Skip to content
Sztuka Adriatyku Search

Further Notes on Paulus de Sulmona, Builder of the Church Façade in Stari Pag

DOI 10.15291/ars.464

Download PDF

Vol. 3 (2013)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month

The front façade of the church at Stari Pag (location of the mediaeval settlement that preceded the construction of the present one) was built and decorated with reliefs by master Paulus de Sulmona in 1392, as confirmed by the inscription. Author of the paper, who has been researching this artist, brings forth a survey of his activities according to Zadar notary archives. In Zadar, Paul has made the tomb of the archbishop Nikola Matafar in 1386, constructed the presbytery of the church of St. Michael and the sacristy in the church of St. Saviour in 1388, worked in the monastery of St. Chrysogonus in 1389, and was commissioned to erect the luxurious chapel of St. Simeon next to the church of St. Mary Major in 1400. Out of his Zadar oeuvre, only parts of Matafar tomb and St. Michael’s presbytery and façade decoration have been preserved. Through comparison of the Pag reliefs and Matafar’s tomb with various reliefs preserved in Zadar, author ascribes them to Paul. Finally, previously unknown contract between Paul and his assistant is published, as well as a fragment with human figure that was part of Matafar’s tomb and the three statues that were previously inaccessible, and can be ascribed to Paul.

Paulus de Sulmona, Zadar, Pag, gothic sculpture
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

The front façade of the church at Stari Pag (location of the mediaeval settlement that preceded the construction of the present one) was built and decorated with reliefs by master Paulus de Sulmona in 1392, as confirmed by the inscription. Author of the paper, who has been researching this artist, brings forth a survey of his activities according to Zadar notary archives. In Zadar, Paul has made the tomb of the archbishop Nikola Matafar in 1386, constructed the presbytery of the church of St. Michael and the sacristy in the church of St. Saviour in 1388, worked in the monastery of St. Chrysogonus in 1389, and was commissioned to erect the luxurious chapel of St. Simeon next to the church of St. Mary Major in 1400. Out of his Zadar oeuvre, only parts of Matafar tomb and St. Michael’s presbytery and façade decoration have been preserved. Through comparison of the Pag reliefs and Matafar’s tomb with various reliefs preserved in Zadar, author ascribes them to Paul. Finally, previously unknown contract between Paul and his assistant is published, as well as a fragment with human figure that was part of Matafar’s tomb and the three statues that were previously inaccessible, and can be ascribed to Paul.

1. Pavao iz Sulmone, luneta portala zborne crkve Sv. Marije u Starom Gradu na Pagu (foto: I. Josipović) Paolo da Sulmona, lunetta del portale della chiesa collegiata di Santa Maria in Terravecchia (Stari Grad) sull’isola di Pago

sljedeće godine.8 Plaća je određena na 100 libara i deset sklopio ugovor sa svećenikom Mihovilom, upraviteljem pari cipela,9 a Pavao će ga usto hraniti ako budu poslom crkve Sv. Mihovila, da sagradi oltarni prostor toj crkvi otišli izvan Zadra. Kad je prema ugovoru istekao rok po nacrtu Andrije Desina.13 Pavao je i dalje radio u za Vukašinovu službu, Pavao je 29. XI. 1388. sklopio Zadru. Spominje se triput kao svjedok od 1389. do s njim novi ugovor da mu pomaže u radu do 24. VI. 1391., a 15. VII. 1389. zajedno s Andrijom Desinom.14 sljedeće godine.10 Isplatit će mu 80 libara, a ostalo kad Dana 25. IX. 1391. prodao je „locum semi copertum bude tražio. Nije nam na žalost poznato gdje je Pavao et semi discopertum” u blizini crkve Sv. Marije Velike, radio da mu je bio potreban pomoćnik. Vjerojatno pored gradskih zidina prema luci. Ta polunatkrivena Matafarov spomenik nije bio dovršen. Sljedeće godine, čestica imala je i zdenac.15 Očito je da je to bila njegova 4. I., spominje se drugi Pavlov učenik, Maroje Ninov iz klesarska radionica, a prodao ju je zbog odlaska u Pag, Dubrovnika. Tog dana Pavao mu je isplatio 72 i pol libre o čemu nema arhivskih potvrda, ali postoji njegov za neki rad obavljen u samostanu Sv. Krševana.11 Iste potpis na pročelju crkve, uklesan 1392. godine. Gradnja godine, 15. VI., zadarski trgovac suknom (draperius) pročelja trajala je duže vremena. Pavao je zabilježen u Nikola Mihovilov naručio mu je bunarsku krunu poput zadarskim spisima ponovno tek 1398. godine. Dana one u kući graditelja Andrije Desina s četiri grba. Cijena 29. IV. te godine tri zadarska plemića – Damjan Nassis, poslu utanačena je na 40 libara.12 Istog dana Pavao je Andrija Grisogono i Krešo Varikaša – u ime gradskih

2. Pavao iz Sulmone, luneta portala zborne crkve Sv. Marije u Starom Gradu na Pagu, detalj (foto: Z. Alajbeg) Paolo da Sulmona, lunetta del portale della chiesa collegiata di Santa Maria in Terravecchia (Stari Grad) sull’isola di Pago, dettaglio

Ivo Petricioli: Još o Pavlu iz Sulmone - graditelju pročelja crkve... Ars Adriatica 3/2013. (111-122)

3. Pavao iz Sulmone, luneta portala zborne crkve Sv. Marije u Starom Gradu na Pagu, detalj (foto: Z. Alajbeg) Paolo da Sulmona, lunetta del portale della chiesa collegiata di Santa Maria in Terravecchia (Stari Grad) sull’isola di Pago, dettaglio

vlasti sklopili su s njim ugovor za gradnju kapele Sv. gradnju detaljno razrađenim ugovorom. Predočili su Šimuna u crkvi Sv. Marije Velike, gdje se tada čuvalo mu nacrt (projekt). Trebala je biti pregrađena crkva Sv. svečevo tijelo i srebrna raka, dar kraljice Elizabete. Marije Velike s posebnim ulazom izvana; pročelja su joj Tim ugovorom naručeni su pripremni radovi. Pavao morala biti visoka 45 stopa. Spominje se i neki pokrov je izabran protomagistrom gradnje uz plaću od 20 ili vijenac (cutula) visok 15 stopa. Kapela je trebala imati dukata mjesečno. Morao je tijekom osam mjeseci i uz osam križnih svodova i kupolu u sredini s kamenim pomoć dvojice pomoćnika lomiti kamen na zadarskim rešetkama na tamburu. Nagrada za posao iznosi otocima. Dobio je od grada na raspolaganje lađu i tisuću zlatnih dukata, što će biti podijeljeno u deset odgovarajući alat, a isplaćeno mu je 59 dukata kao dijelova i isplaćivat će se majstoru prema napredovanju predujam.16 Iste godine, 28. XI., hrvatski biskup Matej, gradnje. Za nabavku pijeska, vapna, opeke i sedre za u ime zadarske crkve Sv. Spasitelja, sklopio je ugovor s svodove brinut će se naručitelj, a za kamen brinut će Pavlom da sagradi sakristiju toj crkvi. Morao je posao se Pavao, pa ako ga ne bude dovoljno, morat će ga na završiti do svibnja slijedeće godine uz nagradu od 10 svoj trošak nabaviti.19 Morat će se sam brinuti za stan i dukata.17 Dana 19. II. 1399. Pavao je uzeo za pomoćnika hranu. Nakon toga ugovora Pavao se više ne spominje nekog Jurja iz Zadra i to na osam godina.18 Uskoro, 8. u Zadru. Godinu dana kasnije, 4. V. 1401., tri plemića, IV. 1400., tri zadarska plemića, već spomenuti Krešo Krešo Nassis i već spomenuti Soppe i Detriko, sklopili Varikaša, te Blaž Soppe i Šimun Detriko, tada u ime su ugovor s graditeljem Nucijom iz Ferma gotovo istog uprave gradnje kapele Sv. Šimuna, naručili su od Pavla sadržaja kao što je ugovor s Pavlom. Navodi se da je rad

već započet, pa ga Nuncije mora nastaviti, a naručitelji uz pijesak i drugo daju majstoru i kamen, očito onaj što ga je obradio Pavao. Nucije će stanovati gdje je stanovao Pavao.20 Toliko o arhivskim podacima. Reljefi na pročelju crkve u Starom Pagu pokazuju lako uočljive klesarske i stilske značajke, koje su odraz Pavlove osobnosti, pa se na osnovi njih mogu tražiti i njegova djela u Zadru. Reljef arkanđela u središtu pročelja pod kojim se nalazi njegov potpis ima jednaku modelaciju kao i svi drugi reljefi na pročelju, osim mramornog reljefa sv. Jurja ugrađenog visoko na desnoj strani pročelja pod zabatom.

5. Pavao iz Sulmone, Alegorija Dana na pročelju zborne crkve Sv. Marije u Starom Gradu na Pagu (foto: Z. Alajbeg) Paolo da Sulmona, Allegoria del Giorno sulla facciata della chiesa collegiata di Santa Maria in Terravecchia (Stari Grad) sull’isola di Pago

Pavlova su još djela portal romaničkog oblika s lunetom, gdje je prikazana „Gospa od Milosti” koja svojim plaštem štiti građane Paga,21 rozeta nad likom arkanđela gotičkih stilskih osobina s bogato ukrašenim okvirom i s dvama malim anđeoskim likovima sa strane, poprsje Krista nad njom i lijevo od njega, simetrično od spomenutog reljefa sv. Jurja, drugi reljef sv. Jurja na konju, te na uglovima pročelja u prizemnoj zoni dva zgrčena ljudska lika poput telamona koji navodno simboliziraju noć (lik s glavom naslonjenom na ruku) i dan (lik širom otvorenih očiju).22 Na ploči s arkanđelom i potpisom Pavao je isklesao dva grba: grb paškog kaptola s likom goluba23 i grb zadarskog nadbiskupa Petra Matafara koji je u doba gradnje pročelja osnovao paški kaptol. Dva veća nadbiskupova grba isklesao je na stranama te ploče (sva tri Matafarova grba su otučena, ali su prepoznatljiva).24 4. Pavao iz Sulmone, arhanđel Gabrijel na pročelju zborne crkve Sv. Marije u Starom Gradu na Pagu (foto: I. Josipović) Pavao nije kipar velikih dosega. Osobine njegova Paolo da Sulmona, arcangelo Gabriele sulla facciata della chiesa collegiata „rukopisa” vrlo su jasne. Očituju se ponajprije u di Santa Maria in Terravecchia (Stari Grad) sull’isola di Pago oblikovanju ljudskih glava. One su okrugle, obrazi su

Ivo Petricioli: Još o Pavlu iz Sulmone - graditelju pročelja crkve... Ars Adriatica 3/2013. (111-122)

6. Pavao iz Sulmone, nadgrobna ploča nadbiskupa Nikole Matafara iz katedrale, Zadar, Narodni muzej (foto: Z. Alajbeg) Paolo da Sulmona, pietra sepolcrale dell’arcivescovo Nicolò Matafarri dalla cattedrale, Zara, Museo Nazionale

debeli i zaobljeni, nosevi su modelirani bez nijansi, tvrdo, proporcija. Arkanđeo ima malu glavu u odnosu na tijelo, gotovo geometrijski. Usta su mala, s jedva primjetnim dok su ostali likovi obrnuti: s velikom glavom na kratkom smiješkom (osim na liku „Dana”). Ruke su kratke, „bez tijelu. Nabori haljina su bolje modelirani. Nema izraženu kostiju”, šake nespretno isklesane. Likovi su različitih gotičku stilizaciju. Modelacija je mekana, dosta realistična, pregibi su istaknuti, što dozvoljava dosta dobru igru svjetla i sjene. Primjećuje se razlika u obradi pojedinih likova. S najviše pažnje izrađen je reljef arkanđela, nešto površnije lik Gospe u luneti, sv. Juraj i telamoni, dok su anđeli koji drže Gospin plašt i likovi građana pod plaštom dosta nespretno oblikovani, kao da su rađeni na brzinu.25 Imajući pred očima te odlike prići ćemo analizi ostataka nadgrobnog spomenika nadbiskupa Nikole Matafara, koji se danas nalaze u lapidariju Narodnog muzeja u Zadru. Taj spomenik poznajemo po Farlatijevu opisu iz 1775. godine.26 Uništen je nešto kasnije, kad je nadbiskup I. Carsana preuredio katedralu.27 Ploča s reljefnom kompozicijom nadbiskupa među kanonicima i dva lika evanđelista (Luka i Marko sa simbolima) dospjeli su u Muzej Sv. Donata krajem prošlog stoljeća,28 a vijenac nakon I. svjetskog rata.29 Reljefnim likovima na kompoziciji porazbijane su glave, osim na jednom sjedećem liku s desne strane. Likovi Marka i Luke ostali su pošteđeni, ali su dosta izlizani. Nedavno je konzervator dr. P. Vežić pronašao, prilikom arheoloških radova pored zvonika katedrale, u zemljanom nasipu, ulomak jednog lika (glava i ramena), istih skulptorskih 7. Pavao iz Sulmone, naknadno pronađeni ulomak nadgrobne ploče nadbiskupa Nikole Matafara iz katedrale (foto: E. Hilje) odlika kao likovi na kompoziciji, koji se lako uklapa Paolo da Sulmona, frammmento successivamente ritrovato della pietra među likove s lijeve strane. Dok su likovi na pročelju sepolcrale dell’arcivescovo Nicolò Matafarri dalla cattedrale crkve u starom Pagu isklesani u plitkom reljefu, na

8. Pavao iz Sulmone, luneta portala crkve Sv. Mihovila u Zadru (foto: Z. Alajbeg) Paolo da Sulmona, lunetta del portale della chiesa di San Michele a Zara

Matafarovu spomeniku reljef je mnogo više izražen, pa se likovi doimaju kvalitetnijim od paških. No modelacija sačuvanih glava, ruku i nabora haljina potpuno odgovara paškim likovima, posebno pak fizionomija sačuvanih glava na liku s desne strane. Ta viša kvaliteta duguje se predlošku što ga je, prema citiranom dokumentu, izradio slikar Menegelo. U Pagu se Pavao, kako izgleda, morao sam snalaziti. Likovi evanđelista na Matafarovu spomeniku znatno zaostaju za likovima na kompoziciji. Kao da su razrađeni bez dovoljne pažnje ili da su rad nekog manje vještog suradnika. Likovi vola i lava pod njihovim nogama sasvim su površno isklesani. Već je C. Fisković atribuirao Pavlu skulpture na pročelju crkve Sv. Mihovila u Zadru,30 gdje je Pavao 1389. godine sagradio četvrtasti prezbiterij s križnorebrastim svodom. U gotičkoj luneti prikazan je arkanđeo Mihovil kako važe duše i brani ih kopljem od demona, a sa strana su zadarski zaštitnici sv. Stošija i sv. Krševan. Na nadvratniku i sa strana mali su reljefni svetački likovi. 9. Pavao iz Sulmone, reljef Bogorodice s malim Kristom (ili Sv. Ane s Visoko na pročelju ugrađene su dvije konzole u obliku Bogorodicom) iz crkve Sv. Krševana u Zadru (foto: Z. Alajbeg) sfinga koje su bez sumnje izvorno pripadale portalu. Paolo da Sulmona, rilievo della Madonna con Gesù Bambino (o Sant’Anna Poviše lunete prikazana je u plitkom reljefu Kristova con la Madonna) dalla chiesa di San Grisogono a Zara

Ivo Petricioli: Još o Pavlu iz Sulmone - graditelju pročelja crkve... Ars Adriatica 3/2013. (111-122)

10. Pavao iz Sulmone, reljef s prikazom Sv. Šimuna i kraljice Elizabete iz kapele Sv. Šimuna, Zadar, Narodni muzej (foto: Z. Alajbeg) Paolo da Sulmona, rilievo con immagine di San Simeone e della regina Elisabetta dalla cappella di San Simeone, Zara, Museo Nazionale

glava. Svi likovi, osim sv. Mihovila koji je isklesan na i tako postali dostupni izučavanju. Kipovi predstavljaju posebnoj ploči, identične su obrade kao i oni u Pagu, Josipa i Mariju i pripadaju kompoziciji Prikazanja u iste su fizionomije, ruke i nabori haljina. Lik arkanđela Hramu. Nad baroknim pročeljem crkve Sv. Šimuna, na Mihovila dosta je tvrdo modeliran, naročito nabori njegova plašta, no oblikovanje ruku, lica i općenito impostacija lika ne odudaraju od Pavlove manire. Možda je tvrdoća kamena iz kojega je lik isklesan prouzročila te razlike u modelaciji. Treći zadarski reljef koji pokazuje odlike Pavlove skulpture nalazi se ugrađen iza glavnog oltara crkve Sv. Krševana, a pronađen je u crkvi, prema Bianchiju, 1692. godine. Prikazuje Bogorodicu s malim Kristom ili, po Bianchiju, sv. Anu s malom Marijom.31 Budući da je Pavao radio u samostanu Sv. Krševana, ima razloga da mu se na osnovi samo skulptorskih kvaliteta taj reljef pripiše. S manje sigurnosti, na osnovi samo skulptorskih kvaliteta mogu mu se pripisati još neki zadarski reljefi. Tako sam mu 1985. godine pripisao reljef kraljice Elizabete pred sv. Šimunom u lapidariju Narodnog muzeja, što je naslutio P. Vežić već 1975. godine,32 i reljef Oplakivanja Krista izložen u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru.33 Daljnjim proučavanjem zadarskih srednjovjekovnih skulptura došao sam do spoznaje da mu se mogu približiti još tri kipa skromnog likovnog izraza: manji oštećeni kip anđela 11. Pavao iz Sulmone, reljef s prikazom Oplakivanja Krista, Zadar, (visine 54 cm), također u lapidariju Narodnog muzeja, Stalna izložba crkvene umjetnosti (foto: Ž. Bačić) koji je vjerojatno pripadao Matafarovu spomeniku, te dva Paolo da Sulmona, rilievo con immagine del Compianto di Cristo, Zara, kipa što su nedavno skinuta s pročelja crkve Sv. Šimuna Esposizione permanente di arte sacra

12. Pavao iz Sulmone, kip Sv. Josipa s pročelja crkve Sv. Šime, Zadar, 13. Pavao iz Sulmone, kip Bogorodice s pročelja crkve Sv. Šime, Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti (foto: Ž. Bačić) Stalna izložba crkvene umjetnosti (foto: Ž. Bačić) Paolo da Sulmona, statua di San Giuseppe dalla facciata della chiesa di Paolo da Sulmona, statua della Madonna dalla facciata della chiesa di San Simeone, Zara, Esposizione permanente di arte sacra San Simeone, Zara, Esposizione permanente di arte sacra

manjim podnožjima bili su postavljeni kameni svetački sve odlike Pavlove skulptorske obrade: karakterističan kipovi različite obrade – očito u sekundarnoj funkciji. Na oblik nabora na odjeći, kratke ruke i grubo izrađene samom vrhu pročelja bio je postavljen kip sv. Šimuna s šake. Okrugla mu glava ima proporcije glava na drugim malim Kristom u rukama, a sa strana kipovi o kojima je Pavlovim likovima. Brada i kosa su dosta minuciozno riječ. Kip sv. Šimuna uništen je u Drugom svjetskom ratu. obrađene. Pramenovi brade su simetrično komponirani C. Cecchelli je jedini obratio pozornost tim kipovima i kao na Kristovoj glavi na tjemenu luka portala crkve Sv. smatrao ih je rustičnim radom iz razdoblja baroka. To je Mihovila. Minuciozna obrada kose sliči obradi kose na argumentirao ikonografijom kipa sv. Šimuna koji je imao jednom od likova evanđelista na Matafarovu spomeniku na glavi mitru židovskog velikog svećenika u obliku kako (na tom liku vidi se izlizanost kamena, čak i tragovi svrdla se prikazuje na baroknim slikama.34 Kip sv. Josipa pokazuje kojima je kosa bila obrađena). Kip Marije nešto je bolje

Ivo Petricioli: Još o Pavlu iz Sulmone - graditelju pročelja crkve... Ars Adriatica 3/2013. (111-122)

modelacije, ali obrada nabora pokazuje iste značajke. i kompoziciju Prikazanja u Hramu. U narudžbi Petru Nedostaje glava, pa mu je naknadno, bez sumnje kad je Pozdančiću 1. XI. 1405. za kipove u kapeli Sv. Šimuna, bio postavljen na pročelje crkve Sv. Šimuna, aplicirana koja se tada gradila, ne navodi se kompozicija Prikazanja nov, na dugom vratu vrlo primitivne, zapravo rustične u Hramu,35 pa je sasvim vjerojatno da je bila već izrađena obrade. Takve odlike imala je i glava na uništenom kipu Pavlovom rukom ili makar pod njegovim nadzorom. sv. Šimuna koja je privukla Cecchellijevu pozornost. Ta U svem tom dosta brojnom opusu koji se može pri- dva kipa kao i ostali doneseni su bez sumnje iz crkve Sv. pisati Pavlu iz Sulmone, ističe se kao najreprezentativnije Marije Velike, kojoj je, kako je rečeno, bila prigrađena njegovo djelo pročelje crkve u Starom Pagu, pa sam svečeva kapela. Spomenuti reljef kraljice Elizabete pred sv. zadovoljan da mi se pružila prilika još jednom ukazati na Šimunom, što sam ga pripisivao Pavlu, potječe iz starog njegovu djelatnost, što je trebalo učiniti lanjske godina, mjesta, pa je sasvim vjerojatno da je Pavao mogao izraditi kad se navršila 600. obljetnica gradnje pročelja.

Prilog

8. prosinca 1387. mercede sua et salario suo libras centum et viginti Majstor Pavao iz Sulmone uzima za pomoćnika Vukašina ducatorum paruorum et X paria subtelarum, de quibus Ivanuševa CXX libris paruorum dictus Volchasinus fuit contentus et Die predicto (sc. VII decembris MCCCLXXXVII, confessus se habuisse et recepisse a dicto magistro Paulo Indictione XI) Jadre in uia publica iuxta ecclesiam Sancti pro parte solutionis libras X soldos XVIII paruorum. Saluatoris de Jadera, presentibus ser Gregorio de Nassis et Ressiduum autem dicte quantitatis librarum promisit magistro Iohanne barberio de Beuagna testibus. dictus magister Paulus soluere eidem Vulcasino in V treminis siue pagis prout pro rata temporis contigerit, hoc Volchasinus filius quondam Ivanusij de Jadera promisit uero pacto et conuento inter dictas partes videlicet quod si se obligando magistro Paulo tayapetra de Sulmona dictus magister Paulus dictum Vulcasinus aliqui reuertet habitatori Jadre stare et morari ad laborandam in arte extra Jadram ad laborandum uel secum ducet quod dictus sua cum eodem hinc ad festum Sancti Martini proxime magister Paulus debeat facere dicto Vulcassino expensas futurum omnibus ipsius Volchasini sumptibus et expensis victi videlicet cibi. Que omnia premissa dicte partes victum et vestitum ed fideliter et studiose facere et operari promiserunt habere firma sub pena quarti dictarum CXX quecumque dictus magister Paulus sibi comisserit et librarum etc. (autogr.) Ego Andreas de Cesamis. perciperit in arte predicta bona fide. Et hoc vero quod dictus („Volcasinus” prekriženo) magister Paulus promisit (Povijesni arhiv u Zadru, Spisi zadarskih bilježnika, solempniter dicto Volcasino dare et soluere eidem pro Raymundus de Modiis, B. unica, F. I., fol. 220’-221.)

Bilješke

* Prije dvadeset godina u Pagu i Novalji održan je znanstveni skup 12 PAZd, ZB Petrus de Sarzana, B. II., f. 30, fol. 15. Pag u prošlosti i sadašnjosti. Odvijao se od 21. do 23. listopada 13 PAZd, ZB Articutius de Rivignano, V. II., F. IV., fol. 26. 1993. godine. Tu je akademik Ivo Petricioli podnio prilog pod 14 Isti bilježnik, B. F. III./3, fol. 36’; F. IV., fol. 26’; fol. 17; ZB Petrus naslovom: Pavao iz Sulmone, graditelj pročelja crkve u Starom de Sarzana III., F. 34 (28. VII. 1390.) gradu Pagu. Međutim, nije dočekao objavu svog članka budući da zbornik nikada nije tiskan. No, u porodičnoj ostavštini autora 15 PAZd, ZB Petrus de Sarzana, B. III., f. 38, sub die. sačuvan je rukopis članka pripremljenog za objavu. U njemu je sam 16 PAZd, ZB Johannes de Casualis, B. unica, F. II/1, fol. 10-11. autor izmijenio njegov naslov te on glasi: Još o Pavlu iz Sulmone 17 PAZd, ZB Vannes Bernardi de Firmo, B. I., F. II., fol. 68. - graditelju pročelja crkve u Starom Pagu. Rukopis je za tisak u 18 PAZd, ZB Articutius de Rivignano, B. II., F. VII., fol. 87’. ovome broju Ars Adriaticae priredio Emil Hilje. Zahvati u tekstu su minimalni, isključivo tehničke naravi, te je posve sačuvan autorov 19 Na istom mjestu, fol. 141. način izražavanja. 20 Isti bilježnik, B. III., F. VIII. (Quaternus XI.), sub die. U prvom dijelu članka sam autor navodi da se s majstorovim 21 Lijevo pod plaštom prikazan je svećenik kako kleči, a iza njega reljefima u Zadru i Starome Pagu „može kiparsku djelatnost ministrant kako drži u rukama mitru. Je li u tom prikazu Pavlovu dosta dobro definirati, o čemu sam imao prilike već istaknuta želja Pažana u to vrijeme da dobiju biskupa? pisati“ (svoje članke citirao je u bilješci br. 4). Dakle, rukopis je 22 Na osnovi neke lokalne tradicije tako ih je protumačio Radovan autorovo zaokruženje vlastitoga istraživačkog rada o kiparskim Ivančević. RADOVAN IVANČEVIĆ, Reinterpretacija zborne djelima Pavla iz Sulmone u Zadru i Pagu. Kao vrijednu crkve u Pagu, Peristil, 25, Zagreb, 1982., 77. temu naše povijesti umjetnosti u jadranskom kulturnom i umjetničkom krugu srednjega vijeka Uredništvo Ars Adriaticae 23 Ranije sam lik goluba pogrešno interpretirao kao lik orla. Da je prihvatilo je tekst u cjelini i opremilo ga s novim fotografijama grb paškog kaptola golub, upozorio me dr. Miroslav Granić. Zorana Alajbega, Živka Bačića, Ivana Josipovića i Emila Hilje. 24 Bez sumnje je posredovanjem nadbiskupa Petra Matafara Pavao bio angažiran za izgradnju pročelja, to više što je 1 VITALIANO BRUNELLI, Storia della città di Zara dai tempi nekoliko godina ranije izradio nadgrobni spomenik Petrovu più remoti sino al MDCCCXV, Parte prima – dalle origini al stricu, nadbiskupu Nikoli. MCCCCIX, Venezia, 1913., 424. 25 Opširniju ikonografsku i umjetničko-stilsku analizu Pavlovih 2 ANTONIO TEJA, Aspetti della vita economica di Zara dal 1289 djela vidi u: IVO PETRICIOLI (bilj. 4, 1980). al 1409, L’esercizio delle arti e mestieri, Zara, 1942., 156-157. 26 DANIELE FARLATI, Illyricum Sacrum, vol. V., 97. 3 CVITO FISKOVIĆ, Zadarski sredovječni majstori, Split, 1959., 14. 27 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana, I, Zara, 1877, 48. 4 IVO PETRICIOLI, Tragom kipara „Paulusa de Sulmona”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 21, Split, 1980., 252-266; ISTI, 28 Giovanni Smirich je spomenuo ploču s kompozicijom Dva priloga zadarskoj umjetničkoj baštini, Prilozi povijesti (GIOVANNI SMIRICH, La collezione dei monumenti umjetnosti u Dalmaciji, 25, Split, 1985., 83-85; ISTI, Paolo da medioevali nel Museo di S. Donato in Zara, Ephemeris Sulmona, uno scultore trecentesco abruzzese in Dalmazia, Bihačensis, Jaderae, MDCCCXCIV, 19, br. 4), a isto tako se Atti del Convegno di studi storici „L’Abruzzo e la Republica di navodi i u vodiču kroz Muzej Sv. Donata (Guida del Museo di S. Ragusa tra il XIII e il XVII secolo”, T. II, Ortona, 1989., 69-74. Donato in Zara, Vienna, 1913., 55, 124). Na taj rad osvrnuo se Adriano Ghisetti Giavarina pokušavajući 29 Carlo Cecchelli spominje, osim kompozicije i vijenac i likove atribuirati Pavlu jedan reljef u Sulmoni. ADRIANO GHISETTI evanđelista pogrešno ih nazivajući sv. Petrom i Pavlom, te GIAVARINA, Paolo di Vanozzo da Sulmona, architetto e scultore navodi da je spomenik pronađen na više raznih mjesta u gradu. del Trecento in Dalmazia, Rivista Abruzzese, XL, N. 4, Lanciano, CARLO CECCHELLI, Zara - Catalogo delle cose d’arte e di 1987., 237-239; pretiskano uz nadopunu u Rivista Dalmatica, antichità, Roma, 1932., 196. U inventaru Muzeja Sv. Donata LIX, N. 3, Roma, 1988., 234-237. „Evo Medio e Moderno” navodi se pod br. 49 da je ploču s 5 Povijesni arhiv u Zadru (dalje: PAZd), Spisi zadarskih bilježnika kompozicijom darovala muzeju uprava (fabriceria) katedrale, (dalje: ZB), Raymundus de Modiis, B. unica, F. I., fol. 141’. da su likovi evanđelista bili uzidani u bočni zid nadbiskupske 6 Na istom mjestu, fol. 156. palače (prema zgradi sjemeništa Zmajević), a da je vijenac (br. 450) pronađen u baptisteriju 1923. godine. 7 Na istom mjestu, fol. 192’, 197’, 198’. 30 CVITO FISKOVIĆ, Bilješke o paškim s pomenicima, Ljetopis 8 Vidi prilog. Taj dokument se prvi put objavljuje. Zahvaljujem dr. Jugoslavenske akademije, knj. 57, 1953., 57. Emilu Hilji koji ga je otkrio. Ostale dokumente objavio sam u radu: IVO PETRICIOLI (bilj. 4, 1980.). 31 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 27), 304. 9 U srednjovjekovnim ugovorima često se navode nagrade u 32 PAVUŠA VEŽIĆ, Crkva Sv. Marije Velike, Diadora, 8 (1975.), 128. naturi. Tolika količina koju Pavao daje Vukašinu svjedoči da su 33 IVO PETRICIOLI (bilj. 4, 1985.), 83-85. se obojica bavila i trgovinom. 34 CARLO CECCHELLI (bilj. 29), 98. 10 PAZd. ZB Raymundus, isto fol. 339. 35 IVO PETRICIOLI, Srednjovjekovna kapela Sv. Šimuna u Zadru, 11 Isto, fol. 347. Zbornik za likovne umetnosti, 20, Novi Sad, 1984., 180.

Ivo Petricioli: Još o Pavlu iz Sulmone - graditelju pročelja crkve... Ars Adriatica 3/2013. (111-122)

Similar Articles

1-10 of 163

You may also start an advanced similarity search for this article.