The author focuses on a statue of Emperor Augustus from Nin (Aenona), which shows him clad in a mantle and wearing a hairstyle of the Prima Porta type, in the context of a hypothesis about the re-carving of a statue that originally depicted Caligula. The unofficial condemnation (de facto damnatio memoriae) of Caligula’s person was proclaimed by Emperor Claudius, an act that was followed by the removal of Caligula’s official images and intense re-carving of his statues in stone-carving workshops. The Aenona case confirms the Senate’s action against the imperial persona non grata and shows a high degree of loyalty for the first Roman Emperor.
Bilješke
1 Posebno se izdvaja talijanski putopisac opat Alberto Fortis nella Dalmazia littorale navodi da u Zadru postoji samo muzej kojega je prilikom boravka u Zadru 1772. godine primio dr. kod plemića Giuseppea Pellegrinija, bogat kolosalnim carskim Antonio Danieli. Opisujući njegov muzej, posebno ističe četiri kipovima, bistama, medaljama (rimskim zlatnim i srebrnim kolosalna carska kipa iz Nina, kao i ostalu antičku skulpturu, novcima), vrijednim slikama i knjižnicom. Usp. GIACOMO DE rimske natpise i bogatu numizmatičku zbirku rimskog i grčkog CONCINA, Viaggio nella Dalmazia littorale, Udine, 1809., 17- novca. Usp. ALBERTO FORTIS, Viaggio in Dalmazia, Venezia 18. Na proputovanju kroz naše krajeve i njemački je putopisac 1774., 16 i d.; ALBERTO FORTIS, Put po Dalmaciji, (Prir. Johann Georg Kohl koji boravi u Zadru nekoliko dana, te se za Josip Bratulić, prev. Mate Maras), Zagreb, 1984., 13. Kulturni razliku od navedenih pozitivnih izvješća, vrlo kritički referira na povjesničar i talijanski putopisac Giacomo de Concina za vrijeme uvjete i način ekspozicija „skupocjenih umjetnina” koje se mogu višegodišnjega boravka u Zadru od 1803. g. u svojstvu tajnika vidjeti u „Casa Pellegrini.” Usp. JOHANN GEORG KOHL, Reise povjerenstva za ustroj Istre, Dalmacije i Albanije upoznat je s nach Istrien, Dalmatien und Montenegro, Dresden, 1851., 23- gospodarskim i kulturnim prilikama u gradu. U djelu Viaggio 27. O njegovu boravku u Zadru i opisu istaknute zbirke vidi
osvrt MIROSLAVE DESPOT, Putopisac Johann Georg Kohl o Dalmaciji i Istri (Katalozi:4), Zadar, 1990., 7, 27-28, kat. br. 15, zadarskoj zbirci „Pellegrini,” Vijesti muzealaca i konzervatora 16, sl. 1-2; NENAD CAMBI, Antički portret u Hrvatskoj, Zagreb, NR Hrvatske, 8, 3 (1959.), 82. 1991, 57-58, kat. br. 25, 26, sl. 25-28; MARIJA KOLEGA, Carski 2 O okolnostima prodaje i procjene zbirke usp. JULIUS BANKÓ kipovi julijevsko-klaudijevske dinastije u Enoni, Histria Antiqua, – PIERO STICOTTI, Antikensammlung im erzbischöflichen 4 (1998.), 85-91, sl. 1-6; NENAD CAMBI, Imago animi. Antički Seminare zu Udine, Archäologisch-epigraphische Mitteilungen aus portret u Hrvatskoj, Split, 2000., 36-37, 114, 116, 118, 146-147, Österreich-Ungarn, XVIII (1895.), 52-105, 52.; ŠIME BATOVIĆ, kat. br. 24, 25, T. 20, 21, 22, 23; NENAD CAMBI (bilj. 2), 125, 150 godina Arheološkoga muzeja u Zadru, Zadar, 1982., 8-9, s sl. 176; NENAD CAMBI, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, potpunom bibliografijom; MARIJA KOLEGA, Rimska portretna 2005., 30, 32, sl. 32; MARIJA KOLEGA, Problems in Dating plastika iz zbirke Danieli u Arheološkom muzeju u Zadru, Zadar, Portraits from the Julio-Claudian Period in Liburnia, u: Akti Arheološki muzej Zadar, Katalozi i monografije, 1, 1989., 4.; XII. Međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti. NENAD CAMBI, Collezione Danieli-Pellegrini (Zara Padova) Datiranje spomenika i kriteriji za određivanje kronologije, Pula, e i monumenti antichi della Dalmazia a Venezia, u: Venezia e l’ 23. – 28. V. 2011. (ur. Ida Koncani Uhač), Pula, 2014., 87-94. archeologia. Congresso internazionale, Venezia 25-29 Maggio 1988. 8 HANS RUPPRECHT GOETTE, Studien zu römischen 7 Supplementi Rivista di archeologia, Venezia, (1990.), 100-104. Togadarstellungen. (Beiträge zur Erchliessung hellenistischer 3 JULIUS BANKÓ – PIERO STICOTTI (bilj. 2), prva četiri und kaiserzeitlicher Skulptur und Architektur;10), Mainz am kataloška broja pripadaju kolosalnim carskim kipovima iz Nina: Rhein, 1990., 120, br. 145, T. 8,3; DETLEV KREIKENBOM, kip Augusta, kat. br.1, 53-54. Sl. 1; kip Tiberija, kat. br. 2, 55; Griechische und römische Kolossalporträts bis zum späten kip s prebačenim plaštem (Klaudije), kat. br. 3, 55-56; akefalni ersten Jahrhunderts nach Christus (JdI-EH), Berlin, 1992., togatus, kat. br. 4, 56. Autori uključuju i bistu Kaligule u Trstu, 163-164, T. 3.15; DIETRICH BOSCHUNG, Die Bildnisse des 67-69, kat. br. 18, Sl. 8. Augustus (Das römische Herrscherbild 1.2.), Berlin, 1993., 76, 4 To se odnosi na akefalni kip s prebačenim plaštem koji su autori 80, 193, br. 207, T. 140, 219.2; DIETRICH BOSCHUNG, Die atribuirali caru Klaudiju, v. JULIUS BANKÓ – PIERO STICOTTI Bildnistypen der iulisch-claudischen Kaiserfamilie: ein kritischer (bilj. 2), 55-56. U domaćoj literaturi kip se najčešće povezuje uz Forschungsbericht, Journal of Roman Archaeology, 6 (1993a.), Julija Cezara, usp. MATE SUIĆ, Nin u antici, u: Nin - problemi 39-79; CHARLES BRIAN ROSE, Dynastic Commemoration and arheoloških istraživanja, Zadar, 1968., 35-52, 47; NENAD Imperial Portraiture in the Julio-Claudian Period, Cambridge, CAMBI, Skupine carskih kipova u rimskoj provinciji Dalmaciji, 1997., 135-136, kat. 65, T. 179, 180; DIETRICH BOSCHUNG, Histria Antiqua, 4 (1998.), 45-61, 4-6, Sl. 10; NENAD CAMBI, Gens Augusta: Untersuchungen zu Aufstellung, Wirkung und Antika, Zagreb, 2002., 125, Sl. 178. Drugi „nesporazum” nastaje Bedeutung der Statuengruppen des julisch-claudisch Kaiserhauses. 1968. godine kada H. G. Niemeyer kip u toga odjeći s portretom (Monumenta artis Romanae; 32), Mainz am Rhein, 2002., 61, br. cara Tiberija pripisuje Klaudiju, v. HANS GEORG NIEMEYER, 14.1; T. 44,2; ERIC R. VARNER, Mutilation and Transformation. Studien zur statuarischen Darstellung der römischen Kaiser. Damnatio Memoriae and Roman Imperial Portraiture, (Monumenta artis Romanae, VII), Berlin, 1968., 104 i d., što se (Monumenta Graeca et Romana, vol. X.), Leiden, 2004., 32, 36, prihvaća u domaćoj literaturi, v. MATE SUIĆ, Zadar u starom 229, kat. 1.15, Sl. 20a-d. vijeku. (Prošlost Zadra, knj. 1), Zadar, 1981., 284. O ispravku 9 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 1993.). Za Augusta, 193, atribucije usp. NENAD CAMBI (bilj. 2), 101-103, bilj. 22. kat. br. 207, T. 219,2 autor drži da se radi o palimpsest-statui 5 Za navedeno v. MARIJA KOLEGA (bilj. 2), 10, s potpunom prepravljenoj od Kaligulina kipa u Klaudijevo doba. bibliografijom. 10 DIETRICH BOSCHUNG, Die Bildnisse des Caligula (Das 6 HANS GEORG NIEMEYER (bilj. 4), 61, 108 i d., br. 98, T. römische Herrscherbild 1.4.), Berlin, 1989. 35,1 (August); ULRICH HAUSMANN, Zur Typologie und 11 DIETRICH BOSCHUNG (lit. u bilj. 8). Ideologie des Augustusporträts, u: Aufstieg und Niedergang der 12 Pored autora navedenih u bilj. 8, v. FLEMMING S. JOHANSEN, Römischen Welt. Kultur Roms im Spiegel der neueren Forschung The Sculpted Portraits of Caligula, u: Ancient Portraits in the II, 12.2, Berlin – New York, 1989., 585, bilj. 268, gdje autor J. Paul Getty Museum 1, Occasional Papers on Antiquities, 4 navodi kip Augusta iz Nina kojega datira u rano klaudijevsko (1987.), 87-106; RALF VON DEN HOFF, Caligula. Zur visuellen doba na temelju corona civica na glavi, v. ISTI, 583-584, bilj. Repräsentation eines römischen Kaisers, Archäologischer 261, a na temelju odjeće, v. ULRICH HAUSMANN, 585, bilj. Anzeiger, 1 (2009.), 239-263. 268; CATERINA MADERNA, Iuppiter, Diomedes und Merkur als Vorbilder für römische Bildnisstatuen. Untersuchungen zum 13 Nenad Cambi višekratno donosi da nije riječ o palimpsest- römischen statuarischen Idealporträt. Verlag Archäologie und skulpturi i da nije moguće uočiti preklesavanje koje navodi D. Geschichte, Heidelberg 1988., 156 i d., JS 1, T. 2.1; 162 JS 6; Boshung. Usp.: NENAD CAMBI (bilj. 7, 2000.), 36; NENAD AVELKE DÄHN, Zur Ikonographie und Bedeutung einiger CAMBI (bilj. 4, 2002.), 130, bilj. 546; NENAD CAMBI (bilj. 7, Typen der römischen männlichen Porträtstatuen, Marburg – 2005.), 30, bilj. 92, 93. Lahn, 1973., 16, 81, br. 36. 14 Usp. OTTO BRENDEL, Ikonographie des Kaisers Augustus, 7 Antički portret u Jugoslaviji, (ur. Jevta Jevtović), Beograd, Nürnberg, 1931., 20 i d. 1987., 148-149 (Marija Kolega, kat.br. 49, sl. 1-4, sa potpunom 15 Vidi KLAUS VIERNEISEL - PAUL ZANKER (Hrsg.), Die bibliografijom.) MARIJA KOLEGA (bilj. 2), 9-22, kat. br. 2-5, T. Bildnisse des Augustus (Ausstellungskat.), München, 1979., 1, II-IX; NENAD CAMBI – MARIJA KOLEGA, Antički portret u 172, pril. 1 c-d, 2b.
Marija Kolega: Primjer damnatio memoriae u Enoni... Ars Adriatica 7/2017. (15-28)
16 ULRICH HAUSMANN (bilj. 6), 551-598. et ab imo deductiorem; colorem inter aquilum candidumque. 17 ULRICH HAUSMANN (bilj. 6), 581, navodi da je poznato oko Izvor: http://penelope.uchicago.edu/Thayer/L/Roman/Texts/Su- 60 primjera tipa Prima Porta, te u konačnoj sistematizaciji drži etonius/12Caesars/Caligula*.html (preuzeto 2. 6. 2017.) da bi taj broj mogao biti barem dvostruko veći. P. Zanker navodi „Ljepote je bio izvanredne i u svakoj dobi života veoma ugodne, oko 170 varijanata i replika, usp. KLAUS FITTSCHEN – PAUL premda nije mario ni za kakvo poljepšavanje; u češljanju kose ZANKER, Katalog der römischen Porträts in den Capitolinischen bio je tako nemaran da se u brzini dao rediti od više brijača, te je Museen und den anderen kommunalen Sammlungen der Stadt sad šišao sad brijao bradu, a u isto je vrijeme nešto čitao ili pače Rom I: Kaiser- und Prinzenbildnisse, Mainz am Rhein, 1985., 3 pisao. Lice mu je bilo, kad je govorio i kad je šutio, sasvim mirno i d. Kasnije D. Boschung donosi broj od ukupno 147 replika, v. i vedro. Oči su mu bile bistre i sjajne, a želio je da se u njima DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 1993.), 193 i d. nazire nešto božanske snage; kosa mu je bila lagano valovita i plavkasta, obrve srasle, uši srednje veličine, nos odozgo izbočen, 18 ULRICH HAUSMANN (bilj. 6), 581, bilj. 249. a dolje uvučen, boja kože između crnkaste i bijele.” Prev. Stjepan 19 ULRICH HAUSMANN (bilj. 6), 583, bilj. 260. Zanimljiva Hosu, GAJ SVETONIJE TRANKVIL, Dvanaest rimskih careva, je njegova sistematizacija iz Tiberijeva doba koja uključuje Zagreb, 1978., 102-103. isključivo kipove koji nemaju vijenac na glavi. 34 Tip je zastupljen posebno u sljedećim carskim skupinama 20 ULRICH HAUSMANN (bilj. 6), 583-584, bilj. 261. Međutim, za kojoj pripada i ninski kip, v. DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, tri primjera s corona civica ipak drži da su mogli biti izrađeni i u 2002.),: Leptis Magna, 8, br. 1.1; T. 2, 1.3; Minturno (Colonia Tiberijevo doba, poput bista u Toulouseu i Münchenu, te glava Minturnae), 43, br. 5.1; T. 26,1.2; Veji (Municipium Augustum u Barceloni. Među ostalih jedanaest, autor uključuje i portret Veiens), 48-49, br.7.1; T. 33,1.3; br. 7.2; T. 35,1.2; Lavinium, 54, kipa Augusta iz Nina. br. 10.1; T. 36,1; Centuripe (Centuripae), 57, br.12.1; T. 38,1; 21 ULRICH HAUSMANN (bilj. 6), 584. Nin (Aenona), 61, br. 14.1; T. 44,2; Korint (Colonia Laus Iulia 22 ULRICH HAUSMANN (bilj. 6), 584. Corinthus), 64, br. 17.1; T. 48,1; 50,1.3; Efezu, 66-67, br. 18.3;T. 52,4; Otricoli (Ocriculum), 67, br. 19.1; T. 53,2; Mérida (Colonia 23 KLAUS FITTSCHEN – PAUL ZANKER (bilj. 17), 7-10, kat. Augusta Emerita), 79, br.21.1;T. 62, 1.3; Butrint, 82-83, br. 22.1; br. 8, T. 9.10; kat. br. 9, T. 11; DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, T. 67,1; Arles (Colonia Iulia Paterna Arelate), 84, br. 23.1; T. 1993.), 29, 124 iznosi 29 replika tipa Forbes. 68,1; Cerveteri (Caere), 85, br. 25.1; T. 70, 3.4; Segobriga, 89, 24 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 1993a.), 41-42, sa skicama br. 26.1; T. 74,1.2; Conimbriga, 125, br. 43.1; Chiragan, 128, br. 1-3; PAUL ZANKER, Studien zu den Augustus-Porträts I: Der 45.1; T.95,1; Arsinoë?, 131, br. 47.1; Palestrina (Praeneste), 133, Actium-Typus, Göttingen, 1973., 20 i d., br. 8-10; 11.12, T. 18a. br. 50.1; T. 96,3 i Vicenza, 143, br. 79.2. 25 PAUL ZANKER (bilj. 24), 22 i d.; KLAUS FITTSCHEN – PAUL 35 Suvremeni način češljanja posebno pokazuje 1. Tip sačuvan ZANKER (bilj. 17), 1-3, T. 1-3, sa varijantama. U popisu replika u replikama i brojnim varijantama, usp. K. FITTSCHEN - P. uvrštena je i glava Oktavijana s capite velato iz Osora. KLAUS ZANKER (bilj. 17), 10-12, br. 10, T. 11-12. FITTSCHEN – PAUL ZANKER, 1, Beilage 1 c-d. 36 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 1993a.), 56-58, sa 6 skica. 26 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 119, br. 42.1, T. 93,1. Autor donosi podjelu na šest tipova: 1) tip Basel (skica 30. 27 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 66, br. 18.1, T. 52,1.3. La) kreiran oko 27. god. pr. Kr., poznat u šest replika; 2) tip Kopenhagen 623 (ranije poznat kao Adoptivni), (skica 31. Lb) iz 28 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 79, br. 21.9, T. 63,2. oko 11. god. pr. Kr., kao nova inačica prethodnoga tipa, poznat 29 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 8-11, br.1.11, T.8,4; br. u 25 replika; 3) tip Efez-München (skica 32. Le) datiran nakon 1.23, T. 11,2. tipa Basel, ali s identičnim načinom češljanja i sedam replika; 30 PAUL ZANKER (bilj. 24), 44 i d.; KLAUS FITTSCHEN – PAUL 4) tip Berlin-Napulj-Sorrent (skica 33 Ld.) iz oko 4. godine, a ZANKER (bilj. 17), 4. u upotrebi do 10./11. god., sačuvano oko osam replika; 5) tip 31 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 1993a.), 42-43, skica 7. To Chiaramonti (skica 34 Le) kreiran u kasnoj Augustovoj epohi, je ujedno peti (i posljednji) tip u Boschungovoj sistematizaciji a u upotrebi 14., u godini preuzimanja vlasti; poznato oko 20 Augustovih portreta. replika; 6) tip Kopenhagen 624 (skica 35 Lf) izrađen nakon 14. god., s oko 25 replika. 32 RICHARD TOBIN, The Canon of Polykleitos, American Journal of Archaeology, 79, 4, (1975.), 307-321, 307 i d., sl. 11,12. Posljednjem tipu pripada njegov portret iz ninske skupine, v. NENAD CAMBI (bilj. 7, 2000.), 36-37, kat. br. 25, T. 22,23. 33 Iz poglavlja 79 vidljiv je odnos cara prema vanjskom 37 JOHN POLLINI, A New Marble Head of Tiberius: Portrait (fizionomijskom) izgledu za koji nije osobito mario. (Suet., typology and ideology, Antike Kunst, 48 (2005.), 55-72, 59, sl. Aug.,79: Forma fuit eximia et per omnes aetatis gradus 2, autor donosi shemu nove tipologije Tiberijevih portreta, koju venustissima, quamquam et omnis lenocinii neglegens; in capite dijeli u šest tipova s usporednim uvrštavanjem Boschungove comendo tam incuriosus, ut raptim compluribus simul tonsoribus sistematizacije. operam daret ac modo tonderet modo raderet barbam eoque ipso tempore aut legeret aliquid aut etiam scriberet. Vultu erat vel in 38 Usp. bilj. 20. sermone vel tacitus adeo tranquillo serenoque; … Oculos habuit 39 ULRICH HAUSMANN (bilj. 20), 583-584.Ovoj skupini claros ac nitidos, quibus etiam existimari volebat inesse quiddam pripadaju: bista iz Saintesa, glava u Beču, dvije glave u Louvreu, divini vigoris;…capillum leviter inflexum et subflavum; supercilia glava u Firenci, u Mantovi, u Vicenzi, glava kipa iz Nina, glava coniuncta; mediocres aures; nasum et a summo eminentiorem iz Efeza, Leptis Magne i u Münchenu.
40 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 1993.), bilj. 62, autor navodi koja ga je prikazivala kao pontifex maximus. Na preoblikovanoj korpus od 17 Augustovih prikaza s corona civica, od kojih po glavi uočavaju se ostaci originalno Kaligulina prvoga tipa. jedan pripada Alcudia i Louvre MA 1280 tipu, a preostali tipu 51 Za Veleju usp. DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 26, br. Prima Porta. Zanimljiva je činjenica koja proizlazi iz kronologije 2.9; T. 17,2; T. 18,4. prema kojoj je šest portreta izrađeno za careva života, a ostali 52 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 48-49, skica 27, kat. 28, 114- poslije njegove smrti. To je u suprotnosti s dosadašnjim 115, T. 26,1-4; T. 45,4. stavovima autora koji drže da je Kaligula bio prvi car koji se prikazivao u Jupiterovoj ikonografiji za vrijeme života. 53 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 51-53, kat. 33, 115-116, T. 29,3. 41 CHARLES BRIAN ROSE (bilj. 8), 74-75, zastupa takvo mišljenje. DIETRICH HERTEL, Caligula-Bildnisse vom Typus Fasanerie 54 Izvor: http://penelope.uchicago.edu/Thayer/L/Roman/Texts/Su- in Spanien, Madrider Mitteilungen, 23 (1982.), 258-295, 287- etonius/12Caesars/Caligula*.html (preuzeto: 2. 6. 2017.) 291, također isključuje mogućnost prikazivanja princepsa s 55 Prev. Stjepan Hosu, GAJ SVETONIJE TRANKVIL, Dvanaest vijencem na glavi ranije od Kaligulina doba. Autor ispravlja rimskih careva, Zagreb, 1978., 168-169. takvu mogućnost uvrštavanjem Augustova portreta s vijencem 56 Svetonije donosi podatak da je car Kaligula dao nalog o od hrastova lišća u Kapitolinskom muzeju u Rimu u vrijeme dopremanju čuvenog Fidijina kipa Zeusa Olimpijskog te je njegove vladavine. naredio skidanje njegove glave i postavljanje svoje glave u tijelo 42 U 1. stoljeću neslužbenu osudu (de facto damnatio memoriae) kipa. V. Suet., Cal. 22.2. Poistovjećivanje s bogovima uključilo doživjeli su carevi Kaligula i Neron, usp. Suet., Claud., 11.3; je i poseban hram za božanstva, kao i službu svećenika i Nero, 49.2, a službenu car Domicijan, Suet., Dom., 23.1. žrtvovanje životinja. U hramu je bio i njegov kip izrađen od zlata 43 Među brojnim autorima koji su istraživali i identificirali u naravnoj veličini, kojemu su svaki dan oblačili odjeću koju Kaliguline likovne prikaze usp. LAURA FABBRINI, Caligola: je car toga dana nosio. Usp. Suet., Cal. 22.2 Verum admonitus Il ritratto dell’ adolescenza e il ritratto della apoteosi, Römische et principum et regum se excessisse fastigium, divinam ex eo Mitteilungen, 73 /74 (1966./67.), 134-146; DIETRICH HERTEL maiestatem asserere sibi coepit; datoque negotio, ut simulacra (bilj. 41), 258-295; FLEMMING S. JOHANSEN (bilj. 12), 87-106; numinum religione et arte praeclara, inter quae Olympii Iovis, DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 1993a.), 67-68; DIETRICH apportarentur e Graecia, quibus capite dempto suum imponeret, BOSCHUNG (bilj. 10), 28-30, s citiranom starijom literaturom; partem Palatii ad Forum usque promovit, atque aede Castoris et RALF VON DEN HOFF (bilj. 12), 239-263. Pollucis in vestibulum transfigurata, consistens saepe inter fratres 44 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 31-70. deos, medium adorandum se adeuntibus exhibebat; et quidam eum Latiarem iovem consalutarunt. 3 Templum etiam numini 45 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 31 i d. Unutar postavljene suo proprium et sacerdotes et excogitatissimas hostias instituit. tipologije i razrađene kronologije, u svakom od tipova autor In templo simulacrum stabat aureum iconicum amiciebaturque uključuje portrete izrađene u velikim i manjim formatima, cotidie veste, quali ipse uteretur. s brojnim replikama i varijantama. Analitičkim i nadasve Izvor http://penelope.uchicago.edu/Thayer/L/Roman/Texts/Su- minucioznim pristupom, uvrštavanjem u korpus emisije novaca etonius/12Caesars/Caligula*.html (preuzeto: 2. 6. 2017.) sa njegovim likom ili uništenim nakon njegove smrti, omogućilo „Ali kad su ga podsjetili da se on digao visoko iznad svih je sagledavanje izvornih likova u autentično rimskoj izvedbi. knezova i kraljeva, počeo je otada tražiti za sebe božanske 46 Kip u toga odjeći iz Gortine na Kreti 1967. god. objavila je L. počasti. Zato je izdao nalog da se kipovi bogova koji su bili Fabbrini i ponovo elaborirala portretne karakteristike unutar na glasu kao svetinje ili umjetnine, među njima i Olimpijski julijevsko-klaudijevske dinastije i stilsko-likovnu analizu odjeće. Zeus, dopreme iz Grčke u Rim, da im poskida glave i na njih Usp. LAURA FABBRINI (bilj. 43) 140-144, T. 44; 45.1; 46.1; nasadi svoju. Jedno je krilo svoje palače proširio do Foruma te 47,1; 48.2.; DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 35, skica 8, 52, je pritom hram Kastora i Poluksa pretvorio u predvorje svoje 109, kat. br. 8, T. 8,1-3; 41,1-2. O kipu u toga odjeći usp. HANS palače; ondje je često puta znao stati u sredinu među božansku RUPPRECHT GOETTE (bilj. 8), 119, br. 105, T. 7,6. braću i dati da mu se klanjaju njegovi posjetitelji; i doista, neki 47 Za kip u togi Richmondu (Virginia Art Museum) usp. su ga pozdravili kao Jupitera Lacijskoga. Uredio je i poseban FLEMMING S. JOHANSEN (bilj. 12), 96, Sl. 16a-c; DIETRICH hram za svoje božanstvo…; u hramu je stajao njegov kip od BOSCHUNG (bilj. 10), 29, 38, skica 11, 109-110, kat. br. 11, T. zlata u naravnoj veličini koji su svaki dan oblačili u isto odijelo 11, 1-4; 42, 1-4; 43; HANS RUPPRECHT GOETTE (bilj. 8), 119, kakvo je on taj dan nosio.” Prev. Stjepan Hosu, GAJ SVETONIJE br. 106; RALF VON DEN HOFF (bilj. 12), 245, Sl. 5. TRANKVIL, Dvanaest rimskih careva, Zagreb, 1978., 170. 48 JULIUS BANKÓ – PIERO STICOTTI (bilj. 2), 67-69, kat. br. 18, 57 CHARLES BRIAN ROSE (bilj. 8), 75. sl. 8; DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 35, 37 (skica 9), 109, 58 Za carski ansambl kipova iz kazališta u Cerveteri (Caere) i kat. br. 9, T. 9,1-4; 46,1. kronološke faze proširivanja, usp. CHARLES BRIAN ROSE 49 LAURA FABBRINI (bilj. 43), 141-144, T. 45,2; 46,2; 47,2; (bilj. 8), 83-86, kat. 5. Autor razlikuje tri faze iz julijevsko- DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 29, 32, skica 1, 107, kat. br. klaudijevske dinastije: Kaligulinu, Klaudijevu i Neronovu. 1, T. 1,1-4. Kolosalna Augustova glava tipa Prima Porta prerađena je od 50 ERIC R. VARNER (bilj. 8), 33, 225-226. Pored glave pronađena izvorno Kaliguline, usp. DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, je i baza s ostacima stopala i calcei senatorii te dio toge. Možda je 2002.), 85, br. 25.1, T. 70,3.4. Posebnost u skupini dva su sjedeća pripadao carskom kipu s capite velato, službenoj carskoj odjeći kipa u Jupiterovoj ikonografiji: cara Tiberija (tip Chiaramonti),
Marija Kolega: Primjer damnatio memoriae u Enoni... Ars Adriatica 7/2017. (15-28)
85-86, T. 70,1;71,1 i onaj Klaudija (Haupttypus), 86, br. 25.3- Museo del sig. Giuseppe Pellegrini Danieli), a popis je između 25.4, T. 70, 2;71,2.3. Još jedna glava cara Klaudija s corona civica ostalog sadržavao četiri muška kolosalna kipa i četiri ženska iz istog nalazišta danas se čuva u Ny Carlsberg Glyptothek, 87, kipa s dimenzijama i neprihvatljivim atribucijama. Zanimljivo br. 25.11, T. 71,4. U istoj gliptoteci nalaze se još dva portreta je da dimenzije muških carskih kipova približno odgovaraju iz skupine: Oktavije minor (Tip Béziers-Kopenhagen 619), onima koji su do danas sačuvani. Jedan ženski kip iz navedenog 87, br. 25.12, T. 73,3 i onaj kolosalni carice Livije (Tip Ceres), kataloga, može se prepoznati u akefalnom kipu koji se danas čuva 87, br. 25.13, T. 73,4. Ovaj tip Livijine frizure potpuno se u Ny Carlsberg Glyptothek u Kopenhagenu. Kip se nalazio i u udaljuje od njezine tradicionalne frizure. Način češljanja katalogu JULIUS BANKÓ – PIERO STICOTTI (bilj. 2), 56-58, reminiscencija je na idealne grčke božice, što je identično kat. br. 6, sl. 2. Iako je njegovo ninsko porijeklo neosporno, nisam Augustovoj promjeni primijenjenoj u tipu Prima Porta. Usp. sklona prihvatiti ponovljenu atribuciju i povezivanje s božicom KLAUS FITTSCHEN – PAUL ZANKER, Katalog der römischen Junonom, usp. KORNELIJA A. GIUNIO, Junona, od Nina do Porträts in den Capitolinischen Museen und den anderen Kopenhagena, Diadora, 14 (1992.), 53-58, 56. Naime, ženski kommunalen Sammlungen der Stadt Rom III: Kaiserinnen- und carski kipovi vrlo se često prikazuju u božičinoj ikonografiji, Prinzessinnenbildnisse Frauenporträts, Mainz am Rhein, 1983., kako to pokazuju brojni kipovi u rano carskim skupinama, pa 3-4, br. 3, T. 2.3 te ga svrstavaju u tip Salus Augusta. Na području se navedeni kip na temelju stilsko-likovne analize može povezati provincije Dalmacije, iz Salone je idealizirana ženska glava koju samo s nekom od carica ili princeza iz julijevsko-klaudijevske N. Cambi povezuje uz caricu Liviju (tip Ceres ili Salus). Usp. dinastije. Iz Nina je akefalni ženski kip u odjeći božice Izide, NENAD CAMBI (bilj. 7, 2005.), 50-51, sl. 64, 65, bilj. 167. danas u Arheološkom muzeju u Zagrebu, koji se u domaćoj 59 Bazilika u Otricoli (Ocriculum): Kolosalna Klaudijeva glava u literaturi povezuje uz navedenu carsku skupinu, usp. NENAD Vatikanu prerađena je od Kaligulina portreta, usp. CHARLES CAMBI (bilj. 7, 2005.), 32-33, sl. 38. BRIAN ROSE (bilj. 8), 70, 97-98, kat. 25, T. 92; DIETRICH 68 Lit. u bilj. 8, 9 i 10. BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 68, br. 19.4, T. 53.1; ERIC R. 69 Poput ostalih careva iz julijevsko-klaudijijevske i flavijevske VARNER (bilj. 8), 27- 29, 233-234, br. 1.30, Sl. 9a-d. dinastije, pisani izvori donose potpuno drugačije opise, koji su 60 Kazalište u Vaison-la- Romaine (Vasio-Vocontiorum): CHARLES u suprotnosti sa spomenicima koji su se sačuvali. Svetonijeva BRIAN ROSE (bilj. 8), 131-132, kat. 58, Sl. 170, sa starijom deskripcija Kaligulina lica i stature ne može se prepoznati literaturom. Klaudijeva corona civica velika je u odnosu na ni u jednom njegovom izvornom kipu. Usp. Suet., Cal. 50, 1 glavu, što je posljedica preklesavanja i odstranjivanja pramenova Statura fuit eminenti, colore expallido, corpore enormi, gracilitate kose s izvorno Kaligulinog portreta. ERIC R. VARNER (bilj. 8), maxima cervicis et crurum, oculis et temporibus concavis, fronte 30, 234-235, br. 1.32. lata et torva, capillo raro et circa verticem nullo hirsutus cetera. 61 Za Otricoli usp. CHARLES BRIAN ROSE (bilj. 8), Augustov Quare transeunte eo prospicere ex superiore parte aut omnino nagi kip, T. 88 i Klaudijev portret, T. 92. Za Nin, 135-136, kat. quacumque de causa capram nominare e criminosum et exitiale 65, T. 179; T. 180; ERIC R. VARNER (bilj. 8), 32-33, 36, 229, br. habebatur. Vultum vero natura horridum ac taetrum etiam ex 1.15, Sl. 20a-d.; za Vaison-la Romaine, usp. CHARLES BRIAN industria efferebat componens ad speculum in omnem terrorem ROSE (bilj. 60). ac formidinem. 2 Valitudo ei neque corporis neque animi constitit. Izvor: http://penelope.uchicago.edu/Thayer/L/Roman/Texts/Su- 62 Kao primjeri u skupinama iz Enone, usp. DIETRICH BOSCHUNG etonius/12Caesars/Caligula*.html (preuzeto: 2. 6. 2017.) (bilj. 9), 76, 80, 193, br. 207, T. 140, 219.2; CHARLES BRIAN ROSE „Kaligula je bio visoka stasa, blijede boje lica, a tijelo mu je (bilj. 8), 135-136, kat. 65, T. 179; T. 180; DIETRICH BOSCHUNG bilo krupno: vrat i noge isticahu se vitkoćom, oči i sljepoočice (bilj. 8, 2002.), 61, br. 14.1, T. 44,2; ERIC R. VARNER (bilj. 8 ), 32, bijahu mu duboko upale, a čelo mu bijaše široko i namršteno; 36, 229, br. 1.15, Sl. 20a-d. kosu je imao rijetku, a oko tjemena je bio ćelav, dok mu je ostalo 63 Najpoznatije je nalazište Cerveteri, usp. lit. u bilj. 58. tijelo bilo obraslo dlakama. Stoga se smatralo prestupkom koji 64 Bilj. 58,59,60. zaslužuje smrtnu kaznu ako ga je tko dok je prolazio pogledao odozgo ili bilo iz kojeg razloga spomenuo kozu. Lice, koje 65 Iz Nina je epigrafički natpis (CIL 3, 2973) prema kojemu je gradsko mu je ionako bilo od prirode strašno i ružno, namjerice je vijeće svom prvom patronu P. Siliji Nerva posvetilo kip u vrijeme nastojao učiniti još groznijim namještajući ga pred ogledalom dok je bio prokonzul Ilirika i sjeverne Italije. P. Silije Nerva bio je da bi izazvao što veći strah i užas. Što se zdravlja tiče, nije bio patron i u hispanskoj Kartagini (CIL 2, 3414), dok je M. Vipsanije zdrav ni tjelesno ni duševno.” Prev. S. Hosu, GAJ SVETONIJE Agripa obnašao dužnost II vir quinq. (CIL 2, 3417), o čemu TRANKVIL, Dvanaest rimskih careva, Zagreb, 1978., 186. svjedoče posvetni natpisi istaknutim rimskim dužnosnicima. 70 Ta je fizionomijska oznaka uočljiva između ostalih na portretima 66 O okolnostima Agripina boravka u Liburniji, kao i ulozi koju u Schloss Fasanerie, Jesi, Parizu ili u Zürichu. Usp. DIETRICH je imao u Oktavijanovim pohodima usp. SLOBODAN ČAČE, BOSCHUNG (bilj. 10), T. 5, 1-4; T. 7, 1-4; T. 13,1-4, T. 46,4; T. Prilozi povijesti Liburnije u 1. stoljeću prije Krista, Radovi 25, 1-4,T. 46,2. Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 35 (1993.), 1-35, 32-34. Za glavu M. Vipsanije Agripe iz zbirke Danieli u 71 To obilježje pokazuju brojni portreti Augusta tipa Prima Porta. Kopenhagenu smatra se da je iz Nina, usp. JULIUS BANKÓ – Usp. KLAUS FITTSCHEN – PAUL ZANKER (bilj. 17), 2-3, kat. PIERO STICOTTI (bilj. 2) 66-67, kat. br. 17, Sl. 7. br. 2, T. 3.4; 3-6, kat. br. 3, T. 4-6; 6, kat. br. 4, T. 7. 67 U okolnostima prodaje zbirke Pellegrini Danieli tiskan je sumaran 72 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 32 i d., skica 3, kat. 3, T. 3,1-4. Katalog 1818.g., (Catalogo degli oggetti principali contenuti nel 73 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 32 i d., skica 4, kat. 4, T. 4,1-4.
74 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 36, kat. 7, T. 7, 1-4. 91 Riječ je također o kolosalnoj glavi pronađenoj 1937. g. u blizini 75 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 35 i d., skica 8, kat. 8, T. 8, Marcelovog kazališta u Rimu. P. Zanker prvi iznosi tezu o 1-3; 41,1-2. Kaligulinoj preradi u Augustov tip Prima Porta, usp. KLAUS FITTSCHEN – PAUL ZANKER (bilj. 17), 3-6, br. 3, T. 4-6, s 76 Usp. DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 32 i d., skice 1-5, potpunom bibliografijom. Autor donosi listu prerađenih portreta replika u Heraklionu, kat. 1, T. 1,1-4; kat. 2, Louvreu MA 1267 Kaligula / August u Baselu, Malibu, Conimbrigi, Lisabonu, T. 2, 1-4; kat. 3, Genova-Pegli T. 3,1-4; kat. 4, Veneciji T. 4,1-4 i Cerveteri, Tomaru, Tunisu i Zürichu, 5, bilj. 5. Kasnije u svojoj kat. 5, Schloss Fasanerie T. 5, 1-4. studiji E. R. Varner kataloški obrađuje korpus od dvanaest 77 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 32 i d., skica 1, kat.1, T. 1,1-4. sigurnih i potencijalnih prerada. Usp. ERIC R. VARNER (bilj. 78 Usp. bilj. 75. 8), 30-33, 225-229, br. 1.4. – 1.15. 79 Usp. bilj. 77. 92 Usp. DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 89, br. 26.1, T. 74,1.2. 80 Usp. bilj. 73. 93 Karakteristike zajedničke prerade očituju se u zalisku ispred 81 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 38 i d., skica 13, kat. 13, T. desnog uha, kao i u dijelu pramenova na stražnjoj strani. Usp. 13, 1-4; 46,4. KLAUS FITTSCHEN – PAUL ZANKER (bilj. 17), T. 6; ERIC R. 82 DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 10), 35 i d., skica 9, kat. 9, T. 9,1- VARNER (bilj. 8), 31, 227-228, br. 1.11, Sl. 17a-b. 4; 46,1. 94 Caru Klaudiju atribuiraju ga JULIUS BANKÓ – PIERO 83 Usp. bilj. 73, 80. STICOTTI (bilj. 2), 55-56, kat. br. 3; DIETRICH BOSCHUNG 84 ERIC R. VARNER (bilj. 8), na kameji u Kunsthistorisches Museum, (bilj. 8, 2002.), 61-62, br. 14.3, T. 44,1.; ili Juliju Cezaru, NENAD 235, br. 1.33 sa lit., Sl. 8a-b. CAMBI (bilj. 7, 2005.), 30-33, bilj. 100, Sl. 34. 85 ERIC R. VARNER (bilj. 8), 233-234, br. 1.30, Sl. 9a-d., glava u 95 Kao na brončanom kipu iz Herkulaneja, CHARLES BRIAN Vatikanu, Sala Rotonda iz julijevsko-klaudijevske bazilike na ROSE (bilj. 8), 91-92, kat. 15, T. 80.; DIETRICH BOSCHUNG nalazištu Otricoli (Ocriculum). (bilj. 8, 2002.), 119, br. 42.1, T. 93,1.; Olimpije, CHARLES BRIAN ROSE (bilj. 8), 147-149, kat. 80, T. 190. 86 ERIC R. VARNER (bilj. 8), 230-231, br. 1.20, Sl. 10 sa nalazišta Rusellae. 96 Kip cara Tiberija iz skupine u Leptis Magni, CHARLES BRIAN ROSE (bilj. 8), 184-185, kat. 126, T. 233, s nalazišta Nemi 87 D. Boschung izdvojio je grupu od šest Kaligulinih portreta DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 108, br. 35.1, T. prerađenih u Augusta, usp. DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 82.1; Kip cara Kaligule / Augusta iz Nina; Kip cara Klaudija i 1993a), 79-80. Kasnijim istraživanjima taj je broj uvećan na Germanika iz Gabii, 45, br. 6.1, T. 28,1; 30,1.3; br. 6.2, Olimpiji, trinaest portreta, v. ERIC R. VARNER (bilj. 8), 30. Činjenica 147-149, kat. 80, T. 191.; Fanu, usp. ISTI, 136, br. 57.1.; akefalni da je samo jedan portret u Frankfurtu preklesan u njegova kip iz Augusteja u Naroni, usp. EMILIO MARIN ET. AL., The prethodnika cara Tiberija, rezultat je nepopularnosti i Rise and Fall of an Imperial Shrine: Roman sculpture from the omraženosti kod rimskoga naroda. O portretu iz Frankfurta, Augusteum at Narona, Split, 2004., 87-93. nekada u privatnoj kolekciji u Baselu, usp. ERIC R. VARNER (bilj. 8), 33. 97 Usp. bilj. 96. 88 Skupina cara Klaudija najbrojnija je i ilustrira službeni odnos 98 Kip iz kazališta u Vaisonu, CHARLES BRIAN ROSE (bilj. 8), prema nepoćudnom prethodniku čiji se portretni prikazi odmah 131-132, kat. 58, T. 170; glava iz nalazišta Otricoli (Ocriculum) odstranjuju. Klesarske radionice u kratkom vremenu uspijevaju u Rimu (Vatikan), 97-98, kat. 25, T. 192. provesti postupak preoblikovanja u njegova nasljednika, čime 99 MARIJA KOLEGA, Damnatio memoriae u rimskoj portretnoj provode i osiguravaju carsku i ideološku propagandu. Identičan umjetnosti: Domicijan / Nerva u Ninu, Diadora, 14 (1992.), 59-82. način bit će primijenjen kod Nerona i Domicijana, dvojice kondemniranih careva u 1. stoljeću. O načinu preklesavanja Kaligulinih portreta u dva kategorizirana Klaudijeva tipa opširno v. ERIC R. VARNER (bilj. 8), 25-30, 229-235 gdje izdvaja ukupno njih 18, kat. br. 17. – kat. br. 34. 89 Transformacija 1. ili glavnog Kaligulina tipa u onaj cara Augusta tipa Prima Porta evidentirana je na njih dvanaest, dok samo jedan pripada tipu Forbes, usp. ERIC R. VARNER (bilj. 8), 30- 33, 225-229, kat. br. 1.4. – kat. br. 1.15. 90 Kolosalna Augustova glava tipa Prima Porta iz skupine Cerveteri (Caere) u Vatikanu, Museo Gregoriano Profano, usp. DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 85, br. 25,1, T. 70, 3-4. Julijevsko-klaudijevski ciklus postavljen u kazalištu u Caere uključivao je tri sjedeća carska kipa u Jupiterovoj ikonografiji: Augusta, Tiberija i Klaudija. DIETRICH BOSCHUNG (bilj. 8, 2002.), 85-89, br. 25.2, T. 70,1; 71,1; br. 25.3 - br. 25.4, T. 70,2; 71,2; 71,3.
Marija Kolega: Primjer damnatio memoriae u Enoni... Ars Adriatica 7/2017. (15-28)