Preskoči na sadržaj
Adriyatik Sanat Tarihi Dergisi Traži

Austrijski namjesnik von Lilienberg i salonitanski eroti

DOI 10.15291/ars.4629

Preuzmi PDF

Svezak 14 (2024)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec

Namjesnik Dalmacije za vrijeme Druge austrijske uprave, podmaršal Wenzel Alois Vetter Graf von Lilienberg (1831. – 1840.), po preuzimanju dužnosti odlučio je obići pokrajinu kako bi, po njegovim riječima, stekao vlastiti dojam i dobio valjane podatke o cjelokupnom socioekonomskom stanju. Putovanje koje je poduzeo trajalo je više od dvije godine, od 1832. do 1834. U detaljnom izvještaju vlastima u Beču iznio je opis provincije koji je obuhvaćao pregled zatečenog stanja i plan unaprjeđenja pokrajine. U jednom dijelu izvještaja iznosi opasku o Dalmatincima kao narodu koji ne mari za vlastite spomenike te ih uništava. Kao dokaz takvom ponašanju donosi crtež ulomka sarkofaga za koji piše da je iz Salone. Crtež i opis koji ga prati dio su čistopisa koji se čuva u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici te do danas nisu objavljeni. Prikazani se spomenik čuva u Arheološkom muzeju u Zadru, a u suvremenoj se literaturi navodi da je iz okolice Zadra ili Biograda. Ovim istraživanjem, a na temelju arhivskih izvora, pokazuje se da je spomenik iz Salone, a da je u Zadar prenesen za vrijeme namjesništva grofa von Lilienberga.

Vetter von Lilienberg, Druga austrijska uprava, osnivanje muzeja, eroti, Salona, gradski perivoj u Zadru, Arheološki muzej u Zadru

1. Namjesnik Lilienberg (Vetter von Lilienberg, Wenzel Alois Graf, grafika, © Österreichische Nationalbibliothek, https://data. onb.ac.at/rep/BAG_7892636, preuzeto 29. 2. 2024.) Governor Lilienberg (Vetter von Lilienberg, Wenzel Alois Graf, graphics, © Österreichische Nationalbibliothek)

Razdoblje Druge austrijske uprave u Dalmaciji trajalo je gotovo čitavo 19. sto- ljeće, od dolaska austrijskih trupa 1814. godine pa sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. Već nakon 1815. godine i Bečkog kongresa, na kojem su Austriji prizna- ti novoosvojeni posjedi, započelo je političko i administrativno uređivanje dijelova Carstva. Dalmacija je određena kao austrijska pokrajina, a obuhvaćala je prostor od otoka Raba na sjeveru do Boke kotorske na jugu.1 Iz glavnog grada, Zadra, provincijom je upravljao najviši organ pokrajinske vlasti – namjesnik (guberna- tor), koji je imao i vojnu i civilnu vlast. Uz namjesnika je imenovana Zemaljska vlada (Landesgubernium) kao najviši organ pokrajinsko-činovničke uprave.2 Po- krajinsku vladu, kao i namjesnika, imenovala je središnja državna vlast u Beču kojoj su bili izravno odgovorni. Od uspostave pokrajine 1814. pa sve do 1902. godine na mjesto namjesnika pokrajine redom su imenovani austrijski generali.

i salonitanski eroti

Prvi je tu dužnost obavljao podmaršal Franjo Ksaver Tomašić, od 1813. do 1831. godine, a potom podmaršal Vetter von Lilienberg,3 čija je služba trajala od 1831. do 1840. godine.4 Vetter Graf von Lilienberg (Čáslav, 1767. – Zadar, 1840.) potje- če iz plemićke obitelji s njemačko-carskim podrijetlom (sl. 1).5 Vojnu je karijeru započeo u austrijsko-turskom ratu i nastavio u napoleonskim ratovima, tijekom kojih je teško ranjen, 1812. godine. Kao vojni namjesnik djelovao je u Pijemontu, zatim kao zapovjednik austrijskih intervencijskih postrojbi na Siciliji, zapovjednik utvrde u Veneciji i naposljetku u Vojnoj krajini. Zbog vojnih uspjeha odlikovan je Viteškim križem Reda Marije Terezije 1802. i Redom željezne krune 1823. go- dine. U grofovski stalež uzdignut je 1813., imenovan c. k. komornikom 1817. i tajnim savjetnikom 1823. godine. U rujnu 1831. imenovan je za civilnog i vojnog upravitelja Dalmacije. Tijekom svojeg namjesništva iskazao je vojnički karakter u reorganizaciji teritorijalnih snaga s ciljem suzbijanja krijumčarenja, ali i sposob- nost provođenja strateški važnih civilnih projekata, poput završetka i unaprjeđenja cestovnih komunikacija, zalaganja za unaprjeđenje poljoprivrede i obrazovno-kul- turnih institucija.6 Vrijeme Lilienbergova namjesništva u Dalmaciji, kao i čitavu prvu polovinu 19. stoljeća, u socioekonomskom pogledu određuju siromaštvo, izoliranost i nerazvije- nost svih krajeva pokrajine. Takvom stanju znatno su pridonijeli i drugi problemi koji su se godinama gomilali u Monarhiji, poput trome državne birokracije, statične društvene strukture te gospodarstva koje nije podržavalo kretnje prema liberalnom ekonomskom sustavu.7 Iako djelovanje austrijskih vlasti prema novopridruženim pokrajinama pokazuje tendenciju uvođenja promjena s ciljem napretka, na državnoj razini nije bilo primarno te se usmjerava prema onim segmentima koji su bili od izravne koristi za vlast u Beču. Stoga se austrijska uprava uglavnom ocjenjuje kao neaktivna po pitanju osuvremenjivanja Dalmacije.8 U takvim okolnostima, djelova- nje namjesnika Lilienberga izdvaja se, jer je pokazao aktivnu namjeru, kako i sam kaže, da pokrajinu izvede: „… iz stanja materijalne zapuštenosti i duhovne podivlja- losti i dovesti do stanja najpoželjnijega fizičkog i moralnog osjećaja zadovoljstva…”9 Njegov plan temeljio se na racionalnom korištenju državnih poticaja, bez dodatnih financijskih opterećenja za ionako siromašno stanovništvo.10 Kako bi temeljito proveo promjene, Lilienberg je po preuzimanju dužnosti od- lučio osobno obići sve dijelove pokrajine. Cilj mu je bio dobiti pouzdane i nužno potrebne informacije za izradu detaljnog izvještaja koji će dati uvid vlastima u opće stanje pokrajine. Bilo mu je važno stvoriti osobni dojam, temeljen na vlasti- tom iskustvu i relevantnim podatcima umjesto na dostupnim spisima. Naime, ne samo da se nije zadovoljio postojećim zapisima, službenim ili neslužbenim, već ih smatra manjkavima. Lilienberg napominje da su uglavnom geografski ograničeni i nepouzdani, i to u tolikoj mjeri da su postali temelj za brojne predrasude: „Iz tih je razloga ono što se o ovoj pokrajini zna iz putopisa koji su mahom nepotpuni i bave se samo područjima uz more potpuno nedostatno za stjecanje ispravne slike o Dalmaciji.”11 Putovanje koje je poduzeo trajalo je više od dvije godine, od 1832. do 1834.12 Pri tome je marljivo bilježio prikupljene podatke, koje je sažeto iznio caru u izvještaju nazvanom Darstellung der Provinz Dalmatien nach der ämtlichen Bereisung, in den Jahren 1832, 1833, 1834. (Prikaz pokrajine Dalmacije nakon službenog putovanja u godinama 1832., 1833. i 1834., dalje: Prikaz).13 U Prikazu je izradio temeljitu analizu ključnih društvenih i ekonomskih segmenata te je izložio detaljan plan mogućnosti i potreba za unaprjeđenjem. Iscrpan prikaz bio je pomno razrađen prema admini- strativno-organizacijskim stavkama. Pri tome je namjesnik itekako vodio računa o što manjim troškovima za državni aparat, obrazlažući svaku stavku tako da bude financijski odgovorna. S obzirom na temeljit pristup, baziran na provjerenim podat-

i salonitanski eroti

cima obogaćen osobnim dojmovima, Lilienbergovi spisi danas predstavljaju nezao- bilazno vrelo kod izučavanja bilo kojeg aspekta prilika u Dalmaciji tridesetih godina 19. stoljeća. Posebna stavka u Prikazu bilo je predstavljanje važnosti podizanja kulturnog i obrazovnog standarda u Dalmaciji. Lilienberg je smatrao da je za ostvarivanje tog cilja nužno osnivanje institucija, poput knjižnica i muzeja u različitim krajevima provincije. Koliko je to smatrao važnim, pokazuje činjenica da je među strateške projekte koje je poduzeo u 1832. godini – poput ubrzavanja izgradnje ceste preko Velebita, uvođenja poštanske veze ili pokretanja novina Gazzeta di Zara – uvrstio i osnivanje narodnog muzeja u Zadru (Museo nazionale):14 „Knjižnica, kabineta pri- rodnih i industrijskih predmeta i dugih kabineta i zbirki takve vrste nedostaje skoro u cijeloj Dalmaciji. Samo u Zadru postoji oskudno opremljena zbirka većeg broja fizikalnih instrumenata i u Splitu muzej antičkih predmeta.”15 U proglasu upućenom okružnim poglavarima i biskupima Dalmacije, 30. stu- denoga 1832. godine, zatražio je sakupljanje predmeta baštine za muzej sa sje- dištem u Zadru kao centru pokrajine:16 „Kako bih riješio problem nedostatka pokrajinske zbirke prirodnih, industrijskih i antičkih predmeta i novčića, izdao sam nalog svim političkim vlastima, svećenicima i preko onih prvih obrazovanim ljudima od struke, kao i diletantima da surađuju na osnivanju takve zbirke i imao sam zadovoljstvo da za kratko vrijeme sa svih strana primim tako brojne i među njima vrijedne predmete.”17 Za prvotni smještaj građe namijenio je jednu dvoranu gradske gimnazije, a s ob- zirom na količinu građe koju je prikupio, planirao je preseljenje u veći prostor.18 Prema njegovoj ideji, svrha muzeja trebala je biti prikupljanje i izlaganje različitog kulturnog, prirodnog i industrijskog nasljeđa, a cilj obrazovanje učenika ali i šire javnosti. Ovakav koncept bio je u skladu s onodobnim poimanjem muzeja.19 Iako je takav pristup podrazumijevao sakupljanje i izlaganje različitih predmeta svih grana znanosti, Lilienberg je u Prikazu pokazao osobitu naklonost prema arheološkoj gra- đi i antičkom vremenu. Na početku poglavlja koje govori o povijesti provincije piše: „… dok se napokon nisu Rimljani domogli cijele te zemlje i doveli je do najvišeg stupnja […] čiji veličanstveni ostatci još daju razloga za divljenje, premda ih je naj- većim dijelom razorilo vrijeme koje sve uništava, a i barbarske ruke.”20 Stoga, nije neobičan i njegov odnos prema spomenicima tog vremena: „[Antički ostatci] Dalmacija je unatoč čestim pustošenjima prava riznica posvuda razbacanih i dijelom zatrpanih blaga u ruševinama iz epohe svoga procvata. Ne samo ovi veličan- stveni spomenici prošlih vremena, nego i kultura, blagostanje, obrada zemlje, indu- strija, trgovina, zanati, umjetnosti i znanosti, posve su propali nakon rimske vladavi- ne, pa kako ni Mletci nisu bitno pridonijeli boljitku ove zemlje, ona je sve do najno- vijih vremena najvećim dijelom ostala u stanju pustoši i neimaštine.”21 Razmišljanje o povijesti Dalmacije za vrijeme rimske vladavine i zaključak da je provincija upravo tada prolazila vrhunac i epohu procvata, može se izravno povezati s europskom filo- zofsko-kulturnom misli 18. i 19. stoljeća. To je vrijeme kada se na antičku civilizaciju gledalo kao vrhunac zapadne civilizacije uopće čiji je izravni baštinik bila Dalmacija. U centru zanimanja tih godina bila je Salona, koja je predstavljena kao neotkrivena riznica za vrijeme posjeta cara Franje I., kada je Anton Steinbüchel (1790. – 1883.) za austrijski tisak objavio da su otkriveni austrijski Pompeji.22 S takvim predznakom, Salonu su posjećivali brojni uglednici koji su se divili antičkoj civilizaciji. Krajem svibnja 1832. godine ostatke nekadašnje rimske prijestolnice obišao je i namjesnik Lilienberg, što je ostalo zabilježeno u Kronici splitske gimnazije: „Posljednjih dana svibnja ovaj grad bio je počašćen dolaskom njegove preuzvišenosti našega gospodina pokrajinskog upravitelja, general-pukovnika grofa pl. Lilienberga. (…) Nakon toga [njegova preuzvišenost] otišla je u Solin kako bi posjetila neznatne ostatke Antike.

i salonitanski eroti

2. (…) Zatim je posjetila katedralu, urede, sve ustanove, antičke spomenike, muzej, Ulomak sarkofaga s prikazom zbirku medalja gospodina doktora Lanze.”23 erota iz Izvještaja namjesnika von Lilienberga, prilog XIXa, Prema namjesniku Lilienbergu, nositelji tog neprocjenjivog spomeničkog naslje- Österreichische Nationalbibliothek, đa, Dalmatinci, bili su nemarni prema tvarnim ostatcima antike koji su ih okruživali. Beč (https://digital.onb.ac.at/ Kao dokaz tim tvrdnjama, iznosi primjer Salone koju je tek u kratkim crtama spo- RepViewer/viewer.faces?doc=DT menuo u Prikazu, ali je priložio crtež ulomka sarkofaga, što je ujedno i jedini prikaz L_4415001&order=1&view=SING LE, sl. 248, preuzeto 18. 11. 2023.) nekog spomenika u tom dokumentu (sl. 2): „Dalmatinci su takvu, istinskom prosvjećivanju krajnje štetnu svojeglavost po- Sarcophagus fragment with a depiction of Erotes from the tvrdili još u najranijim vremenima pa su se već Rimljani morali žaliti zbog toga, jer Report submitted by Governor jedan bareljef, pronađen u ruševinama Salone, jasno predočuje Dalmaciju kako od von Lilienberg, appendix XIXa sebe odbija rimski Genus. Odvažujem se ovdje zbog vrlo uspjele aluzije s najdubljim (Österreichische Nationalbibliothek, strahopoštovanjem priložiti jedan crtež.”24 Vienna)

i salonitanski eroti

3. Crtež i opis dio su čistopisa spomenutog Prikaza, dokumenta koji se čuva u Au- Rukopis Izvještaja namjesnika strijskoj nacionalnoj knjižnici (Österreichische Nationalbibliothek) pod naslovom von Lilienberga, detalj str. 90, Österreichische Nationalbibliothek, Allerunterthänigste Relation über die in den Jahren 1832, 1833 und 1834 gemachte Beč (https://digital.onb.ac.at/ Dienst-Reise in Dalmatien. Zara 1834, a nije objavljen u knjizi koja donosi prijevod RepViewer/viewer.faces?doc=DT i kritički prikaz Lilienbergova Prikaza, Dalmacija – neizbrušeni dijamant, jer je, pre- L_4415001&order=1&view=SING ma riječima autora knjige M. Trogrlića i K. Clewinga, taj izvor otkriven neposredno LE, sl. 96, preuzeto 18. 11. 2023.) pred tisak djela.25 (sl. 3) Manuscript of the Report submitted Riječ je o ulomku sarkofaga s prikazom dvaju zagrljenih erota, naslonjenih jedan by Governor von Lilienberg, detail of the p. 90 (Österreichische na drugoga. Lijevi erot, u potpunosti naslonjen na desnoga, u svojoj lijevoj ruci, slo- Nationalbibliothek, Vienna) bodno spuštenoj niz tijelo, drži baklju s plamenom okrenutu prema dolje, dok mu niz tijelo pada hlamida. Oko vrata ima vijenac, a na glavi kapu. U desnoj ruci drži predmet koji je otučen, možda je riječ o vrpci. Desni erot, koji je potpuno nag, pri- država lijevoga. U svojoj desnoj ruci drži, ili se pridržava, za uspravni predmet koji podsjeća na tirsos ili dugu baklju, no kako nedostaje vrh, teško je zaključiti. Oba su erota prikazana s glavama lagano okrenutim u stranu i pogledima usmjerenim u de- sno. Iznad njihovih glava, a kao obrub sarkofaga, pruža se bogato ukrašena vrpca od S-profila, ispunjena kimom od akantusovih listova. Izrađen je od penteličkog mra- mora te ga je N. Cambi datirao u rano 3. stoljeće.26 S obzirom na vrstu mramora i prikazanu scenu, utvrdio je da pripada brojnoj grupi atičkih sarkofaga importiranih u Salonu. (sl. 4) Danas se spomenik čuva u Arheološkom muzeju u Zadru, no uz njega stoji le- genda da je iz okolice Zadra, dok se u literaturi navodi da je iz Biograda.27 Prema dostupnim podatcima iz zadarskog muzeja, spomenik je iz okolice Biograda (?), a u muzeju se čuva od 1907. godine, do kada je bio u zadarskom Perivoju kraljice Jele- ne Madijevke. Navedene godine prenesen je u Muzej kao poklon zadarske općine.28 Međutim, iz Lilienbergova navoda u tekstu te crteža koji donosi nedvojbeno je da je spomenik iz Salone. S obzirom na prethodno opisanu tendenciju namjesnika da pri- kaže provinciju u što vjernijem svjetlu, iznoseći pouzdane i relevantne informacije, nema razloga sumnjati u njegov podatak o podrijetlu spomenika. Kako i kada je ulomak s prikazom erota dospio u Zadar, za sada se može tek pretpostaviti. Na prvom mjestu nameće se zaključak da je spomenik darovan na- mjesniku Lilienbergu tijekom posjeta Saloni krajem svibnja 1832. godine, što je bila uobičajena praksa u čitavom 19. stoljeću. Moguće je, ali manje vjerojatno, da je spo- menik namjesniku poslan naknadno, nakon upućivanja Proglasa kojim je pozvao na darivanje predmeta zadarskom muzeju. O donacijama građe za Muzej, s popisom darovatelja,29 obavještavano je u dnevnim novinama Gazzeta di Zara, i to od 1833. do 1845. godine. U novinama je zabilježeno da je i ondašnji ravnatelj splitskog mu- zeja Josip Čobranić (1790. – 1852.) poslao donaciju za zadarski muzej,30 kao i Ivan

i salonitanski eroti

4. Luka Garagnin, koji je 1833. godine poslao u Zadar nalaze za koje je zabilježeno da Ulomak atičkog sarkofaga s su pronađeni u Saloni.31 No, ni za koga od donatora popisanih u tiskovini ne navodi prikazom erota (© Arheološki muzej Zadar; foto: Ortolf Harl) se da je darovao mramorni spomenik iz Salone. Poznato je da je i prije službenog proglasa i osnutka Muzeja u Zadru Namjesništvo započelo sakupljati građu te da je i Fragment of an Attic sarcophagus with a depiction of Erotes Lilienberg darovao Muzej spomenicima iz vlastite zbirke,32 što se može postaviti kao (© Arheološki muzej Zadar) jedna hipoteza prijenosa spomenika u Zadar. Spomenici sakupljeni za novoosnovani Narodni (ili Pokrajinski) muzej čuvali su se prvotno u prostorijama osnovne škole na položaju crkve Sv. Tome. Zbirka je 1845. godine premještena u prostorije gimnazije koja se nalazila u nekadašnjem samosta- nu Sv. Krševana.33 Dio spomenika tada je prebačen i u gradski perivoj Jelene Madi- jevke.34 Moguće je da je tom prigodom i salonitanski spomenik s erotima izložen u gradskom vrtu. Naime, u perivoju, koji je projektirao i izgradio u duhu romantizma barun Ludwig Franz von Welden (1782. – 1853.)35 1829. godine, bili su izloženi an-

i salonitanski eroti

tički spomenici kako bi posjetitelji perivoja mogli uživati u razgledavanju.36 Prema Vodiču Giuseppea Sabalicha, spomenici su sakupljeni u Zadru, ali i u drugim dijelo- vima provincije.37 Prema pisanju I. F. Neigebaura, upravo je baron Welden zaslužan za formiranje izložene zbirke.38 Autori navode da su brojni spomenici, reljefi i natpisi bili dijelom ugrađeni u eksedri (što se nalazi u istočnom dijelu perivoja i danas), a dijelom slobodno stajali u perivoju koji je formiran kao lapidarij na otvorenom. Odlukom zadarske općine spomenici iz eksedre su prebačeni u Sv. Donat 1905. godine, s obzirom na to da je tada crkva služila kao muzej.39 Prema podatcima iz Arheološkog muzeja, spomenik s erotima darovan je tek dvije godine poslije, 1907. Može se pretpostaviti da je stajao slobodno u perivoju te je naknadno prebačen u muzejsku zbirku. Iako u ovom trenutku na temelju dostupnih podataka nije moguće dati konačnu rekonstrukciju povijesti smještaja spomenika u Zadru, nedvojbeno je da ulomak sar- kofaga s prikazom erota potječe iz Salone.

BILJEŠKE 1 Ukidanjem pokrajina 1816. Dalmacija se naziva Kraljevina Dal- Dalmacija neizbrušeni dijamant Habsburška pokrajina Dalmacija macija s Dubrovnikom i Bokom kotorskom. STJEPAN ĆOSIĆ, u opisu namjesnika Lilienberga, Zagreb-Split, 2015., 20–24. Obilježja i ustroj austrijske vlasti u Dalmaciji u doba apsolutiz- 4 STJEPAN ĆOSIĆ (bilj. 1), 350. ma, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 40 (1998.), 349–350. 5 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 20. 2 STJEPAN ĆOSIĆ (bilj. 1), 350. Od 1852. godine nosi naziv Na- 6 Godine 1832. puštena je u promet cesta koja je povezivala Dal- mjesništvo (Lugotenza). Više o administrativnoj organizaciji v. maciju s prekovelebitskom Hrvatskom; izgrađen je gradski vo- kod: FRANE IVKOVIĆ, Organizacija uprave u Dalmaciji za dovod u Zadru; inicirao je osnivanje Narodnog muzeja u Zadru; vrijeme druge austrijske vladavine 1814.-1818., Arhivski vjesnik, potaknuo izdavanje lista Gazzetta di Zara; obnovio zgradu za- 34-35 (1991. – 1992.), 34. darskog kazališta; utemeljio zakladu za stipendiranje studenata iz Dalmacije. VETTER VON LILIENBERG, Wenzel. Hrvatski 3 Po dolasku na funkciju namjesnika u Dalmaciji Grof Wenzel Vetter von Lilienberg (1797. – 1841.) već je stekao zavidnu vojnu biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski karijeru u različitim bitkama, stupio je u vojsku kao kadet, a vla- zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20. 6. 2024. <https:// stitim uspjesima stekao je činove generala i podmaršala, grofa te hbl.lzmk.hr/clanak/vetter-von-lilienberg-wenzel>. vojnog guvernera. MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING, 7 STJEPAN ĆOSIĆ (bilj. 1), 351.

i salonitanski eroti

8 STJEPAN ĆOSIĆ (bilj. 1), 352. 19 ŠIME BAROVIĆ, Muzeologija i arheologija u Dalmaciji u doba 9 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 63. preporoda, Zadarska revija 36 (1987.), 4-5, 467. 10 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 15. Kako 20 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 59. autori ističu, Lilienberg je kroz prikaz pokazao mišljenje da je 21 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 60. Dalmacija siromašna pokrajina s visokim potencijalom do kojeg 22 ANTON STEINBÜCHEL, Nachrichten aus Briefen, Wiener se može doći pomno usmjerenim poticajima, a nikako silom. Zeitschrift für Kunst, Theater und Mode, 64, Beč 28. svibnja 1818., 11 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 58;§§ 1-2 518; MARKO ŠPIKIĆ, Francesco Carrara, polihistor, antikvar i Prikaza. konzervator (1812. – 1854.), Split, 2010., 21. 12 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 13. Lili- 23 LJERKA ŠIMUNKOVIĆ, Kronika splitske gimnazije od ljeta enberg je bio jedini pokrajinski namjesnik u Dalmaciji koji se gospodnjega 1817./18. do godine 1866./67., Građa i prilozi za odlučio na ovakav potez. Kako i sam kaže: „Ono pak što znanja povijest Dalmacije 23 (2010. – 2011.), 131–132. željne strance, pa čak i obrazovane domaće stanovnike, ponaj- 24 Diesen, der wahren Aufklärung höchst schadlichen, Starrsinn ha- više odbija jest mukotrpnost kretanja po samoj pokrajini, zbog ben die Dalmatiner schon in der frühesten Zeiten bewiesen und čega oni prvi većinom posjećuju samo gradove na obali, dok schon die Römer mußten darüber zu klagen gehabt haben, denn obrazovani mještani rijetko kad prodiru u unutrašnjost izvan ein Bas relief, welches in den Ruinen vor Salona gefunden wurde, granica svog kotara, pa sve i kad ih poslovi primoravaju na stellt deutlich vor, wie Dalmaten den römischen Genus von sich duža putovanja, obično se u to upuštaju samo ako se pritom stoßt. Ich unterfange mich der vortrefflichen Anspielung wegen mogu služiti onim rijetkim barem donekle prohodnim puto- hiervon eine Zeichnung in tiefster Ehrfurcht vorzulegen. WENZEL vima, ne izlažući se pritom velikim opasnostima i neopisivim ALOIS VETTER GRAF VON LILIENBERG (bilj. 13), 90, crtež neudobnostima.” MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING XIXa. Srdačno zahvaljujem prof. Trogrliću koji me je uputio na (bilj. 3), 57–58. ovaj crtež, kao i na prijevodu rukopisa. Dostupno na: https://di- 13 Kritičko izdanje i prijevod tog dokumenta objavili su 2015. go- gital.onb.ac.at/RepViewer/viewer.faces?doc=DTL_4415001&ord dine Marko Trogrlić i Konrad Clewig pod naslovom Dalmacija er=1&view=SINGLE. – neizbrušeni dijamant. Habsburška pokrajina Dalmacija u opisu 25 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 14. namjesnika Lilienberga, Zagreb – Split, 2015. Izvornik tog kritič- 26 NENAD CAMBI, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split, kog izdanja nalazi se u Državnom arhivu u Zadru (Prezidijalni 1988., 45, 147, br. 62, tab. XXIX.; ISTI, Kiparstvo rimske Dalma- spisi namjesništva, sv. 154.), prijepis se nalazi u Beču, u Haus-, cije, Split, 2005., 131 i 134, sl. 196. Hof- und Staatsarchiv, Kabinettskanzlei, (Bandnummer 444), 27 NENAD CAMBI (bilj. 26, 1988.), 147, br. 62, tab. XXIX.; ISTI Separatbilltten-Protokoll 468/1833., dok se čistopis dokumenta (bilj. 26, 2005.), 131, 134, sl. 196. nalazi u Österreichische Nationalbibliothek: Cod. Ser. N. 12345: WENZEL ALOIS VETTER GRAF VON LILIENBERG, Allerun- 28 Ljubazno zahvaljujem na podatcima i fotografiji spomenika mu- terthänigste Relation über die in den Jahren 1832, 1833 und 1834 zejskoj savjetnici dr. sc. Korneliji A. Giunio. gemachte Dienst-Reise in Dalmatien, Zara 1834. (rukopis: https:// 29 Donatori su bili službene osobe i uglednici koji su time htjeli po- digital.onb.ac.at/RepViewer/viewer.faces?doc=DTL_4415001&or tvrditi svoju naklonost namjesniku. der=1&view=SINGLE, pristupljeno 4. 8. 2023.) 30 Iako je u to vrijeme bio ravnatelj splitskog muzeja, u svojstvu 14 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 23. prefekta gimnazije, darovao je zadarskom muzeju inkunabulu s 15 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 214. Plinijevim djelom i „neke medalje”. Gazzeta di Zara 32, 19. 4. 1833. O tome stoji zapis i u arhivu muzeja (Arheološki muzej u 16 Više o razvoju Arheološkog muzeja u Zadru kod: RADOMIR Splitu, spisi 1832., br. 4, nedatirano pismo s početka 1833. Pro- JURIĆ, 170. obljetnica Arheološkoga muzeja u Zadru, u: II. skup tokol 1820. – 1845., str. 6) Više kod: ARSEN DUPLANČIĆ, Kad muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem sporedno postane glavno: neki primjeri iz knjižnice Arheološkog (Zadar, 7. – 9. XI. 2002.), (ur.) Eduard Kletečki, Zagreb/Zadar: muzeja u Splitu, Muzeologija, 48/49 (2012.), 56. Hrvatsko muzejsko društvo – Sekcija za muzejsku pedagogiju/ Arheološki muzej Zadar, 2004., 14. 31 I. L. Garagnin 1833. godine poslao je u Zadar 28 komada novca, dio olovne cijevi pronađene u Saloni 1805., neku posudu razbije- 17 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 214. nu u dva dijela, dio ižlijebljene cijevi i dvije opeke također nađene 18 MARKO TROGRLIĆ, KONRAD CLEWING (bilj. 3), 215: „Čim u Saloni. DANICA BOŽIĆ-BUŽANČIĆ, Počeci zaštite spomeni- se postojeći predmeti svrstaju i srede, dopustit ću sebi najponi- ka i sabiranja umjetnina u Dalmaciji, Prilozi povijesti umjetnosti u zniju molbu Vašem Veličanstvu kako bi ovaj muzej zaživio kao Dalmaciji, 18 (1970.), 155; Gazzeta di Zara 54, 5. 7. 1833. javna ustanova te da se zahvalnošću i pamćenjem punim odu- 32 RADOMIR JURIĆ (bilj. 16), 14. ševljenja prenosi do najdaljih potomaka i ponese ime Franina 33 RADOMIR JURIĆ (bilj. 16), 14. muzeja. Radi dobivanja ove preuzvišene milosti s najdubljim ću strahopoštovanjem, kad tome nastupi vrijeme, preko Dvorske 34 EMIL REISCH (ur.), Guida del museo di S. Donato in Zara, komisije za nastavu poduzeti mjere kako bi zbirka što prije mo- 1913., 23: Gli oggetti dell’ arte minuta passarono al ginnasio di gla koristiti učeničkoj mladeži, a i drugima koji su željni znanja.” Zara, i monumenti epigrafici e le scolture vennero murati nell’ ese- S obzirom na to da je navedeni prostor postao premali vrlo brzo, dra del Giardino Pubblico. uskoro su se počeli premještati spomenici. Više kod: RADOMIR 35 Vojni upravitelj u Zadru od 1828. do 1831. O njegovu djelova- JURIĆ (bilj. 16), 14–15. nju te izgradnji perivoja vidi kod: MIRNA PETRICIOLI, Grad-

i salonitanski eroti

ski perivoj u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 33 38 JOHANN FERDINAND NEIGEBAUR, Die Sud-Slaven und deren (1992.), 543–545. Lander in beziehung auf Geschichte, Cultur und Verfassung, Leipzig, 36 Po perivoju su bile raspoređene biste iz zbirke Pelegrini, ali i 1851., 188: Endlich ist noch eine Sammlung von Alterthümern zu kameni namještaj izrađen od spolija i arhitektonskih ulomaka. erwähnen, welche ihre Entstehung dem General von Welden ver- GIUSEPPE SABALICH, Guida archeologica di Zara, Zara, 1897., danst, die eri n dem Volksgarten angelegt hat, und die aus mehre- 255; MIRNA PETRICIOLI (bilj. 35), 550. ren in eine Nische eingemauerten Reliefs, Bildwerken verschiedener Art und Inschriften besteht. Od spomenika ističe reljef s prikazom 37 GIUSEPPE SABALICH (bilj. 36), 244–245, 251. Za spomenik CIL III, piše da je 1811. pronađen u Saloni i poziva se na obja- Bakantice, dvaju genija te Merkura i Herakla. Za natpise kaže da vu kod Pavlovića Lučića u djelu Romanarum antiquitatum ana- su već prije objavljeni. (https://books.googleusercontent.com/bo- lecta quaedam. IVAN JOSIP PAVLOVIĆ-LUČIĆ, Romanarum oks/content?req=AKW5QacHoDOMnA34e7nSEr3Tm6_2SHII antiquitatum analecta quaedam, Zadar, 1813., 16. Navodi da se XJ_GcfuzCUdL-8sQ1RbBzTxwmvjMxFk3S4h2d3maddpQGZJ2- uz spomenute u eksedri nalazi još spomenika: Unitamente alle JoG4io5eDhIdCPYnzrY_ZwD6Tzjln6IWLIal34XfSH_Uus7ydm- riportate, stanno nell’ Esedra vari pezzi lavorati antichi di fregi tEqFCX31HRakSaZ4nophcFXGic1Bzgoo8TDIfQnAmMQbwI_ e cornici, a fogliame, varie teste, bucrani, ecc., kao i po vrtu: Nel L 4 H K d O P 2 l p R j z M Q 7 t E x J G k 2 0 5 v h Q 4 D p Jp K 8 w O L - Giardino sono collocati ancora vari busti, appartenti alla Galle- pTslNXd8qbwSOSNuYdwyWUnYLYo_fIro49qK3KbL3XK7LJozZ- ria Pellegrini di ignota provenienza, e vari sedili e tavoli del Caffè oe8e_Id-aCGfUxIiSM4BKqRBywJWBKvWmCivn83c4FQlg, pri- furono ridotti a quest’uso da pezzi di antiche colonne, capitelli od stupljeno 5. 5. 2023.) altro. GIUSEPPE SABALICH (bilj. 36), 254–255. 39 EMIL REISCH (bilj. 34), 24.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Slični članci

1-10 od 53

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.