Preskoči na sadržaj
Tidskrift för adriatisk konsthistoria Traži

Novi prinosi Bokanićima u Trogiru

DOI 10.15291/aa.3554

Preuzmi PDF

Svezak 11 (2021)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec

Radionici bračkih kamenara iz roda Bokanić pripisuje se više građevinskih zahvata u Trogiru: preinaka crkve Svih svetih, gradnja portala i zvonika nekadašnje samostanske crkve Sv. Mihovila, grbovi i reljefi na kuli, na zgradi mlinova zvanoj Mlinice. Analizira se posebno arhitektonska leksika trećeg kata zvonika katedrale za čije je projektiranje prvotno bio angažiran proto Anzolo iz Venecije.

Trogir, radionica Bokanić, proto Anzolo iz Venecije

tablu dovodi se u vezu sa Stjepanom Bokanićem.8 Stupovi su postavljeni uz glavni portal tzv. Nove crkve u Šibeniku započete 1476., završene 1619. godine.9 Par stupo- va postavljaju 1469. godine Nikola Firentinac i Andrija Aleši uz portal samostanske crkve Sv. Marije na otoku Sv. Nikole u Tremitima.10 U podnožju trećeg kata unutar pravokutnih polja, metopa uokvirenih savijenim malim konzolama, isklesani su različiti dekorativni motivi: ljudske i životinjske gla- ve, maskeroni, voće, grb kneza Jeronima Minija...11 Takve konzole koje uokviruju metope nalaze se na unutrašnjoj strani Porta Gesù (Pantacratora) na Kreti koja su djelo Michelea Sanmichelija.12 Na uglovima su stupovi sa spiralnim užljebljenjima, bez baza i kapitela, zbog čega djeluju krnje, tako da izgledaju kao spolije. Inače, stupovi sa spiralnim užljebljenji- ma svojstveni su kasnorimskoj arhitekturi (npr. na Tempietto del Clitunno). Stupovi sa spiralnim kanelurama uobičajeni su i u srednjovjekovnoj arhitekturi: spiralno su užlijebljeni i stupovi u predvorju trogirske katedrale, uz njezin južni portal i na po- lustupovima na apsidama sagrađenim početkom 13. stoljeća.13 U 15. stoljeću takvi stupovi postavljeni su uz uglove pročelja Ca’ d’Oro u Veneciji. Stupovi s uobičajenim vertikalnim kanelurama, ali i oni sa spiralnima postavljeni su uz pročelje palače Be-

2. Treći kat zvonika katedrale; zapadna strana Third floor of the cathedral bell tower; west side

vilaqua u Veroni koja se prepoznaje kao djelo Michelea Sanmichelija.14 No, u slučaju trećeg kata zvonika trogirske katedrale, ovi su ugaoni stupovi s izvijenim kanelura- ma fenomen stilske retardacije. Trabeacija je veoma bogato profilirana, među ostalim, i s jednom gredom ispup- čenom poput jastuka, motivom svojstvenim kasnorenesansnom, manirističkom i ra- nobaroknom razdoblju. Ponad trećeg kata, ispod krova u obliku četverostrane piramide podignuta je vi- soka atika raščlanjena tek s postamentima na uglovima, bez uobičajenog središnjeg

polja na kojem se na rimskim slavolucima postavljahu natpisi. Bogato raščlanjena atika s poljima prekrivenim reljefima nalazi se, primjerice, vrh spomenute Loggette uza zvonik Sv. Marka u Veneciji. Na zapadnoj strani atike, u sredini je pravokutni otvor bez okvira, sličniji vratima negoli prozoru. (sl. 2) Otvor nema nikakvu funkciju; u unutrašnjosti trećeg kata do tog otvora ne može se prići.

Valorizacija U literaturi se treći kat zvonika valorizira kao uspjelo, skladno djelo graditelja i kipara Tripuna Bokanića. No, završni je kat u odnosu na ostale katove stilski neujed- načen očitujući nekonzistentnost svojstvenu provincijskoj umjetnosti. Kiparsko-orna- mentalne partije, osobito bezizražajne glave u metopama, ne nadilaze zanatske, klesar- ske razine. Treći kat zvonika, skupa s atikom, po visini jednak je otprilike donjim ka- tovima, pa stoga nema dovoljno naglašenu vertikalnu osovinu kakva bi bila potrebna zbog prividnih, perspektivnih skraćenja kakva se povećavaju s visinom. Dojam vitkosti zvonika kao cjeline „spašava”, ali i „pritišće” masivna atika. No, tek veoma strmi krov u obliku četverostrane piramide pojačava dojam vertikalnog uzgona.

Isprave o gradnji trećeg kata Prijepisi isprava o gradnji sakupljeni su u rukopisnoj knjizi Pavla Andreisa Ope- raria iz 1650. godine.15 U objavljenom izvješću kneza Alojzija (Alvise) Michielija iz 1590. piše kako bi trebalo poslati u Trogir osobu sposobnu za rad na obnovi mlina prema modelu koji je napravio proto Anzolo iz Venecije kada je radio na dovršenju zvonika katedrale: ... m. Anzolo da Venetia, protto in tempo, che egli uenne a Traù, per dar finimento al campanilo del Domo Adi quella citta, affinche si facesse opera buona, e l danaro suo fusse speso utilmente.16 Nacrt prota iz Venecije (nije imenovan) spominje se u ispravi iz 29. studenoga 1592. godine prema kojoj se zaključuje da se nastave već započeti radovi.17 U međuvremenu je došlo do izmjene izvorne zamisli: prema ugovoru od 27. svibnja 1597. godine, Jeronim Bokanić, inače nepismen, sa svojim sinom Trifunom, te s klesarima Petrom i Nikolom iz istog roda i s drugim suradnicima, uglavnom svojom rodbinom, nudi gradnju prema novom modelu koji pruža sigurnije rješenje. U istoj ispravi spominje stariji nacrt koji je 1590. godine naručio knez Alojzije (Alvise) Michieli.18 Ritam gradnje sa zastojima može se rekonstruirati nizanjem knezova koji su se zauzeli za dovršenje zvonika: godine 1590. bio je knezom Alojzije (Alvise) Michieli (1588. – 1590.) koji je angažirao prota Anzola iz Venecije; te iste godine Jeronim Bo- kanić s radionicom počinje klesati kamene dijelove. U doba Girolama Minija (1596. – 1598.) nastavlja se gradnja prema novom modelu radionice Bokanić, korištenjem već isklesanih dijelova zatečenog, raspoloživog kamenja i nabavom novoga.19 Kako je zapaženo, jedan kapitel, upotrijebljen je kao baza stupa bifore trećeg kata.20 Taj detalj upućuje također na propust i nemar klesara koji nije uklonio dijelove na koji- ma se očituje izvorna namjena baze. Zalaganjem kneza Girolama Minija zaokruže- na je financijska konstrukcija – nalaženjem sredstava za dovršenje zvonika kako je zaključeno na općinskom vijeću 11. srpnja 1598. godine.21 Za osiguranje sredstava založio se i knez Dominico Minio kako je razvidno prema ispravi od 6. listopada 1598. godine;22 na natpisu iz 1601. godine isklesanom na podnožju zvonika građani izražavaju zahvalnost knezu Dominicu Miniju.23

Nacrt trećeg kata urezan na kamenom podu južne terase Jedan među nacrtima urezanima na kamenom podu južne terase nad bočnim brodom katedrale prikazuje završni, treći kat kakav nije u potpunosti realiziran.24

(sl. 3) Prema tom nacrtu ponad bifora bilo je predviđeno mrežište, što je u biti česti gotički motiv, u obliku krugova u kojima su upisani četverolisti, slični onima na pročelju Palazzo Ducale i Ca d’Oro u Veneciji ili u Dubrovniku vrh trifore na tzv. Sponzi/Divoni; također u Dubrovniku, na Kneževu dvoru vrh bifora su krugovi, pr- steni s upisanim četverolistima; takvo je mrežište i na trifori u dvorištu Biskupove palače u Šibeniku. Na prvom katu zvonika trogirske katedrale vrh bifora su krugovi s upisanim trolistima.25 Prema nacrtu pod biforama, umjesto postojećih balustara, bili su predviđeni per- forirani krugovi (jedan veći krug i oko njega manji nanizani uz obod). Cijeli treći kat, uključujući trilobe na prozorima trebao je imati obličja u duhu kasne gotike. Izgled trećeg kata, prema nacrtu, s mrežištima u obliku krugova bio bi formalno bliži prozračnom i prošupljenom drugom katu s obilježjima mletačke cvjetne gotike (gotico fiorito). Krugovi-mrežišta i ograda pod biforama rimovali bi se s krugovima ponad gotičkih bifora prvog i drugog kata unutar kojih su upisane trilobe. Pod piramidom, iznad trećeg kata, umjesto postojeće atike, nacrtano je podnožje na koje se oslanjao krov. Oko tog podnožja, prema tom nacrtu urezanom u kamenu trebala je unaokolo stajati terasa sa stupićima koja nije izvedena. Sudeći po nacrtu – po prikazu triju stranica osmerokuta, tambur na kojem počiva krov zvonika mogao je biti u obliku osmerostrane prizme, a piramida je umjesto postojeće četverostrane trebala biti osmerostrana.26 Inače, nad četverostranom prizmom zvonika samostanske crkve Sv. Nikole (pripisuje se radionici Trifuna Bokanića) zadnji je kat osmerostran kao i piramida krova.27 Osmerostranog je oblika vrh zvonika dominikanske crkve Sv. Marka na Hvaru koja se također prepoznaje kao djelo radionice Bokanić.28 Na- ravno, poligonalne su piramide česte kao završetci zvonika: na romaničkom zvoniku katedrale u Rabu nad zadnjim je katom terasa s balustrima na kojoj je poligonalna piramida; u Veneciji je, primjerice, nad srednjovjekovnim zvonikom crkve San Sefano poligonalna piramida; poligonalnog je oblika zadnji kat zvonika katedrale u Splitu... Nacrt završnog kata katedrale urezan u kamenu vjerojatno je odbačeni nacrt pre- ma crtežu spomenutom u ugovoru iz 1597. godine. Je li to zapravo nerealizirani projekt mletačkog prota Anzola?

Postojeće stanje u odnosu na nacrt urezan u kamenom podu Ponuđeni model koji je realiziran, a kojeg je kao sigurnijeg (valjda jeftinijeg i jednostavnijeg) ponudio majstor Jeronim Bokanić zapravo je tek preinačeni i po- jednostavljeni nacrt urezan na podu terase južne lađe (nacrt prota Anzola). Na na- crtu urezanom u kamenu nisu prikazani postojeći stupovi sa spiralnim žljebovima smješteni na uglovima, pa se može zaključiti da je to „inovacija” novog modela koji su ponudili Bokanći 1597. godine. Na nacrtu nema ni postojeće atike na čijim se uglovima nalaze postamenti: na njima su četiri skulpture, djela Alessandra Vitto- rije, naručene 1559. godine za kapelu Sv. Ivana u katedrali. Anonimni autor Opisa Trogira krajem 16. stoljeća bilježi da su kipovi tek provizorno postavljeni na zvonik te da ih treba vratiti u kapelu.29 Možda su na uglovima atike, na postamentima bili predviđeni završetci u obliku izduženih, uskih piramida, slični vrhu obeliska – guglie kakve su postavljene pri vrhu spomenutog zvonika samostanske crkve Sv. Nikole u Trogiru. U svakom slučaju, postavljanje kipova namijenjenih kapeli jest improviza- cija pri dovršenju zvonika.

Pitanje autorstva Što se tiče autorstva trećeg kata, smatram da je prvi projekt izradio proto An- zolo iz Venecije; prema tom projektu urezan je crtež u kamenu na južnoj terasi ka- tedrale. Prema projektu prota Anzola započeo je klesati Jeronim Bokanić i njegova

radionica. U međuvremenu došlo je do zastoja. Novi projekt (nuovo modello) koji je 1597. ponudio Jeronim Bokanić bio je zapravo pojednostavljen i preinačen projekt prota Anzola. Općinsko vijeće 7. listopada 1603. godine odalo je priznanje, nagradu Trifunu Bokaniću, sinu Jeronima za njegov rad na dovršenju zvonika. U međuvremenu nje- gov otac Jeronim, koji je započeo radove vjerojatno je već preminuo. Iako historičar Pavao Andreis spominje Trifuna Bokanića kao arhitekta (tako se oslovljava i u po- hvali, nagradi koju mu je dodijelila trogirska komuna), ostaje upitna njegova uloga kao autora projekta zdanja na kojima je radio. Iako se Trifun Bokanić spominje kao proto hvarske lože, koji je ujedno autor jednog oltara u tamošnjoj katedrali,30 nije li možda loža ipak izvedena po nacrtu nekog mletačkog inženjera? Kako je pret- postavljeno, fasadu Komunalne/Kneževe palače u Trogiru dovršene 1608. godine, gradila je radionica Tripuna Bokanića,31 no ostaje otvoreno pitanje autorstva samog projekta, uzimajući u obzir činjenicu da središnje vlasti u Veneciji drže pod svojom strogom kontrolom gradnju javnih zgrada, pa čak i najmanje zahvate na državnim zdanjima.32 Primjerice, za obnovu zadarske lože početkom 18. stoljeća troškovnik su izradili mletački časnici.33 Osobito je bila plodna suradnja graditelja iz roda Macano- vić s mletačkim vojnim inženjerima.34 Titulu arhitekta koju Andreis i trogirska komuna pridaju Trifunu veoma je zvuč- na. Prema Vitruviju, ali i po Albertiju, arhitekt mora imati široko obrazovanje.35 Jeronim Bokanić bio je nepismen; umjesto njega potpisivao se njegov sin Trifun. Klesari i zidari, u biti zanatlije, iz roda Bokanić (isti majstor mogao je povremeno klesati ali i zidati), krajem 16. stoljeća i počekom 17. stoljeća zaposleni su na gradi- lištima diljem Dalmacije kao zaposlenici svojevrsnih obiteljskih, građevinskih podu- zeća.36 Često na istom gradilištu rade članovi nekoliko naraštaja, od djeda do unuka. Klesari Stjepan (pok. Vicka) Bokanić, Jeronim (Stjepana) Bokanić i Nikola (Jeroni- ma) Bokanić početkom 17. stoljeća djeluju u Šibeniku.37 Nitko od tih kamenara iz roda Bokanić posebno se ne ističe da bi se mogao posebno identificirati. Pitamo se u tom smislu kakva je, na primjer, bila uloga spomenutog Stjepana Bokanića pok. Vicka koji se 1599. godine obavezuje da će za pročelje nedovršene crkve Sv. Šimuna u Zadru dobaviti četiri stupa iz kamenoloma na otoku Braču? Je li Vicko Bokanić bio projektant ili, što nam se čini vjerojatnijim, tek izvođač, klesar i možda uz to još i zidar? Nije li u pravu zadarski historičar Lorenzo Fondara koji je 1686. godine napisao da je projekt za tu crkvu naručen kod mletačkog arhitekta, a da je izvedba bila povjerena lokalnim majstorima.38 Od vremena renesanse razdvaja se projekt od izvedbe. Arhitekt ne mora biti izvo- 3. đač radova, više ne treba stalno boraviti na gradilištu. Alberti koji je projektirao Tempio Nacrt urezan u kamenu, na južnoj Malatestiano veoma je rijetko navraćao na gradilište u Rimini. Poznato je tako da su terasi katedrale (B. Ward Perkins) reprezentativna vrata Tvrđave sv. Nikole, podignute po projektu Michelea Sanmiche- Draft carved in stone on the south lija, klesali Dujam iz Splita i Frane Dismanić iz Šibenika.39 Za crkvu Sv. Križa u šiben- terrace of the cathedral skom predgrađu nacrte (model u gipsu) izradio je marangon Gierolimo Mondella, no zabilježena su brojna imena dalmatskih majstora zaposlenih na gradnji te crkve.40 Za recepciju mletačke kasnorenesansne/manirističke arhitekture u Dalmaciji bio je presudan boravak čuvenog vojnog inženjera Michelea Sanmichelija (1484. – 1559.) i njegova nećaka Giana Girolama.41 S njima treba dovesti u vezu, među osta- lim, i klesanje u tehnici bugnato rustico, bossage rustique, ali i takozvani bugnato liscio, s plićim ispupčenjem, s ravnom plohom, dakle drukčiji od onog s ispupče- njem poput jastuka. Na ulazu – reprezentativnom portalu – Tvrđave sv. Nikole iz 1543. godine u gornjem je dijelu primijenjen bugnato liscio, a u donjim dijelovima bugnato rustico; masivni blokovi isklesani u maniri bugnato rustico nanizani su u nekoliko pojaseva duž cijele tvrđave, uza samo more, u donjim dijelovima bastiona i kortina.42 Tako obrađenim kamenjem, pod utjecajima mletačke arhitekture, zidana

su i poneka javna zdanja u Dalmaciji: Gradska loža i zgrada Gradske straže u Zadru, Gradska vrata u Trogiru, Šibeniku i Kotoru, pročelje Gradske straže u Dubrovniku, toranj Gradskog sata u Kotoru... Kasnorenesansne/manirističke motive bugnato lis- cio i bandažiranih polustupova primijenio je 1543. Michele Sanmicheli na gradskim, Kopnenim vratima (Porta di Terraferma) u Zadru43 što će Tripun Bokanić ponoviti na Gradskim vratima u Trogiru.44 Ornamentalni motivi na zdanjima koje su zidali članovi radionice Bokanić po- negdje kao da su slučajno aplicirani, primjerice anđeoske glave s krilima i ruže na zvoniku dominikanske crkve Sv. Marka u Hvaru. Bezizražajne glave vrh tjemena lu- kova, na ključnom kamenu česti su motivi radionice Bokanić, pa tako i na prozoru Komunalne/Kneževe palače u Trogiru; takva je, primjerice, ženska glava vrh oltara iz crkve u Ninu na kojem je potpis Trifuna Bokanića.45 Ženska glava isklesana je na zaglavnom kamenu na oltaru u crkvi Gospe od Ružarija u Povljima.46 Glave bez izrazitih fizionomijskih obilježja kao dekorativni motiv opće su mjesto mletačke, manirističke i barokne arhitekture, primjerice glave na ključnom kamenu nalaze se vrh prozora na pročelju palače Lavezola Pompei u Veroni podignutoj prema projektu Michelea Sanmichelija.47 Trifun Bokanić okušao se i kao klesar/kipar. Lica kipova koji se pripisuju Trifunu Bokaniću sasvim su bezizražajna, često s izrazitim, grafizmom urezanim linijama. Uz kip porijeklom iz Kaštel Starog koji prikazuje sv. Jeronima s licem poput ma- skerona, isklesao je lava koji izgleda onako malen poput krupnijeg mačka;48 poprsje providura Giangiacoma Zanea (na tu službu dolazi 1608. godine) pripisano Trifunu Bokaniću smješteno u niši na zgradi Gradske straže (Vela straža) u Zadru sasvim je skromnih estetskih dosega.49 Naravno, ne pokušavam umanjiti zasluge poduzetne radionice Bokanić, posebno ne najistaknutijeg među njima – Trifuna (1575. – 1609.), bračkog plemića, kojem ponegdje uspijeva nadići zanatske razine i ostvariti pozamašan opus unatoč kratko- trajnom životu koji je velikim dijelom proveo u Trogiru gdje je se i oženio.50 Uloga koju su u Dalmaciji u 17. stoljeću imali Bokanići slična je onoj obitelji Macanović u 18. stoljeću.

Bokanići i preinaka crkve Svih svetih Crkva Svih svetih nalazi se u ulici koja razdvaja predio Trogira zvan Obrov od predgrađa u Pasikama, s apsidom na zapadnoj i pročeljem na istočnoj strani.51 (sl. 4) Jednako je orijentirana i crkva Gospe od Karmela u istoj ulici tako da zajedno s tamošnjim kućama čini svojevrsnu istočnu fasadu predgrađa. Crkva je omanje, jednobrodno zdanje s apsidom pravokutnog oblika u tlocrtu. Zanimljiva je s obzirom na svoje dvije faze, onu srednjovjekovnu iz 14. stoljeća i onu iz doba kasne renesanse/manirizma kad je, krajem 16. stoljeća radikalno preinačena. Majstor Zanino Salchietin obavezao se 16. travnja 1339. da će sa svojim sinovi- ma prekriti kamenim pločama krov crkve i obijeliti je (ožbukati) iznutra i izvana. Taj je majstor, tih godina, u svojstvu protomagistra radio i na katedrali.52 Prema rukopisu Pavla Andreisa Chiese in Trau, godine 1442. dopušteno je osni- vanje bratovštine Svih svetih zaslužne za održavanje i opremu crkve.53 O radikalnoj obnovi 1588. svjedoči natpis istaknut na pročelju:

REDEGIT TEMP(ore) R(everendissim)I D(omini) ANT(onii) GVIDI EPISCOPI AC CL(arissi)MI VIRI D(omini) ALOYSII MICHAELIS PRETORIS INTEGERRIMI CL(arissi)MIQ(ue) MDLXXXVIII D(omini) P. PIS(ani). ARCIS PRAEF.]

4. Pročelje je zbog višekratnih preinaka veoma slikovito, asimetrično, stilski neu- Pročelje i južni zid crkve Svih jednačeno, s obilježjima gotike i kasne renesanse/manirizma. svetih Iz prvotne, srednjovjekovne faze crkve datiraju dva uska izdužena gotička prozo- Front façade and south wall of the ra sa šiljastim završetkom: jedan se nalazi na pročelju (na njemu je sačuvana trilo- church of All Saints ba), drugi je na bočnom, južnom zidu. Na pročelju je prozorska ruža sa stupićima koji se radijalno šire iz unutrašnjeg, prošupljenog kruga. Okvir rozete obrubljen je uobičajenim gotičkim motivom naizmjeničnih zubaca. Iz prvotne, srednjovjekovne faze preživjele su i proporcije cjeline s naglašenom vertikalnom osovinom. Iz vremena radikalne preinake, oko 1588. godine, na pročelju su postojeća vra- ta uz koja je sa svake strane po jedan prozor. Vrata s profilacijama svojih okvira, s motivom jastuka na arhitravu imaju stilska obilježja vremena kraja 16. i početka 17. stoljeća, poput, primjerice, glavnog ulaza u Kneževu/Komunalnu palaču u Trogiru

5. dovršenu 1608. godine, ili poput vrata obližnje crkve Gospe od Karmela. Bogato Grbovi na pročelju crkve Svih su profilirana i dva okvira omanjih prozora na apsidi slični okvirima triju prozora svetih, iznad natpisa iz 1588. godine (zidnih ormara?) ugrađenih u prizemlju zapadnog zida dvorišta Kneževe palače na kojima su grbovi mletačkih knezova s početka 17. stoljeća. Coats of arms on the front façade of the church of All Saints, above an Dva prozora pored vrata, po jedan sa svake strane, uobičajena su arhitektonska inscription from 1588 kompozicija, pa tako i na pročeljima nekoliko trogirskih crkava, primjerice na obli- žnjoj crkvi Gospe od Karmela koja se također obnavlja oko 1618. godine, kako se to čita na natpisu na njezinu pročelju.54 I uz romanički portal samostanske crkve Sv. Ivana Krstitelja u Trogiru krajem 16. stoljeća otvaraju se dva velika pravokutna prozora.55 Na pročelju je ispod rozete omanja kamena streha slična onoj ponad natpisa na pročelju Gospe od Karmela; pod njom se nalazi pravokutno ožbukano polje na ko- jem je jedan klin koji je služio možda za vješanje nekog grba ili valjda (drvene?) ploče s amblemom bratovštine? Nad vratima crkve Svih svetih je mramorna (sic!) ploča s navedenim natpisom, sa slovima iznimno brižno i vješto uklesanim (mala slova umetnuta su u veća), tako da bi se moglo govoriti o svojevrsnom letrizmu. Iznad natpisa istaknuta su tri veoma plastična grba s razigranim vrpcama uz kar- tuše. (sl. 5) Na istom kamenu na kojem su grbovi uklesana su slova: AM AG PP. Prvi grb pripada ondašnjem knezu Alojziju Alviseu Michieliju, drugi je grb, s mitrom na vrhu, biskupa Antonija Guida, treći je grb P. Pisanija, zapovjednika tvrđave. Nad kartušom prvoga grba kneza Michielija isklesana su dva mala lava između kojih je krilata figura (anđeo?), a nad grbom P. Pisanija prikazana je kaciga s perjanicom. Grbovi su slični onima na istovremenom spomen-stubu s gugliom na Cimatoriju u Trogiru; na lijevoj je strani onaj providura Filippa Pasqualiga, na desnoj kneza

6. Domenica Minija. Natpis na spomen-stubu na Cimatoriju je iz 1600. godine (stub se Grbovi nad natpisom iz 1600. pripisuje Trifunu Bokaniću).56 (sl. 6) Po svojem duktusu i perfekciji izvedbe natpis je godine na spomen-stubu na Cimatoriju u Trogiru veoma sličan onomu na pročelju crkve Svih svetih. Dekorativni heraldički elementi na spomenutim grbovima, poput krilatih anđe- Coats of arms over an inscription from 1600 on the memorial pillar, oskih glavica na kartušima, svojstveni su grbovima s kraja 16. i početka 17. stoljeća, Cimatorium in Trogir pa tako i onima koje radionica Bokanić kleše za završni kat zvonika trogirske ka- tedrale, za Kneževu/Komunalnu palaču i za Gradsku ložu u Trogiru.57 Grb na spo- menutom ninskom oltaru, potpisanom djelu Trifuna Bokanića pridržavaju dječaci; nad njime je kaciga i plašt, a pod njim je maskeron.58 Raskošni kartuši tih grbova s izvijenim krakovima, s maskeronima, anđelčićima, girlandama, hermama, golim poprsjima – svojstveni su dekorativnoj leksici mletačke umjetnosti iz druge polovine 16. stoljeća. Više crteža takvih kićenih grbova s izvijenim krakovima kartuša nalazi se u tzv. Korčulanskoj bilježnici iz 17. stoljeća.59 Dekorativni motivi koje primjenjuje radionica Bokanić, i to ne samo na grbovima već i na arhitekturi, mogli su biti preuzeti, osim posredstvom crteža, i ugledanjem na raskošne drvene okvire slika, za koje se ustalio naziv Cornice detta alla „Sansovi- no” (datiraju se između 1560. i 1590. godine).60 Zapravo svi dekorativni motivi koje aplicira radionica Bokanić mogu se vidjeti na takvim drvenim okvirima. Kameni oltari s početka 16. stoljeća slijede tipologiju ranijih drvenih oltara iz quattrocenta i početka cinquecenta.61 Izrezbareni, bogato ukrašeni okviri retabla, predoltarnika i okviri slika zaslužuju posebnu pozornost u istraživanju i čuvanju ovog zanemarenog dijela dalmatinske kulturne baštine.62 Posebnost crkve Svih svetih je i asimetrija njezina pročelja s čak dvjema zvonara- ma, preslicama (campanile a vela); jedna se nalazi u osovini pročelja, ponad zabata,

a druga na lijevoj (sjevernoj) strani ponad krova. (sl. 7) Arhitektonski motiv preslice ima svoju poetiku i dugu povijest. Preslica je zapravo kameni okvir otvora u kojem vise zvona. Ujedno je i okvir koji omeđuje plohe neba. Sama zvona svojom zelenom bojom oksidirane bronce, s drvenom prečkom na kojima su obješena, s konopom ili lancem kojima se povlače, doimaju se poput akustičke i kinetičke instalacije (na preslicama crkvice Svih svetih, nažalost, više ne vise zvona). Preslice sa zabatom na vrhu nad pročeljima crkvica izgledaju poput pročelja malih zdanja postavljenih vrh većih. Zapravo, preslice su poput zida minijaturne crkve koja ima samo pročelje. U dalmatinskoj arhitekturi možemo pratiti mijene ovog motiva od srednjovjekovnih

7. Preslice iznad pročelja crkve Svih svetih Bell gables above the front façade of the church of All Saints

preslica, poput one na crkvi Sv. Križa u Ninu, pa do onih baroknih s više otvora vrh pročelja, kao na primjer Gospe od Vrpoljca kod Šibenika, ukrašenih volutama i drugim ukrasima, ili poput one na crkvici Sv. Ivana u Jelsi. Veća preslica na crkvi Svih svetih diže se nad zidom – postamentom podignutim vrh zabata. Sazdana je od triju kaneliranih plilastra, stubaca koji nose arhitrav, tako da zajedno oblikuju dva pravokutna otvora. Nad arhitravom je u sredini položen akroterij sličan minijaturnom zabatu s volutama. Na prošupljenom akroteriju, veoma raščlanjenom, koji se doima poput skulpture, sačuvan je željezni križ s vjetruljom u obliku zastavice. Vjetrulje, te minijaturne umjetnine, poput crteža u prostoru, kine- tički su elementi arhitekture koji inače izmiču pozornosti u istraživanjima i konzer- vatorskoj zaštiti. Sa strane na arhitravu stoji po jedna piramida (guglia) s kuglom na vrhu, no bez uobičajenog prizmatičnog postolja, pa stoga djeluje krnje poput čunja. Motiv guglie (pinnacoli a forma di obelisco), inspiriran oblicima egipatskih obeliska, s kuglom na vrhu donosi među svojim fantastičnim crtežima Francesco Colonna u knjizi Hypnerotomachia Poliphili tiskanoj u Veneciji 1499. godine.63 Najčešće su položene na četiri spljoštene kugle. Guglie su veoma česte u kasnorenesansnom, ma- nirističkom stilu u mletačkoj arhitekturi; strše ponad uglova Biblioteca Nazionale Marciana ili Libreria Sansoviniana koju je 1565. godine projektirao Jacopo Sansovi- no; impozantne su one što se uzdižu nad pročeljima Palazzo Balbi i Palazzo Belloni Battagia; po gugliama jedan se most u Veneciji naziva Ponte delle Guglie. Guglie se postavljaju i u Dalmaciji, osobito na zdanjima koja je gradila radionica Bokanić. Na Hvaru strše na Gradskoj loži, nižu se na Arsenalu, na ogradi lučice, tzv. „Mandrač”. U Zadru su postavljene na zgradi Gradske straže, u Trogiru na zvoniku Sv. Nikole i na Cimatoriju, na spomen-stubu koji se pripisuje Tripunu Bokanću.64 Ove dvije mi- nijaturne guglie i akroterij razmješteni vrh preslice vrh crkve Svih svetih doimaju se kao kiparska naiva, kao provincijska recepcija reprezentativne umjetnosti. Druga, sjeverna preslica nad pročeljem crkve Svih svetih je manja, jednostavnijih oblika, završava lukom, također s križem i vjetruljom na vrhu. Velike su razlike u kvaliteti između perfekcije natpisa na pročelju i gotovo dile- tantski isklesanih motiva gugilie i akrtoterija vrh preslice. Guglie oštrih linja nisu ni u kakvom suzvučju s krivuljama akorterija pa se zajedno doimaju kao naslagani hete- rogeni predmeti. Nabrojeni kasnorenesansni/maniristički motivi – od tipa grbova pa do motiva na preslici, navode na pretpostavku da je preinaku crkve izvela radionica Tripuna Bokanića, djelatna u to doba u Trogiru.

Portal i zvonik nekadašnje crkve Sv. Mihovila Krajem 16. stoljeća dovršava se crkva ženskog benediktinskog samostana Sv. Mi- hovila u Trogiru (osnovan 1595. godine). Od crkve, porušene tijekom savezničkog bombardiranja 22. veljače 1944. godine preostao je natpis na spomen njezina po- svećenja iz 1644. godine, svakako iz vremena nakon dovršenja gradnje. Porušeni je zvonik obnovljen nakon Drugog svjetskog rata.65 Kako se u ispravi iz 1598. godine spominje da je s istom financijskom konstruk- cijom trebalo završiti zvonik katedrale, crkve Sv. Nikole i Sv. Mihovila, iznesena je tvrdnja da je i zvonik Sv. Mihovila djelo Tripuna Bokanića.66 Međutim, trebat će ponovno analizirati zvonik na kojem se po klesanju razlikuju dvije faze. U donjim dijelovima zvonik je neraščlanjen, bez otvora, kao što je to slučaj sa zvonikom crkve Sv. Nikole. Kamene rešetke na svjetlarnicima pod završnim katom podsjećaju na rešetke zvonika Sv. Nikole. Na zadnjem katu zvonika nalaze se, sa sva- ke strane, po dva gotička prozora s trilobama. (sl. 8) Vrh tih prozora, očito spolija, naknadno su umetnute veoma plastične, glave grotesknog izraza, slične onima na zvoniku župne crkve u Milni na Braču. (sl. 9) Završni vijenac-trabeacija iznimno je bogato profilirana u kasnorenesansnom duhu. Poznato je da su na popravcima zvo-

8. Završni kat zvonika crkve Sv. Mihovila Top floor of the bell tower at the church of St Michael

9. Vrhovi gotičkih prozora s umetnutim baroknim glavama snimljeni 1952. godine tijekom demontaže i rekonstrukcije zvonika (Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu) Points of Gothic windows with inserted Baroque heads, photographed in 1952 during the dismantling and reconstruction of the bell tower

nika Sv. Mihovila 1740. i 1745. godine radili trogirski protomagister Ivan Macanović (= Zuane Raguseo) i njegov sin (Ignacije).67 Jesu li možda Macanovići, inače skloni upotrebi spolija, naknadno ugradili gotičke prozore prenesene s nekog drugog poru- šenog zdanja? Može se pretpostaviti da je završni kat zvonika koji su zidali Bokanići preinačila radionica Macanović. Vjerojatno je radionica Bokanić gradila i crkvu. U to vrijeme, krajem 16. i po- četkom 17. stoljeća u Trogiru nije bilo drugih radionica koje bi se prihvatile takvog zamašnog posla. Crkva je, sudeći po arhivskim fotografijama, bila veliko, prilično neugledno, nezgrapno zdanje slično stambenoj zgradi. No, na njezinu pročelju na sjevernoj strani u uskoj ulici nalazio se reprezentativni, kasnorenesansni/maniri- stički portal. (sl. 10) Začudo, u literaturi nije pridana pozornost tom portalu iako je objavljena njegova fotografija.68 Od njega je preostao tek desni dovratnik, danas odložen pod zvonikom. Sa strane portala stajala su dva polustupa (preciznije, tri če- tvrtine stupova kao dio veoma raščlanjenog dovratnika) koja su pridržavala snažnu trabeaciju. Na lijevom je dovratniku bio isklesan u reljefu lik sv. Mihovila. Trabeaci- ja, tako slična onoj zadnjeg kata zvonika katedrale, bila je podijeljena u više horizon- talnih polja, od kojih je jedan s motivom jastučasta ispupčenja.

Kompozicija cjeline, polustupovi koji nose raščlanjenu trabeaciju s bogatim pro- filacijama, tip kapitela, svojstveni su Tripunu Bokaniću, njegovu arhitektonskom rje- šenju zadnjeg kata zvonika trogirske katedrale. Portal crkve Sv. Mihovila možemo stoga uključiti u opus Tripuna Bokanića i njegove radionice.

Kula na zgradi Mlinice kod Trogira Zgrada mlinova zvana Mlinice uz jezerce u predjelu Pantan/Blato nedaleko od Trogira važan je spomenik utilitarne arhitekture podignut tijekom 16. stoljeća. Mli- nice su izduženo jednokatno zdanje s volumenom dvokatne kule u sredini. Kroz podnožje zgrade protječe voda slijevajući se u vodeni tok zvan Rika. (sl. 11) Do same kule, na njezinoj južnoj strani pruža se gat uz koji su pristajale lađe kojima se do- premalo žito na mljevenje. Kako je riječ o posebno važnom zdanju, na njemu je više natpisa i grbova koje su dale postaviti mletačke vlasti. Sudeći po natpisima, gradnja zgrade Mlinice započeta je početkom 16. stoljeća, dok je kula dovršena krajem istog stoljeća.69 Prema anonimnom autoru teksta s opisom Trogira s kraja 16. stoljeća, gradnju Mlinica započeo je knez Bernardin Contarini (1505. – 1509.), što se poklapa s podatcima s jednog, u međuvremenu otuđenog, natpisa.70 U izvješću iz 1590. knez Alojzije (Alvise) Michieli raspravlja, među ostalim, i o potrebi obnove mlinova, spo- minje i model što ga je naručio od prota Anzola iz Venecije; ... il modello, che io ho fatto fare m(ist)ro Anzolo da Venetia...71 Središnji element zdanja jest kula neophodna u blizini onodobne nemirne tur- sko-mletačke granice. Iako je riječ o utilitarnoj gospodarskoj zgradi, ipak se razabiru intervencije reprezentativno estetske naravi; očitavaju se stilski elementi na grbo- vima, na reljefu krilatog lava i u oblicima konzola koje uokviruju dvije identične edikule vrh kule (jedna na južnoj, druga na sjevernoj strani). (sl. 14) Na kuli je više natpisa i grbova, posebno na južnoj, pristupnoj strani. Nad vrati- ma, na južnoj strani, istaknut je grb s dijagonalnim poljima, vjerojatno onaj Lunarda Contarinija, trogirskog kneza od 1551. do 1554. godine. Iznad je poveća ploča s nat- pisom iz 1582. na kojem se veličaju zasluge kneza Tomasa Marinija i dužda Nicole del Pontea. Nad natpisom je reljef s krilatim lavom sv. Marka; uz njega je sa svake strane po jedan grb; lijevo dužda Nicole del Pontea i desno onaj kneza Tomasa Ma- rinija. Pod samim krovom, na sjevernoj i južnoj strani kule, u malim i plitkim edi- kulama istaknuti su grbovi kneza Francesca da Mosta i pod njima istovjetni natpisi na kojima je zabilježeno da se knez Francesco da Mosto (1582. – 1585.), pobrinuo da se djelo dovrši o javnom trošku, po odluci Senata, na korist Trogirana i na blago- 10. dat Dalmacije. Knez Franesco da Mosto spominje se na još jednom natpisu iz 1585. Portal crkve Sv. Mihovila (preuzeto iz Ć. M. Iveković) godine istaknutom na zapadnim vratima Mlinice. Oko grbova, onog ispod i onih uz lava sv. Marka, kartuše su s izvijenim krako- Portal of the church of St Michael vima. Grbovi kneza Francesca da Mosta, svaki u svojoj edikuli, jajolika su oblika,

11. Južna strana zgrade Mlinice s kulom u sredini (ing. dr. Zdeslav Perković) South side of the Mlinice building with the tower in the centre

12. ispupčenih štitova uokvireni asimetričnim kartušima s izvijenim krakovima nejed- Krilati lav sv. Marka na kuli nakih visina što je uobičajeno za manirizam i rani barok. Takav asimetrični, rastrga- Mlinice; sa strane grbovi, lijevo dužda Nicole del Pontea i desno ni obris kartuše ima i grb na Južnim (morskim) gradskim vratima (Porta Marina) u kneza Tomasa Marinija; ispod je Trogiru koja se pripisuju radionici Bokanić;72 donja dva kraka, izvijena poput kuke, grb kneza Bernarda Contarinija (?) prikazana su, primjerice, na crtežu jednoga grba u tzv. Korčulanskoj bilježnici.73 Winged lion of St Mark on the Pozornost zaslužuju edikule unutar kojih su grbovi, s konzolama sa strane. Motiv Mlinice tower, with coats of arms on plitkih edikula apliciran je na zadarskim Kopnenim vatima (Porta terraferma) izve- both sides: Doge Nicolò del Ponte’s denim prema projektu Michelea Sanmichelija, koji je 1537. dobio nalog od mletačke on the left and Count Tomaso Marini’s on the right; below is the vlade u svezi s gradnjom gradskih zidina na kopnenoj strani (vrata su izvedena 1543. coat of arms of Count Bernardo godine). No te su edikule ravnih okvira unutar kojih je natpisno polje; iznad njih je Contarini (?) trokutasti zabat. Edikula s tablom i natpisom, no bez trokutastog zabata istaknuta je 1573. i na Bastionu Grimani u Zadru.74 Okviri edikula s grbovima kneza Frances- 13. Edikula na južnoj strani kule ca da Mosta na kuli na Mlinici nešto su drukčiji od onih klasicizirajućih oblika na Mlinice s grbom kneza Francesca Kopnenim vratima u Zadru: izrazitih su manirističkih obilježja s dvjema izvijenim da Mosta konzolama na bočnim stranama. Konzole koje završavaju volutama atektonično su Aedicule on the south side of the položene s užom, manjom volutom na donjoj strani. Takvih su oblika i volute, okviri Mlinice tower, with the coat of arms edikule na Južnim (morskim) gradskim vratima (Porta Marina) u Trogiru (u edikuli of Count Francesco da Mosto je stajao lav sv. Marka). (sl. 14) Istovjetne su izvijene konzole, okviri kamina u kući Quarco u Trogiru, koji se prepoznaje kao djelo Tripuna Bokanića.75 Na svim nave- denim primjerima, uključujući i edikule na kuli Mlinice, na unutrašnjim i vanjskim stranama konzola teče ukras poput plitke vrpce koji se pri vrhu savija u spiralu. Vrh glavnog oltara u crkvi Vele Gospe u Poselju na Visu (dovodi se u vezu s Tripunom Bokanićem i radionicom) nalazi se edikula u kojoj je poprsje Boga Oca.76 Savijene konzole (zaušnjaci, ušca) uz gornji dio portala dekorativni su motiv iz leksike antič- ke arhitekture; kod Vitruvija te se konzole nazivaju ancones ili parototides (De arch, lib. IV, cap. VI). Taj motiv, interpretirajući antičke uzore, često primjenjuje i Michele

14. Edikula iznad Morskih vrata u Trogiru s lavom uništenim u noći s 1. na 2. prosinca 1932. godine (preuzeto iz Ć. M. Iveković) Aedicule above the Sea Gate in Trogir, with a lion damaged in the night of December 1-2, 1932

Sanmicheli, na primjer uz bočna vrata pročeljne strane Porta Palio ili Porta stupa u Veroni; izvijene konzole nose također balkon palače Bevilacqua u Veroni.77 Niz ma- lih izvijenih konzola koje završavaju volutama isklesali su, kako je već spomenuto, Bokanići na vijencu koji razdvaja drugi od trećeg, završnog kata zvonika. U Zadru na pročelju nedovršene crkve Sv. Šimuna izvijene konzole postavljane su uz prozore i vrata. Na tom je pročelju radio, spomenuto je, i jedan od brojnih zidara i klesara iz razgranatog bračkog roda Stjepan (pok. Vicka) Bokanić kojem se pripisuje i sudački stol u Gradskoj loži u Zadru iz godine 1600.78 Nosači sudačkog stola u Velikoj loži u Trogiru imaju oblik poput dviju spojenih, izvijenih konzola, a pripisuju se Tripunu Bokaniću.79 Poput izvijenih konzola su i nosači klupa u unutrašnjosti trogirske lože koje se također pripisuju radionici Tripuna Bokanića; takve su i klupe na vanjskom zidu hvarskog Arsenala, na strani prema trgu.80 Lav istaknut na pročelju kule, tipa leone marciano andante, pomalo je nespretno izveden; doima se plošnim; glava mu je sličnija čovječjoj; bedro i zadnja noga veo- ma su izduženi. (sl. 12)81 No, sve u svemu, reljef kao cjelina ostavlja dojam likovne konzistentnosti s krivuljama obrisa tijela, ritmom perja na izvijenim krilima i pre- pletima „uvojaka” u grivi poput duge brade. Analogija su ovom reljefu lavovi kvali- tetnije izvedbe na zdanjima s početka 16. stoljeća koja se dovode u vezu s Trifunom Bokanićem i njegovom radionicom: lav na Kneževoj palači u Trogiru (sl. 14), lav na Morskim, južnim vratima u Trogiru iz 1593. godine, na Gradskoj loži u Hvaru. Vrijeme završetka kule na Mlinici, ali stilski i ornamentalni detalji, navode na zaključak da je u klesanju grbova i reljefa imala udjela radionica Bokanić.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

31-40 od 90

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.