a s malim varijacijama u odnosu na srodna rješenja

Demori Staničić (Bogorodica s Djetetem) na Visovcu

3. Jacopo Amigoni, Bogorodica s Djetetom, (nekoć) Lugano, Maison d’art; London, (izvor: Piacenti Art Gallery) Jacopo Amigoni, Madonna with Child, (originally) Lugano

(položaj malenih dječjih ruku na Majčinu velu, nagib glave). S tim značajkama i s prepoznatljivim naglaskom na intimnu predanost i pouzdanost u odnosu Bogorodi- ce i Djeteta, ona odgovara načinu na koji je Amigoni uspio zadržati rokoko privlač- nost i kod višestruko ponovljenih slikā tražene ikonografije. Naime, pišući o drugoj slici Bogorodice s Djetetom koju je Pallucchini (1971.) objavio kao Amigonijevo djelo – onoj iz privatne zbirke u Pordenoneu u Friuliju u kojoj je Bogorodica zrcalno okrenuta u odnosu na skupinu kojoj pripada visovačka, a Dijete sjedi frontalno pre- ma gledatelju – Leslie Griffin Hennessey (1983.) istakla je: „Amigonijev oeuvre bilje- ži najmanje petnaest poznatih dopojasnih inačica Bogorodice s Djetetom. Umjetnik se trudio tretirati ovu temu jednostavno, naglašavajući njezinu neobveznu intimu. U tim djelima malih dimenzija, on je često uspio stvoriti nježnu i uvjerljivu osjećajnu vezu između Majke i Sina. Dopojasni kadar pruža ograničene mogućnosti oblikov- nih promjena, pa ipak je Amigoni rijetko ponavljao kompozicije u obradi teme.”22 Na visovačkoj slici Bogorodica spušta pogled prema Sinu, a njegov je meditativno

Demori Staničić (Bogorodica s Djetetem) na Visovcu

4. Monogramist „G D / W”, Thumba (Kristov Grob), Zagreb, (izvor: Riznica zagrebačke katedrale) Monogrammist “G D / W”, Thumba (Christ’s Sepulchre), Zagreb

Demori Staničić (Bogorodica s Djetetem) na Visovcu

upućen izvan kadra, dolje, i ne ostvaruje komunikaciju s gledateljem (kao u Rimu ili Luganu), ali tim odsutnim pogledom pridonosi dojmu sjete. Svjetlost dolazi s desna, a bačena se sjena Djetetova tijela usjeca između Isusa i Majke. Posebno je uočljiv klin sjene na njegovu licu, jer umjesto vedroga i svijetloga dječjega lica, spremna na poljubac, slikar gledatelju nudi meditativnoga Spasitelja, u djetinjstvu svjesna getse- manske i golgotske tame s kojom će se suočiti. Takva uporaba svjetla (a onda i sjene i polusjene) koja dobiva dramatsko i simboličko značenje, predstavlja Amigonija u tom dijelu slike kao vještoga nastavljača davnih Tizianovih svjetlosnih inovacija.23 Spomenuta slikarska vrsnoća vidljiva je usprkos sadašnjem ispucalom slikanom sloju, čak s manjim gubitcima. Usprkos tomu, još uvijek razbirljivo je profinjeno i meko oblikovanje. Više je nalik pastelu nego uljenim bojama, što također odgo- vara popularnosti pastela kojima je Rosalba Carriera zatravila mletačke i europske naručitelje. Pišući o oltarnoj slici Bogorodica s Djetetom daje sv. Dominiku krunicu sa sv. Ružom Limskom u župnoj crkvi u Prata di Pordenone (isplaćena 20. listopada 1740.), Pallucchini (1994.) ističe upravo „rasvjetljeni i hladni kolorizam s pastelnom mekoćom”24 kao značajku Amigonijeva slikarstva na jednoj od prvih poznatih sa- kralnih narudžbi po povratku u Veneciju iz Londona. S obzirom na do sada zabi- lježene kompozicijske srodnice, ali i na spomenutu pastelnu mekoću kolorita i obli- kovanja te lakoću i fluidnu nježnost slikarske materije, i za visovačku sliku nameće se pretpostavka o Jacopu Amigoniju kao autoru i to iz razdoblja četrdesetih godina XVIII. stoljeća, kada radi u Veneciji. To razdoblje nije stilski jednoznačno,25 ali naša slika mogla bi ući u taj mozaik, no nije dovoljno poznat način na koji je Amigoni organizirao svoj mletački boravak, koliko se vrsnih slikara moglo naći kao pomoć- nika u njegovu atelijeru, spremnih preuzeti njegov način te doseći vještinu. Osim apeninskih, poznate su i sačuvane komparativno zanimljive Bogorodice s Djetetom iz slikareva bavarskoga razdoblja.26 Uglavnom su datirane između 1720. – 1725. godine i oblikovno se razlikuju: ove ranije, bavarske čvršće su oblikovane (tijelo i draperija), a kompaktnija je i slikarska materija. Brojni su prijenosi Amigonijevih invencija u primijenjenu umjetnost,27 a srodnu Bogorodicu s Djetetom nalazimo u Zagrebu, u Riznici katedrale, izvedenu u drugom mediju (emaij) prema Amigonijevu rješenju. Slika se nalazi u središtu gloriole od pozlaćena srebra na postolju s apliciranim bjelo- kosnim figurama i draguljima, a objavio ju je Ivo Lentić (1983./1987.) kao „Thumba (Kristov Grob)” s inicijalima majstora „G D / W” te u žigu utvrdio njegovo podri- jetlo iz Augsburga između 1739. i 1741. godine [sl. 4].28 Za ponavljanja uspješnoga i još uvijek traženoga rješenja u drugom mediju, bilo je važno imati umjetnikove slike kao predložak, a sedamdeset i pet zabilježenih „Amigonija”, u zbirkama na njemač- kom govornom području do osnutka velikih državnih muzeja u Berlinu (1830.) i Münchenu (1836.) svjedoče o popularnosti i dostupnosti Amigonijevih djelā.29 Kadar na slici Bogorodica s Djetetom na Visovcu sužen je u odnosu na reprodu- cirane Amigonijeve slike iz Rima i Lugana pa u njega ne ulazi motiv ruža koji se na njima javlja.30 On obuhvaća poprsje Majke s dijelom vidljivom desnom šakom te Dijete u lijevom poluprofilu do visine bedara, omotanih svijetlom tkaninom. Međutim, za razliku od svojih srodnica, slika na Visovcu zadobila je u domaćoj sredini poseban ugled, jer su do restauratorskoga zahvata 1964. godine Bogorodica i Dijete bili okrunjeni iskucanim i bogato urešenim srebrnim baroknim krunama (njezina nadvišena križem, njegova nazubljena), koje čak nisu jednakoga oblika [sl. 5].31 One otkrivaju da je – u jednom dijelu njezine povijesti – slika bila smještena u crkveni prostor i čašćena. Visovački rukopisni Inventarium iz XVIII. stoljeća bilježi brojne darovane krune, ali ne i za koje su slike darovane, pa možemo samo pret- postaviti da su u najstarijem inventaru iz 1704. godine dvije srebrne, a pozlaćene krune („d’arzento indorate, grande e piciola”) vjerojatno za najstariju sliku Gospe Visovačke s Djetetom, sv. Ivanom Krstiteljem i sv. Franjom Asiškim (1576.), jer već

Sanja Cvetnić – Zoraida Prijedlog za Jacopa Amigonija | 153-162 | Demori Staničić (Bogorodica s Djetetem) na Visovcu

5. sljedeći inventar iz 1705. godine za krunu nad Marijnom glavom pojašnjava da je Snimak Bogorodice s Djetetom prastara, „d’antichità”.32 Broj kruna postupno se penje pa ih je 1729. godine zabi- s krunama, 7. srpanj 1964. (foto: D. Domančić, Fototeka lježeno već dvadeset i osam: „Corone d’arziento sià grandi, e piciule num. 28”,33 Konzervatorskoga odjela godine 1735. njih četrdeset i tri: „Corone d’argento tra grandi e picole [sic] in tutto Ministarstva kulture u Splitu) n. 43”,34 a godine 1748. sveukupno ih je pedeset i pet: „Corone che si ritrovano Madonna with Child with crowns, nella Capella della Madona sono n: 31 / Corone che si ritrouvano per Chiesa sono July 7, 1964 n. 24”35 Inventar iz 1705. godine bilježi još jedan običaj, a to je da se oko oltara (Gospe Visovačke) postavljaju druge slike malih dimenzija, te godine čak šesnaest njih: „Altari piciuli intorno all’Altare intutto n. 16”.36 Godine 1742. razne su daro- vane zavjetne dragocjenosti pod staklom („Dentro il vetro della Madona”37), a neke od slika koje su postavljene u crkvi također su okrunjene ili su krune bile uz njih izložene, sveukupno njih pedeset i dvije: „Fuori della capella sopra li altari e quadri corone d’argento vintitre anno 1742 corone in tutto 52. [...] Una coroncina di S. Antonio”.38 Inventari šezdesetih i sedamdesetih godina XVIII. stoljeća više ne bilje- že krune, s napomenom da su zavjetni darovi navedeni na kraju inventarne knjige,39 ali od 1767. godine inventari navode „coltrine”, zavjese kojima su tri slike razot- krivale pred gledateljima: tri vezene zavjese „della Madonna” (poslije zvanu „della Madonna grande” što se odnosi na Gospu Visovačku), jedan crveni „del Cristo” i jedan „della Madonna picola”.40 Inventar iz 1788. godine bilježi da se slike malih dimenzija, relikvijari, cvijeće i voće koje služi za ures nalaze u sakristiji, pohranjeni u velikoj kutiji,41 ali „coltrine” su i dalje tu i to navedene ovako: „Coltrine della Ma- donna no. 4 / Coltrina rossa all’altar di Cristo no. 1 / Coltrina rossa dell’altar piccolo no. 1”42 I nakon toga se navodi „Coltrine per la Mad: picola n. 2” (1795.), „Coltrine della Madonna picola no. 3” (1800.).43 Maleni oltarić (na kome je Madonna piccola) bio je između dviju kapela u svetištu, Gospe Visovačke i Raspetoga, za koji fra Josip Ante Soldo (1969.; 1997.) piše: „Između apsida bio je maleni mramorni oltarić sa slikom Gospe s Djetetom (XVIII. st.). Taj je oltarić služio samostanskoj obitelji za njezine pobožnosti prema Majci Božjoj. Taj je oltarić prigodom zadnje restauracije dignut da bi što bolje došla do izražaja arhitektura. On će biti postavljen u prosto- riji ispod zvonika.”44 Oltarića više na Visovcu nema, a njegovi sadašnji stanovnici ne znaju o njegovoj sudbini, pa ne mogu ni odgovoriti je li upravo ova slika bila na njemu, no čini se da jest (i zbog zabilježene krune i zbog vrsnoće slike).45 To su ujedno i istraživačke granice do kojih je moguće rekonstruirati njezin prijašnji (izvorni?) smještaj.

Demori Staničić (Bogorodica s Djetetem) na Visovcu

Pojava europski važnoga slikarskoga imena kojeg ne bilježe znatno bogatije zbir- ke u dalmatinskim gradovima (ili do sada nije zabilježeno na obali) – i to na osa- mljenoj riječnoj hridi krševite Zagore – može začuditi. No, Visovac bilježi i druga svjedočanstva odlična ukusa u nabavi slikarskih djelā (primjerice, Sv. Franjo Asiški u meditaciji iz radionice Bernarda Strozzija ili pak Glava Raspetoga iz 1772. Francesca Pavone), u kojima su se vjerojatno udružili mjesni fratri i imućni donatori laici, kao što je bio slučaj, i danas zapisan na oltaru Gospe Visovačke iz 1721. godine. Njega su podigli braća i redovnici Ilija i Nikola Mijić te na oltaru sv. Križa (Raspetoga) iz iste godine, koji „fece fare” braća Marko i Ilija Marasović iz Rupa (Skradin).46 Osim toga, valja se prisjetiti i da visovačka nabava (o kojoj nemamo podataka) slike velikoga imena mletačkoga settecenta nije posve iznimna: tako je slika malih dimenzija Po- vratak Svete Obitelji iz Hrama i sv. Antun Padovanski Gianantonija Guardija dospjela sada do franjevačkoga samostana na Petričevcu kraj Banje Luke, a Bogorodica s Dje- tetom i sv. Antunom Padovanskim njegova brata Francesca Guardija u franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci u središnjoj Bosni. Slike mletačkoga settecenta jedna su od mnogih potvrda kulturne i trgovačke vezanosti za Veneciju među Franjinim siromasima u zaleđu, pa u tom svjetlu manje čudi profinjena vrsnoća Bogorodice s Djetetom i atributivni prijedlog Jacopa Amigonija.

BILJEŠKE

1 Usp. primjerice, ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Kult gospe 3 Ulje na platnu, 44,3 x 35,8 cm. Visovac, Muzejska zbirka franje- Visovačke na slikama, Visovački zbornik: zbornik radova simpo- vačkoga samostana, II. dvorana. zija u prigodi 550-te obletnice franjevačke nazočnosti na Visovcu 4 HERMANN VOSS, Jacopo Amigoni und die Anfänge der Male- 1445. – 1995., (ur. Miroslav Ivić, fra Šime Samac), Split: Fra- rei des Rokoko in Venedig, Jahrbuch der Königlich Preussischen njevačka provincija Presvetog Otkupitelja; Visovac: Franjevački Kunstsammlungen, 39 (1918.), 149 (145-170), (Venecija, 1675.); samostan, 1997., 119-131; ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Sa- MARIA CRISTINA PAVAN TADDEI, Amigoni (Amiconi), Ja- kralna umjetnost, u: Dalmatinska zagora nepoznata zemlja, (ur. copo, u: Dizionario biografico degli Italiani, sv. II., Rim: Istituto Joško Belamarić, Marko Grčić), Zagreb: Galerija Klovićevi dvori, della Enciclopedia Italiana, 1978., 794-796 (Venecija ili Napulj, 2007., 316-331; ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Javni kultovi 1682.); LESLIE GRIFFIN HENNESSEY, Jacopo Amigoni (c. ikona u Dalmaciji, Split: Književni krug; Zagreb: Hrvatski resta- 1685-1752): an artistic biography with a catalogue of his Venetian uratorski zavod, 2017., 362-363. paintings, sv. I, Lawrence, University of Kansas, doktorska diser- 2 Usp. primjerice, RADOSLAV TOMIĆ, Dva djela iz ostavštine tacija (tipkopis) 1983., 1, 8 (Venecija, oko 1685.); RODOLFO Gaspara Kraljeta u crkvi Sv. Antuna Opata u Velom Lošinju, PALLUCCHINI, La pittura nel Veneto. Il Settecento, sv. I, Mila- u: Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tra- no: Electa, 1994., 100-101 (Venecija ili Napulj, 1682.). dicije: zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Opatiji u svibnju 1992 posvećenog djelu prof. dr. Radmile Matejčić, (ur. 5 Slika Zaruke Marijine (ulje na platnu, 195 x 123) iz Dijecezan- Nina Kudiš, Marina Vicelja), Rijeka, Sveučilište u Rijeci, Peda- skoga muzeja u Zagrebu pripisana je Jacopu Amigoniju. MIRJA- goški fakultet, 1993., 277-285; RADOSLAV TOMIĆ, Strozzi i NA REPANIĆ-BRAUN, Sakralno štafelajno slikarstvo baroknog Carneo, Vijenac, 43 (1995.), 18; RADOSLAV TOMIĆ, O slikama razdoblja, u: Sveti trag: devetsto godina Zagrebačke nadbiskupije u crkvi i samostanu na Visovcu, u: Visovački zbornik: zbornik ra- (ur. Tugomir Lukšić, Ivanka Reberski), Zagreb: Muzejsko-gale- dova simpozija u prigodi 550-te obletnice franjevačke nazočnosti rijski centar – Muzej Mimara, Institut za povijest umjetnosti, na Visovcu 1445. – 1995., (ur. Miroslav Ivić, fra Šime Samac), Zagrebačka nadbiskupija, 1994. , 364-365. Split, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja; Visovac: Fra- 6 HERMANN VOSS (bilj. 4), 149. njevački samostan, 1997., 62-65, 133-138; RADOSLAV TOMIĆ, 7 GIUSEPPE MARIA PILO, Studiando l’Amigoni, Arte Veneta, Samostan na Visovcu i njegove umjetnine, u: Visovac – zipka XII (1958), 158 (158-168). serafina, (ur. Ivo Babić), Split: Franjevačka provincija Presve- tog Otkupitelja; Visovac: Franjevački samostan, 1997., 104-123; 8 „zona della cultura centro-meridionale”, GIUSEPPE MARIA RADOSLAV TOMIĆ, Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u PILO (bilj. 7), 159. Dalmaciji, Zagreb: Barbat, 2002., 30, 37-38, 96-99. 9 LESLIE GRIFFIN HENNESSEY (bilj. 4).

Demori Staničić (Bogorodica s Djetetem) na Visovcu

10 ANNALISA SCARPA SONINO, Jacopo Amigoni, Cremona: Edi- le mani della Vergine, e che ha dimensioni ancora più ridotte zioni dei Soncino, 1994. dell’ultimo citato (cm 41 x 33).” ANNALISA SCARPA SONI- 11 Usp. raspravu u: LESLIE GRIFFIN HENNESSEY (bilj. 4), 1-10. NO (bilj. 10), 130. 12 Usp. izvore za podatak, kao i prijedlog za formaciju u okviru 22 „In Amigoni’s ouvre, there are at least fifteen known half-length radionice Antonia Belluccija u: LESLIE GRIFFIN HENNESSEY versions of the Madonna and Child. The artist preferred to treat (bilj. 4), 10-13, 26-27. the theme simply, emphasizing its informal intimacy. In these small-scale works, he frequently succeeded in creating a tender 13 Doprinosi opusu i pojedinim razdobljima Amigonijeva života i and sincere emotional bond between the Mother and Son. The rada vezani su za njegove duge boravke u Bavarskoj, Engleskoj half-length format offers only limited possibilities for formal var- i Španjolskoj pa su šira istraživanja o njegovu radu u tim sredi- iation, yet Amigoni rarely repeated his compositions whe treating nama ili još brojnije objave nepoznatih djelā iz tih ili pariškoga this subject.” LESLIE GRIFFIN HENNESSEY (bilj. 4), 203. (1736.) ili mletačkih boravaka – poput ovoga – najčešći prilog istraživanja Amigonija. 23 DAVID ROSAND, Titian’s Light as Form and Symbol, The Art Bulletin, 57 (1975.), 58-64. 14 „È merito del Voss (1918) la rivaluatazione critica dell’Amigoni, anche se, come avviene in questi casi, egli abbia un po’ ecceduto 24 „un colorismo schiarito e freddo, d’una tenerezza da pastello”, nell’assegnargli il ruolo di iniziatore del rococò veneziano. Ma RODOLFO PALLUCCHINI (bilj. 4), 120. non che egli ignori o sottovaluti l’importanza che ebbe il Pelle- 25 „Sta di fatto che l’ultimo soggiorno veneziano dell’Amigoni fa grini nel campo della nuova sensibilità che si veniva instaurando lievitare alcune tendenze quasi contradittorie del suo gusto: da agli inizi del secolo, e per la quale anche Sebastiano Ricci aveva un lato l’accettazione di elementi linguistici locali, che mettevano recato il suo contributo nonostante la sua formazione barocca. in crisi quel nitore porcellanoso della sua forma ‘rococò’ del mo- Siamo d’accordo, ad ogni modo, con il Voss, che ‘nessuno di Ve- mento inglese, dall’altra una presa di posizione più classicizante nezia aprese la via all’amabile epica, allo scherzo innamorato, alla di quella assunta dal Tiepolo dopo l’incontro con l’Algarotti, fo- graziosa e incurante buccolica del rococò con una grazia più na- riera di un atteggiamento accademico che avrà conseguenze dul turale ed avvincente che l’Amigoni.” RODOLFO PALLUCCHINI formarsi della sensibilità preneoclassica veneziana.” RODOLFO (bilj. 4), 128. Vossov citat u izvorniku glasi: „Aber niemand hat PALLUCCHINI (bilj. 16), 172. in Venedig der liebenswürdigen Epik, der verliebten Tändelei 26 ROLF KULTZEN – MATTHIAS REUSS, Venezianische Gemäl- und der anmutvollen, un bekümmerten Bukolik des Rokoko mit de des 18. Jahrhunderts. Vollständiger Katalog – Alte Pinakothek so bezwingender natürlicher Grazie die Bahn geöffnet wie Ami- München. München: Hirmer Verlag, 1991. (i literaturu koju navo- goni.” HERMANN VOSS (bilj. 4), 155. de); ANNALISA SCARPA SONINO (bilj. 10), 25-26, 130-131. 15 Ulje na platnu, 73 x 60 cm. Rim, privatna zbirka (nekoć). 27 GILIAN WILSON – CATHERINE HESS, Summary Catalogue 16 „[...] pure referibile all’ultima fase del secondo periodo vene- of European Decorative Arts in the J. Paul Getty Museum, Los ziano dell’Amigoni, si rivelava l’originalità di tale formulazione Angeles: The J. Paul Getty Museum, 2001., 193 (kat. 384); AN- dell’immagine di devozione.” RODOLFO PALLUCCHINI, Schede DREA PAPPAS, „Each Wise Nymph that Angles for a Heart”: venete settecentesche, Arte Veneta, XXV (1971.), 172 (153-181). The Politics of Courtship in the Boston „Fishing Lady” Pictures, 17 Usp. primjerice sliku Bogorodicu s Djetetom Francesca de Mura Winterthur Portfolio, 49, 1 (2015.), 1-28. u franjevačkom samostanu na Petričevcu kraj Banje Luke, SA- 28 „Srebro, pozlaćeno, bjelokost, emajli, dragulji, 28,7 x 23,3 x 27 NJA CVETNIĆ, Barokni defter: studije o likovnim djelima XVII. cm, podnožje 13,2 x 31 x 35,5 cm. [...] Nabavljena je crkvenim i XVIII. stoljeća u Bosni i Hercegovini, Zagreb: Laykam internati- novcem 1867. godine iz ostavštine kardinala i zagrebačkog nad- onal, 2011., 110-112. biskupa Jurja Haulika.” IVO LENTIĆ, Predmeti od metala u 18 LESLIE GRIFFIN HENNESSEY (bilj. 4), 278-279. Riznici zagrebačke katedrale u: Riznica zagrebačke katedrale (ur. Zdenka Munk, Darko Glavan i Tugomir Lukšić), Zagreb: MTM, 19 ANNALISA SCARPA SONINO (bilj. 10), 130. 1987. [1983.], 74, 197 (kat. 104M). 20 Ulje na platnu, 66,5 x 52,7 cm. 29 HEINER KRELLIG, Venezianische Malerei in Sammlungen des 21 „Madonna con Bambino, Lugano, Maison d’art [...]. Il tema più deutschsprachigen Raums: Vom Beginn des 18. Jahrhunderts bis volte replicato, si ripropone in tutta la carriera artistica di Ja- zu den Museumsgründungen in Berlin und München 1830 und copo e ciascuna versione è di difficile collocazione cronologica. 1836, Jahrbuch der Berliner Museen, 52 (2010), 22 (19-43). [...] Un’ esemplare del tutto simile alla nostra versione, ma di 30 Slika sužena kadra, koju je na tržištu zabilježila Annalisa Scarpa diverse dimensioni (cm 73x60) venne pubblicato da Morandot- Sonino u dimenzijama (41 x 33 cm) još je manja od naše (44,3 ti (1741, p. 43) e da Pallucchini (1971, p. 172, fg. 217) quando x 35,8 cm) te također nema motiv ruža. ANNALISA SCARPA si trovava in una collezione privata romana, ma è stato rifiutato SONINO (bilj. 10), 130, cijeli navod (bilj. 21). dalla Griffin Hennessey (1983, pp. 277-278) che ha avanzato un’attribuzione al Flipart. Quasi analoga anche nelle dimensio- 31 Fototeka Konzervatorskoga odjela Ministarstva kulture u Splitu ni è una terza Madonnina che si vide una dozzina d’anni fa („Gospa s djetetom prije popravka 1964. g.”), snimio Davor Do- sul mercato (cm 66x54). Più recentemente è passata per asta mančić. Nakon skidanja krunā sanirana su oštećenja: „na glavi (Venezia, Semenzato, 20.10.1988. n. 111, cm 45x38) una telet- Gospe, platno probijeno, a isto tako na desnoj strani nad glavom ta molto più ridotta del tutto simile a questa. Tutte le versioni Krista (0,50 x 0,50 cm)”. Zahvaljujemo kolegici Ivani Svedružić mostrano nella parte in basso a destra un ramo di rose che Šeparović na stručnoj pomoći u istraživanju. Osim krunā, o manca in un altro esemplare, tagliato in basso all’altezza del- ugledu slike svjedoči i malen nepotpisan bakrorez sačuvan na

Demori Staničić (Bogorodica s Djetetem) na Visovcu

pločici (87 x 60 mm), ne u otisku. Kadar je tek malo proširen 39 „Voti si segnano infine di questo Libro.” p. 111. Na kraju knjige u odnosu na visovačku sliku tako da u njega ulazi Bogorodiči- bilježeni su, ali bez početnoga mara zavjetni darovi, uglavnom na desna šaka (a ne tek dijelom), ali su slika i bakrorez bliski prstenje, naušnice, Bambini i pokoja kruna, katkada s naznakom prema kompozicijskom rasporedu (čak i sjenā) pa i u tome da da su srebrni, a češće bez određenja materijala. na njoj, kao ni na visovačkoj slici, nisu prikazane ruže ni drugo 40 AFSV, Inventarium, p. 110. cvijeće. Ipak, ispod prizora dodan je tekst: „Regina Sacratmi Ro- 41 „Quadretti, Reliquiari, fiori, e furtti, che servono per l’adobo esisto- sari” što svjedoči o njezinu čašćenju kao Bogorodice od Krunice no in una scatola grande in sagrestia.” AFSV, Inventarium, p. 134. (Ružarija). U riznici visovačkoga samostana bakrorez je nedavno 42 AFSV, Inventarium, p. 133. I dalje se naizmjenice navodi „Col- pronašla kolegica Anđelka Galić iz Muzeja za umjetnost i obrt u tine per la Mad: picola n. 2” (1795., p. 139), „Coltrine della Ma- Zagrebu, kojoj zahvaljujemo na informaciji. donna picola no. 3” (1800., p. 148). 32 Arhiv franjevačkoga samostana Visovac (dalje AFSV), INVEN- 43 AFSV, Inventarium, p. 144, 148. TARIVM Omnium Rerum que continentur in hoc Conuentu S. 44 FRA JOSIP ANTE SOLDO, Samostan Majke od Milosti na Vi- M. V. Visouacensis in insula autem flumis Karke (dalje Inventa- sovcu, u: Visovački zbornik: zbornik radova simpozija u prigodi rium), Knjiga br. 92., p. 5, 20. Kod Josipa Ante Solde dokument 550-te obletnice franjevačke nazočnosti na Visovcu 1445. – 1995., je označen kao „Knjiga br. 92”. Oznaka materijala, srebro (tal. (ur. Miroslav Ivić, fra Šime Samac), Split: Franjevačka provincija argento) pisana je na različite načine. Presvetog Otkupitelja; Visovac: Franjevački samostan, 1997., 83 33 AFSV, Inventarium, p. 75. (29-102). Prilog je izvorno objavljen 1969. u Kačiću. 34 AFSV, Inventarium, p. 88. 45 Soldo na drugom mjestu navodi da je „kopija poznate Žalosne 35 AFSV, Inventarium, p. 103 Gospe od Karla Dolci” bila smještena blizu oltara Gospe Viso- vačke, u hodniku prema sakristiji. FRA JOSIP ANTE SOLDO 36 AFSV, Inventarium, p. 47. (bilj. 44), 82. Drugih boljih Bogorodičinih slika iz XVIII. stoljeća 37 AFSV, Inventarium, p. 100. sada u zbirci nema, osim jedne bez Djeteta. 38 AFSV, Inventarium, p. 101. 46 FRA JOSIP ANTE SOLDO (bilj. 44), 82, 83.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 19

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.