##plugins.themes.oapBasic.skip##
Tidskrift för adriatisk konsthistoria Sök

Intaljo s rta Ploče u svjetlu novih saznanja

DOI 10.15291/ars.2752

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol 8 (2018)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Anita Travčić
Tijekom arheoloških istraživanja na rtu Ploči od 1996. do 1998., pronađeni su uz keramiku i brojni osobni predmeti, između ostalog i osam gema. Jedna od njih, po izvedbi intaljo, izrađena je od karneola i ovalnog je oblika, a u nedostatku analogija dosad je interpretirana kao „vrlo stilizirana Himera”. Članak donosi nove spoznaje koje se prvenstveno temelje na stilskoj analizi i ikonografskoj reinterpretaciji. Analizom je redefinirano porijeklo intalja pa se umjesto dosadašnje pretpostavke o radu egipatske provenijencije, određuje njegovo srednje italsko porijeklo. Predložena je nova datacija, smještajući ga u 2. st. pr. Kr., a dopunjena je i pretpostavka o grčkim pomorcima kao posjetiteljima Diomedova svetišta, točnije, o stanovnicima Velike Grčke kao njegovim mogućim korisnicima.
rt Ploča (Punta Planka), Diomedovo svetište, gema, intaljo, ikonografski motiv koze
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Abstract
  2. BILJEŠKE

1. / 1a . pr. Kr.13 Tu su i crnofiguralni kiliks majstora Eucheirosa (?) iz provincije Vulci (550. Položaj rta Ploča u odnosu na pr. Kr.), danas u londonskom British Museumu i crvenofiguralna vaza iz njujorškog istočnu i zapadnu obalu Jadrana (lijevo) te snimka lokaliteta iz Metropolitan Museuma koja se pripisuje tzv. Ixion slikaru (330. – 310. pr. Kr.).14 zraka (desno), (izvor: MIŠE- Na svima se ponavlja identičan ikonografski koncept lavlje glave i zmijskog repa ŠEŠELJ, 2007., str. 1; http:// te glave koze koja izvire iz vrata, uz minimalne otklone u impostaciji i kompoziciji.15 loverogoznica.eu/hr/crkvica-sv- Najčešće reproducirani prikaz Himere svakako je brončana skulptura iz Arezza ivana-trogirskog/, 28.3.2017.) koja se čuva u Museo Archeologico Nazionale di Firenze, a datira oko 400. pr. Kr.16 The position of Cape Ploča Nešto je stariji pak plitki reljef od terakote iz londonskog British Museuma, pro- with regard to the Eastern and Western Adriatic (left) and an nađen na otoku Melu, a prikazuje Belerofonta kako ubija neman.17 Iako navedeni areal photograph of the locality prikazi ne odgovaraju u potpunosti opisima pisanih povijesnih izvora, svjedočanstvo (right) su njihove interpretacije i prilagodbe likovnom jeziku. Osim u slikarstvu i skulpturi isti se prikaz ponavlja i u malom formatu, npr. na novcu. Sikionski srebrnjak Ahejske lige (400. – 300. pr. Kr.) idealan je primjer prika- za Himere na aversu,18 a preko novca navedeni se motiv proširio i na geme. London- ski British Museum, osim već spomenutog etrurskog skarabeja, čuva nekoliko intalja s ovom nemani koji jasno ističu razlike u odnosu na ulomak s rta Ploča.19 No, ako na spomenutom dalmatinskom primjeru nije prikaza Himera – jasni ikonografski koncept dvoglave nemani očito se ne poklapa s našim intaljom – po- stavlja se pitanje što je zaista prikazano. Tri intalja iz bečkog Kunsthistorisches Museuma mogla bi ponuditi analogije za eventualno ikonografsko rješenje. Naime, ondje se čuvaju geme s identičnim prika- zom životinje u raskoraku (sl. 3).20 Na svim primjerima – na onim bečkim i našem s rta Ploče – životinja ponavlja kompoziciju: spuštene stražnje noge koje dodiruju liniju tla dok su prednje vinute u zrak. Dosadašnja interpretacija prikaza s rta Ploče, istak s kružnim završetkom, defi- niran je kao „treća prednja noga”.21 Na prvi pogled krug zaista zbunjuje i navodi na pomisao viška ekstremiteta, iz čega očito proizlazi pretpostavka o dvoglavom stvore- nju. Međutim, obratimo li pozornost na način oblikovanja triju istaka, vidjet ćemo da su dva oštrih završetaka, dok treći na kraju ima kružni dodatak.

2. / 2a. Prikaz intalja s rta Ploče (gore) i skarabej s prikazom Himere, 1,1 x 0,9 cm, karneol, 4. st. pr. Kr. (dolje), (izvori: Fotodokumentacija Muzeja grada Šibenika; BM, Mus. Numb.1856,1226.1569) Intaglio from Cape Ploča (top) and the scarabeus with a chimera, 1.1 x 0.9 cm, carnelian, 4th c. BC (bottom)

Identično oblikovanje ponavlja se na intaljama iz bečkog Kunsthistorisches Mu- seuma pa je moguće zaključiti da se ne radi o slučajnosti ili majstorovu neznanju, već da je to uvriježeni način prikazivanja iz čega proizlazi diferenciranje različitih di- jelova tijela. Pri tom je bitno obratiti pozornost na ikonografsku interpretaciju beč- kih primjera. Naime, u opisu bečkih intalja jasno piše kako se radi o životinji u trku. Uzmemo li takav oblikovni koncept u obzir i usporedimo ga s našim primjerom s rta Ploče jasno je da ono što je dosad interpretirano kao treća prednja noga, nije ništa drugo nego stilizirani prikaz njuške, a pretpostavljena Himera, jednostavan motiv koze ili jarca, kao što je to slučaj na bečkim intaljama. 22 Motiv koze nije rijedak u antičkoj umjetnosti. Povijesni izvori spominju tu kori- snu životinju i sve njene prednosti u odnosu na ovcu, ističući iznimno cijenjen sir od kozjeg mlijeka, kao i vunu.23 U mitologiji ona zauzima posebno mjesto. Poznata je koza Amaltea koja je othranila Zeusa na Kreti.24 Rog obilja (lat. cornucopia) na- stao je također prema kozjem rogu.25 Satiri kao Dionizovi pratitelji prikazivali su se

3. Tri intalja s motivom životinje u trku, Beč, Kunsthistorisches Museum, kalcedon, kalcedon, karneol, 2. st. pr. Kr. (izvor: ZWIERLEIN-DIEHL, 1973., sv. 1, str. 72 i sl., br. 138 – 140) Three intaglios with the running animal, Vienna, Kunsthistorisches Museum, chalcedony, chalcedony, and carnelian, 2nd c. BC.

najčešće kao bića s kozjim nogama i ljudskim trupom.26 Koza je simbol majčinstva, ali i požude, dok je jarac znak muškosti, plodnosti i obnavljanja života i kao takav bio je česta žrtva bogu Dionizu.27 Kao motiv kozu često susrećemo kako na grčkim skulpturama, tako i na vazama i gemama.28 Antički gradovi Issa i Pharos kovali su vlastiti novac s motivom koze na reversu, a rimska umjetnost obično ih prikazuje u bukoličkom okruženju, na sarkofazima, nadgrobnim spomenicima ili u vidu jantar- nih figura i privjesaka koji se koriste kao grobni prilozi.29

***

Intaljo s rta Ploče dosad je pripisivan helenističkom stilu egipatske provenijencije. Očito je da su kružni rezovi ključni za formiranje stilskih specifičnosti tog intalja. Kao nositelji forme tvore torzo i glavu, dok se paralelni, tanki rezovi, oštrih završeta- ka koriste za ekstremitete i detalje, npr. rogove.

Gemarius M. Seitz (1895. – 1988.) prikazao je jedanaest najčešćih tipova svrdla primjenjivanih na kristalima (sl. 4).30 Na temelju komparacije tipologije svrdla s tipom reza na našem primjeru možemo prepoznati najmanje dva tipa alata ko- rištena za izradu ovog prikaza – jedan manji i oštriji, tzv. kazaljka u obliku diska (njem Flachperlzeiger – sl. 4a) te drugi veći i obliji alat, tzv. kuglasta kazaljka (njem. Rundperlzeiger, fran. bouterolle – sl. 4f).31 Navedena pretpostavka proizlazi i iz či- njenice da svrdlo kuglastog završetka nije u stanju izvesti oštre rezove kakvima su oblikovani rogovi. Nadalje, detalji kružnoga oblikovanja njuške sugeriraju korištenje i trećeg alata, također kuglastog profila samo manjih dimenzija od onog kojim je oblikovan torzo. Primjećujemo to na etrurskom skarabeju s prikazom Himere iz British Museuma, kao i na primjeru intalja iz bečkog Kusthistorisches Museuma.32 Moguće da su na sva tri primjera korištene tri alatke: jedna kazaljka u obliku diska (njem. Flachperl- zeiger) i dvije kuglaste kazaljke (njem. Rundperlzeiger) samo različitih dimenzija.33 Sve navedeno proizlazi iz analize prostim okom, dok bi mikroskopske snimke mogle pokazati više.34 4. Različite vrste kazaljki i njihovi Razvidno je da se stil intalja s rta Ploče gradi na velikim kružnim formama koje otisci. Crtež Josefa Welzela tvore osnovne obrisne linije te na oštrim rezovima u kombinaciji s točkastim moti- prema nacrtu gemariusa Martina vima za detalje. Prema M. Maaskant-Kleibrink – koja je prepoznala nekoliko osnov- Seitza. U krugovima izdvojeni nih stilskih grupa s obzirom na način oblikovanja motiva – stilske karakteristike su Rundperlzeiger (lijevo) i Flachperlzeiger (desno), (izvor: jasno upućuju na pripadnost tzv. stilu po uzoru na a globolo.35 Karakteristike tog stila ZWIERLEIN DIEHL, 2008., su i naglašena konveksnost kristala, što se ponavlja i na primjeru s rta Ploče.36 str. 19) Ista autorica ističe kako izrazito konveksne forme intalja porijeklo imaju u sred- Various pointers and their njoj Italiji, dok za gore spomenute stilske odlike tvrdi da su karakteristične za sje- offprint. Drawing by Josef Welzel vernu Italiju.37 according to the gemarius of S obzirom da identične primjere nalazimo na sjeveru i u središnjoj Italiji, inter- Martin Seitz. The circles contain a Rundperlzeiger (left) and a pretacija je otežana, no primjeri iz Ornavassa mogu pomoći pri datiranju. Ondje je Flachperlzeiger (right) pronađen novčić datiran oko 100. pr. Kr. i uz njega intaljo koji se može pripisati ovoj

stilskoj grupi, što čitav nalaz smješta u 2. st. pr. Kr. Drugi neovisan izvor, koji potvr- đuje dataciju, stilski je blizak intaljo pronađen unutar željeznog prstena koji prema M. Henigovoj tipologiji prstenja jasno pripada 2. st. pr. Kr.38 Stoga je, s obzirom na stilske analogije, moguće suziti i izvornu dataciju intalja s rta Ploče na 2. st. pr. Kr. Pri tom, veze s etrurskim a globolo stilom dopuštaju širenje datacije u 3. st.pr. Kr.39 S druge strane, takva je datacija prekasna za ovakav stilski prikaz, s obzirom da u to vrijeme već jasno nastupaju nove forme puno oštrijih obli- ka npr. oštri stil (eng. Republican Wheel Style), stil plitkih dugmastih rezova (eng. Republican Flat Bouterolle Style), carski klasicizirajući stil (eng. Imperial Classicizing Style) i drugih.40 Također, veze s Italijom izazivaju sumnju u dosadašnju pretpostavku o radionici egipatske provenijencije. Radioničko porijeklo očito treba tražiti u Italiji.

***

Istraživanje je tako moguće zaključiti s nekoliko novih spoznaja. Detaljna ikono- grafska i stilska analiza, utemeljena na vjerodostojnim analogijama, pruža dovoljno podataka za reinterpretaciju intalja s rta Ploče. Umjesto stilizirane Himere jasno je da je riječ o motivu koze koji pokazuje sve bitne oznake stila po uzoru na a globolo čije porijeklo očito treba tražiti u radionicama italske, a ne egipatske provenijencije. Dosadašnju široku dataciju moguće je također redefinirati, smještajući je u 2. st. pr. Kr. Rekapituliramo li pak funkciju ovih sitnih predmeta, tj. njihovu namjenu i svrhu u kontekstu svetišta na rtu Ploči, moguće je reći nešto više i o njegovim korisnicima. Naime, geme su se koristile u najrazličitije svrhe, npr. kao ukras i znak prestiža pa su mogle biti sastavni dio ženske nošnje ili vojne odore. Isticala se i njihova funk- cija pečatnjaka. Kao amulet ili predmeti magijskog karaktera štitile su pak od uroka, donosile sreću, a svoju primjenu našle su i u ritualima liječenja. Osim povijesnih izvora koji nam govore o spomenutoj funkciji gema, važan je i kontekst nalaza koji često nadopunjuje znanja o njihovoj namjeni. Veliki broj primjera pronađen je unutar grobova ili nekropola i govore o važnosti gema u kontekstu zagrobnog života. Pronalazimo ih također u okviru naselja, ali i u svetištima, s tim da su potonji pak najrjeđi i vjerojatno su imali ulogu zavjetnog dara.41 Intaljo s rta Ploče upravo je jedan iz rijetke kategorije primjera pronađenih u sklopu Diomedova svetišta i može se pretpostaviti je da je služio kao doron, tj. za- vjetni dar.42 Osobni predmeti koji su se polagali u svetište kao zalog ili po uslišenju molitve, bili su od velikog simboličnog značenja za pojedinca.43 Prema dosadašnjim istraživanjima svetište je povezivano s grčkim pomorcima. Takva interpretacija prvenstveno proizlazi iz grčkih natpisa na keramičkim posuda- ma dalmatinske provenijencije, zbog čega se pretpostavlja da su osnivači svetišta bili lokalni Grci.44 U vremenu njegova nastanka samo su dvije grčke kolonije na istočnoj obali Jadrana: Issa i Pharos. Isejci su posjedovali mornaricu i osnovali su dvije nase- obine na kopnu: Tragurion i Epetion te jednu na istočnoj obali otoka Korčule nedale- ko današnje Lumbarde.45 Također, njihova keramika pronađena je u Istri i sjevernoj Dalmaciji što svjedoči o distribuciji i razvijenoj plovidbi. Budući da je rt Ploča u neposrednoj blizini Visa i čak vidljiv s otoka logično je pretpostaviti da su Isejci, kao gospodari akvatorija između Visa i rta Ploče, ujedno i osnivači Diomedova svetišta na tom lokalitetu.46 Međutim, bez obzira radilo se o Isi (Issa) ili Faru (Pharos), osnivač svetišta grčka je kolonija koja je sigurno održavala veze s drugim grčkim kolonijama duž Medite- rana. U tom kontekstu zanimljivi su zavjetni darovi jer nam nude mogućnost even- tualne rekonstrukcije plovnog puta grčkih kolonista s istočne obale Jadrana i obrnu- to. Iako je većina ondje pronađene keramike domaće proizvodnje, po nekolicini pre-

poznatih primjera potvrđene su i veze sa zapadnom obalom Jadrana, s Albanijom, a ima i primjera iz Male Azije. Novac pak potječe s različitih dijelova Sredozemlja: iz zapadne Grčke, iz Italije i sjeverne Afrike.47 L. Šešelj stoga pretpostavlja da su za- vjetni darovi u svojoj osnovi i svjedočanstvo posjećivanih pomorskih destinacija.48 Ako u tom kontekstu sagledamo intaljo s motivom koze s rta Ploče, očito je, da je mogao biti dokaz uspješnog putovanja u srednju ili južnu Italiju. Tome u prilog ide i činjenica da je Velika Grčka (Magna Graecia) oduvijek njegovala izravne veze sa svojim kolonijama. Diodor Sikulski, opisujući osnivanje Fara (Pharos), navodi kako su Parani poslali svoje koloniste da nasele otok na Jadranu, i to po uzoru na Dio- nijzija Sirakuškog koji je nekoliko godina ranije uz pomoć svojih izaslanika na isti način osnovao grad na istočnoj obali Jadrana pod imenom Lissus.49 Osim toga, Issa je prema Pseudo Skimnu i Pseudo Skilaku sirakuška kolonija i vrlo je vjerojatno da su kolonije kao takve održavale veze sa svojim osnivačem tijekom dužeg perioda postojanja uslijed kojeg je posrednim putem jedna intalja poput naše mogla dospjeti i na rt Ploču.50 Postavlja se konačno pitanje, je li naš primjerak kupljen u Velikoj Grčkoj i polo- žen kao zavjetni dar po povratku kući, ili je pak riječ o Grcima iz spomenutog kraja koji su ga u proputovanju položili kao zalog za sretni prelazak s jedne na drugu stranu Jadrana? Naime, strujanja koja su bila opasna na ovom području, te Liburni poznati po talasokraciji i čestim sukobima s Grcima, činili su ovo područje vrlo opasnim za plovidbu, zbog čega su se intalje sigurno postavljale u svetišta i kao zalog prije odlaska na put, ali i kao zahvala za uslišenje molitve po izvršenom zadatku.51 Također, treba uzeti u obzir da su se intalji kao izuzetno mali predmeti lako pre- nosili pa je vlasnik ulomka s rta Ploče mogao doći u posjed ovakvog primjera na razne načine – trgovinom, nasljeđem, ili drugim putem pa pitanje kojim putem je intaljo italske provenijencije dospio na rt Ploče, za sada ostaje na pretpostavkama koje bi trebala učvrstiti buduća istraživanja.

BILJEŠKE

1 Više o položaju rta, konfiguraciji terena i utjecaju vjetrova u: JO- 8 LUCIJANA ŠEŠELJ (bilj. 1), 351. SIP ROGLIĆ, Geografija Hrvatske 6 (južno Hrvatsko primorje), 9 Najraniji prikazi Himere vezuju se uz protokorintske vaze. Datira Zagreb, 1974., 10; MARIN ZANINOVIĆ, Zemljopisno-povije- oko 680. pr. Kr. i odnosi se na fragmentirani keramički ulomak sni položaj luka Parentija i Nezakcija, u: Histria Archeologica, 36 s Aetosa, dok nešto mlađi protokorintski aribalos iz Museum of (2005.), 117; LUCIJANA ŠEŠELJ, PROMUNTURIUM DIOME- Fine Arts u Bostonu za sada slovi kao najstariji cjeloviti prikaz DIS: svetište na rtu Ploča i jadranska pomorska trgovina u heleni- Himere i datira oko 670.-650. pr. Kr. Vidi više o pojavi motiva i stičkom razdoblju, doktorska disertacija, Zadar, 2009., 11-17. njegovom razvoju u umjetnosti u: MARILYN LOW SCHMITT, 2 Više o važnosti Hiličkog poluotoka, njegovom porijeklu i vezi s Bellerophon and the Chimera in Archaic Greek Art, u: American Diomedom u: RADOSLAV KATIČIĆ, Illyricum mythologicum, Journal of Archeology, 70.4 (1966.), 341-347. Zagreb, 1995., 333 - 399; SLOBODAN ČAČE, Plinije o otocima 10 JAMES HALL, Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb, 1998., južne Liburnije (Nat. hist. 3, 140-141 i 152), u: Radovi Filozofskog 28-29; PEDRO OLALLA, Mitološki atlas Grčke, Zagreb, 2007., 90- fakulteta u Zadru, 34 (21), 1995., 11-46; SLOBODAN ČAČE, Ja- 93; KATHLEEN N. DALY - MARIAN RENGEL, Greek and Ro- dranski otoci u Pseudo Skimnovoj Periegezi: dvije napomene, u: man Mythology, A to Z, New York, 2009., 36. Miscellanea Hadriatica et Mediterranea, 2 (1), 2017., 9-23; RO- BERT MATIJAŠIĆ, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara 11 Hom., Ili., 6.177-183. Dioklecijana, Zagreb, 2009., 52. 12 Usp. Hes., Th., 319-324. 3 Usp. Plin., N.h., 3.141.; Prijevod prema: TOMISLAV MOKRO- 13 Protokorintski aribalos čuva se u bostonskom Museum of Fine VIĆ, Kult grčkog heroja Diomeda na istočnoj obali Jadrana, magi- Arts pod inventarnim brojem MFA, Accession number: 95.10. starski rad, Zagreb, 2013., str. 55. 14 MET, Acc.Num. 06.1021.240; BM, Mus. Numb. 1847,0806.44. 4 IVAN LUČIĆ, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, (prev. B. Kun- 15 LOW SCHMITT (bilj. 9), 341-347. tić-Makvić), Zagreb, 1986., 157, 163, 201, 207.; LUCIJANA ŠE- 16 HOPE B. WERNESS, Continuum Encyclopedia of Animal Symbo- ŠELJ (bilj. 1), 1; TOMISLAV MOKROVIĆ (bilj. 2), 55. lism in World Art, New York, 2003., 230.; STEVEN L. TUCK, A 5 SLOBODAN ČAČE – BRANKO KIRIGIN, Archaeological Evi- History of Roman art, Malden-Oxford, 2015., 69. dence for the Cult of Diomedes in the Adriatic, u: Hesperia, 9 17 BM, Mus. Numb. 1842,0728.1135. (1998.), 63-110; SINIŠA BILIĆ-DUJMUŠIĆ, The archaeological excavations on Cape Ploča (Promunturium Diomedis), u: Grčki 18 BM, Mus.Numb. 1871,1202.2 utjecaj na istočnoj obali Jadrana. Zbornik radova sa znanstvenog 19 Intaljo s rta Ploče usporediv je s primjerima iz The British Mu- skupa održanog 24. do 26. rujna 1998. godine u Splitu, (ur. Nenad seuma: BM, Mus. Numb. 1856,1226.1569; BM, Mus. Numb. Cambi, Slobodan Čače, Branko Kirigin), Split, 2002., 485-497; 1923,0401.707; BM, Mus. Numb. 1921,0711.5. SLOBODAN ČAČE – LUCIJANA ŠEŠELJ, Finds from the sanctu- 20 ERIKA ZWIERLEIN-DIEHL, Die antiken Gemmen des Kunsthi- ary of Diomedes on Cape Ploča: new contributions to the discu- storischen Museums Wien, sv. I, München, 1973., 72, br. 138 (kal- ssion of Hellenistic period on the east Adriatic, u: Illyrica antiqua, cedon, 2.st.pr.Kr.); br. 139 (kalcedon, 2.st.pr.Kr.); br. 140 (karneol, Ob honorem Duje Rendić-Miočević, Radovi s međunarodnog skupa 2.st.n.e.). o problemima antičke arheologije, Zagreb, 6.-8. XI. 2003., (gl. ur. Mirjana Sanader), Zagreb, 2005., 163-186.; SINIŠA BILIĆ-DUJ- 21 LUCIJANA ŠEŠELJ (bilj. 1), 351. MUŠIĆ, Excavations at cape Ploča near Šibenik, Croatia., u: Hespe- 22 Gema s Punta Planke usporediva je s primjerima objavljenim u: ria, 18 (2004.), 123-140.; MAJA BONAČIĆ MANDINIĆ, The coin ERIKA ZWIERLEIN-DIEHL (bilj. 20), 72, br. 138 (kalcedon, 2.st. finds at Ploča promontory, u: Hesperia, 18 – I Greci in Adriatico, pr.Kr.) i br. 139 (kalcedon, 2.st.pr.Kr.). 2. Zbornik međunarodnog znanstvenog skupa 21. – 24. listopada 23 Usp. Arist., Hist., 2.1.20; 2.1.21., i dr.; JELENA JOVANOVIĆ – 1999., (ur. C. Cardinali – V. Purcaro – F. Uttoveggio), Roma, 2004., DALIBOR VLADOVIĆ, Sisavci, u: Monumenta & Animalia (ka- 151-161.; Branko Kirigin, The begining of Promunturium Diome- talog izložbe), (ur. Hanja Anić), Split, 2015., 18. dis, u: Hesperia, 18 - I Greci in Adriatico, 2. Zbornik međunarodnog znanstvenog skupa 21. – 24. listopada 1999., (ur. C. Cardinali – V. 24 JAMES HALL (bilj. 10), 145, 164; PEDRO OLALLA (bilj. 10), 87, Purcaro – F. Uttoveggio), Roma, 2004., 141-150.; LUCIJANA ŠE- 285; KATHLEEN N. DALY – MARIAN RENGEL (bilj. 10), 31. ŠELJ (bilj. 1), 18-34; TOMISLAV MOKROVIĆ (bilj. 2), 83-88. 25 Različita su tumačenja nastanka roga obilja. Prema jednima riječ 6 LUCIJANA ŠEŠELJ (bilj. 1). je o rogu koze Amaltee koje je othranila Zeusa, drugi tumače da je to rog Aheloja kojeg je Heraklo iščupao prilikom bitke i dao 7 Preostalih osam gema s rta Ploče ističu se raznim antropomor- ga Najadama da napune plodovima. Usp. Ovid., Fasti., 5.111-130; fnim, zoomorfnim i fitomorfnim motivima. Među prikazima dva Apol., Lib., 1.1.7.; Ovid., Met., 9.87-92; PEDRO OLALLA (bilj. su muška kraljevska portreta od kojih je jedan na staklenoj gemi. 10), 87. Pretpostavlja se da je riječ o portretu Aleksandra Velikog, dok je drugi blizak seleukidskim portretima na nepoznatom kristalu i da- 26 JAMES HALL (bilj. 10), 298. nas se vodi kao izgubljen. Na jaspisu ili žutom karneolu prikazan je 27 VESNA ČULINOVIĆ-KONSTANTINOVIĆ, Životinje u narod- pak konj, dok je na oniksu motiv čaplje. Narančasti karneol ističe nim vjerovanjima, u: Kulturna Animalistika, Zbornik radova sa se motivom vinove loze i grozda, a pronađene su i dvije geme bez znanstvenog skupa 29. rujna 1998., (ur. N. Cambi – N. Visković), prikaza od staklene paste. LUCIJANA ŠEŠELJ (bilj. 1), 349-352. Split, 1998., 167.

28 JELENA JOVANOVIĆ – DALIBOR VLADOVIĆ (bilj. 23), 18. ranim rezovima motiva, što prikazu daje dodatnu draž. Ugleda- 29 JAMES HALL (bilj. 10), 164.; JELENA JOVANOVIĆ – DALIBOR njem na ovaj stil razvio se nešto kasnije stil po uzoru na a globolo. VLADOVIĆ (bilj. 23), 18 i sl. PETER ZAZOFF (bilj. 36), 241-247. 30 ERIKA ZWIERLEIN-DIEHL, Magie der Steine. Die antiken Pruk- 40 MARIANNE MAASKANT-KLEIBRINK (bilj. 35), 154-247. kameen im Kunsthistorischen Museum, München, 2008., 19 i sl. 41 IVA KAIĆ, Rimski svijet u malome. Geme kao svjedočanstvo sva- 31 Nekoliko je tipova svrdla prema M. Seitzu. Svrdlo kuglastog za- kodnevnog života, doktorska disertacija, Zagreb, 2013., 13-20. vršetka koje ostavlja točkaste otiske ili široke rezove oblih završe- 42 Uz intaljo s rta Ploče, jedna od rijetkih gema pronađenih u okviru taka, naziva se Rundperlzeiger (njem.) ili bouterolle (fran.), dok se svetišta svakako je i staklena kameja iz naronitanskog Auguste- svrdlo koje ima završetak u obliku diska stvara uske rezove i oval- uma. Više o kameji u: ZRINKA BULJEVIĆ, Staklena kameja s ne otiske, naziva Flachperlzeiger. Više o različitim vrstama svrdla Livijinim portretom, u: Augusteum Narone (katalog izložbe), (ur. u: ERIKA ZWIERLEIN-DIEHL (bilj. 30), 19. E. Marin), Split, 2004., str. 54-55. 32 Pri tome se misli na intaljo iz bečkog Kunsthiostorisches Museu- 43 Više o ostalim predmetima pronađenim na rtu Ploči te njihovoj ma označen kataloškim brojem 139. podjeli u kategorije: LUCIJANA ŠEŠELJ, Antička pomorska sveti- 33 Poznato je da su gemariusi u izradi gema koristili iste alatke razli- šta: Promunturium Diomedis, u: Histria Antiqua, 21 (2012.), 360. čitih veličina. ERIKA ZWIERLEIN-DIEHL (bilj. 30), 19. 44 S obzirom na potvrđenu lokalnu produkciju istražene keramike 34 Više o mikroskopskim analizama intalja u: MARIANNE MAA- pretpostavlja se da su Diomedovo svetište osnovali isejski Grci. SKANT-KLEIBRINK, The Microscope and Roman Republican LUCIJANA ŠEŠELJ (bilj. 1), 636-638. Gem Engraving, u: PACT, 23 (1989.), 189-204. 45 SLOBODAN ČAČE, Prilozi raspravi o osnivanju grčkih naseobi- 35 MARIANNE MAASKANT-KLEIBRINK, Catalogue of the Engraved na na Jadranu u 4. stoljeću pr. Kr., u: Radovi Filozofskog fakulteta Gems in the Royal Coin Cabinet the Hague, Haag, 1978., 105-108. u Zadru, 33 (20), 1994., 35-54.; ROBERT MATIJAŠIĆ (bilj. 2), 73. 36 Polukuglasti presjek intalja čija je jedna strana ravna, a druga izra- 46 LUCIJANA ŠEŠELJ (bilj. 1), 636 – 638. zito konveksna, porijeklo vuče iz etrurskih skarabeja. Više o stilu 47 LUCIJANA ŠEŠELJ (bilj. 1), 635-638. a globolo u: PETER ZAZOFF, Die antiken Gemmen, München, 48 Ta se pretpostavka temelji prvenstveno na analizi novca. LUCIJA- 1983., 241-247. NA ŠEŠELJ (bilj. 1), 635. 37 Stil po uzoru na a globolo porijeklo vuče iz prethodnika, tzv. a 49 Usp. Dio., Lib.Hist., 15.13.1-5.; JOHN JOSEPH WILKES, Dalma- globolo stila. Iako je A. Furtwängler pokušao uspostaviti tezu o tia, London, 1969., 9 i sl. Treba napomenuti da još uvijek postoje srednjetalijanskom porijeklu takvih intalja, očiti dokazi kao što su dvojbe misli li Diodor Sikulski u svom tekstu na Lissus ili na Issu. evolucija motiva proizašla iz etrurskih formi – nedvojbeno potvr- Za interpretaciju Isse vidi: GRGA NOVAK, Die kolonisatorische đuju tezu o etrurskom porijeklu, što je zastupao već J.J. Winckel- Tätigkeit Dionysios des älteren in der Adria, u: Serta Hoffelleria- mann. Karakteristike a globolo stila su naglašeno kuglasto građeni na. Viestnik Hrvatskog arheološkog društva, 1937.-1940., 18-21. motivi te kontrast matiranih rezova i snažno polirane površine 50 Za potvrdu Isse kao sirakuške kolonije vidi: Pseud.Skim., C.e., prikaza. Više o eturskim skarabejima i a globolo stilu u: PETER 405; SLOBODAN ČAČE (bilj. 2, 2017.), 14; MILJENKO SOLA- ZAZOFF (bilj. 36), 214-260. RIĆ – NIKOLA SOLARIĆ, Lumbarda Psephisma, the Oldest 38 MARIANNE MAASKANT-KLEIRBINK (bilj. 35), 105; MAR- Document about the Division of Land Parcels in Croatia from TIN HENIG, A Corpus of Roman Engraved Gemstones from the Beginning of the 4th or 3rd Century BC, u: Kartografija i geoin- British Sides, u: British Archeological Research, 8 (1974.), Fig. I formacije, 8 (12), 2009., 87; BRANIMIR GABRIČEVIĆ, Antički type I, 223. spomenici otoka Visa, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39 A globolo stil tipičan je dekorativni stil prisutan na etrurskim 17 (1), 1969., 10.; JOHN JOSEPH WILKES (bilj. 49), 10. skarabejima između 400. i 100. pr. Kr. Karakteriziraju ga izrazito 51 Vidi više o Liburnima u: ANAMARIJA KURILIĆ, Ususret Li- kuglaste forme prikaza i duboki rezovi, tj. brazde kojim se gradi burnima, Zadar, 2008., 14; JOHN JOSEPH WILKES, Iliri, Split, motiv. Visoki sjaj snažno polirane površine u kontrastu je s mati- 2001., 112 i sl.

Liknande artiklar

41-50 av 83

Du kanske också starta en avancerad sökning efter liknande artiklar för den här artikeln.