Preskoči na sadržaj
亚得里亚艺术:艺术史、建筑与文化遗产研究期刊 Traži

Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj obali

DOI 10.15291/ars.1390

Preuzmi PDF

Svezak 7 (2017)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Ana Šitina Odjel za povijest umjetnosti Sveučilište u Zadru
Članak donosi cjeloviti pregled istočno-jadranskog opusa padovanskog slikara Bernardina Ricciardija koji je do sada oskudno istražen i valoriziran. Uz to iznose se nove hipoteze i zaključci kojima se rasvjetljava njegov put i slikarski angažman. Konačno, na osnovu stilsko-tipološke komparativne analize, njegovom su opusu pripisane su još tri slike, jedna zadarska i dvije šibenske.
Bernardino Ricciardi, slikarstvo 16. stoljeća, istočna obala Jadrana, Zadar, Split, Šibenik, Dubrovnik
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

This article aims at offering a comprehensive view of the Eastern Adriatic oeuvre of the Paduan painter Bernardino Ricciardi, which is still insufficiently researched and assessed. New hypotheses and conclusions have been proposed that illuminate his artistic career and commissions. Eventually, three paintings have been added to his oeuvre on the basis of a stylistic-typological comparative analysis: one from Zadar and two from Šibenik.

1. Bernardino Ricciardi, Prikazanje Marijino u hramu, Vratnice orgulja, Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar, 1567.-1568., (izvor: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 3/, 222) Bernardino Ricciardi, The Presentation of the Blessed Virgin Mary, organ doors, 1567-1568, Permanent Collection of Sacral Art in Zadar

Ana Šitina: Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj... Ars Adriatica 7/2017. (195-212)

zadarsku crkvu Sv. Frane izraditi oltar od čiovskog kame- s prikazom Glavosjeka sv. Ivana. R. Tomić konstatira na koji će u potpunosti oponašati izgled, veličinu i ukras kako nije utvrđeno gdje su Bokanićev oltar i Ricciardije- oltara u istoj crkvi, za koji je padovanski slikar nastanjen va slika te iznosi pretpostavku da su možda preneseni u u Zadru, Bernardino Ricciardi 1566. godine izradio palu neku crkvu u zadarskoj okolici, ukoliko nisu uništeni.20

2. Bernardino Ricciardi, Navještenje, Vratnice orgulja, Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar, 1567.-1568., (izvor: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 3/, 224) Bernardino Ricciardi, The Annunciation, organ doors, 1567-1568, Permanent Collection of Sacral Art in Zadar

Međutim, manje je poznato da se u Ferettijevu inven- taru, u dominikanskoj crkvi spominje i oltar sv. Iva- na Krstitelja čiju je palu također naslikao Bernardino Ricciardi, ali godinu dana ranije nego li je onaj u crkvi Sv. Frane, odnosno 1565. godine. G. Feretti navodi i umjetnikov potpis: Bernardinus de Ricciardis Patavinus pinxit tempore proratus rev. di patris magistri Simonis Rosa 1565.26 Taj oltar u svojoj vizitaciji iz 1579. godine spominje i A. Valier navodeći da oltar habet palam vete- rem, ne spominući majstora ni potpis koji u 18. stoljeću navodi Feretti. Donekle je zbunjujuće da sliku staru tek četrnaest godina Valier naziva starom palom, a kasniji vizitator M. Priuli uopće ju ne spominje.27 S. Krasić, pi- šući o brojnosti oltara u crkvi, u članku spominje kako su prema potrebama bogoslužja ili ukusu i zahtjevima vjernika nerijetko mijenjali svoje naslovnike, ali ni to ne pomaže u rasvjetljavanju problema Ricciardijeve do- minikanske pale.28

Vratnice orgulja s prizorima Navještenja i Prikazivanja Marijinog u hramu, Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar, (1567. – 1568.)

Na vratnicama orgulja nastalima za crkvu Sv. Do- minika u Zadru, u formi diptiha naslikane su scene Prikazanja u Hramu Blažene Djevice Marije s jedne te Navještenja s druge strane. Na sceni Prikazanja u hramu forma diptiha tvori jedinstvenu kompoziciju. Prikazana 3. Bernardino Ricciardi, Slika Sv. Lucije, crkva sv. Šime, Zadar, 1565.- je golema i masivna unutrašnjost hrama u središtu koje- 1568., (izvor: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 3/, 225) ga dominira prilazno stubište obočeno „Solomonovim” Bernardino Ricciardi, St Lucy, 1565-1568, St Simon’s church in Zadar stupovima postavljenim na visokim postamentima koji nose križno-rebrasti svod. U prvom planu pogled pada Za Ricciardijeve vratnice orgulja, koje su nekoć na raznobojnu (crveno-bijelo-crnu) kombinaciju pločica krasile dominikansku crkvu u Zadru, doznajemo iz in- na kojima su s desne strane prikazane četiri žene u pro- ventara umjetničkih predmeta te crkve što ga je u 18. filu koje koračaju u smjeru s desna na lijevo. U istoj osi, stoljeću izradio G. Feretti, a objavio S. Krasić.21 Feretti nasuprot njih, u prvom planu s lijeve strane nalaze se dva navodi kako su vratnice orgulja oslikane te donosi i iko- prosjaka, jedan gleda u žene, a drugi iza njega, oslonjen o nografiju, međutim, navodi kako su one djelo slavnog štap zamišljeno gleda u daljinu. Nekoliko stepenica iznad Schiavonetta očito misleći na Andriju Medulića.22 Da malena je Marija koje se uspinje prema velikom svećeni- se radi o djelu Bernardina Ricciardija izvještava Ivan ku Zahariji koji ju dočekuje na vrhu stubišta. Na drugoj Kukuljević Sakcinski u Slovniku, prema dokumentu iz strani vratnica Navještenje je prikazano u unutrašnjosti arhiva.23 Ondje navodi isplate koje je Ricciardi primio hrama identične arhitekture i podnih crveno-bijelih plo- od dominikanskog priora fra Jerolima u tri rate, dvije čica. Na desnoj strani vratnica Bogorodica, prikazana u 1567. i jednu 1568. godine.24 L. Benevenia 1907. godi- tročetvrtinskom profilu, čita na klecalu visoka naslona, a ne također navodi kako je Ricciardi 1567. godine za 70 s lijeva prema njoj s bijelim ljiljanom i uzdignutom de- dukata naslikao vratnice orgulja u crkvi Sv. Dominika, snicom korača masivan anđeo mišićave građe, a iznad je od kojih se jedna, prema njegovu mišljenju, tada na- prikazan Bog Otac i golubica Duha Svetoga. lazila u muzeju Sv. Donata, dok se C. Cecchelli sum- S obje strane vratnica orgulja prikazani likovi imaju njičavo odredio prema slikama smatrajući da je njihova naglašenu građu tijela, istaknutih mišića i tetiva te snaž- vrijednost precijenjena te ih je datirao u 17. stoljeće.25 nih ekstremiteta koji su često izduženi i izvijeni u po-

Ana Šitina: Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj... Ars Adriatica 7/2017. (195-212)

malo prenaglašenoj gestikulaciji, što dovodi do dispro- šaka i dugih mesnatih prstiju zašiljenih prema vrhu kao i porcionalnih odnosa i dijelova tijela, ali i čitavih likova masivnih stopala naglašena palca. Pozadinska arhitektu- u odnosu na prostor kojim se kreću. Osim toga, na obje ra također uvelike nalikuje onoj na vratnicama orgulja, a kompozicije arhitektura je riješena na vrlo sličan način, osobito je slično oblikovanje postamenata na kojima su kao da je riječ o dijelovima iste konstrukcije. Također, postavljeni kanelirani stupovi kao i sami stupovi koji se karakteristična je i jednolična tipizacija svih fizionomi- na ovoj slici fragmentarno vide, dok je kapitel u prvom ja, ženskih i muških. Svi likovi nalikuju jedni na druge. planu slike identičan onima kakve slika Ricciardi na vrat- Ovalne glave, mesnati, blago zarumenjeni obrazi, nagla- nicama orgulja. šene brade i snažni dugi vratovi te pomalo kose bade- maste oči crvenkastih obruba, vrlo pravilni, dugi nosovi nešto većih nosnica te mesnate senzualne, blago napuće- Oltarna pala sv. Stjepana iz crkve Sv. Šime, Zadar, ne usnice zajedničke su svim mladim ženskim likovima oko 1568. pa i anđelu Gabrijelu. Zanimljiv je i način na koji slikar uvećava uši i izdužuje im resice. Ponavlja se i plava kosa, U crkvi Sv. Šime nalazi se i slika sv. Stjepana. Prema način na koji veo pada s glave te snažna debela stopala kanonskoj vizitaciji nadbiskupa Garzadorija iz 1627. go- naglašenog palca kao i ruke zadebljalih šaka sa nešto iz- dine, slika se na oltaru sv. Stjepana nalazila u sjevernoj duženijim mesnatim zašiljenim prstima. Posve drugači- joj tipologiji pripadaju stariji muški i ženski likovi tamni- jeg inkarnata, ispijenih tijela i koščatijih lica, oblikovanih naglašenijim crtežom.

Slika sv. Lucije iz crkve Sv. Šime u Zadru (1565. – 1568. godine)

Zadarskom dijelu opusa B. Ricciardija Radoslav To- mić je pripisao sliku sv. Lucije s oltara u sjevernoj lađi crkve Sv. Šime u Zadru.29 Svetica je prikazana ispred ar- hitekture s pilastrima i polustupovima koja se sa svetiči- ne lijeve strane urušava otkrivajući brežuljkasti krajolik naslikan u zelenkastim tonovima, a ispred nje naslikan je kapitel i ulomci arhitektonske dekoracije.30 Slika se ranije datirala u 1572. godinu na temelju grbova Nikole Suriana koji se nalaze na bazama kaneliranih stupova oltara, me- đutim, svakako je mogla nastati i prije. Osim toga, kako navodi i R. Tomić, niz morelijanskih elemenata upuću- je na ruku Bernardina Ricciardija.31 To se u prvom redu odnosi na tipologiju lica. Oči, nos, usta, brada, širok vrat, uho koje proviruje, način na koji je počešljana kosa te način na koji veo pada preko glave gotovo su identični s Ricciardijevim ženskim likovima na vratnicama orgulja iz Zadra te s Gospinim likom na pali iz crkve Sv. Đurđa na Pilama u Dubrovniku.32 Snažno, masivno oblikovano tijelo povijeno u bogatoj draperiji izblijedjelih pastelnih tonova zelene i crvene te način na koji se nabire drape- rija u sinusoidnim i dominantnim „V” naborima, koji su nešto oštriji na plaštu, a nešto blaži i mekši na savijenoj desnoj nozi te draperija koja pada preko nogu i po tlu završavajući karakterističnom pužolikom vitičastom lini- 4. Bernardino Ricciardi, Oltarna pala Sv. Stjepana, crkva sv. Šime, Zadar, jom, ovaj prikaz svetice svakako stavlja uz bok s drugim oko 1568. (izvor: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 3/, 227) poznatim Ricciardijevim radovima. Treba dodati kako Bernardino Ricciardi, St Stephen, altar painting, ca. 1568, St Simon’s u prilog iznesenome ide i oblikovanje ruku zadebljanih church in Zadar

lađi, između oltara sv. Kuzme i Damjana i oltara sv. Ni- cole Suriana, kakvi se nalaze i na oltaru svete Lucije, zbog kole, dok se u kasnijoj vizitaciji nadbiskupa Parzaga iz čega je ta pala kao i ova datirana okvirno u 1572. godinu, 1675. godine navodi kako je oltar bio na istom mjestu iako su obje mogle nastati i prije, kao što je već ranije gdje se i danas nalazi, u južnoj lađi, prvi oltar do glav- ukazano. Pojava grbova istog naručitelja oltara na pala- nog ulaza u crkvu.33 Slici do danas nije prepoznat autor ma bliskog slikarskog oblikovanja nastalih za istu crkvu, unatoč brojnim pokušajima atribucije. C. F. Bianchi do- upućuje na mogućnost da bi se sliku sv. Stjepana moglo vodio ju je u vezu s Pordenoneom i Palmom Starijim, razmotriti kao još jedno Ricciardijevo djelo u Zadru. dok ju je S. Claut 1981. godine pripisao Lorenzu Luzzu, a G. Gamulin Parrasiu Michieliju, iako ne navodi po čemu i zašto bi ova slika bila djelo upravo tog umjetnika.34 R. ŠIBENSKI OPUS Tomić navodi kao mogućnost već spominjanog slikara Oltarna pala Poklonstva kraljeva u šibenskoj katedrali, Nikolu Brazza, koji se u razdoblju između 1507. i 1519. 1569. godine godine spominje kao građanin i stanovnik Zadra. Među- tim, kako do danas ni jedno njegovo djelo nije poznato, Za šibenskog boravka od druge polovice 1568. do ta hipoteza nije dokaziva.35 1569. godine, kada je nastala i pala Poklonstva kraljeva Svečeva glava ovalnog je oblika, mesnatih, blago za- za šibensku katedralu, poznato je da je Ricciardi radio i rumenjenih obraza te naglašene brade, što je tip lica vrlo srodan likovima Bernardina Ricciardija. Ponad toga, na- čin oblikovanja njegove blago valovite plave kose pod- sjeća na onu anđela Gabrijela na vratnicama orgulja sa Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru, ali i na ko- sicu malenog Krista s oltarne pale Poklonstva kraljeva iz šibenske katedrale. Zamišljeni svečev pogled prate bla- go zabačena glava i poluotvorena usta. Ima krupne ba- demaste oči, ravan pravilni nos nešto većih nosnica te pune, senzualne usnice. Oblikovanje uha, debeo širok vrat te način na koji su izvedene ruke kao i postav i mo- numentalnost lika srodne su onima u drugim slikarevim djelima. Ono što donekle odudara, pomalo je ukočeno oblikovanje đakonske odjeće, iako je srodan način na koji su nabrani rukavi, dok u slikarovu opusu nisu strani ni razni florealni motivi na odjeći, na primjer na odjeći kraljeva i pratnje na šibenskoj pali. Također, ni pozlata unutrašnjeg oplošja niše u pozadini ne upućuje izravno na njega, nego prije na neke mletačke uzore koji su mu bliski. Međutim, tipologija arhitekture kao i raznobojni (crveno-bijelo-crni) mramorni pločnik pokazuju veli- ku srodnost. Ukoliko bi ovo djelo bilo rad Bernardina Ricciardija, naglašeniji mletački elementi kao i svojevr- sna ukočenost lika mogli bi upućivati na određeni pred- ložak ili želju naručitelja koja priziva uzore u rješenjima poput onih Sebastiana del Piombo, osobito njegovo kom- poniranje na vratnicama orgulja iz crkve San Bartolomeo u Veneciji.36 O tome da je slikar sklon slijediti želje naru- čitelja, svjedoči i dokument o izvršenju oporuke prema kojoj nastaje pala za crkvu Sv. Frane, a iz kojega se dozna- je da ju je radio prema nacrtu.37 Osim navedenoga, zani- mljivo je istaknuti i da se slika nalazi na kamenom oltaru 5. Bernardino Ricciardi, Oltarna pala Poklonstva kraljeva, katedrala u s kaneliranim stupovima i reljefom Boga Oca u luneti te Šibeniku, 1569. (foto: A. Šitina) da se na kvadratnim postamentima stupova toga oltara Bernardino Ricciardi, Adoration of the Magi, altar painting, 1569, nalaze grbovi mletačkog plemića, admirala i kapetana Ni- Šibenik cathedral

Ana Šitina: Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj... Ars Adriatica 7/2017. (195-212)

6. Bernardino Ricciardi, Oltarna pala Poklonstva kraljeva, katedrala u Šibeniku, 1569., detalj (foto: A. Šitina) Bernardino Ricciardi, Adoration of the Magi, altar painting, detail, 1569, Šibenik cathedral

na poslovima pozlate u moćniku katedrale.38 Iako ju je I. Kukuljević Sakcinski smatrao radom „Andrije Medulića”, već je 1926. godine K. Stošić naveo da je slika Poklonstva kraljeva, koja se nalazi na drvenom oltaru Triju kraljeva u šibenskoj katedrali, rad „Bernardina Riccija”, dok je F. Dujmović sliku spomenuo kao djelo „Bernarda Rizzardi- ja”.39 Godine 1968. K. Prijatelj, na osnovi komparativne analize s do tada poznatim Ricciardijevim djelima sliku je pripisao upravo njemu te ustanovio kako je očito riječ o navođenju raznih varijanti Ricciardijeva imena, osvr- ćući se pri tome i na Stošićevu atribuciju za koju je pret- postavio kako je izvedena prema dokumentu koji Stošić u knjizi nije prenio.40 Novija arhivska istraživanja potvr- đuju Stošićeve navode, otkrivajući dokumente iz 1568. i 1569. godine koji slikara dovode u izravnu vezu s ol- tarom u katedrali. Prvi dokument svjedoči o dogovoru slikara sa zastupnicima škole Presvetog Tijela Kristova o pozlaćivanju oltara, a drugi o Ricciardijevom primit- ku isplate za izradu pozlate te iste pale, pozivajući se na prethodno sklopljeni ugovor koji zasada nije pronađen. U tom je ugovoru, osim poslova pozlate možda bio zabi- lježen i podatak o slikarskom angažmanu, koji se sluti iz izrazitih morfoloških sličnosti elemenata šibenske pale s 7. Bernardino Ricciardi, Bogorodica s Djetetom, privatno vlasništvo, Ricciardijevim zadarskom radovima.41 Šibenik, oko 1569./1570. (izvor: Fotodokumentacija Konzervatorskog Unutar plavičastog, planinskog krajolika u prvom odjela u Šibeniku) Bernardino Ricciardi, Madonna and Child, ca. 1569/1570, Šibenik, planu s lijeve strane slike prikazana je monumentalna private collection Bogorodica s Djetetom. Iza i tik uz Bogorodicu stoji Jo- sip u sjeni. U prvom planu, ispred Bogorodičinih nogu, naslikana su tri kralja, a s lijeve strane prikaza, iza svete K. Prijatelj je sliku stilski odredio kao djelo „osred- obitelji nalazi se bočno prikazana kućica slamnatog krova njeg majstora mletačke kasne renesanse s nekim dalekim na čijim su gredama prikazana dva goluba. Iza tri kralja, ticijanovskim, veroneseovskim i medulićevskim reminis- u pozadini, prikazana je njihova pratnja odjevena u ori- cencijama”, ali naglašava da u izvedbi odaje izrazite pro- jentalnu odjeću te velika deva u profilu koju za uzde vodi vincijske crte te jasne elemente retardacije iako je u kon- središnji lik, prikazan s turbanom na glavi. U gornjem tekstu čitavog Ricciardiovog opusa ovo zapravo jedno od su dijelu prikazana i dva anđela plave kose u letu, kako kvalitetnijih izvedbi te značajnija narudžba.42 u rukama nose cvijeće koje pada u smjeru svete obitelji, dok je u samom vrhu slike na nebu zlatna zvijezda. Svjetlost na sliku prodire iz donjeg lijevog kuta, a način Bogorodica s Djetetom u privatnom vlasništvu, oko na koji pada na sliku ističe dijagonalni prvi plan, odno- 1569./1570. sno interakciju Bogorodice i Djeteta s kraljem koji kleči u profilu na desnoj strani slike. Svjetlo je u funkciji stva- U privatnom vlasništvu u Šibeniku nalazi se malena ranja atmosferičnosti slike, pomno obasjavajući ključne slika Bogorodice s Djetetom, koja pokazuje bliskost stil- zone mimike i gestikulacije, ali i objedinjenja glavnih ak- skom izrazu Bernardina Ricciardija. Do sada nije struč- tera u svojevrsnoj kružnoj shemi, dok su ostali protago- no obrađena, a objavljena je jedino u katalogu izložbe nisti i krajolik zasjenjeni. Koloristički, Bogorodica i Krist Na slavu Božju43 tiskanom povodom sedamstote godiš- od ostalih su likova izdvojeni odabirom hladnijih bijelih i njice Šibenske biskupije. Iza uskog parapeta u prednjem izblijedjelih tonova dok na desnoj strani slike među kra- planu slike prikazana je do razine nogu Bogorodica s ljevima i ostalim likovima, pa i na sv. Josipu prevladavaju Djetetom, dok se u pozadini slike prostire svjetlozelen topliji zemljani, zelenkasti i zlatni tonovi čime je vizualno zastor žućkastog odsjaja. Svjetlo na slici dopire iz donjeg razlučena lijeva od desne strane slike, što dodatno nagla- lijevog kuta obasjavajući najviše tijelo malenog Krista te šava i kolorit haljina dvaju anđela u gornjem dijelu slike. bacajući duboke sjene na „V” nabore Bogorodičine ha-

Ana Šitina: Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj... Ars Adriatica 7/2017. (195-212)

9. Komparacija: detalj Glave Bogorodice s oltarne pale Poklonstva kraljeva, katedrala u Šibeniku (foto: A. Šitina); detalj glave Bogorodice iz Navještenja s Vratnica orgulja Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar (izvor: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 3/, 222); detalj glave Bogorodice s Djetetom privatno vlasništvo, Šibenik (izvor: Fotodokumentacija Konzervatorskog odjela u Šibeniku) Comparison: detail of Madonna’s head in the altar painting of the Adoration of the Magi, Šibenik cathedral; detail of Madonna’s head in The Annunciation, organ doors, Permanent Collection of Sacral Art in Zadar; detail of Madonna’s head in Madonna and Child, Šibenik, private collection

ljine u predjelu prsa. Na desnoj strani, u predjelu od Bo- na oblikovanja zlatnoplave kose, srodnost se očituje i u gorodičina trbuha pa sve do knjige na koju je naslonila načinu na koji ono pada na visoko čelo te u modelaciji ruku, slika je oštećena. Fizionomija Krista identična je debeljuškastog volumena tijela, do razine dojma da je liku s Ricciardijeve pale iz šibenske katedrale. Osim slič- riječ o istom djetetu. Tako je i s fizionomijom i nači- nosti krupnih očiju, debelih rumenih obraščića te nači- nom oblikovanja Bogorodičina lica. Odnos glave prema

11. Komparacija: detalj – maleni Krist s oltarne pale Poklonstva kraljeva, katedrala u Šibeniku, 1569., detalj (foto: A. Šitina); detalj – maleni Krist sa slike Bogorodica s Djetetom, privatno vlasništvo, Šibenik, oko 1569./1570. (izvor: Fotodokumentacija Konzervatorskog odjela u Šibeniku) Comparison: detail of the Child in the altar painting of the Adoration of the Magi, Šibenik cathedral; detail of the Child in Madonna and Child, Šibenik, private collection

10. Komparacija: detalj draperija Bogorodice iz Navještenja s Vratnica orgulja Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar, 1567.-1568., (izvor: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 3/, 222); detalj draperija Bogorodice s Djetetom, privatno vlasništvo, Šibenik, oko 1569./1570. (izvor: Fotodokumentacija Konzervatorskog odjela u Šibeniku) Comparison: detail of Madonna’s draping in The Annunciation, organ doors, Permanent Collection of Sacral Art in Zadar; detail of Madonna’s draping in Madonna and Child, Šibenik, private collection

korpulentnom i duguljastom gornjem dijelu tijela, blago vještenja zadarskih vratnica orgulja, sv. Luciji i sv. Stje- nagnuta ramena te crte lica odaju veliku dozu sličnosti. panu iz crkve Sv. Šime u Zadru, kao i na desnoj ruci Osim toga i način na koji joj marama pada s glave i kru- Bogorodice s pale sv. Jurja iz istoimene crkve na Pila- pne, oštrom linijom naglašenih kapaka, blago ukošene ma u Dubrovniku. Ta tipološka odlika i Ricciardijeva bademaste oči, gotovo su identični. Najsličnija je izbli- sklonost k izduljivanju ekstremiteta, kao i proporcijska jedjeloružičasta haljina potpasana pojasom ispod grudi odstupanja, upućuju na zaključak da je Ricciardi mo- do kojega se nabire u „V” naborima, a ispod kojega je rao poznavati neke manirističke predloške ili njihove vrlo pripijena te se Bogorodici nazire pupak. Identičnu izvedenice. Disproporcije su se do sada u literaturi tu- tipologiju i način oblikovanja volumena, ali i upotrebu mačile kao nespretnosti, pa čak i vodile k hipotetskim bijele boje kojom stvara efekt izblijedjelosti najčešće atribucijama Meldoli. No izduljenost ekstremiteta kao i crvene ili ružičaste u kombinaciji sa zelenkastim ili ta- disproporcijsku izduženost tijela kod Ricciardija možda mnoplavim tonovima kao i način na koji koristi svjetlo ne bi trebalo tumačiti kao nespretnost, nego kao odjek u funkciji oblikovanja volumena i prostora, vidljiv je i manirističkih rješenja, osobito ako se obrati pozornost na drugim djelima Bernardina Ricciardija, primjerice na paletu boja koju koristi i način na koji ju drastično na prikazima žena u povorci s desne strane Prikazanja rasvjetljava bijelom težeći efektima kakve postiže i Mel- u Hramu te na Mariji iz Navještenja zadarskih vratnica dola, što sve skupa upućuje na poznavanje više suvre- orgulja. Uz navedeno treba upozoriti i na identičan na- menih mu manirističkih tendencija u slikarstvu srednje čin slikanja krupnih ruku zadebljanih šaka i zašiljenih i sjeverne Italije. Uzimajući u obzir sve navedeno, treba prstiju, a često i s identičnim odvajanjem kažiprsta od razmatrati mogu li se o ranom nauku Ricciardija, koji se srednjeg prsta koji je presavijen preko prstenjaka, što je do sada tumačio kao potpuna nepoznanica, ipak izvući osim na šibenskoj slici vidljivo i na Bogorodici iz Na- neki konkretniji zaključci.

Ana Šitina: Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj... Ars Adriatica 7/2017. (195-212)

12. Bernardino Ricciardi, Pala Sv. Barbara sa sv. Nikolom i sv. Grgurom, crkva sv. Barbare, Šibenik, oko 1569./1570.(foto: Don K. Mateša) Bernardino Ricciardi, St Barbara with St Nicholas and St Gregory, altar painting, ca. 1569/1570, St Barbara’s church in Šibenik

Pala sv. Barbare sa sv. Nikolom i sv. Grgurom iz crkve sveci. U središnjoj, najširoj niši, prikazana je sv. Barbara Sv. Barbare u Šibeniku, oko 1569./1570. odjevena u izblijedjelu ružičastu haljinu pripijenu uz ti- jelo poput mokre draperije, koja se do razine žutog po- Slika s prikazom sv. Barbare sa sv. Nikolom i sv. Gr- jasa nabire u „V” naborima, a ispod je u predjelu trbuha gurom koja se nalazi u crkvi Sv. Barbare u Šibeniku, da- pripijena te se nazire pupak, dok su na blijedozelenom nas u Dijecezanskom muzeju, s obzirom na tematiku oči- plaštu, zaobljeni i sinusoidni nabori. Lijevu je ruku na- to je i naručena za tu crkvu. Slika je objavljena u katalogu slonila na kulu, stiliziranu poput ambona, a u desnoj izložbe Na slavu Božju, a nedavno ju je R. Tomić, bez ruci, spuštenoj uz tijelo, drži palminu grančicu, dok je podrobnijeg obrazloženja, pripisao Angelu Manciniu.44 desnu nogu podigla i oslonila na top. Glava je ovalnog Na smeđoj pozadini, sugerirajući formu triptiha, na- oblika, plave, po sredini počešljane kose i skupljene u slikane su tri kamene, polukružno zaključene niše s mo- stražnjem dijelu, a obrazi zarumenjeni. Ima bademaste tivom školjki u gornjem dijelu, unutar kojih se nalaze i blago zakošene oči, a nos ravan i pravilan te malena

usta lagano napućena. Izraz je lica zamišljen te pogled usađene oči te nos. Odjeven je u bijelu albu i tamnocrve- usmjeren u daljinu. U lijevoj niši, u frontalnom položa- nu misnicu dekoriranu vegetabilnim motivima i zlatnom ju prikazan je sv. Grgur, papa, odjeven u bijelu haljinu i bojom. U lijevoj ruci, preko koje je prebačena štola, drži zlatan plašt. Prikazan je kao starac duge sijede brade s knjigu na kojoj su tri zlatne kugle, a u desnoj biskupski bijelom biskupskom kapom na glavi te markantnih crta štap. Iako u konvencionalnoj podjeli na tri niše sa svetač- lica, sitnih duboko usađenih očiju i naglašena nosa. De- kim likovima, slikar je uspio predočiti iluziju dubine pro- snom rukom blagoslivlja, a u lijevoj drži biskupski štap, stora i voluminoznost, pa i monumentalnost prikazanih dok mu se ispod haljine nazire volumen desnog koljena likova korištenjem snažnog osvijetljenja. Svjetlo, osim u pregibu koji sugerira oslonjenost na lijevu nogu. Iako što stvara fine efekte chiaroscura na licima i u prostoru izrazito frontalno postavljen, glavu je blago nagnuo na blago zaokrenutim volumenima tijela likova, baca vidlji- svoju lijevu stranu, odnosno prema centralnom polju i ve sjene njihovih tijela na kamenu pozadinu niše, što je svetici. U desnoj niši prikazan je sv. Nikola u frontalnom osobito vidljivo na središnjem polju s likom sv. Barbare. stavu i glave u tročetvrtinskom profilu, okrenute u njego- Iako slabije izvedbene kvalitete od ostalih Ricciardijevih vu desnu stranu, odnosno k centralnom polju. Prikazan djela, ova pala s njima dijeli niz sličnosti, prije svega u je kao stariji muškarac, tamnijeg inkarnata i proćelave si- fizionomijama svetaca koji tipološki i načinom izvedbe jede kose i kratke brade. Ispod izrazito visokog čela chia- podsjećaju na prikaze muških likova sa zadarskih vrat- roscuro kontrastima naglašene su sijede obrve, duboko nica orgulja te na muške likove na pali iz šibenske kate-

13. Komparacija: detalj – lik Sv. Lucije s pale Sv. Lucije iz crkve sv. Šime, Zada (EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 3/, 225.); detalj – lik Bogorodice iz prikaza Navještenja s Vratnica orgulja, Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar, 1567.-1568., (EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 3/, 224.); lik sv. Barbare s pale Sv. Barbara sa sv. Nikolom i sv. Grgurom, crkva sv. Barbare, Šibenik, oko 1569./1570. (foto: Don K. Mateša) Comparison: detail of St Lucy in the altar painting St Lucy, St Simon’s church in Zadar; detail of Madonna in The Annunciation, organ doors, Permanent Collection of Sacral Art in Zadar; figure of St Barbara in the altar painting St Barbara with St Nicholas and St Gregory, altar painting, ca. 1569/1570, St Barbara’s church in Šibenik

Ana Šitina: Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj... Ars Adriatica 7/2017. (195-212)

drale. Kolorit svih likova u potpunosti odgovara Ricciar- kao i rekonstrukciju puta, zamjetan je pojačan slikarski dijevoj paleti, osobito kombinacija izblijedjelih ružičastih angažman u razdoblju 1569. i 1570. godine. Upravo u i zelenkastih tonova kao i tamniji inkarnat muških likova to vrijeme radio je na šibenskim djelima bilo boraveći i tonovi njihova ruha. Svetica tipološki odgovara svim u gradu ili povremeno dolazeći iz Zadra u kojemu je drugim Ricciardijevim prikazima ženskih likova što se istodobno bio angažiran, dok se paralelno spominje i u osobito vidi u izduženosti njezina monumentalna tijela splitskim dokumentima. Iste 1569. godine, kada je od s nešto jačim bokovima oko kojih se isprepleo plašt, ma- njega naručena slika Ružarija za udovicu Marka Maru- lenoj glavi nasađenoj na krupniji vrat i blago nagnutim lića u Splitu, izradio je palu za šibensku katedralu, a tih ramenima te karakterističnim „V” naborima do pojasa i godina najvjerojatnije nastaju i druga dva pripisana mu pripijenosti draperije u predjelu trbuha s pupkom koji se šibenska djela. Sve navedeno može upućivati na zaklju- nazire ispod haljine. Sinusoidni nabori plašta na njezinoj čak da se manja kvaliteta na slici za crkvu Sv. Barbare desnoj nozi oslonjenoj na top, element su koji se javlja može objasniti i pojačanim angažmanom, a možda i i na drugim Ricciardijevim djelima, od onih sigurnije novčanom isplatom koja je vjerojatno bila veća za kate- atribucije do pripisane mu sv. Lucije iz crkve Sv. Šime dralnu palu nego za onu u malenoj crkvi Sv. Barbare. S u Zadru. Konačno, na ovoj je slici uočljiva i pretjerana druge strane, spomenuti dubrovački podaci svjedoče o izduženost gornjeg dijela tijela pa i neproporcionalno više nezadovoljnih naručitelja pa i odbijenim radovima elongirane ruke, kakve kod našeg majstora možemo pra- što upućuje na variranja u kvaliteti njegovih izvedbi. titi od ženskih likova sa zadarskih vratnica orgulja do Bogorodice na pali iz šibenske katedrale. Na istoj razini i ruke sv. Barbare, iako kvalitativno dosta slabije izvedbe, DUBROVAČKI OPUS pokazuju tipološku sličnost debelih dlanova i dugih pr- Oltarna pala Sv. Jurja u crkvi Sv. Jurja (Đurđa) na stiju zašiljenih pri vrhu. Pilama, Dubrovnik, 1592. godina Pripisivanje slike Angelu Manciniju ne čini se odr- živom iz nekoliko razloga. Pala je očiti rad 16. stoljeća O slici sv. Jurja u istoimenoj crkvi na Pilama svjedo- te ni po općim stilskim karakteristikama ne pokazuje če i podaci iz rukopisne knjižice Libro dela fabrica dela srodnost s Mancinijevim djelima, ali ni s njemu karakte- Chiesa nova de santo Giorgio a le Pile 1590. koja se nalazi rističnim izričajem. Sv. Barbara ima duguljasto mesnato u dubrovačkom arhivu te čiji sadržaj bilježi podatke o iz- zarumenjeno lice te haljinu potpasanu ispod grudi, ali gradnji i opremi crkve. Na temelju te knjižice, važne po- način na koji je to izvedeno pokazuje sasvim drugačiju datke o slici sv. Jurja donosi Niko Gjivanović.45 U bilješci modelaciju, od načina korištenja svjetla, drugačije palete od 10. ožujka 1592. godine navodi se ime slikara koji je i tretmana boje do posve drugačijeg oblikovanja i nabi- radio sliku oltara (A Maestro Bar(nar)do pintore p(er),s(e) ranja haljine u izrazitim „V” naborima do pojasa i pripi- ri sesantanno g(uaran)ti tre sono per la fatura della pintu- jenima uz trbuh s vidljivim pupkom, što je formula koju ra del altare, et per canavezo.).46 Obitelj navedenog slikara često koristi Bernardino Ricciardi. Nešto jači chiaroscuro ostala je zabilježena i u rukopisnoj knjizi arhiva mjesnog izražen na likovima ove pale, osobito muškim, otkriva Zbora svećeničkog reda pod naslovom Genealogia delli utjecaj mletačkog slikarstva koji je uvijek u tragovima citadini ragusei u kojoj se i navodi da je podrijetlom iz prisutan u Ricciardijevom opusu. Ova pala s prikazom Padove te da su se u Dubrovniku naselili 1570. godine, sv. Barbare sa sv. Nikolom i sv. Grgurom nalazi se u crkvi kada je prvi put slikar Bernardino došao sa ženom i dje- Sv. Barbare u Šibeniku, kao i pala s prikazom sv. Barbare com.47 Oltarnu palu sv. Jurja spominje i M. Pelc u općem sa sv. Nikolom i sv. Pavlom koju je naslikao i potpisao pregledu renesanse u Hrvatskoj, navodeći je kao jedino Angelo Mancini, pa se čini neobičnim i to da bi isti slikar sačuvano Ricciardijevo djelo u Dubrovniku, unatoč veli- izradio za tu malu crkvu čak dvije pale s prikazom iste kom broju slikarevih radova zabilježenih u dubrovačkim zaštitnice. Ricciardijeva pala očito je nastala nakon pro- arhivskim dokumentima.48 Također, treba istaknuti da je mjene titulara crkve, a Mancinijeva dosta kasnije, kada je dubrovačka slika restaurirana 1936. godine, a radove je podignut glavni oltar na kojem se izvorno nalazila. izveo Ivo Scattolini, dakle, danas gledamo retuš iz tride- Nije lako utvrditi koji bi bio uzrok Ricciardijeve sla- setih godina 20. stoljeca, pa treba imati na umu i to prili- bije izvedbe ove pale, naročito s obzirom na oskudnost kom razmišljanja o razini kvalitete izvorne slike.49 podataka o slikaru i eventualnim pomagačima. Među- U svetišnom dijelu crkve Sv. Đurđa smješten je drveni tim, slažući kockice njegovog opusa na istočnoj obali oltarni retabl na kome se nalazi pala s prikazom sv. Jur- Jadrana te prateći kronološki njegov angažman, a s ob- ja koji ubija zmaja. U donjem, većem dijelu u krajoliku zirom na određena uporišta u sačuvanim dokumentima, prikazan je lik sv. Jurja odjeven u metalni oklop u činu

***

Na osnovi sačuvanih podataka o Bernardinu Ricciardiju zaključujemo kako je slikar, očito u potrazi za poslom, dose- lio iz Padove najprije u Zadar oko 1565., od kada ga bilježe dokumenti, gdje se nije dugo zadržao, kao ni u Šibeniku u koji je zatim vjerojatno otišao na kraće vrijeme 1568./1569., dok je istovremeno radio palu za naručiteljicu iz Splita. U Dubrovniku trajnije se nastanio od 1570. te ostao do smrti. Na takav životni put mogao je utjecati broj narudžbi koje je dobivao, kao i prihvaćanje njegovih radova u tim sredina- ma, ali i druge aktivnosti koje su ga eventualno mogle vezati uz određenu komunu osobito u Dubrovniku gdje se inten- zivno bavio i drugim poslovima. S obzirom na zabilježen veći broj slučajeva odbijenih radova u Dubrovniku možemo izvesti zaključak kako je njegovo slikarstvo moglo proći u Zadru, Šibeniku i Splitu, ali ne i u Dubrovniku gdje reak- cije naručitelja pokazuju poznavanje suvremenih slikarskih trendova, odnosno kako očekivano nije odgovaralo ostva- renome. Zanimljivo je da se pritom kao razlog odbijanja navodi upravo nedostatak umješnosti, što govori o razini li- kovnog ukusa dubrovačkih naručitelja kao i o Ricciardijevoj nemogućnosti da postigne očekivanu kvalitetu. U kontekstu čitava slikareva sačuvanog istočnojadranskog opusa to ipak začuđuje, jer je u Zadru i Šibeniku primao narudžbe za zna- čajne crkve, a u Šibeniku čak i za katedralu. U Dubrovniku vjerojatno se više posvetio drugim poslovima, zbog čega je njegova slikarska karijera zapala u drugi plan. Isto tako, možda ga je upravo neuključenost u mijene suvremenih li- 14. Bernardino Ricciardi, Oltarna pala Sv. Jurja (Đurđa) na Pilama, kovnih trendova, kao posljedica dužeg boravka u provinciji, Dubrovnik, 1592. (foto: D. Tošović) dovela do opadanja u kvaliteti te se sukladno s tim možda i Bernardino Ricciardi, altar painting of St George at Pile, Dubrovnik, 1592 nuždom morao okrenuti drugim izvorima zarade. Svakako je i na razini stvaranja opće slike o stanju dal- matinskog slikarstva krajem 16. st. zanimljiv put ovog sli- svladavanja zmaja s dinamično propetog konja, dok ga iz kara koji je došao u naše krajeve, određeno se vrijeme oči- stražnjeg plana promatra u molitvi klečeća princeza. U to pokušavao uklopiti tražeći plodnu sredinu za poslove gornjem dijelu pale, u oblacima prikazana je Bogorodica s kojima se bavio te u konačnici ostao i prenio tradiciju na Djetetom odjevena u izblijedjelu crvenu haljinu i plavi ma- narednu generaciju slikara, odnosno sina i unuka. Ricciar- forion, a obočuju je sv. Ivan Krstitelj s njezine desne strane dijeva djelatnost na istočnoj obali Jadrana ocrtava sudbinu i sv. Vlaho s lijeve, koji u ruci drži maketu grada. Ova pala, jednog od brojnih umjetnika koji u razdoblju sredine 16. jednako kao i ona s prikazom sv. Barbare sa sv. Nikolom stoljeća u svojoj sredini, s obzirom na jaku konkurenciju, i sv Grgurom iz crkve Sv. Barbare u Šibeniku, pokazuje ne uspijevaju naći posla te stoga putuju u manja mjesta određenu razinu nazadovanja, tvrdoće u izvedbi i pada u u potrazi za sredinom koja prihvaća njihov stilski izraz. kvaliteti izvedbe likova za razliku od drugih Ricciardijevih Njegov stil pokazuje poznavanje tradicije Cinquecenta pa radova, osobito onih koji odskaču kvalitetom izvedbe, po- i nekih očitih manirističkih uzora, ali i sjevernotalijanskog put likova na zadarskim vratnicama orgulja i Poklonstva slikarstva, iako u manjoj mjeri. Međutim, o točnom ambi- kraljeva iz šibenske katedrale. Kako se u Dubrovniku nije jentu školovanja za sada može se samo nagađati. Također, bavio isključivo slikarstvom, nego se upustio u trgovinu način na koji se to odražava u njegovom djelu, u potpuno- kožom i vunom, slikarstvo je vjerojatno palo u drugi plan, sti je provincijskog karaktera, što rezultira i nekim rješe- a o čemu svjedoči nezadovoljstvo naručitelja njegovim ra- njima koja pokazuju nespretnosti, disproporcije, tvrdoću i dovima u tom gradu, brojne odbijenice, pa u konačnici i repetitivnost, ali i varijacije u kvaliteti izvedbe, na što je za- ova sačuvana pala sv. Jurja na Pilama. sigurno s vremenom utjecala i sredina u kojoj se nastanio.

Ana Šitina: Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj... Ars Adriatica 7/2017. (195-212)

Bilješke

* Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost renesanse u Dalmaciji i Istri, Mogućnosti god. XXVII./br. 4., projektom IP-2016-06-1265 ET TIBI DABO: naručitelji i Split, 1980., 375. donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj 13 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 223.; Vidi i: JORJO Dalmaciji od 1300. do 1800. godine. TADIĆ (bilj. 7), 222., 223., 225. 1 MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, 2007., 484. 14 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 223. 2 KRUNO PRIJATELJ, Pala Bernardina Ricciardija u šibenskoj 15 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 6), 360. katedrali, Studije o umjetninama u Dalmaciji II., Zagreb, 1968. 16 DONATO FABIANICH, Storia dei fratri minori dai primordi 3 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština della loro istituzione in Dalmazia e Bossina II., Zadar, 1864., zadarske nadbiskupije – Slikarstvo, Zadar, 2006. 14-15. 4 RADOSLAV TOMIĆ, Zadarska slika Palme Mlađeg u Ninu, 17 VITALIANO BRUNELLI, La chiesa di S. Francesco di Zara, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 34, Split, 1994., Rivista dalmatica V., 1, Zadar, 1909., 128. 232/233.; 236. 18 RADOSLAV TOMIĆ, (bilj. 4), 232./233.; 236. 5 D. Nicolaum de Cindris, magistro Bernardino pictori patavino. 19 Državni arhiv u Zadru, Zadarski bilježnici, Daniel Calvaca, B Clarissimus dominus comes et capitaneus sedens sententiavit reum I, F II/7, sub die; DONAT FABIANICH, Storia dei frati minori contrascriptum presentem et non contradicentem ad dandum et dai primordi della loro istituzione in Dalmazia e Bossina fino solvendum actori libras ducentas parvorum promisas actori pro al giorni nostri, Vol. II, Zara 1864., str. 14-15.; RADOSLAV Jacubina relicta quondam D. Marci de Marulis pro opere ancone TOMIĆ, (bilj. 4), 236. Rosarij vigore chirographij die 25 aprilis 1569 et in expensis… 20 RADOSLAV TOMIĆ, (bilj. 4), 233. Die Dicto 21 STJEPAN KRASIĆ, Inventar umjetničkih predmeta u nekadaš- Jacobinam relictam quondam D. Marci de Marulis, D. Nicolao njoj dominikanskoj crkvi u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u de Cindris Clarissimus D. Comes sedens ut supra sententiavit Dalmaciji 27, Split, 1988., 237. relictam presente D. Alesandro eius filio et non contradicente 22 STJEPAN KRASIĆ (bilj. 22) ad dandum et soluendum actori libras ducentas paruorum et expensas in quidibus sententiatus fuit eodem instanti ad 23 Rikardić Bernardin (nazvan Ricciardi), slikar dubrovački, otac persolvendum magistro Bernardino pictori pro palla Rosarij Adrianov, uresio je godine 1567. i 1568. s lijepim slikama vrata od Beate Virginis vigore provissionis pro eadem facta et in expensis... orguljah u crkvi sv. Dominika u Zadru. Za ovaj svoj posao dobio je (Različiti spisi i oporuke, sv. I/9 AJS (SSO-7), str. 886, Državni od tadašnjega priora dominikanskoga, fra Jerolima, dne 1. Kolovoza arhiv u Splitu); CVITO FISKOVIĆ, Splitska renesansna sredina, g. 1567. za prvi rok lirah 90, dne 4. rujna g. 1567. lirah 50, a dne Mogućnosti 1, Split, 1976., 360. 1. ožujka g. 1568. ostalu svotu, koja dopuni pogodjenu plaću od 60 dukatah. Budući da je crkva dominikanska u početku našega stoljetja 6 MILAN PELC (bilj. 1), 495. porušena, to su gorespomenute slike od orguljah odnešene od onuda, 7 O njegovoj trgovini kožom svjedoči nekoliko dokumenata i bit će po svoj prilici one iste koje se sada nalaze u sakristiji stolne iz 1584. godine od kojih je posebno zanimljiv onaj u kojem crkve zadarske, za koje slike veli Concina u svom djelu „Voyage dans la vlast traži od slikara da podmiri troškove ishrane za Nijemca Dalmatie maritime”, da su slikane od Andrije Medulića (Schiavona)? Valentina Nichesa koji je bio u dužničkom ropstvu ili će ga Godine 1604. dne siečnja načini Bernardin svoju oporuku u u protivnome pustiti. Iz drugih dokumenata iz iste godine Dubrovniku, i ostavi njeki dio svoga imutka sinovima Aristidu i saznajemo kako se u konačnici Niches obvezao isplaćivati dug Mitridatu, zatiem djeci pokojnog sina Ivana Krstitelja, a sav ostali od 42 dukata i 12 groša u ratama dajući slikaru po tri dukata imutak predade svome četvrtomu sinu Adrianu slikaru, kojega načini od svakog posla. Vidi detaljnije u: JORJO TADIĆ, Građa o ovršiteljem oporuke. (IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Slovnik slikarskoj školi u Dubrovniku XIII. – XVI., Beograd, 1952., 229., umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb, 1860., sv. 5., 369-370.); DAZd, 230.; O njegovu poduzetništvu svjedoči i podatak da je bio u Šibenski notarski arhiv, Spisi samostana Sv. Dominika, Pergamene, suradnji sa sarajevskim Židovom Abrahamom Anenumom br. 539 + DF - uopće nije pergamena, nego spis na papiru. trgovao tkaninama. EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 24 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (bilj. 24), 369-370. 3), 223.; JORJO TADIĆ (bilj. 7), 236. 25 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 223. 8 JORJO TADIĆ (bilj. 7), 218. 26 STJEPAN KRASIĆ (bilj. 22); EMIL HILJE – RADOSLAV 9 KRUNO PRIJATELJ, Prilozi slikarstvu XV. – XVII. st. u TOMIĆ (bilj. 3), 223. Dubrovniku, Historijski zbornik IV., 1-4., Zagreb, 1951., 27 STJEPAN KRASIĆ (bilj. 22) 187./188. 28 STJEPAN KRASIĆ (bilj. 22), 230. 10 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 223. 29 Slika je stajala na kamenom oltaru sve dok na njezino mjesto nije 11 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 223. postavljena istoimena pala svete Lucije koju je izradio Vincenzo 12 KRUNO PRIJATELJ, Kroz povijest umjetnosti u Dalmaciji (XIII- Poiret oko 1855. godine. Nakon restauracije 1822. godine slika je XIX. st.), Split, 1995., 224.; KRUNO PRIJATELJ, Slikarstvo vraćena na oltar u crkvi. A. Dudan spominje tri slike s prikazom

sv. Lucije u crkvi sv. Šime: jednu nepoznatog autora koja se nalazi katedrali, u: Zbornik u čast Bogdana Popovića, Beograd, 1929., u sakristiji, Poiretovu te treću koju je upravo tada, 1922. godine 322.-323.); DAZd, ŠNA, Kut. 40, Andrija Tranquillo, Sv. 1567- restaurirala slikarica A. Bogdanović Cetineo. Vjerojatno je riječ 1570, fol. 116’-117. U dokumentima su zabilježeni ugovor o Dudanovu previdu pa se podatak o restauraciji može odnositi o pozlati i isplata od 21 dukata (od ukupno 31 dukata) za rad na renesansnu palu, tim više što su se u posljednjoj obnovi otkrili i pozlatu pale na oltaru u katedrali sv. Jakova koju je naručila naknadni preslici i retuši, koji su djelomično uklonjeni. (EMIL bratovština Svetog Tijela Kristova. U ugovoru se prilikom isplate HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 225.); KATALOG: Sjaj poziva na prethodno načinjeni ugovor kod bilježnika Cornilija zadarskih riznica, Zagreb, 1990., 336. Bonina. Uvidom u ugovore iz 1568. i 1569. godine nisam pronašla 30 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 226. prvotni dokument na koji se poziva, a profesoru Emilu Hilji ovom prilikom zahvaljujem za ustupljene arhivske dokumente o isplati. 31 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 225. 42 KRUNO PRIJATELJ (bilj. 39), 32. 32 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 225. 43 KATALOG, Na slavu Božju, 700 godina Šibenske biskupija, 33 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3),., 226. Šibenik, 1998., 131. 34 GRGO GAMULIN, Prijedlozi za slikarstvo mletačkog cinque- 44 KATALOG (bilj. 45), 132.; RADOSLAV TOMIĆ, Bilješke centa u Dalmaciji, Prilozi povijesti umjetnosti 27, Split, 1988., o slikama u Šibeniku, Pirovcu, Kaštel Štafiliću, Poljicama, 213./214. Skradinu, Biogradu i Zadru (Angelo Mancini, Mate Otoni, 35 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 226. Giuseppe Marcatti, Franjo Gianacchi, Pietro Tantini), Radovi 36 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 226. Instituta za povijest umjetnosti 40, Zagreb, 2016., 105. 37 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 4), 236. 45 NIKO GJIVANOVIĆ, Crkva sv. Gjurgja u Pilama, Narodna 38 KRUNO PRIJATELJ, Pala Bernardina Ricciardija u šibenskoj svijest, Dubrovnik, 1922., br. 43. katedrali, Studije o umjetninama u Dalmaciji II., Zagreb, 1968., 32. 46 NIKO GJIVANOVIĆ (bilj. 46), br. 43. 39 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (bilj. 24); KRSTO STOŠIĆ, 47 NIKO GJIVANOVIĆ (bilj. 46), br. 43. Katedrala u Šibeniku, Šibenik, 1926., 16.; FRANE DUJMOVIĆ, 48 MILAN PELC (bilj. 1) 495. Šibenik, 1966., 16. 49 Narodna svijest, br. 17., Dubrovnik, 29. travnja 1936.; Na 40 KRSTO STOŠIĆ (bilj. 40), 16.; KRUNO PRIJATELJ (bilj. 39), 31. kolegijalnoj pomoći i podacima zahvaljujem povjesničaru 41 DAZd, Šibenski notarski arhiv, Kut. 39/I, Sv. a, fol. 87 + DF; umjetnosti Ivanu Viđenu, a na susretljivosti don Stanku Lasiću, (PETAR KOLENDIĆ, Gospidnetićev „Elizej” u šibenskoj upravitelju Župe sv. Andrije u Dubrovniku.

Ana Šitina: Opus Bernardina Ricciardija na istočnoj jadranskoj... Ars Adriatica 7/2017. (195-212)

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

61-70 od 107

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.