Painter Marko Rašica (1883-1963) from Dubrovnik was enlisted in 1915 and transferred to Bosnia, to the region of Derventa. Later that year, he organized a humanitarian exhibition in Herceg Novi (Montenegro) and another one in Dubrovnik in 1916, when he also won the competition for the Lovćen monument. In 1917, he organized his third humanitarian retrospective exhibition. On that occasion, he met dr. Iso Kršnjavi, who arranged for him to teach at the School of Crafts and obtain a number of sacral commissions in the following years. In 1918, Rašica was released from the army. The author of this study has used newly discovered archival data from various collections to shed light on the time Rašica spent in the Austro-Hungarian army, his activity during World War I, and the impact of his meeting with dr. Iso Kršnjavi on his postwar career.
1. Marko Rašica, Portret muškarca, 1915., privatno vlasništvo, Dubrovnik 2. Marko Rašica, Portret mladića, 1915., privatno vlasništvo, Dubrovnik (foto: D. Vrbica) (foto: D. Vrbica) Marko Rašica, Portrait of a Man, 1915., private collection, Dubrovnik Marko Rašica, Portrait of a Young Man, 1915., private collection, Dubrovnik
graha svaki po šalju, a i dvije pa grizi i jedji. Nije sme- cu i povedu u Derventu u bolnicu. Na putu nas sastane talo što je grah bio malo potvrđi, išlo je u tek, čak sam i štapski liječnik Zahu (zub!) koji je bio više kučak nego ja s mojim čirevima kušao, pa što Bog da i sreća junač- zub! ‘Što je tomu vragu?’ – zapita moje nosače? Kažu ka. Konačno stigosno u Doboj, a raja se razbježala na mu kako činim krv. ‘Okrenite ga, glavu naprijed, gledaj- sve strane žedna i gladna... Navalile u to patrole sa svih te mu u oči, ako požute odmah ga pod putom zakopaj- strana te nas satjerali u barake! A što je to? Eto rekoh te! ... Kolera!’ Ja sam se u svoj boli morao nasmijati toj zgodnog motiva prvog u vojsci da ga nacrtaš: ‘Jednogo- koleri – od pive! Sjedao sam na stubama glavnog špitala dišnji dobrovoljac Kosiček okovanom rukom pri nogu u Derventi sav skršen i iznemogao. Poslije 8 sati u jutro zgrbio se na škrinjici ‘u špangama’, što je, čini mi se od- evo jednog civila sa smočenom tirolskom klobučinom, govorio kaplaru!... Čini mi se 2 sata tog pobožnog raz- licem pjegavim od ‘somersprosa’ i malim lukavim oči- mišljanja... Ja prionu i nacrtao taj kulturni prizor ‘ljudi cama. Prva mu je bila: ‘Was Sind sie in civil?’ (Što ste u koji će banit Soču’, pa da se naviknu ustrpljenju; imam civilu?) ‘Akademski slikar!’ ‘O, hote k meni, ja ću Vam ja taj nacrt kod mene. Kad je gospodin kaplar, što bi mi u jednom posebnom spitalu dati sobu sa separiranim rekli kapuro, izvolio nekamo nestati strugnem ja iz ba- ulazom, vi ćete biti spitalkomadant! Nikako ne dolazi- rake te Usorom, odnosno uz nju, u Doboj i nalijem se u te gore u ovaj glavni špital, nijesu simpatični ljudi ... I gostionici piva, išlo mi je u tek ko najbolji šampanjac. doista, odveo on mene u jednu podalju kuću, parternu Bilo je i nešto malo za založiti, nije upravo mirisalo, ali zgradu nekog bega koji je strugnuo sigurno iz nacional- ‘a la guerré, come a la guerré.’ Ali po noći meni pozlilo, nih razloga, kuća mu pretvorena u bolnicu: ‘Evo to je bolovi u stomku, grčevi i povraćanje, ujutro se to po- Vaša soba, Vi ste spitalkomandant.’ Prilijepio on meni goršalo te se otvorila krv i gore i dolje. Uzeli su me na i crveni križ na lijevu ruku – i sad sam ja postao ‘mladi nosila i odnijeli na kolodvor da me ukrcaju na željezni- doktor’. Pita on mene: ‘Razumijete li se što u medicinu?
Sanja Žaja Vrbica: Slikar Marko Rašica u vojsci Austro-Ugarske... Ars Adriatica 7/2017. (281-290)
– Kako ne, ko veliki – rekoh ja, štogod hoćeš. – Kad je kronološkom popisu svojih najvažnijih izložbi i putova- tako eto Vam sode bikarbone i polvere Doveri – pa lije- nja te različitih umjetničkih akcija u 1916. godini Marko čite!’ Dr. Goldhagen je dolazio popodne na vizitu, te bi Rašica naveo je portretiranje istaknutih vojnih osoba za me tada pozvao da izadjem s njime na šetnju u Žirovi- vrijeme vojne službe, no te nam slike danas nisu pozna- nu u obližnju šumicu i natrag... Rado mi je išao na ruku te, a ne nalazimo ih ni u popisima kataloga ratnih izložbi i iskazivao usluge. Ljudi su to namirisali i vrlo često se niti se navode u člancima o tim izložbama.11 na mene obraćali, a ja sam im rado pomagao, brojni i Krajem 1915. g. priređuje svoju prvu, samostalnu brojni su otišli kućama. Ali zamalo da nijesam jednom ratnu i humanitarnu izložbu u Herceg Novom u Crnoj i nastradao: hvalio se u Dubrovniku sin jednog poštan- Gori, a ta izložba bila je još jedna u nizu svečanosti obi- skog činovnika (komu sam pomogao da bude superar- lježavanja šezdeset i sedme obljetnice vladavine Franja bitriran i otpušten kući radi nezrelosti, bio je uistinu Josipa I. Tendencija proslava carskih rođendana, imen- kao tek u pubertetu) – ‘lako je nama dok je u D. gos- dana i godišnjica vladavine te značajnih bitaka karakte- par Marko, on samo što prišapne liječniku pa ideš kući’. ristična je za Prvi svjetski rat. Time se dodatno nagla- Bilo je i istraga, no nekako smo zataškali.”10 šavalo važne događaje iz vojne prošlosti i osobe Franja Pišući autobiografiju pred sam kraj svog života slikar Josipa I.12 Na izložbi u „Hrvatskom domu” predstavio nije detaljno opisivao svoj ratni put. Zapamtio je tek tra- je stotinjak djela izvedenih raznim tehnikama, a prihod umatični odlazak vlakom prema nepoznatom, svoje prve od ulaznica i 10% od prodaje slika bio je namijenjen hu- ratne dane te dobrohotnog liječnika dr. Goldhagena ko- manitarnim fondovima, za pomoć vojnicima i njihovim jem je očito bio prevoditelj. To druženje omogućilo mu obiteljima. U članku Prave Crvene Hrvatske istaknut je je različite olakšice, bolji smještaj u odnosu na ostale voj- niz uvaženih pripadnika vojne i civilne vlasti. Izložbu nike, ali i mogućnost pomoći sugrađanima, koju je Raši- je otvorio F. M. L. Weber plemeniti Webenau, čestitavši ca, prema svojim sjećanjima višekratno koristio. Čini se umjetniku na uspjelim djelima i humanitarnoj namjeni da Rašica nije sudjelovao u direktnim vojnim sukobima izložbe, a među posjetiteljima navodi se i veći broj ča- jer ih u do sada pronađenoj arhivskoj građi ne spominje, snika, Dr. Treiber, majori Protić i Gross, zatim biskup a zasigurno bi se ti događaji urezali u njegovo pamće- Uccellini. Sljedeći dan izložbu je posjetio i namjesnik nje. Rašičina autobiografija otkriva nam njegov ulazak u Dalmacije Mario grof Attems, uz pratnju dr. Visina, ko- postrojbe 37. domobranske pukovnije, te svojevrsnu za- tarskog poglavara Giupanovića i izaslanike općine. Pred vjetrinu od ratnih sukoba u kojoj se našao zahvaljujući ulazom u zgradu namjesnika je dočekao kapetan Njego- svom znanju njemačkog jezika i vokaciji. Njegovu vojnu van, inicijator i organizator izložbe, a namjesnik Dalma- putanju možemo iščitati djelomično i iz dubrovačkih ti- cije nakon razgledanja izloženih djela pohvalno se izra- skovina koje budno prate slikareve umjetničke akcije. Uz zio o izložbi: „Na ulazu u izložbu oslovio je g. namjesnik njih su nam orijentir i malobrojni sačuvani radovi dati- umjetnika g. Marka Rašicu, izrazivši osobito zadovolj- rani ratnim godinama, koji pored navedenih čine manju stvo na pothvatu za plemenitu svrhu. Pri pregledavanju skupinu u slikarevu opusu. Međutim, ti radovi ilustriraju slika g. namjesnik je u više navrata izrazio svoje udivlje- i Rašičinu iznimnu posvećenost umjetnosti, stvaralaš- nje koliko umjetninama toliko arrangementu. G. namje- tvu neprekinutom i u tim teškim okolnostima. U rat- snik je blagoizvolio notirati dvije oveće slike i obećao je nim godinama promijenio je formate i tehnike rada, no umjetniku svoje zauzimanje kod kompetentnih faktora, karakteristično za njega, čitavo vrijeme crta. Bilježi lica stisnuvši srdačno desnicu mladom i potpunom umjet- oko sebe, vedute, radi karikature. Dva crteža, portreti niku, g. namjesnik se odaleči iz zgrade izložbe.” Članak muškaraca izvedeni olovkom 1915. g., od kojih je jedan navodi i stotinjak izloženih radova izvedenih različitim signiran datumom 17. X. 1915. s napomenom Derventa, tehnikama i autor dr. Božo Cvjetković opisuje domašaje ukazuju na Rašičinu poziciju u tom razdoblju (slika 1, Rašičina slikarstva te nam otkriva i teme izloženih rado- 2). Kvalitetom je nadmoćan rad veduta malog formata, va – dubrovačke pejzaže, portrete i dekorativne radove također nastala u Bosni i Hercegovini, gdje se Rašica u folklorne motivike, slike očito nastale ranije, jer ih sre- predahu od vojnih strahota prepušta stvaranju i bilježi ćemo i na Rašičinim predratnim izložbama. Eventualne zgusnute segmente orijentalnog grada (slika 3). U pro- ratne scene, prizori s bojišta ne spominju se, tako da Ra- sincu 1915. g. nalazi se u Herceg Novom u Crnoj Gori, šica očito nije izlagao radove te tematike. 13 tada pod austrijskom upravom i crta nekoliko izvrsnih Početkom 1916. g. tijekom proslave sv. Vlaha, zaštit- karikatura. Prva nam je sačuvana bez naslova s motivom nika Dubrovnika, u prvim danima veljače organizira još starijeg Crnogorca s lulom (slika 4), a druga je karikatura jednu humanitarnu samostalnu izložbu u prostorijama Zvonimira Kochanskog (slika 5), nastala 4. 1. 1916. g. U dubrovačke Općinske vijećnice, kojom je želio ublažiti
kipa Željeznog domobranca ispred Luže na Stradunu u Dubrovniku, sjedišta austrijskog vojnog zapovjedništva. Dubrovačka općina naručila je drveni kip vojnika (do- mobranca) u prirodnoj veličini od Obrtne škole iz Splita 1916., izveden pod nadzorom ing. Kamila Tončića za tu humanitarnu akciju, a kroz lokalne novine stanovništvo je pozivano na doniranje novca te su ovisno o visini uplate u kip Željeznog domobranca pribijeni čavlići ili pločice s imenima donatora.17 Dubrovačka akcija odjek je sličnih intencija organiziranih svuda po Monarhiji za vrijeme ratnih godina. U Beču je već 1915. g. Zaklada za udovi- ce i siročad cijele oružane snage pokrenula akciju zabijanja čavala u drveni kip naoružana viteza, a za svaki se čavao plaćao određeni iznos ili se davao dobrovoljni prilog za udovice i djecu poginulih vojnika. Sljedeće 1916. g. ta se tendencija osjeća i u čitavoj Dalmaciji gdje se podižu spo- men-liburne, pandan spomen-lipama u kontinentalnom dijelu Hrvatske, gdje su se čavli za određeni iznos u korist udovica ili poginulih vojnika zabijali u liburne.18 U ljeto 1916. g. objavljen je natječaj za spomenik na 3. Marko Rašica, Grad, oko 1915., privatno vlasništvo, Dubrovnik (foto: Lovćenu u Crnoj Gori „u slavu zauzeća ovoga jadran- D. Vrbica) skog Gibraltara a potomcima na izgled”19 za sve arhi- Marko Rašica, The City, around 1915., private collection, Dubrovnik tekte, inženjere, tehničare i kipare u vojnoj službi od
„… mnogu suzu sirotinje i udovica”.14 Novinar u istom članku navodi cijene ulaznica te poziva građanstvo na izložbu zaključujući: „Svi dakle doprinesimo svoj obol i tim se još naužimo lijepih i velebnih umjetničkih rado- va. Ne smije naš grad da ni u ovom pogledu zaostane za drugim mjestima, gdje se slične izložbe mnogobrojno posjećuju.”15 U sljedećem broju isti list izvještava o po- sjetu dvojice oficira, Feldmarschalleutnanta Johanna Di- visa i vojnog intendanta Josefa Zaretskog sa suprugom, te njihovo zadovoljstvo izložbom i poziv umjetniku na nastavak sličnih akcija. Nadalje, članak nam otkriva i da je sam slikar tada boravio neko vrijeme u Dubrovniku i vodio posjetitelje kroz izložbu ostavljajući vrlo pozitivne dojmove: „G. Rašica ih je proveo kroz izložbu velikom susretljivosti. Bogatim stručnim znanjem i osobitim da- rom govora g. umjetnik je posjetiocima od slike do slike rastumačio razne umjetničke tehnike i cijeli razvitak um- jetnosti od renesanse do danas. Njegova velika stručna sprema te simpatični kolorit predavanja veoma se dojmio g.g. profesora i učenika, te su sa živim zanimanjem i na- sladom slušali g. predavača.” No, autor ne opisuje izlože- na djela, već naglašava humanitarni karakter druge Raši- čine izložbe i nada se nastavku sličnih akcija.16 Rašičina izložba bila je samo jedna u nizu manife- 4. Marko Rašica, Karikatura, 1916., privatno vlasništvo, Dubrovnik stacija prikupljanja sredstava u sklopu proslave zaštitni- (foto: D. Vrbica) ka Dubrovnika, s kulminacijom u svečanom otkrivanju Marko Rašica, Caricature, 1916., private collection, Dubrovnik
Sanja Žaja Vrbica: Slikar Marko Rašica u vojsci Austro-Ugarske... Ars Adriatica 7/2017. (281-290)
Njeguša do Dubrovnika. Natjecalo se sedamnaest stva- ratelja sa sto izložbenih projekata, a izložbu aranžira- nu u „Hrvatskom domu” u Herceg Novom, postavio je Marko Rašica, ujedno i jedan od natjecatelja. Izložba je otvorena na Carev dan, 18. augusta, a otvorio je F. M. L. plemeniti Weber. Između brojnih pristiglih radova pete- ročlani je žiri za gipsani model spomenika Pobjede prvu nagradu dodijelio Marku Rašici. Spomenik nije izveden, nije nam poznat izgled gipsanog modela, a sačuvao se tek opis tog arhitektonsko-skulptorskog projekta s figu- rom kolosa visine 32 m: „Spomenik predstavlja genija pobjede i slave. Obzirom na veliku visinu genij je pri- kazan u jednoj vrsti tunike sa kacigom. Ovaj, stigavši na najveću visinu Lovćena (Štirovnik), osovio se na vječna vremena prekriživ ruke na maču. Na vrhu mača je mo- nogram F J I (simbol vojske našega Ćesara), a na donjoj strani mača je uklesan historijski datum: 11/1 1916 t.j. dan osvojenja Lovćena od naše nepobjedive vojske. Ge- nija ovjenčava oko glave, niz tijelo i preko mača lovor- vijenac (simbol slave). Ovaj vijenac kao i pismena bit će samo od crvenog kamena, da ih svaka zastava na Jadra- nu uzmogne vidjeti i pokloniti se koliko onome mono- gramu toliko sretnome historijskome datumu. Genij će biti okrenut prema jadranskoj pučini i protivnoj italskoj obali. On je straža Jadrana i istočne jadranske obale. Geniju otraga priljubljena je uz tijelo trokutna kula kao obrana proti zavrletnim navalama. U spomenik je da- kle reinkorporisana snaga, obrana, slava i pobjeda pod 5. Marko Rašica, Karikatura Zvonimira Kochanskog, 1916., Kabinet veličanstvenim monogramom našega viteškog vladara grafike HAZU, Zagreb, (foto: S. Ž.Vrbica) Frana Josipa I.”20 O tom natječaju svoje čitatelje izvije- Marko Rašica, Caricature of Zvonimir Kochansky, 1916., Cabinet of Graphics, Croatian Academy of Sciences and Arts stile su i razne austrijske novine, donoseći detaljan opis terena za koji je spomenik zamišljen i skulpture kolosa, ponavljajući gotovo identičan tekst s opisom nagrađe- mentatora zagrebačkih listova i prati ju desetak članaka nog rada i vrha Lovćena, „jadranskog Gibraltara” kako u publikacijama različitih profila. Također je zanimljiv i je nazivan u novinama.21 sastav publike na otvorenju, posebno visokih uzvanika. Sljedeće 1917. g. u lipnju priredio je svoju posljed- Izložbu je otvorio zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer, nju, ratnu, humanitarnu izložbu u Zagrebu, u salonu naručivši jedno Rašičino djelo (Bogorodica, danas se na- Ullrich, još uvijek kao pripadnik vojske. U katalogu je lazi u fundusu Dijecezanskog muzeja u Zagrebu), a no- najavljen kao akademski slikar i „jednogodišnji dobrovo- vine navode predstavnike Zemaljske vlade dr. Tropscha, ljac,” a predstavio se s osamdeset radova, većinom ranije predstojnika Odjela za bogoštovlje, dr. Isa Kršnjavog i dr. izlaganim na njegovim predratnim izložbama u Pragu, Ferda pl. Mixicha, gradonačelnika Zagreba Janka Holjca Münchenu, Beču, uz tek nekoliko novijih naslova. U po- i crkvene uzvanike, te predstavnike Hrvatskog Zitin-do- pisu ne nalazimo ni jedno djelo ratne tematike, a među ma, angažirane za prikupljanje sredstava od ulaznica na novijim radovima nastalim u ratnim godinama uočljive izložbu namijenjene nemoćnim hrvatskim vojnicima.23 su vedute Herceg Novog, Lepetane, Tivta, te Kapija u Bo- No, vrlo brzo nakon uspjeha na izložbi slikar je ostao u sni. Očito je slikar nastavio sa svojim ranijim tematskim Zagrebu i zaposlen je na Obrtnoj školi.24 preokupacijama među kojima vedute zauzimaju domi- Humanitarna izložba privukla je i dr. Isa Kršnjavog, nantnu poziciju, a portreti časnika koje spominje, scene a taj susret bio je početak razdoblja njihova uzajamna iz vojničkih logora ostali su dio slikareve privatne zbirke, prijateljstva i unosnih sakralnih narudžbi za Rašicu tije- sačuvani do kraja života, no nisu bili namijenjeni publici kom trećeg desetljeća, uz angažman na Obrtnoj školi u za vrijeme rata.22 Izložba je pobudila značajnu pažnju ko- Zagrebu, gdje je Kršnjavi imao još dugo izniman utjecaj.
Kršnjavijev onodobni utjecaj na značajne sakralne na- frontu dovela vojna dužnost, a vrhovno zapovjedništvo rudžbe najbolje ilustrira sačuvani primjer prepiske iz- dodijelilo je stanu ratne štampe društvo umjetnika, koje među župnika iz Vrboske i dr. Isa Kršnjavog. Tijekom se za vrijeme rata znatno povećalo.” Rašica očito nije bio rata župnici Vrboske naručuju nove oltarne slike za cr- spreman ilustrirati snagu austrijske vojne sile, te na taj kvu Sv. Lovre, te dr. Iso Kršnjavi na dopisnici datiranoj način propagirati rat. 25. 10. 2017. g. piše župniku don Frani Lučiću: „Za reli- Sve tri Rašičine dobrotvorne izložbe izložbe popraće- giozno slikarstvo dandanas imamo samo dva umjetnika ne su člancima u novinama, posebno zagrebačka kojoj je C. Medovića i Marka Rašicu iz Dubrovnika. I Vlaho Bu- posvećeno desetak tekstova, no razmatrajući podatke o kovac znao bi slikarski vrlo lijepo riješiti svaku zadaću dvije detaljnije opisane izložbe, uočljiv je Rašičin odmak tek neće biti u religioznomu duhu nego u dekorativno od uobičajne prakse izlaganja tih ratnih godina. Rašica realističnom načinu. Bukovčeva bi slika svakako vrlo se umjesto prizora s ratišta i vojnih postrojbi predstavlja zanimljiva bila. Još bi i Ivan Tišov mogao što vrlo do- svojim predratnim temama, pretežno pejzažima, alegori- bra načiniti ali uz strogo propisan program. On kadkad jama, portretima, što je vjerojatno i posljednica činjenice vrlo dobro radi, kadkad sasvim slabo.”25 Kršnjevijev sa- da nije bio član vojnih grupa organiziranih radi produk- vjet prihvaćen je što ilustrira prepiska između Rašice i cije ratne propagande, koji su tiskali listove s prikazima župnika don Frane Lučića. Pored detalja o oltarnoj pali postrojbi u borbama na raznim bojištima, te portrete vla- ta korespondencija otkriva nam i Rašičin vojni status dara i zapovjednih časnika. tijekom proljeća i ljeta 1918. godine. Početkom travnja U Austro-Ugarskoj Odjel ratnog izvještavanja osno- Rašica u svom pismu župniku don Frani Lučiću navo- van je već u srpnju 1914. godine, a unutar njega djelova- di pitanje svog natpregleda koji se trebao riješiti za par le su Umjetnička grupa i Foto grupa, a članovi tih grupa dana,26a potom u srpnju piše: „Pitanje moje superarbi- bili su ratni slikari, kipari i fotografi, pristigli na Odjel tracije je pred par dana povoljno riješeno.”27 Rašica je mobilizacijama i kao dobrovoljci. U fundusu Hrvatskog očito od ljeta 1917. godine boravio u Zagrebu, a sljedeće povijesnog muzeja čuvaju se radovi hrvatskih umjetnika godine napokon je otpušten iz vojne službe zbog svog članova Umjetničke grupe – Otona Ivekovića, Roberta zdravstvenog stanja, a ostanak u Zagrebu, daleko od Frangeša Mihanovića, Slavka Tomerlina, Anđelka Kau- fronte zasigurno mu je omogućio dr. Iso Kršnjavi. rića i Oskara Artura Alexandera izlagani na izložbi Slike Rašičine ratne humanitarne izložbe temama slika Velikog rata30 te su vidljive razlike u odnosu na Rašičinu potpuno odudaraju od ratnih izložbi koje organizira ratnu likovnu produkciju. Oton Iveković iznimno je ak- Odjel ratnog izvještavanja, smješten pri vrhovnom za- tivan ratni slikar austro-ugarske vojske. U razdoblju od povjedništvu. Članovi Umjetničke grupe unutar tog ljeta 1915. g. do 1918. g. ostvario je niz portreta oficira, Odjela najčešće su po dva mjeseca boravili na fronti, a uključujući generala Svetozara Borojevića, prikaze vojni- potom bi za izvođenje djela prema skicama iz borbi do- ka na bojišnicama i karikatura. Robert Frangeš Mihano- bili radni odmor kod kuće. Umjetnici te grupe bili su vić radi također portrete, te različite ratne scene iz borbe dužni predavati vojnim vlastima svoja djela, za svaki i s ratišta, Slavko Tomerlin slika alegorijski prikaz vojsko- tjedan proveden na bojišnici po jednu skicu, a za mje- vođa I. svjetskog rata, Oskar Artur Alexander radi zračne sec rada kod kuće jednu sliku, jasno označenu tako da i mornaričke bitke, portrete mornaričkih časnika i pilota, se može utvrditi na koje se ratište odnose. Taj je mate- trenutke odmora uz vedute, a Anđelko Kaurić orijentira rijal izlagan na ratnim izložbama u Monarhiji te sa- se na različite ratne scene i pejzaže koji su poprišta bitki. vezničkim i neutralnim zemljama, a izložbe je pratio Bogumil Car nije bio među ratnim slikarima, premda se katalog i plakat.28 Jedna takva izložba organizirana je trudio uči u njihove postrojbe, no ostavio je brojne kari- u Zagrebu29 1916. g. s nazivom Umjetnička izložba c. i katuralne prikaze događaja s fronte. 31 kr. konaka ratne štampe, a u predgovoru Gm Max vitez Rašičine slike iz razdoblja I. svjetskog rata sačuvane pl. Hoen, zapovjednik c. i kr. stana ratne štampe ističe: su u privatnim zbirkama u koje su podijeljena djela sli- „Nema sumnje, da je slikovita umjetnost jedno od naj- kareve privatne ostavštine. Već ta činjenica govori o in- odličnijih sredstava, kojima čuvamo i oživljujemo uspo- timnoj prirodi tih djela, ona nisu nastala po narudžbi, mene. Ona govori jezikom, koji je svakome razumljiv, a već su slikarev tihi komentar i bilješka zbilje. Maleni broj prikazuje mnoge stvari većom jasnoćom, nego što bi ih radova iz tog razdoblja izvedenih u trenucima odmora peru najvještiji čovjek sa obiljem riječi opisao. Naša je prema signaturama otkrivaju njegova kretanja – od Der- vojna sila odmah na početku dostojno ocijenila važnost vente u Bosni i Hercegovini iz 1915., do Herceg Novog umjetnosti obzirom na povijest. Pojedina viša zapovjed- u Crnoj Gori, potom Dubrovnika 1916., gdje se eviden- ništva pomagala su po mogućnosti umjetnike, koje je na tno dulje zadržao na organizaciji izložaba. Tijekom tog
Sanja Žaja Vrbica: Slikar Marko Rašica u vojsci Austro-Ugarske... Ars Adriatica 7/2017. (281-290)
perioda slikar organizira nekoliko samostalnih izložaba, boraveći daleko od fronte dočekuje oslobađenje od vojne povremeno slika te na taj način nastavlja unutar vlastite službe u proljeće 1918. g. Posljednja, ratna, zagrebačka discipline, slikarstva, raditi na propagiranju stila nadah- izložba Rašici je omogućila poznanstvo s dr. Isom Krš- nutog folklornom baštinom, a humanitarnim izložbama njavijem, koji je iznimno cijenio Rašičin rad, te mu je namjenjuje pomoć domaćim žrtvama rata. Premda teri- tijekom sljedećeg desetljeća omogućio brojne sakralne torij Hrvatske u I. svjetskom ratu nije bio poprište većih narudžbe, posredovao u Rašičinom angažmanu u nastav- ratnih sukoba, posljedice rata osjećaju se mobilizacijama nom kadru Obrtne škole i time odredio njegov životni i stradanjima vojnika, nestašicama hrane te su izložbe put. Rašica je 1917. g. došao u Zagreb i počeo raditi u organizirane vrlo često s ciljem prikupljanja sredstava za Obrtnoj školi, a tijekom trećeg desetljeća izveo je brojne pomoć udovicama, siročadi, osiromašenim stanovnici- sakralne narudžbe i organizirao niz izložbi, te je brojnim ma, što je praksa i u Dubrovniku. Marko Rašica svojim umjetničkim angažmanima to razdoblje bilo vrhunac se umjetničkim djelovanjem uključuje u te aktivnosti i Rašičina rada.
Bilješke
1 SANJA ŽAJA VRBICA, Marko Rašica, doktorski rad, Sveučilište 8 MARKO RAŠICA, Sjećanja (rukopis, Arhiv Ivana Boškovića, u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2011., 9-13, 22-30, 34- Split, 1959.), 76. 96; SANJA ŽAJA VRBICA, Marko Rašica, Zagreb, Društvo 9 MARKO RAŠICA, Sjećanja (rukopis, Arhiv Ivana Boškovića, povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2014., 65-76. Split, 1959.), 78. 2 Zahvaljujem obitelji Ivana Boškovića što su sačuvali i pronašli 10 MARKO RAŠICA, Sjećanja (rukopis, Arhiv Ivana Boškovića, još rukopisne građe Marka Rašice, te mi omogućili uvid u taj Split, 1959.), 79-87. Slikar je u svojim Sjećanjima zabilježio materijal. i odlazak s doktorom u posjet bolesnom načelnikovu sinu u 3 SANJA ŽAJA VRBICA (bilj. 1), 261-263. blizini Dervente, nakon čega se zbližio s doktorom.: „Točno 4 N.N., Umjetnička izložba u dobrotvorne svrhe., u: Prava Crvena u 11 sati stajala su pred bolnicom kola: elegantni gumiradl Hrvatska 12. 2. 1916., 3. (kočija sa gumenim kotačima) u koju su bila upregnuta četiri punokrvna arapska konja, ko četiri vile. Dr Goldhagen je to 5 FILIP HAMERŠAK, Tamna strana Marsa, Hrvatska žderao očima i upravo se djetinski veselio: ‘Ta ja nijesam nikada autobiografija i I. svjetski rat, Zagreb, Naklada Ljevak, 2013., još u životu ni vidio 4 arapska konja, kako da bi se još i vozio 196., MIROSLAV KRLEŽA, Hrvatski bog Mars, Zagreb, Zora, u tim kolima i to u Gumiradlu.’ - A ko će kočirati?- Moj babo, 1955., 432. ne pušta on uzde nikome u ruke, vidjet ćeš kako spretno vlada 6 Filip Škiljan, Prvi svjetski rat u Dalmaciji, (1914.-1918.), konjima. Zahir je držao konjedok nije došao načelnik – Mi Split, Dubrovnik, Vijeće srpske nacionalne manjine u Splitsko- budemo prestavljeni i načelnik se digne na prednje mjesto, Zahir dalmatinskoj županiji, Vijeće srpske nacionalne manjine u mu dobaci sasma male uzde, kao što je i cjelokupna orma bila, Dubrovačko-neretvanskoj županiji, 2014., 67. od sasma nove kože, k tomu sa srebrnim okvirima. Kraljevska 7 JELENA BOROŠAK MARJANOVIĆ, Prvi svjetski rat u parada! Zahir skoči otraga na svoje mjesto, načelnik cmokne zbirkama Hrvatskog povijesnog muzeja, u: Dadoh zlato za usnama i vile poletješe! ... Gradonačelnik je bio vrlo lijep željezo (katalog izložbe), (ur. Jelena Borošak Marjanović), čovjek, jedna pojava upravo dostojanstvena izgleda. Gledajući Zagreb, Hrvatski povijesni muzej, 2011., 25-30. ga onako na boku s uzdama u rucu živo me je posjećao na
Colleonijeva jahača. Točno za 1 sat bili smo u Žirovini, liječnik 18 FILIP ŠKILJAN (bilj. 6), 74. je pregledao pacijenta, bio je prilično kiseo, i sad se pristupilo 19 B. Vihtić, Spomenik na Lovćenu, u: Prava Crvena Hrvatska objedu sa ceremonijom uobičajnom muslimanima. Načelnik je 16. 9. 1916., 1. dohvatio tanjurić pekmeza sa jednom žličicom, malko liznuo 20 B. VIHTIĆ (bilj. 19). žlicu i ponudio liječniku. Ovaj se zgranuo, što da ja jedem istom žlicom! Svinjarija! Maknite to! Šapnem mu neka samo 21 -, Das Siegesdenkmal auf dem Lovcen, u: Der Tiroler 3.11. markira kao da je liznuo, inače je velika uvreda. On to uradi. Sad 1916., 6.; -, Ein denkmal auf dem Lovcen, Um monumentu sul načelnik zavije cigaretu, uslini je, stavi u usta, pripali, povuče Lovcen, u: Lagerzeitung - für-Wagna, Gazzetta-a’Accampamento dim i predade liječniku, ala puši.” Nakon obroka imao je priliku – di –Wagna 25. 10. 1916., 8.; -, Das Kriegsdenkmal au dem vidjeti i ostatak obitelji u raskošno uređenim prostorijama: „Kad Lovcen, u: Teplitz-Schönauer Anzieger 30. 9. 1916., 3., -, (Ein se zapušila cigareta, pljesne domaćin šakama, a iz susjedne sobe Kriegsdenkmal auf dem Lovcen), u: Linzer tages Post 25. 10. izađu dvije bule koje namah skinu feredže, obe rasne lijepe žene, 1916., 8. jedna mladja, druga starija, u svilenim dimijama i dobrano 22 http://dizbi.hazu.hr/object/view/1895 (konzultirano 11.9.2017.) rumenih obraza. – ovo je moja hanuma, ovo moja kćer, vi ste 23 N. N., Izložba Marka Rašice, u: Narodne novine 10.6. 1917., 4. od sada naši prijatelji i naša Vam je kuća u svako doba otvorena, 24 SANJA ŽAJA VRBICA (bilj. 1), 72. neće Vam niko smetati! – reče domaćin. Ja prevedem liječniku, a on se i opet razdragano veselio. – Dakle ja mogu ući u „harem” 25 SANJA ŽAJA VRBICA, Djela Mata Celestina Medovića i Marka iako nijesam domaći? Dabome, u svako doba, rekao sam Vam Rašice u vrbovačkoj zbirci, u: Vrboska i njezine znamenitosti, ur. da je to ritualni postupak. Moj se doktor zahiri, pregledo sina Radoslav Tomić, Vrboska, Župa sv. Lovre Vrboska, 2016., 286. gazdina, nakon čega je bio mučaljiv kao zaliven, tek kad mu je 26 Župni arhiv u Vrboskoj, Pismo Marka Rašice don Frani Lučiću, domaćin pružio kovertu stao je u nju zavirivati i rumeniti se Zagreb, 5.4.1918. od zadovoljstva. Kod toga je češće bacao vatrene poglede na 27 Župni arhiv u Vrboskoj, Pismo Marka Rašice don Frani Lučiću, ćerku i smijuckao se. Nakon toga smo bili uvedeni u gostinjsku Zagreb, srpanj, 1918. dvoranu koja je bila od tla do stropa ćilimima prekrivena. Na 28 MARINA BREGOVAC PISK, Slike Velikog rata, u: Slike podu su bili teški, mekani perzeri sve ‘uzlani’ pa po zidovima Velikog rata (katalog izložbe), (ur. Ankica Pandžić), Zagreb, veliki tkani ćilimi po svoj prilici sarajevski fabrikat. Doktor Hrvatski povijesni muzej, 2014., 18. Zahvaljujem dr. Bregovac raskolačio oči ‘Gott im Himmel! – Nebeski bože!’ Po podu se Pisk na pomoći pri rekonstrukciji Rašičina ratnog razdoblja gazi ko po pamuku, a okolo minderluci za sjedanje i zidovi i dr. Walteru Kalina iz Heeresgeschichtliches museum/ obućeni u prebogate šarene ćilime žarkih boja; na prozorima Militärhistorisches Institut iz Beča. guštre iz izrezbarenog drva da ni nos ne možeš promoliti jedva i mali prstić, pred prozorima zastori raskošno uređeni haremskim 29 MARINA BREGOVAC PISK (bilj. 28), 22., http://dizbi.hazu.hr/ vezom. Moj se doktor napola skamenio od čuda: ‘Das hab’ich object/view/kPVRcjZN3P 4, (konzultirano 14.9.2017.), nichteinmal im Traum gesehen’ – Ovoga nijesam nikada ni u 30 MARINA BREGOVAC PISK (bilj. 28), 20. snu vidio! – a i odakle da što slično vidi u njegovom kukavnom 31 MARINA BREGOVAC PISK (bilj. 28), 20-30, 120-153. rutenskom seocu... ‘Ni u knjigama!’ Gazio je okolo i najradije bi se bio povaljao po perzerima: ‘Je li ovo harem?’ – Da, sad ste u haremu....Već je bilo zanoćalo kad smo povečerali i povratili se u mjesto. Doktor je cijelog puta raspoloženo izražavao zahvalnost što sam ga upoznao s ovim čudom, čega on neće zaboravit. Sad je i moja cijena u njegovim očima visoko poskočila! Giltao sam sada kao neki saveznik i tijesni savjetnik.” 11 MARKO RAŠICA, Popis likovnog djelovanja profesora Marka Rašice, akademskog sikara (rukopis, Arhiv Ivana Boškovića, Split, 1959.). 12 FILIP ŠKILJAN (bilj.6), 90. 13 Cvijet, Umjetnička izložba, u: Prava Crvena Hrvatska 2.12. 1915., 1. 14 N.N.-, Umjetnička izložba u dobrotvorne svrhe, u: Prava Crvena Hrvatska 12. 2. 1916., 3. 15 N.N., Umjetnička izložba u dobrotvorne svrhe, u: Prava Crvena Hrvatska 12. 2. 1916., 3. 16 Jedan posjetioc, Visoki posjet umjetničke izložbe, u: Prava Crvena Hrvatska 19. 2. 1916., 3. 17 Tonko Marunčić, Željezni domobranac iz fundusa Muzeja suvremene povijesti u Dubrovniku. u: Zbornik Dubrovačkih muzeja, vol. 2, ur. Pavica Vilač, Dubrovnik, Dubrovački muzeji, 2012., 235-238.
Sanja Žaja Vrbica: Slikar Marko Rašica u vojsci Austro-Ugarske... Ars Adriatica 7/2017. (281-290)