##plugins.themes.oapBasic.skip##
Adriyatik Sanat Tarihi Dergisi Ara

Prilog poznavanju zastupljenosti i rasprostranjenosti ikonografski srodnih oltarnih slika s prikazom Gospe od Ružarija s likovima savezničkih vladara na području istočnog Jadrana, južne Italije i Provanse

DOI 10.15291/ars.2757

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Cilt 8 (2018)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
U radu se analiziraju ikonografski srodne oltarne slike s prikazom Gospe od Ružarija s likovima saveznika Svete lige pape Pija V. koje potječu s prostora istočnog Jadrana, južne Italije, Provanse i Primorskih Alpi.
Bitka kod Lepanta- oltarne pale Gospe od Ružarija- istočni Jadran- južna Italija- Primorske Alpe- Michele Damasceno- Andrea Vicentino- Giovanni Battista Argenti- Zorzi Ventura- Antonio Tempesta- Sante Peranda

1. kipom) posvećenom Gospi od Ružarija. Tako Sanja Cvetnić (2010.) naglašava kako Leandro del Ponte di Bassano, su u našim krajevima bratovštine bile promotori pojedinih ikonografskih obrazaca Gospa od Ružarija iz župne crkve sv. Lovre, Vrboska (izvor: ZORKA i kulta Gospe od Ružarija kao posttridentske pobožnosti. Nadalje, ona piše kako su: BIBIĆ /bilj.32/, 200.) „Njihov osnutak poticali su i redovi i dijecezanski kler. S motrišta povijesti umjetno- Leandro del Ponte di Bassano, Our sti danas ih promatramo uglavnom kao naručiteljsku skupinu, važnu za oblikovanje Lady of the Rosary, St Laurence’s likovne i graditeljske baštine”. Autorica se posebno osvrće na činjenicu kako je du- church in Vrboska brovačka bratovština gradila od 1594. do 1595. godine nasuprot dominikanskoj cr- kvi u Dubrovniku istoimenu crkvu na čast svojoj nebeskoj zaštitnici, te spominje Se- 2. rafina Razzija, koji objavljuje La storia di Ragusa, naglašavajući pobožnosti koje su se Nepoznati slikar, Gospa od njegovale u ozračju dominikanske crkve i samostana.17 Kako piše Cvetnić, citirajući Ružarija, crkva Obraćenja sv. Pavla, Saint-Paul-de-Vence uglednog francuskog istraživača Émile Mâlea, Pio V. je (o čemu svjedoče kronike): „ (…) ovako i prije nego što je primio vijest, odlučio je da bi se svake prve nedjelje Anonymous painter, Our Lady of the Rosary, church of St Paul’s u listopadu trebala proslaviti jednostavnim obredom (…) Našoj Gospi od pobjede. Conversion, Saint-Paul-de-Vence Od Grgura XIII., 1573. godine, svečanost je uzdignuta do dvostrukoga obreda (…), ali pod nazivom Blažene Djevice Marije od krunice. Prvotno ograničena na domi- nikanski red i na one crkve i oratorije gdje je postajala bratovština krunice, pomalo je raširena na cijele dijeceze u povodu stogodišnjice Lepantske bitke i nakon oslobo- đenja Beča od Osmanlija 1683. godine. Papa Klement XI. proglasio ju je većim dvo- strukim obredom [lat. rito duplex majus] za cijelu Crkvu nakon druge velike pobjede nad Osmanlijama u Petrovaradinu u Hrvatskoj [sic] u kolovozu 1716. godine. Do tada pomični blagdan, papa Pio X. vezao je uz dan 7. listopada. [...] Od Lepantske bitke u lauretanskim litanijama Marija je zazivana kao Auxilium christianorum.18 Prije dvadeset godina u knjizi Kroz Marijin ružičnjak nastojala sam pokazati kako su na nekolicini dalmatinskih slika Gospe od Ružarija uz likove saveznika Svetog sa- veza pape Pija V. (savezničkih vladara i vladarica sa zapovjednicima flote, poput špa-

rasprostranjenosti ikonografski...

njolskog kralja Filipa II. i promicatelja kulta Ružarice, kardinala Karla Boromejskog (1556. – 1598.)19 često bili prikazani lokalni naručitelji – biskupi, predstavnici lokal- nih bratovština i lokalnog plemstva ili vlasti, predstavnici crkvenih redova, pomorci. Uočila sam tada kako se na pozadini pojedinih od slika naslućuju prikazi lokalnih svetišta, konkretnih naselja ili silueta otoka.20 U cjelini uzevši, utvrđeno je da ova skupina slika, snažno zastupljena u slikarstvu istočne obale Jadrana, simbolički odražava dvojstvo univerzalnih i partikularnih, lo- kalnih i regionalnih političkih, društvenih i crkvenih interesa. S jedne strane, one su bile izraz onodobnog štovanja prema pobožnostima Gospe od Ružarija / Gospe od Pobjede / Gospe Pomoćnice Kršćana od strane konkretne skupine vjernika-naruči- telja, a ujedno su odražavale različite lokalne duhovne, ideološke, političke stavove pojedinih komuna, bratovština, plemića i predstavnika svećenstva. Upravo biskupe i predstavnike Crkve, bratovštine, i plemiće često „otkrivamo” u arhivskim doku- mentima kao naručitelje i kao višegodišnje „konzumente” oltara/kapela sa slikama Ružarice. Nadalje, s obzirom na svoju specifičnu ikonografiju, one predstavljaju obi- lježavanje uspjeha papinskih alijansi počevši započevši od one pape Pija V. do pro- tuturskog saveza pape Klementa XI. koji je podržao protuturske ratove habsburškog cara Karla VI., saveze koje je proklamirala službena Crkva, često i na taj način da je udjeljivala oproste vjernicima koji su se obraćali Gospi od Ružarija pred ovim oltarnim slikama. Naglasila sam tada da je iz ovih umjetničkih djela progovarala i aktualna službena venecijanska politička ideologija, odnosno da je Venecija ovakvim slikama s portretima duždeva, duždevica i venecijanskih admirala veličala svoju po- litičku snagu, i ulogu koju je imala u Ciparskom ratu i Lepantskoj bitci, i u drugim ratovima koje je vodila protiv Osmanlija.21 Na istočnoj obali Jadrana posljednji se primjeri sakralnih slika s prikazom likova pojedinih saveznika spomenute Svete lige pape Pija V. javljaju u razdoblju neposredno nakon Kandijskoga rata (1645. – 1669.), u kojemu je Marija ponovo bila slavljena kao zaštitnica savezničkih kršćanskih zemalja koje su bile uključene u rat. Međutim, s jed- nom bitnom razlikom, a ta je da je na tim slikama papa Pio V. (ako je uključen na slici) prikazan s aureolom. Godine 1712. Pio V. je zbog svojih zasluga bio proglašen svetim.

Širenje ikonografije Gospe od Ružarija u Dalmaciji nakon Ciparskog rata Non virtus non arma, non duces, sed Maria Rosarii victores nos fecit (proklamacija venecijanskog Senata izvješena u dvorani Senata u Duždevoj palači nakon pobjede kod Lepanta)

Kada pričamo o snažnom odjeku pobjede u Bitci kod Lepanta i izrazitom razvoju pobožnosti Gospe od Ružarija na prostoru istočne obale Jadrana, valja imati na umu i činjenicu da je u Lepantskoj bitci sudjelovalo jedanaest galija istočnojadranskih obal- nih gradova od Cresa do Kotora. Prisjetimo se k tome, kako je neposredno prije same bitke, prostor Pelješca, Hvara, Korčule, Visa i zadarskog otočja poharala gusarska flota Uluz-Alije, a stradao je i grad Bar. Ukratko, cjelovita istočna obala Jadrana, a Mletačka Dalmacija i Mletačka Albanija osobito, osjetile su snažne posljedice Ciparskog rata, bilo kroz novačenje muškog stanovništva za galije, bilo da su osjetili posljedice spome- nutog gusarenja, paljenja i pljačkanja koje je provela Uluz-Alijina flota.22 Grad Bar tada je pao pod tursku vlast.23 Stoga se i pretpostavlja da su neki od naručitelja dalmatinskih oltara i oltarnih slika posvećenih Gospi od Ružarija – kao Gospi od Pobjede i Pomoćnici Kršćana, obilježavali podizanjem oltara/kapela ne samo lepantsku pobjedu i savez Pija V., nego i spomenute, konkretne događaje iz vremena Ciparskog rata.

rasprostranjenosti ikonografski...

Na našim istočnojadranskim prostorima osjetile su se i posljedice tzv. Dugog rata između Habsburgovaca i Osmanlija (vođenog između 1593. i 1606.), koji su predvodili rođaci Filip II. i Rudolf II., stoga se neke od sačuvanih slika Gospe od Ružarija na kojima se javljaju portreti tadašnjeg pape Klementa VIII., kralja Filipa II. i cara Rudolfa II. povezuju uz ova zbivanja.24 Nekoliko slika Ružarice s prika- zima saveznika datira iz trećeg-četvrtog desetljeća 17. stoljeća, a novi, pojačani interes za narudžbu slika Gospe od Ružarija s likovima savezničkih vladara javlja se u vrijeme Kandijskog rata (1645. – 1668.) i neposredno nakon njega.25 U cjelini uzevši, kad sagledamo korpus slika Gospe od Ružarija s likovima saveznika naru- čivanim na istočnoj obali Jadrana, može se zaključiti kako su na našim prostorima tim sakralnim kompozicijama bili komemorirani pored saveza pape Pija V. (koji je imao ne samo najveći likovni odjek, nego i snažan odjek u historiografiji i knji- ževnosti) i drugi, kasniji protuturski savezi kršćanskih vladara (kao onaj Filipa II. i Rudolfa II. u doba pape Klementa VIII.), ali i kratkotrajna razdoblja mira između Serenissime/Prevedre Republike, Habsburgovaca (općenito, katoličkog svijeta) i Osmanskoga Carstva. Međutim, budući da je uočeno da se narudžbe nekih od oltarnih pala ove temati- ke u Dalmaciji mogu povezati i uz konkretne kužne epidemije, ne može se generalno zaključiti za sve „naše” slike Gospe od Ružarija s prikazom povijesnih ličnosti (akte- ra tzv. svetih saveza protiv Osmanlija) naručene tijekom 17. i 18. st. da su isključivo iskazivale zahvalnost Mariji za postignute pobjede u nekoj bitci ili ratu, ili njoj upu- ćenu molitvu da se „ukloni” osmanska opasnost.

Oltarne pale Gospe od Ružarija kao prikazi Gospe od Pobjede i Pomoćnice Kršćana. Odjeci Ciparskog rata i Lepantske bitke u slikarstvu istočne obale Jadrana, Kalabrije, Apulije, Provanse i Primorskih Alpi U nastavku rada osvrnula bih se na oltarne pale Gospe od Ružarija s prostora istočne obale Jadrana koje se zbog njihove ikonografije može smatrati i prikazima Gospe od Pobjede, odnosno Pomoćnice Kršćana, a koje bih pokušala sagledati u europsko-mediteranskom kontekstu, odnosno u geografski i politički širem kom- parativnom kontekstu nego što je to dosada bilo urađeno u hrvatskoj povijesti um- jetnosti. Čini mi se zanimljivim napraviti sinkronijsku komparativnu ikonografsku analizu istočnojadranskih oltarnih slika spomenute tematike s onima srodne temati- ke/ikonografije naručenima u istom razdoblju na prostoru južne Italije (s naglaskom na prostor Apulije i Kalabrije), Provanse i Primorskih Alpi, te današnje Španjolske. Takav komparativni uvid omogućava mnogo bolje upoznavanje s procesom nastan- ka i načinima širenja pojedinih ikonografskih obrazaca Gospe od Ružarija na po- dručjima kojima su vladali kršćanski saveznici okupiljeni u Svetoj ligi pape Pija V. (i kasnijim papinskim savezima, sve do završetka tzv. posljednjeg mletačko-turskog rata), posebice sinkronijsko sagledavanje istočnojadranskog korpusa slika u okviru ukupnog sačuvanog europskog korpusa. Pretpostavlja se da je u Bitci kod Lepanta poginulo oko 50000 sudionika. Od sudionika u venecijanskom dijelu armade 4836 je poginulih i 4604 ranjenih. Čini se, prema mišljenju istraživača, da je svaki treći sudionik u venecijanskom dijelu flote bio skjavonskog porijekla, pa se temeljem toga zaključuje da bi svaka treća nastrada- la ili ranjena osoba mogla biti skjavonskog porijekla. Venecijanska je Dalmacija tada imala oko 94100 stanovnika, od kojih je (računa se) 20098 moglo biti pozvano u rat. Venecijanska Istra je tada imala oko 50000 stanovnika, od kojih je regrutirano za venecijansku flotu moglo biti 10000. Istraživači navode da je Venecijanska Istra tada regrutirala i 1000 muškaraca koji su se pridružili brodovlju Svete lige.26

rasprostranjenosti ikonografski...

3. Andrea Vicentino, Gospa od Ružarija, crkva sv. Petra Mučenika, Stari Grad, Hvar (izvor: MARIO MARINOV i koautori, Dominikanski samostan sv. Petra Mučenika u Starom Gradu na Hvaru, Stari Grad, 2006., 75) Andrea Vicentino, Our Lady of the Rosary, church of St Peter Martyr, Stari Grad, Hvar

4. Andrea Vicentino, Gospa od Ružarija, katedrala, Krk (DANIJEL CIKOVIĆ /bilj. 38/, sl. 27, 182.) Andrea Vicentino, Our Lady of the Rosary, cathedral of Krk

Nekoliko je galija koje su opremile komune s istočne obale Jadrana nastradalo u zbivanjima tijekom Ciparskog rata, u vrijeme prije i poslije Lepantske bitke, a najviše tijekom same bitke. Primjerice, šibenska je galija nastradala u pokušaju osvajanja otoka Santa Maura (grč. Lefkada) blizu Preveze u Jonskom moru. Trogirska je galija otputovala sa 163 putnika, od kojih je 150 nastradalo u slavnoj bitci.27 U samoj bitci kod Lepanta zauvijek su stradali kotorska galija i njezin kapetan. Ni zadarska se ga- lija nije vratila iz bitke. Imajući u vidu kakve je goleme ljudske gubitke tada doživjela istočna obala Jadra- na, biva jasno što su tamošnjim naručiteljima, osobito onima iz komuna koje su opre- mile galije koje su sudjelovale u bitci, morale značiti oltarne slike Gospe Ružarice na kojima je Bogorodica predstavljena kao Gospa od Pobjede okružena predstavnicima Svete lige pape Pija V. Biva nam jasno i zašto su na nekima od tih slika (o nekima od njih će biti riječi u nastavku članka) često bili prikazani i članovi lokalnih bratovština (naročito bratovština Gospe od Ružarija), lokalni biskupi, općenito, lokalni naručitelji. Slične su gubitke u ljudstvu tijekom i nakon slavne bitke pretrpjeli otok Kreta kao dio venecijanskog dominiona, i dijelovi Italije poput Kalabrije,28 odakle su za savezničko brodovlje bili regrutirani kapetani, brojni mornari i galijoti. Upravo je na tim prostorima, koji su u bitci pretrpjeli velike ljudske gubitke, odjek Lepantske bitke u sakralnoj umjetnosti bio osobito izražen, i rekla bih, ostao u trajnom pamćenju lokalnog stanovništva do današnjih dana.29 Šteta što se na otoku Kreti nisu sačuvale oltarne slike ove tematike za koje se zna temeljem arhivskih izvora, a razlog je taj što je otok u Kandijskom ratu pao pod Tur- ke. Tada je uništen velik dio njihovog nekoć bogatog slikarskog inventara iz vremena venecijanske uprave nad otokom.30 Temeljem dviju sačuvanih slika onodobnih kretskih slikara Michelea Damascena (1530./35. – 1592/93.) i Constantina Zanea (Rethymno, ? – Venecija, 1685.) (doduše, Zaneova oltarna slika iz Gospe od Karmena u Trogiru ne prikazuje temu Gospe od Ružarija, nego Gospe od Karmena31) sačuvanih u Dalmaciji i Apuliji može se naslu- ćivati da bi tamošnje oltarne pale nastale kao odjek bitke kod Lepanta da su sačuvane zasigurno bile vrlo interesantan komparativni materijal za istraživače ove tematike.

rasprostranjenosti ikonografski...

5. U ovoj komparativnoj ikonografskoj analizi onodobnih oltarnih slika na temu Pripisano nepoznatom tirolskom Gospe od Ružarija prikazane kao Gospa od Pobjede (koje prikazuju saveznike Svete slikaru, Gospa od Ružarija, Muzej lijepih umjetnosti, Budimpešta lige) s prostora istočne obale Jadrana sa istodobnim primjerima iz Apulije, Kalabrije i (fotografija se objavljuje uz Provanse krenula bih od oltarne slike Gospe od Ružarija iz crkve Sv. Lovre u Vrboskoj. dozvolu Muzeja lijepih umjetnosti Datirana je u kraj 16. st., a dugo se smatrala djelom dvojice slikara iz obitelji Bassa- u Budimpešti) no, Jacopa di Ponte di Bassano i njegovog sina Francesca, da bi u posljednje vrijeme Attributed to an anonymous painter bila vezana uz Leandra Bassana.32 Držim indikativnim za našu temu da su na desnoj from Tyrol, Our Lady of the Rosary, strani slike u prvom planu prikazane dvije plavokose mladolike vladarice. Sudeći po Museum of Fine Arts in Budapest (courtesy of the Museum) vremenu nastanka slike, to bi mogle biti u bijelo-zlatnoj brokatnoj haljini Ana Au- strijska, a do nje bi mogla biti Margarita Valois (1553. – 1615.), savojska vojvotkinja, 6. posljednja titularna ciparska kraljica (?). Jednoj od njih Bogorodica dodaje krunicu, a Nepoznati slikar, Gospa od znakovito je da pored nje kleči dječak-paž. Iza Ane Austrijske (?) nazire se lik žene u Ružarija iz crkve u San Lorenzo del Vallo, Museo Diocesano, tamnoj odori s bijelim velom preko glave. Je li riječ o portretu Margarete Austrijske Rossano, u fazi restauracije (1567. – 1633.), klarise, kćerke carice Marije Austrijske, ili njezine majke, u odjeći koju Anonymous painter, Our Lady of the je nosila nakon smrti supruga, cara Maksimilijana?33 Iza njih nazire se lik starije dame Rosary, church of San Lorenzo del glave prekrivene velom. Je li možda riječ o venecijanskoj duždevici, Morosini-Grimani Vallo, Museo Diocesano, Rossano, (1595. – 1606.), supruzi dužda Marina Grimanija (1595. – 1605.)? Njima su nasuprot currently under restoration muškarci, car Rudolf II. i kralj Filip II., dužd, papa Pio V. i Karlo Borromejski.

rasprostranjenosti ikonografski...

Budući da to dosada nije učinjeno u hrvatskoj povijesti umjetnosti, držim za- nimljivim usporediti ju s trima njoj ikonografski vrlo srodnim kompozicijama iste teme, slikama Ružarice nastalim neposredno nakon bitke, ali izvan venecijanskoga dominiona, na područjima kojima su vladali Habsburgovci ili Savojci, u npr. Apuliji, Kalabriji i Provansi. Riječ je o mediteranskim i submediteranskim prostorima, regi- jama čiji su stanovnici bili involvirani u Ciparski rat, i u Bitku kod Lepanta, poput stanovnika istočne obale Jadrana. Uporaba istog ili vrlo sličnog ikonografskog predloška kod četiriju slika s područja koje se u doba spomenutog rata nalazilo pod različitim vladarima (venecijanskom vla- sti – Dalmacija, španjolskom – Kalabrija, francuskom ili savojskom – Provansa) zorno svjedoči o brzini širenja jednog od nekoliko najranije oblikovanih i populariziranih ikonografskih rješenja na temu Ružarice u tadašnjem marijanskom slikarstvu. Osvrnut ću se na četiri slike na kojima je Bogorodica prikazana u društvu s oda- branim predstavnicima saveznicima Svete lige, uz koje su ponekad predočeni lokalni naručitelji iz redova (lokalnog) plemstva, lokalni biskupi ili članovi lokalne bratovšti- ne. Bogorodica s Djetetom i likovi saveznika ili/i naručitelja naslikani su unutar kru- nice s otajstvima ružarija. Pri tome su scene otajstava ružarija naslikane u okruglim medaljonima ukrašenim ružama i cvijećem. Jedna od najstarijih sačuvanih slika na kojoj je pojavljuje opisani ikonografski obrazac nastala je gotovo odmah nakon što je 1573. papa Grgur XIII. proglasio da se u Crkvi treba štovati Festa Sacratissimi rosa- rii. Riječ je o oltarnoj slici Gospe od Ružarija pripisanoj kretskom slikaru Micheleu Damascenu rodom iz Rethymna iz crkve Madonna dei Martiri u apulijskom gradu Molfetti,34 datiranoj u 1574. godinu. S lijeve strane, iza žene s crnim plaštem i bije- lim pokrivalom/velom preko glave (je li riječ o nekoj carici Mariji ili o sv. Katarini Sijenskoj?), naziru se likovi raskošno odjevenih plavokosih vladarica. Godine 1576., dvije godine nakon Damascenove, nastala je oltarna slika nepoznatog majstora u crkvi Madonna del Suffragio u mjestu Laino Borgo na Kalabriji.35 Slika je u lošem stanju te su portreti vladara i vladarica teško prepoznatljivi. Četvrti primjer koji izdvajam kao komparativni materijal oltarna je slika Gospe od Ružarija nepoznatoga slikara iz crkve Obraćenja sv. Pavla u slikovitom mjestu Saint-Paul de Vence istočne Provanse, koja se datira oko 1588. godine.36 Sliku je naručila 1588. tamošnja bratovština Gospe od Ru- žarija. Postavlja se pitanje jesuli iza sv. Katarine Sijenske s lijeve strane među ženskim likovima portretirane u raskošnim odorama s čipkastim ovratnicima Ana Austrijska (1549. – 1580.), četvrta supruga Filipa II. i možda – Margareta Valois (1553. – 1615.), ciparska titularna kraljica. Njihov je pogled uperen prema nama, promatračima slike. Odmah se želim ograditi što u članku neću istraživati na koje se načine pojedi- ni od ikonografskih obrazaca s temom Gospe od Ružarija, koje obrađujem u radu, proširio na geografski relativno širokom, mediteranskom prostoru od Krete do Pro- vanse, kneževine Nice i Savojske kneževine. Svjesna sam da bi donošenje kvalitetnih znanstvenih zaključaka o toj temi zahtijevalo mnogo dugotrajnije i sustavno istraži- vanje tematike, od ovog koje sam poduzela. Cilj je ovog komparativnog istraživanja u tom smislu vrlo ograničen: ukazati na postojanje vrlo srodnih ili gotovo identič- nih ikonografskih obrazaca s prikazom Gospe od Ružarija kao Gospe od Pobjede u istočnojadranskom slikarstvu i na područjima koja nisu bila pod venecijanskom vlašću nego pod habsburškom, francuskom ili savojskom vlašću. Kako pokazu- ju u posljednje vrijeme u svojim istraživanjima nekolicina europskih povjesničara umjetnosti, poput Giuseppea Capriottija i Franca Borje Llopisa, ovu ikonografsku problematiku – ako težimo njezinom kompleksnijem razumijevanju i interpretaciji – trebalo bi nastojati istraživati i u širem, mediteranskom kontekstu, odnosno, još preciznije, u povijesno-geografskom kontekstu onih europskih zemalja kojima su vladali vladari uključeni bilo u Svetu ligu pape Pija V., bilo u kasnije protuosmanske papinske svete lige.

rasprostranjenosti ikonografski...

U nastavku rada osvrnula bih se na skupinu slika za koje se utvrdilo da su nasta- le u vrijeme tzv. Dugog rata između Habsburgovaca i Osmanlija/Osmanskog Car- stva (1593. – 1606.), predvođenog španjolskim kraljem Filipom II. i Rudolfom II., kraljem Ugarske, Hrvatske i Češke, te rimsko-njemačkim carem. Riječ je o slikama ikonografija kojih je veoma bliska prethodno opisanom obrascu. Jedna od razlika u odnosu na prethodno opisani obrazac u tome je da su unutar krunice s otajstvi- ma ružarija smješteni Bogorodica s Djetetom i njihovi (uobičajeni) sveci-pratioci, sv. Dominik i sv. Katarina Sijenska, dok su likovi „saveznika” i naručitelja naslikani izvan obruča krunice. Toj ikonografskoj podskupini od dalmatinskih slika pripada, primjerice, oltarna pala Gospe od Ružarija sa savezničkim likovima iz dominikan- ske crkve sv. Petra u Starom Gradu na otoku Hvaru. Djelo je venecijanskog slikara Andree Vicentina (Andrea Michieli, 1542. – 1618.).37 Na slici s desne strane vidimo četiri vladarice, od kojih je u prvom planu, u profilu naslikana plavokosa vladarica s krunom u kosi. Sudeći prema odjeći, žena zrelije dobi s njezine desne strane mogla bi biti tadašnja duždevica. Njoj s lijeva smještena je raskošno odjevena plavokosa vladarica. Vicentino je izradio još tri oltarne slike slične ikonografije. Jedna je u crkvi Sv. Nikole u Trevisu, druga je u krčkoj katedrali,38 a treća u osorskoj župnoj crkvi. Ova posljednja slika tek je nedavno pripisana Andrei Vicentinu,39 a datirana je u 1596. godinu.40 Vittorio Sgarbi prepoznaje na slici iz Trevisa portrete pape Klementa VIII. (1592. – 1605., koji se na portretima prikazuje i s kratkom bradom), kralja Fili- pa II., dužda Marina Grimanija i duždevice Morosine Grimani. Sgarbi nije pokušao prepoznati dvije plavokose vladarice naslikane u prvom planu slike (s desne strane), od kojih ona sasvim desno smještena (uz rub slike) ima krunu, i pred njom kleči paž. Vjerojatno je riječ o Ani Austrijskoj, a pored nje bi mogla biti naslikana tadaš- nja titularna ciparska kraljica. Naime, na krčkoj slici neki autori među povijesnim ličnostima portretiranim na krčkoj slici pogrešno prepoznaju Catarinu Cornaro kao tadašnju titularnu ciparsku kraljicu, mada ona u vrijeme spomenutog rata nije bila živa. Vjerojatno je riječ o portretu tadašnje titularne ciparske kraljice, Margarete Valois, supruge savojskog vojvode Emanuela Filiberta Savojskog, zvanog Il Grande. Plavokosa okrunjena vladarica u prvom planu slike mogla bi biti Ana Austrijska. Jedna od žena zrelije dobi (smještena iza dviju plavokosih vladarica) mogla bi biti venecijanska duždevica. Valja uočiti da je papa prikazan na slici starac, duge sijede brade (svakako, nije riječ o Klementu VIII.). Krčko-riječki povjesničar umjetnosti Danijel Ciković otvara mogućnost da je oltar krčke bratovštine Gospe od Ružarija naručen još 1587., ali je mišljenja da je podignut nakon Priulijeve vizitacije (1603.). Prema zapisniku vizitacije krčkog biskupa Jurja Georgicea iz 1659. znamo da se pri dnu oltarne pale nalazio grb donatora slike, krčkog biskupa Giovannija della Torrea (1589. – 1623.).41 Nadalje, Danijel Ciković (2018.) korigira Gamulinove zaključke o dataciji osorske pale. Uvjerljivo pokazuje da je slika najkasnija od svih navedenih Vicentinovih pala, i da je riječ o narudžbi osorskoga biskupa Coriolana Garzadorija (1543. – 1618.). Prepoznajući među likovima prikazanim slici biskupa Coriolana i njegova nećaka Ottavia Garzadorija, mišljenja sam da je slika nastala u godini pri- jenosa creške biskupske časti s Coriolana na njegova nećaka Ottavia Garzadorija, tj. 1614. godine.42 Na slici su s lijeve strane golobradi papa, stari bradati dužd (smješten sasvim u pozadini), jedan kralj (Filip II.) i jedan car (Rudolf II.) pored kojega kleči paž. Na mnogima od slika Filip II. prikazan je u oklopu s brošem reda Zlatnoga runa. Među ženama s desne strane izdvaja se plavokosa kraljica Ana Austrijska s krunom, a lijevo je od nje druga plavokosa vladarica ruku prekriženih na prsima (ciparska titularna kraljica?). S obzirom na pretpostavljeno tirolsko (?) porijeklo njezina autora, držim zani- mljivim ukazati na sliku Gospe od Ružarija, djelo nepoznatog tirolskog majstora iz stalnog postava Szépművészeti Múzeuma u Budimpešti. O njezinom izvornom pori-

rasprostranjenosti ikonografski...

jeklu nažalost nisam dosad uspjela dobiti podatke od ustanove u kojoj je izložena.43 Lijevo od figure dužda bez brade naslikana je plavokosa okrunjena vladarica koja kao da je uputila pogled prema nama, promatračima slike. O kojoj je vladarici riječ? Ako bi slika doista bila tirolskoga porijekla, onda to bi mogla biti titularna ciparska kraljica, savojska vojvotkinja Margarita. Za našu je temu zanimljiva vladarica po- sebno istaknuta u prednjem planu slike, s desne strane. Njezina nadhaljina tamne je boje (tamnog brokata?), ispod nje se naziru široki rukavi haljine od zlatnog satena. Je li riječ o španjolskoj ženskoj vladarskoj odjeći zvanoj saya? Sudeći prema carskoj kruni koju nosi na glavi, čini mi se da za njezinu identifikaciju moramo birati izme- đu dviju vladarica koje su se tada mogle prikazivati s carskom krunom, ili u takvoj nošnji. Nažalost, kako je prikazana s leđa i ne vide se njezine fizionomijske crte, odnosno je li prikazana stara ili mlada žena, teško je sa sigurnošću identificirati o kome je riječ. U vrijeme kada je slika naslikana mogla je još biti živa Marija Španjol- ska (1526. – 1603.), Maksimilijanova supruga, majka Rudolfa II., a sestra Filipa II. Španjolskog. Pitanje je može li – s obzirom na carsku krunu – biti riječ o četvrtoj supruzi Filipa II., Ani Austrijskoj? Na slici je prikazan jedan ostarjeli bradati biskup s hermelinskim ovratnikom, dosada neidentificiran. Možda je to Alessandro Ottaviano de Medici (1535. – 1605.) koji je pod imenom Lav XI., kratko, nakon smrti pape Klementa VIII., 1605., obna- šao papinsku dužnost? S tim u vezi spominjem usput da je Rudolfov brat nadvojvo- da Albert VII. Austrijski (1559. – 1621.) koga je Filip II. želio kao osamnaestogo- dišnjaka postaviti za nadbiskupa Toleda (pripadao je kardinalskom Kolegiju), ali se ovaj 1598. oženio za infantkinju, rođakinju Izabelu Klaru Eugeniju (1566. – 1633.), i postao vojvoda Brabanta, Limbourga i Luxemburga. Vrijedi u ovom pregledu ukazati i na jednu kalabrijsku sliku koja pripada opisa- nom ikonografskom obrascu. Riječ je o slici Gospe od Ružarija nepoznatog autora, danas u Museu Diocesanu u Rossanu, a potječe iz mjesta San Lorenzo del Vallo. Datira se u kraj 16. stoljeća. Na njoj se ističe lik pape smješten s lijeve strane kom- pozicije.44 Njemu nasuprot, s desne strane slike naslikan je lik žene odjevene poput redovnice (?). Je li riječ o klarisi Margareti od Križa (Margareti Austrijskoj)? Zanimljivo je uočiti da se ova inačica sheme Gospe od Ružarija nastavila koristiti i kasnije tijekom 17. stoljeća, ali je s vremenom doživjela stanovite ikonografske mu- tacije. Od sačuvanih kasnijih primjera ove sheme, koja uključuje portrete saveznika smještene u donjem dijelu kompozicije, s prostora istočne obale Jadrana spomenula bih sliku venecijanskog slikara Baldassarea D’Anne (c.1572. – 13. srpnja 1646.) iz župne crkve Sv. Bartolomeja u Roču u Istri, datiranu u treće-četvrto desetljeće 17. stoljeća.45 Slika kao i brojne prethodno navedene kompozicije uključuje portrete dvi- ju plavokosih vladarica, od kojih jedna nosi krunu na glavi. U doba Kandijskog rata pojavljuje se srodan obrazac Gospe Ružarice sa svecima upisanim u krunicu s otajstvima, ali na kojem nisu prikazani ni portreti savezničkih vladara ni lokalnih naručitelja/donatora Tako je, primjerice, nekoliko desetljeća ka- snije nastala slika Jeana Andréa iz župne crkve u Pierrefeu u Primorskim Alpama, datirana u 1661. Prikazuje likove Bogorodice s Djetetom, sv. Dominika i sv. Katarine Sijenske upisane u krunicu s otajstvima.46 Neki od istraživača koji su se bavili nekim od spomenutih djela pokušali su ući u trag raznovrsnim grafičkim predlošcima (drvorezima, bakrorezima, svetim sličicama, samostalnim grafičkim listovima kao i onima objavljenim u raznovrsnim publikacija- ma i knjigama) koji su mogli služiti kao inspiracija autorima pojedinih oltarnih slika.47 Tako se među grafikama s prikazom Gospe od Pobjede koja dijeli krunice predstavni- cima Svete lige pape Pija V. popularnim u vremenu po završetku Ciparskog rata spo- minju one koje je izradio talijanski grafičar Giovanni Battista Cavalieri (1525. – 1601.), među kojima je jedna veoma bliska opisanom ikonografskom obrascu.48

rasprostranjenosti ikonografski...

Na području španjolske uprave slavna je bila grafika Andreasa Marellija s prika- zom alegorije na temu Lepantske bitke iz 1572. (Madrid, Museo Nacional).49 Nada- lje, među grafikama populariziranim u vrijeme trajanja Ciparskog rata s motivima vezanim uz spomenutu Svetu ligu spominje se grafika s portretima M. A. Colonne, Don Juana Austrijskog, venecijanskog admirala Sebastiana Veniera i pape Pija V. iz knjige G. Franca Habiti d’oumeni et donne venetiane, objavljene u Veneciji 1571., koja je također mogla služiti kao likovni izvor za portrete spomenutih povijesnih ličnosti. Budući da je tada kolalo mnoštvo grafika na temu Lepantske bitke (mnogo ih je koji prikazuju saveznike Svete lige, poput grafika Martina Rote Kolunića50), traganje za konkretnim, grafičkim predlošcima koji su ostavili utjecaja na prethodne dvije opisane ikonografske sheme zahtijevalo bi zasebno istraživanje. Konačno, postavlja se pitanje jesu li svi od ovdje navedenih, ili samo neki od njih nastali temeljem konkretnih grafičkih predložaka. Nadalje, trebalo bi utvrditi kada i gdje se pojavila najranija oltarna slika svakog od opisanih ikonografskih obrazaca.

Pitanje pojave, razvoja i širenja sheme Gospe od Ružarija koja sjedi na prijestolju U nastavku rada osvrnula bih se na pojavu i širenje ikonografske sheme Gospe od Ružarija prikazane kako sjedi na prijestolju u društvu sa sv. Dominikom i sv. Ka- tarinom Sijenskom, a okružena je likovima saveznika. Svi oni su okruženi/uokvireni okvirom s otajstvima Ružarija. Najraniji primjer ove sheme, na koji sam naišla tragajući za ovim predloškom na širokom prostoru od istočne obale Jadrana preko Kalabrije i Apulije do francuskog područja tzv. Primorskih Alpi, datira iz 1572. nalazi se u crkvi Gospe od Ružarija u kalabrijskom mjestu Cropolati u provinciji Cosenza. Slika je pripisana napuljskome slikaru Antoniu Spadi.51 Poznato je da je važnu ulogu u širenju opisane ikonografske sheme imala pojava popularnog grafičkog predloška s prikazom Bogorodice s Djetetom na prijestolju sa svecima Dominikom i Katarinom Sijenskom nastalog 1590. Oni su okruženi/uo- kvireni okvirom s petnaest otajstava Ružarija. Riječ je o grafici koju je izradio grafi- čar Antonio Tempesta (1555. – 1630.),52 a na njoj nisu prikazani likovi Svete lige iz vremena pape Pija V. Mnoge se oltarne slike na temu Gospe od Ružarija naslikane u Italiji krajem 16. stoljeća uspoređuju s Tempestinom grafikom, pa tako i oltarna slika nepoznatoga autora iz crkve Sv. Petra u mjestu Cerchiara u Kalabriji. Na toj slici nema ni likova saveznika Svete lige, niti portreta naručitelja, kao ni na grafici.53 Valjalo bi istražiti je li ostavila utjecaja na prikaze Ružarice sa saveznicima Svete lige iz vremena tzv. Dugog rata između Habsburgovaca i Osmanlija, započetog 1593. Kod ikonografske analize oltarnih slika koje pripadaju ovom specifičnom tipu Ru- žarice – Gospe od Pobjede koji uključuje likove saveznika, i/ili naručitelje, nastalih nakon 1590., valjalo bi istražiti koliki je bio utjecaj Tempestina predloška. Ili su sli- kari češće na svojim oltarnim palama kombinirali motive s nekoliko tada popularnih predložaka? Upravo je zato za ovu temu zanimljiva slika Gospe od Ružarija sa savezničkim vladarima, slavljenicima lepantske pobjede, djelo Giovannija Battiste Argentija iz dominikanske crkve u Trogiru, datirana u godinu 1600.54 Argentijevi prizori otajsta- va ružarija razlikuju se od onih koje je Tempesta predočio na grafici. Postoji moguć- nost da je Argenti prikaz likova Bogorodice i Djeteta preuzeo kao motiv s Tempe- stina predloška. Međutim, Argenti je u gornjem dijelu pale (tamo gdje je Tempesta na grafici prikazao razgrnuti zastor) naslikao likove anđela koji krune Bogorodicu, „izostavivši” motiv zastora. K tome, Argenti je na donjem dijelu slike, ispod domi- nikanskih svetaca Dominika i Katarine naslikao povijesne likove, pobjednike Bitke

rasprostranjenosti ikonografski...

7. kod Lepanta. S desne strane iza Katarine Sijenske nazire se lik jedne kraljice. Stoga Antonio Tempesta, Gospa od Ružarija, grafika, 1590. (izvor: The se zaista vrijedi zapitati je li Argenti, slikajući trogirsku palu, uopće „imao na umu” Illustrated Bartsch /bilj. 52/) Tempestin predložak? Povodom slike Ružarice, koju je 1589. Zorzi Ventura naslikao Antonio Tempesta, Our Lady of the za župnu crkvu svetih Kvirika i Julie u Višnjanu, riječka se povjesničarka umjetnosti Rosary, illustration, 1590 Nina Kudiš, tražeći ikonografske sličnosti, osvrće i na godinu dana kasnije objav- ljenu Tempestinu grafiku.55 Ventura je često na svojim slikama kolažirao različite 8. Giovanni Battista Argenti, Gospa grafičke predloške i citate iz čuvenih slika srodne tematike.56 Za našu temu čini mi od Ružarija, crkva sv. Dominika, se zanimljivim spomenuti da je s desne strane u prvom planu naslikao lik raskošno Trogir (izvor: RADOSLAV odjevene vladarice s carskom krunom na glavi (Ana Austrijska?). Pored nje lik je TOMIĆ /bilj. 31/, 105.) žene odjevene poput redovnice (Margarete Austrijske?). Giovanni Battista Argenti, Our Lady Na prostoru Primorskih Alpi uočena je Tempestinoj grafici ikonografski srodna of the Rosary, St Dominic’s church, Trogir barokna oltarna slika Ružarice iz župne crkve u malom mjestu Villeneuve d’Entraunes. Središnji prizor sačinjavaju Bogorodica s Djetetom na prijestolju koju krune anđeli, okružena dominikanskim svecima Dominikom i Katarinom Sijenskom. Opisano je polje okruženo pravokutnim okvirom s petnaest otajstava Ružarija.57 Ikonografski joj je bliska slika Gospa od Ružarija iz župne crkve Sv. Elizabete u Toudonu (istočna Provansa), djelo francuskog slikara Jacquesa Vianyja (rodom iz Ven-

rasprostranjenosti ikonografski...

cea, živio u Aix-en-Provence, 1614. – 1653.), datirana oko 1645.58 Međutim, riječ je o slici koja uključuje i portrete povijesnih ličnosti (vladara, vladarica, pape) i naručitelja. Za ovu je temu zanimljivija i slika Ružarice iz župne crkve Sv. Stjepana (Saint-Eti- enne) u Rigaudu (područje Primorskih Alpi u istočnoj Provansi), datirana u 1614., a djelo je nepoznata autora.59 Na srednjem polju ove, inače likovno skromne oltar- ne pale, između rastvorenih zastora (kao kod Tempeste!) prikazana je kako sjedi okrunjena na prijestolju okrunjena Bogorodica s Djetetom. Taj je prizor uokviren s petnaest otajstava Ružarija. Slika je za našu temu zanimljiva i zato što su bočno od Bogorodice, ispod njezina prijestolja, smješteni likovi naručitelja, s lijeve su strane stilizirani, teško prepoznatljivi, portreti predstavnika visokog svećenstva (papa, kar- dinal) i vlasti, a s desne strane predstavnika dominikanskog reda. Bogorodica na slici je, kako piše M. H. Froeschlé-Chopard, ujedno prikazana i kao majestetična kraljica, i kao Bogorodica zaštitnica i posrednica (Mater omnium).

Tragom porijekla sheme Gospe od Ružarija s prikazom otajstava krunice na bijeloj plahti Kad je riječ o specifičnim obrascima zastupljenim u ikonografiji Gospe od Ru- žarija prikazane sa „savezničkim likovima”, u dalmatinskome slikarstvu ne smije- mo zaboraviti spomenuti i oltarne pale polukružnog završetka na kojima su otajstva smještena na gornjem dijelu okvira slike u obliku potkove. Od nekolicine sačuvanih primjera ovog ikonografskog obrasca spomenula bih verziju koju je naslikao Veneci- janac Carlo Ridolfi za Nerežišće60, dok u Kalabriji sličan primjer Ružarice nalazimo u mjestu Isola Capo Rizzuto.61 Na kalabreškoj slici vide se likovi dviju vladarica s raskošnim ovratnicima, a obje imaju dijademu u kosi. Iza sv. Katarine Sijenske, a pored kraljice Ane Austrijske naslikan je lik redovnice (Margarete od Križa?). Zanimljivi su primjeri ikonografski hibridnih oltarnih slika na kojima se motivi i sheme Gospe Ružarice, Gospe od Karmena i Gospe od Pobjede spajaju s motivom Duša od čistilišta. Primjerice, toj skupini pripada oltarna slika Gospe od Karmena sa Šimunom Stockom i svecima, te Dušama od čistilišta koju je venecijanski slikar Bal- dassare d’Anna (c. 1572.-13. srpnja 1646.) naslikao za župnu crkvu u Jelsi na otoku Hvaru. Autor je na slici naslikao i sedam otajstava ružarija (sic!), i Duše od čistilišta.62 Kao komparativni primjer tadašnje hibridne marijanske ikonografije s područja istočne Provanse (nekadašnjeg vojvodstva Nizze) može se navesti prethodno spome- nutoj slici tek dijelom tematski i ikonografski srodna oltarna slika Ružarice s domini- kanskim svecima Dominikom i Katarinom Sijenskom i Dušama od čistilišta u crkvi sv. Jakova u mjestu Tourette du Chateau.63 Francuska povjesničarka umjetnosti Marie- Hélene Froeschlé-Chopard povezuje pojavu i širenje hibridnih ikonografskih tipova Ružarice s Marijinom posredničkom ulogom koju se 17. stoljeću isticalo u kontekstu pobožnosti Duša od čistilišta. U takvim je umjetničkim djelima došlo do izražaja ča- šćenje Marije kao Kraljice čistilišta, Bogorodice Zaštitnice i Suotkupiteljice, koja u či- stilištu posjećuje izabrane duše, „određene da jednom okruže njezino prijestolje.”64 Pripremajući prije više od dvadeset godina knjigu Kroz Marijin ružičnjak, zaintri- girala me ikonografska shema Ružarice na kojoj su likovi otajstava prikazani na bijeloj plahti, a ispod spomenute plahte portreti su saveznika-pobjednika u Lepantskoj bitci i u nekim slučajevima lokalni naručitelji. Podsjetila bih na nekoliko dalmatinskih kom- pozicija koje pripadaju ovom ikonografskom obrascu. Na prvom mjestu izdvojila bih sliku venecijanskog slikara Sante Perande (1566. – 1638.), učenika Palme il Giovane (Jacopo Negretti, 1544. – 1628.) iz nekadašnje zadarske dominikanske crkve, danas u crkvi sv. Marije u Pagu, koja je datirana u početak 17. stoljeća (neposredno prije 1603.).65 Slikar je posebno naglasio lik pape Pija V. s lijeve strane, te njemu nasuprot postavljen lik okrunjene žene s rukama u molitvi (Ana Austrijska?). Nije uključena

rasprostranjenosti ikonografski...

9. figura dužda, nego jednog cara i jednog kralja, smještenih iza papinske figure. U žu- Zorzi Ventura, Gospa od Ružarija, pnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Salima na Dugom otoku nalazi se slika crkva sv. Kvirika i Julie, Višnjan (izvor: VIŠNJA BRALIĆ – NINA Ružarice nepoznatog mletačkog slikara, na oltaru koji su dali podignuti bratimi ribar- KUDIŠ BURIĆ /bilj. 45/, 540) ske bratovštine. Akademik Radoslav Tomić sliku datira između 1581. i 1585. (kada je Zorzi Ventura, Our Lady of the produžena stara crkva) i 1603. godine, kada je u vizitaciji spominje vizitator Priuli.66 Rosary, church of St Quiricus and Osim lika pape Pija V. s lijeve strane, izdvojila bih stilizirani lik kraljice (s krunom) u Julia, Višnjan profilu, naslikan s desne strane, pored Katarine Sijenske. Ikonografski motiv otajstva ružarija naslikanih na bijeloj plahti smještenoj po 10. Nepoznati slikar, Gospa od sredini kompozicije javlja se i na oltarnoj pali Perandina učenika Mattea Ponzonija Ružarija, Capo Rizzuto (1583. – 1663.), smještenoj u dominikanskoj crkvi na otoku Čiovu kod Trogira (da- Anonymous painter, Our Lady of the tira se između 1630. i 1640.),67 i na kasnobaroknoj oltarnoj pali nepoznatog autora Rosary, Capo Rizzuto Gospe od Ružarija iz 1719. u franjevačkoj crkvi u Kraju na otoku Pašmanu.68 Zbog stilizacije, likove koje je „portretirao” Matteo Ponzoni, i smjestio ih iza sv. Dominika 11. i sv. Katarine Sijenske teško je i pokušati identificirati. Ove četiri dalmatinske slike Matteo Ponzoni Gospa od na inovativan vizualni način simboliziraju izjavu venecijanskog Senata iz 1571. kako Ružarija, crkva sv. Križa, Trogir je Venecija izvojevala pobjedu u bitci kod Lepanta „ne pomoću oružja”, nego zahva- (izvor: RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 31/, 173) ljujući nebeskoj intervenciji Gospe od Ružarija: Non virtus non arma, non duces, sed Maria Rosarii victores nos fecit. Matteo Ponzoni, Our Lady of the Rosary, church of the Holy Cross, Trogir Odjeci beatifikacije pape Pija V. na komemorativnim slikama posvećenim bitci kod Lepanta Sjećanje na Bitku kod Lepanta ponovo se obnavlja u slikarstvu na prostoru od Španjolske, preko Kalabrije, istočne Provanse do Venecijanske Republike u vrijeme Kandijskoga rata, kada se slavila stogodišnjica Lepantske pobjede i oslobođenje Beča od Osmanlija 1683. Valja imati na umu (ponovimo još jednom) da je papa Pio V. kanoniziran 1712., te da je papa Klement XI. proglasio Gospu od Krunice tzv. većim dvostrukim obredom za cijelu Crkvu nakon pobjede nad Osmanlijama kod Petro- varadina (1716.).69

rasprostranjenosti ikonografski...

12. Nepoznati autor, Papa Pio V i sv. Dominik, crkva Gospe od Ružarija, Viganj (izvor: IVANA ČAPETA RAKIĆ /bilj. 70/) Anonymous artist, Pope Pius V and St Dominic, church of Our Lady of the Rosary, Viganj

13. Nepoznati slikar, Papa Pio V i Gospa od Pobjede, samostan sv. Dominika, Soriano Calabro Anonymous painter, Pope Pius V and Our Lady of Victory, Dominican monastery, Soriano Calabro

U tom bih kontekstu istaknula oltarnu palu u crkvi Gospe od Ružarija u Vignju na Pelješcu, s prikazom sv. Pija V. koji se moli pred čudotvornom slikom sv. Dominika iz Soriana na Kalabriji za pobjedu u Bitki kod Lepanta. Drži se da pelješka slika potječe iz kasnog 17. stoljeća. Mada sliku povezuju uz širenje kulta čudotvorne slike sv. Domi- nika iz Soriana, držim da valja naglasiti i činjenicu kako ona ujedno prikazuje legendu o viziji lepantske pobjede Pija V. Naime, papa Pio V. prikazan je na pelješkoj slici kako „gleda” Lepantsku bitku kroz prozor. Kao što kaže legenda, papa Pio V. je imao viziju kršćanskog brodovlja prije i za vrijeme bitke. Legenda ujedno kaže da je zahvaljujući viziji, mističnim putem, doznao da je kršćanska vojska pobijedila.70 Od Madrida do Vignja mnogo je sačuvanih slika koje se temeljem ikonografije mogu povezati uz opisanu legendu. Jedna od njih, koja se nalazi u Pomorskom mu- zeju u Madridu, kao i viganjska slika, prikazuje sv. Pija V. u trenutku kada je ustao

rasprostranjenosti ikonografski...

i otvorio prozor da bi zahvalio Bogu na pobjedi. Kroz prozor se vidi flota koju je predvodio Juan Austrijski. Kažu da je Pio V. tada ispjevao hvalospjev sv. Šimunu i potom održao misu zahvalnicu u rimskoj bazilici Sv. Petra. Nadalje, slika iz Vignja može se usporediti s oltarnom slikom koja prikazuje ovog Papu kao sveca u društvu s Gospom od Pobjede i sv. Dominikom iz samostana Sv. Dominika u Sorianu Calabru, a koju talijanski istraživači datiraju u kasno 17. stolje- će.71 Ključna je razlika između slika koje čuvaju samostan u Vignju, i samostan u So- rianu što je na kalabreškoj slici prikazana Bogorodica, a na viganjskoj sv. Dominik. Neke od spomenutih kompozicija, koje komemoriraju događaj Bitke kod Lepan- ta i uključuju likove sv. Pape Pija V. i Bogorodice kao Gospe od Pobjede (Madrid, Soriano), uklapaju se u ikonografiju koja se raširila u vrijeme stogodišnjice lepantske pobjede i proglašenja pape Pija V. za sveca. Neke su od njih precizno datirane zahvaljujući sačuvanim podacima o narudžbi i izvedbi. Tako se u dominikanskoj crkvi Sv. Marije Magdalene, u Capilli del Sagrario de la Real u Sevilli nalazi freska velikih dimenzija seviljskog baroknog slikara Lucasa Gregoria de Carasquilla Valdésa (1661. – 1725.) na kojoj je prikazana Bogorodica od Ružarija u društvu s Pijom V. koja štiti španjolsku flotu u Bitci kod Lepanta, a datirana je između 1709. i 1715.72 Valja imati na umu da su kompoziciju, koja također predstavlja viziju pape Pija 14. V. o pobjedi Svetog saveza u Bitci kod Lepanta, već u vrijeme Kandijskog rata (1663. Baldassare D’Anna, Gospa od – 1665.) bili naslikali španjolski slikari Juan de Toledo i Mateo Gilarte, a nalazi se Ružarija, Crkva sv. Bartolomeja, u kapeli Ružarija (Capilla de Rosario) u crkvi Santo Domingo de Lorca u Murciji. Roč (izvor: VIŠNJA BRALIĆ – Upozorila bih i na sliku vizije Bitke kod Lepanta svetog Pija V. iz 1733., koju je nasli- NINA KUDIŠ BURIĆ /bilj. 45/, 388) kao francuski slikar, dominikanac Jean André (Frère André, 1662. – 1753.), a replika je slike ove teme iz katedrale Notre-Dame du Rodez u departmanu Aveyron.73 Baldassare D’Anna, Our Lady of the Rosary, St Bartholomew’s church, Slike koje predočavaju viziju lepantske pobjede pape Pija V. nastale krajem 17. Roč i tijekom 18. stoljeća na širokom mediteranskom prostoru od Vignja na Pelješcu do Murcije pokazuju, kao i opisane slike Ružarice, što je u doba posljednjih velikih protuosmanskih sukoba za kršćanske savezničke zemlje značilo komemoriranje le- pantske pobjede. Odnosno, kako je i tada u kršćanskom svijetu pobjeda u Bitci kod Lepanta – kao najslavnija pobjeda kršćanstva nad islamom – funkcionirala kao sna- žan kohezijski simbol u zemljama koje tada zajedno ratovale u Morejskom ratu i tzv. posljednjem mletačko-osmanskom ratu. Zaključila bih ovaj osvrt o tematici Gospe od Ružarija kao Gospe od Pobjede / Pomoćnice Kršćana u istočnojadranskom i europskom sakralnom slikarstvu misli- ma nekoliko uglednih povjesničara umjetnosti. Krenula bih od mišljenja/hipoteze venecijanske povjesničarke umjetnosti Stefanie Mason Rinaldi da je na venecijan- skom prostoru nestao smisao naručivanja slika Gospe od Pobjede/Ružarija sa save- znicima Svete lige pape Pija V. sa završetkom Kandijskoga rata, zbog gubitaka koje su tada pretrpjeli Venecija i njezine savezničke snage upravo na prostoru Kandije.74 Za kraj, valja se prisjetiti da će se u španjolskom sakralno-historijskom slikarstvu Bitka kod Lepanta ponovo komemorirati u novom, historicističkom kontekstu, na- kon što je papa Leon XIII. obnovio svečanost ružarija 11. rujna 1887. Prisjetimo se još jednom kako je ovu tematiku davno zamijetio i obradio kao važan fenomen posttridentinske umjetnosti slavni francuski povjesničar umjetnosti Emil Mâle.75 On je jedan od prvih istraživača koji je uočio da je zahvaljujući djelo- vanju Crkve (a osobito pape Pija V. i njegovoga nasljednika Grgura XIII.) i pojedinih savezničkih država, pobjeda kod Lepanta bila interpretirana kao najvažnija pobjeda kršćanstva nad islamom, te naglasio važnost ove teme za posttridentinsko slikarstvo.76 Slike Gospe od Ružarija prikazane kao Gospe od Pobjede dio su snažne likovne paradigme koja je bila zahvatila kako čitav kršćanski Mediteran tako i prostor ko- jim su vladali Habsburgovci, točnije široki prostor od Portugala i Španjolske preko

rasprostranjenosti ikonografski...

tadašnjeg savojskog Tirola i Primorskih Alpi do venecijanske Krete. Dugo trajanje slika Ružarica prikazanih kao Gospe od Pobjede i to najčešće s likovima „pobjedni- ka” iz vremena saveza pape Pija V. (mada i s prikazima drugih, kasnijih papinskih saveza), ujedno očituje i dugo trajanje antiosmanskih narativa, od završetka Cipar- skoga rata do kraja posljednjeg velikog mletačko-osmanskog rata (1714. – 1718.) i osvajanja Petrovaradina (1716.),77 praktički cijelo vrijeme dok su trajali sukobi s Osmanlijama. Za istraživače istočnojadranskog slikarstva ove tematike držim da je važna analiza portreta vladarica i vladara naslikanih na palama Ružarice. Naime, držim da analiza koju sam provela pokazuje kako portreti duždeva i duždevica nisu na tim slikama posebno izdvojeni (naglašeni), nego su predstavljeni kao sastavni dio savezničkog tima europskih savezničkih snaga ujedinjenih pod papom (odno- sno, točnije, papama). Ono što je mnogim istraživačima problematike dugog traja- nja tzv. lepantske ikonografije (riječ je o slikama koje uključuju lik pape Pija V.) u mediteranskoj sakralnoj umjetnosti bilo zanimljivo jest činjenica da su naručitelji, prikazujući sakralne teme s likovima iz saveza pape Pija V., uz pomoć tih slika često istodobno simbolički vizualizirali druge (aktualne) papinske saveze, a koji su se vre- menski poklapali s vremenom njihove narudžbe. Postavilo se pitanje: Zašto? Saveznička pobjeda u Bitci kod Lepanta u tadašnjem je katoličkom ideariju u propagandnom smislu stoljećima razmatrana kao najava „svjetske” vladavine kršćanstva i njegovih najznačajnijih branitelja (Venecijanaca i Habsburgovaca). Povjesničari umjetnosti postavili su pitanje zašto je Venecija pu- tem oltarnih slika Gospe od Pobjede tako dugo i snažno inzistirala na formiranju historijske svijesti o važnosti bitke kod Lepanta. Rabeći koncept translatio imperii, i Venecijanci i Habsburgovci nastojali su svoje zemlje prikazati kao nasljednice Rim- skog Carstva, a njihove (svoje) najslavnije vladare i vojskovođe (poput admirala Se- bastiana Veniera i dužda Alvisea Moceniga, Filipa II., Rudolfa II., Juana Austrijskog) ovjekovječiti i kroz likovnu umjetnosti i kroz književnost kao najslavnije kršćan- ske vladare i vojskovođe (miles christiani), koji su po svojoj povijesnoj važnosti i hrabrosti pandan najslavnijim vojskovođama i vladarima iz rimske povijesti. Da je tome tako, govori nam onodobna pomorska traktatistika i historiografija.78 U impe- rijalnoj svijesti Venecije i Španjolske, odnosno Habsburgovaca kroz prikaze trijumfa saveznika Svete lige pape Pija V. bio je uspostavljen kontinuitet/poveznica sa svim drugim njihovim pobjedama nad Osmanlijama. Svjesno su uz pomoć likovnih um- jetnosti, historiografije i književnosti sagradili i stoljećima „podgrijavali” mit kako je ravnoteža katoličkih sredozemnih sila uspostavljena u Bitci kod Lepanta dokinula ideju/mit o osmanskoj pomorskoj premoći uspostavljen u doba osvajanja Mehmeda Osvajača i Sulejmana Veličanstvenog. Za našu su historiografiju ove oltarne slike bile osobito važne zbog svoje snažne simbolike koje su imale za stanovništvo istočne obale Jadrana, naručitelje i bratime bratovština Gospe od Ružarija koji su pamtili veliki broj Skjavona nastradalih u Bitci kod Lepanta te imali na umu neprestana stradanja lokalnog stanovništva tijekom trajanja protuosmanskih ratova, događaje snažno utisnute u naše povijesno pam- ćenje. Zbog uključenih portreta venecijanskih duždeva, duždevica i venecijanskih admirala one su često sagledavane ideološki „jednostrano”, kao izraz/odraz slavljenja (propagande) državne (venecijanske) ideologije, a da se pritom zaboravilo simbolič- ko značenje portreta ostalih povijesnih ličnosti ovjekovječenih na tim slikama. Čini mi se da upravo danas, u vremenu kada razmišljamo o „europskim” simbo- ličkim vrijednostima upisanim unutar stare hrvatske umjetničke baštine, saveznički „herojsko-patriotski” motivi na slikama Gospe Ružarice prikazane kao Gospe od Pobjede na istočnoj obali Jadrana, kao izraz nekadašnje ideje kršćanskog, katoličkog zajedništva, posebice dobivaju na značenju. Oltarne slike Gospe od Ružarija s por- tretima dužda Alivse Moceniga (a možda i njegovih nasljednika, duždeva Sebastiana

rasprostranjenosti ikonografski...

Veniera, Pasquale Cicogne, Nicole dal Pontea, te Marina Grimanija), pape Pija V. ili Klementa VIII., vladara Filipa II. i Rudolfa II., kardinala Karla Borromejskog, kra- ljice Ane Austrijske i vojvotkinje Margarete Savojske, posljednje titularne ciparske kraljice, govore i o stoljetnoj istočnojadranskoj integriranosti u zajedničku, europsku kršćansku kulturnu paradigmu.

Zaključak Rad je posvećen komparativnoj analizi istočnojadranskih oltarnih slika na temu Gospe od Ružarija (prikazane kao Gospe od Pobjede – Pomoćnice Kršćana, sa sa- veznicima Svete lige) u širem europsko-mediteranskom kontekstu. Autorica traga za geografskom rasprostranjenošću pojedinih ikonografskih obrazaca identificiranih u umjetničkom korpusu na prostoru istočne obale Jadrana. Istražuje načine širenja pojedinih obrazaca te posebnu pažnju posvećuje čitanju simboličkih, ideoloških i propagandnih sadržaja koje sadrže ove slike kao što je veličanje Venecije kao spasi- teljice kršćanskog svijeta, papinstva, i habsburških vladara. Nabava ovih slika, koje se najvećim dijelom, uključujući likove iz Svete lige pape Pija V., pozivaju na slavnu pobjedu u Bitci kod Lepanta, traje od 1572. do početka 18. stoljeća.

BILJEŠKE 1 Rad je nastao u okviru projekta HRZZ – IP-2013-11-6827, Likov- red galija u Lepantskoj bitki (1571. – 2011.), Zbornik Odsjeka ne umjetnosti i komunikacija moći u razdoblju ranog novog vijeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti (1450-1800): povijesne hrvatske regije na razmeđu Srednje Europe HAZU, 29 (2011.), 191–218; KREŠIMIR KUŽIĆ, ‘Tog sretnog i Mediterana. Skraćena verzija predstavljena je u referatu pod na- dana’ – Uz 440. obljetnicu Lepantske bitke, Radovi Zavoda za slovom „Likovna paradigma naručitelja na slikama Gospe od Ru- povijesne znanosti HAZU u Zadru, 53 (2011.), 101–134. žarija: istočni Jadran – Kalabrija – Provansa” na znanstvenom ko- 3 ÉMILE MÂLE, L’art religieux de la fin du XVIe siècle, du XVIIe lokviju Semantika osobne prezentacije: Grbovi, insignije i portreti siècle et du XVIIIe siècle. Étude sur l’iconographie après le Concile u ikonografiji naručitelja od 15. do 18. st. u Hrvatskoj, održanom de Trente. Italie, France, Espagne, Flandres, Pariz, 1951. [1932.], 6. lipnja 2017. na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. 464; SANJA CVETNIĆ, Dominikanci u hrvatskim krajevima i 2 O Ciparskom ratu i Lepantskoj bitci vidi: GAETANO COZZI, ikonografija nakon Tridentinskog sabora (1545. – 1563.), Croatica MICHAEL KNAPTON i GIOVANNI SCARABELLO, La Re- Christiana Periodica, 66 (2010.), 6-8. publica di Venezia nell’etá moderna, u: Storia d’Italia, vol. XII, 4 Valja imati na umu da je Portugal bio uključen u savez pape Pija Torino, 1992., 52-57; FREDERIC C. LANE, Storia di Venezia, V. preko Ivane (Juane) Austrijske (1535. – 1573., sestre carice Torino, 1978., 43; UMBERTO MAIORCA, La battaglia di Le- Marije Austrijske, supruge cara Maksimilijana II. (umro 1576.)) panto, genesi, svolgimento e conseguenze, u: Storia del mon- portugalske princeze, supruge portugalskog princa Ivana Ma- do, vol. 16, (www.storiadelmondo – pristupljeno 10. studenog nuela. FERDINANDO CHECA, Felippe II, mecenas de las artes, 2003.), 2. O Lepantskoj bitci, njezinim vojno-strateškim sa- Madrid, 1992., 172-173; VICTOR MINGUEZ CORNELLES, stavnicama, sastavima pojedinih mornarica, vrstama brodov- Iconografia de Lepanto, arte, propaganda y represantación sím- lja, naoružanju i pojedinostima tijeka bitke, postoji opsežna bolica de una monarquía universal y católica, Obradoiro de Hi- literatura. Usporedi i slijedeća djela: ALESSANDRO BARBE- storia Moderna, N. 20 (2012.), 177-179. RO, Lepanto: la battaglia dei tre imperi, Bari, 2010.; IVONE 5 O primjerima nastalim na području istočne Provanse i Primor- CACCIAVILLANI, Lepanto, Venezia-Mestre, 2003.; ONORA- skih Alpi vidi: MARIE-HÉLÈNE FROESCHLÉ-CHOPARD, TO CAETANI i GEROLAMO DIEDO, La battaglia di Lepanto Confréries et iconographie de Rosario et iconographie en Pro- (1571), Palermo, 1995.; ROMANO CANOSA, Lepanto, storia vence orientale (XVIIe e XVIIIe siecles), u: De France en No- della „Lega Santa” contro i Turchi, Roma, 2000. Od novijih ra- uvelle-France, Société fondatrice et Société l’Université d’Otawa dova iz hrvatske historiografije izdvojila bih radove: KREŠI- (ur. Cornelius J. Jaenen, Jean-Claude Dubé, Roméo Arbour), MIR KUŽIĆ, Imena, oznake, zapovjednici, pripadnost i raspo- 1994., 102-123.

rasprostranjenosti ikonografski...

6 O prikazima Lepantske bitke i slikama Gospe od Pobjede u špa- iz područja Italije, Španjolske, Hrvatske, Austrije. U tom smi- njolskom slikarstvu vidi: JULIO GUILLÉN, La batalla naval del slu ukazala bih na recentnu studiju GIUSEPPE CAPRIOTTI – senor don Juan de Austria, katalog, Museo Naval de Madrid, FRANCO BORJA LLOPIS, Changing the Enemy, visualizing the 1945., IX. izdanje; ANTONIO C. HESS, La Batalla de Lepanto y Other: the State of Art in Italian and Spanish Art Historiography, su lugar en la historia del Mediterráneo, u: Poder y sociedad en la u: Changing the Enemy, Visualizing the Other: Contacts between España de los Austrias, (ur. J. H. Elliot), Barcelona, 1982., 90-114; Muslims and Christians in the Early Modern Mediterranean Art, WOLFGANG WOLTERS, Storia e politica nei dipinti di Palazzo Il Capitale culturale, 06 (2017.), 7-23. Citiram zaključak njihove Ducale, Aspetti dell’autocelebrazione della Republica di Venezia nel uvodne studije: „The study of triumphal arches and the paintings Cinquecento, Venezia, 1987.; FERDINANDO CHECA (bilj. 4), that were hung from the monarchs’ catafalques in commemora- 172-173; VICTOR MINGUEZ CORNELLES (bilj. 4), 251-280. tion of the Hapsburgs’ military victories or their wedding vows, 7 Vidi: https://www.pinterest.com/pns/384987411600463/?p=true in which literature mingled with art, should shed new light on (pristupljeno 14. kolovoza 2018.); FERDINANDO CHECHA this topic, which has not been adequately addressed, except in a (bilj. 4), 183. few specific studies. That is why the study that we present in this volume of «Il Capitale culturale» is essential. In it we analyze the 8 Mnogo je studija napisano o ovome u talijanskoj historiografiji u use of certain clichés and iconographic types to create an image posljednjih pola stoljeća, poput: ANNA PALLUCCHINI, Ecchi of the enemy – the Moor – in the Spanish Kingdoms, Venetian della battaglia di Lepanto nella pittura veneta del 500, u: Il Me- Republic, Genoa Republic and Pope State. Using a comparative diterraneo nella seconda metà del 500 alla luce di Lepanto, zbor- lens, we attempt to map patterns of artistic creation, both geo- nik radova znanstvenog skupa, Venecija, 8.-10. listopada 1971., graphically and chronologically, and to show how these patterns (ur. Gino Benzoni), Firenze, 1974., 279-287. O specifičnostima were molded and modified by the specific traditions and the po- talijanskih prikaza ove teme izdvojila bih autore koji sagledava- litical interests of the cities that organized the events for which ju politički i vojni aspekt pojedinih ikonografskih obrazaca koji the ephemeral art was created.” Na sličnim teorijskim premisa- su služili veličanju konkretnih vladara/dinastija u talijanskom ma koje su postavili kolege Giuseppe Capriotti – Franco Borja slikarstvu, na prikazima Gospe od Pobjede kao što je: MARIO Llopis u spomenutom broju časopisa Il Capitale culturale nasto- ROSA, Pietá mariana e devozione del Rosario nell’Italia tra jala sam usmjeriti i istraživanje u ovoj studiji. Cinque e Seicento, u: Religione e societá nel Mezzogiorno, tra Cinque e Seicento, Bari, 1976., 217-243; ANNA PALLUCCHINI, 9 VICTOR MINGUEZ CORNELLES (bilj. 4), 252-253, 257-260. Ecchi della battaglia di Lepanto nella pittura veneziana del’500, 10 VICTOR MINGUEZ CORNELLES (bilj. 4), 277-280. u: Il Mediterraneo nella seconda meta del 500 alla luce di Lepan- 11 ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Uvod u posttridentinsku za- to, zbornik radova znanstvenog skupa, Venecija, 8.-10. listopa- vjetnu sliku u Dalmaciji uz prijedlog za Sante Perandu, Prilozi da 1971., (ur. Gino Benzoni,) Firenze, Leo S. Olschki ed., 1974., povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 33 (1992.), 165-203, 167, 202. O 373-406. Također vidi: MARINO CAPOTORTI, La chiesa di odnosu venecijanske države prema Bitci kod Lepanta vidi zbor- Santa Maria della Vittoria, Questioni iconografiche, 27 convegno nik Venice and the Lepanto, (ur. P. Humfrey), New York, 2004., a internazionale sulla Preistoria – Protostoria – Storia della Dau- osobito rad THOMAS H. E. COOPERA, Particians and citizens, nia, San Severo, 25.-26. XI. 2007., San Severo, 2007., 345-347, u nav. dj., 139-197. (http://www.archeologiadigitale.it/attidaunia/pdf/27-capotorti. 12 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Kroz Marijin ružičnjak. Zapadna pdf – pristupljeno 6. veljače 2018.). Autor pokazuje koliko se marijanska ikonografija u dalmatinskom slikarstvu od 14. do 18. dugo u Italiji kontinuirano javljaju portreti Pija V., don Juana st., Split, 1998. Austrijskog, Filipa II. i njegove četvrte supruge i ujedno nećaki- 13 SANJA CVETNIĆ (bilj. 3), 1-30, 5-10, 20; SANJA CVETNIĆ, nje Ane Austrijske, prikazivane najčešće poput lijepe, plavokose Dominikanci i njihova ikonografija nakon Tridentinskog konci- mlade žene tridesetih godina s dijademom ili krunom na glavi la, u: Dominikanci u Hrvatskoj, katalog izložbe, (ur. I. Fisković), i visokim čipkastim ovratnikom (sic!). Zanimljiva je Rosina op- Zagreb, 2011., 183-186. servacija (349): „le immagini della Madonna della Vittoria non furono soggette allo stesso processo di ”standardizzazione” (op.p. 14 O odlukama tadašnjim pape Pija V. vidi u: LUDWIG VON PA- poput slika koje su isključivo bile posvećene Gospi od Ružarija, STOR, Storia dei papi della fine del Medioevo, Rim, 1964., 368; SA- bez likova saveznika-pobjednika), presentando una notevole va- NJA CVETNIĆ (bilj. 13), 185-186; HENRI DE VILLIERS, Etiqu- rietà nel trattamento del tema iconografico. Tra queste, infatti, ette: Saint Pie V. Programme de la Solennité du Très-Saint Rosaire si può andare da rappresentazioni in cui si ritrova un repertorio de la Bienheureuse Vierge Marie, 1. X. 2016., (https://schola-Sain- completo di tutti gli elementi generalmente usati nell’associazio- te-Cecile-com/tag/saint-Pie-V – pristupljeno 6. veljače 2018.). ne di questo tipo di immagini alla battaglia di Lepanto, ad altre 15 Ako je suditi prema sačuvanoj arhivskoj građi i sačuvanim oltar- in cui sono presenti solo alcuni tra tali rimandi visivi, fino ad nim palama opisane tematike, čini se da su prve narudžbe oltara arrivare a dipinti in cui, come nella pala d’altare della chiesa di S. Gospe od Ružarija s likovima saveznika u Dalmaciji zabilježene Maria della Vittoria di Barletta, tela settecentesca attribuita a Pa- neposredno nakon posjeta papinskoga vizitatora Agostina Va- olo de Matteis.” Međutim, u posljednje vrijeme talijanski i špa- liera (1531. – 1606.), između 1578. – 1579., koji snažno potiče njolski povjesničari umjetnosti u okviru (europskih) znanstve- osnivanje novih bratovština Gospe od Ružarija u Dalmaciji i nih projekata pišu i drukčije intonirane tekstove posvećene ovoj Istri. Neke od oltarnih slika Ružarice s likovima saveznika-po- temi u kojoj je sagledavaju iz raznovrsnih političkih očišta. Na bjednika, za koje je utvrđeno da su naručivane u razdoblju od ovu se temu uređuju i tematski brojevi časopisa, najčešće zbor- 1603. do 1650., dovode se u vezu sa savjetima, opaskama i pre- nici međunarodnih kongresa na kojima su sudjelovali istraživači porukama papinskog vizitatora, vicentinskog biskupa Mihovila

rasprostranjenosti ikonografski...

Priulija (1547. – 1603.) iz 1603. godine, a neke od njih s prepo- 25 Znamo kako je 1671. papa Klement X.,odgovarajući na molbe rukama zadarskog nadbiskupa Oktavijana Garzadorija (1567. – tadašnje španjolske kraljice Marije-Ane, proširio svečanost Gos- 1639.) koji je Dalmaciju pohodio kao vizitator 1625. godine. pe od Ružarija na cijelu Španjolsku, kao i da će se za čašćenje 16 O tome sam govorila u referatu IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, A Gospe od Ružarija / i Marije Pomoćnice Kršćana / te blagdana contribution to the understanding of the military confraternity Imena Marijinog u cijeloj Crkvi papa Inocent X. osobito zalagati called Scuola dei Albanesi, Croati a Cavallo and Oltramarini in u vrijeme Bitke kod Beča (1683.). Ove će marijanske pobožnosti the church of St Simon in Zadar, održanom na: The Power of Me- poticati i papa Klement XI. u vrijeme habsburškog cara Karla dia Patronage, Representation and Propaganda in the Early Mo- VI. na uspomenu na pobjede Eugena Savojskog nad Osmanli- dern Period (1450–1800) between the Mediterranean and Central jama kod Petrovaradina, 1716. godine. Vidi: SANJA CVETNIĆ Europe, međunarodni simpozij, Split, 13.–15. lipnja 2018. (bilj. 3); SANJA CVETNIĆ (bilj.13). 17 SANJA CVETNIĆ (bilj. 3), 6. 26 EDUARD PERIČIĆ (bilj. 22); ANTE USMIANI, Sudbina zadarske galije predviđene za bitku kod Lepanta, u: Lepantska bitka. Udio 18 SANJA CVETNIĆ (bilj. 13), 185-186. hrvatskih pomoraca u Lepantskoj bitki 1571. godine, zbornik tiskan 19 MARIA LUISA GATTI PERER, Per la definizione dell’iconogra- povodom 400. godina bitke, Adriatica maritima Instituta JAZU u fia della Vergine del S. Rosario: l’istituzione della compagnia del Zadru, 1 (1974.), (ur. Grga Novak, Vjeko (Vjekoslav) Maštrović). Rosario eretta da San Carlo e l’edizione figurata del 1583 delle Sedam galija s istočne obale koje su sudjelovale u bitci kod Lepan- „Rosaire preces” di Bartolomeo Scalso, u: Carlo Borromeo e l’o- ta: galija zadarske komune kojom je upravljao Petar Grisogono, pera della „Grande Riforma”: cultura, religione e arti del governo galija Sv. Jerolima – hvarske komune (upravljao Giovanni Balsi), nella Milano del pieno Cinquecento, (ur. F. Buzzi-D. Zaradin), galija Sv. Ivana – rapske komune (upravljao Ivan de Dominis), tro- Milano, 1997., 185-208. Carlo Borromeo osnovao je bratovštinu girska galija La Dona kojom je upravljao Alvise Cipico, šibenska Gospe od Ružarija u Milanu 1569. galija, bokokotorska galija Sv. Tripuna, kojom je upravljao Gerola- 20 SANJA CVETNIĆ (bilj. 3), 6-10; SANJA CVETNIĆ (bilj. 13), mo Bisanti. Galijom krčke komune Cristo Ressussitato upravljao je 183-186. soprakomit Ljudevit Cicuta, a creško-osorskom galijom Sv. Nikola 21 Treba naglasiti da su se uz pale Gospe od Ružarija s likovima upravljao je Collane Drassio, Kolan (Nikola) Draža. saveznika, u razdoblju nakon Priulijeve i Garzadorijeve vizitacije 27 Za ovu su temu zanimljivi podaci o tadašnjoj „regrutaciji” u u Dalmaciji javljaju i slike posvećene Ružarici bez savezničkih srednjoj Dalmaciji. Primjerice, iz Kaštel Štafilića je bilo regruti- likova. Naime, narudžbe slika Gospe od Ružarija nisu nužno u rano 12 muškaraca, 21 iz Kaštel Kambelovca, 41 iz Vranjica, 24 Dalmaciji bile vezane uz slavljenje savezničkih uspjeha u Bitci sa otoka Čiova, a, neki izvori kažu, da ih je čak 246 bilo regruti- kod Lepanta. Vezane su uz narudžbe pojedinih lokalnih bra- rano sa otoka Šolte. tovština Gospe od Ružarija, ili, u nekim slučajevima uz kužne 28 Spominjući nekolicinu slika iz Kalabrije na temu Gospe od Ru- bolesti koje su harale u tome razdoblju. IVANA PRIJATELJ PA- žarija valja imati na umu da se dio savezničkog brodovlja (prije VIČIĆ (bilj. 12), 109-113. odlaska u bitku kod Lepanta) okupilo u Kalabriji, i da je u toj 22 UGO INCHIOSTRI, Dalmati a Lepanto, Archivio storico per la bitci stradalo mnogo stanovnika Kalabrije. Prema mišljenju Ale- Dalmazia, vol. XII, fasc. 70 (1911.), 484-485; IVO ŠIŠEVIĆ, Ti- ssandre Anselmi najranije zabilježeni primjer ove sheme je slika jek Lepantske bitke 1571. godine, u: Lepantska bitka. Udio hr- u kalabrijskom mjestu Bolognola, koji prikazuje Ružaricu kao vatskih pomoraca u Lepantskoj bitki 1571. godine, zbornik tiskan Bogorodicu s Djetetom na prijestolju. O tome vidi: ALESSAN- povodom 400. godina bitke, Adriatica maritima Instituta JAZU DRA ANSELMI, L’iconografia della Madonna del Rosario nella u Zadru, 1 (1974.), (ur. Grga Novak, Vjeko Maštrović,) 42-46; Calabria Spagnola, u: La Calabria del Viceregno Spagnolo. Storia, EDUARD PERIČIĆ, Prinosi pomoraca iz Kopra, Cresa, Krka i arte, architettura, urbanistica, Rim, 2011., 495-502. Raba na svojim galijama u Lepantskoj bitci, u: ibidem, 51-88; 29 O tome svjedoče brojne spomen-ploče postavljene u luci grčkog JOSIP LUČIĆ, Utjecaj Lepantske bitke na dubrovačko pomor- grada Naupaktosa. Među tim pločama ističe se ona postavljena stvo, u: ibidem, 201-210. Hrvatima poginulima u bitci kod Lepanta. 23 SAVO MARKOVIĆ, Interrelacije politike, kulture i medija ko- 30 O toj temi bilo je riječi u referatima DONALA COOPERA, The munikacije: prilog poznavanju biografije humaniste Antuna Pro- Mendicant Orders as Patrons of Art and Architecture in Venetian kulijana iz Bara, Matica, Časopis za društvena pitanja, nauku i Herakleion i Marie Paschali, An Image with Our Lady of Carmel kulturu, god. XVI, br. 54 (2013.), 600-605. in Famagusta and the Interplay of Sanctity, Piety and Power odr- 24 Stoga su za ovu temu zanimljive oltarne pale Gospe od Ružarija žanom na međunarodnom skupu Mendicant Orders in the Eastern u nekadašnjoj katedrali u Osoru (o čemu više u nastavku članka) Mediterranean: Art, Architecture and Material Culture (13th-16th c.), i Ridolfijeva u župnoj crkvi u Omišu na kojima se javlja lik ta- Nafplion, 19.-23. IV. 2017., koji su organizirali Atenska akademija dašnjega pape Klementa VIII. (?), a na nekim palama prepoznaje i Research Centre for Byzantine and Post-Byzantine Art (zbornik se lik cara Rudolfa II. U taj rat uključile su se i neke istaknute u pripremi). Zahvaljujem na podacima o nekadašnjim kretskim povijesne ličnosti u Dalmaciji, počevši od Hvaranina fra Franje palama Gospe od Ružarija i Gospe od Karmena kolegicama, pro- Bertučevića, preko splitskih plemića i uskoka (bitka za oslobo- fesoricama Ioanni Christofaraki (Academy of Athens), Mariji Pas- đenje Klisa), do Dubrovčana – braće Jakova, Marina i Mihajla chali te Mariji Vassilaki (University of Thessaly). Rastića te fra Dominika Andrijaševića. O Ridolfijevoj omiškoj 31 Slika je inspirirana čuvenom oltarnom slikom Gospe od Karme- pali vidi: KRUNO PRIJATELJ, Dvije Ridolfijeve pale Gospe od na s Dušama od čistilišta, venecijanskog slikara Pacea Pace (po- Ružarija u Dalmaciji, Peristil, 8-9 (1966.), 118-120. slije 1555.? – poslije 1617.) iz crkve Karmini u Veneciji. O tome

rasprostranjenosti ikonografski...

vidi detaljnije: IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 101, 103. zaključno s 1590. Drži da je slika mogla nastati uz udio majsto- O slici Constanina Zane vidi: KRUNO PRIJATELJ, Pala Kon- rovih pomoćnik i to nakon Vicentinove pale u osorskoj katedra- stantina Zane u Trogiru, Zograf, 9 (1978.), 54-56; RADOSLAV li. O slici vidi SANJA CVETNIĆ (bilj. 3), 20; SANJA CVETNIĆ TOMIĆ, Trogirska slikarska baština od 15. do 20. stoljeća, Zagreb (bilj. 3), 18. O slici vidi: VIŠNJA BRALIĆ, Venecija i slikarstvo – Split, 1987., 146-147. Na slici je potpis OPUS CONSTANTINI baroknih stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj, u: Sveto i pro- ZANE.RETHYMICENSIS MDCLVIII. Slika je nastala u vrijeme fano: slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj, katalog izložbe, Kandijskog rata. (ur. R. Tomić, D. Marković), Zagreb, 2015., 41. Slikom se detalj- 32 O slici su pisali, među ostalima: GRGA GAMULIN, Gospa od no pozabavio Danijel Ciković u nedavno obranjenoj doktorskoj Ruzarija u Vrboskoj, Peristil, 10-11 (1967.-1968.), 83-94; IVA- disertaciji: DANIJEL CIKOVIĆ, Liturgijska oprema kaptolskih NA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 84. Godine 1998. iznijela crkava otoka Krka u zapisniku pastoralne vizitacije biskupa Stefa- sam pretpostavku da su na slici među savezničkim likovima na Davida iz 1685. godine, rukopis doktorske disertacije, Sveuči- portretirani papa Pio V., Karlo Borromeo i venecijanski dužd. lište u Zadru, Zadar, 2018., 129-136. Povjesničari umjetnosti Radoslav Tomić i Sanja Cvetnić atribu- 39 U osorskoj župnoj crkvi (nekadašnjoj katedrali) nalazi se sli- iraju sliku Leandru dal Ponte Bassano (1557. – 1622.), i datiraju ka Ružarice pripisana Andrei Vicentinu, a nekoć Baldassareu nakon 1579., temeljem Valierove vizitacije (ANDRIJA VOJKO D’Anni. O njoj vidi: GRGO GAMULIN, Prijedlozi za slikarstvo MARDEŠIĆ – SLAVKO KOVAČIĆ, Visitatio apostolica dioece- renesanse i manirizma u Veneciji, Radovi Instituta za povijest sis Pharensis 1602./1603., Apostolske vizitacije hvarske biskupije umjetnosti, 10 (1986.), 69-81, 76; IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, iz godina 1579., 1602./1603. i 1624./1625., Rim, 2005., 395). O O autorima dviju slika posvećenih pobjedi kod Lepanta, Radovi toj temi vidi: ZORKA BIBIĆ, Oltarna pala Gospe od Ružarija u Instituta za povijest umjetnosti, 17 (1993.), 55; EMA ANIČIĆ, Vrboskoj i ostala djela slikarske obitelji Bassano na otoku Hvaru, Djela Andree Vicentina i Nicole Grassija u katedralama u Krku Prilozi povijesti otoka Hvara, XII (2014.), 199-204. i Osoru – mogućnost povezanih narudžbi, Novi Kamov, 4, Kika- 33 O carici Mariji Austrijskoj i njezinim portretima vidi FERDI- graf, Zagreb, 2010., 99-104; VIŠNJA BRALIĆ (bilj. 38), 41. NANDO CHECHA (bilj. 4), 94, 105. 40 EMA ANIČIĆ (bilj. 39), 99-107, 101, 104. Kolega Laris Borić o 34 Na slici su portretirani Cesare Gonzaga (1530 – 1575), duca di toj je temi govorio u okviru referata pod naslovom ”Working for Guastalla i principe di Molfetta (suprug Cammile Borromeo, Popes and the Schiavoni: the Painter Gapić from Cres” održanog sestre Carla Borromejskoga) i biskup Molfette, Maiorano Maio- na međunarodnom skupu Visualizing Past in a Foreign Country: rani. O slici vidi: CLARA GELAO, Damaskinòs Michele, Dizio- Schiavoni/Illyrian Confraternities and Colleges in Early Modern nario biografico degli Italiani, vol. XXXII, Roma, 1986., 526-527; Italy in comparative perspective, održanom 30. – 31. svibnja 2017. CLARA GELAO, Aspetti dell’iconografia rosariana in Puglia tra na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je objavljen pod naslo- il XVI e la prima metà del XVII secolo, u: Le confraternite pugli- vom Profile of Ivan Gapić (Giovanni da Cherso), Vasari’s „assai esi nella etá moderna, radovi međunarodnog znanstvenog semi- buon maestro delle grottesche” u tematskom broju časopisa Il nara, 28. - 30. travnja 1988., (ur. Liana Bertoldi Lenucci), Fasano Capitale culturale, supplementi 7 (2018.), (ur. Giuseppe Capri- di Puglia, 1988., 540-543. ottti, Francesca Coltrinari i Jasenka Gudelj), 119-133. 35 ALESSANDRA ANSELMI (bilj. 28), sl. 26, 502. 41 DANIJEL CIKOVIĆ (bilj. 38), 133. S tim u vezi postavljam pi- 36 Vidi o slici GEORGES DOUBLET, Monographie de l’ancienne tanje može li se među portretiranim povijesnim likovima na collégiale Saint-Paul, Annales de la Société des lettres, sciences et krčkoj pali u figuri biskupa s mitrom naslikanim s desne strane arts des Alpes-Maritimes, tom XVII (1901.), str. 50-53; MARIE- prepoznati portret biskupa della Torrea? HÉLENE FROESCHLÉ-CHOPARD (bilj. 5), 102, bilješke 6 i 42 DANIJEL CIKOVIĆ (bilj. 38), 135. Spomenimo da je o slici pi- 7; MARIE-HÉLÈNE FROESCHLÉ-CHOPARD, Dieu pour tous sala JASENKA GUDELJ, Zborna crkva sv. Marije Snježne u Cre- et Dieu pour soi. Histoire des confréries et de leurs images, Pa- su, u: Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik ra- riz, 2007., 115 i 118; CHRISTIAN CORVISIER, Saint-Paul-de- dova znanstvenih skupova Dani Cvita Fiskovića održanih 2003. Vence - Église Saint-Paul, u zborniku: Congrès archéologique de i 2004. godine, (ur. P. Marković i dr.), Zagreb, 2008., 149-166, France. 168e session. Monuments de Nice et des Alpes-Maritimes. bilješka 11. Kolegica Gudelj je sliku datirala u 1575. godinu. 2010., Société française d’archéologie, Pariz, 2012., 279-283; te 43 Slika pripada Zbirci stare mađarske umjetnosti u Szépművészeti na web stranici Collegiale de la Conversion-de-Saint Paul-de Múzeumu. Vodi se pod inventarnim brojem inv. no. 96.1M, pri- Vence (http://fr.wikipedia.org/Collégiale-de-la-Conversion-de- pisana je nepoznatom tirolskom slikaru. Voditeljica spomenute Saint-Paul-de-Vence – pistupljeno 5. veljače 2017.); Naručitelji Zbirke, Manga Pattantyús, obavijestila me da u Muzeju nemaju slike bili su dominikanac Barthelemy de Miranda i Louis de podataka o izvornom porijeklu slike. Godine 2015. ugledni tali- Conde. Sliku spominje biskup Antoine Godeau (1605.-1672.) u janski povjesničar umjetnosti Mauro Lucco namjeravao je pisati vizitaciji. o slici za Archivio Storico di Belluno, Feltre e Cadore, ali njegov 37 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 89. Godine 1998. posta- članak do danas nije objavljen. Nadam se da će ugledni kolega vila sam pitanje jesu li na slici portretirani papa Pio V., sv. Karlo razriješiti uskoro pitanja autorstva te porijekla slike. O infantki- Boromejski i španjolski kralj Filip II. nji Izabeli Klari Eugeniji vidi: FERNANDO BOUZA, Imagen y 38 U krčkoj se katedrali nalazi ikonografski vrlo slična slika Gospe propaganda. Capitulos de historia, cultural de reinado de Felipe od Ružarija, koja se datira oko 1600. (potpisana je: ANDREA/ II, 1988., 557-558. Zahvaljujem na fotografiji slike te na pravu za VICENTINO/F.). GRGO GAMULIN, Opere in edite del rinas- objavu slike zahvaljujem kolegi Tikovitsu Frigyesu iz Reproduk- cimento, Arte Veneta, XXVII (1973.), 268. Gamulin djelo datira ciós Iroda (Szépművészeti Múzeum).

rasprostranjenosti ikonografski...

44 O slici vidi: ALESSANDRA ANSELMI (bilj. 28), sl. 27, 503. Sli- 54 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 89, 96. O Argentijevoj ka Gospe od Ružarija iz mjesta San Lorenzo del Vallo (koja se slici pisala je nedavno SANJA CVETNIĆ (bilj. 3), 5-6. čuva u Museu Diocesanu u Rossanu), trenutno je na restaura- 55 NINA KUDIŠ, Dva priloga za Zorzija Venturu, Radovi Institu- ciji u Laboratorio di restauro alla Soprintendenza di Cosenza. ta za povijest umjetnosti, 17-2 (1993.), 43-49. Pišući o Venturi- Za fotografije totala i detalja oltarne slike zahvaljujem kolegama nim slikama s prikazima otajstava Ružarija, kolegica Nina Kudiš Davidu Murolu iz Ancone, Ceciliji Perri – zamjenici direktora ukazala je da je kod Venture možda prisutan i utjecaj grafika Musea Diocesana e del Codex Rossano, don Nandu Cilibertiju, čuvenih flamanskih grafičara Jana i Raphaela Sadelera iz njiho- ustanovi Ufficio Beni culturali di Rossano te kolegici Enrichetti ve serije „Otajstava Ružarija”, načinjene prema djelima slikara Salerno iz Soprintendenza della Calabria. Maartena De Voosa, datiranih oko 1582., kao i utjecaj grafike 45 NINA KUDIŠ, Pala Baldassarea d’Anne u Roču, Peristil, 35-36 Markantonija Raimondija, Bogorodica s Djetetom i najvažnijim (1992.-1993.), 159-164; NINA KUDIŠ BURIĆ – VIŠNJA BRA- dominikanskim svecima. LIĆ i suradnici (bilj. 45), 387-388, (Nina Kudiš Burić, kat. jedi- 56 Edviljo Gardina povezuje narudžbu slike s osnivanjem bratov- nica 320). Autorica smatra da je slika verzija Veroneseove slike štine Gospe od Ružarija u Višnjanu. Drži da su na ikonografiju (Bogorodici se klanjaju dužd i bratimi bratovštine Gospe od Ru- slike mogla utjecati neka djela istog ikonografskog sadržaja koja žarija) nastale 1573., koju je slikar naslikao za muransku crkvu je poznavao iz Dalmacije. Zorzi Ventura Brajković, Il manierismo San Pietro Martire. Nadalje, drži da Baldassare D’Anna ponavlja in Istria intorno al 1600, katalog izložbe, Ljubljana, Narodna Ga- prikaz grupe povijesnih ličnosti s Vicentinove slike Bogorodica lerija, 17. svibnja – 21. rujna 2003., Kopar, Pokrajinski muzej, 26. od sv. Ružarija sa slavljenicima Bitke kod Lepanta iz crkve sv. rujna – 24. listopada 2003., Poreč, Istarska sabornica, 31. listopa- Nikole u Trevisu. Na slici prepoznaje papu Pija V., don Juana da –16. studenog 2003., Ljubljana, 2003., 90-92 (Edviljo Gardina, Austrijskog, dužda Alvisa Moceniga i ciparsku kraljicu Catarinu kat. jedinica 14). Cornaro (sic!). Sliku pripisuje Baldassareu i njegovoj botegi. 57 MARIE-HÉLÈNE FROESCHLÉ-CHOPARD (bilj. 36), 113, slika 46 MARIE-HÉLÈNE FROSCHLÉ-CHOPARD (bilj. 36), 119, sl. 4. br. 2. 47 Za španjolske likovne prikaze i grafičke izvore vidi: VICTOR MIN- 58 MARIE-HÉLÈNE FROESCHLÉ-CHOPARD (bilj. 36), 114 (slika GUEZ CORNELLES (bilj. 4), 151-180; JOSÉ JAIME GARCÍA br. 3). Fotografiju Vianyjeve slike u boji vidi na portalima (http:// BERNAL, Velas y estandartes: imágenes festivas de la Batalla de www.moutnice.fr/cartographie/fr/ – pristupljeno 5. veljače 2018. Lepanto, Selecion Antológica, n. 4 (2007.), 178. (http://institucional. i www.06-only.fr/project/toudon-06830). us.es/revistas/comunicacion/4/SECCION%203%20ANTOLOGI- 59 MARIE-HÉLÈNE FROESCHLÉ-CHOPARD (bilj. 36), 110-112 CA/ANTOLOGICA%201.pdf. – pristupljeno 31. kolovoza 2018.) (slika br. 1). Na slici je natpis „HOC OPUS FECIT FIERI SOCI- 48 Giovanni Battista Cavalieri, Un incisore trentino nella Roma dei ETAS ROSARII R.D. HONORATUS B. VIVARIUS 1614”. papi del Cinquecento, Villa Lagarina 1525, Roma 1601, katalog 60 O Ridlofijevoj bračkoj pali vidi: KRUNO PRIJATELJ, Dvije izložbe, (ur. Paula Pizzamano), Trento, 2001.; MONICA SCOR- Ridolfijeve pale „Gospe od Ružarija” u Dalmaciji, Peristil, 8-9 SETTI, Giovanni Battista De Cavalieri: catalogo delle stampe (1966.), 118-120. Na slici nema protagonista saveza pape Pija sciolte, Grafica d’arte, XIII (2002.), n. 48, 4-17, n. 50, 2-7. V. U ovaj se obrazac uklapa i pala u šibenskoj dominikanskoj 49 FERDINANDO CHECA (bilj. 4), 172. crkvi (KRUNO PRIJATELJ, 1966., 119-120). Sliku je Radoslav Tomić temeljem potpisa pripisao Giovanniju Laudisu (1583. – 50 MILAN PELC, Lepantska bitka i pomorski ratovi s Turcima 1631.). O slici Ružarice venecijanskog slikara Giovannija Laudi- 1571./1572. na grafikama Martina Rote Kolunića, Prilozi povije- sa koja ne uključuje likove savezničkih vladara i vladarica vidi: sti umjetnosti u Dalmaciji, 33 (1992.), Prijateljev zbornik, sv. II, Dominikanci u Hrvatskoj, katalog izložbe, (ur. Igor Fisković), 95–116. Sačuvani su i brojni slikani portreti sudionika bitke, kao Zagreb, 2011., 356-358 (Radoslav Tomić, kat. jedinica S/32). Za što je slika nepoznatog slikara, Don Juan de Austria, Marcanto- našu je temu zanimljiva pala venecijanskog slikara Mattea In- nio Colonna, Sebastiano Venier, u Kunsthistorisches Museum, golija (1585. – 1631.) u Omišu (vidi KRUNO PRIJATELJ, Pala Gemaldegallerie, Beč, c. 1575. Položaj kršćanske flote u Bitci kod Mattea Ingolija u Omišu, Studije o umjetninama u Dalmaciji Lepanta prikazan je i u čuvenoj knjizi Giuseppea Rossaccia, Vi- III., Zagreb, 1975., 40-43). U prednjem planu naslikani su muški aggio da Venetia a Costantinopoli, Venecija, 1606. portreti. Prijatelj piše kako skupina muških portreta predstavlja 51 ALESSANDRA ANSELMI (bilj. 28), sl. 25, 502. Najranije za- donatore ili članove bratovštine Ružarija. Nadalje, on uočava da bilježeni primjer ove sheme na slici je u kalabrijskom mjestu su u pozadini slike „u skici prikazani protagonisti pobjede kod Bolognola, a također prikazuje Bogorodicu s Djetetom na pri- Lepanta: stari dužd u zelenkastom plaštu s jednorogom kapom i jestolju. Zasigurno ovakvu popularnost slika duguje grafičkom car sa crvenim plaštem i zlatnom krunom”. Prijatelj uočava iko- predlošku/predlošcima. Jedna od slika slične ikonografije nalazi nografske sličnosti omiške kompozicije sa slikom iz venecijanske se u katedrali grada Vieste. crkve Santa Maria del Rosario iz 1631., temeljem čega zaključuje 52 Antonio Tempesta (1555. – 1630.), Bartsch XVII, 328 (134) i da omiška slika pripada kasnoj Ingolijevoj fazi. 267-290 (132-133); The Illustrated Bartsch, Vol. 35, Antonio 61 ALESSANDRA ANSELMI (bilj. 28), sl. 30. Slika je datirana u Tempesta, (ur. S. Buffa), New York, 1984., 106, No. 328 i 90-93 polovinu 17. stoljeća. (no. 276-290); NINA KUDIŠ BURIĆ, Dva priloga za Zorzija 62 O slici vidi: IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 105. Koji su Venturu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 17-2 (1993.), likovi cara i kralja u oklopu, naslikani s desne strane slike? Ru- 43-44. dolf II. i Filip II.? Koji su likovi duždevice, dužda i pape portre- 53 ALESSANDRA ANSELMI (bilj. 28), sl. 34,. 508. tirani s lijeve strane? O pali Gospe od Ružarija u crkvi sv. Justine

rasprostranjenosti ikonografski...

u Rabu vidi: GRGO GAMULIN, Pabirci za maniriste, Peristil, 20 77 Eugen Savojski sljedeće je godine osvojio Temišvar i Beograd (1986.), 69-81; ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ (bilj. 11), 202. čime su se stekli uvjeti za sklapanje mira u Požarevcu kojim 63 MARIE-HÉLÈNE FROESCHLÉ-CHOPARD (bilj. 36), 124. je Habsburška Monarhija dobila Banat, Malu Vlašku i sjeverni dio Srbije (https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/bitka- 64 MARIE-HÉLÈNE FROESCHLÉ-CHOPARD (bilj. 36), 124-126. kod-petrovaradina-1716-godine-1103328-vojnapovijest.vecernji. S tim u vezi spomenula bih citat iz Molitve za mrtve na gro- hr – pregledano 13. kolovoza 2018.). blju iz Devetnice posvećene Dušama od čistilišta: „Kad se otvori nebo i kad se jedna duša, otpuštena iz čistilišta prima u mnoš- 78 SAVO MARKOVIĆ, Y a Budoa a pondré fuego: crnogorsko pri- tvo svetih, radost je beskonačna. Anđeo čuvar i zaštitnik imena morje u staroj španskoj i portugalskoj literaturi o lepantskoj bici, radosno dočekuje dušu. Tada vlada velika radost u nebu. Sveci Istorijski zapisi, u tisku. znaju tko je toj duši pomogao i njihova nam je zahvalnost osi- gurana.” Citirano prema: http://www.rastimougospodinu.com/ index.php/devetnice/223-devetnica-duse-u-cistilistu.html (pristu- pljeno 5. veljače 2018.) 65 GRGO GAMULIN, Seicento inedito, Arte Veneta, XXIII. (1969.), 229-265; ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ (bilj. 11), 202; IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 96; EMIL HILJE - RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština zadarske nadbiskupije - Slikarstvo, (prir. Nikola Jakšić), Zadar, 2006., 252-254 (Radoslav Tomić, kat. jedinica 094); Dominikanci u Hrvatskoj, katalog izložbe, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2011., 355-356 (Radoslav Tomić, kat. je- dinica S/31). 66 Dominikanci u Hrvatskoj, katalog izložbe, (ur. Igor Fisković), Za- greb, 2011., 246-248 (Radoslav Tomić, kat. jedinica 091). Tomić nalazi stilske sličnosti ovog djela sa slikarstvom mletačkog slika- ra Marka Vecellija, RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 60), 246. 67 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 86. Godine 1643. Sa- ssoferrato je naslikao oltarnu sliku Gospe od Ružarija za domi- nikansku crkvu Sv. Sabine u Rimu. ALESSANDRA ANSELMI (bilj. 28). 68 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 96. 69 SANJA CVETNIĆ (bilj. 13, 2011.), 186. 70 IGOR FISKOVIĆ, Kulturno umjetnička prošlost pelješkog kanala, Split, 1972., 135-136; IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 12), 88; SANJA CVETNIĆ (bilj. 3), 16-17; SANJA CVETNIĆ (bilj. 13, 2011.), 191-192; IVANA ČAPETA RAKIĆ, La visione del frate Domenicano Lorenzo dalla Grotteria e gli echi dell’iconografia del miracolo di Soriano in Dalmazia, Ikon, 6 (2013.), 199-212. O beatifikaciji pape Pija V. vidi: STEFANIA MASON RINALDI, Le virtu della Republica e le gesta dei capitani. Dipinti votivi, ritratti, pietà, u: Venezia e la difesa del Levante da Lepanto a Can- dia 1570-1670, katalog izložbe, 1986., 24. O njegovoj viziji sv. Dominika vidi STEFANIA MASON RINALDI, nav. dj., 17. 71 O slici iz Soriano Calabro vidi: ALESSANDRA ANSELMI (bilj. 28) sl. 31. O vizijama pape Pija V. u doba Bitke kod Lepanta vidi ARCANGELO CARACCIA, Vita del Beatissimo Pontefice Pio V. Di nuovo ristampata con l’aggiunta delle opere sue meravigliose cavate dal processo fatto in Roma, Pavia, Giacomo Ardizzoni, 1617., 107-108. 72 VICTOR MINGUEZ CORNELLES (bilj. 4), 269. 73 O tome kako je papa Klement XI. poticao čašćenje Gospe od Ružarija vidi: SANJA CVETNIĆ (bilj. 3), 186. 74 STEFANIA MASON RINALDI (bilj. 70), 13-18. 75 EMIL MÂLE (bilj. 3), 1932., 467. 76 ANNA PALLUCCHINI (bilj. 8), 279-287; WOLFANG WOL- TERS (bilj. 6), 207-215.

Aynı yazar(lar)ın dergideki en çok okunan makaleleri

Benzer Makaleler

1-10 : 32

Bu makale için ayrıca gelişmiş bir benzerlik araması başlat yapabilirsiniz.