Preskoči na sadržaj
Adriyatik Sanat Tarihi Dergisi Traži

Prilog poznavanju kasnoantičkih vila s područja provincije Dalmacije - slučaj vile u Strupniću kraj Livna

DOI 10.15291/ars.427

Preuzmi PDF

Svezak 1 (2011)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Tin Turković Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nepostojeci123@gmail.com Korespondentni autor
  • Maja Zeman Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Cilj je ovoga rada usmjeriti pozornost na mogućnosti koje se otvaraju u interpretaciji i dataciji kasnoantičkih ladanjskih zdanja kada se  podvrgnu metodama što su zaživjele u proučavanju kasnoantičkih vila tijekom posljednjih desetljeća širom Europe. Za primjer je odabrano  kasnoantičko zdanje kod sela Strupnić u Livanjskom polju, koje nije bilo podrobnije razmatrano otkad je početkom 20. stoljeća zabilježeno i  djelomično istraženo. Kako analiza pokazuje, radi se o vrlo karakterističnom arhitektonskom rješenju koje ukazuje na svezu s podunavskim ladanjskim gradnjama s kraja 3. i početka 4. stoljeća. Iako je formalna analiza zdanja u Strupniću iznjedrila nove zaključke o dataciji i namjeni građevine i njezinih dijelova, primjer je prvenstveno poslužio za iznošenje novih prijedloga za tipološku obradu kasnoantičkih  ladanjskih zdanja s područja Dalmacije, za koja se čini da su ostala nedovoljno problematizirana.
kasnoantička ladanjska arhitektura, provincija Dalmacija, Livanjsko polje
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. UVOD
  3. Literatura
  4. Reference

UVOD

fenomene odnosa ruralnih vila i ranokršćanskih crkava, drugim riječima na kršćanske kultne objekte podignute Poticaj pisanju ovoga rada proizlazi iz nelagodne u neposrednoj blizini rimskih vila ili adaptacijama spoznaje da je kasnoantička ladanjska arhitektura s njihovih pojedinih dijelova. Također, većina se autora područja provincije Dalmacije uvelike ostala zanemarena najčešće zadržavala na pojedinačnim problemima i u suvremenim sinteznim obradama toga tipa arhitekture, primjerima ili pak na primjerima ladanjske arhitekture koje su izrađene na gotovo svim stranama Europe. Rim- unutar izdvojenih regija ili geografskih mikrocjelina, a skim vilama na istočnoj obali Jadrana bavili su se brojni tek su rijetko zastupljena pitanja razvoja dalmatinskih autori, pri čemu su radovi mnogih postali nezaobilaznom vila, njihovih veza s vilama drugih dijelova Carstva, kao i literaturom i temeljem svakog njihovog daljnjeg izuča- suodnosa oblikovnih rješenja arhitekture vila i društveno- vanja. Među njima valja istaknuti one R. Matijašića, gospodarskih zbivanja, osobito u periodu kasne antike. koji je u više navrata pisao o rimskom gospodarstvu, Pokušaji tipološke i kronološke sistematizacije rimskih posjedovnim odnosima i vilama istarskog poluotoka od vila na istočnoj jadranskoj obali koje su svojim radovima početaka rimske kolonizacije do kasne antike, osobito na ponudile autorice V. Begović Dvoržak i I. Dvoržak području agera antičkih gradova Pule i Poreča1. Vrijedan Schrunk6 te A. Kilić-Matić7, unatoč vrijednim prilozima doprinos proučavanju dalmatinskih ladanjskih zdanja o porijeklu vila i njihovim preobrazbama, po pitanju svakako su dali I. Bojanovski2 i M. Zaninović3, a po pitanju dalmatinskih primjera ostali su u okvirima pregleda njihovih transformacija tijekom kasne antike i M. Suić, lokaliteta i povijesti njihova istraživanja. S druge strane, ponajprije svojim prilogom o kompleksu u Mulinama kasnoantičke vile s područja sjevernih provincija (Recije, na otoku Ugljanu4, te P. Vežić, koji se u svojoj najnovijoj Norika i Dacije, te dviju Germanija, Panonija i Mezija) knjizi, između ostaloga, pozabavio i ruralnim stambeno- obrađene su pojedinačno i sintezno u mnoštvu radova, a gospodarskim objektima šireg zadarskog područja.5 No, u posljednjih nekoliko desetljeća znatno se intenziviralo pažnja je dvojice potonjih, ipak, ponajprije usmjerena na proučavanje vila s područja Apeninskog i Iberskog

Tin Turković - Maja Zeman: Prilog poznavanju kasnoantičkih vila... Ars adriatica 1/2011. (9-26)

poluotoka, koje je urodilo nizom vrijednih studija.8 No, formalna analiza kasnoantičkih ladanjskih Tipološke obrade prema obliku vila sa svih strana zdanja otvara i dodatne mogućnosti koje se ne današnje Europe iznjedrile su posve precizne zaključke o razrješavaju niti kroz jednoznačnost arheoloških nalaza. razvoju kasnoantičke ladanjske arhitekture, regionalnih Ona otvara prostor interpretacije građevine koja je iz osobitosti i preobrazbi ovih zdanja između kraja 3. i povijesnoumjetničkog gledišta bitna. Svojim oblikom sredine 6. stoljeća. Iz ovih studija proizašlo je i zapažanje vile sugeriraju podrijetlo pojedinih arhitektonskih o izrazitim sličnostima kasnoantičkih zdanja s različitih elemenata, razjašnjavaju poziciju vile u razvojnoj liniji dijelova zapada Carstva, koja su gotovo univerzalno ladanjske arhitekture čime se neizravno razotkriva i usvojila posve novu paradigmu u komponiranju pojedinih mogući datacijski okvir, govore o funkciji građevine i dijelova reprezentativnih i raskošnih upravnih građevina njezinih dijelova. Naravno, pri tome valja uzeti u obzir da iz kojih se upravljalo posjedima okrupnjivanima od formalna analiza rađa plodom tek kada je primijenjena kraja 3. stoljeća. Tako danas znamo da se najintenzivniji na oblikovno dovoljno sadržajnu arhitekturu, a ne i na val gradnje kasnoantičkih vila poklopio s gospodarsko- skromnija kasnoantička rustična zdanja.11 ekonomskim promjenama koje su se dogodile krajem 3. Većina dalmatinskih kasnoantičkih vila nikada nije bila stoljeća, i razdobljem prosperiteta koji je na različitim podvrgnuta takvoj sustavnoj formalnoj analizi. Razlozi stranama tadašnjeg svijeta trajao dulje ili kraće kroz 4. su, naravno, mnogi, počevši od činjenice da je izgubljen stoljeće. Bogatstvo varijacija na univerzalnu temu auličke korak sa stanjem istraživanja u europskim zemljama ladanjske arhitekture s kraja 3. i iz 4. stoljeća omogućilo - što je urodilo anakronim oslanjanjem na nadiđene je pak prepoznavanje regionalnih inačica i zakonitosti koncepcije o kasnoantičkoj ladanjskoj arhitekturi, pa sve u prodiranju pojedinih arhitektonskih rješenja preko do nedostatnog stanja istraženosti pojedinih lokaliteta. europskih prostora. Jednako tako, definirane su i pažljivo Čak niti najreprezentativniji primjeri, poput zdanja u obrađene preostale faze preobrazbe kasnoantičke Ostrvici i Polačama na Mljetu, nisu bili cjelovito obrađeni ladanjske arhitekture. Iz studija europskih istraživača u kontekstu općih saznanja o razvoju ladanjske arhitekture saznajemo da je tijekom 5. stoljeća ponovno izmijenjena u kasnoantičko doba. paradigma vile u kojoj pars rustica iznimno dobiva Stoga se moramo vratiti na postavljena pitanja na važnosti na štetu raskošnih recepcijskih, odnosno vezana za ladanjsku arhitekturu s područja Dalmacije i upravnih prostora. Uz to, kako objašnjava T. Lewit, 5. dodati da se oblikovna interpretacija čini pouzdanim (i stoljeće je svjedočilo gotovo potpunoj obustavi novih jedinim) sredstvom za priskrbljivanje odgovora na njih. gradnji te intenzivnoj pregradnji postojećih zdanja.9 U ovome radu pozornost je usmjerena na primjer koji Zamah u gradnji neće biti obnovljen niti u 6. stoljeću, se na nekoliko načina ističe unutar cjeline kasnoantičke unatoč određenim rijetkim primjerima. ladanjske gradnje na području provincije Dalmacije. Opravdano se stoga pitamo gdje u tu sliku gotovo Ponajprije, radi se o jednom od lošije istraženih zdanja “internacionalne” kasnoantičke ladanjske arhitekture valja koje poznajemo tek iz bilježaka objavljenih početkom 20. smjestiti dalmatinske vile. Prate li one oblikovno tokove stoljeća. No, istodobno se radi o građevini koja se svojim poput okolnih provincija - Panonija, Mezije i Italije? U dimenzijama ističe među kasnoantičkim ladanjskim kolikoj su mjeri dalmatinske kasnoantičke vile pratile opće zdanjima dalmatinske unutrašnjosti, a jednako tako se tendencije u transformaciji ladanjske arhitekture, koje su ističe i vrlo upečatljivom tlocrtnom razradom. Naravno, podudarne u većini provincija na zapadu Carstva? ono nije jedino takovo zdanje koje nikada nije bilo Arheološki nalazi su bez sumnje najpouzdaniji podvrgnuto pomnijem izviđanju unatoč intrigantnom argument za dataciju pojedinih zdanja. Međutim, na tlocrtu koji odstupa od skromnijih ladanjskih gradnji. prostoru Dalmacije niz intrigantnih i nesumnjivo značajnih Dovoljno je prisjetiti se nekih sjevernijih primjera - poput ladanjskih kompleksa nikada niti nije bio podvrgnut zdanja otkrivenih u Livadama (nekoliko kilometara južni- sustavnom istraživanju. No, čak i kad su ona bila predmetom je od Sirmija i unutar granica provincije Dalmacije),12 u takvih istraživanja, nalazi nisu priskrbili jednoznačne Majdanu kraj Mrkonjić grada13 ili Suvaji (izvan granica odgovore na pitanja. U nedostatku nalaza jedini put prema Dalmacije, ali blizu njene sjeverne granice)14 - kako bi razjašnjavanju je pak formalna analiza građevina prema se uvidjelo da ni drugi značajni lokaliteti nikada nisu dostupnim podacima. Kako su to zorno pokazali primjeri bili predmetom pomnijih istraživanja koja bi urodila s najsjevernijih područja Carstva, ali i drugih provincija, cjelovitijom slikom o razvoju kasnoantičke arhitekture formalna analiza često je jedino pouzdano sredstvo na području Dalmacije. za datiranje ladanjskih zdanja i njihovo pridjeljivanje Upravo zbog toga, istraživanju kasnoantičkih ladanj- određenim oblikovno srodnim grupama vila.10 skih zdanja prilažemo primjer interpretacije kasnoantičke

1. Tlocrt građevine u Strupniću kako ga donosi K. Patsch (izvor: Patsch, K., 1906., 170) Ground-plan of the Strupnić object as presented by K. Patsch

građevine u selu Strupniću, smještenom u Livanjskom podaci. Baveći se prvenstveno rimskim prometnim polju koje je tijekom posljednjih petnaestak godina postalo pravcima i ubikacijom rimskih naselja i municipija na predmetom živog interesa istraživača što su razotkrili, i području Livanjskog i Glamočkog polja, o Strupniću je u dalje razotkrivaju, izuzetno bogat antički i kasnoantički nekoliko navrata pisao I. Bojanovski.20 U radu posvećenom građevinski sloj u ovome prostoru.15 Livanjskom polju u kasnoantičkom periodu zaključuje kako se ovdje moglo raditi o većoj ruralnoj vili koja je mogla imati funkciju središta posjeda, odnosno primjeru VILA U STRUPNIĆU praetorium fundi.21 U ostalim radovima u kojima navodi i Strupnić, “neobičan” i “nejasan” tlocrt istraženog dijela Ostaci arhitektonskog sklopa rimske vile u selu arhitektonskog sklopa naveo ga je na razmišljanje kako Strupnić, nedaleko Livna, odavno su poznati znanstvenoj je ovdje ipak riječ o konačištu, odnosno putnoj postaji javnosti. No, od prvih amaterskih iskopavanja poduzetih (mutatio),22 a moguće čak i naselju23 smještenom uz početkom 20. stoljeća nova arheološka istraživanja, koliko prometnicu koja je od sela Lištani kretala prema prijevoju je poznato, ovdje nisu poduzimana.16 O pronalasku rimske Čatrnja preko planine Staretina.24 Stari put, koji su i raniji zgrade na predjelu njiva Prikača prvi je izvijestio K. Patsch, istraživači smatrali rimskim, a što ga je zabilježio i Patsch koji je objavio i predloženi tlocrt njezinog istraženog dijela (sl. 1), prolazio je nešto sjevernije od istraženog kompleksa (sl. 1).17 Prema Patschovom tlocrtu može se zaključiti kako na Prikačama. Nastavljao se dalje prema predjelu Lokvari, je riječ o većem objektu, sa središnjim blokom i pravilnim gdje se nalazio stari, prema narodu rimski bunar, na čijem je nizom prostorija na sjeverozapadnoj strani, te nejasnom dnu, kako prenosi Bojanovski, navodno uzidan jedan rimski prostornom dispozicijom jugozapadnog dijela. Upravo su miljokaz.25 Taj je put, prema Bojanovskom, bio značajan ondje, kako navodi Patsch, zidovi bili najslabije očuvani, segment dionice Pelva - Salviae, dio cestovne mreže Salona tek u temeljima, dok su oni prostorija zapadnog dijela - na - Servitium koja je povezivala Dalmaciju i Panoniju.26 tlocrtu označeni brojevima I, II, III, VIII i IX - dosezali Bojanovski nadalje navodi kako je segment između Lištana visinu i do 1m.18 U rasprave o dataciji ili funkciji objekta i Strupnića naknadno izgrađen, negdje na prijelazu s 1. na Patsch se nije upuštao. Naveo je tek podatak da je čitav 2. stoljeće, te da odgovara “gradnjama Trajanovog doba”.27 kompleks bio prekriven crijepom i spaljenim ostacima O samoj građevini Bojanovski ne donosi novije podatke, drvene građe, na osnovu čega zaključuje kako je u neko a budući da su ostali nalazi s lokaliteta u Strupniću vrlo doba stradao u požaru.19 oskudni,28 datirao ga je tek okvirno, navodeći kako je Od Patschova izvješća do danas strupnićka se vila u svakako postojao do sredine 4. stoljeća.29 regionalnoj literaturi najčešće samo usputno spominjala, No, skromno zabilježeni tlocrt vile u Strupniću ipak pri čemu su se uglavnom prenosili oskudni, već zabilježeni ostavlja znatan prostor za formalnu analizu i postavljanje

Tin Turković - Maja Zeman: Prilog poznavanju kasnoantičkih vila... Ars adriatica 1/2011. (7-24)

preciznijih zaključaka o dataciji građevine. Štoviše, u posljednje je doba ponuđena i hipotetska rekonstrukcija zdanja koja se u cjelini čini prilično uvjerljivom (sl. 2). Donosi ju A. Busuladžić koji je iznio i barem dvije vrlo intrigantne, a k tome i uvjerljive hipoteze. Ponajprije, uočio je simetriju pročeljnog dijela građevine koji se očito sastojao od dviju prostorija s apsidama i razmjerno prostranog dvorišta (11,8 x 9 m).30 Nadalje, istaknuo je i mogući aksijalni razmještaj središnje primaće dvorane u koju se najvjerojatnije pristupalo i iz dvorišta, a ne samo iz bočnih prostorija kako je to naznačeno na zabilježenom tlocrtu. Valja istaknuti da se obje pretpostavke čine posve logičnima, ako ne i jedino mogućima, pri usporedbi s vilama s šireg područja Balkana. J. J. Wilkes je vilu u Strupniću, primjerice, smatrao bliskim srodnikom drugog ladanjskog zdanja, onoga u Ljušini (sl. 3), koncentrirajući se isključivo na uži geografski kontekst.31 A. G. Mckay ju je tek u jednom kratkom osvrtu na dalmatinske vile, pak, usporedio s očito neusporedivima - vilama u Tasovićima, Ljušini i Dretelju.32 Zanimljivo, J. T. Smith je u svome, već klasičnom djelu, vilu iz Strupnića usporedio s onom u Deutschkreuzu na temelju vrlo načelnih sličnosti, prvenstveno poradi nizanja manjih prostorija po jednoj strani građevine (sl. 4).33 Međutim, Smithove su usporedbe već na prvi pogled vrlo neuvjerljive, budući da je tlocrt vile u Deutschkreuzu znatno jednostavniji i suštinski drugačiji od onoga što zatječemo u Livanjskom polju.34 U svoju tipološku razradu vila s područja Balkana vilu iz Strupnića uvrstila je i L. Mulvin opisujući ju kao zdanje čije su mnogobrojne prostorije raspoređene 2. Hipotetska rekonstrukcija vile u Strupniću po A. Busuladžiću, (izvor: u obliku slova L, a čiji je jugozapadni dio nedostatno Busuladžić, A., 2008., 268, tabla 6a) evidentiran iako bi se, kako navodi, prema količini apsida Hypothetical reconstruction of Strupnić villa according to A. Busuladžić moglo pretpostaviti da se radi o malenom termalnom sklopu smještenom u ovom dijelu građevine.35 Međutim, ni ta crtica koju donosi Mulvin ne može se shvatiti kao Naime, oblik ovog dalmatinskog zdanja određenim ozbiljno zapažanje. Činjenica je da situacija sa zidovima se karakteristikama zabilježenima na reproduciranim na jugozapadnom dijelu zabilježene građevine postaje tlocrtima uvelike ističe unutar ukupne kasnoantičke zamršena, prvenstveno zbog niza manjih zavojitih ladanjske gradnje s prostora provincije Dalmacije. Nigdje zidova, no ne bi trebalo podleći grešci da se, promatrajući u bližem provincijskom okruženju ne zatičemo pojavu detalje, izgubi uvid u cjelinu koja se, unatoč značajnim dviju apsida na dijelu građevine za koji je izvjesno da nedostacima, ipak nazire na Patschevu tlocrtu. Sasvim je, je bio pročeljni, te da je morao sadržavati glavni ulaz. dakle, jasno da se nipošto ne radi o građevini čiji je tlocrt Štoviše, dodajmo da njihova impostacija u simetričnom komponiran u obliku slova L, a jednako je upitno može li rasporedu izravno upućuje da je upravo ovaj dio se u svakoj apsidioli neke građevine prepoznavati ložište građevine bio pročeljni, te da su dvije lateralne prostorije ili termalni dio građevine ako ne postoje jasni pokazatelji svojim polukružnim istacima simbolički i fizički da se uistinu radi o takovoj funkciji.36 Busuladžić je stvarale pristupnu vizuru, oblikovanu prema osnovnim naposljetku usmjerio pažnju prema usporedbama s smjernicama prisutnima u ladanjskoj arhitekturi druge relativno skromnim primjerima sa sjevernoeuropskih ili polovine 3. i početka 4. stoljeća na balkanskim prostorima. hispanijskih područja koji, iako možda dijele određene Pretpostavka da su apside bile pročeljni motiv svoju potvr- karakteristike s vilom u Strupniću, zasigurno nisu du nalazi u usporedbi s drugim antičkim i kasnoantičkim prikladan usporedni materijal. ladanjskim zdanjima, na kojima su one razmještene na

identičan način. Međutim, ponajprije valja istaknuti Tradicionalno pojednostavljeno poimanje apsida kao kako ne postoji niti jedan slučaj vile na kojoj bi središnja arhitektonskog elementa prvenstveno vezanog za termalne audijencijska dvorana (ako bismo prema dimenzijama ili ložišne funkcije odavno je nadvladano u znanstvenoj pretpostavili da je najveća prostorija u Strupniću služila toj literaturi vezanoj za kasnoantičku ladanjsku gradnju, svrsi) bila okružena apsidalnim prostorijama, a da sama a poglavito za arhitektonska ostvarenja u rustičnom nema apsidalni završetak. Neprikladno bi stoga bilo vilu pejzažu s kraja 3. ili prve polovine 4. stoljeća. Osim što su u Strupniću smatrati izuzetkom. S druge strane, postoji novije studije jasnije ukazale na značaj i rasprostranjenost niz primjera koji pokazuju da su simetrično postavljene apsidalnih okončanja prostorija audijencijskih funkcija apside bile dijelom pročeljnog motiva poznatog u u ladanjskim zdanjima, u posljednje je doba tipološki kasnoantičkoj ladanjskoj arhitekturi s područja Balkana. kasnoantička ladanjska gradnja sistematizirana na način Stoga, ciklus usporedbi s drugim ladanjskim zdanjima, s koji omogućava preciznije ustanovljavanje razvojne linije ciljem interpretacije i datacije zdanja, i mora započeti s pojedinih arhitektonskih rješenja, svojstvenih određenim motivom dviju pročeljnih apsida razmještenih na način većim ili manjim geografskim cjelinama. Jedan od kao što je to u Strupniću. motiva je zasigurno i tzv. pseudofortificirano pročelje

Založje (Bihać)

Ljušina

Strupnić

Majdan

Laktaši Mali Mošunj

3. Wilkesove usporedbe vila iz dalmatinske unutrašnjosti (izvor: Wilkes, J. J., 1969., 404) Wilkse’s comparisons of Dalmatian hinterland villas

Tin Turković - Maja Zeman: Prilog poznavanju kasnoantičkih vila... Ars adriatica 1/2011. (9-26)

između građevina u Kövágászölösu i Strupniću ne iscrpljuju se samo na pročelju, već se određene načelne sličnosti mogu razlučiti i u načinu na koji su cjelokupna zdanja strukturirana. U oba slučaja postoji izvjesna gradacija prostora prema veličini prostorija. U Kövágászölösu se bočnim prostorijama pristupalo iz razmjerno prostranog dvorišta, koje su one okruživale s obiju strana. U začeljnom dijelu građevine istraživači su pak, na temelju dimenzija prostorija, iznijeli pretpostavku kako u najvećoj dvorani valja prepoznati triklinij ili audijencijsku dvoranu koja, začuđujuće, nije posjedovala apsidu. Ovakva nas organizacija prostora uvelike pod- sjeća na situaciju koja je zabilježena u Strupniću, gdje se prostorije središnjeg trakta nižu uvelike nalik na veće panonsko zdanje. U tom smislu, velika “prostorija” u Strupniću nalazi se točno ondje gdje se u Kövágászölösu nalazi dvorište, a oveća začeljna dvorana bez apside svojom pozicijom priziva u misli triklinij (ili audijencijsku dvoranu) u Kövágászölösu. Naposljetku, čini se da dvije građevine, osim pročeljnog motiva, dijele više sličnosti 4. Vila u Deutschkreuzu (izvor: Mulvin, L., 2002., 142) nego što ih dijele dosad predloženi usporedni primjeri. Deutschkreuz Villa Dodajmo k tome još jednu dodatnu sličnost između ovih dviju tipološki srodnih građevina. Uz središnje zdanje u kasnoantičkih vila koje se tijekom ovoga razdoblja Kövágászölösu, na njegovoj jugoistočnoj strani, nalazio otjelovilo u nizu inačica. Jedno od njih je i pročelje s dvama se omanji termalni sklop s nizom manjih ili većih apsida. apsidama kakvo zatičemo na središnjem zdanju raskošnog U grubim obrisima, slično bi se zdanje moglo naslutiti i sklopa kraj Parndorfa, vjerojatno najranije pročelje ovoga uz bok vile u Strupniću. tipa uopće (sl. 5). Datirano je u 2. stoljeće n. e. i sastoji Sljedeći predmet usporedbe zasigurno mora biti i se upravo od dviju prostorija s apsidalnim završecima dvoapsidalna građevina iz krajnje sjevernog dijela gi- istaknutima na pročelju.37 Prostorije je najvjerojatnije gantskog sklopa u Keszthely-Fenékpuszti (sl. 7). Funk- povezivao poduži trijem, koji je vodio prema dva cija ove građevine ostaje nejasna, no posve je pouzdano peristilna dvorišta i dva hodnika što su spajali trijem s da su njeno pročelje krasile dvije simetrično raspoređene aksijalno smještenom začeljnom apsidalnom dvoranom, apside, baš kao i u dvama prethodno istaknutim primjeri- pridodanom u posljednjoj fazi pregradnje zdanja (4. st.). ma. Među apsidama nalazio se i jedini ulaz u građevinu Kako je istaknuto, funkcija dviju apsida u Parndorfu bila koji je vodio u otvoreno dvorište, iz kojega se pristupalo je posve simbolička. Njihova je svrha bila tek istaknuti bočnim prostorijama. Tlocrtna skromnost ovoga zdanja značaj građevine i status vlasnika putem jednostavne i ne dopušta opsežnije poredbe s dalmatinskom vilom, nezahtjevne imitacije pročeljnog motiva s dva tornja, koji no prisutnost pročeljnih apsida, oblikovanje i pozicio- se profilirao tijekom 3. i 4. stoljeća u najpotentniji statusni niranje prostorija s apsidama, te način na koji su bočne simbol veleposjedništva.38 prostorije raspoređene oko središnjeg dvorišta opravda- Pročeljne apsidalne istake nalazimo potom i na va usporedbu dviju građevina. Štoviše, kada se usporedi drugim ladanjskim zdanjima s podunavskih područja tlocrt panonske građevine i jugozapadni dio građevine nastalima krajem 3. ili početkom 4. stoljeća. Ne smije se u Strupniću sastavljen od dviju apsidalnih prostorija, isključiti mogućnost da su pri oblikovanju pročelja njihovi prostrane središnje i dodatnih dviju bočnih prostorija, graditelji crpili inspiraciju upravo iz Parndorfa koji je postaje jasno da se radi o istoj arhitektonskoj zamisli. često bio dovođen u vezu s carskim ličnostima.39 Jedan Pritom, valja napomenuti da je i datacijski okvir dviju je primjer vila u Kövágászölösu (sl. 6) koja se nalazila uz građevina isti. prometnicu Sopiane - Sirmij. Poput vile u Parndorfu i Kada se tlocrt vile u Strupniću sagleda u svjetlu ovih ova je vila obnavljana tijekom 3. stoljeća, kada je njeno usporedbi čini se da se dokidaju dvojbe oko orijentacije južno pročelje bilo preoblikovano i kada su dograđene građevine te uzora na temelju kojih je nastala. Očit su dvije simetrično raspoređene apside, u očitom nastojanju uzor podunavske vile što ih je L. Mulvin nazvala pseudo- monumentaliziranja glavnog pročelja. Međutim, sličnosti fortificiranim vilama, mahom izniklima ili pregrađenima 14

krajem 3. i početkom 4. stoljeća. Među njima, upotrebom apsida umjesto tornjeva ili ugaonih rizalita, kao što je to slučaj s vilama u Hosszuhetenyu, Szentikiralyszabadji- Romkutu ili Kekkutu, ističu se upravo tri prethodno navedena podunavska primjera. Posebno je značajno istaknuti da se radi o jedinim primjerima s takvim rješenjem u oblikovanju glavnog pročelja vila uopće. Ugaoni rizaliti, očito korišteni s istom simboličkom svrhom kao i apside na spomenutim građevinama, posve su uobičajen dio pročelja vila na germanskim prostorima od 2. stoljeća n. e., baš kao što su se i tornjevi uvriježili u ladanjskoj arhitekturi s kraja 3 i početka 4. stoljeća širom rimskoga svijeta.40 No, simetrično postavljene pročeljne apside motiv su što ga je jednostavno pratiti preko navedenih primjera i gotovo je endemski fenomen s podunavskih prostora. On je bez sumnje izdanak iste potrebe za monumentaliziranjem pročelja ovjekovječene u nizu građevina s razmeđa 3. i 4. 5. Sklop u Parndorfu i tlocrt središnjeg zdanja (izvor: Mulvin, L., 2002., 173) stoljeća, kada dolazi do svojevrsne revolucije u ladanjskoj Parndorf complex with the ground-plan of the central building gradnji na tragu društveno-gospodarskih promjena koje su preoblikovale europski pejzaž kroz okrupnjavanje posjeda. On je jasna naznaka statusnog položaja vlasnika imanja i Od posebne bi važnosti za daljnje usporedbe bilo jasna odrednica funkcije građevine. znati kako su točno veće prostorije središnjeg trakta U slučaju Strupnića posebno je zanimljivo koliku je međusobno komunicirale. Znamo da su one komunicirale razdaljinu ovaj motiv “preskočio”. Strupnić od najbližeg s manjim bočnim prostorijama, no potpuno je nelogično usporednog primjera dijeli čak 250 km zračne udaljenosti, pretpostaviti da nisu i međusobno komunicirale.43 što ga čini najjužnijim primjerom koji upućuje na veze Međutim, tlocrt vile u Strupniću, kakav sada imamo podunavskih i dalmatinskih krajeva, koje su do sada pred sobom, lako bi mogao ponukati na svrstavanje uvelike bile zanemarene u znanstvenoj literaturi. Ova veza Strupnića u kategoriju koju je Smith nazvao kućama s između reprezentativnih podunavskih gradnji i skromnije mnogobrojnim malenim prostorijama.44 Doista, neobične dalmatinske vile, pak, načinje uvriježene predodžbe o građevine nepravilna tlocrta u Apahidi i Ciumafaii, kao i kasnoantičkoj ladanjskoj arhitekturi, koju se prečesto dvoapsidalna građevina u Kesthely-Fenékpuszti, zanema- uspoređivalo s jugozapadnim, prekomorskim primjerima ruju mnoga uvriježena pravila u gradnji ladanjskih s kraja 5. ili početka 6. stoljeća, a vrlo rijetko s primjerima zdanja, te posjeduju apside raspoređene po obodima gra- iz njenog neposrednog sjevernog susjedstva koji su poradi đevina na prilično neočekivan način. No, valja ponovno carske prisutnosti tijekom 4. stoljeća utjecajem izvirali naglasiti da u Strupniću ipak nailazimo na očitu težnju širom Balkanskog poluotoka.41 prema simetričnom strukturiranju cjelokupnog, očito No, vila u Strupniću nije jedini primjer koji ukazuje pročeljnog dijela građevine. Prostorije s apsidama gotovo da su dalmatinski prostori bili usko vezani uz trendove su jednake širine (5,90 i 5,80 metara) i okružuju središnji i što su nicali u podunavskim krajevima koncem 3. i ujedno najveći prostor unutar građevine koji, kako se čini, tijekom 4. stoljeća. Primjeri vila u Ljušinama i Livadama predstavlja početak aksijalno položene okosnice zdanja. na samom sjeveru provincije Dalmacije jasno ilustriraju Iz tih je razloga i logično pretpostaviti da će neka buduća pravac kojim su se kasnoantička arhitektonska rješenja u arheološka istraživanja potvrditi da su velike prostorije ladanjskoj arhitekturi slijevala u unutrašnjost Dalmacije, ove okosnice međusobno komunicirale. Stoga ni nizanje baš kao što o tome govore ostaci vile u Majdanu.42 Štoviše, malenih prostorija nipošto ne bi trebalo biti presudan sve su ove vile dalmatinskog zaleđa iznikle najvjerojatnije faktor pri tipološkom definiranju vile u Strupniću. u relativno kratkom vremenskom rasponu kraja 3. ili prve Također, nedovršenost tlocrta južnog, odnosno polovine 4. stoljeća, pa držimo da nije ishitreno govoriti jugozapadnog dijela građevine dodatno onemogućava o dalmatinskom horizontu gradnje kasnoantičkih sagledavanje cjeline zdanja. Međutim, iz tlocrta se može ladanjskih vila, koji je oblikovno i vremenski bio usklađen zaključiti da je jugozapadni dio građevine bio predmet s događanjima u svome sjevernom susjedstvu, koje je određenih pregradnji i dogradnji.45 Način na koji je upravo u to doba proživljavalo ono što je Mocsy nazvao prekinut tijek apsidalnog zida, očito skraćenjem širine posljednjim razdobljem prosperiteta u Podunavlju. apsidalne prostorije, te drugačiji način oblikovanja uglova 15

Tin Turković - Maja Zeman: Prilog poznavanju kasnoantičkih vila... Ars adriatica 1/2011. (9-26)

ziđa upućuju da se radi o dograđenom dijelu. Kao i u slu- čaju središnjeg trakta, valja pričekati konkretnija saznanja što će proizaći iz budućih arheoloških istraživanja. S druge strane, zapadni trakt sastavljen od niza manjih prostorija predstavlja nešto jasniji slučaj. Naime, cubicula poput ovih, koji su činili dio zdanja u Strupniću u kontekstu prostrane i raskošnije ladanjske gradnj e teško da se mogu čitati drugačije nego smještajne prostorije za goste ili vlasnike građevine. Kako saznajemo iz opisa kasnoantičkih autora, gostinske sobe često su bile pozicionirane neposredno uz reprezentativne prostore. Naposljetku, potvrda toga nalazi se u mnogim kasnoantičkim reprezentativnim vilama od kojih su neke već spomenute u ovome radu, a dodajmo k tome i primjer vile u Mediani kao najočitijeg slučaja takvog razmještaja gostinskih soba. Stoga se čini da u Strupiću nailazimo na slično rješenje u skromnijim razmjerima. Dojam da je ovaj način zaključivanja ispravan dodatno osnažuju jasno zabilježeni prolazi iz omanjih prostorija u veće prostorije središnjeg trakta. Iako je, naravno, tlocrt u mnogo čemu nedovršen u ovome segmentu, njegov autor očito nije bio u nedoumici, te nam je prenio sliku koja upućuje da osim prostorija II i III ostale prostorije zapadnog trakta nisu bile prolazne, a to pak ponovno upućuje da se radi o spavaonicama. Naposljetku, moguće je donijeti nekoliko zaključaka 6. Tlocrt vile u Kövágászölösu (izvor: Mulvin, L., 2002., 156) vezanih uz Strupnić. Ponajprije, osnovni tlocrtni obrisi Ground-plan of the Kövágászölös villa upućuju na blisku vezu s uzorima s podunavskih prostora. Cjelokupan način komponiranja građevine, njegova pročelja i prostorija, upućuje na pseudofortificirana je velik kao apsida znatno veće vile u Balaci (4,5 m) i tek aksijalna zdanja bez začeljne apside, baš kao što je to neznatno manji od apsida vile u Mediani 2 (5 m). Pritom u rekonstrukciji predložio Busuladžić. Kako najbliže valja imati na umu da se radi o usporedbi s veličinom apsida usporedne primjere nalazimo u građevinama što su primaćih dvorana, a ne pročeljnih apsida koje su daleko služile kao upravna središta krupnih podunavskih skromnijih dimenzija. S druge strane, širina prostorija imanja 3. i 4. stoljeća, posve je jasno odakle su potekla od prosječnih 7,45 metara u Strupniću bitno nadmašuje rješenja ostvarena u Strupniću. Oblikovna veza s tim većinu srednje velikih vila u užem i širem geografskom zdanjima podrazumijeva i komplementarnost funkcije okruženju. Dimenzije ovog kasnoantičkog zdanja uistinu dalmatinske i podunavskih građevina, budući da su ga čine većim na području današnje Bosne i Hercegovine, forme primijenjene u Strupniću svojstvene upravo drugim riječima negdašnjeg zaleđa provincije Dalmacije. reprezentativnim upravnim građevinama. Držimo da bi Veličina ladanjskih građevina, a posebice upravnih zgrada, stoga bilo posve neutemeljeno interpretirati građevinu u značajan je pokazatelj u istraživanju ladanjskih zdanja s Strupniću kao putnu postaju, odnosno kao puku cestovnu kraja 3. i početka 4. stoljeća, baš kao što je to i njihov oblik. infrastrukturu.46 Protiv takva tumačenja ne govori samo Valja također primijetiti da je naizgled neobično oblik već i dimenzije građevine. Naime, iz perspektive što je građevina svojim začeljem bila okrenuta prema cjelokupne kasnoantičke ladanjske arhitekture zdanje pretpostavljenom rimskom putu, a ne monumentalnijim u Strupniću doista jest omanje (32,6 x 27,5 metara) i pročeljem s dvama apsidama kako bi se moglo očekivati. svrstava se u kategoriju malih ladanjskih zdanja poput No, kada se uzme u obzir Patscheva zabilješka da se onih u Deutschkreuzu, Sümegu, Csúcshegyu, Majdanu, u blizini zdanja opažaju ostaci još dviju građevina, u Malom Mošunju, itd.47 No, određenim karakteristikama kojima A. Busuladžić prepoznaje ostatke pomoćnih, ono je ravno čak i srednje velikim zdanjima. Promjer gospodarskih objekata48, nameće se predodžba da se kraj sjeverozapadne apside u Strupniću od 4,34 metra veći je rimskoga puta u biti prostirao sklop građevina, te da je primjerice od apsida u Donnerskirchenu (4 m), jednako poznata nam građevina svojim pročeljem bila okrenuta 16

prema središtu kompleksa. Ako bismo se priklonili ukazuje na veze dalmatinske unutrašnjosti s trendovima uvriježenom načinu poimanja kasnoantičkih vangradskih što su se znatno raskošnije afirmirali u podunavskim zdanja na prostorima Bosne i Hercegovine i uvriježenoj krajevima.51 terminologiji, onda bismo mogli natuknuti da je, s obzirom Iz priložene argumentacije proizlazi i nekoliko do- na Patscheve opaske, moguće pretpostaviti da je zdanje u datnih pitanja na koja bismo željeli upozoriti, a koja se tiču Strupniću vjerojatno bilo dijelom ruralne aglomeracije smještaja i mogućeg značaja i funkcije zdanja u Strupniću. kakve nisu rijetkost u dalmatinskoj unutrašnjosti.49 Tako je, primjerice, I. Bojanovski u strupničkom zdanju Međutim, s obzirom na raskošniji način oblikovanja prepoznao praetorium fundi, dakle, upravno središte građevine, čini se vjerojatnijim da je ona bila dijelom većeg posjeda.52 Takva se interpretacija, unatoč činjenici nekog bogatijeg posjeda kojim se upravljalo iz središnjeg da ju Bojanovski u pojedinim radovima napušta, u upravno-stambeno-gospodarskog sklopa. Usporedbe ne kontekstu ovdje donesenih usporedbi i zaključaka čini vrlo treba tražiti daleko. Takve sklopove nalazimo u Lisičićima, vjerojatnom. Osnove za takvo razmišljanje ne počivaju Mušićima, Dračevoj strani kod Bileće, Rankovićima kod samo na formalnim karakteristikama obrađivanog Travnika, itd. Stoga, orijentacija građevine u Strupniću ne kompleksa. Izgradnja zdanja s ulogom središta jednog bi trebala čuditi s obzirom da na većini sličnih sklopova, značajnog imanja u unutrašnjosti provincije Dalmacije ograđenih ili neograđenih zidom, građevine pročeljima na izmaku antike uvjetovana je zasigurno i zbivanjima u međusobno komuniciraju. njezinoj neposrednoj okolici, te bi ju i trebalo promatrati Ako smo u pravu u pretpostavkama i zaključcima u kontekstu povijesnog razvoja cjelokupnog Livanjskog iznesenima u ovome radu, tada se mora, već na temelju vrlo polja tijekom razdoblja koja su predmet istraživanja oskudnih informacija, utvrditi da se zdanje u Strupniću ovoga rada. očigledno mnogim značajkama uklapa u cjelinu kasno- Naime, uz vilu u Strupniću na području Livanjskog antičke ladanjske gradnje s kraja 3. i početka 4. stoljeća polja otkriven je cijeli niz antičkih i kasnoantičkih na području dalmatinske unutrašnjosti. No, ono se u tom arhitektonskih kompleksa - bilo da je riječ o stambeno- korpusu i ističe svojim arhitektonskim rješenjem, za koje gospodarskim objektima, kultnim građevinama ili pak se mora naglasiti da je vrlo usko vezano uz onovremene većim naseobinskim aglomeracijama. No, unatoč brojno- trendove raskošne ladanjske gradnje s podunavskih kra- sti nalaza na pojedinim lokalitetima, rimskim naseljima jeva. Štoviše, pojava simetrično raspoređenih pročeljnih duž Livanjskog polja pridaje se uglavnom ruralni apsida, aksijalni raspored prostorija i simetričnost karakter, te se općenito smatra kako se na njegovom prednje strane građevine čini je najočitijim srodnikom području nije razvilo niti jedno veće urbano naselje. s prostora dalmatinske unutrašnjosti građevinama s Iako se na pojedinim natpisima, poput onih iz Grkovaca, podunavskog područja. Kao takvo, ovo zdanje svjedoči Lipe, Vašarovina, Gubina i Bastasa, javljaju dekurioni o nedovoljno problematiziranom prijenosu tipova vila i nepoznatih municipija,53 Bojanovski ih prvenstveno veže pojedinih arhitektonskih motiva od Podunavlja prema uz Glamočko polje i municipium Salvium (Vrba),54 čiji se Jadranu krajem 3. i početkom 4. stoljeća. Kako je već teritorij, prema uglavnom prihvaćenu mišljenju, prostirao istaknuto, istraživanje kasnoantičkih vila prožeto je često i u Livanjsko polje.55 Poput Baridua, koji se smješta nejasno i neprecizno definiranom terminologijom. Tako u Livno, i rimska se Pelva, ubicirana u Lištane, koju su se očuvanje određenih klasičnih rješenja poimalo kao pojedini autori smatrali središtem municipalne uprave, autohtonost, a panonski tip određivao primjerenošću ipak najčešće navodi kao putna postaja (mansio),56 dok hladnijoj klimi. Međutim, usporedba panonskih vila 3. se znatni ostaci arhitekture u Vašarovinama tumače kao i 4. stoljeća s istovremenim gradnjama na Apeninskom tragovi značajnijeg naselja kultnog karaktera.57 ili Iberskom poluotoku otkriva priličnu jednolikost u Preduvjeti takvog stanja mogli bi se tražiti u zaključ- strukturiranju građevina. Stoga panonske utjecaje treba cima pojedinih autora o sporoj romanizaciji Livanjskog tražiti u kontekstu prijenosa određenih motiva kao što su polja,58 kao i općenito predjela u unutrašnjosti Dalmacije, to ovdje istaknute pseudofortifikacije u obliku apsida, u iako je njegova integracija morala teći paralelno s pojavi zatvorenih dvorišta u prednjem dijelu građevine, ostatkom Provincije. Ruralni izgled Livanjskog polja ogradnih zidova oko cjelokupnog ladanjskog sklopa i odsustvo značajnijeg gradskog naselja Bojanovski (Streuhof tip vile), aksijalnom smještaju središnje dvorane objašnjava time što je za Rimljane ono imalo ponajprije i u afirmaciji auličke arhitekture kao što je to slučaj u Maj- tranzitni karakter. danu, Ljusini ili Livadama, a ne rasporedom hodnika.50 Tranzitno područje podrazumijeva svakako cirkulaciju U tom smislu, kasnoantičko zdanje u Strupniću svojim većeg broja ljudi, ali i prijenos vrijedne robe, što bi oblikom daje zanimljiv uvid u proces protoka oblika iziskivalo jednako razvoj značajnijih putnih postaja sa svom krajem 3. i početkom 4. stoljeća od sjevera prema jugu, i potrebnom infrastrukturom (kakve su mogle i biti Pelva 17

Tin Turković - Maja Zeman: Prilog poznavanju kasnoantičkih vila... Ars adriatica 1/2011. (9-26)

7. Tlocrt i rekonstrukcija dvoapsidalne građevine iz Keszthely-Fenékpuszte (izvor: Thomas, E. B., 1980., 300-301) Ground-plan and the reconstruction of the two-apses building in Keszthely-Fenékpuszta

i Bariduo), te prisutnost organa sigurnosti i predstavnika smještene na područjima od posebnog državnog interesa. vlasti. Na nazočnost vojske na Livanjskom polju upućivala Takvo je svakako, s obzirom na brojnost nalaza i značajne bi blizina municipija Salvium, koji se ujedno smatra prometnice, moralo biti i područje Livanjskog polja. beneficijarskom postajom, a u kojem je najkasnije do druge Prema Bojanovskom, upravo se ovdje nalazilo polovine 3. stoljeća boravila i VIII kohorta,59 te dvaju vojnih značajno križanje (trivium), gdje su se presijecale i logora - u Gardunu i Humcu (Ljubuški) - kao i moguća dvije magistralne prometnice koje su povezivale obalu i vojna ispostava na Drinovcu,60 2 km južnije od Priluke, a unutrašnjost provincije Dalmacije, odnosno Dalmaciju posredno i štovanje Libera zabilježeno u Vašarovinama.61 i Panoniju.69 Jedna od njih, koju identificira s pravcem Iako malobrojni, ovdje su pronađeni i veteranski natpisi ucrtanim na Tabuli Peutingeriani, odvajala se prema - poput onog iz Suhače62 ili Lipe.63 M. Nasidius Secundus, današnjem Livnu.70 Uz nju - na osnovu tragova arhitekture veteran legije Xgeminae s natpisa iz Lipe, ujedno je bio i ponajprije pokretnih nalaza pronađenih u samom dekurion municipija, a prema često citiranom čitanju ovog Livnu i današnjim naseljima Suhača, Rupovine, Kablić, dosta uništenog natpisa, i konzularni beneficijar. Na osnovu Prisap, predjelu Vašarovine - Priluka i dr. - smještaju se tog natpisa u Lipu se i smješta još jedna beneficijarska veće rimske naseobinske cjeline.71 Druga su dva pravca, postaja na ovom području.64 Iz beneficijarskih stationes prema istom autoru, vodila prema Lištanima, odakle se nakon odlaska legija, a zatim i pomoćnih četa iz Dalmacije, jedan odvajao putem Grkovaca, gdje su također otkriveni čuvala se sigurnost područja.65 U sjevernom dijelu, dakle ostaci naselja,72 dok je drugi, već spomenuti, prolazio i Livanjskom polju, kako navodi Zaninović, beneficijari u neposrednoj blizini strupničkog kompleksa, odakle su bili jedini predstavnici rimske administracije.66 se uspinjao na planinu Staretina i kretao dalje prema No, beneficijarske postaje, osim uz važne prometnice, Glamočkom polju. bile su smještene i na graničnim područjima Carstva, S obzirom na činjenicu da je spomenuti Nasidius vojnim punktovima ili značajnim rutama, te carinskim bio bivši beneficijar, čvrstih dokaza da se u Lipi nalazila postajama (portorium) na kojima se roba koja je putovala beneficijarska postaja zapravo nema73. Ovdje se moglo između dviju carinskih zona oporezivala.67 Uz dekurione nalaziti njegovo imanje koje je na kraju vojne karijere i beneficijari su obnašali ulogu predstavnika organa vlasti, zaslužio, a gdje je bio i pokopan. Na području Livanjskog kao svojevrsni posrednici prema upraviteljima provincije, polja mogla su se nalaziti i imanja drugih predstavnika vi- a sličnu su ulogu obnašali i na carskim imanjima (poput ših društvenih slojeva, čime bi se, barem za sada, objasnio onih u Podunavlju).68 Dakle, beneficijarske su postaje bile veći broj dekurionskih natpisa na ovom području, a

moguće i prisutnost jednog magistrata iz kolonije Aequum formalne analize moguće je zaključiti da se ovdje ipak radi čije je ime zabilježeno na spomeniku iz Vašarovina.74 isključivo o upravnom središtu imanja. Tijekom 3. i 4. stoljeća na području Livanjskog polja, Neka buduća istraživanja, nadamo se, pokazat s obzirom na njegovu dobru prometnu povezanost, s će i prirodu odnosa strupničkog kompleksa i dviju gospodarskim reformama i okrupnjivanjem posjeda, mogla spomenutih građevina u njegovoj neposrednoj blizini, su biti raspoređena i srednje velika imanja sa središnjim čiji izgled i točna funkcija nisu poznati, a u kojima A. upravno-stambeno-gospodarskim kompleksima, uz koja Busuladžić prepoznaje ostatke pomoćnih, gospodarskih je bila vezana društvena elita, čemu bi u prilog govorili i objekata,80 kao i pojedinih pokretnih nalaza s lokaliteta ostaci jedne veće vile datirane u 4. stoljeće koja je nedavno o kojima izvještava Patsch.81 Spekulirati se može i o otkrivena upravo u Lipi,75 a ponajprije ostaci vile u veličini imanja kojem je strupnički kompleks pripadao, Strupniću. Podjele zemljišta među krupnijim posjedima a na temelju iznesenog pregleda razmještaja arheoloških na Livanjskom polju mogle su imati svoje posljedice i u nalaza u ovom dijelu Livanjskog polja. Naime, Lištani narednim stoljećima, te utjecati na daljnji razvoj pojedinih sa svojom bogatom kasnoantičkom (kršćanskom) naseobinskih cjelina. Naime, na velikom broju lokaliteta arhitekturom nalaze se tek 6,5 kilometara daleko od utvrđen je gotovo jednak obrazac transformacije od rimskih Strupnića, a grobnice između Prispe i Vašarovina jednako ladanjsko-gospodarskih objekata do kasnoantičkih ruralnih toliko.82 Uvažavajući pravilnosti evolucije kasnoantičkih naseobinskih aglomeracija, vicusa, mjesta okupljanja i imanja zabilježene širom Europe, pa tako i u Dalmaciji, kontrole stanovništva, gdje su kasnijim pregradnjama čini se ispravnim zaključiti da su se u neposrednoj južnoj pojedinih dijelova podignute crkvene građevine, dok su i istočnoj okolici Strupnića nalazili jednako značajni, ako u njihovoj neposrednoj blizini utvrđeni i kasnoantički ne i značajniji kasnoantički posjedi. To, pak, znači da se refugiji.76 Takva je situacija svakako doprinijela stvaranju opseg strupničkog imanja najvjerojatnije dodirivao s ova slike cjelokupnog područja kao pretežito ruralnog. dva, čineći radijus od mogućih 3-4 kilometra. Na temelju raspoloživih nalaza s položaja Prikače U svakom slučaju kasnoantički sklop u Strupniću, već s ne može se još uvijek znati je li i strupnička vila, poput obzirom na svoj položaj - smješten na rubu plodnog polja, brojnih drugih analognih primjera 3. i 4. stoljeća, nastala na padini uzvisine, uz važan prometni pravac - mogao je adaptacijom nekog ranijeg zdanja, iako bi na određene imati središnju ulogu unutar jednog posjeda, odnosno ulo- aktivnosti u ovom dijelu Livanjskog polja tijekom gu ključne točke u pejzažu u smislu upravljanja okolnim ranijih razdoblja rimske dominacije ukazivala izgradnja područjem. Riječ je svakako o raskošnijem sklopu koji je prometnice obilježene miljokazima preko prijevoja svojim arhitektonskim rješenjem i raspodjelom prostorija, Čatrnja,77 uz koju je I. Bojanovski i smjestio konačište u kontekstu ovdje donesenih usporedbi s podunavskim (mutatio) u Strupniću. Takvu hipotezu Bojanovskog, vilama, te barem prema onome što se iz postojećeg tlocrta međutim, demantira i oblik i smještaj samog strupničkog može iščitati, mogao zadovoljiti jednako rezidencijalnu kompleksa. Kako je istaknuo L. Casson, oblik smještajnih funkciju, kao i onu upravnu. građevina što su ih koristili antički i kasnoantički putnici Naposljetku, valja zaključiti da strupničko kasnoantičko bio je posve podređen njihovoj funkciji.78 Putni mansiones zdanje i dalje predstavlja svojevrsnu zagonetku, čije (u biti krčme) ili mutationes (hosteli) bili su prilagođeni odgonetanje ovisi o budućim arheološkim istraživanjima potrebama putnika u istoj mjeri kao što su to i današnja koje ono bez sumnje zaslužuje. Istodobno, zabilježeni prenoćišta. Arheološka istraživanja razotkrila su niz podaci govore o razmjeru kvalitete ladanjske kulture objekata koji su služili ovoj svrsi, a dodatne informacije u Livanjskom polju s kraja 3. i početka 4. stoljeća, gdje mogu se pronaći u pisanim izvorima. Od objekata će u skorašnjem vremenu izniknuti i bogata kršćanska razotkrivenih u okolici Akvileje, preko Štajerske, pa sve arhitektura preslojena preko rustične, ali očito raskošnije do istočnih provincija, ovu je arhitekturu karakterizirala ladanjske arhitekture. zatvorena forma u obliku stambenog bloka organiziranog No, zdanje u Strupniću prvenstveno je u ovome radu oko središnjeg dvorišta, u čijem su se prizemlju nalazile poslužilo kao primjer količine podataka i mogućnosti radionice za popravak kola, konjušnice i druge prostorije koji se mogu iscrpsti iz veoma šturih zabilješki o sličnih funkcija, dok su se na katu (ili katovima) nalazile pojedinoj građevini, kada ih se razmotri kroz formalnu prostorije za smještaj putnika. Krasan primjer takve i kontekstualnu analizu. Uvriježene definicije ladanj- arhitekture zatičemo u Ilidži, no građevina u Strupniću ske arhitekture i generalizirajući pristup koji ne uvažava zasigurno oblikovno ne odgovara takvoj funkciji, unatoč posebnosti pojedine građevine nužno se moraju pre- postojanju kubikula koji su očito Bojanovskog naveli na ispitati, a primjer zdanja u Strupniću vrlo rječito govori zaključak da se ujedno radi o putnoj postaji.79 Na temelju o tomu.

Tin Turković - Maja Zeman: Prilog poznavanju kasnoantičkih vila... Ars adriatica 1/2011. (9-26)

Bilješke 1 MATIJAŠIĆ, R., 1988.; 1998. 23 BOJANOVSKI, I., 1988., 246. 2 BOJANOVSKI, I., 1970.; 1982.; 1983. 24 BOJANOVSKI, I., 1970., 508-510; 1974., 68-70. 3 ZANINOVIĆ, M., 1988.; 1995.; 2002. 25 Mještani sela Strupnić, kako navodi Bojanovski, zidani bunar 4 SUIĆ, M., 1996. pored ceste smatrali su “rimskim” i starim “1700 godina”. Na samom dnu bunara nalazio se kamen s natpisom, za kojega 5 VEŽIĆ, P., 2005., 79-111. Bojanovski pretpostavlja da je antički spolij, možda i miljokaz. I 6 BEGOVIĆ, V., SCHRUNK, I., 2001.; 2002.; 2003.; BEGOVIĆ za samu cestu mještani su tvrdili da je rimska, a na njezino davno DVORŽAK, V., SCHRUNK DVORŽAK, I., 2004. postojanje, prema Bojanovskom, ukazivala bi legenda da ju je 7 KILIĆ-MATIĆ, A., 2002. gradila Crna kraljica (BOJANOVSKI, I., 1970., 509; 1974., 69). 8 Literatura o kasnoantičkim vilama uistinu je nabujala u 26 Bojanovski pravac ceste Salona - Servitium, preko Staretine posljednjih dvadeset godina. Ovdje izdvajamo tek nekoliko planine, veže uz onaj iz Antoninova Itinerara, jedinom mjestu najznačajnijih naslova koji bi trebali služiti kao primjer budućim gdje se spominje Pelva, te navodi kako taj pravac ne odgovara istraživanjima dalmatinskih vila: SFAMENI, C., 2006a.; ucrtanome na Peutingerovoj karti, koji usmjerava preko Livna SFAMENI, C., 2006b., 61-72; ARCE, J., 1997a., 293-302, ARCE, (BOJANOVSKI, I. 1970., 518; 1974., 127). J., 1997b., 19-32; RIPOLL, G., ARCE, J., 2000., 63-114; MULVIN, 27 Drži da je ova trasa izgrađena u vrijeme kada Salvium, kao L., 1997.; MARZANO, A., 2007., itd. municipij, dobiva na značaju, na prijelazu iz 1. u 2. stoljeće 9 LEWIT, T., 2003., 260-274. (BOJANOVSKI, I., 1974., 127). 10 To vjerojatno ponajbolje dolazi do izražaja u slučajevima 28 Patsch navodi kako je u prostoriji I, zapravo apsidi sjeverozapadne korištenja zračnih snimaka na kojima je zabilježen oblik vila bočne prostorije, pronađena ploča od bijelog vapnenca koja je u gotovo tlocrtnom obliku. Njemački kolege su ponajbolje i služila kao poklopac pravokutne jame, duboke oko 0,80 m, u najtemeljitije iskoristili mogućnosti oblikovne analize na temelju kojoj su se nalazili ulomci manjih ploča bez natpisa. Također zračnih snimaka. Vidi LEIDORF, K., 1993., 111-113. navodi nalaze jelenjeg roga i novčića (PATSCH, K., 1906.). 11 Kakvih ne nedostaje na području unutrašnjosti provincije 29 BOJANOVSKI, I., 1983., 186. Dalmacije. Ovdje se posebice misli na zdanja koja bi se uistinu 30 Kako autor rekonstrukcije objašnjava, u prilog hipotezi da trebala nazivati seoskim apartmansko-gospodarskim gradnjama, je građevina imala dvorište govori analiza dimenzija čitave a ne vilama. Primjere nalazimo oko Stoca, u Čelebićima kod Konji- građevine, ali i veličina najveće “prostorije”. Vidi BUSULADŽIĆ, ca, Rankovićima kod Travnika, Malom Mošunju kod Viteza, a A., 2008., 173. tako bi se mogla okarakterizirati i zdanja u Ilidži i Blagaju. Basler 31 WILKES, J. J., 1969., 404-405. je u naseljima sastavljenima od ovoga tipa građevina opravdano prepoznavao ruralne aglomeracije. Zajednička karakteristika ovih 32 MCKAY, A. G., 1975., 205. jednostavnih građevina, počesto nejasnih funkcija (bilo stambenih 33 SMITH, J. T., 1997., 317 i 356. bilo gospodarskih), je gradnja u visinu bez raskošnijih elemenata. 34 Doista je teško prihvatiti usporedbu koju donosi Thomas Smith. Nema sumnje da se radi o gradnji srednjih slojeva stanovništva koji Vila u Deutschkreuzu nedovoljno je istražen ladanjski sklop koji su bili vezani uz proizvodne aktivnosti, koje su pojedini vici imali se sastojao od niza građevina ograđenih zidom. Osrednje velika u okrilju državne proizvodnje. Naposljetku, istovrsnu arhitekturu (33 x 20 metara), vjerojatno upravna građevina, sastojala se od u ruralnom pejzažu nalazimo širom rimskog svijeta.Vidi BASLER, šest prostorija koje se nižu po bočnim stranama središnje dvorane, Đ., 1972., 37-46; ELLIS, S. P., 2000., 89-94. dovoljno prostrane kako bi služila kao audijencijski prostor. 12 BRUKNER, O., 1988. Međutim, s nizanjem omanjih prostorija po jednoj bočnoj strani 13 RADIMSKY, V., 1893. mogućnost usporedbe s vilom u Strupniću prestaje. Središnji je prostor u Strupniću razdijeljen u nekoliko prostorija koje su 14 BOJANOVSKI, I., 1982. vrlo vjerojatno međusobno komunicirale, a druga je strana tek 15 ZANINOVIĆ, M., 1994.,  MARIĆ, M., 2005a., 2005b. djelomično bila razdijeljena u prostorije (a očito je i nedovoljno 16 Prva istraživanja u Strupniću provedena su prije Prvoga svjetskog istražena). Vilu u Deutschkreuzu Mulvin je pak usporedila s rata (BOJANOVSKI, I., 1970., 508). Iskopavanja je provodio vilom u Csúcshegyiu, građevini što se u antičko doba nalazila “stražmeštar” Kovačević na zemlji dvojice seljaka iz Strupnića, u neposrednoj blizini Aquincuma. Doista, izgleda da se radi o potaknut nalazima “crijepa i ćeremeta”. (PATSCH, K., 1906., 169). srodnoj građevini koja je donekle pripadala istome tipu. Obje su 17 PATSCH, K., 1906., 170. građevine sadržavale slične nizove prostorija u koje se pristupalo na relativno nejasan način, i na obje je izostalo peristilno dvorište 18 PATSCH, K., 1906., 169. kao sredstvo organizacije prostora. No, sličnosti su i ovom slučaju 19 PATSCH, K., 1906., 170. minimalne. Vidi MULVIN, L., 2002., 76-77. 20 BOJANOVSKI, I., 1970., 508-509; 1974., 68-69; 1983., 185-186; 35 MULVIN, L., 2002., 104. 1988., 244 i bilj. 60, 245 i bilj. 69, 246. 36 Vrlo je neobičan način na koji Mulvin obrađuje vilu u Strupniću. 21 BOJANOVSKI, I., 1983., 186. Primjerice, pri uvrštavanju u komparativne tablice Mulvin je 22 BOJANOVSKI, I., 1970., 508; 1974., 68. ovu vilu svrstala među vile kompaktnog plana organiziranog

oko apsidalne dvorane. Mulvin navodi čak i dimenzije apsidalne definirana na temelju posve krivih pretpostavki. Napomenimo dvorane (navodi da je promjer apside 4,5 m, da duljina prostorije nadalje da je i pitanje tipološke raspodjele vila prema veličini s apsidom iznosi 9 m te da je promjer druge apside 3 metra). jednako upitno. Ono što je u jednoj provinciji ili manjoj sredini Upitna je i datacija vile u Strupniću koju bilježi Mulvin. Ona kao veliko, u drugoj bi bilo smatrano malenim i obrnuto. Vidi primjerice dataciju navodi 2. ili 3. stoljeće. Na žalost, autorica ne objašnjava SARRIS, P., 2004., 55-72; SFAMENI, C., 2006b.; MARZANO, A., podrobnije na temelju čega dolazi do svoga zaključka o dataciji. 2007.; CHAVARRIA ARNAU, A., 2004.; ali i BUSULADŽIĆ, A., Vidi MULVIN, L., 2002., 120 i 122. 2008., 138. 37 BIRO, M., 1974., 23-57. 42 Riječ je prvenstveno o elementima kasnoantičke auličke arhitekture 38 Motivom su se podrobno pozabavili i S. Ćurčić i K. M. Swoboda, koja je preoblikovala kasnoantički podunavski pejzaž, a čiji su a njegovu je ulogu u okrilju antičke i srednjovjekovne arhitekture najreprezentativniji primjeri golema aulička zdanja poput onih u precizno definirao E. B. Smith. Iz njihovih studija proizlazi da Löffelbachu, Parndorfu, Mediani, Montani, Ságvár-Tricciani, Balaci, se ovaj višeznačni i simboličkom vrijednošću nabijeni motiv u itd. Naravno, snažno isticanje auličkog dijela građevine, aksijalno kasnoantičku ladanjsku arhitekturu uključio kao svojevrstan vezanog za peristilno dvorište i monumentalni ulaz, svojstveno imitatio imperialis veleposjedničkih elita, čije su veze s carskim je cjelokupnoj ladanjskoj arhitekturi s kraja 3. i prve polovine 4. dvorovima i obiteljima bile jedan od osnovnih preduvjeta njihova stoljeća. Međutim, podunavska regija je, poradi svoje blizine, preživljavanja na samome vrhu kasnoantičke društvene piramide. znatno izgledniji kandidat za izvorište utjecaja na temelju kojih Vidi SMITH, E. B., 1956.; SWOBODA, K. M, 1961.; SWOBODA, su nastale auličke građevine u dalmatinskom zaleđu. Nasuprot, K. M, 1969.; ĆURČIĆ, S., 1993., 67-90. pojava trijemova što povezuju dijelove dalmatinskih građevina zasigurno se ne može smatrati odrednicom tzv. “panonskog” tipa 39 Iznesena je i pretpostavka da je vila u Parndorfu bila mjesto kasnoantičke vile, već bi to radije valjalo sagledavati kao izvjesnu susreta tetrarha 308. godine, a po Mocsyevu mišljenju možda zalihost s obzirom na stariju tipologiju vila. Potvrda ove tvrdnje je prešla u carsko vlasništvo već u Decijevo doba. Jednako tako, nalazi se u već letimičnom pregledu vila iz prvih stoljeća Carstva. postoje indicije da je ondje boravio i Valentinijan I.; MOCSY, A., 1974., 244 i 295. 43 U tom pogledu se Busuladžićevo viđenje čini izrazito opravdanim. Analogije se mogu pronaći u načinu na koji su prostorije 40 Vidi THOMAS, E. B., 1980. središnjeg trakta bile raspoređene u slijedu na vili u Kekkutu. 41 No, mora se istaknuti da je kasnoantička ladanjska arhitektura s 44 THOMAS SMITH J., 1997., 317 i 356. područja Dalmacije često bila predmetom izrazite simplifikacije, koja se očitovala u afirmaciji poriva za pojednostavljenom katego- 45 Pažnju treba obratiti na očito sužavanje prostorije s apsidom rizacijom vila prema određenim značajkama. Ta je boljka gotovo (najvjerojatnije upravo za onih deset centimetara koji nedostaju univerzalna u studijama istraživača koji su se bavili problematikom kako bi se dobila identična veličina prostorija s apsidama). kasnoantičkih vila, u kojima je ispoljila ili sklonost razdjeljivanja 46 Vidi dolje. vila prema pojedinim karakteristikama, zanemarujući ostale, ili 47 Ali i i većine kasnoantičkih vila s područja dalmatinskog zaleđa. pretjeranog kompliciranja uvažavajući što više karakteristika. Vidi BUSULADŽIĆ, A., 2008. Krajnji primjer pretjerane simplifikacije je i korištenje termina panonske vile i južne (italske) vile za kasnoantička ladanjska 48 BUSULADŽIĆ, A., 2008., 173. zdanja s područja Dalmacije. No, problem nisu sami termini jer se 49 BASLER, Đ., 1972., 37-46. doista mogu identificirati određene specifičnosti panonskih vila 3. 50 Uostalom, niti jedan od ovih elemenata nema nikakve veze s do kraja 4. stoljeća (u tlocrtu, pročelju, dekoraciji), baš kao što se klimom. Aksijalno nizanje prostorija počevši sa zatvorenim prepoznaju i određene specifičnosti italskih vila prema pojedinim dvorištem u svakom slučaju je univerzalna oznaka vila 3. i 4. fazama razvoja ladanjske arhitekture na Apeninskom poluotoku stoljeća (u Italiji i svugdje drugdje), pseudofortifikacije su element i Siciliji, koji je u mnogočemu složeniji od onoga s podunavskih koji se bez sumnje “uvukao” u kasnoantičke vile preko omiljenih prostora. Kako je niz autora istaknulo u posljednje doba, kraj 3. Eckrisaliten s područja najsjevernijih provincija, i preobrazio oko i početak 4. stoljeća svjedočio je razvoju nove “internacionalne” 300. godine u niz različitih inačica. Streuhof plan ladanjskih zdanja ladanjske arhitekture koja se ukorijenila na području što se vuče podrijetlo s istih sjevernih prostora (dviju Germanija i Recije) protezalo od Hispanija do Dacije, a koja je bila zasnovana na te se i on ustalio u sjevernim provincijama, a očito i u dalmatinskoj poštivanju nekih osnovnih i objedinjujućih smjernica. Regionalne unutrašnjosti tijekom 3. stoljeća. Aulička arhitektura, koja je u inačice ovih smjernica bez sumnje su se razvile s obzirom na Dalmaciji zastupljena malobrojnim poznatim primjerima, pak zadane putanje razvoja ladanjske arhitekture, no one zasigurno ne pripada onome prvome izvoru univerzalne kasnoantičke ladanjske opravdavaju jednoznačno i pretjerano simplificirano oblikovanje arhitekture. Stoga je proizvoljno definiranje tipova prema efe- pojedinih tipova. Primjerice, definiranje tzv. italskog tipa mernim okolnostima prilično upitno. prema prisutnosti peristilnog dvorišta ili rasporedu prostorija 51 Dva novčića iz Konstantinova doba pronađena na lokalitetu u prilagođenijem mediteranskoj klimi posve je neprimjereno u svakom slučaju potvrđuju da je postojala određena aktivnost tijekom kontekstu kasnoantičke ladanjske arhitekture. Valja se zapitati jesu prve polovine 4. stoljeća u Strupniću. PATSCH, K., 1906., 170. li građevine u Patti Marini, Tellaru ili San Giovanniju di Ruoti, te mnoge druge, prilagođene mediteranskoj klimi ili trenutnim 52 Vidi bilješku 6. gospodarskim potrebama i ukusu doba na Apeninskom poluotoku? 53 U Lipi, Grkovcima i Gubinu pronađen je po jedan natpis na Stoga i prepoznati panonski utjecaj u oblikovanju vila s područja kojem se spominje dekurion municipija, a očuvala su se i njihova Dalmacije treba temeljito preispitati jer se čini da je kategorija imena. Riječ je o natpisima M. Nasidius Secundus (CIL III 9847),

Tin Turković - Maja Zeman: Prilog poznavanju kasnoantičkih vila... Ars adriatica 1/2011. (9-26)

P. Ael. Ursus i P. Ael. Proclianus (CIL III 9848). U Vašarovinama i predjelu “Bašta” u Suhači (BOJANOVSKI, I., 1983., 189). Bastasima pronađena su po dva takva natpisa, koja su međutim i Na potezu Vašarovine - Priluke pronađeno je 11 epigrafskih slabije sačuvana (BOJANOVSKI, I., 1983., 180-181; 1988., 245). spomenika, groblje i tragovi prostranijeg rimskog naselja, 54 O problemu municipaliteta Pelve i određivanja municipija u Vrbi (ili kojemu se povremeno daje i status municipija. Bojanovski ovdje Halapiću) vidi BOJANOVSKI, I. 1970., 503-522; 1988., 245-249. smješta jedno poljoprivredno imanje (BOJANOVSKI, I., 1988., 248 i bilj. 83). Prema Sergijevskom, čije mišljenje prihvaćaju i A. 55 Prema Bojanovskom, teritorij municipija Salvium negdje na Dinari Škegro i M. Marić, radilo se ipak o značajnom kultnom naselju. graničio je s teritorijem kolonije Aequm, odnosno kasnijeg municipija (A. ŠKEGRO, 1991. (2005), 156-158; MARIĆ, M., 2005a.). Equitinum (BOJANOVSKI, I., 1988., 234), iako je povremeno iznosio i pretpostavke da je ono zapravo bilo podijeljeno između municipija 72 BOJANOVSKI, I. 1974. Salvium, municipija Delminensium i municipija Equitinum, čemu 73 Ante Škegro, što je već ranije naznačio Bojanovski, ovdje smješta bi dijelom u prilog govorio i natpis s are iz Vašarovina, koji prvi još jedno od rimskih naselja na Livanjskom polju (BOJANOVSKI, donosi Sergejevski (GZM, 1928., 91). No, čitanje dijela natpisa I., 1983., 187; ŠKEGRO, A., 2003, 144). municipii Aequensium Bojanovski ispravlja u coloniae Aequensium 74 Riječ je o spomenutom natpisu (vidi bilješka 49) iz Vašarovina, (BOJANOVSKI, I., 1974., 64, bilj. 103, 67). koji je pronađen ispod Gradine, na privatnom zemljištu, zajedno s 56 BOJANOVSKI, 1970., 503-522; 1974.; 1982., 79-84; 1983., 179- još dva natpisa, a kojega prvi donosi Sergejevski (SERGEJEVSKI, 191; 1988. D., 1928., 90). 57 ŠKEGRO, A., 1991. (2005.); MARIĆ, M., 2005a. 75 O otkriću vile na predjelu Podvornice u Lipi izvještavali su 58 BOJANOVSKI, I. 1983.; 1988.; ZANINOVIĆ, M., 2007., 184. mediji tijekom 2007. godine. Stambeno-gospodarski je objekt bio Činjenica je da je stanovništvo Livanjskog polja, kao i susjednog dimenzija 30 x 11 m, a činilo ga je 5 prostorija. Na temelju ostataka Glamočkog, civitet steklo mahom u vrijeme cara Hadrijana, a arhitekture i pokretnih nalaza - rimskog novčića s početka 4. osobito Karakale, dakle tijekom 2. i 3. stoljeća, o čemu govore natpisi stoljeća, keramičke svjetiljke koja se koristila kroz 4. i početkom na kojima se, uz lokalna imena, koja su na ovim prostorima najčešća, 5. stoljeća, konjskih žvala, željeznog tronošca, brončanog prstena, javljaju gentiliciji Aelius i Aurelius (BOJANOVSKI, I. 1983., 179, 182; koštanog češlja i igle-ukosnice, te perlice od obojenog kalcita 1988., 241-242, 246; ZANINOVIĆ, M., 1994., 47). Smatra se također - objekt je datiran u 4. stoljeće. Pretpostavlja se da se u blizini da je za Hadrijana i Salvium (Vrba, Glamočko polje) stekao status nalazila i nekropola, na što bi upućivala pronađena rimska stela municipija (BOJANOVSKI, I., 1970., 503-522; 1974.; 1982., 79-84; na Grudini, iznad nalazišta (http://www.livno-online.com/ 1983., 179-191; 1988.; ZANINOVIĆ, M., 1994., 48). zupanija/7780-livno). Zbog imovinsko-pravnih odnosa, nažalost, vila nije adekvatno prezentirana, već je morala biti zatrpana. 59 coh. VIII voluntariorum civium Romanorum boravila je u logoru na Gardunu i na Glamočkom polju (Salvium), a napušta 76 U Livanjskom su polju takve kasnoantičke naseobinske aglo- Dalmaciju u 3. stoljeću, prema natpisu centuriona iz Trilja iz 245. meracije, koje su se razvile na mjestima ranijih rimskih zdanja godine (ZANINOVIĆ, M. 2007., 182). različitih funkcija, a od kojih će pojedine dijelom biti zaposjednute i tijekom ranog srednjeg vijeka, ustanovljene na više položaja - 60 MARIJAN, B., 1994., 36-37. poput Bastasa, Suhače, Potočana, Podgradine, Rešetarice kod 61 MARIJAN, B., 1994., 37; MARIĆ, M., 2005a. Livna, samih Lištana i brojnih drugih (BOJANOVSKI, I., 1983.; 62 Riječ je o urni s natpisom Arri(us) Rufi(nus) veter(anus) leg(ionis) MARIĆ, M., 2005a.; 2005b.; 2005c.). I (primae) adiutricis (ŠKEGRO A., 2003., 144). 77 Kao što je navedeno Bojanovski ovaj dio prometnice datira u 63 Riječ je o spomenutom natpisu M. Nasidio Secundo... kojega je vrijeme Trajana. Uz odvojak ceste od Strupnića preko Čatrnje prvi objavio Patsch (PATSCH, K., 1906., 166). na Staretinu pronađeni su i rimski miljokazi - Maksimina Tračanina (Strupnić - Čatrnja) i Gordijana (na samoj Staretini) 64 ZANINOVIĆ, M., 2007., 184. (BOJANOVSKI, I., 1974., 128; 1983., 511, sl. 3., 516, sl. 5.). 65 ZANINOVIĆ, M., 2007., 182. 78 CASSON, L., 1994., 197-218. 66 ZANINOVIĆ, M., 2007., 184. 79 Usporedi objekt A u Ilidži s primjerima što ih navodi L. Casson. 67 AUSTIN, N. J. E., RANKOV, N. B., 1995., 195-205. Vidi PAŠALIĆ, E, 1959. i CASSON, L., 1994., 201-203. 68 AUSTIN, N. J. E., RANKOV, N. B., 1995., 196. 80 BUSULADŽIĆ, A., 2008., 173. 69 BOJANOVSKI, I., 1974., 61-62. 81 S tim u vezi iznosimo i jednu pretpostavku. Naime, ploča koja je 70 BOJANOVSKI, I., 1974., 61-62. pronađena u apsidi sjeverozapadne apsidalne prostorije vile na 71 BOJANOVSKI, I., 1988., 246; PAŠALIĆ, E., 19. Prema nalazima Prikačama, a koja se nalazila na razini temelja, te je pokrivala iz rimskog doba na Livanjskom polju, I. Bojanovski zaključuje pravilnu, pravokutnu jamu, duboku 0,80 m u kojoj su se nalazile i kako je raspored naselja morao uglavnom odgovarati današnjem. 2-3 ploče bez natpisa, mogla bi upućivati na postojanje groba u koji Kao najgušće naseljen dio polja navodi onaj između Priluke i se, s obzirom na dimenzije, mogla polagati urna s paljevinskim Livna, uključujući Male i Velike Kabliće i Suhaču (BOJANOVSKI, ostacima pokojnika. Takve su urne u velikom broju pronađene na I., 1983., 180). U Suhači je pronađeno i više urni s natpisima području Livanjskog polja. Kada bi se ta pretpostavka pokazala (BOJANOVSKI, I., 1983., 180; ZANINOVIĆ, M., 1994., 47; točnom, tada bi se pod strupničkim kasnoantičkim kompleksom ŠKEGRO, A., 2003.), te jedna opeka Artoriana (BOJANOVSKI, mogla očekivati nekropola, koja je mogla biti vezana uz neki I., 1988., 246). Također se navode i nalazi kasnoantičke grobnice antički objekt. na svod, te mogućnost postojanja ranokršćanske crkve na 82 MARIJAN, B., 2000.

Literatura

ARCE, J., 1997a. - Javier Arce, Emperadores, palacios y BOJANOVSKI, I., 1983. - Ivo Bojanovski, Livanjsko polje villae, Antiquité Tardive 5, Brepols, 293-302. u kasnoantičko doba, u: Arheološka problematika zapadne ARCE, J., 1997b. - Javier Arce, Otium et negotium: the Bosne, Zbornik ADBiH, Sarajevo, 179-191. great estates 4th-7th. century, u: The Transformation of the BOJANOVSKI, I., 1988. - Ivo Bojanovski, Bosna i Roman World, A.D. 400-900, (ur.) Leslie Webster, Michelle Hercegovina u antičko doba, Centar za balkanološka P. Brown, Berkley, 19-32. ispitivanja Akademije znanosti i umjetnosti BiH, Sarajevo. AUSTIN, N. J. E., RANKOV, N. B., 1995. - Norman J. BRUKNER, O., 1988. - Olga Brukner, Sremska Mitrovica/ Austin, Boris N. Rankov, Exploratio: military and political Livade, Villa Rustica, Arheološki pregled, 28, Beograd, 113-118. intelligence in the Roman world from the Second Punic War BUSULADŽIĆ, A., 2008. - Adnan Busuladžić, Rimske vile to the Battle of Adrianople, Routledge, London. u Bosni i Hercegovini (doktorska disertacija), Filozofski BASLER, Đ., 1972. - Đuro Basler, Arhitektura kasnoantičkog fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. doba u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo. CASSON, L., 1994. - Lionel Casson, Travel in the Ancient World, BEGOVIĆ, V., SCHRUNK, I., 2001. - Vlasta Begović, Ivančica The John Hopkins University Press, Baltimore - London. Schrunk, Preobrazbe rimskih vila na istočnom Jadranu u CHAVARRIA ARNAU, A., 2004. - Alexandra Chavarria kasnoj antici i ranom srednjem vijeku, Prilozi Instituta za Arnau, Interpreting the Transformation of Late Roman arheologiju u Zagrebu, Vol. 18, No. 1, Zagreb, 157-172. Villa: The Case of Hispania, u: Landscapes of change: rural BEGOVIĆ, V., SCHRUNK, I., 2002. - Vlasta Begović, evolutions in late antiquity and the early Middle Ages, (ur.) Ivančica Schrunk, Rimske vile Istre i Dalmacije, I. dio: Niel Christie, Ashgate Publishing, 67-102. pregled lokaliteta, Prilozi Instituta za arheologiju u ĆURČIĆ, S., 1993. - Slobodan Ćurčić, Late-Antique Palaces: Zagrebu, Vol. 19, No. 1, Zagreb, 113-130. The Meaning of Urban Context, Ars Orientalis, 23, (ur.) BEGOVIĆ, V., SCHRUNK, I., 2003. - Vlasta Begović, Gülru Necipoglu, Ann Arbour: Department of History, Ivančica Schrunk, Rimske vile Istre i Dalmacije, II. dio: University of Michigan. Pre-Modern Islamic Palaces. tipologija vila, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, ELLIS, S. P., 2000. - Simon P. Ellis, Roman Housing, Vol. 20, No. 1, Zagreb, 95-112. Duchworth, London. BEGOVIĆ DVORŽAK, V., DVORŽAK SCHRUNK, LEIDORF, K., 1993. - Klaus Leidorf, Flugbeobachtungen I., 2004. - Vlasta Begović Dvoržak, Ivančica Dvoržak zu einigen villae rusticae in Bayern, Das archäologische Schrunk, Rimske vile u Istri i Dalmaciji III - Maritimne Jahr in Bayern 1992, Stuttgart, 111-113. vile, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 21, No. LEWIT, T., 2003. - Tamara Lewit, “Vanishing villas’: what 1, Zagreb, 86-90. happened to elite rural habitation in the West in the 5th- BIRÓ, M., 1974. - Maria Biró, Roman Villas in Pannonia, 6th c?, Journal of Roman Archaeology, 16, 260-274. Acta Archaelogica Academiae Scientiarum Hungaricae, 26, KILIĆ-MATIĆ, A., 2002. - Ana Kilić-Matić, Rimske villae Budapest, 23-57. rusticae na istočnoj jadranskoj obali, magistarski rad, BOJANOVSKI, I., 1970. - Ivo Bojanovski, Pelva i Salviae, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prilog antičkoj topografiji rimske provincije Dalmacije, MARIĆ, M., 2005a. - Marija Marić, Još jedan prilog u: Adriatica praehistorica et antiqua: Zbornik radova lociranju antičkog kultnog mjesta u selu Priluka kraj posvećen Grgi Novaku, (ur.) Vladimir Mirosavljević, Livna i pokušaj rekonstrukcije spomenika, Opuscula Duje Rendić-Miočević, Mate Suić, Izdanje JAZU, Archaeologica, Vol. 29, Zagreb, 159-171. Zagreb, 503-522. MARIĆ, M., 2005b. - Marija Marić, Rezultati arheoloških BOJANOVSKI, I., 1974. - Ivo Bojanovski, Dolabelin iskopavanja u Lištanima kraj Livna, lokalitet Podvornice sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji (Dolabellae (Bosna i Hercegovina), Obavijesti HAD-a, 1, god. XXXVII, systema viarum in provincia romana Dalmatia), Zagreb, 74-83. ANUBiH, Sarajevo. MARIĆ, M., 2005c. - Marija Marić, Nastavak sustavnog BOJANOVSKI, I., 1982. - Ivo Bojanovski, Crkvina u Suvaji arheološkog iskopavanja na lokalitetu Podvornice u kod Bosanske Dubice - carski veleposjed, Arheološki pregled, Lištanima kraj Livna, Obavijesti HAD-a, 3, god. XXXVII, 23-24, Arheološko društvo Jugoslavije, Beograd, 79-84. Zagreb, 113-120.

Tin Turković - Maja Zeman: Prilog poznavanju kasnoantičkih vila... Ars adriatica 1/2011. (9-26)

MARIJAN, B., 1994. - Boško Marijan, Jedan zanimljiv the Late Antique West, u: Recent research on the late skup arheoloških nalazišta u Livanjskom polju, u: antique countryside, (ur.) William Bowden, Luke Lavan, Livanjski kraj u povijesti, (ur.) Boško Marjan, Split - Carlos Machado, Brill, Leiden, 55-72. Livno, 31-41. SERGEJEVSKI, D., 1928. - Dimitrije Sergejevski, MARIJAN, B., 2000. - Boško Marijan, Ploče rimskih urna Rimski kameni spomenici s Glamočkog i Livanjskog na Grepcima kod Livna, Vjesnik Arheološkog muzeja u polja i iz Ribnika, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Zagrebu, 3. s., XXXII-XXXIII, Zagreb, 165-186. Hercegovini, XL/2, Sarajevo, 79-98. MARZANO, A., 2007. - Annalisa Marzano, Roman SFAMENI, C., 2006a. - Carla Sfameni, Comittenza e villas in central Italy: a social and economic history, Brill, funzioni delle vile “residenziali” tardoantiche tra fonti Leiden. archeologiche e fonti letterarie, u: Villas tardoantiguas MATIJAŠIĆ, R., 1988. - Robert Matijašić, Ageri antičkih en el Mediterraneo occideental, Anejos de AEspA, 39, kolonija Pola i Parentivm i njihova naseljenost od I. do (ur.) Alexandra Chavarria Arnau, Javier Arce i Gian Pietro Brogiolo, Consejo Superior de Investigaciones III. Stoljeća, Zagreb, Latina et Graeca, VPA. Científicas, Instituto de Historia, Departamento de MATIJAŠIĆ, R., 1998. - Robert Matijašić, Gospodarstvo Historia Ant, Madrid, 61-72. antičke Istre: arheološki ostaci kao izvori za poznavanje SFAMENI, C., 2006b. - Carla Sfameni., Ville residenziali društveno-gospodarskih odnosa u Istri u antici: (I. st. pr. Kr. nell’Italia tardoantica, Edipuglia, Bari. - III. st. posl. Kr.), Pula, Zavičajna naklada “Žakan Juri”. SMITH, E. B., 1956. - Earl Baldwin Smith, Architectural McKAY, A. G., 1975. - Alexander G. Mckay, Houses, Symbolism of Imperial Rome and the Middle Ages, Villas and Palaces in the Roman World, The John Hopkins Princeton University Press, London. University Press, Baltimore - London. SUIĆ, M., 1996. - Mate Suić, Arheološka istraživanja u MOCSY, A., 1974. - András Mocsy, Pannonia and Upper Mulinama na otoku Ugljanu, Odabrani radovi iz starije Moesia. A History of the Middle Danube Provinces of povijesti Hrvatske, opera selecta, Arheološki muzej u the Roman Empire, Routledge & Kegan Paul, London Zadru, Zadar, 659-688. - Boston. SWOBODA, K. M, 1961. - Karl Maria Swoboda, The MULVIN, L., 2002. - Lynda Mulvin, Late Roman Villas Problem of the Iconography of Late Antique and in the Danube-Balkan Region, BAR International Series Early Mediaeval Palaces, The Journal of the Society of 1064, Oxford. Architectural Historians, Vol. 20, No. 2, 7, Cambridge, PAŠALIĆ, E., 1960. - Esad Pašalić, Antička naselja i 8-89. komunikacije u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej, SWOBODA, K. M., 1969. - Karl Maria Swoboda, Römische Sarajevo. und romanische Paläste, H. Böhlau Nachf, Wien. PATSCH, K., 1906. - Karlo Patsch, Arheološko- ŠKEGRO, A., 1991. (2005.) - Ante Škegro, Rimski epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije spomenici iz jugozapadne Bosne (slučajni nalazi), Dalmacije, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u XVIII/2, Sarajevo, 151-181. Sarajevu, 46/1991., Sarajevo, 155-174. RADIMSKY, V., 1893. - Vencel Radimsky, Rimska ŠKEGRO, A., 2003. - Ante Škegro, Rimski spomenici naseobina u Majdanu kod Varcar Vakufa, Glasnik iz Bosne i Hercegovine, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5, Sarajevo, Zagrebu, 3/XXXVI, Zagreb, 135-164. 331-341. THOMAS, E. B., 1980. - Edit B. Thomas, Villa settlements, RIPOLL, G., ARCE, J., 2000. - Gisela Ripoll i Javier The archaeology of Roman Pannonia, Akademiai Kaido, Arce, The transformation and end of Roman villae Budapest, 275-321. in the West (fourth-seventh centuries): problems and perspectives, u: Towns and their Territories between SMITH, J. T., 1997. - John Thomas Smith, Roman villas: Late Antiquity and the Early Middle Ages, (ur.) Gian a study in social structure, Routledge, London. Pietro Brogiolo, Nancy Gauthier, Neil Christie, Brill, VEŽIĆ, P., 2005. - Pavuša Vežić, Zadar na pragu Leiden-Boston-Cologne, 63-114. kršćanstva, Arheološki muzej u Zadru, Zadar. SARRIS, P., 2004. - Peter Sarris, Rehabilitating the Great WILKES, J. J., 1969. - John J. Wilkes, Dalmatia, Routledge Estate: Aristocratic property and Economic Growth in & Kegan Paul, London.

ZANINOVIĆ, M., 1994. - Marin Zaninović, Livanjsko ZANINOVIĆ, M., 2002. - Marin Zaninović, Mogorjelo polje u antici kao primjer delmatske zajednice, u: od vile do kastruma, u: Godišnjak Centra za balkanološka Livanjski kraj u povijesti, (ur.) Boško Marjan, Muzej ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i hrvatskih arheoloških spomenika, Split - Livno, 45-55. Hercegovine, 30, Sarajevo, 447-456. ZANINOVIĆ, M., 1995. - Marin Zaninović, Villae ZANINOVIĆ, M., 2007. - Marin Zaninović, Beneficiarii rusticae u pejzažu otoka i obale antičke Dalmacije, consularis na području Delmata, Prilozi instituta za Histria Antiqua, 1, Pula, 86-96. arheologiju u Zagrebu, 24, Zagreb, 181-184.

ARCE, J., 1997a. - Javier Arce, Emperadores, palacios y

villae, Antiquité Tardive 5, Brepols, 293-302.

ARCE, J., 1997b. - Javier Arce, Otium et negotium: the

great estates 4th-7th. century, u: The Transformation of the

Roman World, A.D. 400-900, (ur.) Leslie Webster, Michelle

P. Brown, Berkley, 19-32.

AUSTIN, N. J. E., RANKOV, N. B., 1995. - Norman J.

Austin, Boris N. Rankov, Exploratio: military and political

intelligence in the Roman world from the Second Punic War

to the Battle of Adrianople, Routledge, London.

BASLER, Đ., 1972. - Đuro Basler, Arhitektura kasnoantičkog

doba u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo.

BEGOVIĆ, V., SCHRUNK, I., 2001. - Vlasta Begović, Ivančica

Schrunk, Preobrazbe rimskih vila na istočnom Jadranu u

kasnoj antici i ranom srednjem vijeku, Prilozi Instituta za

arheologiju u Zagrebu, Vol. 18, No. 1, Zagreb, 157-172.

BEGOVIĆ, V., SCHRUNK, I., 2002. - Vlasta Begović,

Ivančica Schrunk, Rimske vile Istre i Dalmacije, I. dio:

pregled lokaliteta, Prilozi Instituta za arheologiju u

Zagrebu, Vol. 19, No. 1, Zagreb, 113-130.

BEGOVIĆ, V., SCHRUNK, I., 2003. - Vlasta Begović,

Ivančica Schrunk, Rimske vile Istre i Dalmacije, II. dio:

tipologija vila, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,

Vol. 20, No. 1, Zagreb, 95-112.

BEGOVIĆ DVORŽAK, V., DVORŽAK SCHRUNK,

I., 2004. - Vlasta Begović Dvoržak, Ivančica Dvoržak

Schrunk, Rimske vile u Istri i Dalmaciji III - Maritimne

vile, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 21, No.

, Zagreb, 86-90.

BIRÓ, M., 1974. - Maria Biró, Roman Villas in Pannonia,

Acta Archaelogica Academiae Scientiarum Hungaricae, 26,

Budapest, 23-57.

BOJANOVSKI, I., 1970. - Ivo Bojanovski, Pelva i Salviae,

Prilog antičkoj topografiji rimske provincije Dalmacije,

u: Adriatica praehistorica et antiqua: Zbornik radova

posvećen Grgi Novaku, (ur.) Vladimir Mirosavljević,

Duje Rendić-Miočević, Mate Suić, Izdanje JAZU,

Zagreb, 503-522.

BOJANOVSKI, I., 1974. - Ivo Bojanovski, Dolabelin

sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji (Dolabellae

systema viarum in provincia romana Dalmatia),

ANUBiH, Sarajevo.

BOJANOVSKI, I., 1982. - Ivo Bojanovski, Crkvina u Suvaji

kod Bosanske Dubice - carski veleposjed, Arheološki pregled,

-24, Arheološko društvo Jugoslavije, Beograd, 79-84.

BOJANOVSKI, I., 1983. - Ivo Bojanovski, Livanjsko polje

u kasnoantičko doba, u: Arheološka problematika zapadne

Bosne, Zbornik ADBiH, Sarajevo, 179-191.

BOJANOVSKI, I., 1988. - Ivo Bojanovski, Bosna i

Hercegovina u antičko doba, Centar za balkanološka

ispitivanja Akademije znanosti i umjetnosti BiH, Sarajevo.

BRUKNER, O., 1988. - Olga Brukner, Sremska Mitrovica/

Livade, Villa Rustica, Arheološki pregled, 28, Beograd, 113-118.

BUSULADŽIĆ, A., 2008. - Adnan Busuladžić, Rimske vile

u Bosni i Hercegovini (doktorska disertacija), Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

CASSON, L., 1994. - Lionel Casson, Travel in the Ancient World,

The John Hopkins University Press, Baltimore - London.

CHAVARRIA ARNAU, A., 2004. - Alexandra Chavarria Arnau, Interpreting the Transformation of Late Roman Villa: The Case of Hispania, u: Landscapes of change: rural evolutions in late antiquity and the early Middle Ages, (ur.) Niel Christie, Ashgate Publishing, 67-102.

ĆURČIĆ, S., 1993. - Slobodan Ćurčić, Late-Antique Palaces: The Meaning of Urban Context, Ars Orientalis, 23, (ur.) Gülru Necipoglu, Ann Arbour: Department of History, University of Michigan. Pre-Modern Islamic Palaces.

ELLIS, S. P., 2000. - Simon P. Ellis, Roman Housing, Duchworth, London.

LEIDORF, K., 1993. - Klaus Leidorf, Flugbeobachtungen zu einigen villae rusticae in Bayern, Das archäologische

Jahr in Bayern 1992, Stuttgart, 111-113.

LEWIT, T., 2003. - Tamara Lewit, “Vanishing villas’: what

happened to elite rural habitation in the West in the 5th-

th c?, Journal of Roman Archaeology, 16, 260-274.

KILIĆ-MATIĆ, A., 2002. - Ana Kilić-Matić, Rimske villae

rusticae na istočnoj jadranskoj obali, magistarski rad,

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

MARIĆ, M., 2005a. - Marija Marić, Još jedan prilog

lociranju antičkog kultnog mjesta u selu Priluka kraj

Livna i pokušaj rekonstrukcije spomenika, Opuscula

Archaeologica, Vol. 29, Zagreb, 159-171.

MARIĆ, M., 2005b. - Marija Marić, Rezultati arheoloških

iskopavanja u Lištanima kraj Livna, lokalitet Podvornice

(Bosna i Hercegovina), Obavijesti HAD-a, 1, god. XXXVII,

Zagreb, 74-83.

MARIĆ, M., 2005c. - Marija Marić, Nastavak sustavnog

arheološkog iskopavanja na lokalitetu Podvornice u

Lištanima kraj Livna, Obavijesti HAD-a, 3, god. XXXVII,

Zagreb, 113-120.

MARIJAN, B., 1994. - Boško Marijan, Jedan zanimljiv

skup arheoloških nalazišta u Livanjskom polju, u: Livanjski kraj u povijesti, (ur.) Boško Marjan, Split - Livno, 31-41.

MARIJAN, B., 2000. - Boško Marijan, Ploče rimskih urna na Grepcima kod Livna, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., XXXII-XXXIII, Zagreb, 165-186.

MARZANO, A., 2007. - Annalisa Marzano, Roman villas in central Italy: a social and economic history, Brill, Leiden.

MATIJAŠIĆ, R., 1988. - Robert Matijašić, Ageri antičkih

kolonija Pola i Parentivm i njihova naseljenost od I. do III. Stoljeća, Zagreb, Latina et Graeca, VPA.

MATIJAŠIĆ, R., 1998. - Robert Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre: arheološki ostaci kao izvori za poznavanje društveno-gospodarskih odnosa u Istri u antici: (I. st. pr. Kr.

- III. st. posl. Kr.), Pula, Zavičajna naklada “Žakan Juri”.

McKAY, A. G., 1975. - Alexander G. Mckay, Houses,

Villas and Palaces in the Roman World, The John Hopkins University Press, Baltimore - London.

MOCSY, A., 1974. - András Mocsy, Pannonia and Upper Moesia. A History of the Middle Danube Provinces of the Roman Empire, Routledge & Kegan Paul, London - Boston.

MULVIN, L., 2002. - Lynda Mulvin, Late Roman Villas in the Danube-Balkan Region, BAR International Series 1064, Oxford.

PAŠALIĆ, E., 1960. - Esad Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej, Sarajevo.

PATSCH, K., 1906. - Karlo Patsch, Arheološkoepigrafska

istraživanja povijesti rimske provincije Dalmacije, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, XVIII/2, Sarajevo, 151-181.

RADIMSKY, V., 1893. - Vencel Radimsky, Rimska naseobina u Majdanu kod Varcar Vakufa, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5, Sarajevo, 331-341.

RIPOLL, G., ARCE, J., 2000. - Gisela Ripoll i Javier Arce, The transformation and end of Roman villae in the West (fourth-seventh centuries): problems and perspectives, u: Towns and their Territories between Late Antiquity and the Early Middle Ages, (ur.) Gian

Pietro Brogiolo, Nancy Gauthier, Neil Christie, Brill, Leiden-Boston-Cologne, 63-114.

SARRIS, P., 2004. - Peter Sarris, Rehabilitating the Great

Estate: Aristocratic property and Economic Growth inthe Late Antique West, u: Recent research on the late antique countryside, (ur.) William Bowden, Luke Lavan, Carlos Machado, Brill, Leiden, 55-72.

SERGEJEVSKI, D., 1928. - Dimitrije Sergejevski, Rimski kameni spomenici s Glamočkog i Livanjskog polja i iz Ribnika, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XL/2, Sarajevo, 79-98.

SFAMENI, C., 2006a. - Carla Sfameni, Comittenza e funzioni delle vile “residenziali” tardoantiche tra fonti archeologiche e fonti letterarie, u: Villas tardoantiguas en el Mediterraneo occideental, Anejos de AEspA, 39, (ur.) Alexandra Chavarria Arnau, Javier Arce i Gian Pietro Brogiolo, Consejo Superior de Investigaciones Científicas, Instituto de Historia, Departamento de Historia Ant, Madrid, 61-72.

SFAMENI, C., 2006b. - Carla Sfameni., Ville residenziali nell’Italia tardoantica, Edipuglia, Bari.

SMITH, E. B., 1956. - Earl Baldwin Smith, Architectural

Symbolism of Imperial Rome and the Middle Ages, Princeton University Press, London.

SUIĆ, M., 1996. - Mate Suić, Arheološka istraživanja u Mulinama na otoku Ugljanu, Odabrani radovi iz starije povijesti Hrvatske, opera selecta, Arheološki muzej u Zadru, Zadar, 659-688.

SWOBODA, K. M, 1961. - Karl Maria Swoboda, The Problem of the Iconography of Late Antique and Early Mediaeval Palaces, The Journal of the Society of Architectural Historians, Vol. 20, No. 2, 7, Cambridge, 8-89.

SWOBODA, K. M., 1969. - Karl Maria Swoboda, Römische und romanische Paläste, H. Böhlau Nachf, Wien.

ŠKEGRO, A., 1991. (2005.) - Ante Škegro, Rimski spomenici iz jugozapadne Bosne (slučajni nalazi), Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 46/1991., Sarajevo, 155-174.

ŠKEGRO, A., 2003. - Ante Škegro, Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3/XXXVI, Zagreb, 135-164.

THOMAS, E. B., 1980. - Edit B. Thomas, Villa settlements,

The archaeology of Roman Pannonia, Akademiai Kaido, Budapest, 275-321.

SMITH, J. T., 1997. - John Thomas Smith, Roman villas: a study in social structure, Routledge, London.

VEŽIĆ, P., 2005. - Pavuša Vežić, Zadar na pragu kršćanstva, Arheološki muzej u Zadru, Zadar.

WILKES, J. J., 1969. - John J. Wilkes, Dalmatia, Routledge & Kegan Paul, London.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 21

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.