##plugins.themes.oapBasic.skip##
Tidskrift för adriatisk konsthistoria Sök

Eugen von Ransonnet-Villez između Japana i Jadrana

DOI 10.15291/ars.4978

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol 15 (2025)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Joško Belamarić Institut za povijest umjetnosti, Centar Cvito Fisković josipbelam@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

Barun Ransonnet (1838. – 1926.) bio je fascinantna ličnost mnogih interesa – slikar, diplomat i globetrotter koji je proputovao Bliski i Daleki istok – od Palestine i Egipta do Indije, Cejlona i Japana. Bio je među prvima koji su tehnički i umjetnički dokumentirali podmorski svijet. Njegova detaljna zapažanja o podvodnom svjetlu i boji čine srž njegove vizualne estetike: opći podvodni efekt boje znatno se razlikuje od kopnenih krajolika. Izumio je i konstruirao ronilačko zvono, potom i jednostavniji optički uređaj – svojevrsni podvodni teleskop ili periskop – kojim je promatrao morsko dno i izrađivao realistične skice jadranske flore i faune. Godine 1884. otkrio je Modru špilju na otoku Biševu. U članku o otkriću zapisao je kako ga je primarno zanimalo fotografiranje podmorja vlastoručno konstruiranom kamerom, što otvara mogućnost da su upravo tamo nastale najstarije podvodne fotografije – čak devet godina prije poznatih Boutanovih snimaka. Na Vis je stigao kao ilustrator na izdavačkom projektu Kronprinzenwerk (Die österreichisch- ungarische Monarchie in Wort und Bild). Ransonnetovo nasljeđe živi kroz sačuvane skice, litografije i slike koje se čuvaju u muzejima u Beču i Monaku. Svjedoče o osebujnom amalgamu znanstvene pronicljivosti i estetske osjetljivosti, što njegov rad čini zanimljivim i za povijest umjetnosti i znanosti.

Eugen von Ransonnet-Villez, Modra špilja na Biševu, slikarstvo podmorja 19. stoljeća, prve podvodne fotografije

loga Georga Rittera von Frauenfelda) i Anthropologische Gesellschaft (Antropološko društvo) u Beču. Objavljivao je stručne članke u časopisima tih društava, a tijesna suradnja s najuglednijim znanstvenicima tog doba omogućila je da mnogi primjerci prikupljeni tijekom njegovih putovanja budu znanstveno obrađeni. Pritom je na te- melju njegovih nalaza opisano i nekoliko novih vrsta. Posebno blisko surađivao je s Georgom Ritterom von Frauenfeldom, uglednim zoologom, kustosom u Odjelu za beskralješnjake Carskih muzeja, koji je sudjelovao u znamenitoj ekspediciji fregate Novara (1857. – 1859.)5 i koji mu je postao i prisni prijatelj o čemu svjedoči i njihova korespondencija, sačuvana u arhivu Prirodoslov- nog muzeja u Beču.6

Prvo putovanje Godine 1862. Eugen von Ransonnet-Villez krenuo je na znanstveno putova- nje u Palestinu, Gornji Egipat i Arabiju zbog učenja arapskog jezika i proučavanja podmorskog ambijenta Crvenog mora. U malome obalnom mjestu Toru (danas El Tor) prikupljao je koralje i druge morske organizme te prvi put pokušao nacrtati podvodni pejzaž, promatrajući po bonaci morsko dno iz čamca s površine mora. Prikupljene uzorke prenio je na devama kroz pustinju do Sueza, a zatim ih brodom i vlakom dopremio u Beč. Dio uzoraka darovao je Prirodoslovnom muzeju u Beču (NHM), dio zadržao u svojoj privatnoj zbirci. Znanstvenici iz muzeja pomogli su mu u determinaciji vrsta.7 Putovanje je detaljno opisao u knjizi Reise von Kairo nach Tor zu den Koralle- nbänken des rothen Meeres (Beč, 1863.), u dvama izdanjima: jednom s dvjema lito- grafijama podmorja, drugom s pet litografija koje je izradio ugledni bečki litograf

i Jadrana

Anton Hartinger.8 Dvije od njih prikazuju podvodne prizore koraljnih grebena Cr- venog mora, rađene na temelju Ransonnetovih skica s putovanja. Sam autor naglasio je da je težio vjernom prikazu zatečenih vrsta:

„Ilustracije prikazane ovdje prikazuju morsko dno poput unutrašnjosti akvarija, u istoj perspektivnoj kompoziciji kakva se koristi u pejzaži- ma. Na jednoj slici prikazane su samo vrste koralja koje se ondje zaista nalaze, pri čemu su uzeti u obzir njihov položaj i njihova smjena na različitim dubinama i različitim vrstama morskog dna. Zbog toga je, nažalost, mnoge rodove koji su spomenuti u članku bilo potrebno izo- staviti, kako bi se dobio karakterističan prikaz regije, a ne sinoptički prikaz različitih rodova.”9

Uz ilustracije je dodao i bilješke s točnim imenima i opisima načina života prikazanih organizama. Svjedoči to o njegovoj usredotočenosti na prirodoslovnu preciznost u umjetničkom prikazu podvodnog svijeta. To su prve slike podmorja prikazane znanstveno-realistički, s preciznošću u prostornom rasporedu i s karakte- ristikama staništa. S. Jovanovic-Kruspel et al. detaljno analiziraju ručno retuširane predloške iz NHM-a u Beču za dvije ilustracije iz Ransonnetova djela iz 1863. godine o koralj- nim grebenima Crvenog mora.10 Ransonnet je očito želio prikazati podvodni svijet u izvornim živim bojama, za razliku od blijedih ugaslih uzoraka koralja u muzeju, koji traže da se od vremena do vremena glancaju, poput srebra.

Ceylon Ipak, nezadovoljan svojim podvodnim opažanjima u Toru, Ransonnet je 1864. otplovio na Cejlon (danas Šri Lanka) i u Istočnu Indiju. Od Beča do Cejlona, uhoda- nim austrijskim parobrodarskim linijama, trebalo mu je 20 dana. Proveo je tri mje- seca u koncentriranom proučavanju podmorskog svijeta ronilačkim zvonom koje je izradio po vlastitim nacrtima i testirao u vodama kod Point de Gallea, na krajnjem jugu otoka (sl. 2). Opis zvona detaljno je iznio u Sketches of Ceylon (1868.):

„Ronilačko zvono, koje je izrađeno prema mom vlastitom nacrtu, bilo je visoko tri stope [0,948 m] i široko dvije i pol [0,79 m], četvrtasto, zao- bljenih kutova, i premda izrađeno od masivnog željeznog lima, nije teži- lo više od 80 funti [otprilike 45 kg]. Na prednjoj strani i na krovu imalo je prozore od stakla debljine jednog inča [otprilike 2,6 cm]. Četiri ručke s donje i gornje strane služile su za lakše rukovanje i pričvršćivanje utega. Na otvoru zvona bio je pomični željezni nosač za sjedenje. Osim utega od 600–700 funti [otprilike 336–392 kg], koji su bili raspoređeni po ku- tovima, utezi od po 50 funti [otprilike 28 kg] visjeli su na čvrstoj užadi položenoj na dno poput sidara. Skraćivanjem ili produljivanjem užadi aparat, koji je uzgon nosio, mogao se spuštati ili podizati. Ako se želje- lo kretati vodoravno u različitim smjerovima, trebalo je, stojeći čvrsto na morskom dnu, podići utege-sidra BB podešavanjem užadi i povući plutajuće zvono – na taj način bilo je pod mojom kontrolom upravljati zvonom u mirnoj vodi i umjerenoj dubini bez potrebe za brodom s di- zalicom, a u slučaju potrebe mogao sam lako izaći iz zvona i spasiti se plivanjem. Obnavljanje zraka vršilo se pomoću duge cijevi spojene na pumpu za zrak, koja je bila postavljena na obali ili na brodu.”11

Prvo ispitivanje ronilačkog zvona Ransonnet je izveo 25. studenoga 1864. kod Gallea. Zvono je spušteno u vodu s ravnomjerno raspoređenim utezima i crijevom

i Jadrana

2. Eugen von Ransonnet: ronilačko zvono (izvor: EUGEN RANSONNET-VILLEZ /bilj. 11/) Eugen von Ransonnet, diving bell

povezanim s pumpom za zrak na čamcu. Ohrabren prizorom mrtvog psa (znak da nema morskih pasa), Ransonnet je više puta skočio s čamca u vodu i ušao u zvono. U njemu je mogao hodati morskim dnom na dubini od 5 do 7 m, promatrati pod- morje i crtati skice, ostajući pod vodom i više od tri sata unatoč otežanom disanju i potrebi za stalnom opskrbom zraka.12 Bio je očaran prizorima podmorja i moguć- nošću da ih zabilježi:

„[…] podvodni se krajolik postupno osvjetljavao, a u svjetlucavom, smaragdnozelenom svjetlu, obasjanom suncem, preda mnom se pro- stiralo pješčano morsko dno, na kojem je odsjaj razigranih valova stva- rao isprepleten uzorak šarenih svjetlosnih pruga. Tu i tamo, na kame- nju u pijesku rasle su pojedinačne skupine koralja, a crvenkasta sjena u daljini odavala je područje gdje se iz dubine uzdizao dvadeset stopa visok i pet do šest stopa debeo blok Madreporaria (kamenih koralja) u fantastičnom obliku […] željno sam pružio ruku prema koralju, ali ga nisam mogao dohvatiti, poput djeteta koje pokušava zgrabiti nešto izvan svog dosega, jer u vodi sve izgleda tako varljivo blizu i, u isto vri- jeme, manje, tako da se potpuno izgubi uobičajeni osjećaj za udaljenost i veličinu. Ubrzo shvatiš da u dubinama oceana ne moraš naučiti samo kako se kretati, nego i kako vidjeti i čuti. […] Čudni su mi se činili svjetlosni efekti dolje u moru, pa sam im posvetio posebnu pažnju. Modrozelena je osnovna nijansa podvodnog krajolika, a posebno svih svijetlih objekata, dok tamni, npr. crnkasti kamenčići i koralji te udaljene sjene, djeluju kao obavijeni jednoličnom smećkastocrvenom bojom, koja je u komplementarnom odnosu s bo- jom vode.”13

i Jadrana

„Samo nekoliko stopa ispred sebe vidio sam prekrasnu, dvije i po stope visoku skupinu koralja […] U pozadini prizora prostirala se pješčana ravnica koja je kroz kristalno bistru vodu blistala u čistoj smaragdno- zelenoj boji. U daljini se stijena uzdizala do površine, ali sve dalje bilo je zamagljeno u kestenjastoj nijansi. Malo po malo, ribe – leptiri mora – koje su se isprva držale podalje, počele su me oblijetati; tko bi mogao opisati njihove očaravajuće boje, kad bi sjaj valova obasjavao njihove fluorescentne ljuske.”14

Bio je jedan od prvih umjetnika i istraživača koji su sustavno pokušali prikaza- ti ljepotu podvodnog svijeta onako kako je doista viđena pod površinom mora. U knjizi Ceylon: Skizzen seiner Bewohner, seines Thier- und Pflanzenlebens und Unter- suchungen des Meeresgrundes nahe der Küste (1868.) donosi ne samo opise živopi- snih koraljnih grebena kod Gallea, nego i vlastite refleksije o načinu na koji svjetlost i boje funkcioniraju ispod površine.15 Ransonnetova „poetika” neodvojivo je povezana s njegovim razumijevanjem i prikazom svjetlosnih i kolorističkih fenomena pod vodom, koji su radikalno drukčiji od onih na kopnu. Njegova zapažanja o podvodnom svjetlu i boji iznimno su detalj- na i čine srž njegove vizualne estetike: opći podvodni efekt boje znatno se razlikuje od kopnenih krajolika. Ransonnet pokazuje istančano razumijevanje fizike svjetlosti u vodi, zapažajući da podvodni prizori nisu samo „kopije kopnenih pejzaža u moru”. Piše kako „pre- vladavajući ton pod vodom” ima „više ili manje modro-žuto-zelenu nijansu”, koja mijenja prirodne boje promatranih objekata.16 Crvena, primjerice, „uvijek djeluje tupo i nije ju moguće razlikovati ni na maloj udaljenosti”, dok žuta i plava poprime zelenkast prizvuk. Zelena, naprotiv, zadržava briljantnost, čak „postaje još sjajnija na većoj udaljenosti”. Ovaj uvid svjedoči o tome da je Ransonnet primijetio optički fenomen selek- tivne apsorpcije svjetla u vodi: kraće valne duljine (plava, zelena) prodiru dublje, dok crvena i narančasta nestaju već nakon nekoliko metara. Zanimljivo je i njegovo zapažanje kako bijela boja ostaje uočljiva i na većoj udaljenosti, ali poprima potpu- no zeleni ton vode. Ovaj detalj također pokazuje njegovu osjetljivost za nijanse i za utjecaj medija (vode) na percepciju boje. Još jedan upečatljiv opis odnosi se na svjetlosne efekte na pjeskovitom dnu gre- bena: „… sjajne, spletane linije, koje stvara djelić sunčevih zraka što padaju na sitne valove, klize po glatkom pijesku i raznolikim skupinama koralja…” To je zapanjujuće lijep opis fenomena koji danas nazivamo caustics: mrežasti uzorci svjetla koje lome valovi i projiciraju na dno. Za Ransonneta ovo nije bio samo tehnički detalj, nego i estetski doživljaj, što je tipično za njegovu osobnost na granici znanosti i umjetnosti.

Japan Vrhunac karijere ostvario je 1868./1869. kao važan sudionik delegacije prigodom uspostave diplomatskih odnosa između Japana i Austro-Ugarske. Na brodovima Donau i Erzherzog Friedrich, koji su iz Trsta isplovili u listopadu 1868., u Nagasaki u rujnu 1869. stiže austrijska misija u sklopu diplomatskih prego- vora s Japanom; relativno kasno u odnosu na druge sile. Karakteristično za to vrijeme, u misiji je fotografija imala poseban status. Kao i kod prijašnjih stranih ekspedicija u Japan, kombiniranje tradicionalnih i modernih tehnika ilustriranja bilo je presudno za vizualnu dokumentaciju putovanja. Ideator je bio grof Karl von Scherzer, član Bečkoga fotografskog društva, koji je za misiju an- gažirao mladoga, ali već afirmiranog, fotografa Wilhelma Burgera. Burgerova zbirka u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici svjedoči o njegovoj vještini i ugledu. Ipak, uspjeh

i Jadrana

fotodokumentacije rezultat je timskog rada s Michaelom Moserom, Karlom von Scherzerom, Eugenom von Ransonnetom-Villezom – koji se ekspediciji pridružio u Singapuru zajedno s Burgerom – te podrške lokalnih fotografa i studija Hikome Uena, koji su nastavili tradiciju kulturne razmjene u Nagasakiju.17 Tijekom putova- nja u Japanu izradio je oko trećine svojih dvjesto pejzažnih i etnografskih studija, a uz sklonost tradicionalnom crtežu pokazivao je i praktičan, eksperimentalni interes za fotografiju, posebno u istraživanju kolor-fotografije i fotolitografije.18 Po dolasku u Nagasaki u rujnu 1869. austrijska se ekspedicija zadržala deset dana. Tijekom putovanja prikupili su bogatu znanstvenu i kulturnu zbirku, a iz Nagasakija su, posredstvom trgovca Maxa Militzera, nabavili i umjetnička djela za bečki Muzej za umjetnost i obrt.19 Nakon sklapanja ugovora sa Siamom i Kinom, misija je stigla u Yokohamu 2. li- stopada 1869. Ransonnet je zahvaljujući znanju francuskoga, talijanskoga i englesko- ga sudjelovao u svim pregovorima te provodio prirodoslovna istraživanja. U Japanu je bio zadužen za predaju i estetsko postavljanje darova japanskom caru i carici. Pokloni su uključivali mramornu statuu cara Franje Josipa, klavir Bösendorfer za japansku caricu, skupocjena sedla, stereoskopske aparate s fotografijama, staklene predmete i drugo. Ransonnet je u Reisebilder aus Ostasien, Siam, China und Japan skraćeno i spojeno prenio tekstove iz svojeg dnevnika „Audijencija kod Tennōa” i „Koncert na glasoviru na japanskom dvoru”. Četiri puta boravio je u carskoj palači – dvaput pri postavljanju darova, jednom na audijenciji i jednom na koncertu na Bösendorfer glasoviru. Njegove uspomene sačuvane su u pretipkanom tekstu iz ru- kopisnih dokumenata u kojima detaljno opisuje ambijent carske palače:20 „13. listopada Ransonnet je dobio zadatak postaviti darove za cara Mi- kada u carskoj palači Oschiro, nekada nedostupnoj rezidenciji šoguna iz 17. stoljeća, koju je 1868. zauzeo car Tennō.21 Dok su mornari ra- dili na postavljanju darova, Ransonnet je imao pristup prostorijama i nacrtao plan palače. Carska palača odiše jednostavnošću i čistoćom, s prostorijama prostranim prema japanskim mjerilima, opremljenim kliznim zidovima (fusuma) s motivima iz japanske mitologije. U audi- jencijskoj dvorani nalazi se carski tron, a posebne rolete štite cara od pogleda, dok mu ipak omogućuju da prati okupljene, što je bila praksa za primanja europskih izaslanika.”

Najinteresantniji je opis koncerta koji je održao za Mikada. Bogato ukrašeni kla- vir Bösendorfer bio je izložen 1867. na pariškoj Svjetskoj izložbi, a početkom 1868. vraćen u Beč. Ransonnet je u svojem dnevniku zabilježio okolnosti audijencije i re- pertoar koji je izveo:

„Car (Tennō) je želio čuti kako svira lijepi Bösendorfer klavir, prvi klavir koji je ikada vidio i koji je izazvao veliku pozornost na dvoru. Međutim, protokol mu nije dozvoljavao primiti stranca na privatnu audijenciju. Rješenje je bilo da ja sviram klavir u carskoj paviljonskoj sobi, dok car sluša skriven iza pokretne pregrade (biobu). Nakon do- govora s ministrom vanjskih poslova, dobio sam službeni poziv da se 20. listopada u 13 sati pojavim u carskoj čajnoj kući u vrtu Yamasato. Tamo me je dočekao dvorni prevoditelj i pratio do paviljona. Ministar vanjskih poslova dočekao me u bijelom odijelu i crnoj kapici. Nakon formalnog pozdrava, vodili su me preko dugog, uskog carskog jaha- ćeg prostora do čajne kuće, zgrade s nekoliko soba uređenih tatamijem i papirom (shōji) na prozorima, koje se mogu pretvoriti u prostrane prostorije uklanjanjem pokretnih pregrada (fusuma). Taj dan zgrada

i Jadrana

je bila ukrašena ljubičasto-bijelim tkaninama, a mala dvorana je bila podijeljena raskošnim ukrašenim zaslonom, pri čemu se u otvorenom dijelu nalazio klavir.” „(…) Prije dolaska cara, svirao sam nekoliko skladbi, uključujući Cho- pinov Impromptu u cis-molu, kako bih provjerio ugođenost klavira i procijenio japanski ukus. Posebno je izazvala iznenađenje kod prisut- nih visokih dužnosnika kromatska ljestvica. Klavir je bio savršeno ugo- đen, iako je godinu dana putovao, prošavši dvije obratnice i preživjevši tajfun, jer je bio smješten u zapečaćenu metalnu kutiju.”

Bio je to zasigurno Impromptu No. 2 u cis-molu (Op. 36), jedan od Chopinovih najpoznatijih i najljepših impromptua. Izbor pokazuje da je Ransonnet morao biti vrstan pijanist. Tennō je dvaput tražio da nastavi svirati. Zanimljivi su, međutim, i darovi koje je dobio od cara: dva predmeta umotana u papir na tanjuriću od laka. Prvi je bio ukrašena kutija za cigarete od školjke i zlata, s trima malim pejzažnim slikama na poklopcu i cvijećem sa strane. Drugo umotano pakiranje sadržavalo je komad su- šene ribe, simbolično predstavljajući dar siromašnog ribara, jer su Japanci izvorno bili ribari. Nakon sklapanja ugovora s Japanom, u prosincu 1869. Ransonnet se vratio sâm preko Amerike u Austriju, kako bi što prije predao darove japanskog cara Franji Jo- sipu. Budući da nije završio studij prava, nije mogao dobiti više upravne položaje te je ostao umjetnik, poznat po pejzažima, morskim studijama i portretima. Nekoliko mjeseci nakon povratka u Austriju, godine 1870. oženio se Agathom von Geymüller s kojom je imao petero djece.22 U austrijskom selu Nussdorf am Attersee, uz obalu jezera Attersee, sagradio je vilu u „građansko-feudalnom stilu”, okruženu parkom s egzotičnim biljem donesenim sa svojih putovanja. Dovršena je 1872./1873. godine i postala je glavno obiteljsko ljetovalište. Ransonnet se na jezeru posvetio jedrenju i 1886. osnovao lokalni jedriličarski klub Union Yacht Club Atter- see udarivši time temelje turizma na jezeru Attersee.23

Biševo Od 1884. godine počeo je provoditi zime u Istri i Dalmaciji, istražujući hrvatsku jadransku obalu i podmorski svijet (sl. 3). Te je godine posjetio Komižu na Visu – navodno na poziv mjesnog svećenika i učenjaka, poliglota don Jurja Matea Brajčina, koji je bio i dopisnik pape Leona XIII.24 Tom prigodom Ransonnet je otkrio Modru špilju na otoku Biševu. Taj je događaj prvi zabilježio jedan mještanin Komiže, potpi- san inicijalima J. M., u zadarskom listu Narodni list u lipnju 1884. godine.

„Prošlog mjeseca svibnja bio je kod nas gospodin baron Ransonet, je- dan od slikara, koji su sa gospodinom Zelosom, akademičkim slika- rom, na Vis došli, da po nalogu našega kralja naslikaju krasne viške vidike. Barun Ransonet posjetio je otok Biševo (Busi) koji je veoma za- nimiv zbog svojih preliepih dvijuh špilja, od kojih se jedna zove ‘Grad Balon’ (Modra špilja, op. J. B.), a druga ‘Medvidina’, i koje je gospodin barun kroz ono deset dana boravka na istom otoku razvidio, proučio i naslikao.”25

Ovo izvješće sugerira da je Ransonnet stigao na Vis radi važne dokumentarne misije, u pratnji još jednog slikara čiji identitet ostaje nepoznat.26 S obzirom na broj- na djela u kojima je Ransonnet prikazivao određene lokalitete duž jadranske obale – djela nastala kao dio velikoga izdavačkog projekta Kronprinzenwerk (Die österreic-

i Jadrana

3. Barun Eugen von Ransonnet- Villez, Morska vegetacija na dalmatinskoj obali, 1887., crtež ugljenom s bijelim naglascima u neprozirnoj boji na plavom papiru. Preparativni crtež za Kronprinzenwerk (Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, Beč, 1886. – 1902.), Pregledni svezak 1: Prirodoslovni dio, 1887., 197. (© ÖNB Wien) Baron Eugen von Ransonnet-Villez, Marine Vegetation on the Dalmatian Coast, 1887, charcoal drawing with white highlights in opaque paint on blue paper; preparatory draw- ing for the Kronprinzenwerk (Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Vienna, 1886-1902), Overview Volume 1: Natural History Section, 1887, p. 197

hisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, odnosno Austro-Ugarska Monarhija riječju i slikom), pokrenutog 1883. (s prvim sveskom objavljenim 1886.) – razumno je pretpostaviti da je njegov posjet Visu doista bio povezan s tim projektom.27 Pret- hodno je boravio u Splitu.28 Ovdje ćemo, međutim, prikazati samo nekoliko crteža, poput njegovih umjetnič- kih dojmova istarske obale, Raba, Pašmana, Korčule i Mljeta, izrađenih također za ilustracije u Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild (sl. 4-8). Isti J. M. (Komižanin Jakov Marinković), koji je svjedočio Ransonnetovu posjetu Modroj špilji, napisao je 14. srpnja 1884. u istim novinama:

„Predlani ulovio je njeki J. Mardešić, komižki ribar, baš oko 200 metara od špilje Grada Balona [Modra špilja] jedan koralj, i to cielo stablo, te ga je darovao komižkom liečniku gospodinu V. d.ru Mardešiću. To je stablo baš izvanredno veliko. Koralj je crni – Isis nigra – koji, jer je riedak, ili njeg se nalazi po gdjekoji maleni komad, vriedi veoma više od crvenoga koralja. Nije imao krivo barun Ransonnet, koji mu se je načudio kad ga je prošloga mjeseca svibnja vidio, te je rekao, da je ova- kove riedkosti na svietu malo.”

Dva hodnika Prirodoslovnog muzeja u Beču (NHM) obložena su vitrinama pu- nim koralja iz Ransonnetove zbirke. Još nisam imao priliku provjeriti nalaze li se među njima, kao što pretpostavljam, i jadranski primjerci, možda čak i s Visa. Ransonnet je bio uvijek iznimno posvećen detaljnom prikazu koralja, nastojeći

i Jadrana

vizualno dočarati Darwinove „čudesne prikaze” o formiranju koraljnih grebena i otoka. Njegovi zapisi otkrivaju da se nije oslanjao samo na promatranje, nego i na neposredan, gotovo haptički doživljaj koraljnih struktura. Posebno je – u spomenu- tom Ceylon: Skizzen seiner Bewohner, seines Thier- und Pflanzenlebens und Unter- suchungen des Meeresgrundes nahe der Küste (1868.) – dojmljiv opis zelenih koralja koji „blistaju poput smaragdâ mora”, kao i ljubičastih vrhova smeđih heteropora koje „sjaje poput dragulja pod valovima”. Takvi opisi – koji se doimaju kao najava onoga znamenitog Verneova poglavlja o koraljima u 20.000 milja pod morem (1871.) – po- kazuju koliko mu je stalo da prenese fascinantni kolorit podmorja, čak i kad se on teško mogao vjerno reproducirati tadašnjim slikarskim tehnikama. Njegovi zapisi uključuju i opažanja mrtvih koralja na najvišim dijelovima grebena izloženih suncu,

4. Barun Eugen von Ransonnet- Villez, Pejzaž u Istri, 1887., crtež olovkom i ugljenom s bijelim naglascima. Neiskorišteni preparativni crtež za Kronprinzenwerk (Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, Beč, 1886. – 1902.), vjerojatno predviđen za Pregledni svezak 1: Prirodoslovni dio, 1887. Dimenzije lista: 28,2 cm x 20,1 cm (© ÖNB Wien) Baron Eugen von Ransonnet-Villez, Landscape in Istria, 1887, pencil and charcoal drawing with white high- lights; unused preparatory drawing for the Kronprinzenwerk, probably intended for Overview Volume 1: Natural History Section, 1887; sheet dimensions: 28.2 × 20.1 cm

i Jadrana

mladih koralja u ranim fazama razvoja te bijelih primjeraka na pijesku dna. Posebno ističe smeđi koralj, Montipora foliosa, krhak poput stakla, „graciozne forme”, za koji kaže da sluz koja prekriva ovaj koralj izaziva „osjećaj žarenja na koži”, što otkriva da se nije oslanjao samo na promatranje, nego i na neposredan, haptički doživljaj koraljnih struktura. Ransonnet je 7. kolovoza 1884. u bečkom listu Neue Freie Presse objavio članak pod naslovom Die blaue Grotte der Insel Busi („Modra špilja otoka Busi”), koji je izazvao velik javni interes za prirodne ljepote Jadrana,29 kao i još nekoliko njegovih tekstova u austrijskim i europskim novinama. Svoje je skice predao uredništvu beč- kih novina Neue Illustrierte Zeitung, prema kojima je urednički crtač J. J. Kircher izradio ilustraciju koja donosi ugođaj špilje. Članak je objavljen u siječnju 1886., u prvom broju časopisa.30 Otkriće je izazvalo znatnu pozornost u bečkim i širim europskim krugovima, a sljedeće godine stotine članova Bečkoga turističkog kluba posjetile su to mjesto – što je označilo početak organiziranog turizma u Dalmaciji.

5. Barun Eugen von Ransonnet- Villez, Pogled na mjesto Rab sa Sv. Eufemije, crtež olovkom. Preparativni crtež za Kronprinzenwerk (Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, Beč, 1886.–1902.), Svezak Dalmacija, 1892., 33 (© ÖNB Wien) Baron Eugen von Ransonnet-Villez, View of the Town of Rab from St Euphemia, preparatory pencil draw- ing for the Kronprinzenwerk, volume Dalmatia, 1892, p. 33

6. Barun Eugen von Ransonnet- Villez, Pašmanski kanal, 1892., crtež olovkom na bež papiru, s bijelim naglascima. Preparativni crtež za Kronprinzenwerk (Austro- Ugarska Monarhija u riječi i slici, Beč, 1886.–1902.), Svezak Dalmacija, 1892., 37 (© ÖNB Wien) Baron Eugen von Ransonnet-Villez, Pašman Channel, 1892, pencil draw- ing on beige paper with white high- lights; preparatory drawing for the Kronprinzenwerk, volume Dalmatia, 1892, p. 37

i Jadrana

7. Barun Eugen von Ransonnet- Villez, Korčula, 1892., crtež olovkom na sivom papiru, s bijelim naglascima u neprozirnim bojama. Preparativni crtež za Kronprinzenwerk (Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, Beč, 1886.–1902.), Svezak Dalmacija, 1892., 43 (© ÖNB Wien) Baron Eugen von Ransonnet-Villez, Korčula, 1892, pencil drawing on grey paper with white highlights in opaque paint; preparatory drawing for the Kronprinzenwerk, volume Dalmatia, 1892, p. 43

8. Barun Eugen von Ransonnet- Villez, Benediktinski (dominikanski) samostan Sv. Marije na Velom jezeru na Mljetu, 1892., crtež olovkom, naglasci u neprozirnoj bijeloj boji i pero u crnoj, na sivom papiru. Preparativni crtež za Kronprinzenwerk (Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, Beč, 1886.–1902.), Svezak Dalmacija, 1892., 45 (© ÖNB Wien) Baron Eugen von Ransonnet-Villez, Benedictine (Dominican) Monastery of St Mary on Velo Jezero, Mljet, 1892, pencil drawing with opaque white highlights and black pen on grey paper; preparatory drawing for the Kronprinzenwerk, volume Dalmatia, 1892, p. 45

Biševo su prije posjetili nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan i njegova supruga, belgijska princeza Charlotte, koji su bili toliko očarani otokom da je – prema lokal- noj predaji koju je prenio Ransonnet – razmatrao ondje izgradnju ljetnikovca:

„Koliko god da Biševo, s morske strane izgleda strmo i nepristupačno, utoliko prijatnije djeluju uvale, koje se spuštaju moru i toliko je ljupkije dobro obrađeno, plodno vinogorje na uzvisini. Stoga rado povjerujete otočanima, da je nadvojvoda Ferdinand Maximilian na njihovom ško- ju, nalik vrtu, htio sebi sagraditi prebivalište, ali je tu zamisao izveo na Lokrumu.”31

i Jadrana

9. Ransonnetov tlocrt Modre špilje sa slovnim oznakama na koje se referira njegov opis špilje u bečkim novinama Neue Freie Presse od 7. kolovoza 1884. (izvor: arhiva udruge Ars halieutica) Ransonnet’s ground plan of the Blue Cave with letter markings refer- enced in his description of the cave published in the Vienna newspaper Neue Freie Presse on 7 August 1884

U to je vrijeme, međutim, na austrijskome ratnom jedrenjaku Triton usidrenom kraj Lokruma, 9. svibnja 1859., došlo do eksplozije u skladištu baruta, nakon čega je brod potonuo, a život su izgubila 93 mornara. Nadvojvoda Ferdinand – brat cara Franje Josipa I. i kasniji posljednji car Meksika – posjetio je mjesto nesreće, ostao očaran Lokrumom te je odlučio otkupiti otok, odustavši pritom od planova za iz- gradnju rezidencije na Biševu.32 Ransonnet je smatrao da se velika Modra špilja na Biševu može ne samo uspore- diti sa slavnom Grotta azzurra na Capriju nego joj i parira u ljepoti (sl. 10).33 Tijekom nekoliko dana Ransonnetova boravka na Biševu, olujni južni vjetrovi sprječavali su ga u istraživanju špilje. Na kraju je uspio ući kroz mali otvor iznad ra- zine mora koji vodi u tunel do špilje. Da bi prikazao unutrašnjost Modre špilje, izra- dio je precizan tlocrt, označivši važne točke slovima na koje se pozivao u tekstnoj deskripciji (sl. 9). Opisuje sanjarski doživljaj dok se penjao uz stijene špilje, polako privikavajući oči na tamu:

„Jednim skokom iz čamca našao sam se na zupčastoj izbočini, odakle sam se pažljivo popeo u špilju. Bio je takav mrak da u početku nisam ništa raspoznavao oko sebe, nego sam se dalje micao tapkajući nogama i rukama. Zapljuskivanje valova ispred mene u dubini se razlijegalo kao zvuk metala, prostor je ispunjavala modra svjetlost i, gle, nasuprot meni jasno je zjapio sablasni ponor; gore dolje šuštala je srebrnopla- va voda, a roskasta pjena plesala je oko tamnih kamenih blokova pod mojim nogama. Oči su mi se malo pomalo privikle na tminu; penjao sam se pažljivo dalje i počeo se orijentirati. Nalazio sam se u predvorju mnogo veće pećine, koja je visoko nadsvođena s moje lijeve strane blistala u naj- ljepšem plavom svjetlu, ali njegov izvor nisam mogao otkriti, zbog ka- menog zida (b), koji je, izuzev šupljine, nalik vratima, potpuno zatva- rao predvorje u tom pravcu. Meni nasuprot prostirala se prema gore mala pećina (c) i činilo se da je njen strop oslonjen na neki potporanj. Tu je vladao potpuni mrak; ali lijevo iznad razine vode u velikoj špilji na stijenama (d) ugledao sam bljesak dnevnog svjetla, koji je u najčud- nijim roza i ljubičastim tonovima odskakao od plavih refleksa; zaista izvanredni svjetlosni efekt.

i Jadrana

10. Barun Eugen von Ransonnet- Villez, Modra špilja na Biševu, crtež ugljenom s bijelim naglascima u neprozirnim bojama na sivo- zelenom papiru. Preparativni crtež za Kronprinzenwerk (Austro- Ugarska Monarhija u riječi i slici, Beč, 1886.–1902.), Svezak Dalmacija, 1892., 42 (© ÖNB Wien) Baron Eugen von Ransonnet-Villez, Blue Cave on Biševo, charcoal draw- ing with white highlights in opaque paint on grey-green paper; prepara- tory drawing for the Kronprinzen- werk, volume Dalmatia, 1892, p. 42

Pod vodom, koja je potpunom jasnoćom otkrivala svoju prozirnu du- binu, ugledao sam kako strši stjenoviti blok (e), neku vrstu potpor- nog morskog luka, a ispod njega se u nemjerljivim količinama rasipao modri kristal. Prizor je bio toliko čaroban i zadivljujući, da sam jedva vjerovao vlastitim očima.”

Otkrio je da se „podvodni most” na sjevernom kraju špilje lako može ukloniti jer ga je voda već potkopala. Stoga je angažirao majstore graditelje Ivana Marinkovića Zanea i njegova sina Vicka, poznate graditelje svjetionika iz Komiže koji su izgradili svjetionik na Palagruži, da prošire prolaz dinamitom.34 Time je omogućio siguran ulazak čamcima u sve dijelove špilje, na veliko zadovoljstvo mještana.

„Špilja je otvorena desetog dana mog boravka, a zbog ograničenog vre- mena uspio sam napraviti samo nekoliko skica u boji i olovci; ozbiljnije slikanje sam ostavio za sljedeći posjet.”

Ransonnet je smatrao da su pokusi s ronilačkim zvonom prekompleksni i pre- skupi za nastavak. Nakon putovanja na Ceylon 1864. nije ih ponovio, već je tra- žio novu tehniku za promatranje podvodnog svijeta. U pismu princu od Monaka iz 1920. opisao je taj razvoj:

„Izgradio sam malo ronilačko zvono koje mi je omogućilo da pod mo- rem crtam prema prirodi skupine koralja na obali Ceylona. Kasnije sam nastavio ta istraživanja u Jadranskom moru koristeći vrlo jednostavan uređaj s ogledalom koji mi je omogućio ne samo da udobno promatram podvodni krajolik kao da se nalazim ispod površine mora, nego i da crtam i slikam uljem intimne podvodne pejzaže kao što pejzažist pravi svoje skice. Različiti svjetlosni efekti i sve nijanse boja koje se pojavljuju promatraču ispod površine, kao što će Vaša Visosti biti jasno koliko i meni, potpuno su različiti od onoga što se vidi iz čamca ili s obale, a za mene su važni bili ne samo detalji nego i vrijednost tonova.”35

i Jadrana

Ransonnet je za podvodna istraživanja od Ceylona rabio samostalno dizajniran i izrađen ogledalni aparat ili periskop. Detaljni opisi i skice tog uređaja ne posto- je. Mogući prethodnik bio je podvodni teleskop Davida Brewstera iz 1813. godine, koji je omogućavao promatranje biljaka, riba, kukaca i drugih objekata na morskom dnu.36 Ransonnetove slike Jadranskog mora temeljile su se na opažanjima kroz ovaj jednostavan, ali genijalan uređaj. Kao što njegova izjava iz 1920. pokazuje, realisti- čan prikaz podvodnog svjetla bio mu je jedan od glavnih ciljeva, a svoj je radni postupak opisao na poseban način.37 Za rad je prvo napravio uljanu skicu pomoću periskopa kako bi zabilježio opći dojam krajolika, zatim je skupljao životinje i biljke koje je promatrao i slikao u staklenoj vazi s morskom vodom. Na taj je način stva- rao znanstveno točne slike podvodne flore i faune. Dva takva crteža ugljenom čuva Austrijska nacionalna knjižnica. Većina slika s Jadrana nastala je u Modroj špilji na Biševu, koju je sâm 1884. istražio i otvorio turizmu. Neke od slika nastale u Modroj špilji bijahu izložene 1913. na znamenitoj izložbi Adria-Ausstellung u Beču: Mes vues de l’Adriatique, prises sur- tout en Dalmatie sur les côtes de la petite île de Busi, ont été exposées à Vienne lors de la ‘Adria-Ausstellung’ 1913.38 Koristeći se periskopom, Ransonnet je stvarao detaljne podvodne prizore, najče- šće uzduž jadranske obale. No, za nas je ovdje posebno važna usputna opaska koju je dao u članku u kojem je najavio otkriće Modre špilje.

„(...) Tijekom mog nedavnog, nažalost kratkog putovanja po Jadranu ove godine, usmjerio sam pozornost na mali otok Biševo, otok špilja, jedva poznat, koji nikada nije bio predmet istraživanja, bilo u biologiji ili slikarstvu, a koji je na mnogo načina obećavao bogat plijen. Primar- no me zanimalo fotografiranje slikovitog podvodnog krajolika pomoću vlastoručno konstruirane kamere te obilazak špilja u koje ulazi more. Te tamne špilje i procjepi nude veću biološku raznolikost nego otvore- no more, jer se u njima, gdje je dnevna svjetlost prigušena, mogu naći biljke i živi organizmi koji inače obitavaju tek na većim dubinama.”

Kako se obično smatra da je prve uspješne podvodne fotografije snimio francu- ski zoolog i biolog Louis Boutan 1893. godine (u nastojanju da proučava mekušce u njihovu prirodnom okolišu), ovaj Ransonnetov usputno izneseni podatak iz bečkog lista Neue Freie Presse iz 1884. po svemu sudeći – uočio je to već Joško Božanić – otvara mogućnost da su najstarije poznate podvodne snimke zapravo nastale u Modroj špilji na Biševu – čak devet godina prije najranijih poznatih Boutanovih fotografija!39 Ransonnet-Villez nastavio je s eksperimentima u kolor-fotografiji te uporabom podvodnog teleskopa ili obrnutog periskopa, uz prikupljanje i pažljivo promatranje uzoraka za kasnije snimke iz Singapura i Jadrana. S. Jovanovic-Kruspel et al. ističu i njegov izravan utjecaj na Hansa Hassa, velikana podvodne fotografije 20. stoljeća.40 Ransonnetovo otkriće brzo je izazvalo veliki odjek – već 1885. stotinu članova Bečkoga turističkog kluba posjetilo je to prirodno čudo. Petar Kuničić o tome piše u svojem Vodiču po viškome otočju.

„Godine 1891. učeni nadvojvoda Albrecht posjetio je Modru špilju pa će komiškom načelniku Petriću: ‘Posjetio sam vašu spilu i radujem vam se što imate onakovu krasotu, koja nadmašuje modru spilu na Capri.’ Dok sam učiteljevao na Visu čuo sam isto iz ustiju raznih posje- tioca kao godine 1895. od slikara Bukovca, Medovića, dr. Kršnjavoga, Kišpatića, M. Šenoe, Mažuranića i raznih pjesnika i umjetnika, koji su istoga ljeta obašli Capri i Biševo. Učenjak Bulić kad je sa svojim učeni-

i Jadrana

11. Eugen von Ransonnet-Villez, Modra špilja na Biševu, ulje na platnu koje je 1890. autor darovao don Jurju Mati Brajčinu u Komiži (u privatnom vlasništvu) Eugen von Ransonnet-Villez, Blue Cave on Biševo, oil on canvas, gifted in 1890 by the artist to Don Juraj Mate Brajčin in Komiža (private collection)

cima posjetio spilu, reče mi: ‘Krasna je! Ja sam vidio onu na Capri, pa sam se čudio čemu se ljudi toliko čude. Ova me je doista zanijela, pa se ovoj divim i čudim.’”41

Eugen von Ransonnet-Villez vratio se 1890. na Biševo, kako bi u miru slikao unutrašnjost Modre špilje. Ivan i Vicko Marinković izgradili su mu drvenu platfor- mu i sustav ogledala koji je usmjeravao Sunčevu svjetlost na njegovo platno. Tije- kom slikanja, zbog iznenadnog jačanja juga, zamalo je ostao zarobljen u špilji, no lokalni biševski ribari pomogli su mu da sigurno izađe.42 U špilji je izradio skice prema kojima je poslije u Komiži dovršio u ulju slike od kojih je jednu poklonio don Jurju Mati Brajčinu (u vlasništvu njegova nećaka Miljenka Brajčina još 1982.) (sl. 11). Ransonnet je don Jurju darovao i svoj fotoportret koji je snimio fotograf Ilario Carposich u Rijeci.43 Vjerovalo se da je naslikao i podvodnu floru na ulazu u špilju!44 Ipak, čini se da je zapravo riječ o prikazu podmorja Kvarnera, izrađenom za Kronprinzenwerk (sl. 13). Kao i u nekoliko sličnih slučajeva, crtež nastao promatranjem kroz podvodni teleskop ili periskop Ransonnet je poslije preradio u uljanu sliku na platnu (sl. 12). Godine 1933., povodom pedesete obljetnice Ransonnettova otkrića, J. Ravlić piše:

„Osim Ransonneta kušali su neki naši slikari da prikažu pojedine deta- lje te čudne čipke, tog čarobnog svijetla, te divne vizije. Tako J. Plančić, V. Foretić, te njemački slikar W. Lehner iz Münchena i R. Scheurlen, ali svaki je kist preslab kao što je pero nemoćno.”45

Volosko Nakon smrti oca, između 1892. i 1894. godine, Ransonnet je u Voloskom kraj Opatije dao izgraditi vilu za svoju obitelj, koju je projektirao arhitekt Carl Seidl po- znat po svojemu neobičnom eklekticizmu – istodobno pedantan i raskošan, uvijek ostavljajući ugodan dojam (sl. 14). Oko vile prostire se prostrani park, poznat po

i Jadrana

12. svojoj šikari bambusa čije je presadnice Ransonnet donio iz Japana. Prema ocjeni Motiv s ulaza u Modru špilju na B. Valušeka, projekt i izvedba vile Ransonnet, uz lovransku vilu Frappar, najbolje Biševu, akvarel, potpisan E. v. Ransonnet-Villez, Oceanografski je Seidlovo djelo na Opatijskoj rivijeri, koje „bez ostataka može ponijeti naziv tada muzej u Monaku, IO-Obj-03120 (© omiljene arhitektonske teme – vila za umjetnika”. Odražava Seidlovu arhitektonsku MOM Collection) zrelost – „možda čak anticipirajuću suvremenost”. Vila je planirana prema načelu Motif from the Entrance to the Blue iznutra prema van, što se vidi u unutrašnjem rasporedu i rasporedu prozora, što se Cave on Biševo, watercolour, signed E. može objasniti samo tijesnom suradnjom naručitelja, umjetnika, samog arhitekta.46 v. Ransonnet-Villez, Oceanographic Museum in Monaco, IO-Obj-03120. Vila je bila smještena neposredno uz šetnicu uz more, jer je, kao i u Nussdorfu, želio biti blizu vode. Ondje je provodio mnogo vremena, posebno zimi. No godi- 13. ne 1920., nakon smrti supruge, prodao je kuću i trajno se preselio u Nussdorf am Barun Eugen von Ransonnet-Villez, Attersee, gdje je proveo ostatak života. Umro je 28. lipnja 1926. u dobi od 88 godina. Iz podmorja Kvarnera, preparativni crtež za Kronprinzenwerk (Austro- Ugarska Monarhija u riječi i slici, Umjetnički stil i nasljeđe Beč, 1886. – 1902.), Pregledni svezak 1: Prirodoslovni dio, 1887., 323. Njegova kći Eugenie (1880. – 1971.) darovala je obiteljsku ostavštinu Biskupij- Dimenzije lista: 19 x 13,7 cm (© skom arhivu u Linzu, gdje se i danas čuvaju mnogi privatni dnevnici, crteži i ko- ÖNB Wien) respondencija. Ransonnetove slike, litografije i dnevnici danas su sačuvani u razli- Baron Eugen von Ransonnet-Villez, čitim institucijama: Prirodoslovnom muzeju u Beču, Biskupijskom arhivu u Linzu, From the Underwater World of Oceanografskom muzeju u Monaku, kao i u privatnim zbirkama. Nekoliko odjela Kvarner, preparatory drawing for the Austrijske nacionalne knjižnice (Österreichische Nationalbibliothek) čuva uljane slike Kronprinzenwerk, Overview Volume 1: Natural History Section, 1887, p. 323; nastale prema njegovim skicama podmorja, zajedno s dokumentacijom povezanom sheet dimensions: 19 × 13.7 cm s njegovim boravkom i radom na Jadranu.

i Jadrana

14. Arhitekt Carl Seidl, Vila Ransonnet, Volosko kraj Opatije, 1892. - 1894. (izvor: BERISLAV VALUŠEK /bilj. 46/, 160) Architect Carl Seidl, Villa Ran- sonnet, Volosko near Opatija, 1892-1894

Bio je aktivan član nekoliko znanstvenih društava, surađivao s brojnim znan- stvenicima, objavljivao znanstvene članke, skupljao prirodoslovne primjerke i su- djelovao u međunarodnim ekspedicijama. Godine 1921. prodao je 17 svojih slika Oceanografskom muzeju u Monaku, gdje su izložene uz djela Zarha H. Pritcharda, još jednog poznatog slikara podmorja. U sklopu istraživanja umjetničke i dokumentarne ostavštine Eugena von Ran- sonnet-Villeza, koja se čuva u Oceanografskom muzeju u Monaku – jednoj od naj- važnijih institucija te vrste na Mediteranu – kao i u nekoliko odjela Österreichische Nationalbibliothek i Naturhistorisches Museum Wien, izdvojio sam materijale po- vezane s Jadranom. Ti materijali upućuju na izniman potencijal za monografiju o ovom dijelu Ransonnetova opusa te mogućnost organiziranja međunarodno važne izložbe, koja bi dodatno istaknula njegov doprinos razvoju umjetnosti izravnog sli- kanja podmorja i ilustracije prirodne povijesti. Ransonnetov stil odlikuje se spojem romantičarskog pogleda na prirodu i znan- stvene preciznosti. Njegov rad na Jadranu bio je podjednako umjetnički koliko i priro- doznanstveni pothvat, a stručnjaci poput Stefanie Jovanovic-Kruspel – znanstvenice i kustosice Prirodoslovnog muzeja u Beču – njegove prikaze opisuju kao „mješavinu ro- mantično-lirskih podvodnih krajolika i hiperrealističnih opažanja živih organizama”.47 Ransonnet nije samo lirski bilježio podvodni svijet, nego je posebnom tehnikom na vlastitome lakiranom papiru izrađivao skice olovkom pod vodom, koje je poslije bojio: „Koristio sam lakirani papir zelenkaste boje, koji mi je omogućio da po njemu crtam mekom olovkom čak i kad je bio mokar. Gotovu skicu sta- vio bih u limenu kutiju i iznio iz zvona roneći; drugi sloj laka čuvao je ski- cu od razmazivanja, a na kraju sam je bojao prozirnim uljenim bojama.”48

Ransonnetove skice opisane ovdje jedine su originalne slike nastale u njegovu ronilačkom zvonu.49 Dugo su se smatrale izgubljenima, ali novo istraživanje autora pokazuje da su dvije slike iz zbirke MOM-a, pogrešno označene kao akvareli, za- pravo te izgubljene skice u olovci i ulju iz 1864./1865. Na to upućuju tragovi laka i boje te Ransonnetove vlastite rukom ispisane bilješke s podatcima o mjestu, datumu, vremenu i svjetlu, što svjedoči o njegovoj težnji za realizmom i prirodnošću. Istovre- meno, slike zadržavaju lirsko-romantičnu atmosferu podvodnog svijeta, čime Ran- sonnet spaja znanstvenu preciznost i poetski dojam, kako bi suvremenicima prenio čaroliju toga nepoznatog svijeta.50 Sâm kaže: „Podvodni prizori koje sam nacrtao tek su prvi, slabašni pokušaj na ovom neistraženom polju. Claude Lorrain i Rosa Bon- heur podvodnih krajolika možda još nisu ni rođeni.”51

i Jadrana

15. Eugen von Ransonnet-Villez, Podvodni pejzaž, ulje na platnu, 68 × 49 cm, Treći zoološki odjel, Prirodoslovni muzej u Beču (© NHM Wien). Uljana slika nastala je prema autorovim skicama iz ronilačkog zvona. Eugen von Ransonnet-Villez, Underwater Landscape, oil on canvas, 68 × 49 cm, Third Zoological Department, Natural History Museum in Vienna; after the artist’s sketches made from the diving bell

Ransonnet je kao uzore naveo Claudea Lorraina, jednog od najutjecajnijih baro- knih pejzažista, i Rosu Bonheur, slavnu po izrazito akademsko-realističnim prikazima životinja. Njegovo se djelo tako može tumačiti kao spoj tih dviju umjetničkih krajnosti. Najbolji dokaz te zamisli je slika u NHM-u u Beču – prva autentična slika uljem izrav- no dokumentiranog podmorja u povijesti znanosti i umjetnosti – koju mnogi smatraju njegovim najzrelijim remek-djelom (sl. 15). Koliko mu je realizam bio važan, pokazuje i trud koji je uložio u pokuse s ronilačkim zvonom. Akvarelna studija ribe iz arhiva NHM-a, koja se pojavljuje i na bečkoj slici (detalj na sl. 16 gore) i u litografskoj ilustraciji njegove knjige o Cejlonu, svjedoči o njegovoj preciznosti i pažnji prema detaljima, što potvrđuje i njegova izjava da je ribe Indijskog oceana proučavao na živim primjercima.52 Ransonnet je spojio znanstveni pristup s umjetničkim izrazom. Koristio se tehni- kom kolor-litografije i razvijao metode za realistično prikazivanje podvodnog svje- tla, boja i faune. Također je eksperimentirao s ranim metodama kolor-fotografije, iako su rezultati bili nužno ograničeni dostupnom tehnologijom tog vremena. Nakon posjeta Cejlonu 1865. Ransonnet je eksperimentirao s kolor-fotografijom, no njegova metoda razdvajanja boja pomoću staklenih boca s obojenim tekućinama nije uspjela zbog slabe osjetljivosti koloidskih ploča. Nije mogao predvidjeti brz i impresivan razvoj podvodne fotografije i filma u budućnosti. Umjesto toga, posvetio se razvoju tehnika u kolor-litografiji, u kojoj je postao majstor, postižući impresivne ilustracije koristeći se samo trima osnovnim bojama. U svojoj knjizi o Cejlonu spo- minje pomoć zoologa Ludwiga Karla Scharde i slikara Josefa Sellenyja. Ransonnet je svoje djelo ovjerio i znanstveno i umjetnički. Poznati austrijski podvodni fotograf i ronilac, istraživač Hans Hass (1919. – 2013.) bio je fasciniran realizmom njegovih slika u pogledu svjetla, boja i preciznosti prikaza životinja i koralja. Ransonnetov znanstveni pristup podvodnom svijetu bio je ključan: želio je svo- jim suvremenicima otvoriti nedostupni svijet podmorja kao istraživač, ali se isto- vremeno smatrao i umjetnikom – pretečom novoga umjetničkog žanra. Spomenuta slika u NHM-u u Beču prikazuje znanstveno točan prikaz podvodnog svijeta. Uspio je prenijeti ne samo precizne detalje nego i dati osjećaj prolaznosti i neizvjesnosti: ljudska lubanja na morskom dnu i mistična igra svjetla i boja stvaraju atmosferu u kojoj se amalgamiraju ljepota i tjeskoba, odraz tadašnjeg doživljaja dubina i nepo- znatog. Najbolji poznavatelj njegova opusa, Jovanovic-Kruspel, čak misli da je Ran- sonnet „na umjetnički način predosjetio nadolazeće katastrofe u Europi”.

i Jadrana

Osim što pažljivo opisuje boje, Ransonnet zamjećuje i osobite svjetlosne feno- mene pod vodom. U jednom prizoru cejlonskog podmorja opisuje kako se „sjajne, isprepletene linije koje proizvodi lom sunčevih zraka na sitnim valovima” prelijevaju preko glatkog pijeska i koralja. Time se izravno referira na optički efekt koji se danas naziva caustics – mrežaste svjetlosne šare koje stvara lom valova na površini. Njegova svijest o takvim igrama svjetlosti nije samo dokumentaristička; on ih opisuje s divljenjem i poetičnošću, pokazujući da izravno slikanje podmorja zahtije- va od umjetnika ne samo preciznost nego i sposobnost da uhvati atmosferu „prigu- šenog, čudesnog svjetla” koje vlada ispod površine. Ransonnet razumije u tančine izazove slikanja pod vodom, svjestan da „svjetlo pod vodom i svojstva vode mijenjaju način na koji vidimo boje i oblike”. Upravo zato inzistira na tome da umjetnik „sluša ono što mu oči govore ovdje dolje”, a ne da se drži „zemaljskih pravila”. Time nagovještava nešto što će poslije biti jedno od temeljnih načela modernog slikarstva, „realističkog krila”: da vjernost prizoru ne leži u mehaničkom prepisivanju naučenih pravila, nego u osjetljivom promatranju svijeta u njegovim specifičnim uvjetima. Integrirajući ranu ronilačku tehnologiju, terensko promatranje i umjetničke inova- cije, pomogao je otvoriti put modernoj podvodnoj ilustraciji i morskoj biologiji. Nje- govi su napori unaprijedili znanstveno razumijevanje, ali i produbili javno divljenje prema oceanima u vrijeme kada je malo tko imao priliku vidjeti život ispod površine.53 Danas se zahvaljujući jeftinoj vodootpornoj opremi i amater može okušati u podvod- noj fotografiji. Google Earth je 2008. dodao funkciju Explore the Ocean, omogućujući virtualno istraživanje podmorja: zabavno iskustvo iz kauča svojega doma – vidimo zaista mnogo, ali što stvarno proživljavamo? Ransonnetovo pak nasljeđe živi kroz sa- čuvane skice, litografije i slike koje se čuvaju u muzejima u Beču i Monaku, pružajući uvid u vizualnu povijest pionirskih podvodnih istraživanja. Njegovi zapisi svjedoče o osebujnom amalgamu znanstvene pronicljivosti i estetske osjetljivosti, što njegov rad čini podjednako zanimljivim i za povijest umjetnosti i znanosti.

16. Eugen von Ransonnet-Villez, Podvodni pejzaž, detalji, ulje na platnu, 68 × 49 cm, Treći zoološki odjel, Prirodoslovni muzej u Beču (© NHM Wien). Eugen von Ransonnet-Villez, Underwater Landscape, details, oil on canvas, 68 × 49 cm, Third Zoological Department, Natural History Museum in Vienna

i Jadrana

BILJEŠKE 1 JULES VERNE, 20 000 milja pod morem (prev. P. Mardešić), Za- Izradio je hiperrealističke crteže i kolor-litografije za Endlicher’s greb, 2024., 319–320. Paradisus Vindobonensis, s ručno oslikanim prikazima rijetkih i 2 Neke od njih Dragutin Hirc je poslije ponovno upotrijebio u ukrasnih biljaka. Knjiga se objavljivala u 20 nastavaka od 1844. svojim člancima, primjerice „Betinu špilju” u listu Lijepa naša do 1860. godine. domovina 1891. godine. Više: VLADO BOŽIĆ, Podzemlje kao 9 EUGEN RANSONNET-VILLEZ, Reise von Kairo nach Tor zu slikarski motiv na području Hrvatske, Zagreb, 2017. den Korallenbänken des Rothen Meeres, Verhandlungen der k. 3 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- k. zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien, 13, Wien (1863.), DREAS HANTSCHK, Under Water – Between Science and Art, 163–188, spec. 185. Annalen des Naturhistorischen Museums in Wien, Serie A, 119 10 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- (2017.), 131–153. Biografske informacije o Ransonnetovu životu DREAS HANTSCHK (bilj. 3). naći će se u više referentnih knjiga: FRIEDRICH BOETTICHER, 11 EUGEN RANSONNET-VILLEZ, Ceylon, Skizzen seiner Bewoh- Malerwerke des 19. Jahrhunderts. Beitrag zur Kunstgeschichte, ner, seines Thier- und Pflanzenlebens und Untersuchungen des Hofheim am Taunus, 1969. (reprint izdanja 1891. – 1901.); HE- Meeresgrundes nahe der Küste, Braunschweig, 1868. INRICH FUCHS, Die österreichischen Maler des 19. Jahrhunder- 12 Opširnije: STEFANIE KRUSPEL, Mit Skizzenblock und Ta- ts. Vol. 3: L–R. Vienna, 1973. Sveobuhvatnu biografiju objavio je ucherglocke, Spektrum, Die Presse (23. 5. 1998.). ANTON ROITHER, Eugen von Ransonnet (1838–1926): Famili- en- und Lebensgeschichte des Künstlers und Forschers, Nussdorf 13 EUGEN RANSONNET-VILLEZ (bilj. 11), 16 & 15–16. am Attersee, 2006. 14 EUGEN RANSONNET-VILLEZ (bilj. 11), 132. 4 A. DURSTMÜLLER, Ransonnet-Villez, Eugen Freiherr von, u: 15 Djelo je kombinacija putopisnog narativa, osobnih impresija i Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, sv. 8, Wien, znanstvenih opažanja: sam podnaslov (Skizzen a ne Studien) to 1983., 417; BLKÖ (Constant von Wurzbach, Biographisches Lexi- sugerira. kon des Kaiserthums Oesterreich), 24, 1872., 349–350. 16 „… pod vodom prevladava više-manje plavičasto ili žućkasto- 5 SMS Novara bila je fregata Austrijske ratne mornarice, pozna- zelena nijansa, koja znatno mijenja boje predmeta…”: EUGEN ta po trima ključnim povijesnim događajima. Pod pokrovitelj- RANSONNET-VILLEZ (bilj. 11). stvom cara Franje Josipa I. i nadvojvode Maksimilijana, tada 17 Nastavljala se tradicija europskih ekspedicija u regiji koje su zapovjednika mornarice, SMS Novara je od 30. travnja 1857. do redovito uključivale fotografe. Dr. von Scherzer, barun Her- 30. kolovoza 1859. oplovila svijet. Na brodu je bilo 345 članova bert, barun Ransonnet i gospodin J. Xantus poštanskim paro- posade i sedam znanstvenika. Prikupljeni su desetci tisuća pri- brodom preko Sueza priključili su se carsko-kraljevskoj misiji rodoslovnih i etnografskih uzoraka, koji su poslije postali temelj tek u Singapuru. Tijekom ekspedicije Ransonnet je boravio na zbirki Prirodoslovnog muzeja u Beču. Ekspedicija je donijela fregati Donau s admiralom Petzom i Karlom von Scherzerom. znatan napredak u oceanografiji i geomagnetizmu. Putovanje Više: LUDWIG EISENBERG Künstler- und Schriftsteller-Lexi- je zabilježeno u opsežnim izvješćima i popularnim knjigama. kon: „Das geistige Wien”. Mittheilungen über Wiener Architekten, Godine 1864. fregata SMS Novara prevozi nadvojvodu Maksi- Bildhauer, Bühnenkünstler, Graphiker, Journalisten, Maler, Musi- milijana i njegovu suprugu Charlottu u Veracruz, gdje ih fran- ker und Schriftsteller, Wien, 1891., 281–282; LUKE GARTLAN, cusko-austrijska intervencija postavlja za cara i caricu Drugoga Photography and the Imperial Austrian Expedition in Nagasaki meksičkog carstva. Nakon Maksimilijanove pogibije, 1867. SMS (1869–70), 2009., 72–77. (accessed at Nagasaki University Repo- Novara pod zapovjedništvom admirala Tegetthoffa vraća njego- sitory: https://nagasaki-u.repo.nii.ac.jp) vo tijelo u Trst u siječnju 1868. SMS Novara sudjelovala je i u 18 JOSEF MARIA EDER, History of Photography (prev. Edward Ep- znamenitoj Bitci kod Visa 20. srpnja 1866. Pod zapovjedništvom stean), New York, 1945., 642. švedskog časnika Erika af Klinta, fregata je bila dio 2. divizije 19 Za života Ransonnet je objavio tek nekoliko djela, među kojima admirala Tegetthoffa. Prodano je oko 30 000 primjeraka knjige je važno EUGEN RANSONNET-VILLEZ, Reisebilder aus Osta- Karla von Scherzera – još jednoga Ransonnetova prijatelja – o sien, Siam, China und Japan, Graz, 1912. Raniji izvor navodi da putu Novare oko svijeta. Smatra se drugim najuspješnijim popu- je austrijsko Ministarstvo obrazovanja poslalo „dvije potpune larno-znanstvenim djelom na njemačkom jeziku u 19. stoljeću, zbirke svih fotografija koje je objavio Muzej za umjetnost i indu- odmah iza Humboldove petosveščane Kozmografije. Više: KARL striju.” ANONIMUS, The Austrian Expedition, Overland China VON SCHERZER, Die Weltumseglung der „Novara” 1857–59 Mail, XXV/423 (23. II. 1869.), 27. Posmrtno su izašle i druge (herausgegeben, bearbeitet und kommentiert von Günter Tre- publikacije o njemu, poput knjige ANTON ROITHER, Eugen ffer), Wien, 1973. von Ransonnet. Im Zauber des Fudji Yama, Nussdorf am Atter- 6 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- see, 2008., a spominje se i u disertaciji PETER PANTZER, Japan DREAS HANTSCHK (bilj. 3). und Österreich-Ungarn. Die diplomatischen, wirtschaftlichen und 7 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- kulturellen Beziehungen von ihrer Aufnahme bis zum Ersten Welt- DREAS HANTSCHK (bilj. 3). krieg. (Beiträge zur Japanologie, Bd. XI), Wien, 1973. 8 Anton Hartinger (1806. – 1890.) specijalizirao se za slikanje 20 Imao je pristup prostorijama i nacrtao plan palače, objavio divan mrtve prirode s voćem i cvijećem. Bio je na Akademiji likovnih njezin opis. Za vrijeme crtanja pristupio mu je dvoranski službe- umjetnosti u Beču od 1843. do 1851. Pionir je kromolitografije. nik koji ga je pitao što radi, a Ransonnet je objasnio da crta dvo-

i Jadrana

ranu kako bi njegov car mogao vidjeti gdje će njegova delegacija KRAŠEVAC, Views of Dalmatian Cities and Architectural Mo- biti primljena. Njegova ostavština, koja se čuva u biskupijskom numents for the Publication The Austro-Hungarian Monarchy in arhivu u Linzu, sadrži vrijedne zapise i skice japanskoga carskog Words and Pictures – Volume Dalmatia, u: Discovering Dalma- dvora, zgrade poslanstva, te drugih građevina poput samurajske tia: Dalmatia in Travelogues, Images, and Photographs (ur. Ka- kuće, svetišta, hramova i kupališta, uz više verzija rukom i stro- trina O´Laughlin, Ana Šverko, Elke Katharina Wittich), Zagreb, jopisom sastavljenih dnevničkih izvješća. Austrijska ekspedicija 2019., 198–225. donijela je darove ne samo japanskom carskom paru već i insti- 28 Iste, 1884. godine, kad i Ransonnet, u gradu boravi rimski slikar tucijama, poput Kaisei akademije, kojoj su predane znanstvene Eraclio Minozzi, koji izrađuje portrete te „neke akvarele i crteže”. publikacije iz područja medicine, prirodnih znanosti... Uz to su Vidi: DUŠKO KEČKEMET (bilj. 26). Hrvatskom je Ransonnet u Yokohami izloženi i prodavani austro-ugarski rukotvorni pred- putovao i poslije. Tijekom jednog posjeta grofovima Drašković meti. (Ne bi bilo iznenađujuće da su neki bili i iz Hrvatske). Što u Trakošćanu izradio im je i darovao sliku koja se i danas čuva se nije prodalo, donirano je bolnici. u muzeju dvorca. (VLADO BOŽIĆ, Medvidina špilja na oto- 21 Mladi car Mutsuhito (Tennō), tada 17-godišnjak, preuzeo je pri- ku Biševu, Subterranea Croatica, Vol. 10/br. 14 /2012./, 37-41). jestolje 1868., a na ceremoniji je uz tradicionalnu japansku Gaga- Među „orijentalnim” slikama u dvorcu Topoľčianky, nekadaš- ku-glazbu vjerojatno prvi put čuo i europsku glazbu. njem vlasništvu obitelji Keglević, nalazi se i portret muškarca s 22 Agatha (1849. – 1920.) bijaše potomkinja obitelji Geymüller, koja fesom potpisan „E. v. Ransonnet”, koji se pripisivao barunu Ran- je 1810. godine stekla plemićki status i vodila banku Geymüller sonnetu, ali ju je nedavno Marta Herucová uvjerljivo atribuira- & Co. Njihova kći Eugénie-Caroline, jedina nasljednica, ostala la Elisi von Ransonnet, jednako talentiranoj sestri Eugena von je neudana i sve je imanje nakon smrti donirala svećeničkom Ransonneta. Vidi: MARTA HERUCOVÁ, Oriental Paintings in sjemeništu u Linzu. Već godine 1892. Ransonnet je Prirodoslov- the Former Keglević Château Topol’čianky, u: Egypt and Austria nom muzeju u Beču donirao jedno ulje na platnu s prizorom XII – Egypt and the Orient: The Current Research. Proceedings of podmorja i više od 5000 primjeraka faune. the Conference Held at the Faculty of Croatian Studies, Univer- 23 U njegovu čast postavljena je tematska staza sa sedam panoa koji sity of Zagreb, September 17th-22nd 2018, (ur. Mladen Tomorad), izlažu o njegovu životu i djelu. Oxford-Zagreb, 2020., 143–66. 24 Knjižica: JOŠKO BOŽANIĆ, U kamenu svjetlo – Modra špilja na 29 Ransonnetovi nalazi ilustrirani jednom slikom (bez spomena au- otoku Biševu, Komiža, 2016., donosi u nas najopsežniji uvid u tora) objavljeni su i u prosincu 1884. u bečkom listu Das interes- Ransonnetovo djelo, s nizom pronicavih opservacija. sante Blatt. 25 Prema JOŠKO BOŽANIĆ (bilj. 24). 30 VLADO BOŽIĆ (bilj. 2), 17. Nažalost, nisam mogao pronaći na- vedeni prilog. 26 „Slavni slikar Zelos” pojavljuje se u bazi novina ANNO Au- strijske nacionalne biblioteke samo dvaput, i to 1884. godine u 31 Prema JOŠKO BOŽANIĆ (bilj. 24), 17. splitskim novinama Narod, koje su izlazile između 1884. i 1894. 32 JOŠKO BOŽANIĆ (bilj. 24). na nekoliko listova na hrvatskome i talijanskome. U broju od 33 Mate Suić predložio je novu etimologiju za naziv otoka Biševa (na 6. travnja 1884. najavljuje se „da ćemo u drugoj polovini ovoga talijanskom Busi), koji bi proizišao iz zapažanja markantnih otoč- mjeseca imati među nama slavnog slikara s Akademije Zelosa, kih spilja, a nadasve „Modra špilja”. Ime Biševa došlo bi od grčke koji dolazi po zadaći Njegova Veličanstva načiniti jedno ulje na riječi (a)byssos, s korijenom byss-, na koji je potom dodan hrvatski platnu sa slikom Visa”. A 26. travnja 1884. s Visa stiže vijest da sufiks -evo. Toponim Busi, koji se u talijanskom jeziku odvojio od je „već prispio glasoviti slikar Zelos, su četiri ostala druga, da hrvatskog oblika, pod utjecajem pučke etimologije povezan je s naslika Vis i njegovo more, za vrijeme glasovite bitke, a to po riječju buco, u venecijanskom dijalektu buso, sa ženskim oblikom kraljevom nalogu”. Znamo da je u kvartetu slikara koji su ga pra- busa. „Biševo je svakako izvanredan prirodni fenomen sa svojom tili bio i Ransonnet. No, potraga za slikarom prezimena Zelos Modrom špiljom. Stoga je posve na mjestu pretpostavka, da je on zasad je ostala bezuspješna, pa se može čak pomišljati da je riječ i prije dolaska Grka imao svoje ‘ilirsko’ ime. Lako je moguće, da o pseudonimu, ili pak – kako pomišlja prof. Maria Stassinopo- je to ime semantički bilo veoma blizu grčkom nazivu, a potom i ulou (Institut für Byzantinistik und Neogräzistik der Universität hrvatskom. Prije dvije tisuće godina razina Jadranskog mora bila Wien) u ljubaznom odgovoru na moj upit – o nekom ipak manje je dva metra niža od današnje. Tom činjenicom udubina je sve poznatom slikaru iz grčke komune u Veneciji ili Trstu. Moguće je više iskazivala karakter špilje, a morska dinamika koja je nastajala da bi ovaj Zelos mogao biti istovjetan s „bečkim umjetnikom G. izmjenom plime i oseke mogla se smatrati kao vrtlog, nevidljivi Scelosom” koji 1886. slika dalmatinske predjele po nalogu cara bezdan, koji dnevno dva puta (bis in diem kako piše Pavao Đa- Franje Josipa. Spominje se u: DUŠKO KEČKEMET, Vedri rea- kon, usisava i bljuje vodenu masu (Suić, Jadranske harybde). Isto lizam slikara M. Olivera, Život umjetnosti: časopis o modernoj i tako je opravdano pitanje, nije li Modra špilja i u predantičko doba suvremenoj umjetnosti, 17 (1972.), 34–43. imala nekakav atribut, možda upravo po boji mora, tj. atribut tipa 27 Projekt je pokrenuo prijestolonasljednik Rudolf Habsburški s ci- melaina, lat. nigra, za nedaleki otok Korkyru (Korčulu).” Hrvat- ljem stvaranja enciklopedijskog prikaza svih zemalja, naroda, po- ski jezik, u skladu sa svojim konzervativnim duhom, sačuvao bi vijesti, prirodnih okruženja, kultura i gospodarstava unutar Au- stariji oblik riječi, kao što pokazuje i velik dio hrvatske jadranske stro-Ugarske Monarhije. Ukupno su objavljena 24 sveska između toponomastike: „… još jedan dokaz, da smo mi Hrvati u daleko 1886. i 1902. godine. Više: IVAN PEDERIN, Dalmatia in the vo- većoj mjeri od Romana i Talijana, čuvali starije oblike imena mje- lume Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, sta, na našem jadranskom prostoru, pa i one predrimskog grčkog Radovi Zavoda HAZU u Zadru, br. 46 (2004.), 395–424; IRENA postanja.” Mletački oblik Busi, na isti način kao i naziv otoka Žirje

i Jadrana

(na talijanskome Zuri), nastao bi od nominativa riječi u množi- i razina ovog jezera [unutar špilje].” Referencija u tom odlom- ni. Vidi: MATE SUIĆ, Biševo – (Modra) špilja – Komiža. Prilog ku odnosi se na romantičnu pripovijetku The Antiquary (1816.) istraživanju kontinuiteta i etničko-kulturnih simbioza na istočnoj Waltera Scotta. U romanu, Sir Arthur Wardour i njegova kći Isa- jadranskoj obali, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 86 bella nađu se u opasnosti jer ih plima iznenadi dok su istraživali (1993.), 119–124. stari dvorac ili antičke ruševine. Epizoda iz romana bila je dobro 34 JOŠKO BOŽANIĆ (bilj. 24); VLADO BOŽIĆ, Povijest proširiva- poznata u 19. stoljeću i često se rabila kao literarna referencija za nja uskih prolaza u špiljama i jamama, Zagreb, 2016., 16. iznenadnu opasnost izazvanu plimom. 35 Ransonnetovo pismo od 3. ožujka 1920., Arhiv Prirodoslovnog 43 VLADO BOŽIĆ (bilj. 2), 18. Ransonnetov prikaz Modre špilje muzeja (MOM) – prema STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, objavljen u knjizi Die österreichisch-ungarische Monarchie in VALÉRIE PISANI & ANDREAS HANTSCHK (bilj. 3). Wort und Bild (Beč, 1892.) poslije je reproduciran u novinama Prosvjeta 1921. godine. Neko vrijeme, još 1982., služio je i kao 36 Ibid. (bilj. 3). ilustracija na ulaznicama za posjetitelje špilje. 37 Ibid. (bilj. 3). 44 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- 38 Pismo od 3. ožujka 1920., Archives, MOM. Prema: Ibid. (bilj. DREAS HANTSCHK (bilj. 3), 149. 3). Izložba Adria-Ausstellung u bečkom Prateru prikazivala je 45 JAKŠA RAVLIĆ, Biševska Modra spilja, Jadranska straža, 7 spomenike i ambijente gradova s jadranske obale, uključujući i (1934.), 273. Od slikara koji su se okušali u slikanju Modre špilje Volosko, gdje je Ransonnet imao vilu. Nakon zatvaranja izložbe poznata je fotografija Plančićeve iz 1923., koja je bila poklonjena profesor Albrecht Penck (1858. – 1945.), ravnatelj Geografskog Petru Kuničiću u Splitu, a od 1974. nalazila se u vlasništvu Zorke instituta i Muzeja za znanost o moru u Berlinu želio je kupiti Bogdanović. Dobra reprodukcija u boji objavljena je u monogra- njegove slike za Muzej, ali je kupnju preduhitrilo izbijanje Prvo- fiji Vis (Zagreb, 1974.). Vidi: VLADO BOŽIĆ (bilj. 2), 30. ga svjetskog rata. Godine 1920. Ransonnet je u pismu princu od 46 BERISLAV VALUŠEK, Arhitekt Carl Seidl: opus na Opatijskoj ri- Monaka ponudio svoje slike za tamošnji muzej. Neke su slike i vijeri, Zagreb, 2019., 156–164. došle za izložbu u Monaku, no nisu izložene jer ih je izložbeni odbor smatrao neprikladnima s obzirom na temu izložbe. 47 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- DREAS HANTSCHK (bilj. 3). 39 JOŠKO BOŽANIĆ (bilj. 24), 44. Prvi pokušaj podvodne foto- grafije napravio je 1856. William Thompson u Engleskoj, kori- 48 EUGEN RANSONNET-VILLEZ (bilj. 11), n. 133. steći se mokrom kolodijskom kamerom na staklenim pločama, 49 Godine 1998., povodom 250. obljetnice Prirodoslovnog muzeja, ali bez jasnog rezultata. Louis Boutan, isprva skeptičan, razvio na prigodnoj je izložbi predstavljena replika ronilačkog zvona. je s bratom Alfredom i tehničarom Josephom Davidom krajem Istraživači i filmska ekipa muzeja prethodno su posjetili Opatiju, 19. stoljeća prvi funkcionalni podvodni fotoaparat. Kamera je gdje je Ransonnet imao ljetnikovac, kako bi snimili zvono „u ak- bila smještena u metalno vodonepropusno kućište s otvorima za ciji”, što su učinili u mirnijem Lovranu. objektiv i tražilo te mehanizmom za mijenjanje ploča bez otvara- 50 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- nja. Imala je spori objektiv i dugačke ekspozicije, pa su snimke, DREAS HANTSCHK (bilj. 3). zbog titranja svjetlosti, bile mutne. Nakon više pokušaja, Boutan 51 EUGEN RANSONNET-VILLEZ (bilj. 9), predgovor. je poboljšao osnovni dizajn: koristio se velikom kamerom s iz- mjenjivim pločama, no uređaj je bio preglomazan i zahtijevao 52 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- trojicu za rukovanje. Imao je i vizir za smanjenje odbljesaka DREAS HANTSCHK (bilj. 3). svjetla s površine vode, koje je – kaže Boutan – djelovalo poput 53 Ransonnetovo djelo ostalo je do danas inspiracija. Heinrich De- tisuća ogledala i umanjivalo jasnoću slike. tering – profesor na sveučilištu u Göttingenu čija su djela, poput 40 STEFANIE JOVANOVIC-KRUSPEL, VALÉRIE PISANI & AN- zbirke Les Hommes dans le jardin du monde, pokazivala izrazit in- DREAS HANTSCHK (bilj. 3). teres za ekologiju – u zbirci pjesama Plongée (Ronjenje, 2019.) po- vezuje Ransonnetove litografije i podvodna istraživanja. Detering 41 PETAR KUNIČIĆ, Modra spila. Vodič po viškom arhipelagu, Du- mu posvećuje tri pjesme u kojima uspoređuje barunove ekspedi- brovnik, 1932., 25–26. cije s političkim i vojnim pobjedama. U drugoj od tih pjesama 42 U opisu Ransonnetova spašavanja od plime, zatečen u utrobi suprotstavlja Ransonnetove ekspedicije u Indijskom oceanu po- Modre špilje, ima nešto od toposa karakterističnog za ono vrije- bjedama Bismarcka u Danskoj i Granta u Sjedinjenim Državama. me. Sličnu situaciju opisuje Jules Verne u 20 000 milja pod mo- U tim stihovima ronjenje postaje simbol uranjanja u dubine života rem: „To je bila plima, samo plima, koja nas je gotovo iznenadila i odmaka od političkog svijeta. Vidi: FRÉDÉRIC WEINMANN, – baš kao što je iznenadila i junaka Waltera Scotta! Ocean izvana Henri le Vert. Nature et culture dans l’œuvre poétique d’Heinrich se diže, a po savršenom prirodnom zakonu ravnoteže, diže se Detering, Germanica, no. 69 (2021.), 169–180.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Liknande artiklar

1-10 av 207

Du kanske också starta en avancerad sökning efter liknande artiklar för den här artikeln.