Skip to content
Revista de História da Arte Adriática Search

Mletačka vojna arhitektura na kopnu i na Jadranu između 16. i 17. stoljeća

DOI 10.15291/ars.529

Download PDF

Vol. 5 (2015)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month

L´architettura militare di Venezia in terraferma e in Adriatico fra XVI e XVII secolo, Firenze, ur. Francesco Paolo Fiore, Olschki, 462 str., ISBN 978-88-222-6371-1

U prosincu 2014. godine u izdanju ugledne firentinske program znanstvenoga skupa. U prvoj sekciji Obrambena izdavačke kuće Leo S. Olschi objavljen je zbornik radova arhitektutra: modeli i granice, sudionici skupa osvjetljavaju međunarodnog znanstvenog skupa Mletačka vojna arhi- odnos između utvrda i vojnih snaga, strategije i razmjene tektura na kopnu i na Jadranu između XVI i XVII stoljeća iskustava koje primjenjuju vojni zapovjednici, arhitekti i in- održanog u Palmanovi od 8. do 10. studenog 2013. godi- ženjeri zaposleni u službi različitih država. Ostvarenja vojne ne. Knjiga se bavi strategijom obrane razvučenih granica arhitekture stavljaju u kontekst povijesnih zbivanja ondaš- Mletačke Republike i razmjenom iskustava i modela grad- nje Europe čija moćna carstva prijete granicama Republike. nje između profesionalnih vojnika, inženjera i arhitekata Iduće dvije sekcije, Mletačka obrana na kopnu i Mletačka uključenih u nastanak najznačajnijih ostvarenja mletačkog obrana na Jadranu, posvećene su ispitivanju pojedinačnih vojnog graditeljstva na teritoriju Italije, Hrvatske i Crne primjera vojne arhitekture zasnovanom na dubokoj upuće- Gore. Većina radova objavljena je na talijanskom, a tri na nosti autora radova u lokalitete koje istražuju, izvore i li- engleskom jeziku. Kraći sažetci zasigurno bi olakšali čita- teraturu. Brojna i važna inovativna rješenja iskušavana na telju snalaženje pri prvom susretu s knjigom, no na žalost utvrdama šesnaestoga stoljeća, počevši od prvih primjera ovdje su posve izostavljeni. Ograničena zastupljenost sli- bastionskih utvrđenja nastalih pod vodstvom Francesca kovnog materijala nametnuta brojnošću radova uključe- Marie della Rovere, primjenjuju se i tijekom sedamnaesto- nih u zbornik, kompenzirana je pomnim izborom koji ga stoljeća. Novi, složeniji sustav obrane obuhvaća sve širi najbolje dočarava pojedina graditeljska ostvarenja. Radovi prostor pred utvrdama i uključuje razgranatu mrežu pod- su popraćeni prvenstveno crno-bijelim reprodukcijama zemnih prolaza u koje se postavljaju mine kao učinkovito izvornih nacrta za gradnju i planovima utvrda, nešto ma- sredstvo obrane i zaustavljanja neprijateljskog približavanja nje zračnim snimkama i fotografijama pojedinih detalja glavnoj utvrdi. Posebna pažnja dana je Palmanovi čiji radi- utvrda, crtežima što ilustriraju primjenjivane tehnike grad- jalni plan predstavlja ostvarenje duge potrage za savršenim nje i kartama na kojim je prikazan raspored utvrda u odre- oblikom renesansnog grada. Knjigu zaključuju izlaganja đenim regijama. Uz reprodukcije u pojedinim radovima, održana na okruglom stolu posvećenom kandidaturi Pal- Palmanovi je osiguran i zaseban niz od šesnaest tabla, od manove za upis na UNESCO-vu listu svjetske baštine u kojih su osam u boji. okviru međunarodnog projekta Mletačka obrambena arhi- Već naslov knjige čini njezin sadržaj vrlo privlačnim tektura od petnaestog do sedamnaestog stoljeća. i za naše čitatelje. Ovaj prikaz pisan je s namjerom da ga učinim dostupnijim, da potakne dalji interes za pojedine teme, ali i da zadovolji zasigurno prisutnu znatiželju u po- Obrambena arhitektura: modeli i granice trazi za odgovorom na pitanje o mjestu naše baštine u bo- gatom nasljeđu vojne arhitekture Serenissime. Mletački se imperij do 1500. godine proširio od Cipra U uvodnom poglavlju urednik zbornika Francesco Pao- na istoku do granice s milanskim teritorijem na rijeci Adda lo Fiore, redovni profesor Povijesti arhitekture na rimskom na zapadu. Po riječima Sforze Pallavicina bijaše on dug i sveučilištu La Sapienza, predstavlja sadržaj knjige koji slijedi uzak (…) ništa drugo doli granice i zato će ga lakše presjeći

Ana Bašić Alerić: Mletačka vojna arhitektura na kopnu i Jadranu... Ars Adriatica 5/2015. (239-243)

i podijeliti tko god zaželi napasti nego kad bi bio bilo ko- Castella Sforzesca. Izuzetak je još činila i Cremona dok je jeg drugog oblika. Prvi rad u dijelu zbornika koji ispituje ostalim utvrdama bila namijenjena tek povremena obnova modele i granice obrambene arhitekture, Braneći grani- i održavanje. U okviru teme Mletačka republika i Savojska ce Venecije: utvrđivanje i obrambena strategija u Furlaniji država u XVII. i XVIII. stoljeću autorica Paola Bianchi bavi prije Palmanove, autora Simona Peppera, fokusira se na se prvenstveno istraživanjem vojne povijesti, a ne povijesti stratešku i taktičku ulogu utvrda u Furlaniji prije izgradnje arhitekture, uspoređujući dvije države, Mletačku Republi- Palmanove. Osjetljiv granični položaj i složena unutraš- ku i Savojsku državu, politički i društveno duboko različite, nja jurisdikcija komplicirale su donošenje vojnih odluka o ali bliske po načinu organizacije obrane. U fazi nastanka smještaju utvrda i osiguravanju riječnih barijera u Furlaniji projekata gradnje utvrda i njihove realizacije stvarale su se pa se u njoj, duže nego drugdje, zadržao srednjovjekovni mreže kulturnih i internacionalnih kontakata, a širenju po- sustav obrane što je počivao na privatnim kaštelima. Po- znavanja primjene artiljerijskog naoružanja doprinosili su krajinu tijekom 16. stoljeća brane utvrde koje pokazuju sve plaćeni vojnici služeći tijekom karijere različitim državama. rane prijelazne razvojne faze vojnog graditeljstva. U sljede- Angažman istih kondotijera u vojsci i tehničara uposlenih ćem radu „Efekt Palmanova” i utvrđeni europski gradovi u na izgradnji utvrda, predstavlja jedan od konkretnih pri- sedamnaestom stoljeću autorica Martha Pollak prati način mjera veza ostvarenih između Venecije i Torina. na koji je Palmanova svojom vizualnom koherentnošću i disciplinom inspirirala vojnu arhitekturu europskih grado- va, bilo da su poput nje primjenjivali radijalni plan ili or- Mletačka obrana na kopnu togonalnu mrežu ulica poput Vallette na Malti. Palmanova i Valletta predstavljaju prototip grada nastao proučavanjem Političke napetosti, vojni sukobi u prvim desetljećima starorimske vojne i kolonijalne prakse, razrađen renesan- 16. stoljeća i tehnički napredak artiljerijskog naoružanja, snom teorijom idealnog grada i u brojnim humanističkim potakli su vrlo živu graditeljsku djelatnost i nov pristup vojnim traktatima. Na nizu primjera počevši od Karlovca, vojnoj arhitekturi u središnjoj Italiji. Napredna rješenja u preko gradova u Francuskoj, Danskoj i Njemačkoj sve do primjeni bastiona i korištenje zemlje kao osnovnog gra- Amsterdama i Den Haaga (do izgradnje zidina poznatog đevnog materijala, zbog brzine u izvedbi, ekonomičnosti i tek kao najljepše selo u Europi) prikazuje kompromisne, učinkovitosti takve obrane, stižu nešto kasnije na mletački neostvarene ili tek dijelom ostvarene urbanističke planove teritorij i to zahvaljujući dvojici vojnih stručnjaka. Njihovu među kojima Palmanova stoji gotovo osamljena kao ide- kratku ali iznimno značajnu suradnju prati Guglielmo Villa alni vojni grad 16. stoljeća. Biblioteca Marciana u Veneciji u uvodnom radu drugog dijela knjige Počeci gradnje basti- čuva jedan neobjavljeni i do sada nepoznati vojni traktat onskih utvrda na mletačkom kopnu: doprinos Francesa Ma- kojim se bavi Enrico Lusso u radu Razmišljanja o jednom rie della Rovere i Pier Francesca da Viterba. Vojni inženjer vojnom traktatu iz mletačke sredine i njegovu nepoznatu i zapovjednik Pier Francesco da Viterbo u službu Mletačke autoru aktivnom u Monferratu na prijelazu XVI. i XVII. Republike stupa 1525. godine na poziv urbinskog vojvode stoljeća. Datira ga u godinu 1596. ili tek nešto kasnije i Francesca Marie della Rovere, čovjeka kome je bila povje- pripisuje vjerojatno Germanicu Savorgnanu, nećaku puno rena organizacija obrane Republike. Njih dvojica u Veroni poznatijeg graditelja Palmanove Giulia Savorgnana u čijoj 1525. godine primjenjuju inovativnu koncepciju bastio- se pratnji formirao na gradilištima koja je ovaj vodio na na za Castel San Felice, a zatim 1527. godine na bastionu Cipru, Kreti i brojnim mjestima u Dalmaciji. U zaključku Maddalene, koji se tradicionalno smatra prvim pentago- autor bespoštedno ističe potpunu promašenost teorijske nalnim bastionom na mletačkom teritoriju. Gradnja prvih podloge graditeljske djelatnosti članova obitelji Savorgnan bastiona bila je izrazito eksperimentalnog karaktera, njiho- koja je našla plodno tlo u želji ondašnjih moćnika za poka- ve dimenzije i struktura variraju od projekta do projekta, zivanjem vlastite veličine. Jedini njihov uspjeli projekt bila a modeli iskušavani za vrijeme bliske suradnje urbinskog je Palmanova i to stoga što je, iako ima oblik utvrde, zami- vojvode i njegova inženjera od povjerenja Piera Frances- šljena prvenstveno kao naselje, dakle odmjerena uz ostalo ca da Viterba na području Terraferme ostali su polazište i i prema broju svojih budućih stanovnika. Marino Viganò oslonac vojne arhitekture tijekom sljedećih godina. Razvija u radu Druga obala rijeke Adda: utvrde na području Mi- ih Francnesco Maria della Rovere sa svojim inženjerima lanesado španjolskih Habsburgovaca (1535.-1706.) analizira i tehničarima, prije svega Micheleom Sanmichelijem ko- strategiju izgradnje utvrda u dijelu Lombardije pod špa- jem je posvećen idući rad u zborniku naslovljen Michele njolskom vlašću koja je bila u službi širih i puno ambicio- Sanmicheli, takozvana Sanmichelijeva škola i obrana Re- znijih potreba zaštite krunskih posjeda po Europi ali i izvan publike. Autorica Giuliana Mazzi podacima iz Državnog europskog kontinenta. Vlast iz Toleda i Madrida, osigurav- arhiva u Veneciji dopunjava bogatu literaturu o glavnom ši granice pokrajine, usmjerila je najveći dio financija na mletačkom inženjeru i njegovim suradnicima te preispituje utvrđivanje Milana izgradnjom šest bastiona uokolo starog opravdanost termina sanmichelijeva škola koji je formuli-

rala, po mnogočemu još uvijek temeljna, Langenskiöldova Peschiere: Isabello i utvrde na kopnu u šesnaestom stoljeću monografija iz 1938. godine. Rad prati njegovu karijeru od prati angažman Pietra Isobella i njegovih sinova Marcan- vremena kad u službi rimskoga pape pregledava utvrde na tonia i Leonarda na gradilištima u Bergamu, Orzinioviu i krajnjem sjeveru države gdje uz Piera Francesca da Viter- Peschieri od 30-ih do 50-ih godina 16. stoljeća. U vrijeme ba stječe iskustva u gradnji utvrda alla moderna. Vrativši kad se Venecija priklanja obrambenom načinu ratovanja, se na područje Republike, s kompetencijama koje su bile Giulio Savorgnan 1566. godine predlaže radikalno rješenje nepoznate njezinim inženjerima, od 1531. godine upravlja na strateškom položaju prema istočnoj granici Terraferme najzahtjevnijim gradilištima u Veroni, Padovi, venecijan- – gradnju novog grada-utvrde, Nove Akvileje. Antonio skoj laguni… Od njegovih suradnika čini se da je tek naj- Manno u radu Palma, Nova Akvileja, ogledalo Venecije i re- mlađi i najkvalificiraniji Giangirolamo bio u stanju pratiti nesanse prati realizaciju ovog najznačajnijeg urbanističkog promjene nastale sredinom šesnaestoga stoljeća i spojiti ih zahvata u mletačkoj povijesti u čijoj se simbolici na razne s novostima koje je ranije uveo Michele. No i njegovi su načine obnavlja mit o snazi i mudrosti Republike Sv. Marka projekti gotovo odmah zahtijevali prilagodbe, a dolaskom počevši od utemeljenja grada 1593. godine na slavljenički u mletačku službu Sforze Pallavicina 1557. godine započi- dan sv. Justine i pobjede nad Turcima u bitci kod Lepan- nje primjena orecchiona, kako na novim projektima tako i ta. Forma urbis nove utvrde proizlazi iz želje da ona dobije na već postojećim utvrdama. stalne stanovnike, što je izneseno tek par tjedana nakon Rad naslovljen Fortitudo i Maiestas Reipublicae. Grad- otvaranja gradilišta. Marcantonio Barbaro, prvi general- ska vrata mletačkih gradova u renesansi: strukturalni i for- ni providur Palme, donosi temeljne smjernice konačnog malni razvoj Stefano Zaggia otvara analizom triju gradskih izgleda grada, a to su troje gradskih vrata smještenih po vrata Palmanove podignutih od 1598. do 1605. godine. sredini kortina i Veliki trg u sredini utvrde od kojega se Njihovoj gradnji prethodile su žučne rasprave u kojima su ulice radijalno pružaju prema zidinama. Uređenju Velikog se sukobljavali vojni i civilni zahtjevi da bi na kraju preva- trga u formi teatra pristupilo se tijekom 17. stoljeća s istim gnuo civilni koncept smještaja vrata posred kortina, u osi s ciljem slavljenja Serenissime, koji je od početka opravdavao ulicama što vežu glavni trg i zidine, posve suprotan onome i inspirirao zahtijevan i izniman pothvat gradnje Palma- što su nalagali svi onodobni vojni traktati. Uz onu obram- nove. Slijedi rad Palmanova i utvrde građene zemljom čiji benu, vrata mletačkih gradova imaju, ne manje bitnu, re- je autor urednik zbornika Francesco Paolo Fiore. Izuzet- prezentativnu ulogu, odišu monumentalnošću, slave sigur- no velik broj vojnika u trupama tijekom 16. stoljeća, veća nost države koja na njima pokazuje svoju snagu i dosto- snaga i usavršena primjena sve jačeg vatrenog oružja te janstvo. Prijelaz na bastionski sustav utvrđivanja uvjetovao šira upotreba mina, zahtijevali su promjenu u organizaciji je promjenu strukture i forme vrata i potragu za novim, obrane gradova i sve prostranije bastione, obrambene jarke temeljnim modelom prilagođenim vojnim potrebama. Au- i utvrde u koje se smješta posada. Na te potrebe mogle su tor analizira prva vrata nastala prema novim rješenjima u odgovoriti prvenstveno novoosnovane utvrde ili gradovi- zidinama Trevisa i Padove te sljedeću razvojnu fazu u kojoj utvrde poput Palmanove čiji projekt nastaje 1593. godine Michele Sanmchelli u Veroni stvara novi tip vrata, porta ca- kao konačni plod renesansnih istraživanja utemeljenih na valliere, koja na gornjoj platformi imaju osigurano mjesto Vitruvijevu idealnom gradu. Jedna od najvažnijih novo- za smještaj artiljerije i tako se aktivno uključuju u obranu sti koje donosi Palmanova je gradnja zemljom. Ona više grada. Na više primjera pojašnjava namjenu i organizaciju nije rezervirana samo za privremena i hitna rješenja već, prostora na strani vrata okrenutoj prema gradu (Kopnena zahvaljujući brzini i znatnim uštedama pri gradnji kao i vrata u Zadru ostala su bez njega tijekom 19. stoljeća). Sre- boljoj apsorpciji udaraca teške artiljerije, gotovo potpuno dinom 16. stoljeća mletački Senat zahtijeva bolju kontro- zamjenjuje gradnju kamenom. Glavni projektant Giulio lu troškova koji donosi promjenu i u koncepciji gradskih Savorgnan nov način gradnje iskušao je do tada na zidina- vrata. O tome svjedoče riječi graditelja Palmanove Giulia ma Nikozije na Cipru gdje se 1567. godine, kako sam kaže, Savorgnana kad najavljuje: na našoj ćemo utvrdi napraviti uputio s namjerom da napravi model utvrde kakvu želi gra- vrata (…) postojana i jaka, a ne crkvena vrata s toliko nepri- diti u Furlaniji. Autor analizira i sadržaj traktata iz 1597. mjerenih ornamenata, kakva stoje u Zadru i Veroni. godine vojnog inženjera Buonaiuta Lorinija, uz Savorgna- Novi pristup vojnoj arhitekturi, nastao iz potrebe za na zaposlenog na projektu Palmanove. Pišući o načinu na izbjegavanjem sukoba na otvorenom polju, zahtijevao je koji treba graditi zidine uokolo utvrda precizira.…prva i organizaciju niza utvrđenih gradova teritorijalno poveza- glavna obrana utvrde je obična zemlja…a kamen služi ze- nih u mrežu koja im je osiguravala mogućnost međusob- mlji samo za oslonac i zaštitu… Od trenutka kad se biralo nog pritjecanja u pomoć i opskrbe. Svoj doprinos izgradnji mjesto za gradnju nove utvrde trebalo je uzeti u obzir kon- lanca utvrda na jugozapadnim granicama Republike dala tekst u koji će biti smještena, prisutnost cestovnih i vode- su i tri člana bergamske obitelji arhitekata i vojnih inže- nih putova koji bi prijevoz građevinskog materijala učinili njera Isabello. Alessandro Brodini u radu Od Bergama do lakšim i jeftinijim te omogućavali pristup za opskrbu i po-

Ana Bašić Alerić: Mletačka vojna arhitektura na kopnu i Jadranu... Ars Adriatica 5/2015. (239-243)

moć u vrijeme opasnosti. Svoj prilog temi Palmanova i po- izradu projekta utvrde Sv. Nikole na ulazu u šibensku luku, morski put u XVII. stoljeću Silvia Moretti temelji na analizi uz zadarske zidine najznačajnijeg ostvarenje mletačke voj- projekata kojima se namjeravalo riješiti, za samoodrživost i ne arhitekture u Dalmaciji tijekom 16. stoljeća. Mišljenje uspjeh projekta Palmanove, izuzetno važno pitanje povezi- kapetana M. Baglionija tko bi želio utvrditi Šibenik trebao vanja utvrde s morem izgradnjom plovnog kanala između bi ga maknuti odavde i staviti na neko drugo mjesto, izre- maranske lagune i Palmanove. čeno 1524. nije ostavljalo puno nade u njegovu obranu, no mletački inženjeri ipak su doskočili zahtjevnom položaju hitrom izgradnjom i obnovom utvrda na uzvisinama po- Mletačka obrana na Jadranu nad grada sredinom 17. stoljeća. Izgradnja pojasa splitskih zidina 60-ih godina 17. stoljeća bila je zadnji veliki projekt Turski upadi u dalmatinsko zaleđe krajem 15. stoljeća na obali, najveći što ga je Senat poduzeo nakon gradnje bili su uzrok velikih migracija prema obalnim gradovima, Palmanove. otocima, Istri pa i drugoj obali Jadrana. Za preostalo sta- Zadarski sustav obrane, dovršen u 16. stoljeću izgrad- novništvo na uzvisinama grade se utvrđena skloništa, refu- njom utvrde Forte, zbog važnosti grada za čije je utvrđiva- giji, a uz dvorce duž obale, odakle je bilo moguće povlače- nje prema mišljenju tadašnjih vojnih stručnjaka bilo bolje nje morskim putem, gusto naseljavaju područja zaštićena uložiti 1000 dukata negoli 10 za bilo koju drugu utvrdu u zidinama. Niz takvih manjih utočišta dio su slojevite slike provinciji, osuvremenjivan je tijekom cijelog 17. stoljeća koju donosi Vanja Kovačić u sklopu teme Utvrđeni gradovi manjim zahvatima, u skladu s novom taktičkom i stra- u Dalmaciji: modeli obrane teritorija i otočnog područja od teškom praksom. Tako je između 40-ih i 50-ih godina 17. 16. do 17. stoljeća. Početkom 16. stoljeća srednjovjekovne stoljeća izgrađen vanjski polumjesec pred utvrdom Forte, zidine dalmatinskih gradova ubrzano se popravljaju, oja- a 1678. godine nastaje projekt za dogradnju natkrivenog čavaju skarpama, osiguravaju širim i dubljim obrambenim prolaza uz njega i nižeg obrambenog pojasa s vanjske stra- jarcima. Prvi cjeloviti prijedlog obrane, kojim bi se osigu- ne utvrde te za kopanje protuminskih podzemnih prolaza, rala granica u Dalmaciji i plovidba Jadranom, donosi tek contromina, od obrambenog jarka duboko prema kopnu Francesco Maria della Rovere 1526. godine, nakon što je ali i unutar same utvrde. Elisabetta Molteni, profesorica na u službi Republike obišao Istru i Dalmaciju. Autorica pra- venecijanskom sveučilištu Ca´ Foscari u radu Utvrde seda- ti daljnji razvoj utvrđenih gradova na obali sve do konač- mnaestog stoljeća između tehničkog osuvremenjivanja i no- nog oslobođenja Dalmacije tijekom Morejskoga rata. U vih sistema utvrđivanja, projekt inženjera Vernede za Zadar, radu Mletačke utvrde u Dalmaciji Andrej Žmegač bilježi nastoji osvijetliti okolnosti u kojima projekt nastaje, predvi- prilagodbe i dogradnje izvršene na zidinama četiriju dal- đene zahvate i osobe uključene u njegov nastanak i realiza- matinskih srednjovjekovnih gradova – Zadra, Šibenika, ciju. Utvrde nastale u 16. stoljeću, poput zadarskih, nisu se Trogira i Splita tijekom mletačke uprave. Nakon što je do mogle oduprijeti novim tehnikama opsade koje su uključi- 1420. godine učvrstila vlast u pokrajini, Venecija u njima vale široku primjenu mina i dovitljive načine njihova po- podiže ili obnavlja izolirane kaštele koji štite njenu posa- stavljanja. Filippo Verneda, jedan od najuglednijih vojnih du i osiguravaju joj vezu s morem odakle se mogla nadati inženjera Republike u 17. stoljeću, stručnjak za primjenu pomoći u slučaju potrebe. Ove prve gradnje karakterizira mina u napadu ali i obrani utvrda, u pismu upućenom još uvijek srednjovjekovni pristup vojnoj arhitekturi što se 1678. godine generalu Bartolomeu V. Grimaldiju podržava očituje primjerice u visokim zidinama, dok se u mletačkim njegov prijedlog gradnje protuminskih prolaza i drugih za- dokumentima iz 20-ih godina 16. stoljeća nalaze uputstva hvata uz utvrdu Forte (prijepis dijela ovog pisma kao i po- da se zidine snize, ojačaju skarpama i modernim turrioni- četni Grimaldijev prijedlog upućen providuru autorica do- ma. Takav pristup primijenjen je u velikim razmjerima do nosi na kraju rada) te prilaže detaljan crtež cijelog projekta kraja stoljeća samo u Zadru izvedbom jedinstvenog poteza popraćen legendom. Bilo je to jeftino i relativno brzo izve- zidina od Citadele do mletačkog kaštela prema projektu divo rješenje primjereno stanju države iscrpljene ratovima Michelea Sanmichelija. Prvi bastion sagrađen 1537. godi- i stalnim ulaganjima u svoje utvrde. Iako se u usporedbi s ne, u usporedbi s istovremenim bastionima koje Sanmiche- monumentalnim ostvarenjima mletačke obrambene arhi- li podiže u Veroni, ističe se širinom i izbočenim položajem tekture u Zadru tijekom 16. stoljeća ovaj projekt na prvi koji mu je od početka osigurao ime Ponton. Vrlo vjerojat- pogled čini skroman i manje značajan, njegova znanstvena no da je u trenutku gradnje bio najveći bastion na tlu Re- obrada i objavljivanje crteža s predviđenim zahvatima, u publike. Neki elementi, poput gradnje ciglom i izbor mjesta vrijeme kad se rade grandiozni planovi novih Vrata Zadra, predviđenih za postavljanje topova, mogli bi učiniti upit- dolazi u pravom, možda i posljednjem trenutku za još uvi- nim isključivo Micheleovo autorstvo i dati veći značaj ulozi jek, barem dijelom, sačuvane ogranke podzemnih prolaza. koju je pri gradnji Pontona imao njegov nećak Giangirola- Izuzetne geografske osobine Boke kotorske, gdje su ne- mo. Njemu 1540. godine Republika povjerava samostalnu prijatelji tijekom dvjesto godina ulazili na ista vrata (Ko-

tor se 1420. stavio pod zaštitu Mletačke Republike dok su te nastanka novih pomorskih sila zaokupljenih osvajanjem Herceg Novi 1483. godine osvojili Turci da bi ga Mlečani Novog svijeta. Sama je Venecija do kraja 18. st., u nemo- preoteli tek 1687.), uvjetovali su nastanak brojnih i raznoli- gućnosti da se prilagodi tehničkim inovacijama na polju iz- kih oblika vojnog graditeljstva. Autor Ilija Lalošević u radu gradnje brodova, posve zaostala za drugim nacijama i tako Vojna arhitektura Boke kotorske u mletačkom razdoblju izgubila svoju osnovnu snagu – onu na moru. (1420.-1797.) najviše pažnje posvećuje razvoju složenog obrambenog sustava Kotora, a zatim obnovi utvrda i zidina Herceg Novog u drugoj polovini 17. stoljeća. Perast i Ri- Cilj UNESCO: procesi upravljanja i valorizacije san branile su tek pojedinačne utvrde, dok je cijeli obram- arhitektonskih dobara beni sustav bokokotorskoga zaljeva činio čitav niz manjih utvrđenih točaka, počevši od stražarnica pred gradovima Zaključno poglavlje knjige donosi izlaganja arhitekata, do kula u samim naseljima, poput onih u Perastu, ili kula ekonomista, novinara i konzervatora iznesena u okviru i ljetnikovaca na posjedima bogatog plemstva u okolici okruglog stola posvećenog Palmanovi, koji je organizirala Tivta. U radu Protagonisti vojnog graditeljstva u Dalmaciji u gradska uprava prepoznavši u potencijalnom uvrštavanju 17. i 18. stoljeću Darka Bilić, istražujući u državnim arhivi- na listu svjetske kulturne baštine šansu za revitalizaciju ma u Veneciji i Zadru, dobro poznatim stručnjacima vojne grada i njegov održivi napredak. Krajem 2013. godine Itali- arhitekture šesnaestoga stoljeća, poput urbinskog vojvode ja i Hrvatska, nešto kasnije i Crna Gora, zatražile su upis na della Rovere, Sanmichelija, Baglionija i Pallavicina, pridru- UNESCO-vu listu niza lokaliteta što se od Bergama, Pes- žuje manje poznata imena. Godine 1597. osnovan je ured chiere del Garda, venecijanske lagune i Palmanove, preko Generalnog providura u Zadru u čijoj su se službi tijekom obrambenog sustava Zadra, Šibenika i Korčule spuštaju do Kandijskog i Morejskog rata izmjenjivali brojni inženjeri Bokokotorskog zaljeva, uključujući utvrđene gradove Ko- koji su pristizali uglavnom iz drugih gradova na apenin- tor i Herceg Novi. Upravo je ova kandidatura bila jednim skom poluotoku, pa i izvan njega, a ne s teritorija Repu- od najsnažnijih poticaja ostvarivanju zamisli o organizaciji blike. Priloženi prijepisi dvaju dokumenata s početka 17. znanstvenog skupa posvećenog mletačkom vojnom gradi- stoljeća svjedoče da inženjeri još nisu bili stalno zaposleni teljstvu na području triju današnjih država. u uredu uprave, već su isplatu za svoj rad dobivali tek po Vjerujem da će prikaz bogatog raspona tema obuhva- izvršenim nalozima. Stoga i inženjer A. Alberti navodi gdje ćenih ovim zbornikom biti poticaj za detaljniji uvid u po- je sve bio upućivan tijekom dvogodišnje službe, od utvrda jedine od njih za sve one koji se bave poviješću vojne arhi- u zadarskoj okolici sve do Kotora. Sudeći prema spisima tekture i vojnom poviješću Mletačke Republike. Pritom je vojnog stručnjaka Onofria della Campe, koji je vršio funk- za povjesničare umjetnosti posebno dragocjen prikaz niza ciju upravitelja utvrda u službi generalnog providura, odlu- iznimnih primjera graditeljstva što omogućava uklapanje ku o njihovoj izgradnji i modernizaciji donosili su prven- pojedinih ostvarenja u razgranatu tipologiju vojne arhitek- stveno sami providuri. Samo četiri ratne godine tijekom ture od usamljenih utvrda, preko obrambenih sustava do idućeg 18. stoljeća omogućile su inženjerima u državnoj gradova-utvrda. Skrećem ovdje pažnju na iscrpan pregled službi (njih gotovo pedeset izmijenilo se u državnoj upra- literature koji prati pojedinačne teme i vrijedan doprinos vi Mletačke Dalmacije i Albanije!) da se bave prvenstveno koji su autori dali objavljivanjem novih podataka, planova i profanom i sakralnom, a sve manje vojnom izgradnjom te nacrta sačuvanih prvenstveno u venecijanskim i dalmatin- stoga prihvaćaju i privatne narudžbe. Ponovnim preuzima- skim arhivima. njem uloge arhitekta, inženjeri nadilaze ulogu nametnutu Sagledavši mjesto koje zauzimaju naši spomenici u im tijekom 16. stoljeća kad su postali tek puki izvršitelji kompleksnoj slici koju knjiga stvara, potvrđuje se njihova ideja vojnih stručnjaka i zapovjednika. iznimna vrijednost i uočava ravnopravni odnos kojim su U posljednjem radu treće sekcije zbornika Na Levantu. mletačke vlasti pristupale obrani svojih posjeda na kopnu Obrana Serenissime na istočnome Mediteranu, paradigme i moru. Novosti primijenjene na kopnu nisu se samo pa- vojne kulture Piero Cimbolli Spagnesi zadanoj temi pri- sivno prenosile na gradnju dalmatinskih utvrda, nego su stupa na drugačiji način od prethodnih autora proširiv- i one bile uključene u eksperimente kojima je cilj bila što ši istraživanje dalje od samih kopnenih utvrda i njihovih učinkovitija obrana ne samo pojedinog lokaliteta, naselja graditelja na ploveće utvrde, mletačke ratne brodove koji su ili važnog prolaza, već su takve utvrde imale planirano i Veneciji osiguravali kretanje po Jadranu i Mediteranu i na nezamjenjivo mjesto u ukupnom lancu obrane Republike. mjesto njihova nastanka, venecijanski Arsenal kao prvu i Osvrnuvši se na kraju na stupanj upućenosti međunarod- najveću obranu Republike. Autor preispituje cjelokupnu ne znanstvene zajednice na spoznaje do kojih su došli naši mletačku vojnu arhitekturu u kontekstu povijesnih okol- istraživači u dosadašnjim istraživanjima utvrda podizanih nosti, osiguranja trgovačke plovne rute na Mediteranu u duž istočne obale Jadrana u mletačkom razdoblju, čini se čijoj su funkciji bile i utvrde na kopnu i one na brodovima, da jezična barijera koja nas dijeli ipak nije nadiđena.