Ovogodišnja, petnaesta po redu Documenta u gradu Kasselu potvrdila je status najvažnije međunarodne izložbe suvremene umjetnosti kada su u pitanju inovativni pristupi izložbi kao mediju. U odnosu na prethodna izdanja po mnogočemu je specifična, a jedna od prvih specifičnosti je imenovanje kolektiva, a ne pojedinca umjetničkim ravnateljem. Cilj indonezijskog kolektiva ruangrupa bio je kapitalističkim strukturama zapada ponuditi alternativne perspektive, one globalnog juga. Promovirajući ideje dijeljenja, suradnje i održivosti, ruangrupa je kao temeljni koncept izložbe uvela indonezijski agrarni model lumbung, što znači komunalno skupljanje i raspodjelu viškova riže. Shodno tomu kustoski je kolektiv decentralizirao svoju poziciju tako što je pozvanim gostima dao autonomiju da u zamjenu za sudjelovanje dalje pozivaju druge kolektive i umjetnike. Rezultat je bila dinamična izložba s najviše sudionika i sudionica do sada, od kojih je najmanje bilo profesionalnih umjetnika i umjetnica.