Skip to content
Tidskrift för adriatisk konsthistoria Search

Reconstruction of the Passenger Port and the Riva Waterfront in Rijeka (1945-1960)

DOI 10.15291/ars.4348

Download PDF

Vol. 13 (2023)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Lidija Butković Mićin University of Zadar, Department of History of Art lbutkovi1@unizd.hr Corresponding author

The port of Rijeka-Sušak endured substantial devastation during World War II, prompting a protracted reconstruction that lasted into the mid-1960s, with significant investments. The reconstruction of the passenger port and the Riva waterfront (formerly known as the Coast of the Yugoslav Navy) was an exception in a sense, because the aim was not to restore it to the pre-war state, but to seize the unique opportunity to implement corrections in terms of urban planning, fostering enhanced synergy between the city and the port. Due to the efforts of experts who were involved in the project at various stages, including engineers Yvonne Clerici, Zdenko Kolacio, Zdenko Sila, Dragutin Adam, and others, the passenger port was enlarged by 1960 through the construction of the new Pier 29 Novembar (today’s Pier of Karolina Riječka). The coastal stretch from Žabica to Riva Boduli was expanded to spatially demarcate different types of traffic; it also incorporated modern infrastructure, public lighting, a tree-lined esplanade, and a new city park. The paper also sheds light on unrealized investments, including a steamship passenger station and a luxurious hotel intended to redefine Rijeka’s maritime façade. The chronology of the project includes an analysis of the decision-making processes and the results of urbanist and architectural interventions.

Rijeka, Rijeka port, tourist passenger traffic, port infrastructure, modern architecture, urban planning
Sections
  1. Abstract
  2. Uvod

Uvod

Od sredine 18. stoljeća do Prvog svjetskog rata urbani razvoj Rijeke određivali su merkantilni interesi Habsburške Monarhije, preobrazivši dotadašnju pomorsku i trgovačku komunu u međunarodni lučki emporij sa svim obilježjima modernog srednjoeuropskog grada. Podizanjem lučkih, industrijskih i željezničkih postrojenja na nasipanoj morskoj obali, središte Rijeke svedeno je na komunalno zapušteni Stari grad i Civitas Novae na zaravnjenom zemljištu uz taj „gospodarski pojas” na kojem je, uz porast stanovništva i gradskih sadržaja, bilo sve teže pomiriti pretendente na vrijedno priobalno područje. Situacija se, međutim, mijenja nakon Drugog svjetskog rata kada će se, zbog strahovitih gubitaka lučke infrastrukture, otvoriti mogućnost za medijaciju između potreba grada i pomorske ekonomije te će se borba za javni inte- res usredotočiti na ostvarivanje prisnijeg kontakta građana s morem. Dvije osobito potentne ideje formulirane su u neposrednom poraću: izuzimanje Delte i Brajdice iz lučke ingerencije u svrhu planiranja novog centra ujedinjenih gradova Rijeke i Sušaka te revitalizacija obale Riva i s njom povezane putničke luke koje su patile od niskog komunalnog standarda. Do 1955. godine uređeni su Titov trg i vrh Delte1, a putnička luka i Riva do 1960. godine, no kontaktna zona luke i grada uglavnom je ostala na povijesnim postavkama. Fizičke su promjene, svakako, bile skromnije i sporije od poslijeratnim optimizmom prožetih projekata i očekivanja, te je stoga za objektivnu valorizaciju potrebno rekonstruirati kronologiju, motivaciju i aktere ostvarenih urbanističkih rješenja.

Ratna oštećenja putničke luke i prvi rezultati obnove Riječka i sušačka luka završetak Drugog svjetskog rata dočekale su u ruševnom stanju. Teška oštećenja lučkog područja bila su posljedica višekratnih savezničkih bombardiranja od siječnja 1944. do svibnja 1945. godine koja su ciljala važna in- dustrijska postrojenja, mostove, skladišta i ratne brodove, ali najveću devastaciju prouzročilo je miniranje cijelog obalnog poteza od Petrolejske luke do Brajdice od njemačke vojske. Detonacije akustičnih i magnetskih mina te priručnih eksplozivnih naprava deformirale su podmorske betonske blokove uzrokujući potonuća dijelova obala i velike kratere na njihovoj površini, dok su okolne ulice i lučki akvatorij bili zatrpani izbačenim materijalom.2 Sumiranjem ratnih šteta utvrđeno je da se ošte- ćenja operativnih obala, gatova i lukobrana kreću od 50 do 90%, izgubljeno je oko 50% skladišnih kapaciteta, onesposobljene su sve lučke dizalice, željeznički kolosijeci i druge instalacije.3 U komparaciji s teretnom lukom, putnički dio obale je ostao relativno pošte- đen, vjerojatno jer je bio od manjeg strateškog interesa. Istarsko pristanište (pod talijanskom upravom Riva Dalmazia) upotrebljavalo se za plovila lučke kapetanije, uz obalu Riva (tada Riva Filiberto i Riva Rainer/Riva Sauro) pristajali su uglavnom jedrenjaci, gatovi San Marco i Stocco služili su samo za manje putničke brodove, dok su najvažniji segment činili Adamićev gat, rezerviran za veće putničke brodove, te Riva Boduli (Riva Colombo) koja, iako nije bila opremljena za pretovar robe kao operativne obale luke, mogla je prihvatiti brodove velike nosivosti. Iz tog je razloga bila temeljito razorena po čitavoj dužini, s trima velikim rupama promjera od 25 do 30 metara. Nijemci su procijenili da Adamićev gat nije bilo potrebno minirati jer je zbog nesolidne gradnje već u međuraću dobio duboke pukotine te se, kao jedino do- nekle funkcionalno pristanište, upotrebljavao za protok UNRRA-ine pomoći vitalne za opskrbljivanje grada i unutrašnjosti zemlje te osiguranje mehaničkih uređaja za građevinsku obnovu i pokretanje industrijske proizvodnje. Od Molo Stocco ostao je tek batrljak pa se nije ni pomišljalo na njegovu sanaciju, a Molo San Marco, premda većim dijelom potopljen, početkom 50-ih godina 20. stoljeća upotrebljavao se kao

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

1. priručna tvornica cementnih blokova za obnovu obalnih zidova luke.4 (Sl. 1 i Sl. 9) Ratna oštećenja putničke luke: Na uglovima Istarskog pristaništa i Rive Boduli s Obalom jugoslavenske mornarice, razoreni Molo San Marco i Stocco i Riva Boduli (foto: Milan Pavić, kako su 1946. godine preimenovane nekadašnje Riva Filiberto i Riva Sauro, monti- 1945. /isječak/; Hrvatski državni rane su dizalice za prekrcavanje ugljena koji je stizao manjim plovnim objektima iz arhiv u Zagrebu) Raše, u toj funkciji do osposobljavanja Rive Rizzo (Praško pristanište) za taj zadatak War damage to the passenger port sredinom 1946. godine.5 – the demolished Piers of San Marco Razaranja riječke luke nanijela su kolateralnu štetu priobalnim gradskim bloko- and Stocco, and Riva Boduli, 1945 (Croatian State Archives in Zagreb) vima, prometnicama i objektima lučke uprave. Monumentalne historicističke palače kojima je u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća oblikovano metropolitansko lice mađar- ske Rijeke: upravna zgrada Luke na platou Istarskog pristaništa, nekadašnji hotel Eu- ropa i palača Jadran na obali Riva, srećom su zadobile tek manja oštećenja.6 Najteže je bio pogođen građevinski heterogeni stambeno-poslovni blok istočno od Piazze Dante (danas Trg 111. brigade Hrvatske vojske) gdje su porušeni hotel Quarnero i kuća Fiamin uz ulicu Via Garibaldi (danas Adamićeva ulica), te trokatna palača Huber koja je, nakon supstitucije susjedne palače Deluppis palačom Rinaldi 1890. godine, predstavljala posljednju memoriju na gabaritima skromnije, ali estetski doj- mljive začetke riječkog waterfronta u kasnom 18. stoljeću.7 (Sl. 2) Do kraja 1945. godine vladalo je izvanredno stanje zbog nestašica građevnog ma- terijala, strojeva i radne snage te, osobito na riječkoj strani, teškog prilagođavanja pravnom provizoriju koji će potrajati do zaključenja Pariškog mirovnog ugovora u veljači 1947. godine. No, i prije donošenja formalne odluke o pripajanju Rijeke SFR Jugoslaviji na međunarodnoj razini, Vojna uprava Jugoslavenske armije (VUJA), naj- viši organ vlasti za teritorij zone B, raspolagala je kreditnim sredstvima za obnovu riječke luke, osnovavši i Inspektorat pomorstva za vođenje lučke djelatnosti koji će se postupno ekipirati tehničkim kadrom (ing. Ratko Čičin-Šain, ing. Ivan Radonić, ing. Josip Marinović, ing. Ljubo Stipanović i drugi).8 U kolovozu 1945. godine osno- van je Odbor za obnovu riječke luke koji će, poduprt autoritetom VUJA-e i u stalnoj

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

2. komunikaciji s nadležnim saveznim ministarstvima, određivati dinamiku i način re- Porušeno stanje Rive Boduli i konstrukcije lučkog područja. Od ožujka 1946. godine u djelokrug Odbora uključen stambeno-poslovnog bloka na obali Riva, 1945. (Muzej grada je i sušački lučki bazen, prejudicirajući povoljno rješenje graničnog pitanja i omogu- Rijeke) ćujući planiranje budućnosti objedinjene riječko-sušačke luke.9 The ruined condition of Riva Boduli Početkom 1946. godine bila su vidljiva konkretnija postignuća, poput popravka and the residential and commercial kaverni na riječkom i sušačkom lukobranu da se spriječi prodiranje mora u lučki akva- block on the Riva waterfront, 1945 torij, te vraćanja u funkciju obala koje su imale najmodernija skladišta: već spomenuto (Rijeka City Museum) Praško pristanište, Molo Napoli (Visinov gat) i sušački lučki kompleks.10 U putničkoj luci poduzeti su manji radovi na popločenju, kanalizaciji i željezničkoj trasi obale Riva, popravku nadmorskog dijela Adamićeva gata te zatrpavanju gata San Marco.11 (Sl. 3) Prvi prekooceanski parobrod s teretom UNRRA-e pristao je na Adamićevu gatu 13. siječnja 1946. godine, a u proljeće iste godine Jadranska linijska plovidba uspostavila je redovite veze s otocima, Opatijom i drugim bližim destinacijama.12 Na temelju odo- brenog kredita VUJA-e od lipnja 1946. godine do proljeća 1947. godine Zemaljsko građevno poduzeće Hrvatske poduzelo je radove na 190 metara dugačkoj Rivi Boduli. Pobijanjem pilota uz odronjene dijelove obale sanacija je obavljena gotovo isključivo recikliranjem uništenih blokova, uz racionalnu upotrebu teško nabavljene mehanizaci- je, osobito glibodera – grtličara kojima su obavljeni podmorski iskopi. Rekonstruirani su i željeznički kolosijeci koji su iz Rive skretali na Rivu Boduli. Građevno poduzeće Jadran dovršilo je manipulativni i pješački dio obale granitnim kockama i kamenim pločama, omeđivši i površine za novi drvored i niske nasade čime se otpočelo kultivi- rati okoliš putničke luke.13 U proljeće 1948. godine na red je došla i glava Adamićeva gata (tada zvanog Gat 1. maja) čiji je podmorski zid obložen i nadograđen, a naj- problematičniji jugoistočni ugao prezidan i učvršćen armiranobetonskim zategama i sidrenim gredama, izgrađen nadmorski zid i obnovljena gornja ploha do korijena gata, sve u režiji Pomorskog građevnog poduzeća iz Splita.14 Realizirani radovi djelomično

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

3. Izgled putničke obale nakon prvih radova na obnovi (foto: Milan Pavić, 1949.; Hrvatski državni arhiv u Zagrebu) Passenger quay after the first renovation works, 1949 (Croatian State Archives in Zagreb)

su vratili funkcionalnost putničkoj luci, doduše, tada više rabljenoj za transport robe nego putnika, međutim, glavnina investicija bila je usmjerena na trgovačko-teretnu luku kao žilu kucavicu jugoslavenske pomorske privrede i obnove zemlje. Nepovolj- ne okolnosti, paradoksalno, omogućit će formuliranje dugoročnije strategije razvoja putničke luke, odnosno odgodom radova izbjegnuta je konzervativna restitucija pre- dratnog stanja, kao što je to bio slučaj s operativnim obalama riječkog lučkog bazena.

Prvi prijedlog proširenja putničke luke i obale Riva Urgentne poslove na otklanjanju ratnih posljedica u Rijeci koordinirao je i dobrim dijelom projektirao Odjel tehničkih radova Gradskog narodnog odbora Rijeka (OTR GNO Rijeka), zadužen u prvo vrijeme i za obnovu lučkog područja. Na stručnim za- datcima surađivali su zaposlenici bivših talijanskih gradskih i pokrajinskih tehničkih ureda (ing. Pietro Bacci, ing. Bruno Angheben, ing. Yvonne Clerici, ing. Giulio Dui- mich), zajedno s politički i stručno provjerenim kadrom sa sušačke strane (ing. Davor Schwalba, ing. Zdenko Kolacio) te došljacima i premještenicima koji su u riječkim službama nastavljali svoje profesionalne karijere (ing. Cvetko Premuš, ing. Josip Pe- trak, ing. Egon Holländer itd.).15 Premda su se maksimalno iscrpljivali na svakodnev- nim dužnostima, katkad i asistirajući u dobrovoljnim radnim akcijama, bili su spremni osmišljavati i prezentirati inicijative koje su nadilazile trenutačne potrebe (i mogućno- sti) grada, a motivirao ih je osjećaj da se nakon rata iznova „miješaju karte”, započinje korjenito nova etapa na geopolitičkom i ideološkom planu. Prepoznali su „sreću u nesreći”, odnosno, mizerno poratno stanje Rijeke smatrali su povijesnom šansom da se ispregovara uravnoteženija raspodjela prostora između industrijsko-lučkog kompleksa te socijalnih, rekreacijskih i drugih sadržaja za građane. Među prvim inicijativama bio je upravo projekt proširenja i sistematizacije put- ničke luke i obale Riva, vrlo lucidan prijedlog za razrješenje kroničnog prostornog

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

4. problema koji je generirao neusklađeni razvoj lučkog pojasa i modernog centra gra- Prijedlog proširenja i da. U prosincu 1945. godine Yvonne Clerici podastrijet će ga Odboru za obnovu sistematizacije putničke luke i obale Riva, ing. Yvonne Clerici, Rijeke, osnovanom tri mjeseca prije, u čijem su radu sudjelovali najviši civilni i vojni prosinac 1945. godine (Državni dužnosnici (predsjednik GNO-a Rijeka Pietro Klausberger i zapovjednik VUJA-e arhiv u Rijeci) pukovnik Većeslav Holjevac), a u svojstvu predstavnika OTR GNO-a Rijeka bili su Proposal for the expansion and izabrani Clerici i Angheben.16 Kao načelnik Hidrotehničkog odsjeka OTR-a Clerici systematization of the passenger je vodio obnovu gradskog kanalizacijskog sustava, a imenovan je i predsjednikom port and the Riva waterfront, Odbora za obnovu riječke luke te mu je, kao iskusnom civilnom inženjeru s diplo- engineer Yvonne Clerici, December 1945 (State Archives in Rijeka) mom Tehničkog fakulteta u Budimpešti, bila povjerena analiza oštećenja lučke in- frastrukture te izrada smjernica hidrotehničkih radova na njezinoj obnovi. Stoga ne iznenađuje njegov angažman u pripremi ovog projekta kojim će se precizno detek- tirati problem i ponuditi nimalo preuzetno rješenje svjesno nezavidnih ekonomskih okolnosti. (Sl. 4) Osim uskog pločnika ispred historicističkih gradnji te kolosijeka koji je u širo- kom luku prolazio čitavom njezinom dužinom, obala/ulica Riva je bila urbanistički nedefiniran, neugledan prostor, opasan za promet ljudi i vozila. Željeznička je pruga opstruirala bilo kakvu racionalnu artikulaciju obalne fronte gradskog središta te je promjena njezine trase bila ključni element projekta, kao i razdvajanje pomorsko- trgovačkog i gradskog dijela obale u svrhu prometne modernizacije koja će zadovo- ljiti obje strane. Kako bi se razgraničili prometni koridori, bilo je potrebno povećati raspoloživu površinu Rive te je definirana nova obalna linija od Istarskog pristaništa do istaknutog kuta Rive Boduli. Na proširenu Rivu mogla bi se, potom, položiti nova prometna infrastruktura: od jednostrukog kolosijeka koji bi se pomaknuo na novi obalni nasip te se anulirao njegov spoj s Rivom Boduli, preko tampon-zone zelenila, do suvremenog kolnika i još uvijek prilično skromno naznačene gradske šetnice. Lučke površine za prihvat putnika povećavaju se povezivanjem gatova San Marco i Stocco u novi gat pravokutnog oblika koji bi mjerama približno korespondirao Ada- mićevu gatu.17 Međutim, u naknadnim konzultacijama GNO-a Rijeka, Inspektorata pomorstva i lokalnih nautičkih stručnjaka zaključeno je da bi ukošena glava gata bila ispravnije rješenje jer neće smetati brodskim manevrima u gornjem dijelu Rive

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

Boduli.18 Nakon pozitivnog mišljenja nadležnih upravnih tijela Rijeke, prijedlog je upućen Ministarstvu pomorstva u Beograd u srpnju 1946. godine koje je načelno prihvatilo korekciju obala putničke luke, no smatrali su da bi spajanje gatova išlo nauštrb ukupne dužine pristanišnih obala te nisu bili spremni podržati tu ideju. In- spektorat pomorstva uložio je formalni prigovor, no u tom im je trenutku preostalo samo obavijestiti GNO Rijeka da se prekine s nasipavanjem obale između gatova koje je poduzeto u očekivanju ipak naklonjenijeg stava centralne pomorske uprave.19 Premda u ovom trenutku nije postignut konsenzus oko buduće dispozicije putničke luke, a sudbina dvaju teško oštećenih gatova stavljena privremeno ad acta, Clericijev će projekt ostati referentna točka stručne diskusije o obnovi Rive i putničke luke u idućim godinama.

Putnička luka u svjetlu Direktivne regulacione osnove gradova Rijeka-Sušak Kako je već rečeno, poratne godine bile su neobično plodne prijedlozima za po- boljšanje neuralgičnih točaka baštinjenog urbanog tkiva, kao i zamislima prostorne integracije dotad razdvojenih gradova s obiju strana Rječine. OTR GNO Rijeka već u ljeto 1946. godine okuplja široku radnu skupinu za pripremu urbanističkog plana kojim bi se profilirala i konkretizirala zajednička budućnost Rijeke i Sušaka. Pod vodstvom načelnika ing. Davora Schwalbe i internog personala OTR-a (ing. Zden- ko Kolacio, arh. Ivan Valkovich, ing. Pietro Bacci, ing. Emil Kucich, ing. Yvonne Clerici, geom. Arturo Merlato), uz konzultacije s kolegama iz sušačkog gradskog i okružnog Graditeljskog odjela (ing. Zlatko Prikril, ing. Lujo Rac i ing. Mirko Pre- mužić), u kratkom je roku izrađena tzv. Informativna generalna skica urbanističkog plana Rijeke. Nakon uspješnih prezentacija pred Izvršnim odborom GNO-a Rijeka u studenome 1946. godine te na konferenciji u Ministarstvu građevina u Zagrebu u siječnju iduće godine, odobrena je kao mjerodavna za izgradnju grada do donošenja definitivne osnove, validirajući poduzete napore riječkih i sušačkih stručnjaka. Ra- zrada Informativne generalne skice urbanističkog plana Rijeke povjerena je Ministar- stvu građevina NR Hrvatske, a zatim novoosnovanom Urbanističkom institutu NR Hrvatske. U veljači 1948. godine ing. Branko Vasiljević i ing. Antun Ulrich finalizi- rali su Direktivnu regulacionu osnovu gradova Rijeka-Sušak, uz podršku ing. Vlade Antolića, suosnivača i prvog direktora Instituta, koji je kao referent za urbanizam Ministarstva građevina NRH od početka bio uključen u ovaj projekt.20 Preslagivanje vitalnih gospodarskih sustava grada predstavljalo je najvažniju, ali i najtežu zadaću Direktivne osnove.21 Stav izrađivača bio je da u užem gradskom području treba zadržati samo djelatnosti za čije je funkcioniranje bila nužna bli- zina mora, uz tendenciju reduciranja industrijskih zona. Zadržala bi se postojeća postrojenja na zapadu (Brodogradilište 3. maj i tvornica Torpedo), ali se predviđalo preseljenje Rafinerije nafte prema Urinju i Bakru jer je predstavljala konstantni izvor opasnosti od požara i zagađenja morskog zaljeva, kao i Petrolejska luka. Oslobođeno zemljište zauzela bi trgovačka i putnička luka, odsad glavni korisnici priobalja, uz povećanje njihovih operativnih površina. (Sl. 5) Projektni biro Glavne uprave luka i pomorskih putova u Splitu 1947. godine izradio je studiju proširenja trgovačke luke na području od Bratislavskog pristaništa do (bivše) Petrolejske luke i remize za loko- motive gdje bi se pozicionirali novi gatovi, zatvoreni i otvoreni skladišni prostori te projektirao više od kilometra dugačak novi lukobran za njezinu adekvatnu zaštitu.22 Manipulacija teretom tako bi se mogla separirati od tranzitnog putničkog prometa kojem bi se ustupio široki areal središnjeg bazena riječke luke (od De Francheschije- va gata do Rive Boduli), ali i Porto Baross (sušačka luka) koji bi bio uglavnom lišen gospodarske funkcije, osim lokalnog teretnog prometa, omogućujući da i stambeno-

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

5. poslovne insule oko Narodnog kazališta i gradske tržnice „prodišu” bez izolirajućeg Direktivna regulaciona osnova obruča lučke infrastrukture. Vezovi za osobna i manja trgovačka plovila osigurali gradova Rijeka-Sušak, izgled putničke luke i okolnog središta bi se i na obalama Delte i Mrtvog kanala, čineći zajedno s centralnom putničkom grada, 1948. (izvor: Arhitektura, lukom slikovitu panoramu mediteranskog grada.23 Na riječkom lukobranu također 18–22 /1949./, 50) bi se prestao obavljati robni pretovar, koji nije ni bio rentabilan, a odstranjenjem jed- Directive Regulatory Plan for the nog njegova dijela u dužini od otprilike 200 metara, postiglo bi se brže i komotnije Cities of Rijeka-Sušak, layout of the uplovljavanje velikih prekooceanskih brodova u bazen putničke luke.24 Obala Rive passenger port and the surrounding transformirala bi se u široku plohu za putnički promet gradnjom novog obalnog city centre, 1948 nasipa u liniji korijena De Francheschijeva gata, koji bi inkorporirao sve postoje- će gatove, te bi se projektirala dva nova gata, duboko izbačena u lučki akvatorij. Na De Francheschijevu gatu, uz južnu stranu zgrade pomorske uprave, protezala bi se parobrodarska putnička stanica kao jedan krak novog željezničkog i autobusnog terminala na zapadnoj Žabici zbog čije bi se impostacije morao porušiti obalni grad- ski blok do Zadarske ulice. Budući željeznički kolodvor imao bi karakter zaglavne stanice, tj. kolosijeci bi završavali slijepo u čeonoj kolodvorskoj zgradi prihvaćajući isključivo putnički promet, dok bi se teretni promet usmjeravao u trgovačku luku kraj povijesne kolodvorske zgrade u Krešimirovoj ulici koja bi de facto izgubila svoju izvornu funkciju. Objedinjavanje putničkog prometa bitna je postavka projekta, oso- bito jer su tadašnji tranzitni putnici morali prevaljivati veće udaljenosti između svo- jih dolaznih i odlaznih stajališta. Generalni urbanistički plan grada Sušaka, potvrđen 1940. godine, predvidio je slično transportno čvorište na Brajdici, tj. novu parobro- darsku stanicu sa željezničkim kolodvorom u zaleđu. No, Direktivnom osnovom svi terminali međugradskog, a dijelom i lokalnog putničkog prometa, definitivno se pozicioniraju u Rijeci, nauštrb već realizirane ili planirane sušačke infrastrukture.25 Također, prema ovom regulacijskom planu, uklonila bi se sva željeznička postrojenja od Praškog pristaništa do Brajdice u cilju ostvarenja najradikalnije hipoteze urbani- sta: projektiranja novog gradskog središta na Delti i Brajdici, na mjestu nekadašnje međudržavne granice, sa slobodnostojećim zgradama i rekreacijskim površinama umjesto stovarišta i skladišta drvne građe. Eliminacijom kolosijeka riješilo bi se i osjetljivo prometno pitanje Rive kojoj se primarno namjenjuje uloga glavne magi- stralne cestovne komunikacije za gradski i turistički promet, u konekciji sa široko zamišljenim obalnim pojasom putničke luke. Navedeni krupni urbanistički zahvati podrazumijevali su promišljanje alternativnog željezničkog pravca te se u Direktivnu osnovu ugrađuje studija željezničke obilaznice s ranžirnim kolodvorom u sušačkoj Dragi te odvojcima za manju lučku i industrijsku zonu u uvali Martinšćici kojom bi se kompenzirao gubitak lučkih površina na Delti i Brajdici.26

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

Direktivna osnova postulirala je mogućnost pomirenja interesa luke, industrije i društvenih funkcija grada, odnosno redefiniranje prostornih obrazaca koji su Rijeku obilježavali od razdoblja prve akumulacije međunarodnog kapitala u drugoj polovi- ci 19. stoljeća. Odlikovala se balansiranim, ali progresivnim pristupom, definirajući svoje temeljne ideje dijelom u suglasju, a dijelom u opoziciji spram naslijeđenog zo- niranja gradskog prostora. Autori Direktivne osnove bili su svjesni financijske težine predloženih promjena te delikatne kohezije lučko-industrijskog sustava, kao i nepo- voljnih političkih i ekonomskih danosti koje su proizvodile snažnu zadršku gospo- darskih i upravnih subjekata prema bilo kakvom smanjenju operativnosti riječko- sušačke luke. Stoga će se poduzeti dodatni pregovori u nadležnim institucijama te predvidjeti etapna provedba regulacijskog plana, pa i određene promjene inicijalnih zamisli, što će imati direktne reperkusije na oblikovanje putničke luke i obale.

Definiranje obalne linije putničke luke: od idejnog projekta do izvedbe Direktivna osnova detaljno je pretresena na trodnevnoj konferenciji u Rijeci po- četkom prosinca 1948. godine na koju su bili upućeni predstavnici nadležnih mini- starstava i direkcija iz Beograda i Zagreba, uz participaciju lokalnih poduzeća i grad- ske uprave.27 Načelno su se usuglasili oko preuređenja trgovačke i putničke luke, no naložili su razradu projekta novog željezničkog sustava koji je, zbog svojih tehničkih i financijskih specifikacija, zahtijevao podrobnija geološka ispitivanja i mjerenja te opsežnije konzultacije.28 Zajednička komisija Ministarstva saobraćaja i Ministarstva pomorstva FNRJ, međutim, već je prije navedene konferencije odbila mogućnost izgradnje dvaju novih gatova u putničkoj luci te je njihovo mišljenje ugrađeno u prvi idejni projekt nasipavanja obale Riva prema odredbama Direktivne osnove koji datira iz studenoga 1948. godine, obuhvaćajući samo odsječak od Rive Boduli do zapadne strane bivšeg gata San Marco, u očekivanju rezultata preciznijeg mjerenja morskog tla.29 Njegov autor, ing. Dragutin Adam iz Poduzeća za projektiranje pomorskih gradnja Obala u Splitu, svojim će projektnim prijedlozima i njihovim revizijama pratiti polemike oko finalne koncepcije putničke luke do konca 1951. godine. Riječ je o turbulentnom periodu obilježenom komunikacijskim šumovima, kolebanjima mjerodavnih organa te financijskim pritiscima koji su prijetili da će prevagnuti naj- jeftinija, a ujedno za grad i najnepovoljnija solucija. Tijekom službenog posjeta Rijeci početkom 1949. godine ministar pomorstva FNRJ Vicko Krstulović založio se za novu varijantu fizionomije putničke luke, suprotstavljenu ideji reprezentativne, prostrane javne obale iz Direktivne osnove. Predložena obalna crta, prozvana „linijom ministra Krstulovića” u daljnjoj doku- mentaciji i korespondenciji, revitalizirana je verzija Clericijeva rješenja iz 1945. go- dine, u smislu da se novi obalni pravac povlači od kuta Rive Boduli do Istarskog pristaništa, u ovom slučaju uz neznatno manji odmak od stare obale na njezinu zapadnom dijelu. Aktualizirano je i spajanje Mola San Marco i Stocco u gat trape- zoidnog, a ne pravokutnog oblika, zbog udovoljavanja nautičkim zahtjevima, kako se i diskutiralo 1946. godine. U određivanju njegova točnog položaja i dimenzija u obzir se uzimaju i neki novi urbanistički faktori. Naime, parcijalna regulacija izra- đena u veljači 1947. godine vjerojatno kao studija za Direktivnu osnovu, razmatrala je mogućnost prostornog povezivanja velikog gata s Narodnim trgom (u međura- ću Trg Dante, danas Trg Republike Hrvatske i Trg 111. brigade Hrvatske vojske), još uvijek najvažnijim riječkim javnim prostorom, formiranim na sjecištu Korza i povijesne gradske osi koja se od morske obale uzdiže do Guvernerove palače, do- minantnog urbanog repera mađarske Rijeke.30 Kako bi pristajanjem uz široki novi gat putnici mogli uživati u pitoresknoj panorami gradskog središta, predviđeno je

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

6. Prijedlog regulacije Narodnog trga (danas Trg Republike Hrvatske i Trg 111. brigade Hrvatske vojske), 1947. godina (Arhiv Jugoslavije u Beogradu) Proposal for the regulation of the People’s Square (today’s Square of the Republic of Croatia and the Square of the 111th Brigade of the Croatian Army), 1947 (Archives of Yugoslavia in Belgrade)

uklanjanje kuća Rinaldi, Manasteriotti i Karletzky na istočnoj strani Narodnog trga te nastavak komunalnog uređenja uspona prema Guvernerovoj palači koje je nače- to podizanjem skalinade u Via XXX Ottobre (Supilova ulica) 1930. godine. (Sl. 6) Navedena rekompozicija Narodnog trga i okolnih blokova svoj povijesni presedan ima u regulacijskoj osnovi Paola Grassija iz 1904. godine, kao i njezinoj međuratnoj inačici tzv. Zelenom planu (Piano verde) iz 1938. godine.31 Proširenje Narodnog trga ugrađeno je u Direktivnu osnovu, pa je tako održan kontinuitet povijesnih pro- mišljanja riječke maritimne fasade u poslijeratnom razdoblju, no dok je Direktivna osnova preferirala duboki, nerazvedeni profil putničke obale, plan iz 1947. godine još barata Clericijevom idejom širokog gata, no sada se njegova pozicija nastoji uskladiti s proširenim Narodnim trgom na način da bi prekrio većinu gata San Marco, ali tek polovinu gata Stocco. Takvo rješenje je, međutim, odbačeno na riječ- kom sastanku početkom 1949. godine zbog troškova rušenja obalnih zidova bivših gatova, a pomak osi novoga gata nije se smatrao osobitim estetskim problemom. Ovu verziju putničke luke s „linijom ministra Krstulovića” i trapezoidnim ga- tom postavljenim asimetrično u odnosu na Narodni trg, ing. Adam pretočio je u projekt u ožujku 1949. godine, odredivši za obalnu konstrukciju nosivi zid od be- tonskih blokova težine oko 60 tona.32 Na zahtjev Komisije za reviziju idejnih proje- kata pri Ministarstvu pomorstva FNRJ u kolovozu 1949. godine napravljen je treći idejni projekt čiji je zadatak bio razložiti kvalitete obiju varijanti obala putničke luke – sukladno Direktivnoj osnovi i „liniji ministra Krstulovića” – te prezentirati najbolju opciju za izvedbu obalne konstrukcije. (Sl. 7) Elaborat je ispitao dva mogu- ća tehnološka rješenja obalnih stijena: od pritegnutog armiranobetonskog žmurja i od betonskih blokova, te je zaključio da je potonji čvršći i trajniji preporučivši ga za obje inačice projekta. Inženjer Adam i suradnici projektnog biroa bili su rezolutni da je za funkcioniranje lučkog područja i grada dugoročno bolja ideja opsežnog platoa putničke luke na obali Riva, no ako bi se transformacija cijelog lučkog baze-

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

7. Treći idejni projekt rekonstrukcije putničke luke: varijanta 1 (gore) po Direktivnoj osnovi i varijanta 2 (dolje) po „liniji ministra Krstulovića”, ing. Dragutin Adam, kolovoz 1949. godine (Arhiv Jugoslavije u Beogradu) The third conceptual project for the reconstruction of the passenger port: variant 1 (above) according to the Directive plan and variant 2 (below) according to the “guidelines of Minister Krstulović,” engineer Dragutin Adam, August 1949 (Archives of Yugoslavia in Belgrade)

na po smjernicama Direktivne osnove odgađala na duže vrijeme, tada bi bilo isprav- nije posegnuti za drugom varijantom koja ne smanjuje dužinu pristanišnih obala i površinu lučkog akvatorija.33 Nakon pregleda dokumentacije Komisija je parcijalno usvojila „liniju ministra Krstulovića” od Rive Boduli do zapadnog brida novoga gata, zatraživši detaljnije podatke za ostatak obale do Istarskog pristaništa. Splitski biro je potom napravio potrebno iskolčenje kojim se pobliže odredila linija novog obalnog zida, posebice u odnosu prema gradskim blokovima uz Rivu. Naime, činjenica da nisu svi bili po- loženi u istoj ravnini predstavljala je potencijalni problem za definiranje širine bu- dućeg uličnog profila i obalnog nasipa.34 Neočekivano, Komisija je dorađeni (treći) idejni projekt odbila u ožujku 1950. godine odlučivši da je samo potrebno na naj- racionalniji način obnoviti postojeći obalni zid zapadnog dijela Rive.35 Uslijedila je višemjesečna borba Odbora za obnovu riječke luke, političkog vrha GNO-a Rijeka te splitskog poduzeća Obala da se donesena odluka poništi te afirmira plan rekon- strukcije obale na čitavom potezu od Istarskog pristaništa do Rive Boduli u pravcu koji je paralelan s regulacijskom linijom zgrada na obali Riva, kako je i predviđeno trećim idejnim projektom. Komisija je svoje mišljenje revidirala tek kad im je iz Rijeke dostavljen idejni nacrt uređenja obalnih površina Rive od Uprave generalnog urbanističkog plana Povjereništva komunalnih poslova GNO-a Rijeka (koju tada vodi Zdenko Kolacio), a koji im je osobno rastumačio ing. Dragutin Adam, uvjerivši ih da je pomicanje obalnog zida nužno radi pravilnog odvajanja željezničko-lučkih od cestovnih i pješačkih površina, što je bila intencija projekta od njegova pokreta- nja.36 U svakom slučaju, između izrade drugog i trećeg idejnog projekta bilo je jasno da Ministarstvo traži najekonomičniji način za obnovu putničke luke, te je, uz ostale razloge koji su usporavali (i dovodili u pitanje) provedbu Direktivne osnove, odabra- na varijanta koja ne implicira (pre)opsežne i (pre)skupe pomorske radove, ali opet nudi poboljšanje standarda putničke luke.

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

8. Nakon pretresanja detalja idejnog rješenja s Ministarstvom, ing. Adam je u pro- Proširenje obalnog zida Rive sincu 1951. godine producirao glavni projekt koji je ubrzo dobio potrebna odobre- ugradnjom betonskih blokova, 1952./1953. godina (Hrvatski nja. U odnosu na prijašnju dokumentaciju, promijenjena je samo geometrija novoga državni arhiv u Zagrebu) gata: zapadna je strana produžena sa 65 na 70,6 metara da uz njega mogu pristajati Expansion of the coastal wall at i najveći brodovi, dok mu je smanjen promjer kako bi se osigurao bolji manevarski the Riva waterfront by installing prostor za brodove koji pristaju uz korijen Rive Boduli.37 Gradilište je preuzela riječ- concrete blocks, 1952/53 (Croatian ka terenska jedinica Pomorskog građevnog poduzeća iz Splita te je dobro napredo- State Archives in Zagreb) valo uz financijsku podršku saveznog Ministarstva pomorstva koje je rekonstrukciju putničke luke stavilo na listu prioritetnih investicija. Na dionici obale od Istarskog 9. pristaništa do Adamićeva gata linija je pomaknuta za svega 40 cm te je bilo nužno Provizorna „tvornica” betonskih blokova za obnovu lučkih obala izvesti samo betonsku oblogu starog obalnog zida, dok je na preostaloj dužini ta na bivšem Molu San Marco, udaljenost iznosila do 12 metara (zbog održavanja paralelne linije s građevinama 1952./1953. godina (Hrvatski na Rivi), te je izgrađen novi obalni zid od redova betonskih blokova. (Sl. 8, Sl. 9 i državni arhiv u Zagrebu) Sl. 12) Djelatnici poduzeća mogli su u studenome 1953. godine prigodno proslaviti Provisional “factory” of concrete dovršetak grubih građevnih radova. Nadmorski dio obale Riva i novog gata čekala blocks for the reconstruction of the port waterfronts at the former Pier je još samo obrada čeonih zidova od klesanog kamena i popločenje nakon obveznog of San Marco, 1952/53 (Croatian perioda slijeganja.38 State Archives in Zagreb) Od hotela do parka Prestrukturiranje stambeno-poslovnih blokova od Korza do Rive, kako je postav- ljeno u Direktivnoj osnovi, imalo je zadaću konsolidirati urbano tkivo nakon ratnih razaranja, ali i dopustiti interpolaciju suvremene arhitekture na obalno pročelje gra- da. Prva informacija o konkretnim planovima došla je u obliku odluke o hitnom rušenju kuće Kremenšek (Riva 6) u rujnu 1947. godine radi izgradnje gradskog ho- tela.39 Gradsko hotelsko poduzeće Rijeka uložilo je prigovor na odabranu lokaciju smatrajući je previše bučnom i zagađenom lučkim prometom da bi odgovarala po- trebama hotela poslovne kategorije. Zatražili su sastavljanje komisije pri republič- koj Upravi za turizam Ministarstva trgovine i opskrbe, na što je Građevinski odjel GNO-a Rijeka bio spreman pristati, iako su inzistirali da je položaj hotela razmotren u kontekstu izrade regulacijskog plana grada.40 Službenu je suglasnost Vlado Antolić

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

10. uime Urbanističkog instituta u Zagrebu dostavio tek u listopadu 1949. godine jer Određenje urbanističkog položaja je osmišljavanje objekta ipak moralo pratiti dinamiku konzultacija oko Direktivne gradskog hotela na Rivi, ing. Zdenko Kolacio, 1949. godina osnove i realne mogućnosti ulaganja u respektabilni gradski hotel.41 Genezu njegove (Državni arhiv u Rijeci) arhitektonske dispozicije plastično je prikazao Zdenko Kolacio u koloriranim ski- Urbanist solution for the hotel at the cama priloženim idejnom projektu na kojem je 1949./1950. godine timski radio s Riva waterfront, engineer Zdenko kolegom Zdenkom Silom i Nadom Šilović, tada mladom arhitekticom u Građevno- Kolacio, 1949 (State Archives in projektnom zavodu u Rijeci. (Sl. 10) Odbačena je tipologija hermetičnog solitera s Rijeka) unutrašnjim dvorištem po uzoru na palaču Jadran, u korist dugačkog prizmatičnog volumena, raščlanjenog na horizontalnu bazu s kavanom i restoranom, raskošnom 11. recepcijom, upravnim i gospodarskim prostorijama, te četverokatni blok hotelskih Nacrt idejnog projekta južnog pročelja gradskog hotela na Rivi, soba zaključen krovnom terasom dijelom natkrivenom pergolom. Morska orijen- ing. Zdenko Kolacio, ing. Zdenko tacija hotelske zgrade valorizirana je rastvaranjem čeonog pročelja uniformiranim Sila i ing. Nada Šilović, 1949./1950. nizom plitkih lođa i organizacijom manjeg predvrta uz glavni ulaz. (Sl. 11) Na spoju godina (Državni arhiv u Rijeci) s Narodnim trgom spretno je situirano niže hotelsko krilo, optički olakšano velikim Draft conceptual design of the staklenim stijenama. Ugostiteljskim sadržajima moglo bi se pristupiti izravno s trga southern façade of the hotel at the te bi podjednako služili i gostima i građanima.42 Riva waterfront, engineers Zdenko S obzirom na kompleksnu urbanističku situaciju i opširan program hotela, re- Kolacio, Zdenko Sila, and Nada Šilović, 1949/50 (State Archives in vizijske komisije imale su dosta pitanja i primjedbi na koje su projektanti reagirali Rijeka) doradom projekta.43 Na pripremu temeljenja uz GP Jadran u proljeće 1950. godine

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

12. upućene su dobrovoljne brigade te se realizacija činila neodgodivom. U listopadu je Putnička luka i Riva nakon uslijedila javna prezentacija na izložbi lokalne privrede riječke Oblasti u Hrvatskom dovršenih pomorskih radova i uređenja parka (foto: Milan Pavić, kulturnom domu na Sušaku (tada Dom kulture III. rajona). Za tu prigodu izrađena je 1954.; Hrvatski državni arhiv u drvena maketa hotela, a Kolacio je u novinskoj reportaži široj javnosti približio glav- Zagrebu) ne odlike projekta.44 Nenadano, u ljeto 1951. godine objavljeno je da će na načetom Passenger port and the Riva gradilištu niknuti novi gradski park. O razlozima se javno nije diskutiralo, no osim waterfront after the completion što nisu bile razriješene dubioze pragmatičnog tipa, tj. funkcionalnost utilitarnih di- of naval works and the park, 1954 jelova hotelskog sustava, investiciji je zasigurno presudilo i sužavanje ambicioznog (Croatian State Archives in Zagreb) plana Prve petoljetke zbog oporavka zemlje od ekonomskih (i političkih) posljedica Rezolucije Informbiroa.45 Podrazumijevalo se da će kultiviranje zemljišta gradskim zelenilom trajati do nove građevinske eksploatacije, no Kolacio i Sila, projektanti ovog parka, ali i drugih na Školjiću, Jadranskom trgu, vrhu Delte, Plumbumu, vje- rovali su da privremene prenamjene i uljepšanja ratnom destruiranih prostora pri- donose normalizaciji i kvaliteti gradskog života.46 Park je oblikovan po suvremenim načelima hortikulturne struke, kao slobodna travnata površina presječena mekanim, nepravilnim pješačkim stazama i grupacijama razvijenih stabala. Neugledne zabatne fasade i začelja okolnih gradnji planiralo se kolorirati, kao i postaviti buffet-paviljon, kako bi se povećala udobnost, praktičnost i funkcionalnost parka u susjedstvu put- ničke luke.47 (Sl. 12 i Sl. 13) Usporedno s ovim projektom, Kolacio i Sila su adaptirali dio prizemlja i polukata palače Jadran za Klub pomoraca koji je otvorio kavansku terasu na gradskoj promenadi, obilježavajući početak društvenog oživljavanja Rive i njezina profiliranja prema uslužnim i trgovačkim djelatnostima u skladu s poveća- nom frekvencijom gradskog i turističkog prometa.48 Realizacija parka predstavljala je i uvertiru u uređenje javnih površina Rive koje je, dovršetkom građevnih radova na pomorskom dijelu, napokon došlo na red.

Prometna regulacija, javna i hortikulturna oprema obale Riva Početkom 1954. godine, dok se čekalo slijeganje novog putničkog Gata 29. no- vembar (Gat Karoline Riječke), Zdenko Kolacio i Zdenko Sila javnosti su predstavili plan uređenja 470 metara dugačkog uličnog pojasa od Žabice do Rive Boduli.49 Pro-

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

13. teklih godina nataložene prijedloge i skice autori su pretočili u operativni plan kojim Panoramski prikaz obale/ulice Riva će se slobodna površina Rive, u prosjeku 42 metra širine nakon pomicanja obalnih po završetku infrastrukturnih i hortikulturnih radova (foto: Pintar, zidova, funkcionalno i estetski artikulirati slijedeći temeljni postulat razdvajanja ra- 1962.; Hrvatski državni arhiv u zličitih vrsta prometa. U parternoj zoni monumentalnih poslovno-stambenih više- Zagrebu) katnica prijašnje uske, utilitarne pločnike zamijenila je široka gradska šetnica s dr- Panoramic view of the Riva voredima. Protok motoriziranih vozila reguliran je izvedbom suvremene, asfaltirane waterfront and street after the višetračne ceste, od manipulativnog prostora željeznice odvojene tampon-zonom completion of infrastructural and zelenila. Revizijama projekta cestovni kolnik sužen je s 14 na 12 metara, a dobivena horticultural works, 1962 (Croatian State Archives in Zagreb) razlika iskorištena je za izvođenje parkirališnih mjesta u zelenom otoku, uz nužno smanjenje vegetacije. Putnička je obala obrađena kamenim pločama za komociju korisnika, namijenjena je odvijanju pomorskog prometa, ali i šetnji i druženju gra- đana.50 (Sl. 13 i Sl. 14) Urbanističkim planom predviđeno je i opremanje putničke luke ugostiteljskim i trgovačkim sadržajima koje dosada nije pružala svojim korisnicima, a trebali su stimulirati i boravak građana na novoj gradskoj promenadi. Direktivna osnova po- stavila je ambiciozni cilj izgradnje transportnog terminala na Žabici i u produžetku De Francheschijeva gata, no u međuvremenu su gradski planeri nastojali poboljšati uvjete putničkog tranzita na pragmatičan i, svakako, skromniji način. Autobusnom poduzeću za Istru i Hrvatsko primorje (budući Autotrans) već je 1947. godine odo- brena lokacija autobusnog kolodvora na Trgu Žabica te su postupno oblikovani pe- roni, a u prizemlju obalnog bloka 1952. godine uređena je čekaonica s popratnim sadržajima po Kolacijevu projektu.51 U isto vrijeme tražilo se pogodno mjesto za

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

14. Zračna snimka putničke luke i obale Riva od Gata Karoline Riječke do Istarskog pristaništa (s bunkerom) (foto: Rendulić, 1960.; Hrvatski državni arhiv u Zagrebu) Aerial view of the passenger port and the Riva waterfront from the Pier of Karolina Riječka to the Istrian Docks (with the bunker), 1960 (Croatian State Archives in Zagreb)

provizornu pomorsku stanicu te je predložen bunker na Istarskom pristaništu, iz- građen potkraj Drugog svjetskog rata za logističke potrebe njemačke vojske. Krajem 1949. godine Zdenko Sila je izradio programsku skicu „maskiranja” ovog neugled- nog objekta prozračnom, ostakljenom konstrukcijom restorana i kavane iz koje bi posjetitelji mogli uživati u pogledu na užurbanu luku i morski horizont. U prizemlju bi se smjestila putnička garderoba, čekaonice, sanitarije i utilitarni pogon zgrade. (Sl. 15) Uz svesrdnu podršku Odbora za obnovu riječke luke, ideja je uključena u urba- nistički plan te propagirana u medijima tijekom 50-ih godina 20. stoljeća, no koliko god se zanimljivom činila kreativna adaptacija bunkera za koji se držalo da nagrđuje Rivu, po svemu sudeći, nisu učinjeni daljnji koraci u njezinu ostvarenju.52 S druge strane, realizacija paviljona na Gatu Karoline Riječke, također ucrtanog u projekt putničke luke, uz brojne peripetije ipak je privedena kraju 1957. godine. Ovaj oma- nji objekt trebao je udomiti biljetarnicu za lokalne parobrodarske linije, telefonske govornice, javni WC, informativni punkt i kiosk, dakle, ispuniti osnovne potrebe putnika bez napuštanja lučkog područja, a prostrani trijem služio bi i kao čekaonica i garderoba na otvorenom. Tijekom izvedbe paviljona mnogo toga je pošlo po zlu, od pogrešnog proračuna željezne konstrukcije i nagiba krovišta do vrlo loše kvalitete građevnog materijala, što se pretvorilo i u lokalni skandal bacivši sjenu na cjeloku- pni projekt rekonstrukcije putničke luke.53 (Sl. 16) Kraj paviljona, otprilike na mjestu gdje su na ondašnjem Molo San Marco talijanske međuratne vlasti podignule visoki postament sa skulpturom krilatog mletačkog lava, planirao se spomenik pomorcima

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

15. Programska skica putničke parobrodarske stanice na Istarskom pristaništu (adaptacija protuzračnog bunkera), ing. Zdenko Sila, 1949. (Arhiv Jugoslavije u Beogradu) Program draft of the passenger steamship station at the Istrian Docks (adaptation of the anti- aircraft bunker), engineer Zdenko Sila, 1949 (Archives of Yugoslavia in Belgrade)

16. Paviljon na Gatu Karoline Riječke, ing. Dušan Marčeta, 1954. – 1957. (foto: Pintar, 1957.; Hrvatski državni arhiv u Zagrebu) Pavilion at the Pier of Karolina Riječka, engineer Dušan Marčeta, 1954-1957 (Croatian State Archives in Zagreb)

stradalima u NOB-u koji je, u redakciji autorskog dvojca regulacijskog plana, mogao biti izrađen u obliku visokog i širokog kamenog zida s dubokim reljefima na obje- ma stranama koji bi prikazivali život, rad i borbu pomoraca. Da je incijativa uzela maha, a 1955. godine lokaciju je pregledao i Vojin Bakić zainteresiran za prihvaćanje narudžbe, Rijeka bi dobila još jednu impozantnu memorijalnu vertikalu u središtu grada, pandan Spomeniku oslobođenju kipara Vinka Matkovića koji je, također an- gažmanom Kolacija i Sile, osovljen na visoki obelisk na vrhu Delte prigodom prosla- ve desete obljetnice završetka rata.54 Uređenje prometnih površina Rive ishodilo je potrebne dozvole tek 1957. godine. Razlog čekanja bili su radovi na željezničkim instalacijama. Direkcija jugoslavenskih željeznica bila je obvezna materijalno ih potkrijepiti, no njihova dinamika financira- nja (i rokova izvedbe) nije bila prihvatljiva općinskim vlastima, odnosno tadašnjem

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

17. Rasvjetni stupovi i standardi za zastave u zelenom pojasu obale Riva (foto: Kopač, 1964.; Hrvatski državni arhiv u Zagrebu) Light poles and flag holders in the green belt at the Riva waterfront, 1964 (Croatian State Archives in Zagreb)

Narodnom odboru Općine Stari grad, koji je ponudio kreditirati radove kako ne bi stagnirali ostali segmenti projekta. Bilo je potrebno demontirati postojeći kolosijek te povući novu jednokolosječnu prugu uzduž obale Rive koja će blagim zavojem nastaviti Zajčevom ulicom do mosta na Mrtvom kanalu, na čijoj se rekonstrukciji tada radilo, te tako spajati željeznički kolodvor i riječku teretnu luku s Deltom i Braj- dicom. Skretanje pruge na Rivu Boduli definitivno je napušteno, tako da je putnička luka djelomično oslobođena prolazaka teretnih vagona. Riječka podružnica GP-a Vladimir Gortan iz Zagreba preuzela je navedene poslove, ali su se odvijali sporije od planiranog jer je trebalo ojačati nasip nove kolosječne trase da težina vlakova ne oštećuje vodovodnu i kanalizacijsku infrastrukturu. U ljeto 1958. godine konačno su dovršeni radovi, te se nakon nekoliko mjeseci slijeganja tračnica moglo prionuti popločenju sitnim kockama (kaldrmom).55 Kako je u tom razdoblju bilo relativno teško osigurati sredstva za komunalnu in- frastrukturu, NOO Stari grad je pravovremeno prijavio investicijski program obale Riva na natječaj raspisan 1958. godine za vrlo izdašan federalni fond za gradnju ko- munalnih objekta u cilju povećanja inozemnog turističkog prometa. Pozitivan ishod bio je očekivan jer će, u konačnici, poduzeta ulaganja služiti tomu da obala Riva, kao odsječak Jadranske turističke magistrale kroz Rijeku, pruži atraktivniji i kom- forniji doživljaj tranzitnim putnicima.56 Dobivena sredstva omogućila su posljednju i najintenzivniju fazu građevnih i hortikulturnih radova od studenog 1959. do lipnja 1960. godine kojima je, nakon više od desetljeća planiranja i pregovaranja, cjelovito obnovljen ulični potez Rive. Riječkom građevnom poduzeću Konstruktor bili su po- vjereni radovi na popravku starih kanalizacijskih cijevi i izvedba cestovnih kolnika Rive, a Elektroprimorje je bilo zaduženo za rekonstrukciju električne mreže, odnosno podizanje novih trafostanica te polaganje podzemnih električnih kabela za gradsku rasvjetu i pogon za priključak brodova, kao i zamjenu postojećih električnih vodova zbog tekuće modernizacije gradske naponske mreže. Novim električnim instalaci-

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

18. jama napajala su se po dva rasvjetna tijela (živine fluorescentne žarulje) na vrhu Noćna snimka obale Riva, oko rasvjetnih stupova – dvadesetak ih je razmješteno duž pločnika i u zelenom pojasu 1960. godine (Državni arhiv u Rijeci) Rive, te još nekoliko na Rivi Boduli, a razlikovali su se u visini i dizajnu armature. Za izradu i montažu rasvjete bilo je angažirano riječko poduzeće Svjetlost te je posao Night view of the Riva waterfront, around 1960 (State Archives in obavljen korektno, iako je bilo primjedbi da nije dovoljno suvremeno oblikovana Rijeka) za ovaj reprezentativni gradski prospekt.57 Zdenko Sila, koji je u svojstvu ravnatelja Urbanističkog instituta za Istru i Hrvatsko primorje stručno pratio realizaciju Rive, svojim je intervencijama ipak uspio podignuti kvalitetu ovog urbanog prostora. Di- zajnirao je metalne nosače za zastave koji se ritmički izmjenjuju s rasvjetnim stu- povima u središnjoj zoni, pridajući svečani ugođaj obali u danima praznika.58 (Sl. 17) Njemu se pripisuje i odluka da će duž glavne šetnice Rive biti posađena stabla crnike, na zelenim otocima kombinirana s nižim ukrasnim raslinjem. Ova autohto- na mediteranska stablašica zimzelenog karaktera, vrlo guste i dekorativne krošnje, odlično se adaptirala klimatskim uvjetima Rijeke. S obzirom na to da se zbog ne- pravilne linije gradskih blokova širina pločnika povećavala od palače Jadran, istočna polovina ulice dobila je dvostruki drvored.59 Modernizacijski napori u putničkoj luci i Rivi podjednako su se očitovali u velikim infrastrukturnim zahvatima, kao i u mi- krourbanističkim i komunalnim intervencijama, poput postavljanja javne česme za pitku vodu u parku na Rivi, pokretnih ugostiteljskih objekata ili podizanjem estet- ske razine dekora interijera gostionica i izloga trgovačkih radnji. Poratna oskudica ustupila je mjesto vidljivom napretku društvenog standarda, a „velegradsku” sliku Rijeke, kakvu se željelo utisnuti u sjećanja turista i putnika, osobito je posredovala noćna iluminacija grada s koreografiranim aranžmanom suvremene obalne rasvjete te fluorescentnim reklamama koje su krajem 50-ih godina 20. stoljeća u većem broju zasjale na gradskim pročeljima i krovovima, poput crveno-plavog natpisa Jugolinija na palači Jadran, sjedištu ovog brodarskog poduzeća, ili markantnog logotipa tvrtke Rade Končar na vrhu Riječkog nebodera.60 (Sl. 18)

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

Zaključna razmatranja Tijekom petnaest godina provedenih za pregovaračkim i crtaćim stolom, u zatva- ranju financijske konstrukcije i, naposljetku, u fizičkoj izvedbi radova, cijeli niz ar- hitekata, urbanista, pomorskih i građevinskih stručnjaka dao je svoj prilog definiciji nove fizionomije putničkih pristaništa i gatova riječke luke, kao i obalne prometne arterije i gradskog šetališta Rive. Imajući na umu ne samo pragmatične već i sim- boličke konzekvencije, inscenirali su novu vizualnu kulisu najvažnije jugoslavenske međunarodne luke. Atraktivna impresija grada aranžirala se i za motorizirane turiste koji su mogli uživati u seriji brzo izmjenjujućih pogleda na propulzivnu luku i do- tjerani profil i zeleni parspatu obalne ceste. Poduzetim ulaganjima uspio se ublažiti naslijeđeni sraz reprezentativnih stambeno-poslovnih građevina i lučkog karaktera ovog gradskog predjela, međutim, separacija funkcija nije mogla biti idealno pro- vedena zbog upornog odvijanja željezničkog teretnog prometa kroz središte grada. Posebna vrijednost opisane epizode leži u kontinuitetu i upornosti dovođenja počet- ne zamisli do implementacije unatoč ograničavajućim okolnostima. Ključ uspjeha bilo je nastojanje oko horizontalnog i vertikalnog umrežavanja aktera te održavanje konstruktivnog dijaloga, kao i usvajanje strategije istovremeno dugoročnog i kratko- ročnog razmišljanja i djelovanja. Mali prostorni pomaci koji su nosili vrijedne lekcije o javnom interesu realizirani su paralelno s generalnim regulacijskim planovima. Urbanizam malog i velikog mjerila išli su ruku pod ruku, odnosno bili su usmjereni istom cilju koji je Zdenko Sila, tijekom prezentacije projekta uređenja Rive, formu- lirao ovako: „Kulturni odnosi među ljudima mogu se razvijati tek u jednom uređe- nom ambijentu. Taj ambijent niče iz ekonomskog stanja zajednice i stvara ga narod, svi radni ljudi, a specifični zadatak arhitekata je da utječu na stvaranje takvih ambi- jenata, koji će ljudima učiniti ugodan život.”61

BILJEŠKE 1 O problemu poslijeratne integracije Delte i Brajdice u gradsko uvođenja standardiziranih blokova. Miniranjem obalnih zido- područje te realizaciji mostova na Titovu trgu vidjeti više u: LI- va dva su gornja reda blokova bila izbačena iz ležišta ili znatno DIJA BUTKOVIĆ MIĆIN, The Development of the Delta and oštećena, te su se pogođeni dijelovi obala nagnuli u more, a pod- Brajdica areas in Post-WWII Rijeka: Between vision and reality, morske mine bile su odgovorne za potonuća dužih segmenata Serbian Architectural Journal, 2 (2016.), 275–294, SRĐAN ŠKUN- obala: DRAŽEN HREŠIĆ, Uz izgradnju, miniranje i obnovu luke, CA, U prigodi 70. obljetnice povezivanja grada Rijeke i Sušaka – u: Riječka luka: povijest, izgradnja, promet, (ur. Ervin Dubrović), o mogućim izvorištima projekta izgradnje riječkog „Tromostov- Rijeka, 2001., 175–178. lja”, Zbornik radova (Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci), 19 3 JOSIP KIRINČIĆ, Luka Rijeka od 1945. do 1965. godine, Pomor- (2016.), 117–132. ski zbornik, 3 (1965.), 451–460, Državni arhiv u Rijeci (dalje HR- 2 Riječka i sušačka luka su od 70-ih godina 19. stoljeća do 10-ih DARI), Gradski narodni odbor Rijeka 1945.–1947. (dalje JU-212), godina 20. stoljeća građene primjenom iste tehnologije: temeljni kut. 33, Izvještaj: Razaranje Riječke luke po njemačkoj vojsci. kamenomet polagao se izravno na morsko dno (zbog muljevita i 4 Gatovi putničke luke sagrađeni su do Prvog svjetskog rata. Sta- pjeskovita tla nije bilo moguće temeljenje na čvrstoj stijeni), na- ri Adamićev gat (u međuraću preimenovan u Molo San Marco) kon čega je slijedila izgradnja četiriju ili pet horizontalnih redova datira iz prve faze formiranja riječke luke (1865. – 1867.), dok je betonskih blokova težine oko 25 tona izrađenih montažnim na- mađarska uprava 1906. godine podignula Molo Daniel (talijanski činom. Samo manji dio obale, uključujući i istočni dio putničke Molo Stocco) te započela Adamićev gat čiji je središnji dio ostao luke, podignut je kalupnim santorinskim betonom in situ, prije nedovršen pa su u njega građani godinama bacali smeće (otud

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

kolokvijalni naziv molo scovazza). Dovršen je 1928. godine, ali je 15 Ovaj miješani radni kolektiv, s obzirom na postignute uspjehe zbog loše kvalitete ugrađenog materijala i tehnoloških pogrešaka u poratnoj obnovi, vjerojatno je uspijevao njegovati duh zajed- u gradnji ubrzo počeo popuštati temeljni nasip: MILICA TRKU- ništva. Uredska korespondencija bila je dvojezična kako se ne bi LJA, Nazivi gatova i pristaništa u riječkoj luci tijekom povijesti, stvorila jezična barijera. Talijanski su stručnjaci postavljeni na u: Riječka luka: povijest, izgradnja, promet, (ur. Ervin Dubrović), rukovodeće pozicije odsjeka i povjeravani su im važni zadatci u Rijeka, 2001., 268–270. obnovi. Možemo samo nagađati jesu li bili diskriminirani, no či- 5 Arhiv Jugoslavije (dalje AJ), Ministarstvo pomorstva Vlade FNRJ njenica jest da je većina podnijela ostavke i odselila se u Italiju, (dalje 552), fasc. 73, Izvještaj o stanju luke, 5. 4. 1946. Clerici u travnju 1947. godine: HR-DARI, JU-212, kut. 32, Popis djelatnika Odjela tehničkih radova GNO Rijeka, kolovoz i rujan 6 Najpotpuniji podatci o ratnim štetama sačuvani su u formulari- 1945., kut. 37, Ostavka ing. Yvonnea Clericija na dužnosti u OTR ma koje je do ljeta 1947. godine zaprimila Komisija za obnovu GNO Rijeka, 31. 3. 1947. stambenih zgrada. Otud doznajemo, primjerice, da je palači Ja- dran zbog oštećenja procijenjen 17 postotni gubitak vrijednosti Urbanist Draško Bižaca u svojoj autobiografiji prenosi da mu je te da su uglovnici u Zadarskoj 1, u neposrednoj blizini, gornji ka- ing. Ratko Čičin-Šain prepričao kako Većeslav Holjevac nije trpio tovi proglašeni nenastanjivima zbog oštećenja od bombardiranja: talijanske stručnjake na sastancima za obnovu luke te je odgo- HR-DARI, JU-212, kut. 73, Procjene ratnih šteta 1945. – 1946. voran za dovođenje splitskog kadra, tj. činjenicu da će Poduzeće za pomorske gradnje Obala iz Splita projektirati obnovu riječko- 7 PETAR PUHMAJER, Stambene palače kasnog 18. stoljeća u Ri- sušačkih pristaništa i gatova u poslijeratnom periodu. Riječ je o jeci: prostorna i tipološka obilježja, Ars Adriatica, 11 (2011.), 295, neprovjerenoj informaciji iz druge ruke, no u nedostatku drugih MLADEN GRGURIĆ, Rijeka - sjećamo se, Rijeka, 2010., 20–24. izvora, vrijedno ju je prenijeti. DRAŠKO BIŽACA, Svjedok vre- 8 *, Rijeka se obnavlja brigom narodnih vlasti i uz pomoć vojne mena: Autobiografski zapisi jednog urbanista, Stobreč, 2015., 227. uprave JA, Glas Istre, 15. 6. 1946., *, Rad Inspektorata pomorstva 16 HR-DARI, JU-212, kut. 55 i 93. Materijali Komisije za obnovu Vojne uprave J. A. za zonu „B”, Glas Istre, 12. 10. 1946., ANDREA grada 1947.-1950., *, Osnovan Odbor za obnovu Rijeke, Glas ROKNIĆ BEŽANIĆ, Uspostava i organizacija civilnih i vojnih Istre, 25. 9. 1945. vlasti u poslijeratnoj Rijeci, Časopis za povijest Zapadne Hrvatske, 6–7 (2012.), 163–168. 17 HR-DARI, JU-212, kut. 90, Proposta per l’allargamento e sistema- 9 AJ-552, fasc. 73, Zapisnici sastanaka Odbora za obnovu riječke zione delle Rive E. Filiberto e Nazario Sauro (Prijedlog proširenja luke 7. 8. 1945. i 8. 3. 1946., *, Započelo se obnovom riječke luke, i sistematizacije Rive E. Filiberto i Nazario Sauro), 1:1000, ing. Glas Istre, 15. 9. 1945. Yvonne Clerici, 1945. 10 JOSIP KIRINČIĆ (bilj. 3), 453., *, Naš pomorski promet bit će 18 AJ-552, fasc. 73, Dopis Inspektorata pomorstva VUJA-e Mini- brzo uspostavljen, Primorski vjesnik, 3. 10. 1945. starstvu pomorstva 24. 7. 1946. 11 AJ-552, fasc. 73, Izvještaj o izvršenim radovima u luci, siječanj 1946. 19 AJ-552, fasc. 73, Odgovor Ministarstva pomorstva Inspektoratu pomorstva VUJA-e 28. 8. 1946., Zapisnici sastanaka Odbora za 12 *, Dvogodišnjica otvorenja riječke luke, Pomorstvo, 2 (1948.), 59– obnovu riječke luke 6. 9. 1946., 20. 9. 1946. 60, *, Motorni brod saobraća na pruzi Rijeka, Opatija, Ika, Lovran, Mošćenička Draga i obratno, Glas Istre, 4. 4. 1946., *, Kvarnerom se 20 Za potrebe ovog članka navedena je samo okvirna kronologija uspostavljaju sve bolje saobraćajne veze, Glas Istre, 5. 7. 1946. izrade urbanističkih planova Rijeke i Sušaka od 1946. do 1948. godine. Za opširniji uvid vidjeti: SRĐAN ŠKUNCA, Razvojni 13 RATKO ČIČIN-ŠAIN, Jedan pogled na obnovu riječke luke sa teh- pristup urbanističkom planiranju grada Rijeke do 1945. do 1974. ničke strane, Pomorstvo, 4 (1948.), 160–163, VINKO MANDEKIĆ, godine, doktorski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb, 2016., 8–32. Dovršena je Tršćanska obala u Rijeci, Pomorstvo, 9 (1947.), 17–18, AJ-552, fasc. 73, Zapisnici sastanaka Odbora za obnovu riječke luke 21 Od Direktivne osnove sačuvani su sljedeći kartografski i tekstni 24. 5. 1946., 31. 5. 1946., 7. 6. 1946., 14. 6. 1946., 21. 6. 1946., 28. prilozi/opisi: AJ-552, fasc. 73, Direktivna regulaciona osnova Ri- 6. 1946., 5. 7. 1946., 12. 7. 1946., 20. 9. 1946., 15. 10. 1946., 22. 11. jeke (tekstno obrazloženje, pregledni plan 1:5000, shema prometa 1946., 13. 12. 1946., HR-DARI, JU-212, kut. 50 i 51, Zapisnici sa- 1:5000), ZDENKO KOLACIO, Obnova i izgradnja Rijeke prema stanaka Odbora za obnovu riječke luke 30. 5. 1947., 6. 6. 1947., 13. direktivnom generalnom regulacionom planu, Riječki list, 14. 3. 6. 1947., 20. 6. 1947., 30. 6. 1947., 4. 7. 1947., *, Radovi na obnovi 1948., ANTUN ULRICH, BRANKO VASILJEVIĆ, Direktivna bivše obale Colombo u Rijeci napredovali su do danas oko 50 po- regulaciona osnova gradova Rijeka-Sušak, Arhitektura, 18–22 sto, Glas Istre, 24. 8. 1946., *, Rad Inspektorata pomorstva J. A. na (1949.), 47–50. normaliziranju pomorskog saobraćaja, Glas Istre, 17. 11. 1946., md, 22 AJ-552, fasc. 73 i 78, Rijeka-Sušak, Proširenje trgovačke luke – Završavaju se radovi na Tršćanskoj obali, Riječki list, 13. 4. 1947., *, generalni plan, 1:5000, Glavna uprava pomorstva, Biro za pro- Tršćanska obala u Rijeci potpuno dovršena, Riječki list, 9. 8. 1947., jektiranje, Split, ing. Vjekoslav Sbutega, 1947., Projekat lučkih i *, Proširenje željezničke mreže u riječkoj luci, Riječki list, 7. 10. željezničkih postrojenja u sklopu riječke luke – položajni nacrt, 1947., *, Uređenje Tršćanske obale u Rijeci, Riječki list, 10. 10. 1947. 1:25000, ZDENKO KOLACIO, Plan uređenja luke i industrijske 14 AJ-552, fasc. 74, Dopunbeni projekt za popravak istočne strane zone, Novi list, 24. 7. 1955. i glave Gata 1. maj, Rijeka, Poduzeće za projektiranje pomorskih 23 Na sastancima u Rijeci u lipnju 1947. godine ing. Vlado Antolić gradnja Obala, Split, ing. Dragutin Adam, 1948., RATKO ČIČIN- naglasio je da bi prenamjena ovog dijela riječko-sušačke luke is- ŠAIN, O radovima na obnovi riječke luke u 1948., Pomorstvo, 12 ključivo za putnički promet podignula sigurnost putnika (koji bi (1948.), 485–487, Z. D., Gat „1. Maja” bit će doskora potpuno ob- bili zaštićeni od kolnog i željezničkog prometa), ali bi takvo rješe- novljen, Riječki list, 18. 7. 1948. nje bilo pogodno i s aspekta turističke privrede, odnosno, slikovit

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

izgled centra grada je važan jer će Rijeka i Sušak ostati tranzitni lova ulica – Trg Republike Hrvatske/Korzo – morska obala/Molo centar turizma sjevernog Jadrana., AJ-552, fasc. 73, Izvještaj ing. San Marco., JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 25), 217–222, OLGA Vlade Antolića nakon boravka u Rijeci 3. 6. 1947. MAGAŠ, Urbani razvoj Rijeke i Sušaka na prijelomu stoljeća, u: 24 Zamisao prostornog i funkcionalnog razdvajanja trgovačke i put- Arhitektura secesije u Rijeci, (ur. Daina Glavočić), Rijeka, 1997., 50– ničke luke, izgradnjom novih gatova prema zapadu te probijanjem 58, BRANKO METZGER-ŠOBER, Regulacijski plan grada Rijeke riječkog lukobrana za lakši ulaz putničkih brodova, bilo je ucrtano Paola Grassija, 1904., Prostor, 43 (2012.), 153–155. Djelatnici OTR i u vizionarski projekt razvoja riječke luke mađarskog inženjera GNO-a Rijeka su bili dobro upoznati s ranijim planovima Rijeke. Jozsefa Poppa iz 1918. godine. Tu sličnosti i prestaju jer se ovim Na inicijalnom sastanku radne grupe za izradu novog urbanistič- planom potenciralo proširenje Porto Barossa izgradnjom novog kog plana u kolovozu 1946. godine pregledane su dotadašnje re- lukobrana i gatova te nasipavanjem obala, Riječka luka: povijest, gulacije Opatije, Rijeke i Sušaka da se procijeni korisnost njihovih izgradnja, promet, (ur. Ervin Dubrović), Rijeka, 2001., 42–43. postavki u budućem radu. Inženjer Pietro Bacci je tom prigodom pojasnio Grassijev plan, a ing. Zdenko Kolacio promjene Grassi- 25 Na Brajdici je prije rata izgrađena operativna obala, lukobran i jeva plana u tzv. Crvenom planu (Piano Rosso) iz 1917. te Zele- pristanište, kao i željeznički kolodvor prema projektu arhitektice nom planu iz 1938. godine, HR-DARI, JU-212, kut. 81, Zapisnik Leposave Dinić, djelatnice Ministarstva građevina Kraljevine Ju- sjednice u OTR GNO Rijeka 28. 8. 1946. goslavije (1938./1939.). Inženjer Kazimir Ostrogović 1938. godi- ne izradio je projekt parobrodarske stanice s potrebnim servisima 32 U tehničkoj dopuni projekta u travnju 1949. godine umanjit će se (čekaonica, restoran, brijačnica itd.), unoseći regionalna, medi- potrebna dubina iskopa temeljne jame, nakon što su provedena teranska obilježja u objekt konstruiran prema mogućnostima i geotehnička ispitivanja pokazala da je nosivost morskog tla bolja principima moderne arhitekture (kamena rustika, trijemovi, per- od procijenjene., AJ-552, fasc. 75, Projekt 2. varijante za obnovu gole)., JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Međuratna arhitektura Rijeke Obale jugoslavenske mornarice, Poduzeće za projektiranje po- i Sušaka, Rijeka, 2015., 23, 38, 412–21, MARIJAN BRADANO- morskih gradanja Obala Split, ing. Dragutin Adam, ožujak 1949., VIĆ, Graditeljstvo Sušaka između dva svjetska rata, u: Moderna Dodatak tehničkom izvještaju projekta 2. varijante, travanj 1949. arhitektura Rijeke, (ur. Berislav Valušek), Rijeka, 1996., 136. 33 AJ-552, fasc. 75, Treći idejni projekt za obnovu Obale jugoslaven- 26 AJ-552, fasc. 73, Tehnički izvještaj uređenja i proširenja lučkih i ske mornarice, Poduzeće za projektiranje pomorskih gradanja željezničkih postrojenja u cjelokupnom riječkom sistemu u okviru Obala Split, ing. Dragutin Adam, kolovoz 1949. regulatornog plana grada Rijeke, ing. Čaklović i Čabrijan, 1948. 34 AJ-552, fasc. 75, Dodatak tehničkom izvještaju 2. varijante iz tre- 27 Na sastanku su, pored ostalih, prisustvovali predstavnici Mini- ćeg idejnog projekta, Poduzeće za projektiranje pomorskih gra- starstva građevina NRH (ing. Božidar Tušek), Građevnog odjela danja Obala Split, ing. Dragutin Adam, siječanj 1950. GNO-a Rijeka, bivšeg OTR-a (Drago Kontuš, ing. Davor Schwal- 35 U obrazloženju je navedeno da, osim što je polovina obalnog zida ba, arh. Ivan Valkovich), Urbanističkog instituta (ing. Vlado An- bila u potpuno ispravnom stanju, predloženom linijom skratila bi tolić i ing. Antun Urlich) i Građevno-projektnog zavoda Rijeka se zapadna strana novoga gata za oko 20 metara što, u skučenim (ing. Zdenko Kolacio)., AJ-552, fasc. 73, Zapisnik konferencije o prilikama riječke luke, nisu mogli odobriti: AJ-552, fasc. 75, Rje- regulacionom planu održane u GNO Rijeka 2. – 4. 12. 1948. šenje Komisije za reviziju projekata pri Ministarstvu pomorstva 28 Problem riječkog željezničkog čvora, zajedno s kompleksnim pre- FNRJ 18. 3. 1950. seljenjem Rafinerije nafte, razlozi su što Direktivna osnova nije 36 AJ-552, fasc. 75, Zapisnik sastanka u prostorijama Direkcije luka dobila formalnu potvrdu i težinu zakonskog dokumenta, već će Sjevernog Jadrana u Rijeci 8. 12. 1950., Zapisnik sastanka u GNO poslužiti kao orijentacija za tekuće građevne projekte i za pripre- Rijeka 13. 12. 1950., Zapisnici sastanaka Odbora za obnovu luke mu generalnog urbanističkog plana pod okriljem GNO-a Rijeka i 8. 1. 1951., 16. 3. 1951., Nacrt za uređenje putničkog dijela luke, poslije Urbanističkog instituta za Istru i Hrvatsko primorje. Novi 1:1000, Povjereništvo komunalnih poslova GNO Rijeka, dopu- prijedlog projekta željezničke obilaznice izradio je ing. Cvetko njeno po Zavodu za projektiranje pomorskih gradnja Obala Split, Premuš 1953. godine., SRĐAN ŠKUNCA (bilj. 20), 31, 52–54. datum odobrenja: 2. 4. 1951. 29 AJ-552, fasc. 75, Idejni projekt rekonstrukcije Obale jugoslaven- 37 HR-DARI, Narodni odbor grada Rijeke 1948.-1955. (dalje JU-16), ske mornarice – 1. dio, Poduzeće za projektiranje pomorskih gra- jed. br. 26/52, Glavni projekt obnove Obale jugoslavenske mor- danja Obala Split, ing. Dragutin Adam, studeni 1948. Ovaj pro- narice Rijeka, Zavod za projektiranje pomorskih gradnja Obala jekt nije pregledala Komisija za reviziju projekata Ministarstva Split, ing. Dragutin Adam, prosinac 1951., IVAN RADONIĆ, pomorstva FNRJ. Povećanje kapaciteta riječke luke u toku obnove, Pomorstvo, 9 30 AJ-552, fasc. 75, Osnova regulacije Trga Dante, 1:1000, Rijeka, 1947. (1951.), 272–276. 31 U Grassijevu planu rekonfiguracije urbane strukture i novi grad- 38 DRAŽEN HREŠIĆ (bilj. 2), 179. Lokalne novine rado su pratile ski markeri planiraju se prema kriteriju utjecaja na dominantnu obnovu putničke luke: *, U luci se i nadalje gradi, Riječki list, 20. gradsku sliku, tj. morsku vedutu Rijeke. Rušenje „izuzetno skupih 10. 1951., *, Radovi na putničkoj obali, Riječki list, 9. 11. 1951., građevina” uz tadašnji Adamićev trg (danas Trg Republike Hrvat- *, Obala jugoslavenske mornarice među prioritetnim objektima, ske) smatra se u tom pogledu opravdanim. Međuratna talijanska Riječki list, 15. 1. 1952., *, Obnova luke, Riječki list, 8. 10. 1952., D. uprava je preuzela Grassijev plan u nedostatku ambicije za izradom G., Razdioba kredita za gradnju luka, Riječki list, 22. 1. 1953., *, 50 suvremenijeg urbanističkog dokumenta, te je pokretanjem natječa- milijuna dinara je premalo za dovršenje radova na putničkoj oba- ja za novu gradsku vijećnicu 1937. godine, čija su se tri krila trebala li, Riječki list, 6. 2. 1953., Lj. N., Putnička obala i sušački lukobran smjestiti na Municipalnom trgu, Korzu i uz Via XXX Ottobre, po- bit će dovršeni ove godine, Riječki list, 1. 3. 1953., *, Završeni su kušala afirmirati urbanističku osovinu Guvernerova palača – Supi- radovi na putničkoj obali u Rijeci, Riječki list, 14. 11. 1953.

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

39 Građevinskim atestom su utvrđena teška oštećenja konstruktiv- nog projekta je kod Komisije za reviziju Ministarstva građevina nog kostura od eksplozija zračnih bombi. Na to rješenje podnese- NRH bila bolje prihvaćena, osobito su bili zadovoljni dodava- na je žalba pravnog opunomoćenika obitelji vlasnika, odseljenih njem suterenske etaže, no zatražili su dostavu dorađenog projek- u Argentinu, kojoj je priloženo mišljenje dr. Aleksandra Perca, ta. Dakle, hotel nije nikada bio razvijen do razine glavnog projek- tadašnjeg direktora Konzervatorskog odjela u Rijeci, da bi ovu ta te nije ishodovao građevinsku dozvolu prije obustave radova: skladnu klasicističku trokatnicu kao kulturni spomenik trebalo HR-DARI, JU-16, kut. 311, Rješenje Komisije za reviziju proje- pokušati spasiti. Na dopis vlasnika stigao je negativan odgovor kata Ministarstva građevina NRH 6. 4. 1950. Nije zanemariva ni Planske komisije GNO-a Rijeka koja se priklonila početnom iz- činjenica da je GP Jadran već u početku radova imao problema s vještaju stručnjaka Građevinskog odjela (ing. Davor Schwalba i temeljenjem zbog visokih razina podzemnih voda. ing. Pietro Bacci). Slučaj je okončan tek u proljeće 1948. godine 46 Zdenko Kolacio (1912. – 1987.) diplomirao je arhitekturu na Teh- jer je GGP Jadran naišao na otpor neiseljenih stanara i neispra- ničkom fakultetu u Zagrebu 1935. godine te je prije rata u rodom žnjena skladišta te je rušenje provođeno u fazama: HR-DARI, Sušaku razrađivao Generalni urbanistički plan s Mirkom Pre- JU-212, kut. 54, Odluka Planske komisije GNO Rijeka o rušenju mužićem i Velimirom Jamnickim. Zdenko Sila ((1915. – 1997.) zgrade Kremenšek u ul. Galilei br. 2 od 18. 9. 1947. uz popratnu studirao je na Tehničkom fakultetu u Ljubljani (1934. – 1941.), dokumentaciju (tehnički izvještaj, žalba opunomoćenika vlasnika asistirao je Plečniku na realizaciji Sveučilišne knjižnice u Ljublja- kuće), kut. 57, Odgovor OTR GNO Rijeka Ministarstvu građevi- ni (1937. – 1938.), a u Sušak dolazi 1941. godine. Radeći u Urba- na NR Hrvatske na žalbu opunomoćenika vlasnika kuće Kremen- nističkom institutu za Istru i Hrvatsko primorje od 1952. do 1956. šek, nedatirano (kraj 1947.), Izvještaj GP Jadran o obavljenim ra- godine, Zdenko Kolacio i Zdenko Sila su gradski ambijent Rije- dovima u studenome i prosincu 1947. godine i kolaudacija radova ke i Sušaka oplemenili novim zelenim površinama, javnim spo- 24. 5. 1948. menicima i drugom javnom opremom. O tome više: ZDENKO 40 HR-DARI, JU-212, kut. 55, Dopis Gradskog hotelskog poduze- SILA, ZDENKO KOLACIO, Novi parkovi u Rijeci, Arhitektura, ća Rijeka upućen OTR GNO Rijeka 5. 11. 1947., Odgovor OTR 3 (1952.), 40–44, LIDIJA BUTKOVIĆ MIĆIN, Istarsko-kvarner- GNO Rijeka na dopis Gradskog hotelskog poduzeća Rijeka, ne- ski spomenici Zdenka Kolacija, Anali Galerije Antuna Augustin- datirano (kraj 1947.) čića, 32–33/34–35 (2012. – 2015.), 283–298. Predanost Zdenka 41 HR-DARI, JU-16, kut. 311, Prijepis dopisa Urbanističkog insti- Sile očitovala se ne samo u praktičnom radu već i zalaganju za tuta za GNO Rijeka 18. 10. 1949. Iznesena je primjedba da treba društvenu afirmaciju hortikulturne struke. Bio je član osnivač- pomaknuti južnije sjevernu regulacijsku liniju objekta kako bi se ke skupštine Hortikulturnog udruženja NR Hrvatske 1955. go- proširila Adamićeva ulica (u začelju hotela), a hotelski otok po- dine te 1957. godine Hortikulturnog društva za Istru i Hrvatsko stao uistinu slobodnostojeći te predloženo olakšavanje građevne primorje. Njegov interes za oblikovanje gradskog zelenila bit će mase pergolom na zadnjem katu. Autori projekta usvojili su na- instrumentalan za pripremu hortikulturne obrade Rive: PAVLE vedene sugestije. UNGAR, Osnovano je Hortikulturno udruženje NR Hrvatske, 42 HR-DARI, JU-16, kut. 311, Idejni projekt hotela na Obali jugosla- Hortikultura, 1 (1956.), 1–3, *, U Rijeci osnovano Hortikulturno venske mornarice, Građevno-projektni zavod Rijeka, ing. Zden- društvo za Istru i Hrvatsko primorje, Novi list, 9. 1. 1957. ko Kolacio, ing. Zdenko Sila, ing. Nada Šilović, 1949./1950. 47 *, Uređuje se Bodulska obala, Riječki list, 7. 11. 1951., *, Dovršava 43 Prvu je verziju idejnog projekta hotela revidirao Komitet za turi- se uređenje parka na obali, Riječki list, 9. 2. 1952. zam pri Vladi NRH 10. 2. 1950., odnosno komisija koju su činili 48 *, Otvoren Klub pomoraca, Riječki list, 7. 7. 1953., *, Uređuje ing. Zdenko Strižić, ing. Mladen Kauzlarić i ing. Kazimir Ostro- se palača „Jadran”, Riječki list, 24. 10. 1953., ZDENKO KOLA- gović, a bio je i predan Komisiji za reviziju Ministarstva građevina CIO, ZDENKO SILA, Klub pomoraca u Rijeci, Arhitektura, 1–6 NR Hrvatske (18. 2. 1950.). Obje komisije sastavile su popis pita- (1957.), 44–45. nja i/ili primjedbi, izrazivši zabrinutost oko fundiranja objekta, 49 Idejni projekt uređenja Rive izrađen je u Urbanističkom institutu manjka podruma i gospodarskog dvorišta, preluksuzne opreme za Istru i Hrvatsko primorje koji od 1952. do 1954. godine funk- soba, prevelikih prostora za socijalizaciju gostiju itd., na koje su cionira kao podružnica Urbanističkog instituta RH, a potom kao autori projekta odgovorili u tehničkom obrazloženju druge verzi- samostalna ustanova. Predvodit će ga Zdenko Kolacio do 1956. je idejnog projekta koja je sačuvana (bilj. 42) ili je uime GPZ-a to godine kada prihvaća ravnateljstvo Urbanističkog zavoda grada učinio tadašnji direktor ing. Josip Španjol: HR-DARI, JU-16, kut. Zagreba, a u Institutu će ga zamijeniti Zdenko Sila. Idejni pro- 311, Korespondencija uz idejni projekt hotela, 1949./1950. jekt nije sačuvan, kao ni glavni projekt dovršen pod firmom Gra- 44 *, Počeli pripremni radovi za izgradnju reprezentativnog hotela đevno-projektnog zavoda Rijeka krajem 1953. godine, već samo u Rijeci, Riječki list, 9. 4. 1950., *, Dobrovoljna radna brigada na popratni projekt uređenja prometnih i pješačkih površina ing. izgradnji hotela u Rijeci, Riječki list, 16. 5. 1950., *, Izgrađujući Cvetka Premuša iz 1954., s doradama A. Medanića 1957. godine: reprezentativni hotel frontovci premašili normu za 11,5 posto, Ri- HR-DARI, Građevinski arhiv Skupštine općina Rijeka 1945.–1990. ječki list, 9. 7. 1950., *, Građevno poduzeće „Jadran” izložit će mo- (dalje JU-169), jed. br. 959. Srećom, Kolacio i Sila redovito su in- del hotela, Riječki list, 28. 9. 1950., ZDENKO KOLACIO, S prve formirali lokalnu i stručnu javnost o tekućim projektima te njiho- izložbe lokalne privrede – Arhitektura, urbanizam i hortikultura, vi opisi predstavljaju vrijedan izvor: *, Saznali smo u razgovoru sa Riječki list, 8. 10. 1950. Zdenkom Silom, Riječki list, 17. 1. 1954., ZDENKO KOLACIO, 45 N. B., Rijeci treba još jedan hotel, Riječki list, 10. 6. 1951., *, Novi Uređenje obale jugoslavenske armije, Riječki list, 21. 2. 1954., parkovi u Rijeci, Riječki list, 10. 6. 1951., *, Uređenje Rijeke i novi ZDENKO KOLACIO, Uređenje putničke obale na Rijeci, Pomor- park na Bodulskoj obali, Riječki list, 5. 7. 1951. Druga verzija idej- stvo, 1–2 (1955.), 48–49.

Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

50 HR-DARI, JU-169, jed. br. 959, Rješenje Komisije za reviziju 55 HR-DARI, JU-169, jed. br. 959, Zapisnik tehničke komisije za pri- projekata Savjeta za komunalne poslove NO grada Rijeke 20. 5. mitak radova na kolosijeku Obale jugoslavenske mornarice 1. 6. 1955., HR-DARI, JU-169, jed. br. 102, Rješenje Komisije za revi- 1958., N. V., Konačno: postavljen novi kolosijek, Novi list, 10. 6. ziju projekata NO kotara Rijeka 17. 4. 1957. 1958., *, Putnička obala mijenja izgled, Novi list, 6. 12. 1958. 51 HR-DARI, JU-212, kut. 54, Zapisnik sastanka za određivanje po- 56 HR-DARI, JU-169, jed. br. 1614, Investicioni program za uređe- lazne stanice Autotransportnog poduzeća za Istru 11. 10. 1947., nje Obale, ing. Ivan Valković i ing. Petar Kučić, 1958. *, Autobusna postaja na Trgu Rada, Riječki list, 7. 3. 1948., HR- 57 HR-DARI, JU-169, jed. br. 959, Projekt električne instalaci- DARI, JU-16, jed. br. 1/52, Idejna skica za uređenje i adaptaciju je rasvjete i pogona za priključak brodova Obale jugoslavenske čekaonice Autobusnog poduzeća za Istru i Hrvatsko primorje, mornarice, Svjetlost, Rijeka, ing. Mrakovčić, 1955., HR-DARI, ing. Zdenko Kolacio, 1951., *, Na Žabici se uređuje autostanica, JU-169, jed. br. 102, Kolaudacijski zapisnik za uređenje Obale Riječki list, 8. 1. 1952. jugoslavenske mornarice 26. 8. 1960., HR-DARI, Narodni od- 52 AJ-552, fasc. 73, Programska skica provizorija za pomorsku sta- bor općine Stari grad 1955. – 1962., kut. 136, Tehnički izvještaj nicu, ing. Zdenko Sila, prosinac 1949., fasc. 75, Zapisnik sastanka i uporabna dozvola za rasvjetu Obale jugoslavenske mornarice Odbora za obnovu riječke luke 30. 10. 1950., Zapisnik sastanka 1959., kut. 163, Tehnički pregled izvršenih radova i kanalizacije u prostorijama Direkcije luka Sjevernog Jadrana u Rijeci 8. 12. na Obali jugoslavenske mornarice (za GP Konstruktor), 1960., N. 1950., Zapisnik sastanka u GNO Rijeka 13. 12. 1950. M., Gradilište je spremno, Novi list, 15. 12. 1959., *, Napreduje se 53 Za projekt paviljona nije bila provedena revizija projekta niti po planu, Novi list, 18. 2. 1960., *, Radi se užurbano, Novi list, 9. 4. formalno izdana građevinska dozvola. Željeznu konstrukciju 1960., *, Radovi su uglavnom završeni, Novi list, 8. 6. 1960. je prema specifikacijama projekta izradilo Brodogradilište 3. Zdenko Kolacio realizaciju Rive komentirao je ovako: „Ima ovdje maj, no nije bila dovoljno stabilna te je zahtijevala naknadna i izvjesnih nesporazumaka u „opremi”. To ne iznenađuje, jer je ukrućenja. Ostatak gradnje izveo je GP Jadran s kooperantima. rekonstrukcija – ili bolje rečeno izgradnja – trajala deset, pa i više Pokrov krova napravljen je od pocinčanog lima jer se bakreni godina. U cjelini još nije ni završena, jer u izgradnju treba uklju- nije mogao nabaviti te se ubrzo svinuo i prokišnjavao, a trebalo čiti i osvježenje pročelja zgrada što se nižu od „sušačke luke” do je i proširiti kanal za odvod oborinske vode. Riječko poduzeće „Žabice”.”, ZDENKO KOLACIO, Obala Jugoslavenske mornarice Aleksandar Mamić nekvalitetno izvedene bravarske i stolarske u Rijeci, Čovjek i prostor, 113 (1962.), 7. radove pravdalo je lošim isporučenim materijalom. Jadranska 58 HR-DARI, JU-169, jed. br. 959, Projekt stupova za zastave na Obali linijska plovidba imala ga je pravo urediti za svoje potrebe, no jugoslavenske mornarice, Građevno-projektni zavod Rijeka, ing. S. u međuvremenu je otvorila prodavaonicu karata u palači Jadran Kršinić, 1958., Crteži stupova i prikaz temeljenja, Urbanistički in- tako da je paviljon stajao uglavnom neiskorišten, služio je kao stitut za Istru i Hrvatsko primorje, ing. Zdenko Sila, 1958. trafika i skladišni prostor. Paviljon je 2003. godine ustupio mje- 59 Odabir crnike bio je u skladu s hortikulturnom filozofijom koju sto višenamjenskom objektu podignutom po projektu ing. Sonje je Zdenko Sila dijelio sa svojim suradnikom i kolegom, sušačkim Miculinić: HR-DARI, JU-169, jed. br. 1536, Projekt paviljona na gradskim vrtlarom Josipom Kulfanekom (1899. – 1976.), ute- Obali jugoslavenske mornarice, Rijeka-projekt, ing. Dušan Mar- meljenoj na poštovanju geomorfoloških i klimatskih osobitosti četa, 1954., jed. br. 16, Projekt javne rasvjete paviljona. Rijeka- lokalne sredine te unapređenju uzgoja autohtonih biljnih vrsta. projekt, M. Žudić, 1955., jed. br. 1615, Zapisnik kolaudacije pavi- Kulfanek je uspostavio prvi sušački gradski rasadnik 30-ih godi- ljona na Obali jugoslavenske mornarice 16. 12. 1958. (popratna na 20. stoljeća, obrazovao prvu generaciju riječkih tehničara za dokumentacija: izvještaji, računi kooperanata, dopisi i sl.), *, Na hortikulturu koji su djelatnost na rekultivaciji baštinjenih grad- obali se gradi biljetarnica, Novi list, 23. 1. 1955., B. D., Moderni skih parkova te podizanju novih razvili unutar komunalnog druš- paviljon na obali, Novi list, 2. 7. 1955., *, Idu a ne odmiču, Novi tva Parkovi i nasadi GNO Rijeka osnovanog krajem 1952. godine: list, 9. 5. 1956., Dj. P., „Čudo na obali”, Novi list, 31. 8. 1957., M. PETAR ŠOLIĆ, Josip Kulfanek – Kulfanekova riječka vrtlarska K., Poslovne prostorije koje nitko ne će, Novi list, 11. 2. 1958., M. škola, u: Dvadeset peta godišnjica organizacije vrtlarskog udruže- K., Kuća na obali, Novi list, 19. 6. 1958. nog rada „Parkovi i nasadi” u Rijeci, (ur. Petar Matković), Rijeka, 54 Mletački lav Sv. Marka bio je poklon Venecije D’Annunziju za 1977., 16–17, PETAR MATKOVIĆ, Crnika, česmina – Quercus vrijeme njegove kratkotrajne okupacijske vlasti Rijeke (1919. – ilex L. – znamenita vazdazelena hortikulturna listača našeg pri- 1921.), a postavljen je 1926. godine kao simbol talijanstva istočne morja, u: Dvadeset peta godišnjica organizacije vrtlarskog udruže- obale Jadrana. Spomenik je srušen 1945. godine te potom iskori- nog rada „Parkovi i nasadi” u Rijeci, (ur. Petar Matković), Rijeka, šten za obnovu gata: JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 25), 219., 1977., 126–136. IGOR ŽIC, Riječki parkovi & spomenici, Sušačka revija, 78/79 60 LIDIJA BUTKOVIĆ MIĆIN, Neonske reklame i natpisi trgovina (2012.), 69–70. Za spomenik palim pomorcima planirao se raspi- u Rijeci 1950-ih godina, katalog izložbe Lare Badurine „Turbo”, sati javni natječaj 1952. godine, no inicijativa nije zaživjela. Vojin Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2015. Bakić bio je član žirija za odabir natječajnog rješenja Spomenika oslobođenju te je vjerojatno zato bio spreman razmotriti ovu na- 61 *, Saznali smo u razgovoru sa Zdenkom Silom, Riječki list, 17. 1. rudžbu., ZDENKO KOLACIO, Gdje podignuti reprezentativne 1954. spomenike, Riječki list, 16. 7. 1952., ZDENKO KOLACIO, Uređe- nje obale jugoslavenske armije, Riječki list, 21. 2. 1954.,*, Spome- nik pomorcima u riječkoj luci, Novi list, 10. 7. 1955. O podizanju Spomenika oslobođenju na Delti više u: LIDIJA BUTKOVIĆ MI- ĆIN (bilj. 46).

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 41

You may also start an advanced similarity search for this article.