1. trgovcu, načelniku Perasta i upravitelju dragocjenostima u Gospi od Škrpjela.18 Za Salon Brajković u Perastu građanske zasluge i odanost, Andrija Brajković 1875. godine odlikovan je carskim s kraja 19. stoljeća (izvor: fotografska arhiva nasljednika ordenom Franje Josipa I. Između 1880. i do 1893. godine, dok je obavljao funkci- Andra Radulovića, Perast. ju prokuratora, Andrija Brajković od pape Leona XIII. nagrađen je titulom viteza Datum nastanka i primanja za obnovu svetišta Gospe od Škrpjela i odlikovan Redom svetog Grgura Velikog. fotografije: 2018.) Unatoč stečenom plemićkom statusu, vitez Andrija i njegovi potomci njegovali su Salon Brajković in Perast, late građanski lik i način života koji je počivao na suvremenim principima buržoazije. 19th century Članovi obitelji Brajković bili su u Perastu poznati po svojim intelektualnim do- stignućima. Većina njih stekla je obrazovanje u Grazu i Marseilleu, te su se ostvarili kao odvjetnici, sudci, kulturni djelatnici, gradonačelnici i profesori. Neki od njih dali su znatan doprinos znanstvenom istraživanju Boke kotorske, poput filologa To- mislava Brajkovića (1853. – 1932.), koji je napisao prvu studiju o lokalnom govoru: Peraški dijalekt, objavljenu u Programu kotorske gimnazije 1893. te, istovremeno, u Zagrebu. Obitelj je stekla međunarodnu slavu zahvaljujući Vladislavu Brajkoviću (1905. – 1989.), koji se smatra ocem pomorskog prava.19 Članovi obitelji Brajković bili su europski obrazovani, a upamćeni po patriotizmu u lokalnoj zajednici, zahva- ljujući zalaganju za očuvanje lokalne baštine i artikulaciji nacionalnih ideja. Zbog heterogenosti individualnih ukusa, obiteljskih vrijednosti i identiteta koji su utjecali na uređenje privatnih prostora, nije moguće precizno klasificirati vizualne tipove glazbenih salona. Oni su uređeni raznoliko, osobito u drugoj polovici 19. sto- ljeća, u skladu s načelima stilskog eklekticizma koji su ostvareni i u uređenju Salona Brajković.20 Umjesto na stilskim srodnostima, vizualna kultura glazbenih salona po- čivala je na konceptualnim analogijama i na tematskom izboru slika koji je reflekti- rao i artikulirao odnos prema glazbi i glazbenom iskustvu tijekom fin de siècle.
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
2. Zidno slikarstvo salona obitelji Brajković s figuralnim prikazima lire i grifona, autor Ivan Volarić (izvor: fotografska arhiva nasljednika Andra Radulovića, Perast. Datum nastanka i primanja fotografije: 2018. Fotografija je objavljena u: KATARINA JOVIĆ /bilj. 18/) Wall paintings in Salon Brajković with figural representations of a lyre and a griffin, author: Ivan Volarić
Vizualnost, glazba i emocija Vizualni simbol glazbe u Salonu Brajković prisutan je u programu zidne deko- racije, koja je jedini primjer salonskog zidnog oslika u cijelosti očuvanog na po- dručju Boke kotorske. Zidnu dekoraciju izradio je Ivan Volarić iz Krka krajem 19. stoljeća, tijekom boravka u Boki kotorskoj.21 Osim zidne dekoracije, Volarić je za Salon Brajković naslikao portrete Andrije Brajkovića i njegove supruge Ane Širović. Zahvaljujući autorskom potpisu, poznato je da su portreti nastali u Perastu 1899. godine. Dokumentacija o preciznoj kronologiji uređenja ovog salona još uvijek nije pronađena, ali se na temelju biografije umjetnika i podataka o nastanku obiteljskih portreta može opravdano pretpostaviti da je zidni oslik Salona Brajković nastao kra- jem 19. stoljeća. Program zidne dekoracije podijeljen je u nekoliko cjelina koje čine geometrijske sheme, slikana arhitektura, floralni ornamenti i dvije figuralne kompozicije na stro- pu (Sl. 2). Motivi ovih kompozicija su istovjetni i ponavljaju se. U njihovu središtu prikazana je lira na postolju od mramornog lišća, s maskeronom na dnu i školjkom na vrhu. Liru okružuju grifoni s grotesknim licima, raširenim krilima i kandžama položenim na postament. Od davnina predstavljajući mitske čuvare i simbole moći, grifoni su prikazani u funkciji zaštitnika simbola glazbe i cjelokupnog muzičkog iskustva, utjelovljenog u liri – ključnom antičkom glazbalu i pokazatelju antičkog preporoda (u glazbeno-teorijskim zapisima i ikonografiji), simbolu božanskog skla- da i pjesničkog nadahnuća.22 Ovim amblemom glazba je dobila svoj pečat u zid- nom slikarstvu Salona Brajković, određujući njegovu svrhu i namjenu. Budući da je to jedina figuralna komponenta programa zidne dekoracije, ona je ujedno i jezgra reprezentacije ovog prostora. Salon Brajković predstavlja usamljeni primjer zidnog oslika s reprezentativnim amblemom na području Boke kotorske, te je kao glazbeni salon upamćen u lokalnoj sredini. Pored amblema glazbe, u zidnom osliku salona prikazani su vitki kanelirani stubovi s uzdignutim postamentima u zoni postolja i impost-kapitelima pod tavanicom.23 Odabir ovih motiva upućivao je na tradiciju iluzionističkog oslikavanja privatnih prostora, ali i na arhitektonsku simboliku pro- izašlu iz institucije javnog građanskog koncerta – na običaj opremanja koncertnih
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
dvorana pročeljima nalik na antički hram.24 Takav dizajn odgovarao je scenskom razumijevanju glazbe karakterističnom za 19. stoljeće.25 Stilski mobilijar Salona Brajković je, prema svjedočenju obitelji, dopremljen u Perast iz Beča, Graca i Venecije u drugoj polovici 19. stoljeća. Obuhvaća fotelje s na- slonima za noge, sofu, tabure „na puf ” i „male” stolice, popularne u vrijeme vlada- vine Napoleona III.26 Dva konzolna stola ispod ogledala, stol na visokoj stopi, glavni stol za posluživanje, „geridon” i stol za kartanje, upućuju na salonsku društvenost.27 Istočnjačke vaze, izložene uz pozlaćene karniše i barokna venecijanska ogledala, upućuju na dom svjetskih putnika, u kojem odabrani materijali, motivi i forme svje- doče o visokom statusu obitelji. Stilskim namještajem dominira neorokoko, premda je prostor u cijelosti eklektičan, u skladu s ondašnjom modom. Na mobilijaru se ističu figuralni i mitološki motivi, kao što su puti, kornjače i maskeroni, kombinirani s floralnim elementima i vinjetama u pozlaćenim karnišama, ogledalima i okvirima za slike. Ponavljajući se u zidnom osliku, združeni s motivima glazbe, ovi prizori poticali su dojam poetske inspiracije i izobilja u salonskom dizajnu. Oprema Salona Brajković također svjedoči o glazbenim praksama. Dva su pred- meta izravno povezana s glazbom: klavir i portret Giuseppea Verdija (Sl. 3). Za- hvaljujući grbu i natpisu FRIEDR. EHRBAR k.k. Hof-Pianoforte Verfertiger in Wien, doznajemo da je klavir proizveo Friedrich Ehrbar (1827. – 1905.), koji je 1857. osno- vao tvrtku u Beču. Tijekom 19. stoljeća njegov su rad višestruko nagrađivali vladari Austro-Ugarske, Turske, Portugala, Grčke, Srbije i drugih. Koncertna dvorana u Pa- lais Ehrbar u kojoj su nastupali Johannes Brahms, Anton Bruckner i Gustav Mahler, izgrađena je 1876. godine u njegovu čast.28 Klavir iz Salona Brajković, proizveden u jednoj od najprestižnijih bečkih radionica, svjedočio je o potrebi da se kultura življenja odvija po mjeri suvremene austrijske inteligencije i da se glazbeno iskustvo oplemeni najkvalitetnijim instrumentima tog vremena. Tijekom 19. stoljeća klavir je stjecao rastući ugled u okviru privatnog glazbenog performansa, da bi ga studije o glazbenoj kulturi početkom 20. stoljeća predstavljale ekvivalentom salonskih glazbe- nih okupljanja.29 Na unutarnjem zidu salona, uz klavir, nalazi se portret Giuseppea Verdija (Sl. 4). Riječ je o grafičkoj reprodukciji fotografije koju je izveo Giacomo Brogi (1822. – 1881.),30 član Fotografskog društva Italije koji je stvarao u Palestini, Egiptu i Siriji. Portret je povećan i uokviren pozlaćenim okvirom s floralnim motivima. Inkorpora- cija Verdijeva lika u reprezentativni program salona obitelji Brajković upućivala je na potrebu da se istakne duboko uvažavanje glazbene kulture. Osim popularnih sklad- bi posebno kreiranih za salonske izvedbe, poznatih kao salonska glazba (musique de salon; Salonmusik) ili kućna glazba (Hausmusik),31 glazbeni repertoar također je uključivao remek-djela tog vremena kao način demonstracije profinjenog glazbenog ukusa. Verdijeve skladbe posebno su pogodovale salonskim izvođenjima jer su, po- red opernih, pružale mogućnosti za instrumentalne nastupe.32 Privatni prostori pogodovali su vokalnim, ali i instrumentalnim izvođenjima, za koja se tijekom 19. stoljeća vjerovalo da potiču kontemplativne procese i raspolože- nja. Obuzetost slušatelja vlastitim srcem kroz glazbu definirao je još Rousseau, po- vezujući je s mimezisom emocija.33 Za instrumentalnu glazbu vjerovalo se da može obuhvatiti ono neizrecivo, što je tijekom 19. stoljeća rezultiralo njezinom prevlašću nad vokalnim izvedbama. Dok se prethodno, zbog svoje nerječitosti, smatrala „defi- cijentnim modusom vokalne glazbe”, u metafizičkoj estetici romantike činila se, za- hvaljujući istoj kvaliteti, superiornom – kao „uzvišenost jezika onkraj jezika koji se domogao neizrecivoga”,34 te se „izdiže do nadjezičnoga, do slutnje beskonačnoga i apsolutnoga”.35 Vjerovanja da instrumentalna izvođenja kroz kontemplaciju vode do Apsoluta,36 našla su svoje utjelovljenje u apsolutnoj glazbi, koja se smatrala dovolj- no beskonačnom da bi imala povijest i isuviše transcendentalnom da bi se mogla
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
3. kontekstualizirati.37 Na ovakve ideje posebno je utjecala epoha romantike,38 čiji je Salon Brajković: klavir, portret nositelj bilo obrazovano građanstvo.39 Romantika je u recepciji glazbe omogućavala Giuseppea Verdija i jedan od pejzažnih prizora (izvor: topos „čuvstvene umjetnosti”, što traje i u doba Biedermeiera,40 nedvojbeno odgova- fotografska arhiva nasljednika rajući ideji o intimnom salonskom iskustvu. Andra Radulovića, Perast. Datum U salonima se tijekom 19. stoljeća glazba izvodila i instrumentalno i vokalno, ali nastanka i primanja fotografije: 2018.) je nova vrijednost instrumentalne glazbe umnogome utjecala na njezinu recepciju. Tendencija „da se instrumentalno shvati kao vokalno tako što se opremalo imagi- Salon Brajković: piano, portrait of Giuseppe Verdi, and a landscape narnim tekstom zamijenjena je suprotnim nagnućem da se vokalna glazba sluša in- scene strumentalno i da se tekst zanemari”, čime su se vokalna djela „instrumentalnim slu- šanjem” mogla reducirati na apsolutnu glazbu, izlažući se „estetičkoj situaciji za koju nisu bila određena i kojoj rijetko odolijevaju”.41 Kako je stoljeće odmicalo, glazba je 4. kao umjetnička forma postajala sve više samostalna i samoreflektirajuća,42 smatra- Portret Giuseppea Verdija u Salonu Brajković, autor na visoko duhovnim i kontemplativnim žanrom koji je pružao izrazite mogućnosti originala Giacomo Brogi (izvor: individualne recepcije. Uz glazbu, prostori privatnosti su se simbolično dovodili u fotografska arhiva nasljednika vezu s izolacijom i povlačenjem u unutarnji svijet.43 Ove su se ideje izvjesno, zahva- Andra Radulovića, Perast. Datum nastanka i primanja fotografije: ljujući intenzivnim boravcima Bokelja u europskim centrima, mogle prenijeti i u 2018.) lokalnu sredinu, te potaknuti intimne doživljaje salonskog muziciranja. Portrait of Giuseppe Verdi in Salon Glazbeni repertoar nije samo odražavao dobar ukus, već je isticao teme i vrijed- Brajković, author of the original: nosti koje je obitelj propagirala. Zbog ideje o retoričkom potencijalu glazbe koja se Giacomo Brogi artikulirala tijekom 19. stoljeća,44 vjerovalo se da glazba posjeduje jezičke kodove koje slušatelji mogu emocionalno i intelektualno percipirati. Stoga se glazbeni re- pertoar često birao kako bi prezentirao osobnu ideologiju. Glazba je postala moć- no sredstvo reprezentacije u salonima, osobito u kombinaciji s dizajnom interijera. Izvodila se s ciljem poticanja kolektivnog senzibiliteta i imaginacije zajednice,45 pro- cesa uvjetovanog emocijama.46 Prepoznata kao posebno učinkovit medij za buđenje emocija tijekom 19. stoljeća,47 glazba je mogla poslužiti kao snažno sredstvo obli- kovanja i održavanja nacionalnog duha ili nacionalnog ponosa,48 postajući alatom u postupku društvenog ujedinjenja. Glazbeni saloni su, stoga, često predstavljali plat- forme političkog djelovanja u projiciranju kolektivnih identiteta.49 Giuseppe Verdi bio je ideološki podoban predstavnik vrijednosti obitelji Brajko- vić, jer su njegove opere u drugoj polovici 19. stoljeća postale sinonim za „talijan- sko pitanje” i simboli talijanskog ujedinjenja.50 Članovi obitelji Brajković upamćeni
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
su u Perastu kao zagovornici širenja nacionalnog jedinstva. Tomislav Brajković bio je aktivni član Hrvatske narodne stranke, dvaput izabran za zastupnika Zemaljskog sabora Boke kotorske u naporima za ujedinjenje Dalmacije i Hrvatske.51 Nacionalna artikulacija u drugoj polovici 19. stoljeća u Boki kotorskoj bila je slojevita, potaknuta iskustvima ilirizma, utjecajima hrvatske i srpske nacionalne ideologije, i panslaviz- ma.52 Potreba za konsolidacijom kolektivnih identiteta kod Bokelja se tijekom druge polovice 19. stoljeća izražavala u formi otpora prema austrijskoj vlasti ili kompromisa koji je podrazumijevao ujedinjenje unutar austrougarskog državnog sustava. Verdije- ve su se opere tijekom tog procesa izvodile u bokeljskoj sredini.53 Simbolično su glo- rificirale klasičnu talijansku operu i zlatno doba Perasta u okrilju Serenissime.54 Osim prijepisa opernih arija, među kojima su se našli Il barbiere di Siviglia (Gioachino Ro- ssini, Cesare Sterbini) i Lucrezia Borgia (Gaetano Doniceti), u obiteljskom arhivu pro- nađena je transkripcija opere Nabucco, jednog od glavnih simbola Verdijeva otpora kojim se šifrirano propagiralo talijansko ujedinjenje.55 Transkripcije je priređivao To- mislav Brajković s nostalgičnim sentimentom prema talijanskoj kulturi i negdašnjem vremenu lokalnog blagostanja, o čemu svjedoči i interpretacija talijanskog jezika kao lokalnog nasljeđa u odlomku Peraškog dijalekta nazvanom Blago.56 Iz obiteljskog ar- hiva doznaje se da je Tomo Brajković prepisivao lirske i narodne pjesme pogodne za klavirska izvođenja, te tematski i kulturološki tumačio Počasnice Peraške.57 Svijest o didaktičkom potencijalu glazbe zasigurno je dijelio i mlađi brat Andrije Brajkovića, Eugen Brajković (1857. – 1929.), načelnik Perasta i osnivač peraškog Tamburaškog društva Zmajević, kojim je jedno vrijeme i predsjedavao.58 Portret Verdija u Salonu Brajković je izolirani primjer portreta umjetnika ili glazbenika koji je do sada pronađen u bokeljskim salonima iz 19. stoljeća. Drugi su prikazivali članove obitelji ili dvora, poput ruskih carskih portreta Katarine II. i Jelisavete Petrovne u Salonu Ivelić iz Risna,59 ili fotografija austrijskih, francuskih i crnogorskih plemića iz ostavštine Visković u Perastu.60 Portreti kraljevskih obitelji izražavali su odanost, divljenje ili poznanstvo. Isticanje Verdijeva lika imalo je druk- čiji smisao, koji se ogledao u obiteljskim težnjama, vrijednostima i ukusu. Njegova suština bila je u poticaju kolektivnog senzibiliteta koji je od promatrača/slušatelja podrazumijevao punu zaokupljenost duha i intelekta. Identiteti glazbenika iz Salona Brajković nisu poznati, ali se može pretpostaviti da su među njima bile i žene. Klavir su u salonima tijekom 19. stoljeća često svirale žene i dobro obrazovana djeca,61 a ženska izvođenja odražavala su kućnu njegu glaz- be o kojoj se krajem 19. stoljeća ozbiljno pisalo i promišljalo.62 Salonska je kultura u europskom krugu učinila da klavir postane simbol žene koja je tijekom 19. stoljeća često organizirala glazbene susrete. S obzirom na opremljenost Salona Brajković i mogućnosti građanskog obrazovanja, može se pretpostaviti da su pripadnice obitelji posjedovale makar osnovnu glazbenu edukaciju. Glazbena se kultura u to vrijeme poučavala u Gimnaziji grada Kotora, koji je imao dugu tradiciju glazbenih društa- va.63 U drugoj polovici 19. stoljeća Boka je pružala mogućnost ženskog ostvarenja u glazbenim profesijama, o čemu svjedoči djelo Jelisavete M. Popović, jedne od prvih lokalnih skladateljica.64 Konačno, prakse ženskog muziciranja u salonima otkrivene su u obližnjim mjestima, kao što je Salon obitelji Gregović iz Kastel Lastve.65 Spoj žene i glazbe povezuje se od drevne antike sa ženskom kreativnošću i umjet- ničkom snagom Muza. Muziciranje žena u privatnim prostorima bilo je prihvaćeno u kulturi buržoazije u skladu s idejom o ženskom principu, kao nježno, osjetilno i erotično.66 Zidni oslik Salona Brajković demonstrira istaknuti simbol „ženskog prin- cipa” motivom školjke na liri.67 U skladu s emblematikom tog vremena, sjedinje- na s floralnim ornamentom, školjka je simbolizirala zadovoljstvo, sreću, obnovu i prosperitet. Slični simboli prisutni su i u slikama na platnu koje upućuju na žensko prisustvo i na salon kao zonu osjetilnosti.
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
5. Na vanjskom zidu salona, uz prozorske otvore, izložena su dva idealizirana pri- Reprodukcija Venecijanske kaza djevojaka u interijeru, s tipskim fizionomijama i porculanskim tenom. Riječ dame, autor originala Eugene de Blaas (izvor: fotografska arhiva je o imaginarnim portretima koji su imali funkciju osjetilne artikulacije salonskog nasljednika Andra Radulovića, prostora, te je i identitet djevojaka, kao i datum nastanka ovih portreta, nepoznat. Perast. Datum nastanka i Prvi portret predstavlja reprodukciju Venecijanske dame koju je naslikao Eugene primanja fotografije: 2018.) (Eugenio) de Blaas (1843. – 1931.).68 Ona je odjevena u tamnu haljinu s bisernom Reproduction of Venetian Lady by ogrlicom, naušnicama i kosom upletenom u punđu (Sl. 5). Drugi portret, djelo ne- Eugene de Blaas poznatog autora i podrijetla, predstavlja djevojku obučenu u svijetlu haljinu s pozla- ćenim nitima i ružama na prsima, u ruci i kosi ukrašenoj biserima (Sl. 6). Crvene 6. kulise u pozadini stvaraju dojam da su djevojke odvojene od vanjskog svijeta. Ne Portret djevojke u Salonu Brajković, nepoznati autor susreću pogled s promatračem, ali su namijenjene gledanju, čime se otkriva njihova (izvor: fotografska arhiva „privatnost”. U kontrastu s djevojkom okićenom cvijećem, djevojka obučena u crnu nasljednika Andra Radulovića, građansku haljinu reflektira ondašnje standarde buržoazije, koja je isticala jedno- Perast. Datum nastanka i stavnost kao oznaku elegancije tijekom fin de siècle.69 Njezin lik prisutan je u salonu primanja fotografije: 2018.) kako bi podsjetio na žene građanskog društva koje su u ovim prostorima boravile, Portrait of a girl in Salon Brajković, a koje su poštovale onovremene postulate ukusa. Druga djevojka upućuje na arhe- anonymous artist tipsku, idealnu predodžbu žene. Ruže u ruci i kosi – bijela kao simbol nevinosti duše i crvena kao nositeljica strasti i požude – u slici su sjedinjene da bi označile životnu obnovu, preporod i ljubav.70 Zlatni vez upućivao je na rafiniranost i raskoš, a čipka na ideal nježne ženstvenosti. Djelomično pokrivajući otvoreni dekolte, tipi- čan za svečane haljine, čipka je poticala erotizaciju ženskog tijela i osjetilni doživljaj kod promatrača – voajera. Premda su salonski prostori često tijekom 19. stoljeća nazivani ženskom zonom,71 salonska dekoracija ponajprije je ugađala muškom oku u kulturi buržoazije. Muziciranje je u salonima zahtijevalo od izvođača i publike aktiviranje ne samo auditivnih već i vizualnih osjetila tijekom fin de siècle. Slike su poticale osjećanje doma i uživanje u senzualnosti kroz žensko prisustvo, ali i kontemplaciju. U Salonu
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
Brajković o tome svjedoče dvije pejzažne scene na unutarnjem zidu, postavljene kraj klavira i Verdijeva portreta (Sl. 7). Premda autorstvo i vrijeme nastanka nisu pozna- ti, pretpostavlja se da su nastale istovremeno s portretima Andrije Brajkovića i Ane Širović, jer dijele analogne okvire s istovjetnim tragovima starosti. Pejzažni prizori iz Salona Brajković su romantičarskog duha, uzvišenog i idilič- nog karaktera. Prva prikazuje nemirno more i obalu s ljudskim figurama koje se, bez jasnog smjera, kreću kroz stjenovit predio. Nepregledan pejzaž u zagasitim bojama s udaljenim ljudskim konturama – previše malim za divlju prirodu – izaziva osjećaj sublimnog. Visoki vrhovi u pozadini i stijena što uranja u more podsjećaju na obale Boke kotorske. Imaginarno područje tako se susreće sa stvarnim, koje prodire kroz prozore suprotnog zida. Točka susreta je u promatraču koji ih istovremeno opaža, boraveći u ovom prostoru. Druga pejzažna scena više je idilična nego sublimna. Skromna seoska kuća u zelenom krajoliku u prvom planu slike pobuđuje pastoralni senzibilitet. Na obali bistre vode primjećuje se ljudska figura, moguće ribar. Idilični krajolik u pozadini nestaje u izmaglici. Dva smeđa stabla u središtu slike jedini su motivi koji ometaju spokoj. Suho raslinje nadahnjuje razmišljanje o starenju i prola- znosti – kontemplativni karakter krajolika koji, u spoju s idiličnim, djeluje arkadij- ski.72 Premda ovaj krajolik ne sliči stvarnom domu obitelji Brajković, slika pobuđuje kontemplativni osjećaj doma svojom atmosferom i motivima. Ideja o Arkadiji je zahvaljujući utjecaju renesansnih humanista tradicionalno bila poznata bokeljskoj sredini. Još od 17. stoljeća, posredstvom dubrovačke Aka- demije ispraznijeh, arkadijske predodžbe s moralizatorskim i didaktičkim tonom počinju se manifestirati kroz umjetnost i poeziju.73 Zamisao arkadijskog idealnog mjesta izrastala je iz realnosti, te je mitska slika o Arkadiji poprimala karakteristike uljepšanog, stvarnog prostora. Pejzažne slike Salona Brajković, usklađene s prirod- nim krajolikom Boke kotorske, prenosile su odjek raspoloženja zbiljskog i fiktivnog arkadijskog svijeta. Kao prostor glazbe, salon je simulirao arkadijsku „pjesmu pasti- ra”. Izražavajući obiteljske vrijednosti, ideologiju i moral, Arkadija obitelji Brajković u sebe je uključivala i sve one koji su u salonskom prostoru boravili. Kod gostiju se poticalo estetsko iskustvo uvjetovano fuzijom slike, glazbe, prirode i emocija. Njihovo prisustvo bilo je aktivno – participatorsko u obiteljskoj društvenosti, a izo- lirano u poetičnoj privatnosti. Pejzažne slike bile su izložene u glazbenim salonima krajem 19. stoljeća kako bi obogatile glazbeno iskustvo. Od 18. stoljeća pastoralni i idilični prizori počeli su se odvajati od izvanrednih povijesnih i religioznih tema, te su postali dijelom svakod- nevnog svijeta. Zahvaljujući filozofskoj i književnoj misli, te kulturi kućnih vrtova tijekom Biedermeier ere,74 idila je postala integralni dio obiteljskih susreta u privat- nim prostorima. Stoga se u salonima krajem 19. stoljeća poetische Stimmung poticao pastoralnim motivima. Ideja o fuziji glazbe i slikarstva doživjela je vrhunac u 19. stoljeću, ovjekovječena u krilatici ut pictura musica. Simultana percepcija slike i glazbe poticala je sinestetič- ko iskustvo, precizno artikulirano u drugoj polovici 19. stoljeća. Uposlenje dodatnih osjetila definiralo je glazbu kao komponentu ukupnog estetskog iskustva, koje je po- drazumijevalo sinesteziju.75 Uređenje interijera odražavalo je skladan odnos između različitih umjetničkih formi kako bi potaknulo komunikaciju auditivnih i vizualnih medija, prostora i čovjeka. Stoga su se u privatnim prostorima pejzažne slike često postavljale uz klavir, da bi bile promatrane u trenutku glazbenog izvođenja. Krajolici su tijekom 19. stoljeća izravno bili povezani s glazbom, jer se vjerovalo da glazba evocira prirodni svijet.76 Unatoč prijašnjem uvjerenju da glazba ne može vjerno oponašati prirodu, od 18. stoljeća ona sve više biva prepoznata kao medij s najvećim potencijalom mimezisa prirodnih zvukova i osjećanja. U skladu s uvjere- njem da emocije potječu iz carstva prirode, glazbene skladbe počele su se promatrati
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
kao krajolici u kojima tonovi i boje postaju nositelji osjećanja. Doba romantizma uočilo je moć glazbe u izazivanju piktoralnih i sublimnih doživljaja. Tako je rođena ideja o glazbenom pejzažu, dok su pejzaži, bilo slikovni ili glazbeni, percipirani kao transcendentalni tragovi ideja više nego kao realni krajolici.77 Do kraja 19. stoljeća spoj slikarstva, prirode i glazbe smatran je načinom zaokruživanja kontemplativnog estetskog iskustva, svojstvenog privatnom ambijentu poetičnog doma.
7. Pejzažni prizori u Salonu Brajković, nepoznati autor (izvor: fotografska arhiva nasljednika Andra Radulovića, Perast. Datum nastanka i primanja fotografije: 2018.) Landscape scenes in Salon Brajković, anonymous artist
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
Zaključna razmatranja Različiti umjetnički mediji, auditivni i vizualni, egzistirali su u performansu glaz- benog salona tijekom 19. stoljeća. Pojedinačno, imali su potencijal djelovati kao in- strumenti kreativnog izražavanja, pokazatelji ideologije i obiteljskih vrijednosti. Sje- dinjeni, upućivali su na buržoaske standarde rafiniranog ukusa i sofisticirane kulture življenja. U najmanju ruku, ovo je jedinstvo stvaralo ugodnu atmosferu u poetskom domu i demonstraciju istančanog stila života tijekom fin de siècle. U svojem punom kapacitetu, poticalo je kompleksno estetsko iskustvo koje je obuhvaćalo sva osjetila. Likovne umjetnosti, glazba i priroda prožimale su se u reprezentativnim glazbe- nim salonima u formi kontemplativnog estetskog jedinstva, odražavajući konceptu- alna načela uređenja glazbenog salona tijekom fin de siècle. Tematskim izborom slika koji je isticao političke težnje ili odnos prema ženskom prisustvu, glazbeni salon operirao je kao platforma za šire društveno djelovanje, odražavajući pune kapacitete salonskog prostora u artikulaciji rodnih uloga, porodičnih vrijednosti i ideologija. U ambijentu uređenom za privatne boravke i javnu reprezentaciju, suptilnim jezikom glazbe i vizualnom korespondencijom reprezentirao se identitet obitelji i zajednice. Glazbeni saloni širom Europe iz razdoblja fin de siècle bili su uređeni tako da reflektiraju koncepte i fenomene iz glazbene kulture i da stimuliraju glazbene prakse i glazbeno iskustvo u privatnom prostoru. Pružajući rekonstrukciju estetičke, ali i socijalne realnosti, glazbeni saloni mogu se shvatiti kao svjedočanstva o recepcijskoj povijesti glazbe u prostorima privatnosti.78 Vizualni program Salona Brajković suge- rira mogućnosti estetskog doživljaja koji objedinjuje apstraktno iskustvo i retoričko razumijevanje glazbe, senzualnost, kontemplaciju potaknutu arkadijskim i sublimnim sentimentom, i sinesteziju u poetičnom domu. Salon Brajković primjer je glazbenog salona koji je tijekom fin de siècle formiran kao prostor žive društvene, kulturne i umjetničke interakcije. Zidno slikarstvo Salona Brajković uputilo je na glorifikaciju glazbene umjetnosti, čime se izrazila funkcija prostora. Slike na platnu bile su oda- brane s potencijalom da usmjere estetski i intelektualni doživljaj glazbe, na indivi- dualnom i kolektivnom nivou. Simboličko prisustvo Giuseppea Verdija, ostvareno portretom i izvedbama opere Nabucco u Salonu Brajković, kontekstualiziralo je ideo- lošku moć glazbe u lokalnom podneblju. Idealizirani djevojački portreti izražavali su potrebu za zadovoljstvom i ugodnosti kojima se l’homme sensible prepuštao u glaz- benom salonu. Pored poticanja osjetilnog iskustva, ovi su portreti artikulirali rodne uloge i reflektirali domene žena u glazbenom salonu tijekom 19. stoljeća. Konačno, pejzažni prizori poticali su mogućnosti uzvišenog i idiličnog glazbenog iskustva u intimnom interijeru. Umjetnička intonacija salona obitelji Brajković u Perastu stoga pruža vrijedne uvide u širi kontekst salonske kulture s kraja 19. stoljeća i njezinu kontekstualizaciju u Boki kotorskoj.
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
BILJEŠKE 1 Više u: NANCY W. COLLINS, The Problem of the Enlightenment Centuries II, Oxford, 2008. U 16. i 17. stoljeću: CLAUDE V. PA- Salon, European History of Post-Revolutionary Politics 1755-1850, LISCA, THOMAS J. MATHIESEN, Music and Ideas in the Sixte- London, 2006., 49–50, 90–101, 144–150; PETRA WILHELMY, enth and Seventeenth Centuries, Studies in the History of Music Der Berliner Salon im 19. Jahrhundert 1790-1914, Berlin/New Theory and Literature, Champaign, 2006., 1–203. York, 1989., 8–22; ERNST SIEBEL, Der großbürgerliche Salon: 10 MARSHA L. MORTON (bilj. 5), 4; JIM SAMSON, The Musi- 1850-1918. Geselligkeit und Wohnkultur, Berlin, 1999., 11–12; cal Work and Nineteenth-Century History, u: The Cambridge QUENELL PETER, Affairs of the Mind: The Salon in Europe and History of 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cambridge, America From the 18th to the 20th Century, Washington D. C, 2001., 3–28, 3–5, 19; MIRKO M. HALL, Musical Revolutions in 1980., 9–10; STEFAN MUTHESIUS, The Poetic Home – Desi- German Culture – Musicking Against the Grain 1800-1980, New gning the 19th-Century Domestic Interior, London, 2009., 17; York, 2014., 26–51. BENEDETTA CRAVERI, The Age of Conversation, New York, 11 O obiteljskim identitetima i obitelji kao instituciji: PETER BUR- 2005., 352. KE, History and Social Theory, New York, 1993., 65–66. 2 NANCY W. COLLINS (bilj. 1), 12, 184–236. 12 STEFAN MUTHESIUS (bilj. 1), 29. 3 O klasifikaciji salona tijekom 19. stoljeća: PETRA WILHELMY 13 JERROLD SIEGEL, Modernity and Burgeois Life, Society, Politics, (bilj. 1), 16–25; ERNST SIEBEL (bilj. 1), 11–12; DEBORAH and Culture in England, France, and Germany since 1750, Cam- HERTZ, Die jüdischen Salons im alten Berlin, Berlin/Wien, bridge, 2012., 390. 2002., 28–31; VERONICA BECI, Musikalische Salons. Blütezeit einer Frauenkultur, Düsseldorf, 2000., 7, 321. 14 Primjeri ovog fenomena, koji se krajem 19. stoljeća osobi- to razvio na sjeveru Europe u slikarstvu i filozofiji: BRIDGET 4 O glazbenim profesijama u 19. stoljeću: JOHN RINK, The Profe- ALSDORF, Hammershøi’s Either/Or, Critical Inquiry, 42/2 ssion of Music, u: The Cambridge History of 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cambridge, 2001., 55–86, 57. O statusu glaz- (2016.), 292–305); THEODOR W. ADORNO, Kierkegaard, Con- benika početkom 19. stoljeća, osobito takozvanih ”džentlmena” struction of the Aesthetic, Minneapolis, 1989., 25–51. u okviru privatnih izvođenja: CARL DAHLHAUS, Glazba 19. 15 STEFAN MUTHESIUS (bilj. 1), 17. stoljeća, Zagreb, 2007., 47, 53. O postupnom definiranju glaz- 16 O javnoj i privatnoj sferi tijekom 19. stoljeća: JÜRGEN HABER- bene kritike tijekom 18. stoljeća i njezine institucionalizacije MAS, The Structural Transformation of the Public Sphere – an tijekom 19. stoljeća: CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 242. O glaz- Inquiry into a Category of Bourgeois Society, Cambridge, 1991., benom kriticizmu tijekom 19. stoljeća: HENRY FOTHERGILL 43–51. CHORLEY, Music and Manners in France and Germany: A Seri- 17 НЕНАД МАКУЉЕВИЋ, Плурализам приватности. Културни es of Travelling Sketches of Art and Society, Cambridge/London, модели и приватни живот код Срба у деветнаестом веку, у: 1841./2009., 3–33; Pogledati sva tri toma za više podataka o Приватни живот код Срба у деветнаестом веку - Од краја glazbenim festivalima iz 19. stoljeća, školama, koncertima, nači- осамнаестог века до почетка Првог светског рата (ур. Ана nima izvođenja i slušanja. Столић, Ненад Макуљевић), Београд, 2006., 17–53, 29–30. 5 MARSHA L. MORTON, From the Other Side, u: The Arts Entwi- 18 Historijska dokumentacija o obitelji Andrije Brajkovića prona- ned: Music and Painting in the Nineteenth Century (ur. Marsha L. đena je u obiteljskom (privatnom) arhivu i Državnom arhivu Morton, Peter L. Schmunk), New York, 2011., 1–22. Crne Gore – Istorijski arhiv Kotor, što je objavljeno u: KATA- 6 O odnosu privatnosti i muzike: BERTA JONCUS, Private music RINA JOVIĆ, Zidno slikarstvo salona u palati Brajković-Marti- in public spheres: chamber cantata and song, u: The Cambridge nović, Istorijski zapisi, 3-4 (2017. – 2019.), 41–53. Informacije o History of Eighteenth-Century Music (ur. Simon P. Keefe), Cam- ovoj obitelji mogu se naći i u: MARIJA MIHALIČEK, Porodica bridge, 2009., 513–540, 531–535. O utjecajima Biedermeier kulture: Andrije viteza Brajkovića (katalog izložbe), Kotor, 2013., 7–8. NORMAN GERALDINE, Biedermeier Painting: 1815-1848. Reality 19 MARIJA RADULOVIĆ, Vladislav Brajković rodonačelnik po- Observed in Genre, Portrait and Landscape, London, 1987., 8–16. morskopravne misli, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 53 7 O različitim tipovima dokolice u Europi krajem 19. stoljeća: (2005.), 389–392. Više u: Život i djelo Vladislava Brajkovića, (ur. RUDY KOSHAR, Histories of Leisure, Oxford-New York, 2002., Radomir Pavićević), Zagreb/Kotor, 2003. 27–359. 20 Raznoliki načini opremanja glazbenih salona tijekom 19. stolje- 8 Očekivani stupanj obrazovanja kod publike bio je potaknut nor- ća primjećuju se kada se, na primjer, vizualni identitet Salona miranjem javnog koncerta. O javnim koncertima u građanskom Brajković usporedi s raskošno opremljenim glazbenim salonom društvu, društvenom i didaktičkom karakteru glazbenih izvedbi, u Palazzo Morpurgo u Trstu iz 19. stoljeća, ili modernim firen- te različitim tipovima koncertnih izvođenja: CARL DAHLHAUS tinskim salonom Jessie Hillebrand: MICHAEL UHDE: Jessie (bilj. 4), 47–48, 53–55; JOHN RINK (bilj. 4), 60–61. Na primje- Hillebrand and Musical Life in 1870s Florence, u: Musical Salon ru glazbene kulture Biedermeiera: CARL DAHLHAUS (bilj. 4), Culture in the Long Nineteenth Century (ur. Anja Bunzel, Na- 171–176. O ideološkoj kvaliteti glazbe, te očekivanom stupnju tasha Loges), Woodbridge, 2019., 211–224, 213. S druge strane, obrazovanja u kontekstu privatnih izvedbi: CARL DAHLHAUS sličnosti u dizajnu interijera mogu se pronaći u usporedbi s pro- (bilj. 4), 46, 251. storima iz okruženja koji nisu nužno imali glazbenu funkciju. 9 O tome tijekom 17. i 18. stoljeća: RICHARD TARUSKIN, The Tako je, na primjer, svjetloplavi zidni kolorit prisutan i u Kući Oxford History of Western Music - Music in the 17th and 18th Vlaha Bukovca u Cavtatu s kraja 19. stoljeća: HELENA PUHA-
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
RA, LUCIJA VUKOVIĆ, Vodič Kuća Bukovac, Cavtat, 2009., 5; 37 Više o konceptu apsolutne glazbe: ANDREW BOWIE (bilj. 36), ANTUN BAĆE, Kuća Bukovac u Cavtatu, Kvartal, 3-4 (2004.), 31, 34, 37–39; JOHN WILLIAMSON, Progress, Modernity and 42–44. the Concept of an Avant-Garde, u: The Cambridge History of 21 O zidnom slikarstvu Salona Brajković u: KATARINA JOVIĆ 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cambridge, 2001., 287– (bilj. 18), 41–53. 317; MAX PADDISON, Music as Ideal: the Aesthetic of Autho- nomy, u: The Cambridge History of 19th Century Music (ur. Jim 22 O simbolici grifona i lire: JACK TRESIDDER, The Complete Dic- Samson), Cambridge, 2001., 318–342. tionary of Symbols: in Myth, Art and Literature, London, 2004., 215–216, 297. 38 O korijenima ovih ideja u vremenu romantike: CARL DAHL- HAUS (bilj. 4), 38, 94; O romantičkoj metafizici instrumental- 23 KATARINA JOVIĆ (bilj. 18), 45. ne glazbe, te metafizičkoj estetici romantike i teoriji uzvišenoga: 24 CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 48. CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 85, 92–93. O romantici i instru- 25 CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 12. mentalnoj glazbi i u: JOHN IRVING, The invention of tradition, 26 O stilskim načelima iz ovog perioda, na primjer: ALEKSANDAR u: The Cambridge History of 19th Century Music (ur. Jim Sam- AJZINBERG, BILJANA SOVILJ, Stilovi od praistorije do secesije. son), Cambridge, 2001., 178–212, 178, 186. Više o romantizmu: Arhitektura, enterijer, nameštaj, Beograd, 2010., 407–408. JIM SAMSON (bilj. 10), 19–22. 27 O kartanju kao salonskoj društvenoj igri: ЖАК ДИГА, Културни 39 CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 30, 46. живот у Европи на прелазу из 19. у 20. век, Београд, 2007., 68. 40 CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 22. 28 Handbuch des Allerhöchsten Hofes und des Hofstaates Seiner K. 41 CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 11–12. und K. Apostolischen Majestät, Vienna, 1917., 508. 42 O ovome na primjeru različitih glazbenih struja u drugoj polo- 29 Perspektiva iz početka 20. stoljeća: WALDO SELDEN PRATT, vici 19. stoljeća: MAX PADDISON (bilj. 37), 321. Konkretno o The History of Music – A Handbook and Guide For Students, estetici autonomije u glazbi u drugoj polovici 19. stoljeća: MAX New York, 1907., 529–537. O instrumentalnoj glazbi i klaviru: PADDISON (bilj. 37), 337–341. JONATHAN DUNSEY, Chamber Music and Piano, u: The Cam- 43 O ”izolaciji” i povlačenju u unutranji svijet kroz glazbu tijekom bridge History of 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cam- druge polovice 19. stoljeća: MAX PADDISON (bilj. 37), 324– bridge, 2001., 500–521; SIMON McVEIGH, Concerto of the in- 326. Prema tumačenjima Kierkegaarda, u: SEREN KJERKEGOR, dividual, u: The Cambridge History of Eighteenth-Century Music Ili-Ili , Sarajevo, 1979., 54; PETR OSOLSOBE, Kierkegaard’s Ae- (ur. Simon P. Keefe), Cambridge, 2009., 583–613. sthetic of Music: A Concept of the Musical Erotic, u: Sborník 30 Katalog s ovim fotografijama: Catalogo delle fotografie pubblicate prací Filozofické fakulty brněnské univerzity., Řada hudebněvědná dalla ditta Giacomo Brogi, fotografo editore. Italia settentrionale: (H.) Č. 27-28 (ur. Vladimír Podhorský), Brno, 1993., 97–106. pitture, vedute, sculture, etc., Firenze, 1926. 44 O retoričkom potencijalu glazbe: MARK EVAN BONDS, Word- 31 Više o tome: MARIJANA KOKANOVIĆ-MARKOVIĆ, Recepci- less Rhetoric – Musical Form and the Metaphor of the Oration, ja srpske salonske muzike u XIX veku: iz ugla izvođača, publike Cambridge, 1991., 61–190; O vezi između jezika i glazbe u Fran- i muzičke kritike, Muzikologija – Časopis Muzikološkog instituta cuskoj i Njemačkoj: SUSAN YOUENS, Words and Music in SANU, 16 (2014.), Beograd, 47–65, 47–48; O različitim tipovima Germany and France, u: The Cambridge History of 19th Century glazbenih izvođenja u salonima, te više o razvoju i značenjima Music, (ur. Jim Samson), Cambridge, 2001., 460–499. O glaz- ”kućne” i ”salonske” glazbe: CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 47, 147, benim temama i simbolima: JONATHAN DUNSEY, Thematic 150, 188. and motivic analysis, u: The Cambridge History of Western Music 32 DAVID KIMBELL, Instrumental music in Verdi’s Operas, u: The Theory (ur. Thomas Christensen), Cambridge, 2002., 907–926. O Cambridge Companion to Verdi (ur. Scott L. Balthazar), Cam- ideološkom u glazbi: THOMAS A. DOWNING (bilj. 33), 57–82. bridge, 2004., 154–169; ROBERTA MONTEMORRA-MARVIN, 45 Koncept koji je predstavio Benedict Anderson u Imagined Verdi’s Non-Operatic Works, u: The Cambridge Companion to Communities (1983) objašnjen je tumačenjem Verdijevih opera Verdi (ur. Scott L. Balthazar), Cambridge, 2004., 170–181. U u: DAVID B. GREENE, MELISSA A. BUTLER, The Imagining ovom periodu velika komorna glazba se seli u javni koncert, dok of Community in Works of Beethoven, Verdi, and Shostakovich se u privatnoj praksi zapaža, između ostalog, učestalo izvođenje – Musical Means of Envisioning Community, New York, 2010., opera. O tome: CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 150. 2–7; 16–17; 58–124. O simboličnom potencijalu Verdijeve glaz- 33 JEAN-JACQUES ROUSSEAU, Dictionnarie de Musique, Paris, be: FRITS NOSKE, The Signifier and the Signified – Studies in the 1768., iz: THOMAS A. DOWNING, Music And the Origins of Operas of Mozart and Verdi, The Hague, 1977., 133–308. Language – Theories from the French Enlightenment, Cambridge, 46 PETER BURKE, JAN E. STETS, Identity Theory, New York, 1995., 140. 2009., 130–174. 34 CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 93. 47 Više o razvoju i značenju osjećajnosti u recepciji glazbe: CARL 35 CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 36. DAHLHAUS (bilj. 4), 91. O emocijama u kontekstu romanti- 36 O Hegelovoj fenomenologiji glazbe: GEORG V. F. HEGEL, čarske estetike i njemačke idealističke filozofije i u: ANDREW Estetika III, Beograd, 1970., 8–21; 292–333; ANDREW BOWIE, BOWIE (bilj. 36), 37. O estetici osjećanja i u: MAX PADDISON Music and The Rise of Aesthetic, u: The Cambridge History of (bilj. 37), 330. the 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cambridge, 2001., 48 Više o ovome, uz primjere: THOMAS A. DOWNING (bilj. 33), 29–54, 43–45. 131–137; JIM SAMSON (bilj. 10), 568–600; CARL DAHLHAUS
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
(bilj. 4), 41–45. S obzirom na to da su se nacionalne ideje kroz 60 MARIJA MIHALIČEK, Ostavština porodice Visković u Perastu, glazbu ponajprije prenosile putem ”nacionalne opere” tijekom 19. Kotor, 2016., 124–132. stoljeća, o tome više u: CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 222. O operi, 61 JULIAN RUSHTON, Music and the Poetic, u: The Cambridge nacionalnim programima i izvođenju opere u salonima tijekom History of 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cambridge, 19. stoljeća: ROBERT PARKER, The opera industry, u: The Cam- 2001., 150–178, 155; O razvoju ideje o vezi između žene i klavira bridge History of 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cambridge, u literaturi i filozofiji od druge polovice 18. stoljeća: DAVID SC- 2001., 87–117, 89–90, 113–114. O socijalnoj unifikaciji kroz glaz- HROEDER, Listening, thinking and writing, u: The Cambridge bu: ŽAK DIGA (bilj. 27), 138–144; DAVID BRODBECK, Defining History of Eighteenth-Century Music (ur. Simon P. Keefe), Cam- Deutschtum – Political Ideology, German Identity, and Music-Criti- bridge, 2009., 183–200, 198–199. cal Discourse in Liberal Vienna, Oxford, 2014., 144–248; GREGOR 62 Primjer u: MARIJANA KOKANOVIĆ-MARKOVIĆ, Društvena KOKORZ, Border, Trans-border, and Unification – Music and Its uloga salonske muzike u životu i sistemu vrednosti srpskog gra- Divergent Roles in the 19th-century Habsburg Territories, u: Cro- đanstva u 19. veku, Beograd, 2014., 101. ssing Central Europe: Continuities and Transformations, 1900 and 2000 (ur. Helga Mitterbauer, Carrie Smith-Prei), Toronto, 2017., 63 O tome u: MILOŠ MILOŠEVIĆ, Muzičke teme i portreti, Ti- 51–79. Više nacionalnim idejama u glazbi: JIM SAMSON, Music tograd, 1982., 67–81. O prvoj ”građanskoj muzici” u Kotoru i and Society, u: The Late Romantic Era, From the mid-19th century u: BOGOBOJ CICOVIĆ, Istorijat kotorskih pleh muzika – po- to World War I (ur. Jim Samson), London, 1991., 1–49. vodom 170 godina od formiranja prve muzike u Kotoru 1842. godine, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 59-60 (2013. – 49 Dodatni primjeri političkog djelovanja i društvenih praksi glaz- 2017.), 507–513. benih salona: MARY ANN SMART, Parlor Games: Italian Mu- sic and Italian Politics in the Parisian Salon, 19th-Century Music, 64 IVANA ANTOVIĆ, Jedinstveni notni rukopis iz 1872. godine 34/1 (2010.), 39–60, 40. Jelisavete M. Popović, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 52 (2004.), 459–469. 50 JIM SAMSON, Nations and Nationalism, u: The Cambridge Hi- story of 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cambridge, 2001., 65 MARIJANA KOKANOVIĆ-MARKOVIĆ, DUŠAN MEDIN, 582–583; ROBERT PARKER (bilj. 48), 112–113. O recepciji Neispisana ženska istorija porodice Gregović iz Kastel Lastve u glazbe koju je skladao Giuseppe Verdi u literaturi s početka 20. kontekstu građanske kulture, u: Žensko nematerijalno kulturno stoljeća: JOHN-BRENON ALGERNON, Giuseppe Verdi, The nasljeđe Crne Gore: Nove mape, rodne perspektive (ur. Nataša Musical Quarterly, 2/1 (1916.), 130–162, 131–132. Nelević), Podgorica, 2020., 23–43, 27. 51 MARIJA MIHALIČEK (bilj. 18), 6. 66 O simboličkim relacijama između žene i glazbe: KIMBERLY MARSHALL, An Introduction, u: Rediscovering the Muses: 52 O nacionalnim artikulacijama kroz slikarstvo, glazbu i književ- Women’s Musical Traditions (ur. Kimberly Marshall), Boston, nost, na primjerima hrvatskog i srpskog stvaralaštva tijekom 19. 1993., 19. O odnosu žene i glazbe u baroku: САША БРАЈОВИЋ, stoljeća: ГОРАН МАКСИМОВИЋ, Матавуљева српска Бока, Разговори, концерти, жене и слике: Приказивање музике у у: Симо Матавуљ, Вук Стефановић-Караџић, Бока Которска рано барокно доба, Mузика и медији у визуелној уметности и Црна Гора, (ур. Никола Маловић), Херцег Нови - Београд, & jезик музике – mузика и језик (III), (ур. Сања Пајић, 2016., 13–14; MIROSLAV GAŠPAROVIĆ, Slikarstvo u doba hi- Валерија Каначки), Крагујевац, 2016., 17–25, 21; U kulturi 19. storicizma u Hrvatskoj, u: Historicizam u Hrvatskoj I (ur. Vla- stoljeća: KARIN PENDLE, Women and Music, A History, Bloo- dimir Maleković), Zagreb, 2000., 312–327; JIM SAMSON (bilj. mington, 2001., 147–193. U germanskim salonima: JENNIFER 50), 595–596. LAUREN PSUJEK, The Intersection of Gender, Religion, and Cul- 53 ДАРКО АНТОВИЋ, Цртице из историје сценских и позо- ture in Nineteenth-Century Germanic Salons, Ohio, 2010., 8. O ришних догађаја у Котору од антике до данас, у: Бока: збор- strasti i glazbi: THOMAS A. DOWNING (bilj. 33), 143–172. ник радова из науке, културе и умјерности 24 (ур. Веселин 67 Školjka kao simbol regeneracije, začeća i ženskog principa: JACK Песторић), Херцег Нови, 2004., 313-320. TRESIDDER (bilj. 22), 436–437. 54 Boka Kotorska kao terra ferma Mletačke republike: SAŠA BRA- 68 Original pronađen u Sotheby galeriji u New Yorku: https://www. JOVIĆ, Boka, dеo Serenissime, Godišnjak Pomorskog muzeja u art.salon/artwork/eugen-von-blaas_venetian-lady_AID569012, Kotoru, 52 (2004.), 327–340. datum pristupa 28. 9. 2023. Više o umjetniku u: SAŠA BRAJ- 55 O operi Nabucco (1842): CARL DAHLHAUS, Glazba 19. stolje- OVIĆ, Portreti knjaza Danila I Petrovića Njegoša, Podgorica, ća, Zagreb, 2007., 222. 2019., 184–187; ANGELO DE GUBERNATIS, Dizionario de- 56 TOMO BRAJKOVIĆ, Peraški dijalekat, Zagreb, 1893., 15. gli Artisti Italiani Viventi: pittori, scultori, e Architetti, Firenze, 57 Više o praksama prilagođavanja narodne glazbe klavirskim izvo- 1889., 61. đenjima: DEREK CAREW, The Consumption of Music, u: The 69 CHRISTOPHER. J. BERRY, The Idea of Luxury, a Conceptual Cambridge History of 19th Century Music (ur. Jim Samson), Cam- and Historical Investigation, Cambridge, 1994., 48–49. bridge, 2001., 237–258, 242–247. 70 O simbolici cvijeća i ruža: JACK TRESIDDER (bilj. 22) 190, 417. 58 MARIJA MIHALIČEK (bilj. 18), 9–10. 71 O kompleksnom položaju žene u salonu: ASTRID PETERLE, 59 O obitelji Ivelić iz Risna: ДУШАН Ј. МАРТИНОВИЋ, Пет Emergence, Love, Depression: The Salonières of the 19th Centu- генерала Ивелића из Рисна у Руској Армији, у: Бока: ry, u: The Place to Be: Salons - Places of Emancipation, (ur. Werner зборник радова из науке, културе и умјерности 24 (ур. Hanak-Lettner, Astrid Peterle, Danielle Spera), Vienna, 2018., Веселин Песторић), Херцег Нови, 2004., 329–357. 70–96, 73; WERNER HANAK, Cherchez la femme. On Present
tijekom fin de siècle. Slučaj salona obitelji...
and Absent Women in Viennese Salons and Coffeehouses, u: The (2010.), 31–43; NADA GRUJIĆ, Ladanjska arhitektura dubrovač- Place to Be: Salons - Places of Emancipation, (ur. Werner Hanak- kog područja, Zagreb, 1991., 148–150. Lettner, Astrid Peterle, Danielle Spera), Vienna, 2018., 50–69, 51; 74 Više o tome u: NORMAN GERALDINE (bilj. 6), 8–16. ERNST SIEBEL (bilj. 1), 61; ULRIKE WECKEL, A Lost Paradi- 75 O konceptu sinestezije: MARSHA L. MORTON (bilj. 5), 1–13; se of a Female Culture? Some Critical Questions Regarding the THEODOR W. ADORNO, SUSAN GILLESPIE, On Some Relati- Scholarship on Late Eighteenth- and Early Nineteenth-century German Salons, German History, 18/3 (2000), 310–336. onships between Music and Painting, The Musical Quarterly, 79/1 (1995.), 66–79; CHRISTOPHER BUTLER, Pleasure and the Arts 72 Više u: LUBA FREEDMAN, The Pastoral Theme in The Visual – Enjoying Literature, Painting and Music, Oxford, 2005., 151. Arts of the Visual Arts of The Renaissance, Baroque and Rococo, Jerusalem, 1983., 36–48. 76 Više o tome, sa primjerima: HENRY FOTHERGILL CHORLEY (bilj. 4), 187–189. 73 MIROSLAV PANTIĆ, Dubrovačka književnost, Beograd, 1960., 43–44. Jedan primjer dubrovačkog ljetnikovca s arkadijskim i 77 O tome u: THOMAS GREY, Fingal’s Cave and Ossian’s Dream: pastoralnim senzibilitetom u umjetničkom rješenju: VLADIMIR Music, Image and Phantasmagoric Audition, u: The Arts Entwi- MARKOVIĆ, Mit i povijest na zidnim slikama u Sorkočeviće- ned: Music and Painting in the Nineteenth Century (ur. Marsha L. vu ljetnikovcu u Rijeci Dubrovačkoj, Prilozi povijesti umjetnosti Morton, Peter L. Schmunk), New York, 2011., 67–76; MARSHA Dalmaciji 21 (1980.), 490–514; VERONIKA ŠULIĆ, Tri faze zid- L. MORTON (bilj. 5), 2, 12. nih slika ljetnikovca Sorkočević u Rijeci Dubrovačkoj, Portal 1 78 CARL DAHLHAUS (bilj. 4), 8, 13.