Preskoči na sadržaj
Revista de História da Arte Adriática Traži

Tragovi romanike na stambenom graditeljstvu u Šibeniku

DOI 10.15291/ars.4632

Preuzmi PDF

Svezak 14 (2024)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec

U radu se raspravlja o tragovima romanike na stambenom graditeljstvu u povijesnoj jezgri Šibenika, koji, osim perifernih i načelnih podataka u nekim znanstvenim radovima, dosad nisu zaokupili veću pozornost istraživača. Prvi djelomični inventar, kako se tada smatralo, rijetkih romaničkih detalja u Šibeniku objavio je još 1952. i 1959. godine Cvito Fisković. Ovim radom pokazat će se da romanički arhitektonski detalji (ostatci romaničkih prozora i vrata) postoje gotovo posvuda po jezgri Šibenika, unutar povijesnih bedema. Posljedica toga jest zaključak da je Šibenik u vrijeme romanike zauzimao puni gradski perimetar. Romanički arhitektonski elementi, većinom in situ, mogu se pronaći duž osnovne longitudinale pružanja grada od samostana Sv. Frane do Velikog trga s katedralom Sv. Jakova i Velikom ložom, kao i u gradskim predjelima Docu i Gorici u relativnoj blizini Kaštela svetog Mihovila. Rad je pretežito rezultat terenskih opažanja, tako da su budući novi nalazi romanike ispod žbukanih šibenskih pročelja itekako mogući.

romanika, Šibenik, 13. stoljeće, stambeno graditeljstvo, pretkomunalno razdoblje, vrata, prozor, kuće – kule
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Uvod
  3. BILJEŠKE

Uvod

Romaničko stambeno graditeljstvo u Dalmaciji, pa tako i u Šibeniku, do sada nije zaokupilo veću pozornost istraživača. Prvi koji se periferno dotaknuo teme romanič- kih preostataka u Šibeniku bio je Cvito Fisković, koji je sad već davne 1952. godine objavio rad o romaničkim kućama u Splitu i Trogiru.1 Osnovni inventar romaničkih detalja na stambenim građevinama u Šibeniku koji je on objavio 1952. godine nije do sada doživio gotovo nikakve izmjene. Nešto detaljnije o romaničkim ostatcima u Šibeniku isti autor, u suautorstvu s Franom Dujmovićem, ponovno je pisao 1959. godine, ali bez novih spoznaja.2 Tek 80-ih godina prošlog stoljeća stručnjaci Instituta za povijest umjetnosti obavili su prvu analizu i valorizaciju građevnog fonda povije- sne jezgre Šibenika. Rezultat je bio konzervatorski elaborat objavljen 1990. godine, koji je trebao biti sastavnim dijelom Provedbenoga urbanističkog plana povijesne jezgre Šibenika.3 Iako se očekivalo više, elaborat je donio ograničene pomake u po- znavanju romaničke faze Šibenika. O romaničkoj stambenoj gradnji piše i tadašnji suradnik na izradi elaborata Instituta za povijest umjetnosti Danko Zelić u svojemu doktorskom radu objavljenom 1999. godine.4 Zelić zaokružuje postojeća znanja o romaničkome stambenom graditeljstvu u Šibeniku i daje ažurirani popis. U novije vrijeme određeni broj romaničkih detalja u eksterijerima povijesne jezgre Šibenika u svojoj monografiji informativno obrađuje Ivo Šprljan.5 Međutim, za razliku od do- sadašnjih, načelnih istraživanja, ovim radom pokazat će se da romanički detalji na stambenim građevinama u povijesnoj jezgri Šibenika postoje na mnogo više lokacija nego što se do sada pretpostavljalo, i da romaniku na svjetovnim građevinama u Šibeniku pronalazimo gotovo posvuda unutar povijesne jezgre.6

Pitanje datacije, povijesni i prostorni okvir U svojem radu iz 1952. godine Cvito Fisković iznio je okvirni prijedlog datacije romaničkoga stambenog graditeljstva u Dalmaciji u 13. stoljeću.7 Međutim, taj opći okvir itekako bi se mogao dovesti u pitanje s obzirom na dataciju glavnih roma- ničkih sakralnih spomenika u Dalmaciji. Tako, na primjer, novija istraživanja bloka Andreis pokazuju da se romanika na profanim građevinama u Trogiru, po svoj pri- lici, javlja već krajem 12. stoljeća, što se smatra donjom granicom.8 Gornja granica datacije romaničkih građevina na istočnoj obali Jadrana može ići i u 14. stoljeće,9 a u nekim slučajevima romanički oblici pojavljuju se i poslije. Milan Prelog u slučaju Poreča to je definirao ovako: „Tako možemo naći da se neki karakteristični romanič- ki elementi zadržavaju u izgradnji skromnijih građevnih objekata i u doba kada se već reprezentativnije građevine grade u kasno-gotičkom ili čak renesansnom stilu.”10 Što se tiče Šibenika, ne treba smetnuti s uma da se potvrđena romanička crkva Sv. Krševana u povijesnim dokumentima prvi put spominje 1200. godine, što je najra- niji povijesni spomen neke građevine unutar jezgre grada Šibenika.11 Sam Fisković o dataciji romaničkih građevina piše ovako: „Nema doduše na njima datiranih natpi- sa, ali po stilskim oznakama može se smatrati, da su nastale uglavnom u to vrijeme, jer je očita, iako još nedovoljno istaknuta činjenica, da se romanika nije kod nas ispoljila u toku toga stoljeća samo na crkvenim spomenicima, već i na vojnoobram- benim zidinama i kulama te na običnim stambenim zgradama.”12 Ne želeći ulaziti u složenu raspravu o pojavi romanike na našoj obali Jadrana, koja izlazi izvan okvira ovog rada, možemo samo kazati da taj opći okvir datacije romaničkoga stambenog graditeljstva u Šibeniku, nažalost, nije moguće potvrditi povijesnim arhivskim izvo- rima (ugovori, oporuke, brevijari i sl.), jer je arhivska građa šibenske srednjovje- kovne komune izgorjela u katastrofalnom požaru tijekom napada Venecije na grad 1378. godine.13 To se osobito odnosi na javnobilježnički arhiv gdje je prvi notar koji se sačuvao tek Slavogost iz 1386. godine.

graditeljstvu u Šibeniku

Razdoblje romanike u Šibeniku u najvećem dijelu poklapa se s pretkomunalnim i samim početkom komunalnog razdoblja u razvoju grada. Drži se da pretkomu- nalno razdoblje u razvoju Šibenika počinje od ranoga srednjeg vijeka i prvoga pi- sanog spomena grada 1066. godine, te traje sve do ključnih događaja u crkvenoj i svjetovnoj povijesti Šibenika: emancipacije od trogirskog biskupa i ustanovljenja biskupije 1298. godine, kao i emancipacije od vlasti hrvatske plemićke obitelji Šubića Bribirskih i prvog pristajanja uz Veneciju 1322. godine.14 Kako je prostorno izgledao Šibenik u pretkomunalnom razdoblju, danas je, zbog izostanka materijalnih nalaza, gotovo nemoguće precizno kazati. Sve se naše poznavanje te problematike zasniva na pretpostavkama i terenskom opažanju postojećeg stanja povijesne jezgre. Čini se da su dvije glavne gradske prometnice, ona koja vodi prema Tvrđavi sv. Mihovila i ona koja vodi prema obali s katedralom Sv. Jakova, gdje je morski prijelaz (barkanj), relativno ranog postanja.15 Premda se prvi put tako naziva u ispravi iz 1298. godine, već krajem pretkomunalnog razdoblja formiran je i Veliki trg (plathea communis) oko kojeg se nalaze sve administrativne, upravne, sudske i najvažnije sakralne gra- đevine šibenske komune.16 U neposrednoj blizini Velikog trga (na njegovoj istočnoj granici) nalazio se i graditeljski sklop u vlasništvu benediktinskog opata (curia mo- nasterii sancti Nicolai de Scibenico), kojem je pripadao i dio obale sudeći po nazivu nekadašnjih gradskih vrata (porta Bened).17 Sigurno je da je pred kraj pretkomunalnog razdoblja Šibenik već imao gradske bedeme. Taj podatak znamo iz prijepisa izvorne isprave od 23. travnja 1320. godine kojom se šibenskim franjevcima, u zamjenu za tijekom rata s Mladenom II. Šubićem uništeni samostan izvan gradskih bedema, dodjeljuje prostor unutar gradskih zidina.18 Osim što je opravdana pretpostavka da je u pretkomunalno doba u gradu postojao veći broj drvenih građevina, osnovno obilježje pretkomunalnog razvoja dalmatinskih gradova je i pojava kuća – kula koje su predviđene za boravak i zaštitu obiteljskih klanova.19 Ti su objekti odigrali bitnu ulogu u unutrašnjim sukobima u dalmatinskim komunama karakterističnim za pretkomunalno doba, ali takvi povijesni podatci nisu sačuvani za šibensku komunu. Postojanje kuća – kula unutar povijesne jezgre Šibenika moguće je samo pretpostaviti, ali su one postojale kao sastavni dio srednjovjekovnih gradskih bedema kako je to bilo na primjer u Trogiru i u talijanskim srednjovjekov- nim komunama.20 U Šibeniku su takve obiteljske kule bile nekadašnja kula Teodošević i kula Pelegrini, obje u neposrednoj blizini katedrale Sv. Jakova. O njima će biti više riječi dalje u raspravi ovog rada. Na starim crtežima Šibenika vide se još neke kule na potezu obrambenih bedema na obalnoj crti, ali s obzirom na to da neke od njih danas ne postoje, ne možemo kazati jesu li sagrađene već u romaničko vrijeme u 13. stoljeću, ili nakon cjelovite obnove obalnih bedema za vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Ludo- vika I., poslije napada Venecije na Šibenik 29. listopada 1378. godine.21

Osnovne karakteristike i rasprostiranje romaničkih građevina i detalja u povijesnoj jezgri Šibenika Budući da su građevine u povijesnoj jezgri Šibenika prošle temeljita preobliko- vanja u kasnijim razdobljima, osobito u 15. stoljeću i vremenu baroka, romanika u Šibeniku ostala je uglavnom u tragovima i detaljima, ali za njih možemo s velikom sigurnošću kazati da se uglavnom nalaze in situ za razliku od, recimo, gotičkih i renesansnih detalja na šibenskim povijesnim građevinama. Kad govorimo o deta- ljima, pri tome mislimo na ostatke romaničkih otvora (prozora i vrata) s lučnim završetkom na građevinama unutar povijesne jezgre Šibenika, o kojima raspravlja- mo u ovom radu. Samo u dvama slučajevima na vratima su sačuvane lunete, ali su zazidane, što je na primjerima Splita i Trogira već uočio Fisković.22 Nadvratnici is- pod luneta nisu uvučeni, kao što je to vrlo često slučaj na romaničkim građevinama

graditeljstvu u Šibeniku

13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25

12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0 10 50 100m

s Karta 1. u Zadru.23 Romanička vrata s lučnim završetkom jednostavna su, luka sastavljenog Karta romaničkih od više segmenata. Takva vrata u samostanu benediktinki Sv. Luce imaju manji ho- arhitektonskih detalja u povijesnoj jezgri Šibenika rizontalni dovratnik uvučen u zid odmah nakon završetka luka, tj. na spoju luka i (izradio: I. Šprljan) dovratnika, kao na nekim romaničkim građevinama u Splitu i Poreču.24 Map of Romanesque Romanički prozori u povijesnoj jezgri Šibenika najčešće su jednostavni pravo- architectural details in the kutni otvori, lučnog završetka (monofore). Samo na jednom primjeru ostataka ro- historical centre of Šibenik maničkog prozora na kući u Ulici pod Kneževom palačom nalazimo manji horizon- talni doprozornik uvučen u zid na početku luka, što je česta pojava na romaničkim građevinama u Splitu i Trogiru, ali rijetka u Zadru.25 Na kući u gradskom predjelu Docu, blizu crkve Sv. Križa, sačuvao se romanički prozor (monofora) s lučnim za- vršetkom upisan u kvadratni okvir, što je rijetkost. Takav tip konstrukcije romanič- kog prozora sačuvao se na jednoj kući u Trogiru, ali je u opisanom slučaju riječ o prozorskoj bifori u upisanom okviru.26 Samo dvije građevine u Šibeniku imale su romaničke bifore, od kojih je na jednoj pouzdano utvrđeno postojanje bifora (palača Rossini), a na drugoj je, s obzirom na veličinu prozorskih otvora, to vrlo vjerojatno. Zbog skromnih ostataka, o tipu prozorske bifore na palači Rossini teško je suditi.27 Nisu se sačuvali romanički razdjelni vijenci, a pojedine primjere pravokutnih otvora za vrata i kvadratnih prozorskih otvora unutar povijesne jezgre Šibenika, koji bi upućivali na romaničku tradiciju, nije moguće sa sigurnošću karakterizirati kao romaničke upravo zbog nemogućnosti da ih se dovede u isti kontekst s cjelovitim romaničkim građevinama, kao na primjer u Zadru i Poreču.28 Ovim istraživanjem obuhvaćeno je ukupno trideset i šest romaničkih detalja, odnosno ostataka romaničkih vrata i prozora unutar povijesne jezgre Šibenika na trideset i jednoj lokaciji (građevini), i onih otprije poznatih i onih novopronađenih. Do sada je u literaturi bilo poznato postojanje samo trojih romaničkih vrata, a novo- pronađenih vrata čak je jedanaest. Nešto je bolja situacija s poznavanjem romanič- kih prozora: do sada ih je bilo poznato osam, a novopronađenih je ukupno četrnaest.

graditeljstvu u Šibeniku

1. Pišući drugi put o šibenskoj romanici 1959. godine, Cvito Fisković oprezno za- Romanički prozor na prvom ključuje da „ti rijetki preostaci ipak svjedoče, da je romanika u Šibeniku bila ra- katu sjeveroistočnog pročelja kuće na križanju Ulice svetog zvijena, ali je nestala tokom stoljeća u novoj izgradnji osobito u 15. stoljeću, kada Nikole Tavelića i Ulice 15. je cvjetna gotika, potaknuta gradnjom veličanstvene katedrale, potisnula romaniku siječnja 1873. (foto: i izmijenila izgled sredovječnog grada.”29 Međutim, treba napomenuti da je Cvito S. Radošević) Fisković obavio tek osnovni uvid u postojanje romanike na sakralnim i svjetovnim Romanesque window on građevinama u Šibeniku, ne ulazeći u dublju analizu. Taj njegov pristup vidi se i the first floor of a northeast façade, intersection of St na primjeru Korčule, za koju je Fisković 1953. godine napisao da nema romanič- Nikola Tavelić Street and 15 kih elemenata na svjetovnom graditeljstvu, iako oni (premda rijetki) u stvarnosti January 1873 Street postoje u povijesnoj jezgri Korčule.30 Nasuprot tomu, naša analiza pokazuje da su romanički detalji raspoređeni duž povijesne jezgre Šibenika, pa možemo kazati da je 1a. u romaničko vrijeme Šibenik zauzimao puni perimetar izgrađenosti unutar bedema, Romanički prozor na prvom poput primjerice Trogira i Raba.31 Budući da je u vrijeme romanike u Šibeniku bilo katu sjeverozapadnog još dosta drvenih građevina, ta je tvrdnja još čvršća.32 Romanički detalji na građe- pročelja kuće na križanju Ulice svetog Nikole Tavelića i vinama u Šibeniku mogu se pronaći u okvirima glavnog dijela povijesne jezgre s Ulice 15. siječnja 1873. koncentracijom javnih, sakralnih i upravnih funkcija te reprezentativne gradnje, od (foto: S. Radošević) crkve i samostana Sv. Frane do prostora oko katedrale Sv. Jakova, ali se protežu i sve Romanesque window on do današnjega gradskog predjela Doca unutar bedema (nekadašnji Borgo di Mar) s the first floor of a northwest benediktinskim samostanom Sv. Luce kao gornjom granicom prema Tvrđavi sv. Mi- façade, intersection of St hovila. Treba napomenuti da su to većinom rezultati vizualnog pregleda terena, dok Nikola Tavelić Street and 15 January 1873 Street su neke informacije o romaničkim detaljima bile rezultat novijih istražnih radova unutar građevina u povijesnoj jezgri Šibenika. Što se tiče prostornosti i tlocrta većine romaničkih stambenih građevina u Šibe- niku, bez ekstenzivnih dodatnih istraživanja, o tom problemu gotovo je nemoguće povesti meritornu raspravu. Možemo samo načelno pretpostaviti da su one poka- zivale iste prostorne karakteristike kao i u drugim dalmatinskim gradovima (Split, Trogir, Zadar).33

*** Pregled romaničkih detalja u povijesnoj jezgri počet ćemo od jugoistočne točke grada unutar bedema, gdje se nalazi samostan Sv. Frane, i kretati se prema sjevero- zapadu i sjeveroistoku radi lakše orijentacije.

graditeljstvu u Šibeniku

2. Romanički prozor na kući na adresi Antuna Vrančića 2 (foto: V. Madirazza) Romanesque window at Antun Vrančić Street No. 2

3. Ostatak romaničkog luka na portalu na fasadi kuće u Uskočkoj ulici (foto: M. Zornija) Remnants of a Romanesque doorway arch in Uskočka Street

4. Ostatak romaničkog luka na vratima na zidu kuće na k. č. 5842 u Ulici Jurja Barakovića (foto: M. Zornija) Remnants of a Romanesque doorway arch at cadastral No. 5842 in Juraj Baraković Street

Na kući na križanju Ulice svetog Nikole Tavelića i Ulice 15. siječnja 1873. (br. 1 na priloženoj karti) vidi se po jedan veći zazidani romanički prozor (najvjerojatnije romanička bifora) na prvom katu sjeveroistočnog pročelja (sl. 1) i prvom katu sjeve- rozapadnog pročelja (sl. 1a).34 Na osnovi toga možemo pretpostaviti da je građevina u romaničko vrijeme imala približni tlocrtni oblik kvadrata i današnju visinu. Ka- snijim pregradnjama, počevši od 15. stoljeća, izvorno romanička kuća uklopljena je u znatno veći blok građevina s trokutastim atrijem na jugozapadnom uglu bloka. Taj je objekt u relativnoj blizini samostana Sv. Frane, dakle na krajnjem jugoistočnom perimetru povijesne jezgre Šibenika unutar nekadašnjih gradskih bedema. Dva manja romanička prozora, monofore (br. 2), po jedan na prvom i drugom katu, nalaze se na prilično vizualno nepristupačnoj fasadi kuće na adresi Antuna

graditeljstvu u Šibeniku

5. Ostatak romaničkog luka na zazidanom portalu kuće na k. č. 5861 u Ulici Jurja Barakovića (foto: I. Glavaš) Remnants of a walled-up Romanesque doorway arch at cadastral No. 5861 in Juraj Baraković Street

6. Ostatak zazidanoga romaničkog prozora pri dnu istočne fasade nekadašnjeg kompleksa palače Galbiani (foto: A. Klarić) Remnants of a walled-up Romanesque window at the base of the east façade of the former Galbiani Palace complex

Vrančića 2 koja gleda na ulazni atrij (sl. 2). Oba prozora dijelom su uvučena u zid susjedne građevine na kojoj je na prvom katu renesansna bifora. Tijekom povijesti, a osobito u 18. i 19. stoljeću, sve građevine oko ulaznog atrija doživjele su određena preoblikovanja pa zasad nije moguće ništa više reći o tome kako je romanička faza barem približno izgledala. Ostatak romaničkog luka vidi se na portalu kuće u Uskočkoj ulici (br. 3) na katastarskoj čestici 5863/3 katastarske općine Šibenik (sl. 3). Vidi se da je portal naknadno rekomponiran od raznovrsnih arhitektonskih dijelova, što je povezano s rekonstruktivnim zahvatima u istom bloku nakon rušenja građevine, koja se nalazi- la jugozapadno, u Drugome svjetskom ratu. Na objektima u bloku vidi se mnoštvo spolija, a kraj ostatka romaničkog luka portala na kući na katastarskoj čestici 5863/3 nalazi se grb mletačke plemićke obitelji De Mezzo, izrađen od lijepoga bijelog va- pnenca, koji je očito donesen s nekoga drugog mjesta (možda gradskih bedema). U današnjoj Ulici Jurja Barakovića, koja vodi u smjeru nekadašnjih gradskih vrata sv. Frane (br. 4), nalaze se ostatci dvaju portala s romaničkim detaljima. Za onaj na pročelju zida na katastarskoj čestici 5842 teško je kazati nalazi li se in situ, s obzirom na to da je romanički luk na krajevima urezan u gotički portal, ali takvih primjera ima na kućama u Trogiru i Splitu35 (sl. 4). Zid je ostatak kuće koja je pre- trpjela katastrofalna oštećenja u Drugome svjetskom ratu, tako da je teško suditi je li sadašnje stanje možda posljedica rekonstruktivnog zahvata, a ne izvorne situacije. Prostor lunete ispod romaničkog luka zazidan je, tako da bez zahvata ne možemo prosuditi kako je izgledao. Drugi zazidani portal nalazi se nešto niže u istoj ulici, na zidu građevine na katastarskoj čestici 5861 (br. 5). Na vrhu tog portala nalaze se ostaci romaničkog luka (sl. 5). Ostatak zazidanog romaničkog prozora (monofore) nalazi se pri dnu istočne fa- sade nekadašnjeg kompleksa palače Galbiani (nazvane tako po vlasnicima iz 18. sto- ljeća), na katastarskoj čestici 5730 katastarske općine Šibenik (br. 6), koji je nedavno pretvoren u sakralni muzej Civitas sacra36 (sl. 6). Palača glavnim pročeljem izlazi

graditeljstvu u Šibeniku

7. Ostatak romaničkih vrata na pročelju prizemlja palače u Ulici kralja Tomislava 12 (foto: I. Glavaš) Remnants of the Romanesque front door on the ground floor of the palace at King Tomislav Street No. 12

7a. Romanička vrata na prvom katu u unutrašnjosti palače u Ulici kralja Tomislava 12 (foto: I. Šprljan) Romanesque interior door on the first floor of the palace at King Tomislav Street No. 12

na glavnu Ulicu kralja Tomislava. Romanički prozor vidljiv je iz nekadašnjeg atrija susjedne kuće, koji je gotovo potpuno pregrađen i preoblikovan. Kraj romaničkog prozora nalazi se i jedan zazidani gotički prozor. Sve su to ostatci srednjovjekovnog objekta (odnosno srednjovjekovne parcelacije), koji je u barokno vrijeme integriran u znatno veću građevinu kakva postoji danas. Na nekadašnjoj palači u Ulici kralja Tomislava 12 (nekadašnjoj glavnoj povije- snoj ulici Fra le Botteghe: danas Kalelarga) (br. 7), u prizemlju pročelja koje gleda na istu ulicu nalazi se ostatak romaničkih vrata sa srpastim lukom (sl. 7). Druga ro- manička vrata, luka sastavljenog od većeg broja segmenata, nalaze se u unutrašnjosti palače na prvom katu (sl. 7a). Ostatci donjeg praga vrata, koja gledaju na glavnu ulicu, nalaze se iznad nive- lete današnje ulice, a s obzirom na to da opravdano možemo pretpostaviti da je niveleta ulice u srednjem vijeku bila još niža, do vrata se sasvim sigurno pristupalo pomičnim drvenim stubama. Treba napomenuti da je u prošlosti to pročelje bilo glavno pročelje građevine. Tek nakon rušenja niza okolnih kuća, kao posljedice bombardiranja u Drugome svjetskom ratu, otvorilo se istočno pročelje palače pre- ma novoformiranom Trgu Medulić. Prema sačuvanim vidljivim ostatcima, može- mo zaključiti da su vrata bila relativno malih dimenzija, i načelno bi se mogla svr- stati u tip vrata koja Cvito Fisković – s određenom dozom opreza – naziva vratima za mrtvaca. Fisković u svojem radu o romanici u Splitu i Trogiru o tim vratima piše ovako: „Pored glavnih postoje u kućama dužeg pročelja i pobočna vrata. Taj ulaz je niži od glavnog, a prag mu je viši, jer nekoć bijaše spojen stepenicama sa ulicom, ima luk i dovratnike slične onima na glavnom, uz koji je obično uzidan. Baš ta blizina čini nam ih zanimljivijima. Da li je to ulaz u prizemnu prostoriju, koja je služila za konobu i koja se pod imenom ‘canav’ spominje često u toku 13. stoljeća u prizemlju, dućan ili ulaz preko stepeništa na kat, teško je odrediti, jer je

graditeljstvu u Šibeniku

8. Ostatci luka romaničkih vrata na kući u Ulici svetog Krševana 6 (foto: M. Zornija) Remnants of the Romanesque doorway arch at St Chrysogonus Street No. 6

unutrašnjost preinačena. U Dubrovniku se ova niža vrata tik do glavnog kućnog ulaza ponavljaju u toku 15. i 16. stoljeća u gotičkim i renesansnim kućama. Tamo postoji predaja, da su služila iznošenju mrtvaca iz kuće. U Italiji se također nalaze na kućama 15. stoljeća, a nazivlju ih ‘porta del morto’.”37 Poslije ove hipoteze u dva navrata, ali bez argumentacije, nekritički prenosi i dodatno razrađuje Duško Ži- vanović koji piše o dubrovačkoj stambenoj arhitekturi.38 Bez obzira na utemeljeni prigovor da nigdje u povijesnim dokumentima nije zabilježeno postojanje poseb- nih vrata za mrtvaca, i na susjednoj obali Jadrana u Italiji u literaturi je teza o vratima za mrtvaca imala svoje pobornike, sve dok je u svojem radu pod nazivom „La cosiddetta Porta del morto”, objavljenom 1955. godine, nije uvjerljivo odbacio Mario Salmi.39 Budući da su neka od tih vrata bila zazidana, to je samo pothranji- valo maštu o jednokratnom korištenju vrata pri iznošenju mrtvaca iz kuće. Salmi je dokazao da su ta uska vrata – povišena od kote ulice – u uvjetima opće nesigur- nosti srednjeg vijeka u talijanskim gradovima, služila za uspinjanje na stambeni kat kuće. Drveno stubište kojim se dolazilo do vrata, navečer bi se uvuklo i pričvr- stilo za vratnice kako bi ih ojačalo. Na taj način potencijalni provalnici mogli bi s lakoćom provaliti samo u prizemlje kuće, iz kojeg se nije moglo popeti na stambe- ni kat jer je jedini prolaz na kat vodio navedenim uskim vratima. Učvršćivanjem komunalne vlasti i prestankom nesigurnosti u talijanskim komunama, ta su vrata na nekim mjestima zbog drukčije organizacije prostora zazidana. Na jugozapadnome, glavnom pročelju kuće na adresi Ulica svetog Krševana 6, na katastarskoj čestici 5701, u prizemlju se (br. 8), vide ostatci luka romaničkih vrata i dijelovi dovratnika (sl. 8). Budući da kuća nije dobila današnji tlocrtni oblik prije 17. stoljeća, tek će se novim istraživanjima moći možda nešto više reći o načinu integracije nekadašnjih srednjovjekovnih građevina u jedinstvenu kuću, koja danas odaje barokne karakteristike.

graditeljstvu u Šibeniku

9. Glavno pročelje palače Rossini s romaničkim prozorima na prvom katu i ostatkom portala (foto: M. Zornija) Main façade of the Rossini Palace with Romanesque windows on the first floor and remnants of a doorway

Glavna romanička građevina u povijesnoj jezgri Šibenika je palača Rossini, na katastarskoj čestici 5252/3 (br. 9), tako nazvana po posljednjim vlasnicima zabilje- ženim pred kraj 19. stoljeća.40 Glavnim pročeljem gleda na današnju Ulicu kralja Tomislava, nekadašnju šibensku glavnu ulicu Fra le Botteghe. Palača je integrirana u jedan objekt s atrijem sa sjeverozapadne strane tek u razdoblju gotike, ali su znatna preoblikovanja (pogotovo otvora i interijera) uslijedila i u doba renesanse i baroka. Treba imati na umu da je palača Rossini najvjerojatnije bila dio kompleksa građevi- na koje su nekad pripadale benediktincima u Šibeniku, s njihovom crkvom Sv. Bar- bare u neposrednoj blizini. U kompleksu je boravio opat komendator, jer je njihov samostan bio na ulazu u šibenski Kanal svetog Ante, na mjestu gdje će se sredinom 16. stoljeća sagraditi Tvrđava svetog Nikole.41 Na glavnom pročelju palače Rossini,

graditeljstvu u Šibeniku

9a. 10. Ostatak bifore na unutrašnjoj Ostatak romaničkog prozora strani prozora na bočnom na zapadnom pročelju kuće pročelju palače Rossini (foto: na k. č. 5925/1 (foto: I. Šprljan) M. Zornija) Remnants of a bifora on the Remnants of a Romanesque inside of a side window of the window in the west façade at Rossini Palace cadastral No. 5925/1

na prvom katu, nalazila su se simetrično postavljena tri romanička prozora, i još jedan takav u istoj visini na bočnom pročelju prema crkvi Sv. Barbare, za koje je još Cvito Fisković smatrao da su bile bifore42 (sl. 9). Recentni uvid potvrdio je Fiskovi- ćevu tezu: s unutrašnje strane romaničkog prozora okrenutog crkvi Sv. Barbare lije- po se vidi ostatak lukova koji su se naslanjali na središnji stup bifore (sl. 9a). Krajnje lijevi romanički prozor na glavnom pročelju palače Rossini još uvijek je u funkciji, središnji je zazidan, a od krajnje desnog vidi se samo otisak mjesta gdje je stajao. Ispod njega vidi se zazidani ostatak romaničkog portala s vidljivim dijelovima luka i desnog dovratnika te zazidanom lunetom. Mogla bi biti riječ o ulaznom portalu iz romaničke faze građevine, kako to smatra Fisković.43 Inače, prizemlje glavnog pro- čelja palače Rossini djeluje naknadno sastavljeno od raznih spolija, što je posljedica probijanja otvora za dućane u 19. stoljeću. Za razliku od romaničke kuće na križanju Ulice svetog Nikole Tavelića i Ulice 15. siječnja 1873., čini se da je palača Rossi- ni u doba romanike imala oblik uskog trapeza, što je možda uvjetovano položajem građevine u odnosu na pravac pružanja glavne gradske ulice Fra le Botteghe, danas Ulice kralja Tomislava. Na zapadnom pročelju kuće na katastarskoj čestici 5925/1, u Ulici pod Kne- ževom palačom (br. 10), na samom vrhu javnog stubišta nalazi se ostatak najvje- rojatnije romaničkog prozora (vjerojatno monofore)44 (sl. 10). Prozor je zazidan, a od njega je ostao dio lijevog doprozornika i lijevi dio srpastog luka. Sve je to u neposrednoj blizini crkve Sv. Barbare, koja je bila benediktinska crkva i dio njihova kompleksa u Šibeniku.45 Romanička vrata nalaze se i u podrumskim prostorijama nekadašnje Kneževe palače (br. 11), danas Muzeja grada Šibenika, u razini Prvićke ulice, iza obližnjih

graditeljstvu u Šibeniku

11. gradskih vrata (sl. 11). Budući da je nakon uspostave mletačke vlasti u Šibeniku, u Romanička vrata u podrumskim prvoj polovici 15. stoljeća, Kneževa palača temeljito rekonstruirana kako bi mogla prostorijama nekadašnje Kneževe palače (foto: T. Topić) poslužiti kao samostalna utvrda u centru grada, teško je kazati jesu li romanička vrata dio starije faze palače, ili je neka od romaničkih kuća nakon rekonstrukcije Romanesque door in the basement of the former Count’s uklopljena u Kneževu palaču.46 Palace Romanička vrata na kući nasuprot glavnom, sjeverozapadnom pročelju katedrale Sv. Jakova (br. 12), na katastarskoj čestici 5241, nalaze se najvećim dijelom ispod razine današnjeg pločnika (sl. 12). Luk romaničkih vrata, koji je svega 25 centime- 12. tara iznad današnjeg pločnika, prekriven je stubištem ulaznih vrata na kući. Sve do Romanička vrata na kući nasuprot glavnom pročelju sredine 1861. godine nivo podnice ispred glavnog portala katedrale bio je znatno katedrale Sv. Jakova (foto: niži od onoga između katedrale i Velike lože.47 Tada su visinom izjednačeni trg pred I. Šprljan) glavnim portalom katedrale i Veliki trg između katedrale i Velike lože. Današnji Romanesque door opposite the objekt na katastarskoj čestici 5241 preoblikovan je najvjerojatnije u 17. stoljeću, i main façade of the Cathedral of povišen za najmanje jednu etažu. Začelno, sjeverozapadno pročelje kuće zapravo je St James gradski obrambeni bedem s prezentiranim kruništem. Tim pročeljem kuća graniči s komunalnom cisternom poznatom pod nazivom Četiri bunara, dok je jugozapadno 13. pročelje bilo naslonjeno na nekadašnja gradska vrata.48 Romanički prozor na kuli Kule obitelji Teodošević i Pellegrini, uz glavnu kulu Kneževe palače, bile su najja- Pellegrini (foto: I. Glavaš) če utvrđeni dio gradskih bedema Šibenika jer su branile prostor Velikog trga s Veli- Romanesque window on the kom ložom i katedralom Sv. Jakova, središnjim javnim, administrativnim, upravnim, Pellegrini tower sudskim i sakralnim prostorom šibenske komune.49 Kneževa palača bila je zasebna

graditeljstvu u Šibeniku

14. Luk portala na kući u Ulici Andrije Kačića Miošića sastavljen od romaničkih spolija (foto: M. Zornija) Doorway arch with Romanesque spolia in Andrija Kačić Miošić Street

obrambena cjelina unutar grada s istaknutom glavnom kulom. Nije poznato koja je obitelj u srednjem vijeku gradila i izvorno posjedovala kulu, koja je poslije preš- la u vlasništvo obitelji Pellegrini.50 Kula se nalazi točno iznad komunalne cisterne poznatije po nazivu Četiri bunara. Na kuli Pellegrini (br. 13), desno i malo iznad renesansnog prozora na jugoistočnoj fasadi (između prvog i drugog kata), koja gleda na Ulicu Jurja Dalmatinca i katedralu, nalazi se manji, romanički prozor (monofora) sa željeznom rešetkom (sl. 13). Kula obitelji Teodošević nalazila se zapadno od katedrale Sv. Jakova, i čuvala je prilaz gradskim vratima. Nema sumnje da je bila srednjovjekovna, jer se kao kula Nikole Teodoševića (turris ser Nicolai Theodosii) spominje u jednome šibenskom javnobilježničkom spisu iz 1415. godine.51 Teodoševići se kao obitelj spominju među šibenskim obiteljima koje su 15. ožujka 1322. godine prisegnule na vjernost Veneciji, bolje rečeno, njihov istaknuti član Luka Teodošević.52 Kula je, nažalost, porušena krajem 19. stoljeća, zajedno s crkvom Sv. Roka i Fondakom ispred nje, tako da o izgledu možemo suditi samo na temelju starijih crteža i arhivskih fotografija. Čini se da na kuli nije bilo sačuvanih elemenata romanike, a jedini sigurni srednjovjekovni detalj bila su zazidana gotička vrata koja se vide na nekim povijesnim crtežima kule i prostora oko nje.53 Zelić smatra da su kule Pellegrini i Teodošević sagrađene tije- kom obnove gradskih bedema nakon mletačkog napada na Šibenik 1378. godine, ali sudeći po romaničkom prozoru na kuli Pellegrini i činjenici da su Teodoševići stara šibenska plemićka obitelj, čini se da su ipak znatno starije.54 Sjeverozapadno od glavnog pročelja crkve Sv. Lovre (br. 14), na kući na katastar- skoj čestici 5275/1 u Ulici Andrije Kačića Miošića, luk vrata u prizemlju formiran je od romaničkih spolija (sl. 14). Veliki broj sačuvanih romaničkih detalja, koji su, po svoj prilici, odreda in situ pronalazimo u ulici Mali prolaz i duž Ulice Jurja Dalmatinca. Ulice su danas na

graditeljstvu u Šibeniku

15. Luk romaničkih vrata ili portala u ulici Mali prolaz (foto: M. Zornija) Romanesque doorway arch in Mali Prolaz

16. Romanička vrata na početku Ulice Jurja Dalmatinca (foto: M. Zornija) Romanesque door at the beginning of Juraj Dalmatinac Street

znatno višoj koti, tako da su sačuvani ostatci romaničkih vrata većim dijelom ispod zemlje. Prva romanička vrata, od kojih se vidi samo dio velikog luka, nalaze se u ulici Mali prolaz (br. 15) na kući na katastarskoj čestici 5244 (sl. 15). U naravi to je kompleks srednjovjekovnih građevina spojenih u jednu cjelinu u barokno vrijeme, kojima jugozapadni dio čini srednjovjekovna kula Pellegrini. Na početku današnje Ulice Jurja Dalmatinca na začelnom, istočnom pročelju gra- đevine (br. 16), na katastarskoj čestici 5237/6, nalaze se romanička vrata, srpastog luka55 (sl. 16). Dio vrata nalazi se ispod razine podnice današnje ulice, koja je rekon-

graditeljstvu u Šibeniku

17a. Romanički prozor na kući Berović (foto: M. Zornija) Romanesque window on the Berović house

17. struirana nakon Drugoga svjetskog rata. Vrata su možda bila u cijelosti vidljiva, dok Prva romanička vrata na kući je na ulici postojalo popločenje iz doba kasne Venecije, vjerojatno djelo Franje Ma- Berović (foto: I. Glavaš) canovića.56 Dalje u Ulici Jurja Dalmatinca nalaze se ostatci dvojih romaničkih vrata Romanesque door on the i jednoga manjeg prozora na kući koja je po nekadašnjim vlasnicima nazvana kuća Berović house Berović (br. 17), a prostire se na nekoliko katastarskih čestica: 5228/1, 5228/2, 5229, 17b. 5230 i 5231.57 Kuća se jugozapadnim pročeljem naslanja na srednjovjekovni gradski Druga romanička vrata na kući obrambeni bedem. Budući da je tijekom povijesti kota Ulice Jurja Dalmatinca znat- Berović (foto: M. Zornija) no povišena, od prvih vrata vide se luk i dio obaju dovratnika (sl. 17). Na vratima Another Romanesque door on su vidljive naknadne intervencije i umetanje dugih kamenih elemenata, vjerojatno u the Berović house trenutku adaptacije vrata za gradnju stubišta za ulaz u podrumski dio kuće. Iznad tih vrata nalazi se manji romanički prozor (monofora) (sl. 17a). Od drugih zazidanih romaničkih vrata ostao je vidljiv samo luk, dok su ostali dijelovi ispod nivoa današ- nje ulice (sl. 17b). Kuća Berović pretrpjela je znatna preoblikovanja u novom vijeku, uostalom kao i druge građevine u toj ulici. S tim bi mogla biti povezana i ugradnja

graditeljstvu u Šibeniku

18. Pročelje kuće s romaničkim prozorima u Docu na k. č. 5073 (foto: M. Zornija) Fasade with Romanesque windows in Dolac, cadastral No. 5073

18a. Pročelje kuće s romaničkim prozorima u Docu na k. č. 5073, pogled sa strane (foto: M. Zornija) Fasade with Romanesque windows in Dolac, cadastral No. 5073, side view

18b. Manji romanički prozor na drugom katu kuće u Docu na k. č. 5073 (foto: I. Glavaš) Smaller Romanesque window on the second floor in Dolac, cadastral renesansnog portala na pročelje kuće prema Ulici Jurja Dalmatinca. Romanički ugo- No. 5073 đaj ulice pojačava i nekadašnja crkva Sv. Grgura, s bočnim, romaničkim portalom prema ulici. On je na znatno većoj visini od današnjeg nivoa ulice, što znači da se s 19. te strane u crkvu izvorno pristupalo visokim drvenim stubama. Romanički prozor na kući u Docu Točno ispod crkve Sv. Križa u Docu, na katastarskoj čestici 5073 (br. 18), nalazi na k. č. 5205/3 (foto: I. Glavaš) se, čini se, u cijelosti sačuvana izvorna romanička pučka kuća kvadratnog tlocrta, Romanesque window in Dolac, s jednim romaničkim prozorom na prvom katu i manjim romaničkim prozorom cadastral No. 5205/3 na nešto sniženome drugom katu (sl. 18 i 18a). Prozor na drugom katu rijedak je primjer romaničkog prozora (monofore) s lučnim završetkom upisanim u kvadratni okvir na stambenom graditeljstvu (sl. 18b). Na zapadnom, obalnom pročelju kuće na katastarskoj čestici 5205/3 u predjelu Docu, u visini prvog kata, nalazi se romanički prozor (br. 19) (monofora) s naknad- no umetnutom znatno mlađom prozorskom klupčicom (sl. 19). Posljednji romanički detalji na krajnjoj sjeverozapadnoj točki povijesne jezgre Šibenika (br. 20) nalaze se na kući u neposrednoj blizini crkve Sv. Križa, također u gradskom predjelu Docu (povijesni Borgo del Mar), na katastarskoj čestici 5082/2

graditeljstvu u Šibeniku

20. Pogled na kuću kod crkve Sv. Križa (foto: M. Zornija) View of the house near the church of the Holy Cross

graditeljstvu u Šibeniku

20a. Zazidani romanički prozor na prvom katu kuće kod crkve Sv. Križa (foto: I. Glavaš) Walled-up Romanesque window on the first floor near the church of the Holy Cross

20b. Ostatak djelomično zazidanog romaničkog prozora na kući kod crkve Sv. Križa (foto: M. Zornija) Remnants of a partially walled- up Romanesque window near the church of the Holy Cross

20c. Vrata na istoj kući, s rasteretnim lukom sastavljenim od segmenata luka djelomično zazidanog romaničkog prozora (foto: M. Zornija) Doorway arch of the same house, made with spolia from a partially walled-up Romanesque window

(sl. 20). Riječ je o zazidanome romaničkom prozoru, monofori, na uglu prvog kata kuće, na fasadi koja gleda prema crkvi Sv. Križa (sl. 20a). Na glavnome zapadnom pročelju kuće, također na prvom katu vidi se ostatak zazidanoga romaničkog prozo- ra, od kojeg su ostala dva doprozornika (sl. 20b). Dijelovi luka tog prozora najvje-

21. Romanička vrata u samostanu Sv. Luce (foto: I. Šprljan) Romanesque door in the monastery of St Lucy

graditeljstvu u Šibeniku

22. Romanički prozor na kući u Ulici Mira Višića (foto: M. Zornija) Romanesque window in Miro Višić Street

23. Romanički prozor na drugom katu kuće preko puta crkve Sv. Krševana (foto: M. Zornija) Romanesque window on the second floor opposite the church of St Chrysogonus

rojatnije su pretvoreni u rasteretni luk vrata u prizemlju iste fasade (sl. 20c). Treba napomenuti da je Borgo del Mar u doba romanike bio izvan gradskih bedema. U samostanu Sv. Luce, na rubnom dijelu povijesne jezgre u sjeveroistočnome gradskom predjelu Gorici (br. 21), nakon kojeg u potpunosti prestaje reprezenta- tivna stambena izgradnja, na prvom katu jugozapadnog dijela kompleksa (na kata- starskoj čestici 5379), istražnim radovima otkrivena su romanička vrata (sl. 21), a gotovo u osi tih vrata na drugom katu otkriven je romanički prozor. Ženski bene- diktinski samostan Sv. Luce utemeljen je 1638. godine darovnicom palače bogatoga šibenskog građanina Nikole Buronje. Samostan je poslije proširen kupnjom drugih kuća, koje su posljednji reprezentativni objekti prije Kaštela svetog Mihovila.58 Kom- pleks samostana tako predstavlja reorganizirane srednjovjekovne sklopove građevi- na, što dokazuje i pronalazak njihove romaničke faze. U Ulici Mira Višića, na katastarskoj čestici 5582/1, na glavnome jugoistočnom pro- čelju kuće (br. 22) u visini prvog kata nalazi se romanički prozor (monofora) (sl. 22). Preko puta crkve Sv. Krševana, na drugom katu kuće na katastarskoj čestici 5391 (br. 23), na jugozapadnom pročelju nalazi se romanički prozor (monofora) (sl. 23). Sjeverno od crkve Sv. Krševana, u Ulici sedamnaest buntovnika na katastarskoj čestici 5518, na drugom katu glavnoga, jugoistočnog pročelja postoji romanički pro- zor, monofora (br. 24), koji nema izvornu romaničku prozorsku klupčicu (sl. 24). Na istom pročelju, na prvom katu, još je jedan prozor lučnog završetka i gotički prozor na drugom katu, koji je gotovo sigurno prenesen s neke druge građevine.

graditeljstvu u Šibeniku

24. Romanički prozor na kući u Ulici sedamnaest buntovnika (foto: I. Glavaš) Romanesque window in Sedamnaest Buntovnika Street

25. Romanički prozor na kući u Ulici Martina Kolunića (foto: I. Glavaš) Romanesque window in Martin Kolunić Street

Iznad vrta franjevačkog samostana Sv. Lovre, na katastarskoj čestici 5358 u Uli- ci Martina Kolunića na bočnome, jugoistočnom pročelju kuće u visini drugog kata (br. 25) nalazi se romanički prozor (monofora) s recentnom prozorskom klupči- com (sl. 25). To je ujedno posljednji zabilježeni romanički detalj u neposrednoj blizini prostora koji zauzima Kaštel svetog Mihovila, na krajnjoj sjevernoj točki povijesne jezgre Šibenika.

Zaključna razmatranja Od vremena objave dvaju radova Cvite Fiskovića 50-ih godina prošlog stoljeća, pitanje romanike na stambenom graditeljstvu u Šibeniku nije zaokupilo veću pozor- nost istraživača. Fisković, koji donosi tek osnovni katalog romaničkih arhitektonskih detalja unutar povijesne jezgre Šibenika i zadaje vremenski okvir, tada s oprezom svojstvenim iskusnom istraživaču, zaključuje da je romanike po Šibeniku moralo biti više, kao i u drugim dalmatinskim gradovima. Analizom terenskog i – u pojedinim slučajevima – konzervatorsko-restauratorskoga istraživačkog rada, utvrđeno je da se arhitektonski ostatci romanike (romanički prozori i vrata) javljaju gotovo posvuda unutar nekadašnjih povijesnih bedema šibenske komune, od samostana Sv. Frane do Velikog trga s katedralom Sv. Jakova i Velikom ložom, pa sve do gradskih predjela Gorice i Doca. To znači da je srednjovjekovni Šibenik, već krajem pretkomunal- nog i početkom komunalnog vremena, zauzimao puni perimetar današnje povijesne jezgre, pri čemu svakako treba imati na umu da je u gradu u to vrijeme još uvijek bilo mnogo drvenih građevina. Osim toga, po svoj prilici, u to vrijeme već postoje glavni komunalni pravci u gradu, duž kojih se nalaze spomenuti glavni javni, sakral- ni, sudski i administrativni objekti šibenske komune, kao i većina važnih privatnih obiteljskih palača. Bez dodatnih i sveobuhvatnih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, još uvijek nije moguće nešto više kazati o prostornosti i tlocrtu većine romaničkih stambenih građevina u Šibeniku.

graditeljstvu u Šibeniku

BILJEŠKE

1 CVITO FISKOVIĆ, Romaničke kuće u Splitu i u Trogiru, Sta- 18 Šibenski diplomatarij (ur. Josip Barbarić, Josip Kolanović), Šibe- rohrvatska prosvjeta III, 2 (1952.), 130–131. Pionirska istraživa- nik, 1986., 168–170. nja romanike na istočnoj obali Jadrana, odmah nakon Fiskovića, 19 DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 66–67. provode Milan Prelog 1957. godine za Poreč i Ivo Petricioli 1962. 20 Usp. ANA PLOSNIĆ ŠKARIĆ (bilj. 8), 13–16; JACQUES godine za Zadar (IVO PETRICIOLI, Ostaci stambene arhitekture HEERS, Family clans in the middle ages. A Study of political and romaničkog stila u Zadru, Radovi Instituta Jugoslavenske akade- social structures in urban areas, Amsterdam, New York, Oxford, mije znanosti i umjetnosti u Zadru, 9 (1962.), 117–162). Za po- 1977., 174–206. Prvo ciljano sveobuhvatno istraživanje takvih trebe ovog rada koristili smo se suvremenim pretiskom Prelogo- pretkomunalnih građevina za Dalmaciju u Trogiru nedavno je ve knjige u izdanju Instituta za povijest umjetnosti, objavljenim poduzela Ana Plosnić Škarić s Instituta za povijest umjetnosti 2007. godine (MILAN PRELOG, Poreč, grad i spomenici, Zagreb, u Zagrebu. Usp. ANA PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Trogirski rezidenci- 2007.). Vrijedno je spomenuti rezultate konzervatorskih istraživa- jalni sklopovi s dvorištem i kulom tijekom srednjeg vijeka. Me- nja zadarskih plemićkih palača Nassis i Grisogono, koja su do- todologija istraživanja i principi transformacija, Prostor, 28/2 punila spoznaje o njihovoj romaničkoj fazi: ALENKA SABLJAK, (2020.), 233–245. PAVUŠA VEŽIĆ, Obnova kuće Nassis u Zadru, Godišnjak zaštite 21 DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 95–97. O povijesnom izgledu obal- spomenika kulture Hrvatske, 4-5 (1978/1979), 155–179; PAVUŠA nog poteza šibenskih bedema vidi kod: JAGODA MARKOVIĆ, VEŽIĆ, Obnova palače Grisogono u Zadru, Godišnjak zaštite spo- DANKO ZELIĆ, Dva nepoznata crteža šibenske obale iz prve menika kulture Hrvatske, 6-7 (1980/1981), 47–55. O romaničkoj polovice 17. stoljeća, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 27 arhitekturi na Rabu piše Miljenko Domijan. (MILJENKO DOMI- (2003.), 145–155. JAN, Rab – grad umjetnosti, Zagreb, 2001.) 22 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 136. 2 FRANO DUJMOVIĆ, CVITO FISKOVIĆ, Romaničke freske u Srimi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 11 (1959.), 27–28. 23 Usp. IVO PETRICIOLI (bilj. 1), 123. 3 BISERKA TADIĆ, DAVORIN STEPINAC, Šibenik – povijesna 24 Usp. MILAN PRELOG (bilj. 1), 224–226. jezgra. Analiza razvoja i prijedlozi konzervatorskih smjernica 25 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 138; IVO PETRICIOLI (bilj. 1), 160. (konzervatorski elaborat), Zagreb, 1990., 21–22. 26 Usp. CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 175 i sl. 51. 4 DANKO ZELIĆ, Postanak i urbani razvoj Šibenika u srednjem 27 O tipologiji bifora u Splitu i Trogiru vidi kod: CVITO FISKO- vijeku (doktorski rad), Zagreb, 1999., 193–194. VIĆ (bilj. 1), 138–139. 5 IVO ŠPRLJAN, Arhitektonski detalji u eksterijerima Šibenika, Ši- 28 Usp. IVO PETRICIOLI (bilj. 1), 153; MILAN PRELOG (bilj. 1), benik, 2023. 218. 6 Romanika na sakralnim građevinama u Šibeniku bit će predme- 29 FRANO DUJMOVIĆ, CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 27–28. tom drugog rada koji je u pripremi. 30 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 130. 7 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 129. 31 Treba napomenuti da je srednjovjekovni bedem Trogira utvrđen 8 Vidi o tome: ANA PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Blok Andreis u Trogiru. u gradskom predjelu Obrovu. Vidi o tome: VANJA KOVAČIĆ, Prilog poznavanju romaničke stambene arhitekture, Radovi In- Trogirske fortifikacije u 15. stoljeću Prilozi povijesti umjetnosti u stituta za povijest umjetnosti, 31 (2007.), 13–16. Dalmaciji, 37 (1998.), 109–134. Za Rab usp. MILJENKO DOMI- 9 Usp. MILJENKO DOMIJAN (bilj. 1), 57. JAN (bilj. 1), 56–58. 10 MILAN PRELOG (bilj. 1), 103. 32 O drvenim građevinama u povijesnoj jezgri Šibenika vidi kod: DANKO ZELIĆ, Gradski statut kao izvor za povijest urbanog 11 Usp. TOMISLAV GALOVIĆ, Šibenik u kartularu Libellus Polico- razvoja Šibenika, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 19 rion, u: Šibenik od prvog spomena : zbornik radova s međunarod- (1995.), 38–40. nog znanstvenog skupa 950 godina od prvog spomena Šibenika, 33 Analizu tlocrtnog rasporeda zadarskih romaničkih stambenih (ur. Iva Kurelac), Šibenik – Zagreb, 2018., 102. kuća vidi kod: IVO PETRICIOLI (bilj. 1), 117–162. Za romanič- 12 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 129. ko stambeno graditeljstvo u Trogiru na primjeru bloka Andreis 13 O napadu Venecije na Šibenik 1378. godine i katastrofalnim vidi kod: ANA PLOSNIĆ ŠKARIĆ (bilj. 8), 9–28. posljedicama vidi kod: FRANO DUJMOVIĆ, Postanak i razvoj 34 Usp. DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 193–194. Šibenika od 1066. do 1409. godine, u: Šibenik: spomen zbornik o 35 Usp. CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 139, sl. 2. 900. obljetnici, (ur. Slavo Grubišić), Šibenik, 1976., 113. 36 DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 194. Galbiani su podrijetlom iz Berga- 14 DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 35–38. Detaljno o prvom savezu Šibe- ma, a prvi njihovi pripadnici u Šibeniku su zabilježeni tek počet- nika s Venecijom vidi kod: FRANO DUJMOVIĆ (bilj. 13), 102. kom 18. stoljeća. Usp. FEDERICO ANTONIO GALVANI, Il re 15 DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 56–59. d´armi di Sebenico, vol. I., Venezia, 1883., 127. 16 O Velikom trgu vidi kod: DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 123–124. 37 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 136–137. 17 Trogirski spomenici I/1 (ur. Miho Barada), Zagreb, 1948., 117. 38 DUŠKO ŽIVANOVIĆ, Kuća s troja vrata u Žudioskoj ulici, Ana- O benediktincima i njihovim posjedima u Šibeniku vidi kod: li Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 60–61. umjetnosti u Dubrovniku, 21 (1983.), 29; DUŠKO ŽIVANOVIĆ,

graditeljstvu u Šibeniku

Vrata i monumentalni portali dubrovačkih kuća i palata, Anali godine kupuje kuću appresso li quattro pozzi (ispod Četiri bu- Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i um- nara). Usp. FEDERICO ANTONIO GALVANI (bilj. 36), 170; jetnosti u Dubrovniku 26 (1988.), 168. KRISTIJAN JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih 39 MARIO SALMI, La cosiddetta „Porta del morto”, Lares, 21/3-4 predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća, Šibenik, (1955), 1–8. 2016., 141. Vicko Pellegrini primljen je u šibensko plemićko Veliko vijeće 1696. godine kao prvi od Pellegrinija. Usp. FEDE- 40 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 131; FEDERICO ANTONIO GAL- RICO ANTONIO GALVANI (bilj. 36), 171. Nitko od prethod- VANI, Il re d´armi di Sebenico, vol. II., Venezia, 1884., 90. nih vlasnika kule Pellegrini (Protti i Semonići) ne spada u krug 41 DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 60–61. obitelji koje se spominju u dokumentu o prvoj predaji grada 42 Usp. FRANO DUJMOVIĆ, CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 27. Nje- Veneciji 1322. godine. govo mišljenje slijedi i Šprljan. Usp. IVO ŠPRLJAN (bilj. 5), 30. 51 MILAN IVANIŠEVIĆ, Porušena kula-zvonik šibenske stolne cr- 43 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 131. kve, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 15 (1963.), 84. 44 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 1), 130. Priklanjamo se mišljenju Fi- 52 Listine o odnošajih između južnog Slavenstva i Mletačke Republi- skovića jer je u srednjem vijeku javno stubište bilo znatno ispod ke (ur. Šime Ljubić), 1, Zagreb, 1868., 335; MILAN IVANIŠEVIĆ razine današnjeg. (bilj. 51), 86. 45 DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 175–176. 53 MILAN IVANIŠEVIĆ (bilj. 51), 99. 46 O šibenskoj Kneževoj palači i rekonstrukciji početkom mletačke 54 Usp. DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 194. vlasti u Šibeniku vidi: DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 145–149; KRA- 55 FRANO DUJMOVIĆ, CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 26; IVO ŠPR- SANKA MAJER JURIŠIĆ, Arhitektura vlasti i suda. Vijećnice, LJAN (bilj. 5), 246. lože i kneževe palače u Dalmaciji od 15. do 18. stoljeća, Zagreb, 56 Vidi staru fotografiju kasnovenecijanskog popločenja početka 2017., 132–138. današnje Ulice Jurja Dalmatinca kod: ĆIRIL IVEKOVIĆ, Dal- 47 DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 128. matiens Architektur und Plastik, Wien, 1910., 106. O radu Franje 48 O tome vidi kod: IVO GLAVAŠ, Magister a cisternis Jacobus Correr Macanovića na popločavanju šibenskih ulica krajem mletačke de Trano i Četiri bunara u Šibeniku, Ars Adriatica, 13 (2023.), 68. vladavine vidi kod: CVITO FISKOVIĆ, Ignacije Macanović i nje- 49 O tome vidi kod: IVO GLAVAŠ (bilj. 48), 67–70. gov krug, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 9 (1955.), 267. 50 Pellegrini su u Šibenik, po svoj prilici, došli iz Venecije, a prvi 57 Prvi portal (podrumski) vidio je Cvito Fisković 1952. godine, a pripadnik obitelji koji se spominje u Šibeniku na samom kra- drugi je u njegovo vrijeme bio ispod sloja žbuke. Usp. CVITO ju 15. stoljeća je Giovanni. Sudeći prema šibenskim arhivskim FISKOVIĆ (bilj. 1), 130. bilježničkim spisima, tek hvarski plemić Vicko Pellegrini 1679. 58 O tome vidi kod: DANKO ZELIĆ (bilj. 4), 169 i 185.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 77

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.