##plugins.themes.oapBasic.skip##
亚得里亚艺术:艺术史、建筑与文化遗产研究期刊 搜索

Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu Stipe Sikirice

DOI 10.15291/ars.452

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

卷 2 (2012)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Dragana Modrić Galerija Stipe Sikirice, Sinj nepostojeci152@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
Rana faza u kiparstvu Stipe Sikirice započinje neposredno nakon završetka Akademije likovnih umjetnosti, 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Ovo razdoblje, stilski vrlo neujednačeno, vrijeme je u kojem umjetnik počinje potragu za vlastitim izrazom. Iako se rana faza (kao naposljetku i cijeli njegov rad) najčešće povezuje s tzv. alkarskim ciklusom, važno je ukazati na manje poznata djela iz ovog perioda koja su nepravedno ignorirana i izostavljana iz stručnih pregleda, kao i na njihovu aktualnost u kontekstu suvremene europske skulpture.
Sikirica, suvremena skulptura, rana djela, javna skulptura, poslijeratna skulptura
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. 摘要
  2. NEPRAVEDNO ZABORAVLJENI
  3. Bilješke
  4. Literatura
  5. 参考

Rana faza u kiparstvu Stipe Sikirice započinje neposredno nakon završetka Akademije likovnih umjetnosti, 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Ovo razdoblje, stilski vrlo neujednačeno, vrijeme je u kojem umjetnik počinje potragu za vlastitim izrazom. Iako se rana faza (kao naposljetku i cijeli njegov rad) najčešće povezuje s tzv. alkarskim ciklusom, važno je ukazati na manje poznata djela iz ovog perioda koja su nepravedno ignorirana i izostavljana iz stručnih pregleda, kao i na njihovu aktualnost u kontekstu suvremene europske skulpture. Ključne riječi: Stipe Sikirica, suvremena skulptura, rana djela, javna skulptura, poslijeratna skulptura

Rana faza koju nazivamo „alkarskim ciklusom”, (1959.-66.), širi se pokret Nove tendencije (1961-73.). poradi brojnosti skulptura koje se tematski vežu za Slijedom tih promjena dolazi do polariziranja umjetnika Sinjsku alku1 i etnografiju Cetinskog kraja, poput koji preuzimaju nove trendove (progresivnih) i onih skulptura „Alkar I” (1961.), „Momak I” (1961.), koji nastavljaju svoj put u klasičnim, tradicionalnim „Momak III” (1962.), „Momak IV” (1962.), „Momak formama, tzv. konzervativaca.3 Sikirica umjesto V” (1963.), „Ratnik” (1963.), „Štitonoša” (1963.), ipak apstraktne forme odabire figuraciju i bavi se temama zahvaća nešto širi spektar, kako tema tako i varijacija koje su vezane uz tradiciju i baštinu, što je dodatno kod iznalaženja različitih likovnih rješenja. Uz ime učvrstilo nametnutu mu poziciju tzv. konzervativca. Stipe Sikirice odmah vežemo sliku njegove medijski Možda upravo iz te krajnje „pojednostavljene sheme”, najistaknutije skulpture, „Spomenik alkaru” (1965.).2 S kako je naziva Darko Glavan, proizlazi razlog daljnjeg jedne strane ova skulptura je proslavila umjetnika, ali ignoriranja njegova rada. No, odbacimo li predrasude i nepravedno privukla svu pažnju, zbog čega su brojna i pomnije istražimo umjetnikove početke, već prva djela iz ranog perioda ostala u sjeni. U nastavku ću djela poput skulpture „Slijepac” iz 1959. godine (sl. 1)4 ukazati na pojedina djela, u literaturi rijetko spominjana upućuju na neosnovanost ovakvog stava. Na ovom i dosad stručno neobrađivana, poput „Kamešnice” iz primjeru vidimo da se Sikirica vrlo vješto koristio 1967. godine i „Malog kralja” iz 1965., te upozoriti na jezikom suvremene skulpture. grupu skulptura koje se stilski i tematski odvajaju od tzv. Darko Glavan u monografiji o Stipi Sikirici iz alkarskog ciklusa („Slijepac” i „Sin” iz 1959.). 2006. godine s pravom ukazuje na važan utjecaj koji Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog je na njega imala izložba Henryja Moorea, postavljena stoljeća započinje stvaralaštvo mladog Sikirice. To je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1953. godine i vrijeme velikih preokreta kada dolazi do promjene studijsko putovanje u Italiju 1957., gdje pobliže upoznaje paradigme u poimanju same umjetnosti i pristupu rad Marina Marinija. Marinijeve konjaničke skulpture vizualnosti. Polako se i kod nas afirmiraju pravci poput ponudile su sasvim novu perspektivu u tretiranju apstrakcije, op-arta, kinetičke i konceptualne umjetnosti. omiljene mu teme konja. Promatranje i analiza različitih Počinju djelovati grupe Exat 51 (1950.-56.), Gorgona položaja kod životinja rezultirali su snažnom ekspresijom

Dragana Modrić: Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu... Ars Adriatica 2/2012. (241-248)

kod Sikirice.5 Rastrzan i dinamičan grafizam najbolje je vidljiv u reljefu „Štit slavodobitnika” iz 1968. (sl. 4), točnije u skici za „Štit slavodobitnika”.6 Nezaobilazan je ovdje snažan Meštrovićev utjecaj7, koji se lako zapaža u definiranju muskulature konja kao i impostaciji jahača. Spretnost pri realizaciji kompozicije s grupom likova (u ovom slučaju kružne) i perspektivnim rješenjima kasnije će umjetnik usavršavati, i svoje će iskustvo prenijeti na medalje i vratnice crkve Čudotvorne Gospe Sinjske (1987.). Iz ovih je primjera očigledan utjecaj europske suvremene skulpture na promišljanje i traženje vlastitog likovnog jezika mladog umjetnika.

NEPRAVEDNO ZABORAVLJENI

Iako je Sikirica evidentno koristio iskustva drugih, kako stranih tako i domaćih umjetnika, važno je istaknuti njegovo eksperimentiranje i traganje za originalnim rješenjima na samim počecima. U to vrijeme izlaže s grupom „15 mladih”,8 koja navodi

1. Stipe Sikirica, Slijepac, 1959. (izvor: Glavan, D., 2006., 232.). Stipe Sikirica, Blind Man, 1959

u djelima kao što je „Ratnik” (1963., sl. 2). Snažan pečat na Sikiricu ostavile su u ovom razdoblju skulpture još jednog, za razvoj europske skulpture važnog umjetnika, Alberta Giacomettija. O njemu Sikirica kaže: „Takvu vrstu grafizma u skulpturi i slobodan pristup nisam vidio nigdje prije.” Imajući to u vidu puno lakše iščitavamo njegovu skulpturu „Alkar I” (1961., sl. 3), koja se načinom obrade volumena izdvaja od ostatka alkarskog ciklusa. Povučena nekom stranom silom, materija se kod ove skulpture nekontrolirano širi iz središta prema vanjskim granicama, stvarajući kod promatrača osjećaj nestabilnosti. Iako ova skulptura nema ništa od onih standardnih elemenata prikaza alkara, poput detalja narodne nošnje, ipak iz svakog njenog zareza progovara ono što alkar na simboličnoj razini predstavlja; ponos, prkos, junaštvo. Juraj Baldani, pišući o ovom djelu, upozorava na pojavu nove stilistike, koja je u suprotnosti 2. Stipe Sikirica, Ratnik, bronca, 1963. (foto: R. Efendić) s dotadašnjom praksom oblikovanja stabilnih figura Stipe Sikirica, Warrior, bronze, 1963

kritičare da ih već nakon prve izložbe nazovu „buntovnicima”. J. Baldani spominje da je grupa bila prilično raznorodna, ali ih je povezivala „sloboda istraživanja”.9 Početkom 60-ih Sikirica pristupa Majstorskoj radionici Vanje Radauša. Već 1961. suradnici ove radionice zajedno izlažu.10 J. Baldani ističe da ni ova grupa nije imala programsku orijentaciju. „Postojale su samo srodnosti, zajednički izvori, nadahnuća i uzori, zatim uzajamna spontana razmjena iskustava i naposljetku univerzalni pečat vremena kojem su pripadali i čiju su problematiku morali rješavati kao egzistentni i kreativni imperativ.”11 Na izložbi „buntovnika” naš umjetnik izlaže skulpturu „Slijepac” (1959., sl. 1). U skladu s kritičkim nazivom same grupe, ovaj prikaz slijepca progovara uistinu buntovno, snažno, ekspresivno. Njegove predimenzionirane ruke oslobađaju se iz mase tijela. Stav ruku ukazuje na unutarnje stanje, što cijeloj 4. Stipe Sikirica, Skica za Štit slavodobitnika, gips, 1968. (foto: R. Efendić) skulpturi daje pomalo groteskno obilježje.12 Osjet dodira Stipe Sikirica, Sketch for the Winner’s Shield, plaster, 1968 zamjenjuje osjet vida. Kasnije će Sikirica ovu sklonost razradi unutarnjeg života i psiholoških karakteristika likova uspješno ostvariti u seriji portreta. Jedan od najuspješnijih nastao je upravo u ovom razdoblju, a to je portret Joze Laušića (1962.).13 Iste godine nastaje skulptura „Sin” (1959., sl. 5) kod koje autor apstrahira figuru do biomorfnih oblika. Ovdje vidimo rad na tragu oblika Barbare Hepwort.14 Kako će primijetiti J. Baldani, umjetnik u potpunosti sažima oblike do njihovih elementarnih značenja. „U masi koja je u naponu i dinamici koja zrači iz tijela razaznaje se autorova težnja da jednostavnim jezikom čistih oblika, progovori o univerzalnosti života s neskrivenom toplinom i humanističkim akcentom.”15 Ova skulptura

3. Stipe Sikirica, Alkar I, bronca, 1962. (foto: B. Filipović Grčić) 5. Stipe Sikirica, Sin, bronca, 1959. (foto: B. Filipović Grčić) Stipe Sikirica, Alka Knight I, bronze, 1962 Stipe Sikirica, Son, bronze, 1959

Dragana Modrić: Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu... Ars Adriatica 2/2012. (241-248)

u cjelini predstavlja kuriozitet. Usporedimo li način obrade ovih skulptura, vidimo njihovu veliku međusobnu sličnost u kompaktnosti mase u kojoj se diskretno naziru detalji koji nikada potpuno ne izlaze u prostor. Za razliku od ostalih skulptura iz ovog perioda u kojima kipar teži rastvaranju (poput skulpture „Alkara I” iz 1961.), ove skulpture ostaju zatvorene. Kod njih ne nailazimo na ono životno, potentno bubrenje mase. Djeluju kao zatvorene cjeline unutar kojih se teško odvajaju dijelovi, a i kada se odvoje to nikada nije u potpunosti (primjerice plašt u „Malog kralja”, djeca vezana za majku u skulpturi „Kamešnica”). Uočljiva je organska povezanost s atributima. U spomenutoj skulpturi „Kamešnica” (1967.) povezanost je izražena u djeci koja definiraju ulogu majke i u svežnju drva koji joj je srastao s kralježnicom, čime se snažno izriče težak položaj žene (majke) u ruralnim sredinama. Koplje i štit „Malog kralja” (1965.) elementi su koji tematski vežu skulpturu s tradicijom viteštva specifičnom za Cetinski kraj. Kod ovih skulptura možemo govoriti o prijelaznoj formi ili o još jednoj od brojnih varijacija u pristupu skulpturi Stipe Sikirice. U okviru tema u kojima se Sikirica bavi ljudskom patnjom ističe se skulptura „Svjedoci” iz 1971. godine

6. Stipe Sikirica, Kamešnica, patinirani gips, 1966. (foto: R. Efendić) Stipe Sikirica, Kamešnica, patinated plaster, 1966

govori u prilog umjetnikovoj inventivnosti u primjeni raznovrsnih likovnih rješenja. Senzibilitet kojim prilazi određenoj temi spojen s mladenačkom radoznalošću rezultira ponajboljim djelima njegova opusa. Suvereno vladanje različitim materijalima, stilskim obrascima i visoka metierska razina, na koju je Darko Glavan upozorio već kod njegove prve javne skulpture „Na izvoru” (1957.),16 odlike su ovog perioda Stipe Sikirice. Izložbom Rani radovi u Galeriji Sikirica (2011.) ukazuje se na skupinu skulptura unutar ovog perioda, koje stilski i tematski čine zasebnu cjelinu. Naime, još kao dijete umjetnik je bio svjedok ratnih strahota, koje su u njegovu sjećanju ostale utjelovljene u liku majke koja bježi („Kamešnica”, sl. 6) i djece koja se bespomoćno skrivaju iza svojih ruku („Na stratištu”, sl. 7).17 Djeca u skulpturi „Na stratištu” (1970.) su prijatelji mladog Sikirice koji su postali žrtve ratnih zločina za vrijeme Drugog svjetskog rata.18 Na stiliziranim tijelima nema nikakvih detalja. Ona su, kao i sam užas koji dojmljivo prenose, ogoljena do krika, straha, očaja. Kasnije će Sikirica ovaj motiv razraditi u radu „Djeca žrtve rata” (1999.). Iako ove dvije skulpture veže ista ratna tema, veću stilsku povezanost pokazuju „Kamešnica” (1967.) i skulptura „Mali kralj” (1965., sl. 8). 7. Stipe Sikirica, Na stratištu, gips, 1970. (foto: R. Efendić) Mali kralj (1965.),19 skulptura istaknute karikaturalnosti,20 Stipe Sikirica, At the Deathplace, plaster, 1970

„SKULPTURA JE NAMIJENJENA PROSTORU!”

Ranu fazu Sikiričina stvaralaštva obilježila je također i umjetnikova sklonost javnoj skulpturi. Još za vrijeme studiranja nastaje njegova prva javna skulptura, fontana „Na izvoru” postavljena u Sinju 1957. godine, koja ukazuje na kiparev istančan osjećaj za prostor.23 Sikirica je u svojim nastupima uvijek isticao važnost smještanja skulpture u javni prostor. „Skulptura je, prema njegovu poimanju, namijenjena prostoru, isključivo vanjskom prostoru. Zato je pojam galerijskog formata koji kod nas tako dugo egzistira, apsurdan i neprimjenjiv na kiparsko umijeće.”24 Zajedno sa svojim kolegama pokrenuo je inicijativu za Park skulptura, koji je trebao unijeti dozu humanosti u četvrti Novog Zagreba. Stalna izložba skulptura na otvorenom stvorila bi predodžbe o vrijednosti skulpture u urbanim ambijentima, odgajala bi i razvijala želju da se ta djela postave u parkovima i naseljima, tamo gdje ljudi svakodnevno borave.”25 Javne skulpture čine stoga važan dio njegova stvaralaštva, što vidimo i po njihovu velikom broju što ga je realizirao tokom svoga dugogodišnjeg rada. Izdvojit ćemo dvije iz rane faze: „Ležeći torzo” iz 1960. godine,

8. Stipe Sikirica, Mali kralj, patinirani gips, 1966. (foto: B. Filipović Grčić) Stipe Sikirica, Little King, patinated plaster, 1966

(sl. 10)21 koja prikazuje stanje bezumlja i užasa. Izmučena, beživotna, mršava tijela koja vise označavaju odmak od standardnog umjetnikova repertoara. Tijelo bez znakova života progovara ekspresivnim jezikom patnje, koji podsjeća na pristup Vanje Radauša skulpturama u njegovu ciklusu „Tifusari” (1958.-59.).22 Nakon povratka iz partizana, V. Radauš progovara o ratu kroz prikaz bolesti, a kao materijal za utiskivanje ljudskog užasa odabire gips. Isti materijal koristi i Sikirica u svojoj skulpturi „Svjedoci”.

9. Stipe Sikirica, Gluho doba, papirna sirovina, 1966. (foto: B. Filipović Grčić) 10. Stipe Sikirica, Svjedoci, komb. tehnika, 1971. (foto: B. Filipović Grčić) Stipe Sikirica, Silent Hours, paper pulp, 1966 Stipe Sikirica, Witnesses, mixed media, 1971

Dragana Modrić: Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu... Ars Adriatica 2/2012. (241-248)

skulptura izložena na Zagrebačkom velesajmu26 (sl. 11) i „Materinstvo” iz 1969., postavljena u Ostrošcu (sl. 12). U „Ležećem torzu” (1960.) Stipe Sikirica stavlja naglasak na obline i pokret. Figura za kojom poseže karakteristična je za rad H. Moorea.27 Taj položaj predstavlja ishodište mooreovske simboličke forme, koju je razrađivao pod utjecajem ležeće figure Chac Moola (948.-1697. n. e., duh kiše kod Maja).28 Naglašena taktilnost i potencija oblina ženskog tijela na ovoj skulpturi kasnije će imati svoje različite varijante, posebno kod serije skulptura Anđelija (od 1975.). „Materinstvo” (1969.) predstavlja korak dalje u istraživanju odnosa skulpture i prostora. Radi se o jednostavnom, čistom, fluidnom obliku koji predstavlja simbol ili arhetipsku formu (kako će ih kasnije kritičari nazivati) žene-majke, naglašenih 12. Stipe Sikirica, Ležeći torzo, kamen, 1960. (foto: B. Filipović Grčić) spolnih atributa. Sikirica u ovoj temi vrlo spretno Stipe Sikirica, Reclining Torso, stone, 1960

istraživa „negativni” i „pozitivni” prostor. Oblici naglašavaju neraskidivu povezanost dviju formi, neprekinutu fuziju, prelijevanje malog bića djeteta u veliko biće majke. Navedena grupa skulptura predstavlja tematski i stilski otklon u radu S. Sikirce. Kod njih je vidljiva sklonost eksperimentu i otvorenost prema utjecajima, posebno onih stranih majstora A. Giacomettija, M. Marinija i H. Moorea: Giacometijev grafizam, Marinijev svjež odnos prema prikazu životinjskog pokreta, Mooreova rješenja u odabiru položaja figura kao i odnosa prostora i volumena u javnim skulpturama. Sve nam ovo govori o umjetnikovoj involviranosti u umjetničke tokove europske skulpture sredinom prošlog stoljeća, ali i o velikoj sposobnosti prilagođavanja novih ideja vlastitom stilskom rukopisu. Širenje polja umjetnosti (60-ih godina prošlog stoljeća), u vremenu u kojem koegzistiraju različite silnice, pomalo isključuju djela figurativnih značajki. Tako su često vrijedne skulpture i zanimljive kiparske poetike bile nepravedno ignorirane. Kako Sikirica sam kaže: „...čovjek je ono što jest, povećan za djelo izraslo iz dvojbi i pregnuća.”29 Iako Sikirica, kao i većina umjetnika, u svom dugogodišnjem radu ima oscilacija, to ne opravdava izostanak stručnih analiza njegovih ranih radova. Svakako je potrebno naglasiti i izdvojiti uspjela rješenja, te ih smjestiti u kontekst suvremene hrvatske plastike. Skulpture nastale u ranom periodu bacaju novo svjetlo na kipara koji je vrlo uspješno povezao suvremeno kiparstvo i tradiciju.30 Rana faza označava plodan period stvaranja kada nastaju neka 11. Stipe Sikirica, Materinstvo, gips, 1958. (foto: R. Efendić) od ponajboljih rješenja Stipe Sikirice koja smještaju Stipe Sikirica, Motherhood, plaster, 1958 njegovo kiparstvo u širi kontekst europske skulpture.

Bilješke

1 Sinjska alka je viteško natjecanje u kojem natjecatelji (alkari) na 18 Ovo je jedan od najstrašnijih zločina koji se dogodio na konjima jašu u punom trku nastojeći pogoditi kopljem u mali području Dalmacije za vrijeme II. svjetskog rata. U selu kolut tzv. alku. Alka se održava svake godine, prve nedjelje u Krivodolu, koje se nalazi nedaleko sela Jabuke u kojem se mjesecu kolovozu, kao uspomena na povijesnu obranu Sinja umjetnik rodio, brutalno su poubijana djeca, žene i starci. Za od turskog osvajača 1715. godine. Od 2010. godine Alka je na povijesno rasvjetljavanje ovog slučaja zaslužni su Ivan Kozlica i UNESCO-vom popisu -nematerijalne svjetske baštine. Stipe Marković. KOZLICA, I., 2008., 70-77. 2 Usporedi GLAVAN, D., 2006., 11. „U krajnjoj liniji, najmoćniji 19 Godine 1953. nastaju Mooreove skulpture „Kralj i kraljica”, i najučinkovitiji suvremeni medij današnjice televizija barem koje, moramo uočiti, nemaju velike sličnosti s ovim Sikiričinim jednom godišnje, tijekom održavanja Alke, višekratno fokusira kipom. Možda je naziv Mooreovih skulptura utjecao na izbor spomenik i spominje njegova tvorca.” teme, jer se motiv kralja kao ideje, a ne određene povijesne 3 Usporedi GLAVAN, D., 2006., 19. ličnosti, obrađen na ovakav način, ne pojavljuje kod Sikirice ni prije ni poslije. 4 Baldani ukazuje na važnost ove skulpture kao jedne od onih koje su označavale napuštanje „utrtih staza”. Naime, Sikirica je 20 Iako duhovitost nije općenita karakteristika Sikiričinih djela, izložio svoju skulpturu „Slijepac” na izložbi 15 mladih i Staze. njegov gdje se prikazao na pomalo karikaturalan način, govori „Gotovo jedina koja je uz fizičku formulaciju nastojala otkriti o rijetkim, ali vrijednim iznimkama. i psihološke komponente” zaključuje Baladani. BALDANI, J., 21 Skulptura „Svjedoci”, KATALOG, 1972., 69. 1986., 13. 22 Opisujući radove iz perioda „Tifusari” (1958./1959.), Vanda Ekl 5 Baldani nadalje opisuje spomenutu skulpturu: „Samo tijelo, piše: „Svjetlo izaziva na izbočinama sibilante, mrak se uvlači u daleko od realističke opservacije, podvrgnuto je razolikim šupljine. U previranju površine, u brojnim žarištima ekspresije deformacijama hipertrofijama i atrofijama kojima se bezbroj se puta ponavlja patnja.” EKL, V., 1963. Osim što je bio zanemaruje konvencionalno da bi se istaknulo bitno. Te su suradnik u njegovoj Majstorskoj radionici, Sikirica je s Vanjom figure u potpunosti izgubile narativna obilježja, svedene na Radaušem prijateljevao sve do njegove smrti. konturu, usredotočuju se na iskaz stava i pokreta.” BALDANI, 23 POLJAK, D., 2010., 53-54. J., 1986., 14. 24 SIKIRICA, S., 1969., 8. 6 Izložba Rani radovi (2011.) otvorena je u kolovozu 2011. u 25 CVETKOVA, E., 1969., 7. Ova inicijativa bila je zamišljena Galeriji Stipe Sikirice u Sinju. Na izložbi su predstavljena djela da preraste u likovnu instituciju bez krova i administracije. vezana za ranu fazu Sikiričina rada. Neka djela, poput skice za Umjetnici su bili spremni ustupiti autorska prava, uz uvjet da se „Štit slavodobitnika”, nikada prije nisu bila izlagana. djela odliju u trajnom materijalu i postave na javnu površinu. 7 Darko Glavan uspoređuje Sikiričin prvi javni rad, fontanu „Na Nakon što je Sikirica 1968. postao predsjednik HDLU-a, izvoru” (1957.) s Meštrovićevom skulpturom „Zdenac života” zalagao se za bolji status umjetnika (likovnih radnika). Često (1905.), aludirajući prvenstveno na činjenicu da su i jedan i je istupao u medije ukazujući na potrebu izmjene postojećih drugi kipar još kao studenti primili narudžbu za javnu skulpturu zakona kako bi se potaknulo nastajanje samog umjetničkog i odlično obavili taj zahtjevan posao. GLAVAN, D., 2006., 9. djela, te upozoravao na nemoralan i primitivan pristup gradnji 8 KATALOG, 1960. spomenika. 9 BALDANI, J., 1986., 12. 26 KATALOG, 1960. 10 Uz Stipu Sikiricu izlagali su Aleksandar Rukavina, Ante 27 Utjecaj skulpture Henryja Moorea vidimo u odabiru i pristupu Orlić, Šime Vulas, Luka Ilić, Dražen Cukrov i Josip Cmrok. temama torza i majčinstva. KATALOG, 1964. 28 READ, H., 1970., 35. 11 BALDANI, J., 1986., 12, 13. 39 BALDANI, J., 1986., 111. 12 BALDANI, J., 1986., 13. 30 PRIJATELJ, K., 1977. 13 „Rad na portretu za mene je ‘nadoknada’ slobode koja mi je uskraćena u kompozicijama u kojima nastojim ostvariti tipske značajke ljudi moga kraja. U portretu, naprotiv, zaokupljaju me psihološki problemi portretiranog, do kojih nastojim doći ako treba i na uštrb prividne likovne kvalitete.” CVETKOVA, E., 1963. 14 H. Arnason ukazuje na izravan utjecaj Henryja Moorea na rane skulpture Barbare Hepworth. Utjecaj Henryja Moorea je vidljiv kod određenih Sikiričinih likovnih rješenja. ARNASON, H. H., 2009., 369. 15 BALDANI, J., 1986., 11. 16 GLAVAN, D., 2006., 9. 17 KATALOG, 1966.

Dragana Modrić: Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu... Ars Adriatica 2/2012. (241-248)

Literatura

ARNASON, H. H., 2009. - Hjorvardur Harvard Arnason, KATALOG, 1966. - NOB u delima jugoslavenskih Povijest moderne umjetnosti: slikarstvo, kiparstvo, umetnika, Galerija Doma JNA, Beograd, 1966. arhitektura, fotografija: prema petom američkom izdanju; KATALOG, 1972. - 7 zagrebački salon, Umjetnički Peter Kalb revidirao peto [američko] izdanje, Stanek, paviljon, Zagreb, 69. 2009., Varaždin. KOZLICA, I., 2008. - Ivan Kozlica, Pokolj ispod BALDANI, J., 1986. - Juraj Baldani, Sikirica, Pliva, Zagreb. Kamešnice u ožujku 1944., prilog rasvjetljavanju CVETKOVA, E., 1963. - Elena Cvetkova, Sinjska krajina, nepoznanica iz novije hrvatske povijesti, u: Triljski most, nepresušna inspiracija kipara Sikirice, u: Večernji list, 8. List za kulturu, III, 2008., br. 1 (3), str. 70-77, Kulturno srpnja 1963., Zagreb. društvo Trilj, Trilj. CVETKOVA, E., 1969. - Elena Cvetkova, Park rasadnik POLJAK, D., 2010. - Dragana Poljak, Što nam znači kulture, u: Večernji list, 1. veljače 1969., Zagreb. kiparstvo Stipe Sikirice, u: Cetinska vrila, glasilo EKL, V., 1963. - Vanda Ekl, Vanja Radauš, Naprijed, Zagreb. Ogranka Matice hrvatske u Sinju, godina 18, br. 35, Matica hrvatska Sinj, 53-54. GLAVAN, D., 2006. - Darko Glavan, Stipe Sikirica, Art studio Azinović / Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb. PRIJATELJ, K., 1977. - Kruno Prijatelj, Portreti, Stipe Sikirica, Galerija umjetnina, Split. KATALOG, 1960. - Izložba ULUH-a, Umjetnički paviljon, od 7. 5. - 25. 5. 1960., Zagreb. READ, H., 1970. - Herbert Read, Henry Moore, Svet umetnosti, Beograd. KATALOG, 1960. - Izložba 15 mladih, Moderna galerija, od 11. 6. - 31. 6., Zagreb. SIKIRICA, S., 1969. - Stipe Sikirica, Odgovornost, u: Telegram, 13. lipnja 1969., Zagreb. KATALOG, 1964. - Majstorska radionica prof. Vanje Radauša, Salon ULUH, 20. - 30. 3. 1964., Zagreb.

ARNASON, H. H., 2009. - Hjorvardur Harvard Arnason,

Povijest moderne umjetnosti: slikarstvo, kiparstvo,

arhitektura, fotografija: prema petom američkom izdanju;

Peter Kalb revidirao peto [američko] izdanje, Stanek,

, Varaždin.

BALDANI, J., 1986. - Juraj Baldani, Sikirica, Pliva, Zagreb.

CVETKOVA, E., 1963. - Elena Cvetkova, Sinjska krajina,

nepresušna inspiracija kipara Sikirice, u: Večernji list, 8.

srpnja 1963., Zagreb.

CVETKOVA, E., 1969. - Elena Cvetkova, Park rasadnik

kulture, u: Večernji list, 1. veljače 1969., Zagreb.

EKL, V., 1963. - Vanda Ekl, Vanja Radauš, Naprijed, Zagreb.

GLAVAN, D., 2006. - Darko Glavan, Stipe Sikirica, Art

studio Azinović / Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb.

KATALOG, 1960. - Izložba ULUH-a, Umjetnički

paviljon, od 7. 5. - 25. 5. 1960., Zagreb.

KATALOG, 1960. - Izložba 15 mladih, Moderna galerija,

od 11. 6. - 31. 6., Zagreb.

KATALOG, 1964. - Majstorska radionica prof. Vanje

Radauša, Salon ULUH, 20. - 30. 3. 1964., Zagreb.

KATALOG, 1966. - NOB u delima jugoslavenskih

umetnika, Galerija Doma JNA, Beograd, 1966.

KATALOG, 1972. - 7 zagrebački salon, Umjetnički

paviljon, Zagreb, 69.

KOZLICA, I., 2008. - Ivan Kozlica, Pokolj ispod

Kamešnice u ožujku 1944., prilog rasvjetljavanju

nepoznanica iz novije hrvatske povijesti, u: Triljski most,

List za kulturu, III, 2008., br. 1 (3), str. 70-77, Kulturno

društvo Trilj, Trilj.

POLJAK, D., 2010. - Dragana Poljak, Što nam znači

kiparstvo Stipe Sikirice, u: Cetinska vrila, glasilo

Ogranka Matice hrvatske u Sinju, godina 18, br. 35,

Matica hrvatska Sinj, 53-54.

PRIJATELJ, K., 1977. - Kruno Prijatelj, Portreti, Stipe

Sikirica, Galerija umjetnina, Split.

READ, H., 1970. - Herbert Read, Henry Moore, Svet

umetnosti, Beograd.

SIKIRICA, S., 1969. - Stipe Sikirica, Odgovornost, u:

Telegram, 13. lipnja 1969., Zagreb.

相似文章

51-54 共 54 项

您也可以开始高级相似性搜索此文章。