1. (sl. 1). Složene okolnosti ovog pothvata i gradnja jednog od najmonumentalnijih Glavni oltar, župna crkva Uznesenja Marijina (Zborna mramornih oltara u Hrvatskoj donedavno je tek dijelom bila poznata.9 Simone Or- crkva), Rijeka (foto: D. Tulić) lando, riječki plemić od 1703. godine, ponudio je gradskom Vijeću 1713. da će o High altar, parish church of the vlastitom trošku proširiti i nadograditi svetište te podignuti novi mramorni oltar, Assumption of the Virgin Mary a zauzvrat traži za sebe i obitelj povlašteno mjesto ukopa u svetištu te postavljanje (Collegiate Church), Rijeka komemorativne ploče o dobročinitelju.10 Sljedećih je godina prošireno svetište u kojem je ljubljanski altarist Luka Mislej (Vipava, 1658. – Škofja Loka, 1727.) sa- 2. Cristoforo Tasca, Sveti Franjo gradio impresivni glavni oltar, a kipovima svetog Šimuna, Ane, Margarete, Antuna Ksaverski i sveta Barbara, župna Padovanskog te sedam anđela opremio padovanski majstor Jacopo Contieri (Pado- crkva Uznesenja Marijina (Zborna va, 1676. – Udine, 1759.).11 Uz Misleja i Contierija, za opremanje obiteljskog oltara, crkva), Rijeka, 1725. (foto: D. Tulić) Orlandovi su angažirali i Cristofora Tascu. Naime, na prvom je katu oltara pala Cristoforo Tasca, St Francis Xavier Sveti Franjo Ksaverski i sveta Barbara u donjem desnom kutu označena do sada ne- and St Barbara, parish church of poznatim natpisom: Christ. Tasca P./ 1725. (sl. 2).12 Jednostavnu je kompoziciju Tas- the Assumption of the Virgin Mary (Collegiate Church), Rijeka, 1725 ca podijelio u tri plana gdje je u prvom nespretno postavio malenog anđela leđima okrenutog prema promatraču. On u rukama drži misionarski štap klečećeg svetog Franje Ksaverskog koji pogled upire u nebo, dok su mu ruke prekrižene na grudi- ma. U stražnjem je planu sveta Barbara s palmom u ruci, a na vrhu su tri malena kerubina. Podrobnija analiza slike znatno je otežana zbog neuspjele restauracije ko-
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
jom je izvorni slikani sloj gotovo sasvim preslikan, a što je najuočljivije u svetičinu licu nalik na bezličnu masku.13 Pokoji izvorni detalji, primjerice, zlatovezna stola oko vrata svetog Franje Ksaverskog, svetičini dlanovi te maleni kerubini, otkrivaju slikarev slobodniji potez i donekle sačuvan impasto. Riječka je slika nastala kada je Tasca imao 65 godina i ona potvrđuje za majstora tipični eklekticizam te ponavlja- nje nekih slikarevih ranijih rješenja. Jednostavnu kompoziciju slikar dijelom preu- zima sa svoje Bogorodice sa svetim Augustinom i Monikom iz 1717. godine, danas u samostanskoj zbirci u Širokom Brijegu.14 Impostacija i gestikulacija svete Monike poslužila mu je kao model za riječku svetu Barbaru. Tascina rasvijetljena paleta, pod utjecajem Antonija Belluccija (Pieve di Soligo, 1654. – 1725.) i Gregorija Lazza- rinija (Venecija, 1657. – Badia Polesine, 1730.) kojima se slikar redovito inspirirao, djelomično se još može vidjeti i na slici u Zbornoj crkvi.15 Nova su arhivska istraživanja ponudila odgovore u vezi s ulogom donatora i ikonografijom oltara koju su izravno diktirali upravo Orlandovi.16 Obitelj se u Ri- jeku, najvjerojatnije iz Venecije, doselila početkom 17. stoljeća, a Simone Orlando, inicijator obnove svetišta, bio je trgovac na veliko koji se postupno popeo u vrh riječkog te, od 1715. godine, kranjskog patricijata. Svojevrsna glorifikacija Orlan- dovih izvedena je upravo izborom svetaca kojima je ukrašen oltar, Contierijevim mramornim kipovima i Tascinom slikom. Nad vratima oltarnog ophoda s lijeva je postavljen kip svetog Šimuna apostola, zaštitnika donatora Simonea Orlanda, a nad desnim svetog Antuna Padovanskog, patrona Antonija Orlanda, nakon očeve smrti 1718. i nasljednika te glavne osobe zadužene za gradnju oltara. U lijevom interkolumniju lik je svete Ane, zaštitnice Ane Benzoni, druge Simoneove žene te Antonijeve majke, a u desnom kip svete Margarete, zaštitnice Margarite Tremanini, treće Simoneove supruge i majke Francesca Saveria Orlanda. Pala u donjoj zoni ol- tara prikazuje titulara crkve, Marijino Uznesenje, a 1850. potpisao ju je riječki slikar Giovanni Simonetti (Rijeka, 1817. – Venecija, 1880.) ponavljajući, po svemu sudeći izvornu, danas nestalu Tascinu sliku. Iznad nje, na gornjem katu oltara, Tasca je potpisao sliku s prikazom svetog Franje Ksaverskog, osobnog zaštitnika Francesca Saveria te svete Barbare koja pak utjelovljuje ženu Antonia Orlanda, Francescova polubrata. Barbara Orlando umrla je početkom veljače 1725., iste godine kada je i dovršen obiteljski oltar. Slika Cristofora Tasce u Zbornoj crkvi govori u prilog pretpostavci da su se Or- landovi mogli inspirirati velikim narudžbama obitelji Androcha za franjevačku cr- kvu i samostan na Trsatu. Tasca je dvaput slikao golema platna za Androche, a u trsatskom su refektoriju njegove slike donirali odreda uglednici i plemići, primjerice senjsko-modruški biskup Benedikt Bedeković, senjski kanonik Ivan Krstitelj Čikolić i brat mu Andrija, župnik gorskokotarskog Loža Ivan Svegkh, pazinski prepozit Ivan Fattori te lindarski župnik i kanonik Vinko Šestan.17 Kad znamo da je 1718. gvardi- jan Petar Francetić Tascu nazvao „glasovitim venecijanskim slikarom”, a koji je izveo brojna djela za biskupe i plemiće na Trsatu, izbor Orlandovih čini se posve logičan. Veze između Tasce i Rijeke osnažene su činjenicom da je njegova pala za Orlandove iz 1725. godine, najkasnije poznato majstorovo djelo. Jedan do sada nepoznati arhivski dokument izravno govori o slikarevoj povezano- sti s riječkim naručiteljima. Pri predaji oporuke baruna Giovannija Michele Androc- he, 5. rujna 1728. u Rijeci, kao svjedok se spominje upravo Cristoforo Tasca (sl. 3).18 Barun je svoju oporuku dao u ruke gradskom vikaru Giuseppeu Brumattiju, čemu su prisustvovali Cristoforo Tasca i Giovanni Godefrido Titmon potpisujući se kao svjedoci. Taj se događaj odvio u vili baruna Androche u riječkom predjelu Zagrad, odnosno na mjestu gdje je danas zgrada Državnog arhiva.19 Giovanni Michele An- drocha, otac Franza Ignaza naručitelja Tascinih slika, rođen je 1640. u Rijeci, a kuma na krštenju bila mu je Laura druga žena riječkog kapetana Stefana della Rovere.20
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
Androchina je oporuka i prvo sigurno svjedočanstvo o Tascinu fizičkom boravku u Rijeci te dokaz da je slikar održavao veze s Androchama čak 24 godine nakon što su oni naručili njegovu prvu sliku 1704. za trsatski refektorij.21 Uz impresivni broj slika koje je Tasca ostavio u franjevačkom kompleksu na Tr- satu, valja napomenuti kako je umjetnik, uz sliku u Zbornoj crkvi, stvarao i za druge redovničke zajednice u Rijeci. Za nekadašnji augustinski samostan Svetog Jeronima naslikao je sredinom prvog desetljeća 18. stoljeća veliko platno Vizija svete Monike, danas postavljeno na sjeverni zid sakristije.22 Istovremena je slika Posljednje večere izložena u Sakralnoj zbirci na galerijama katedrale Svetog Vida. Izvorno se nalazila u refektoriju nekadašnjeg riječkog isusovačkog kolegija gdje se spominje pri popisu inventara 1773. godine.23 Valja napomenuti da je ova Tascina slika imala donatora jer je pri dnu platna po sredini ostao nezamijećen štit grba ovjenčan perjanicom u plavo-žutoj te crveno-bijeloj boji. Nažalost, grb je posve premazan, a od perjanice, zbog loše izvedenog retuša, tek se fragmentarno nazire izvorni slikani sloj pa je za- sada nemoguće pobliže utvrditi okolnosti nastanka ovog platna. Uz već poznata djela za franjevce, augustince i isusovce, Tasca je slikao i za riječ- ke benediktinke. Nepoznata je tako do sada ostala njegova slika Navještenje, danas u zbirci samostana benediktinki San Daniele u mjestu Abano Terme pokraj Padove (sl. 4). Početkom 17. stoljeća u Rijeci se javlja ideja o osnivanju ženskog benediktinskog samostana. U tu su svrhu riječki građani Franjo Brunetti i Franjo Knežić oporuč- no ostavili izdašne legate.24 Pulski biskup Martin Badoer 7. lipnja 1645. dozvolio je osnivanje samostana, nakon čega su gradske vlasti krenule u izgradnju sklopa smještenog između crkve Svetog Roka i Zborne crkve te sjeveroistočnih gradskih zidina.25 Pri vizitaciji 1658. generalni je vikar pulske biskupije Francesco Bartiroma napomenuo kako se gradnja samostana privodi kraju.26 Godine 1660. papa Aleksan- dar VII. potvrđuje prava novoosnovanom samostanu u koji se 1663. nastanjuju prve benediktinke pristigle iz samostana u Trstu i Rabu. Nekoliko godina poslije, 1668. benediktinke od grada dobivaju i staru zavjetnu crkvu Svetog Roka koja se preure- đuje i postaje redovnička. U riječki su samostan ulazile djevojke iz bogatih patricijskih obitelji, primjerice Monaldi, Troyer, Zandonati i Zanchi donoseći i visoke „miraze” prilikom zaređenja. Tu je od 1777. djelovala škola za djevojke, a stipendirala ju je carica Marija Terezija
3. Oporuka Giovannija Michelea Androche s autografom Cristofora Tasce, 1728., Državni arhiv u Rijeci, Rijeka (foto: D. Tulić) Giovanni Michele Androcha’s last will with an autograph of Cristoforo Tasca, 1728, State Archive in Rijeka
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
4. Cristoforo Tasca, Navještenje, zbirka samostana San Daniele, Abano Terme, (foto: D. Tulić) Cristoforo Tasca, Annunciation, collection of the monastery of San Daniele, Abano Terme
s 400 forinti godišnje. Iste je godine carica doznačila i 4000 forinti za obnovu crkve i samostana.27 S vremenom je stari samostan postao neadekvatan pa su redovni- ce sagradile veliki kompleks s crkvom i školom u riječkom predgrađu Podmurvice, gdje su se preselile 1914. godine. Nažalost, sljedeće je godine srušen stari samostan i crkva Svetog Roka. Benediktinke su na Podmurvicama ostale sve do početka 1949. kada su zbog zamršene političke situacije napustile Rijeku i preselile se u samostan San Daniele u Abano Terme kod Padove.28 U tom su egzodusu sa sobom odnijele i veći dio pokretnog inventara s Podmurvica, među kojim su i umjetnine iz srušenog riječkog samostana. O bogatstvu starog kompleksa Svetog Roka podrobnije se može doznati iz inventara sastavljenog 10. listopada 1818. godine.29 U njemu se uz oltare te liturgijske predmete spominje i znatan broj slika. Tako su se na koru crkve, odnosno oratoriju za redovnice, nalazile dvije slike s prikazom Bogorodice s Djetetom te još desetak drugih. Impresivna je bila i samostanska zbirka od čak 140 slika različitih dimenzija i vrijednosti. Jedna od njih je i Navještenje koja se može ovdje pripisa- ti upravo Cristoforu Tasci. Iako slika nije u najboljem stanju sačuvanosti, može se povezati s dosad poznatim djelima iz majstorova opusa. Već je istaknuto kako je Tasca mnogo toga preuzeo u kompoziciji i tipologiji likova od Belluccija i posebice Lazzarinija, a što se može vidjeti, primjerice, na Navještenju izvedenom za kapucine u Karlobagu između 1712. i 1714. godine. Međutim, stilski gledano, Gabrijel iz Aba- no Terme prethodio je identično komponiranom arkanđelu iz Karlobaga. Zatamnje- na gama boja, izražen chiaroscuro te jači plasticitet likova povezuje benediktinsko Navještenje s Tascinim ranijim djelima na Trsatu, poglavito s likovima na velikom stropnom platnu iz 1704. godine, stoga ga se može i datirati u navedeno razdoblje.
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
Giovanni Battista Augusti Pitteri Giovanni Battista Augusti Pitteri (Venecija, između 1691. i 1695. – Zadar ?, na- kon 1759.?) jedan je od rijetkih venecijanskih slikara djelatnih u Dalmaciji kojem je posvećena monografija.30 To i ne iznenađuje s obzirom na to da se oko 1730. iz metropole preselio u Zadar te za različite naručitelje u Pokrajini naslikao pedesetak djela, čija kvaliteta vidno varira. Majstor se formirao u Veneciji gdje se prvi put spominje u bratovštini slikara 1720. upisan kao Giambattista Augusti, a u doku- mentima između 1724. i 1728. naznačeno je da ima 33 godine, dvoje djece te da živi u Calle del Sturion nedaleko od Rialta.31 Najranije njegovo sačuvano djelo jest signirana pala Svete Barbare iz 1730. za istoimenu porušenu zadarsku crkvu, danas izložena u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti (SICU). Godine 1733. izradio je crteže škrinje svetog Šimuna, a 1732. u katedralnoj župi Svete Stošije kršten mu je sin Gi- ovanni Ignazio Marino te 1736. kći Maria Teresa.32 Za crkvu Svetog Frane 1735. i 1742. potpisuje dvije oltarne pale, a 1739. dva golema, nažalost izgubljena platna iz života proroka Elizeja smještena na začelnom zidu svetišta. Posljednji je Pitterijev spomen iz 1754. kada mu je isplaćena slika Sveti Franjo Kopertinski za crkvu Svetog Frane na Rivi u Splitu, odnosno, indirektno 1759. prilikom smrti supruge.33 Na te- melju opusa zaključeno je kako je Pitteri stvarao pod utjecajem chiarista, odnosno „umjetnika koji su na Veroneseovoj baštini rasvijetlili kolorit i unijeli klasicističke elemente”, a na nekim njegovim djelima, uz brojne ostale, zamijećeni su i izravniji utjecaji slikara Angela Trevisanija (Venecija, 1667. – 1746.).34 Pretpostavljeno je da je Pitteri morao ostaviti neka djela u samoj Veneciji prije odlaska za Dalmaciju, no o njima se do sada ništa nije znalo. Doista, Pitteri jest slikao za venecijanske crkve prije dolaska u Zadar 1730. godine. O tome nas izvještava 1733. Antonio Maria Zanetti navodeći autore ve- likog ciklusa od 16 slika posvećenog životu servitskog redovnika svetog Filipa Benizzija, što se nekada nalazio u crkvi Santa Maria dei Servi na Cannaregiu.35 Izveli su ga različiti majstori, a bio je smješten poput velikog friza iznad bočnih oltara monumentalne gotičke jednobrodne crkve. Uz važna imena, poput Giam- battiste Piazzette, Nicole Bambinija, Giovannija Segale, Giuseppea Camerate ili Silvestra Maniaga, autori su mu bili i manje poznati ili gotovo nepoznati slikari, primjerice Giulio Parmigiano, Giacomo Ganassoni, Cesare Ferrari, Bartolomeo Ruberti, Giuseppe Valeriani te Giambattista Pitteri. On je izveo platno na desnoj strani broda zajedno sa skulpturama oslikanima tehnikom chiaroscura. Nažalost, početkom 19. stoljeća u vrijeme Napoleona crkva je zatvorena, zatim i porušena, a inventar joj je raznesen te dijelom izgubljen, kao i Pitterijeva slika.36 Međutim, uz slikara bi se moglo povezati jedno drugo djelo velikih dimenzija, odnosno sli- ka Krštenje Kristovo iz župne crkve San Martino na Buranu (sl. 5).37 Tu je sliku Zanetti naveo kao djelo slikara Angela Trevisanija (Venecija, 1667. – 1746.), dok ju je kasnija literatura uvrstila u opus njegova poznatijeg brata Francesca (Kopar, 1656. – Rim, 1746.).38 Slika je postavljena na unutrašnji zid pročelja iznad ka- snorenesansne edikule krsnog zdenca iz 1586. godine. U lijevom kutu slike dva anđela pridržavaju oval s portertom pod kojim je natpis „FRANCESCO TREVI- SANI Q[UONDAM] GIOVANNI”, a koji je, čini se, prouzročio zbrku oko atribu- iranja platna slikaru Angelu, odnosno Francescu Trevisaniju. Donator slike može se identificirati s Francescom Trevisanijem gaštaldom bratovštine svetog Albana zaštitnika Burana, na dužnosti od 1722. – 1723. godine, koji se brinuo za rasvjetu crkve te je o svojem trošku nabavio klupe smještene pod slikom.39 Buransko je platno kvalitetan rad, međutim, ono ne doseže vrsnoću slika Angela te još manje Francesca Trevisanija kojemu se pripisuje. Kompozicija je slike razmrvljena, crtež tvrd, a perspektivna skraćenja, primjerice lebdećih anđela na desnoj strani platna,
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
5. nije pretjerano uvjerljiva. Kolorit je zatamnjen u prednjem planu s tamnim obri- Giovanni Battista Augusti Pitteri, sima vegetacije, dok je u stražnjim izrazito svijetao i pastelan. Takav je kontrastni Krštenje Kristovo, San Martino, Burano (foto: D. Tulić) efekt prisutan na brojnim Pitterijevim slikama, a majstor je time postigao ljupko- naivan te istovremeno rustičan ugođaj. Ako se buranska slika usporedi s nekoliko Giovanni Battista Augusti Pitteri, The Baptism of Christ, San Martino, godina kasnijom slikom svete Barbare iz SICU-a, uviđa se niz tipoloških sličnosti Burano ne samo u fizionomijama i skraćenjima likova nego i u gustom, znalački nane- senom impastu. Na objema slikama na inkarnatima dominira pastelnoružičasti ton nanesen na gotovo identičan način, dok su maleni putti i kerubini izvede- ni znalačkom slobodom poteza. Može se usporediti i profil anđela koji pridržava portret na buranskoj slici s onim zadarskim da bi se uvidjela sličnost u potezu te lumeggiaturama kose. Slika Krštenje Kristovo za sada je jedino sačuvano platno koje se može povezati s Pitterijem prije dolaska u Dalmaciju, a gdje majstoru valja pripisati još neka nova djela. U svetištu franjevačke crkve Svete Ane u Kopru, na sjevernom je zidu postavljena pala manjih dimenzija s prikazom Bogorodice s Djetetom i brojnih svetaca (sl. 6). U tipičnoj kasnobaroknoj cik-cak kompoziciji među oblacima su dopojasno prikazani sveti Antun Padovanski, sveti Franjo, sveti Dominik te neidentificirani stariji svetac. Slikom dominira klečeći lik svetog Nikole u biskupskom ornatu, a do njega su sveti Šimun Prorok i sveti Jeronim, dok su u stražnjem planu leđima okrenuti promatra- ču, a licem uprtim u Djevicu, sveti Antun Opat i sveti Grgur. Slijede potom sveti Stjepan, sveti Petar i Pavao, sveti Osvald te vjerojatno sveti Ivan Kapistran. Tu je i sveti Josip te sveta Elizabeta ili sveta Ana, dok sveti Ivan Krstitelj kleči pred Bogo- rodicom koja mu pruža Dijete. Slika je u lošem stanju sačuvanosti, a potamnjeli lak te djelomične naknadne preslike otežavaju njezino podrobnije čitanje. U literaturi je poznata od 1910. godine, kada je atribuirana slikaru Bernardu Castellu (Genova,
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
6. Giovanni Battista Augusti Pitteri, Bogorodica s Djetetom i svetcima, franjevačka crkva Svete Ane, Kopar (foto: D. Tulić) Giovanni Battista Augusti Pitteri, Virgin Mary with the Child and Saints, Franciscan Church of St Anne, Koper
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
1557. – 1629.) uz napomenu da je u samostansku zbirku stigla krajem 19. stoljeća kao poklon nepoznate osobe.40 Poslije je slika široko datirana u 18. stoljeće41, odno- sno u njegovu drugu polovicu te ocijenjena kao rad lokalnog majstora.42 Do sada, začudo, nije uočeno da je koparska pala potpisana te da se ispod sloje- va potamnjela laka krije heraldička oznaka njezina naručitelja. U rastvorenoj knji- zi u rukama svetog Antuna Padovanskog na lijevoj je stranici ispisano „IOANES BAPT[IS]/ TA AVGVSTI […]”. Na sličan se način majstor potpisao u otvorenoj knji- zi koju drži sveta Elizabeta Ugarska na velikoj oltarnoj pali Bezgrešno začeće sa Sve- tim Trojstvom i franjevačkim svetcima iz 1735. u franjevačkoj crkvi u Zadru.43 Ta je slika, s galerijom svetačkih likova, mogla dijelom i kompozicijski poslužiti Pitteriju za koparsku sliku (sl. 7). Svijetla pastelna paleta, sada ugašena potamnjelim lakom te pomalo stereotipizirane fizionomije uobičajene su u majstorovu opusu. Na oblaku gdje kleči sveti Nikola, uz knjigu s trima zlatnim kuglama nalazi se i grb. Naslikan je u raskošnoj kartuši, ovjenčanoj crvenom providurskom kapom, a sastoji se od crvenog i plavog polja horizontalno razdijeljenog trakom na kojoj se naziru tri ljiljana, odnosno zvjezdice te se može identificirati s grbom obitelji Queri- ni. Riječ je o staroj i uglednoj patricijskoj obitelji, odnosno grani one Querini Stam- palia, koja ima palaču na Trgu Santa Maria Formosa u Veneciji.44 S obzirom na to da je nad grbom Querini providurova kapa te da je sliku izradio Pitteri, jasno je da 7. je naručitelj ovog djela Girolamo Querini, generalni providur Dalmacije i Albanije Giovanni Battista Augusti Pitteri, u razdoblju od 1741. do 1744. godine. On je u domaćoj literaturi poznat upravo kao Bezgrešno začeće sa Svetim naručitelj umjetnina za zadarske crkve. Tako je 1742. za crkvu Svetog Frane naručio Trojstvom i svetcima, crkva Svetog Frane, Zadar (foto: D. Tulić) veliku oltarnu palu s prikazom Svetog Jeronima i svetog Didaka, a izveo ju je upravo Giovanni Battista Augusti Pitteri.45 Isti je visoki predstavnik mletačke vlasti donirao Giovanni Battista Augusti Pitteri, The Immaculate Conception with the Holy i glavni mramorni oltar u zadarskoj crkvi Gospe Maslinske proviđen grbom, natpi- Trinity and Saints, St Francis church som te insignijama providura.46 Njegov veliki službeni portret u rezbarenom okviru in Zadar ukrašenom vojničkim trofejima nalazi se u obiteljskoj palači Querini Stampalia u Veneciji (sl. 8).47 Pripisan je slikaru Fortunatu Pasquettiju (?, vijesti u Veneciji od 1740. – Portogruaro, 1775.) te se datira u 1754. kada je Girolamo obnašao dužnost Provveditore Generale da Mar.48 Girolamo (Venecija, 1705. – Padova, 1770.) bio je sin Zuannea Carla, imao je petoricu braće i tri sestre, a zarana je obavljao brojne vi- soke dužnosti od zapovjednika broda, člana Vijeća desetorice, podestata i kapetana u Padovi i Bresciji, do one najviše 1754. kada postaje glavni zapovjednik mletačke flote.49 O Querinijevu boravku u Zadru doznajemo iz prve ruke od mladog Carla Gozzija, venecijanskog mladića i plemića u providurovoj službi te poslije pisca i komediografa. On opisuje providurov ukrcaj na generalsku galiju na Malamoccu uz zvukove glazbala i počasne topovske salve prije isplovljavanja za Zadar.50 Zapaža kako je vitez Querini, kojeg je desetak puta posjetio u njegovoj venecijanskoj palači i koji ga je primio uvijek u šaljivu tonu i s prisnom ljubaznošću koja odlikuje većinu venecijanskih plemića, stigao na brod u svečanoj odjeći noseći cipele i kapu crvene boje, te je djelovao suzdržan, a lijepo mu je lice bilo ispunjeno ponosom. Kako znamo da je slika Bogorodica s Djetetom i svetcima u posjed koparskog samostana stigla u 19. stoljeću, postavlja se pitanje za koju je zadarsku crkvu mo- gla biti izvorno naslikana. S obzirom na to da platnom dominira lik svetog Nikole vjerojatno je pripadala oltaru ili crkvi tog titulara. Prema dobro upućenom Carlu Federicu Bianchiju, malena crkva Svetog Nikole sagrađena je 1612. na rivi pred vra- tima svetog Roka, a bila je namijenjena mornarima jer su na tom mjestu pristajale venecijanske galije.51 Obnovljena je i proširena 1709. kada joj je sagrađen zvonik i oltar sa slikom. Na njoj su bili naslikani razni svetci i Bogorodica, a potpisao ju je upravo Giovanni Battista Augusti. Isti autor navodi da je crkvu 1742. obnovio generalni providur Girolamo Querini te da je porušena 1777. pri novom uređenju luke. Uz nešto preuranjenu godinu, Bianchijevi su podatci točni jer je razvidno da
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
8. Fortunato Pasquetti (?), Portret Girolama Querinija, Palazzo Querini Stampalia, Venecija (izvor: ETTORE MERKEL /bilj. 47/, 150) Fortunato Pasquetti (?), Portrait of Girolamo Querini, Palazzo Querini Stampalia, Venice
je upravo providur Querini i naručio palu kod Pitterija pri obnovi crkve iz 1742. godine. Providurov „pečat” vidljiv je i na dvama svetcima postavljenima tik uz sve- tog Nikolu. To je omiljeni zadarski suzaštitnik sveti Šime, čija je crkva preko puta providurove palače smatrana „palatinskom crkvom” mletačke vlasti u Dalmaciji te do njega sveti Jeronim imenjak i patron naručitelja Querinija. Konačno, u knjizi koju drži sveti Antun Padovanski, uz Pitterijev potpis na lijevoj, na desnoj se stra- nici može pročitati tekst: „AVDI NOS DOMINA/ NAM FILIVS TVVS NI/ HIL NEGANS TE HON/ ORAT. SALVA NOS/ IESV PRO QVIBUS VIR/ GO MATER TE ORAT./ AMEN.” Riječ je o zazivu za pomoć Isusa i Marije – „Zvijezde mora”, odnosno o četirima završnim stihovima iz himne posvećene Bogorodici u vrijeme kuge, a može se naći u franjevačkom kantualu.52 Kuga je u Dalmaciji bila učestala u 17. i 18. stoljeću, a strah od te strašne bolesti, koja se širila trgovinom i brodovima sveprisutan. Ne iznenađuje, stoga, što se takav tekst našao na slici malene crkvi- ce u gradskoj luci. Vjerojatno ga je sugerirao neki franjevački teolog iz obližnjeg zadarskog samostana Svetog Frane, kojemu je istovremeno, 1742. godine, Querini poklonio Pitterijevu sliku svetog Jeronima i Didaka. O kugi u Pokrajini doznajemo ponovno iz Gozzijeva zapisa. On napominje kako je pratio Querinija po čitavoj Dalmaciji te da je u vrijeme kuge, tri do četiri puta dnevno dimljenjem raskuži- vao brojna pisma i izvješća upućena providuru iz zaraženih sela.53 Uz palu u crkvi Svetog Frane te oltar u crkvi Gospe Maslinske, malena slika iz nekadašnje crkvi- ce Svetog Nikole treća je do sada poznata umjetnina koju je za crkve nekadašnjeg glavnog grada Dalmacije naručio providur Girolamo Querini, osiguravši si na taj način važno mjesto u baroknoj umjetnosti Pokrajine.
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
9. Giovanni Battista Augusti Pitteri, Trogirski biskup Jeronim Fonda, Muzej grada Umaga, Umag (foto: N. Jurjak, Muzej grada Umaga) Giovanni Battista Augusti Pitteri, Jeronim Fonda, Bishop of Trogir, Umag Municipal Museum, Umag
10. Grb biskupa Fonde i komemorativni natpis iz 1746. na kapelici Sv. Jeronima u Valici (izvor: Konzervatorski odjel u Rijeci, foto: I. Malinarić 1972.) Coat of arms of Bishop Fonda and a commemorative inscription from 1746 in the chapel of St Jerome in Valica
Nije poznato je li Pitteri u Dalmaciji slikao portrete suvremenika, iako se ta pret- postavka čini posve opravdanom. Svojevremeno njemu su pripisana četiri prelatska portreta, odnosno onaj zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića iz SICU-a, kotor- skog biskupa Vicka Draga iz privatne zbirke u Splitu, potom ninskog i trogirskog biskupa Jeronima Fonde u Kopru, danas u sakralnoj zbirci u Piranu te izgubljeni portret zadarskog nadbiskupa Matije Karamana.54 Ipak, čini se da navedena djela ne pokazuju dovoljno bliskosti s poznatim majstorovim opusom.55 No, jedan drugi portret spomenutog biskupa Fonde može se prepoznati kao Pitterijev (sl. 9). Riječ je o slici iz Muzeja grada Umaga, trenutačno na pohrani u gradskoj vijećnici, a potječe iz kapelice Svetog Jeronima u Valici u župi Savudrija.56 Kapelicu posvećenu svojem
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
imenjaku i zaštitniku na obiteljskom je imanju, tada pod Koparskom biskupijom, dao sagraditi trogirski biskup Jeronim Fonda 1746. godine. Taj je pothvat prelat ovjekovječio svojim grbom te posvetnim natpisom na pročelju (sl. 10).57 Jeronim Fonda (Piran, 1686. – Trogir, 1754.) školovao se u Padovi, a 1709. zaređen je za svećenika Koparske biskupije. Postao je arhiđakon pulskog kaptola, a 1733. imeno- van je ninskim biskupom sve do 1738. godine, kada je premješten na čelo Trogirske
11. Giovanni Battista Augusti Pitteri, Bogorodica s Djetetom i svecem, Majka Božja od Porta, Bakar (foto: D. Tulić) Giovanni Battista Augusti Pitteri, Virgin Mary with the Child and a Saint, Our Lady of Porto, Bakar
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
biskupije.58 Fonda je kao ninski biskup Pitterija lako mogao upoznati u obližnjem Zadru ili preciznije 1735. kada je majstor slikao palu glavnog oltara za ninsku ka- tedralu. Portret ne odaje lik starca, dapače, biskup uz pokoju sijedu vlas još ima crnu kosu koja mu pada niz vrat. Fondin je portret mogao nastati oko 1735. kada je prelat imao četrdeset i devet godina, ali ne treba isključiti ni mogućnost da ga je Pitteri izveo 1746. godine, kako bi bio postavljen u daleku istarsku kapelicu. Tvrda modelacija koščata Fondina lica tonski oblikovana u ružičastosivom i žućkastom inkarnatom te jak nos i bezizražajan pogled, mogu se usporediti s nizom sličnih fizionomija na platnu Bezgrešne s franjevačkim svetcima iz 1735. u zadarskom Sve- tom Frani. Fondina ruka s lazurno oslikanim venama bliska je onoj svetog Anselma na istovremenoj ninskoj pali. Možda najsugestivniji detalj istarskog portreta jest znalački oblikovan zlatni biskupov pektoral na kojem je slobodnim potezom vješto izveden Kristov korpus. Trogirski je biskup Jeronim Fonda za svoju istarsku kapelicu naručio i vrlo kvali- tetan drveni kip svetog Jeronima59, istovremeno poklonivši i vlastiti portret kako bi ga se pamtilo u kraju iz kojeg je potekao. I dok su slike u Kopru i Umagu nastale u Dalmaciji, teže je međutim utvrditi na koji se način još jedno Pitterijevo neprepoznato djelo našlo u Hrvatskom primorju. Riječ je o oltarnoj pali s prikazom Bogorodice s Djetetom i svetim redovnikom u cr- kvi Majke Božje od Porta u Bakru (sl. 11). Pala se nalazi na drvenom oltaru, prvom s desna do bočnih vrata, a posvećen je svetom Franji Paulskom.60 Na temelju arhivskih vrela, a koje nije bilo moguće provjeriti, bakarski kroničar Matija Mažić kratko na- pominje kako je oltar svetog Franje Paulskog do malih vrata, godine 1742., podigla lokalna plemićka obitelj Marocchini.61 Međutim nije jasno odnosi li se to na ovaj oltar jer se odjeća svetca prikazanog u crnoj reverendi s pojasom te misionarskim štapom i krunicom u rukama teško može povezati sa svetim Franjom Paulskim, is- posnikom i osnivačem franjevačkog reda minorita.62 Bakarska je slika u nizu detalja usporediva s Pitterijevim djelima. Tamni obri- si biljaka, panja i stijenja u prvom planu u strogom su kontrastu s rasvijetljenom pozadinom gdje dominiraju plavo nebo te pastelni horizonti s brdima i građevina- ma. Takvi se elementi mogu vidjeti na majstorovim platnima, poput zadarske Svete Barbare, slike Svetog Nikole, Luke i Jeronima iz ninske katedrale te pale s prikazom Bogorodice i svetog Ivana Evanđelista u SICU-u. Posebno valja upozoriti na signiranu majstorovu palu iz crkve Svetog Roka na Murteru, gdje su u donjoj zoni prikazani sveti Sebastijan i Ivan Krstitelj, a u gornjoj poklekli sveti Rok pred Bogorodicom s Djetetom.63 Gornji dio kompozicije murterske slike jednostavnija je varijanta bakar- ske pale. Tipološki gledano, lica murterskog svetog Roka i Bogorodice identična su onima u Bakru, s vidnom razlikom u kvaliteti u korist slike u Hrvatskom primorju. Monumentalni bakarski likovi bliski su Pitterijevim djelima iz četvrtog desetljeća, primjerice Marijin profil usporediv je s onim svete Marcele na pali s glavnog oltara u Ninu. Najkvalitetniji dio bakarske pale vješto je slikana fizionomija svetca, oštre pro- filne konture te inkarnata izvedenog slobodnim i sigurnim potezima kista (sl. 12). Ovo lice slikarskom lakoćom nadvisuje slično na platnu s prikazom svetog Ivana Krstitelja izloženom u zadarskom SICU-u. Iako nisu podrobnije poznate okolnosti nabave ove slike za Bakar, treba istaknuti kako je ona važno djelo unutar skromnijih interijera crkava u Hrvatskom primorju. Tek nakon nužne restauracije moći će se preciznije odrediti ikonografija slike, ali i uvidjeti njezina stvarna kvaliteta.
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
12. Giovanni Battista Augusti Pitteri, Bogorodica s Djetetom i svecem, Majka Božja od Porta, Bakar, detalj (foto: D. Tulić) Giovanni Battista Augusti Pitteri, Virgin Mary with the Child and a Saint, Our Lady of Porto, Bakar, detail
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
BILJEŠKE
* Ovaj su rad sufinancirali Hrvatska zaklada za znanost projektom 12 Dimenzije platna iznose 170 x 110 cm. Tascina signatura ot- IP-2016-06-1265 ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjet- krivena je 2017. pri istraživanju u sklopu projekta „Mramor, nina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. pimenti, zlato i svila – luksuzne umjetnine barokne Rijeke”. Na do 1800. godine i Sveučilište u Rijeci u sklopu projekta „Barokna sliku se kratko osvrnula Nina Kudiš u članku iz 2018. NINA Rijeka” (uniri-18-85-1219). KUDIŠ (bilj. 1), 267–268, bilješka 58. Kako naknadni okvir di- 1 VIŠNJA BRALIĆ, Slikar Cristoforo Tasca između središtā i jelom zaklanja naslikanu godinu, pretpostavljeno je da je riječ o periferije, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 38, (2014.), 1706. godini, međutim, detaljnijim uvidom u sliku jasno se čita 117–132; NINA KUDIŠ, I teleri del presbiterio di San Pietro 1725. godina. di Castello, La chiesa di San Pietro di Castello e la nascita del 13 Slika je restaurirana prije petnaestak godina, nažalost bez poprat- patriarcato di Venezia (ur. Gianmario Guidarelli, Michel Hoch- ne dokumentacije koja bi otkrila stanje umjetnine prije zahvata. mann, Fabio Tonizzi), Venezia, 2018., 251–271., s prethodnom 14 ANĐEO ZELENIKA, Umjetničke slike iz stare crkve Marijina bibliografijom. U tekstu Nine Kudiš objavljena je i bilješka o Tas- Uznesenja na Širokom Brijegu, u: Sto godina nove crkve na Širo- cinoj smrti 9. srpnja 1735. u venecijanskoj župi Sant’Angelo gdje kom Brijegu, (ur. Ivo Čolak, Mostar), 2006., 281–282. se napominje da slikar ima 74 godine. Time je utvrđena 1661. kao točna godina rođenja, a 1735. kao godina smrti umjesto do- 15 RADOSLAV TOMIĆ, Slike Gregorija Lazzarinija u Zadru, Radovi tadašnjih 1667. i 1737. godine. Instituta za povijest umjetnosti, 28, (2004.), 131–132; isti, La pittura in Dalmazia e in Istria intorno al 1700: i protagonisti e le loro ope- 2 VIŠNJA BRALIĆ (bilj. 1), 120. re, Saggi e Memorie di storia dell’arte, 30, (2006.), 308–309; VIŠNJA 3 VIŠNJA BRALIĆ (bilj. 1), 119–120; NINA KUDIŠ (bilj. 1) 262–267. BRALIĆ (bilj. 1), 124–128; NINA KUDIŠ (bilj. 1), 226–228. 4 NINA KUDIŠ (bilj. 1), 268–270. 16 DAMIR TULIĆ – MARIO PINTARIĆ, Glavni oltar i svetište 5 VIŠNJA BRALIĆ (bilj. 1), 121–122. Glasovite Zborne crkve Uznesenja Marijina u Rijeci - donacija 6 MIRJANA REPANIĆ-BRAUN, Barokno slikarstvo u Hrvatskoj plemićke obitelji Orlando, Umjetnine i naručitelji. Zbornik rado- franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 2004., 21–26., va s Prvog skupa znanstvenog projekta ET TIBI DABO: naručitelji s prethodnom bibliografijom. i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dal- maciji od 1300. do 1800. godine, Rijeka, 17. i 18. studenoga 2017. 7 Na oltaru svetog Petra u Zbornoj crkvi u Rijeci pala je s prika- (u tisku) zom Predaja ključeva svetom Petru, autora Ivana Franje Gladića gdje je u dnu slike prikazan maleni lik donatora oltara, župnika 17 Za bibliografiju i natpise te grbove na Tascinim slikama s Trsata Jerolima Stemberga. No, njegov jednostavni prikaz više podsjeća vidjeti VIŠNJA BRALIĆ, Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj na minijaturne likove donatora na srednjovjekovnim poliptisima Hrvatskoj – slikari, radionice i utjecaji, doktorski rad, sv. II, Za- nego na slikarska djela nastala sredinom 17. stoljeća. O Gladi- greb, 2012., kat. jed. 572, 581–592. ću vidjeti: RADMILA MATEJČIĆ, Barok u Istri i Hrvatskom 18 Državni arhivu u Rijeci (DARi), fond Magistarski sud Rijeka, primorju, u: Anđela Horvat, Radmila Matejčić, Kruno Prijatelj, kutija 360, oporuka bez numeracije. Oporuku je napisao riječki Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., 524–525; UROŠ LUBEJ, Janez notar Giovanni Pietro Corsi. „Nel Nome di Dio Amen. L’anno František Gladič (Reka 1635. – 1663.), u: Almanach in slikarstvo della Umana Salute 1728 – Ind.e Rom.a sesta il giorno veramnete druge polovice 17. stoletja na Kranjskem, (ur. Barbara Murovec, di Domenica che fù li 5. Settembre. Fatto nel suburbio della Città Matej Klemenčič, Mateja Breščak), Lubljana, 2005., 209–210. di Fiume, nel Palazzo dell’Illustrissimo Signor Giovanni Michele 8 DAMIR TULIĆ, Kipovi Giovannija Comina na glavnom oltaru Androcha Libero Barone de Andros posto in Contrada Sagrad franjevačke crkve na Trsatu, Radovi Instituta za povijest umjetno- …. Pres.imus testamentum Ill.mi D. Michaelis Bar. de Androcha sti, 40, (2016.), 35–49. proprijis manibus in cubiculo inferiori sui habitationis mihi fuit 9 GIOVANNI KOBLER, Memorie per la storia della liburnica citta consignatum coram testibus infrascriptis. di Fiume, vol. I, II, Fiume, 1896., 130, 174; Jo. Josephus Brumatti S. C Vicarius, mppa (manu propria) 10 GIUSEPPE VIEZZOLI, Contributi alla storia di Fiume nel Sette- Christofforo Tascha fui presente alla consegna del presente cento, Fiume. Rivista semestrale della Societa di Studi Fiumani in testamento dal Ill: Sig. Michael de Androcha al Nobile Ecc.mo Sig. Fiume, XI-XII, (1933. – 1934.), 121–122. Vicario manu propria 11 RADMILA MATEJČIČ, Sakralni spomenici barokne dobi u Rijeci, Io Gio: Godefrido Titmon fui similmente presente al quanto di magistarski rad, Zagreb, 1970., 315–317; ista, Jacopo Contiero. Ba- sopra mppa rokni padovanski kipar u Rijeci i Mošćenicama, Dometi, 8, (1977.), Questo é il Testamento dell Illmo Sig. Giovanni Michele Androcha 102–110; ista (bilj. 7) 500–502; BLAŽ RESMAN, Barok v kamnu, Libero Barone de Andros, scrito da me Notaro, e serato et sigilato Ljubljana, 1995., 64; MATEJ KLEMENČIČ, Scultura barocca in alla presenza delli infrascritti Sig. Testimoni. Addi 6 settembre Istria tra Venezia, Gorizia, Lubiana e Fiume, Saggi e Memorie di 1728.” storia dell’arte, 30, (2006.), 269–272; DAMIR TULIĆ, Prilozi za Ja- Svjedoci su kanonici Giacomo de Vicho i Antonio Bontich, copa Contierija i Giuseppea Bernardija, Acta artis historiae Slove- Antonio Benzoni, Giovanni Batistta Rossi, Giovanni Giuseppe nica, 13, (2008.), 83–84; DANKO ŠOUREK, Altarističke radionice Cavalieri, Giuseppe Minolli i Francesco Summacampagna. Za- na granici: Barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, hvaljujem kolegi Mariju Pintariću koji me je upozorio na ovaj Zagreb, 2015., 134–135, 203. dokument.
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
19 Giovanni Michele Androcha vilu je dao podići već krajem 17. Offerta All’Illustrissimo Signore Antonio Maria Zanetti Q:m Gi- stoljeća na uzvisini iznad sjevernog gradskog zida na mjestu gdje rolamo. In Venezia MDCCXXXIII. Presso Pietro Bassaglia a S. je posjedovao vinograd i maslinik. Prostor vile zabilježen je i na Bartolommeo, al segno della Salamandra., 407–408. planu Rijeke iz 1726. koji je izradio inženjer Antuna Matija We- „Evvi poi sopra gl’Altari un gran fregio con molti quadri, che iss. Vila je nakon smrti Giovannija Michelea prešla u vlasništvo contengono la vita di San Filippo Benicio Fondator de’ Servi- njegova sina Francesca Ignaza Androche, a od 1753. postala dio ti. Principando dalla parte sinistra il primo vicino al coro é di goleme imovine obitelji Orlando. Tijekom 19. i 20. stoljeća mi- Giovambatista Piazzetta. Il secondo di Gio: Segalla. Il terzo di jenjali su se brojni vlasnici i u konačnici 1926. u nju smjestio Giulio Parmigiano. Due dalle parti dell ‘orologio sono di Giaco- Državni arhiv u Rijeci. VANDA EKL, Zagrad-Pomerio, prilog mo Ganassoni. Il quarto é di Silvestro Maniago. Il quinto é del historijskoj toponomastici Rijeke, Vjesnik historijskih arhiva u sudetto Ganassoni. Il sesto di Giulio Parmigiano. Gl’altri due che Rijeci i Pazinu, Vol. 6-7 No. (1961-1962), 225. seguono sono di Cesare Ferrari. 20 DARi, matične knjige Rijeke, mikrofilm br. 95, Liber Baptismo- Dall’altra parte il primo é del Ganassoni. Il secondo di Giulio rum B a 1 Febbruarij 1635 usque ad 31 Xbris 1674, Matrimoni- Parmigiano. Il terzo é di Gioseppe Camerata. Il quarto del Cav. orum a 21 Febbruarij 1635 - usque ad 28 Decemb: 1674., Con- bambini. Il quinto dell’Ab. D. Bartolommeo Ruberti. Il sesto di firmatorum ab anno 1632 usque ad annum 1645 Tom. 3.1., 275 Silvestro Maniago. Il settimo é di Gioseppe Valeriani come pure (K4) 417. le due vicine statue a chiaroscuro. L’ottavo é di Giovambatista 21 Buduća će istraživanja pokazati jesu li Androche bili inicijalna Pitteri insieme colle statue.” Tascina veza za kvarnerski prostor te kakva je bila uloga Gio- 36 ALVISE ZORZI, Venezia scomparsa, Milano, 2001., 234–244. vannija Michelea (Rijeka, 1640. – 1728.), oca Franza Ignaza An- 37 Dimenzije slike iznose 285 x 465 cm. droche pri nabavi slike iz 1704. godine jer je na njoj obiteljski 38 ETTORE MERKL, La Crocifissione di Giambattista Tiepolo grb, no bez pobližeg natpisa o darovatelju. e il Battesimo di Cristo di Francesco Trevisani nel Duomo di 22 NINA KUDIŠ BURIĆ, Celebri Christophori Tasca pictoris Ve- San Martino di Burano. Considerazioni storico-artistiche sulla neti – novi prijedlozi, Tkivo kulture. Zbornik Franje Emanuela committenza di una famiglia di farmacisti dell’isola veneziana, Hoška: u prigodi 65. obljetnice života, (ur. Nela. V. Gašpar), Rije- u: L’attenzione e la critica. Sritti di storia dell’arte in memoria di ka, 2006., 344–345. Terisio Pignatti, (ur. Maria Agnese Chiari Moretto Wiel, Augusto 23 VIŠNJA BRALIĆ (bilj. 1) 126. Gentili), Padova, 2008., 253–258. 24 GIOVANNI KOBLER (bilj. 9), 122–127. 39 ETTORE MERKEL (bilj. 38), 257. Autor smatra da je natpis na 25 GIUSEPPE VIEZZOLI (bilj. 10), 118–120. slici dodan u 19. stoljeću te da je stvarni donator portretiran na slici arhiđakon Torcella i Burana, don Giovanni Ferrazzi, koji je 26 NINA KUDIŠ BURIĆ – NENAD LABUS, U kraljevskim stranama preminuo 1727. godine. i pod Svetim Markom. Vizitacije u pulskoj biskupiji na austrijskom i mletačkom području godine 1658. i 1659., Rijeka, 2003., 48. 40 ANTONIO ALISI [Italo Senio], La Chiesa ed il Convento di S. Anna in Capodistria: un museo d’arte, Capodistria, 1910., 28. 27 GIOVANNI KOBLER (bilj. 9), 122–127. 41 TOMAŽ BREJC, Slikarstvo od 15. do 19. stoletja na Slovenski 28 MARKO MEDVED, Riječka crkva u razdoblju fašizma. Nastanak obali. Topografsko gradivo, Koper, 1983., 136. Dimenzije slike biskupije i prvi talijanski upravitelj, Zagreb, 2015., 103. prema Brejcu iznose 130 x 60 cm. 29 MARIO PINTARIĆ, Nepoznat inventar srušene crkve Svetog 42 ALBERTO CRAIEVICH, u: Istria. Città maggiori Capodistria, Roka, knjiga sažetaka znanstvenog skupa „Umjetnička baština Parenzo, Pirano, Pola. Opere d’arte dal Medioevo all’Ottocento, ur. ranog novog vijeka u Rijeci, Hrvatskom primorju i Istri: Nova Giuseppe Pavanello, Maria Walcher, Trieste, 1999., kat. jed. 70. istraživanja i spoznaje”, Rijeka, 7. lipnja 2018., 21. http://ffri.uni- ri.hr/files/vijesti/2017-2018/Knjiga_sazetaka-Umjetnicka_basti- 43 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 30), 56–57. na-6_2018.pdf (pristupljeno 1. rujna 2019.) 44 GIOVANNI RADOSSI, Monumenta heraldica Iustinopolitana, 30 RADOSLAV TOMIĆ, Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u Rovigno-Trieste, 2003., 357.; Stemmario veneziano Orsini De Dalmaciji, Zagreb, 2002. Marzo, (ur. Niccolò De Marzo), Milano, 2007., 161, 298–299. 45 RADOSLAV TOMIĆ, Slikarstvo Zadarske nadbiskupije od kra- 31 ELENA FAVARO, L’Arte dei pittori in Venezia e i suoi statuti, Fi- ja XV. do XX. stoljeća, u: Slikarstvo, Umjetnička baština Zadar- renze, 1975., 156, 159, 226. ske nadbiskupije, (ur. Nikola Jakšić), Zadar, 2006., 52, 306–307. 32 BOJAN GOJA, Doprinos opusu Giovannija Battiste Augusti- Pitterijev potpis nalazi se na ceduljici koja viri iz otvorene knjige ja Pitterija, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30, (2006.), svetog Jeronima. „Comissione/ Illmo et Eccellmo/ IERONIMI/ 125–126. QVERINI/ Pro:ris Gen:lis/ Dalmatie et Albanie/- Joannes Bapti- 33 BOJAN GOJA (bilj. 32), 126. sta/ Augusti Pitteri pinxit./ 1742.” 34 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 30), 25–27. 46 RADOSLAV TOMIĆ, Kiparstvo II, Umjetnička baština Zadar- 35 ANTONIO MARIA ZANETTI (1733.) Descrizione di tutte ske nadbiskupije, Zadar, 2008., 164–165. U kartuši na prede- le pubbliche pitture della Città di Venezia e Isole circovicine: O li je natpis: „HIERONYMVS QVIRINVS/ PROCONSVL/ IN sia Rinnovazione delle Ricche Minere di Marco Boschini, Colla OBSEQVIVM MATS. SANCTISSIMAE/ AERE PROPRIO”. aggiunta di tutte le opere, che uscirono dal 1674. sino al presente 47 Zahvaljujem kolegama Ruggeru Rugolu i Massimu Favilli na 1733. con un compendio delle vite, e maniere de’ principali pittori. ovoj informaciji.
Pitteri: nepoznate slike i njihovi naručitelji...
48 ETTORE MERKEL, Il mecenatismo ed il collezionismo aristi- 56 Dimenzije slike iznose 80 x 60 cm. Zahvaljujem Biljani Bo- co dei Querini Stampalia dalle origini al Settecento, u: I Querini jić iz Muzeja grada Umaga na informacijama glede portreta te Stampalia. Un ritratto di famiglia nel settecento veneziano, (ur. na ustupljenoj fotografiji. Slika je restaurirana 2006. godine, a Giorgio Busetto, Madile Gambier), Venezia, 1987., 150, 173. objavljena je kao djelo nepoznatog majstora s kraja 18. stoljeća. 49 ROBERTO ZAGO, DOMENICA VIOLA CARINI VENTURI- BRANKA MILOŠEVIĆ, BILJANA PETROVIĆ MARKEŽIĆ, Sa- NI, Albero genealogico e cursus honorum, u: I Querini Stampa- vudrija, putovanje u prošlost, Umag, 2012., 36–37. lia. Un ritratto di famiglia nel settecento veneziano, (ur. Giorgio 57 Na jednostavnom pročelju zaključenom preslicom postavljen Busetto, Madile Gambier), Venezia, 1987., 233–235. je Fondin grb pod biskupskim šeširom. Ispod je kamena ploča 50 CARLO GOZZI, (Memorie inutili, 1797.) MEMORIE INUTILI s natpisom „D. O. M./ IN D: HIERONYMI/ ECCLAE DOC- DELLA VITA DI CARLO GOZZI SCRITTE DA LUI MEDESI- TORIS/ HONOREM/ AEDICVLAM HANC/ HIERONYMVS/ MO E PUBBLICATE PER UMILTÀ. PARTE PRIMA. IN VENE- FONDA/ EPVS TRAGVRIEN:/ OLIM NONEN/ A FVNDA- TIA DALLA STAMPERIA PALASE MDCCXCVII., 39, „L’arrivo MENTIS/ EREXIT/ AN: DO: MDCCXLVI”. Pod ovim natpisom all’imbarco del Provveditore Generale fra lo strepito degli stru- dodan je i onaj o obnovi kapele iz 1825. godine. menti, e delle cannonate, mi scosse da miei piccioli pensieri, e 58 LOVORKA ČORALIĆ, Koparski svećenik Jeronim Fonda (1686. mi sorprese. Questo Cavaliere ch’io aveva prima ben dieci volte – 1754.) – ninski i trogirski biskup, Acta Histriae, 9, (2001.), visitato al di lui palagio m’aveva sempre accolto scherzevole, e 344–356. con quella affabilità, e quella dolcezza confidenziale ch’è propria 59 VLASTA ZAJEC, Kip sv. Jeronima u Valici, u: Umjetnički do- quasi in tutti i veneti Patrizi, giunse all’imbarco colle vesti, colle diri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeću, Zbornik radova scarpe, e col cappello cremesi, con un’aspetto sostenutissimo a sa znanstvenog skupa održanog 21. i 22. studenog 2003. godine me nuovo, e con una fierezza nel volto notabile.” u Splitu, (ur. Vladimir Marković i Ivana Prijatelj-Pavičić), Split, 51 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara Cristiana, Zara, 1877., 2007., 109–119; DAMIR TULIĆ, u: Predrag Marković, Ivan Ma- 406–407. tejčić, Damir Tulić, Kiparstvo 2, Umjetnička baština istarske cr- 52 Manuale cantus coralis (1710.) MANUALE CANTUS CHORA- kve, Pula-Pola, 2017., 306–309. kat. jed. 98. LIS SIVE PROCESSIONALE FF. Minorum S. Francisci Conven- 60 Za Artura Schneidera slika predstavlja svetog Franju Paulskog talium, usui Omnium in Choro & Altari divinum Officium can- te je djelo mletačkog slikara s početka 18. stoljeća., dok Višnja tu persolventium, NISSAE, Typis Josephi Schlogel Nissae, Anno Bralić smatra kako je na slici prikazana Bogorodica s Djetetom MDCCX, 105. i sv. Jakov Stariji te je prepoznaje kao djelo nepoznatog majstora Hymnus ad B. Virginem tempore Pestis iz druge polovice 18. stoljeća. ARTUR SCHNEIDER, Popisiva- nje, naučno proučavanje i fotografijsko snimanje umjetničkih Stella coeli extirpavit, spomenika u Hrvatskom Primorju 1936., Ljetopis JAZU 50 za Que lactavit Dominum, god. 1936/1937, (1938.), 211.; VIŠNJA BRALIĆ, Barokno slikar- Mortis pestem, quam plantavit stvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj, sv. 2, Zagreb, 2012., kat. jed. Primus Parens hominum. 4. Dimenzije slike iznose 280 x 150 cm. Ipsa Stella nunc dignetur, Sidera compescere, 61 MATIJA MAŽIĆ, Historičke crkvene starine u Bakru, Primorske Quorum bella plebem caedunt novine, Uskrs 1937., (1937.), 5. Zbog preuređenja župne kuće, na Diro mortis ulcere. duže je vrijeme nedostupan župni arhiv u Bakru. U biskupskom O piissima Stella maris arhivu u Senju, oskudno su sačuvane vizitacije koje bi mogle po- A peste succurre nobis: moći u rasvjetljavanju okolnosti nastanka ovog djela. Senjsko- Audi nos Domina, nam Filius tuus modruški biskup Pio Manzador pri vizitaciji Bakra 1764. napo- Nihil negans te honorat, minje kako je crkva Gospe od Porta restaurirana 1753. što bi se Salva nos IESU, pro quibus slagalo s izgledom drvenih atektonskih oltara u njoj. Koristim se Virgo Mater te orat. prilikom kako bih zahvalio na pomoći i susretljivosti voditeljici Sakralne baštine u Senju, gospođi Mileni Rogić pri konzultaciji 53 CARLO GOZZI (bilj. 50), 80, „Ho seguito il nostro Provvedito- predmetnog arhiva. re Generale per mare, e per terra alla visita delle fortezze terre- stri, e litorali. Nelle occasioni di pestilenza, suffumeggiai tre o 62 Dok se slika ne restaurira, teško je preciznije govoriti o ikono- quattro volte il giorno in un crivello, con danno notabile delle grafiji jer je gotovo cijeli donji dio slike s prikazom svetca nečitak mie camicie, e de’ miei manicini, le molte, e frequenti lettere che zbog zamućenog i potamnjelog laka. Valja napomenuti kako je giugnevano da villaggi infetti dirette al Provveditor Generale che platno nestručno popravljano te dijelom preslikano što dodatno si fidava della mia accuratezza in quell’uffizio di fumo.” otežava interpretaciju. Ne treba isključiti ni mogućnost da slika ne pripada izvornom inventaru crkve iz sredine 18. stoljeća. 54 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Prilog poznavanju slikarskog opusa Giovannija Battiste Augustija Pitterija, Peristil, 47, (2004.), 63 RADOSLAV TOMIĆ, Crtice o slikama u Šibeniku, Murteru i 87–88. Marini, Kvartal, VII, 1-2, (2011.), 73–74. 55 RADOSLAV TOMIĆ, Dopune slikarstvu u Dalamciji (Balda- ssare D’Anna, Antonio Bellucci, Antonio Grapinelli, Giovanni Battista Augusti Pitteri, Giovanni Carlo Bevilacqua), Radovi In- stituta za povijest umjetnosti, 29, (2015.), 185., bilješka 14.