##plugins.themes.oapBasic.skip##
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Zoek

Projekt i izgradnja pristupnog stepeništa župnoj crkvi u Prčanju

DOI 10.15291/ars.4347

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol 13 (2023)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##

Pristupno stepenište prčanjskoj župnoj crkvi snažan je detalj graditeljstva naše obale i nezaboravan dio vizure bokokotorskog zaljeva, ali i najveće i najdojmljivije stepenište na istočnoj obali Jadrana kojim se s mora pristupa nekom sakralnom objektu. U članku se obrađuje projekt, uzori i slijed gradnje pristupnog stepeništa crkvi koju je projektirao venecijanski arhitekt Bernardino Maccaruzzi. U dosadašnjoj literaturi o stepeništu nalazimo rijetki podatak i mnoge pretpostavke, a Maccaruzzijev crtež nije se sačuvao te je kasnije izgrađeno prema projektu arhitekta Milana Karlovca. Stepenište s balustradom isklesano je u radionici Ivana Fabrisa na otoku Vrniku kraj Korčule, a građevinske radove i konstrukciju izveo je godine 1912. – 1913. češki graditelj Josef Večernik. Ovdje prvi put objavljujemo projektni nacrt, skice kamenoklesara i graditelja te sadržaje ponuda, troškovnika i ugovora o gradnji. Pronalazak ove dokumentacije otvorio nam je mogućnost rekonstrukcije tijeka gradnje, a također smo mogli provjeriti, potvrditi ili opovrgnuti dosadašnje pretpostavke, sumnje i mišljenja te time rasvijetliti još jedan vrijedan dio prčanjske i bokeljske graditeljske prošlosti.

Prčanj, Boka kotarska, stepenište župne crkve, 1908. – 1913., Milan Karlovac, Ivan i Antun Fabris, Josef Večernik

1. UVOD Pogled s mora na prčanjsku župnu crkvu Rođenja Blažene Djevice Pogled na veliko barokno zdanje nove prčanjske župne crkve Rođenja Marijina Marije i njezinu skalinadu, svibanj jedan je od najsnažnijih dojmova koje pamte putnici za plovidbe Kotorskim zaljevom. 2013. (foto: Anton Gula Marković) Tom dojmu znatno doprinosi monumentalno stepenište kojim se crkvi prilazi s obale. View of ​​the parish church of the Gradnja nove župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije na prčanjskoj oba- Nativity of the Blessed Virgin Mary li, prema projektu venecijanskog arhitekta Bernardina Maccaruzzija,1 zbog ratnih, and its staircase from the sea, May a time i gospodarskih problema, dovršena je tek 1909., čak 120 godina od početka 2013. gradnje.2 Izgrađena je prema originalnom Maccaruzzijevu projektu s nekim odstu- panjima tijekom gradnje kako bi se građevina oblikovno prilagodila povišenom po- ložaju i okolnom pejzažu.

2. Proslava Male Gospe nakon tek izgrađene skalinade, neutvrđeni fotograf, 8. rujna 1913. (izvor: Zbirka Ž. Brguljan, Zagreb) Celebration of the Nativity of the Blessed Virgin Mary shortly after the completion of the staircase, anonymous photographer, September 8, 1913

župnoj crkvi u Prčanju

Na izgradnji crkve angažirani su talijanski i korčulanski klesari, a gradnjom su upravljali Domenico Trevisan (1789. – 1791.), Antonio Costa (1791. – 1796.), Iseppo Ferro (1796. – 1807.), nakon stanke od šest desetljeća Ivo Jeričević (1867. – 1870.), kojeg poslije smrti nasljeđuje Antonio Meneghello (1870. – 1886.), a nakon nove stanke, u prvom desetljeću novog stoljeća (1905. – 1909.) radove nadgleda arhitekt Milan Karlovac, uz (i ranije) priloge arhitekta – inženjera Šime Grizogono-Borto- lazzija i Josipa Slade Šilovića.3 Svi su radovi dovršeni 1909. godine, a tada je u općoj nestašici sredstava, nekada moćnog pomorskog mjesta, trebalo podnijeti novu žrtvu izgradnje velikog stepeništa kojim se s morske obale pristupa crkvi na brijegu nad cestom. U tome se i uspjelo – godine 1913. kada je na dan Male Gospe, mjesne za- štitnice priređena veličanstvena proslava. (sl. 2) Skalinada prčanjske župne crkve ima ukupno 135 stepenice. Donji jednokračni dio ima tri razine s po 14 stepenice odijeljenih malim platoima, odnosno terasama ili odmorištima. Gornji dio skalinade nastavlja se u dva kraka od kojih svaki ima dva segmenta od po 22 odnosno 23 stepenice odijeljene malim bočnim terasama, a završava s tri stepenice kojima se nivelira na razinu velike terase pred crkvom.

PRISTUP NOVOJ ŽUPNOJ CRKVI U PRČANJU TIJEKOM 19. STOLJEĆA Maccaruzzijev projektni crtež pristupnog stepeništa Još godine 1823. u popisu dijelova građevine prčanjske crkve koje se još planiralo izgraditi, spominje se i la grande scala a tutta l’altezza dal lido del mare fino alla chie- sa.4 Zbog teških ekonomskih uvjeta – propale pomorske trgovine zbog čestih izmje- na vlasti, sredinom trećeg desetljeća 19. stoljeća odustalo se od gradnje nedovršenih dijelova crkve, tako i stepeništa. Realizaciji projekta stepeništa pristupilo se nakon što su završeni svi preostali radovi na samom objektu 1909. godine. Maccaruzzijev drveni model crkve i većina nacrta, osim onih pročelja i uzduž- nog presjeka crkve, nestali su u ratnim pustošenjima početkom 19. stoljeća, a među uništenim je nacrtima bio i crtež stepeništa. Nije poznato je li među kopijama koje je 1823. prema Maccaruzzijevim originalima izradio Prčanjanin don Mihovil Florio postojao i crtež stepeništa, ali svakako ga nije bilo među onima koje je 1862. izradio peti upravitelj gradnje Antonio Meneghello. Jedine podatke o izvornom nacrtu prčanjske skalinade nalazimo kod N. Luko- vića. On prenosi informaciju da se unutar originalnog Maccaruzzijeva projekta iz 1789. nalazio i nacrt stepeništa koje bi se od terase pred crkvom do obale spuštalo „u jednom ravnom pravcu”, a bilo bi širine osam metara i imalo tri odmorišta. No, tako projektirano stepeništa nije moglo biti realizirano jer je, zbog dužine koju joj je uvjetovao prihvatljiv nagib, prelazilo i preko ceste, na pristanište.5 Pretpostavljamo da je nacrt stepeništa nastao poslije osnovnog projekta crkve, nakon što je donesena odluka o lokalitetu gradnje i kada je bilo jasno da će se crkva koja je bila projekti- rana za gradsku sredinu, graditi na povišenom položaju. Svakako je Općina preko upravitelja gradnje naknadno zatražila nacrt crkvene skalinade uputivši projektantu podatke o položaju crkve i pristupnom terenu.

Prikaz skalinade na urbanističkom planu Prčanja A. Filippinija (1802.) Na karti Prčanja Antonija Filippinija iz 1802. godine skalinada ima ponešto druk- čiju konstrukciju. Prema nekim izvorima Antonio Filippini je uz Antonija Spieru bio među najistaknutijim graditeljima prčanjske crkve.6 Bez obzira na to što je Filippini pri crtanju pojednostavnjivao građevine i zaobilazio detalje, njegova karta umnogome

župnoj crkvi u Prčanju

3. vjerno prikazuje urbanističku situaciju onodobnog Prčanja,7 a k tomu iz tog „prekret- Karta Prčanja – detalj s crkvenom ničkog” razdoblja nemamo drugih sličnih izvora građevinske situacije Prčanja. skalinadom (kopija), Antonio Filippini, 1802., Uprava za zaštitu Filippini je građevinu nove crkve iscrtao skicozno jer te godine još nije bio za- kulturnih dobara, Kotor (foto: vršen ni prvi arhitektonski red. Zato iznenađuje precizno iscrtano prilazno stepeni- Anton Gula Marković) šte koje je izgrađeno više od jednog stoljeća kasnije (sl. 3). Teško možemo prihvatiti Map of Prčanj, detail with the da je tada postojalo neko improvizirano stepenište za prilaz gradilištu jer kamen za church staircase (copy), Antonio gradnju crkve dopreman je na pristanište u blokovima, a do samog gradilišta težak Filippini, 1802, Administration for materijal poput kamenih blokova mogao se dopremati samo preko određenog us- the Protection of Cultural Property, Kotor pona. Preostaje nam pretpostaviti da je Filippini kao visoko pozicionirana osoba na gradnji prčanjske crkve imao uvid u izvorne projektne crteže te da je osnovni izgled stepeništa na njegovu planu Prčanja prenesen s nekog od tada još uvijek postoje- 4. ćih nacrta. No, na osnovi Lukovićeva opisa, možemo zaključiti da to nije izvorno Župna crkva u izgradnji s Maccaruzzijeva varijanta skalinade. Na Filippinijevu planu ona se od crkvene te- nedefiniranim prilazom, rase prema moru spušta također jednim krakom, ali račvanje na dva kraka je na Katastarski plan KO-Prčanj-I (detalj), 1838. (izvor: DACG IAK, njezinu početku, uz cestu. Analizirajući proporcionalne odnose dijelova stepeništa, Kotor) ne bismo mogli potvrditi da mu je širina osam metara, k tomu nema tri nego dva Parish church during construction „odmorišta”. Mogli bismo zaključiti da je odmah nakon prvog projekta stepeništa with undefined access, Cadastral uočen problem njegove dužine, pa je već tada (prije 1802.) problem riješen razdva- Plan KO-Prčanj-I (detail), 1838 janjem u dva bočna kraka nad cestom. Tko je autor ove moguće promjene, teško je zaključiti. Maccaruzzi je to mogao biti samo ako je promjena nastala prije 1800. No, korekciju je mogao načiniti i Filippini, pogotovo ako je, prema Lukovićevoj tvrdnji, bio autorom uklesanih nacrta arhitektonskih elemenata na vanjskim zido- vima crkve. U svakom slučaju, riječ je o ideji skraćivanja predugog stepeništa koje kasniji projektant nije slijedio. Karlovac se opredijelio za drugo, stilski prihvatljivije i elegantnije rješenje.

Stanje na katastarskoj karti Prčanja iz 1838. godine Na katastarskoj karti Prčanja oznake KO-Prčanj-I iz 1838. godine koja se nalazi u Državnom arhivu Crne Gore – Istorijskom arhivu u Kotoru jasno je ucrtana građevi- na nove župne crkve (sl. 4). Samu crkvu vidimo s dovršenim donjim arhitektonskim redom, izraženim presjekom na kojem uočavamo iznimno debele zidove. No, na koji se način pristupalo građevini smještenoj na povišenom terenu, posebno iz smjera

župnoj crkvi u Prčanju

istoka – od obale i mjesne ceste, ne nalazimo u raspoloživim zapisima, a nisu nam poznate ni ilustracije ili rane fotografije koje bi nam razjasnile pristup crkvi u to doba. S jugoistoka prema sjeverozapadu prostire se stari put, staza kojom se od obalnih kuća u blizini kompleksa Sv. Nikole prilazilo novoj crkvi, a ta komunikacija postoji još i danas. Druga slična staza išla je također od obale, ali sjevernije – uz palaču Beskuća, prema padini brda, a prolazila je nedaleko od sjeverne fasade ove crkvene građevine. Sigurni smo da su to bile komunikacije kojima su prilazili gradilištu svi oni angažirani na gradnji, a možemo samo pretpostaviti da se i materijal za gradnju crkve dopremao ovim stazama, pogotovo veći kameni blokovi. Prije će biti da je doprema većine građevnog materijala, pogotovo onog koji je stizao brodovima na obalu, išla preko nekog projektiranog uspona do platoa pred crkvom. I upravo na katastarskom planu iz 1838. vidimo stazu, gotovo dvostruko širu od dviju prethodnih, koja povezuje obalnu cestu, dakle i samo pristanište, s prostorom ispred crkve u gradnji. Ona je gotovo na istoj poziciji na kojoj će kasnije biti izgrađe- na skalinada. Teško da bismo mogli zaključiti da je to što u planu vidimo kao stazu možda ipak preteča buduće skalinade, pa makar improvizirane, ali u prilog tomu ide činjenica da se ona prostire geometrijski ravno.

Privremeno stepenište na crtežu Welfa von Jssera oko 1870. godine Oko tri desetljeća poslije, fotografija Prčanja bečkog ateljea Lafranchini, koja je snimka originalnog crteža austrijskog poručnika Welfa von Jssera nastalog između 1870. i 1875., potvrđuje postojanje starijeg, grubo izvedenog stepeništa.8 Njegovo je postojanje logično jer je za dugogodišnju gradnju crkvene građevine, posebno tako velikih dimenzija, trebao pristup gradilištu za brojne radnike, ali i službenike koji su nadzirali gradnju i uglednike u obilasku. Na Jsserovu crtežu vidimo početak pret- hodno izgrađenog stepeništa, onaj dio koji je vidljiv iznad krovišta kuća na obali (sl. 5), a iz izvora doznajemo da su stepenice bile kamene i da su pred posjet cara Franje Josipa I. 1875. dodatno uređene, a k tomu cijelom duljinom prekrivene skupocjenim sagovima posuđenim iz pomorskih kuća.9

5. Prikaz nedovršene prčanjske crkve s prethodnim stepeništem, fotografija (atelje Lafranchini, Beč) crteža Welfa von Jssera, 1870. – 1875. (izvor: Zbirka Ž. Brguljan) View of the unfinished church of Prčanj with the previous staircase, photograph (Lafranchini studio, Vienna) of a drawing by Welf von Jsser, 1870-1875

župnoj crkvi u Prčanju

6. Vidljiv je početni dio starog, improviziranog stepeništa pred početak gradnje sadašnjeg stubišta, neutvrđeni fotograf, 1910. (izvor: Zbirka Ž. Brguljan) Photograph showing the beginning of the old, improvised staircase before the construction of the current one, anonymous photographer, 1910

Ovo prethodno, grubo izrađeno pristupno stepenište vidimo još 1910., na dopi- snici neutvrđenog fotografa (sl. 6), čija datacija nije upitna, jer je tek 1909. gradnja crkve u potpunosti dovršena, što je na fotografiji vidljivo, a staro je stepenište razgra- đeno najkasnije 1912. s početkom gradnje raskošne skalinade. Kasnije se ove prvotne stepenice spominju u jednom dokumentu – ugovoru prčanjske općine s graditeljem skalinade Josefom Večernikom iz 1912. godine. U četvrtoj točki ugovora Općinsko upraviteljstvo i Crkovinarstvo župne crkve, kao na- ručitelji gradnje, daju Večerniku za gradnju, pored ostalog, i „materijal što se nalazi u starim stepenicama”.10 Ovaj navod, osim što dokumentarno potvrđuje postojanje prethodnog stepeništa, otkriva da se pri razgradnji njegov materijal iskoristio za gradnju donjih slojeva novog stepeništa.

PROJEKT NOVOG STEPENIŠTA ŽUPNE CRKVE I NJEGOVA IZGRADNJA Autor projekta – arhitekt Milan Karlovac Jedini do danas sačuvani projektni nacrt stepeništa prčanjske župne crkve jest onaj arhitekta Milana Karlovca koji se nalazi u prčanjskom župnom arhivu, odnosno Zbirci samostana Sv. Nikole (SNIP). Milan Karlovac proveo je u Boki kotorskoj velik dio svojeg radnog vijeka, gdje je projektirao brojne objekte. Njegova prisutnost u Boki nije bila sasvim kontinuirana, već se katkada preklapala s djelovanjem u drugim gradovima ili boravcima u drugim sredinama. (sl. 7) Karlovac je, prema obiteljskoj dokumentaciji, 28. srpnja 1867. u Sutivanu na Bra- ču, dok se u literaturi navodi 28. kolovoza 1868. u Supetru. Natalijom Škarpa, po- drijetlom iz Starog Grada, oženio se u Zadru 30. lipnja 1897. te ubrzo nastanio se u Kotoru, gdje je kao arhitekt službovao sljedećih desetak godina. Nekoj od Karlovčeve djece, rođene u Kotoru između 1902. i 1907., kumovao je i kotorski poduzetnik Ro- man Meneghello, pretpostavljeni sin upravitelja gradnje prčanjske crkve. Karlovac se godine 1902. navodi kao c. k. mjernik, a 1903. kao c. k. inženjer.

župnoj crkvi u Prčanju

7. Arhitekt Milan Karlovac, projektant prčanjske skalinade, L. Cirigović, 1933. (izvor: priv. vl., Beograd) Architect Milan Karlovac, designer of the Prčanj staircase, L. Cirigović, 1933

Obitelj se 1907. preselila u Zadar. No, iste je godine boravio i na Cetinju, a u Ko- toru izrađuje projekt prčanjske skalinade u kolovozu 1908. Nemoguće je zaključiti da i pri gradnji stepeništa 1912. nije bio barem na kratko prisutan, premda se navodi da je te godine u Splitu. U svakom slučaju, od 1921. godine ponovno je u Boki, a radi i na Cetinju, sve do 1936. kada se vraća u Split, gdje je dvije godine poslije i preminuo – 31. ožujka 1938.11 U Kotoru djeluje od 1897. kao upravitelj obnove katedrale Sv. Tripuna, a potom projektira brojne građevine – crkvene i javne. Radeći na katedrali, Karlovac je godi- ne 1900. izvijestio Centralnu komisiju za umjetničke i povijesne spomenike u Beču o otkriću fresaka u glavnoj apsidi katedrale, koje su se pojavile tijekom skidanja 8. nadgrobnog spomenika kotorskog biskupa Tripa Bizantija. U staroj kotorskoj jezgri Neostvaren Karlovčev projekt projektirao je 1904. zgradu gradske vijećnice, čije je impozantno vanjsko stepenište, uređenja obale Kotora – hotelski vrlo oštećeno u potresu 1979., kasnije odstranjeno. Od 1902. upravljao je gradnjom kompleks između citadele i gradskih vrata, oko 1910., priv. pravoslavne crkve Sv. Nikole u Kotoru, izgrađene na ostatcima u požaru nestale ka- vlasništvo, Beograd toličke crkve posvećene istom svetcu, a potom upravlja radovima na dovršetku grad- (foto: Ž. Brguljan) nje župne crkve na Prčanju. Pod njegovim nadzorom, u periodu od 1905. do 1909. Karlovac’s unrealized project for na crkvi je postavljeno krovište te su dovršeni zadnji radovi. Zatim je prema Kar- rebuilding the coastline of Kotor, lovčevu projektu godine 1910. izgrađena pravoslavna crkva Sv. Arhanđela Mihaila u with a hotel complex between the Herceg-Novom te i mnoge katoličke crkve (u Škaljarima, Gjurićima, Donjoj Lastvi citadel and the city gate, around 1910 i drugdje).12 Projektirao je i niz javnih građevina podignutih u Kotoru i okolici, a

župnoj crkvi u Prčanju

9. Skalinada zgrade nekadašnje škole u Mulu prema projektu M. Karlovca, početak 20. st. (foto: Sandra Roganović) Staircase of the former school building in Muo according to a project by M. Karlovac, early 20th century

projekt uređenja obale u Kotoru s historicističkim kompleksom nastao na samom početku 20. stoljeća ostao je nerealiziran (sl. 8). Na samom početku trećeg desetlje- ća Milan Karlovac djeluje u kontinentalnoj Crnoj Gori, projektirajući i upravljajući gradnjom cesta, krovišta dvorca i sanacije bistijerne na Cetinju.13 Na novom prčanjskom groblju, izgrađenom 1907., podignuta je kapela zasnova- telja groblja Tripa Gjurovića također prema projektu M. Karlovca,14 ali nalazimo da je crkvica prethodno zamišljena kao veća, a taj je projekt groblja i crkve s kraja 19. stoljeća potpisao Filippo Brunetti, inženjer građevnog odjela u Kotoru. Na kraju, prije nego što će biti izgrađena prčanjska skalinada, projektirao je Karlovac i stepe- nište pred zgradom nekadašnje škole obližnjeg Mula (sl. 9). U vrijeme intenzivne aktivnosti u Kotoru i Boki arhitekt Karlovac bio je pozvan, 1903. ili 1904. godine, u Split radi dovršenja temeljite restauracije zvonika katedrale Sv. Dujma, koja je trajala do godine 1908. Upravo je te godine nastao njegov nacrt stepeništa kojim se prilazi novoizgrađenoj prčanjskoj župnoj crkvi.

Karlovčev projekt prčanjske skalinade i mogući uzori Problem izvornog stepeništa šta koje bi zbog prevelike duljine prelazilo obalnu cestu Karlovac je riješio skraćivanjem na drugi način i na drugoj poziciji u odnosu na stepenište s Filippinijeva crteža. Učinio je to primjenom dvokrakog dijela stepe- ništa (razilazećeg, pa prilazećeg), i to ne na početku uz cestu, nego na krajnjem dije- lu pred crkvenom terasom. Posegnuo je za rješenjem za koje je imao brojne uzore u matičnoj zemlji projektanta crkve Maccaruzzija. Monumentalno stepenište u funkciji prilaza crkvenom objektu nalazimo u pri- mjeru pariške bazilike Sacré Coeur na Montmartreu,15 a posebno su dojmljive sce- nografski izvedene portugalske skalinade (iz ranijeg razdoblja) koje vode do svetišta Nossa Senhora dos Remédios (Lamego) i Bom Jesus do Monte (Braga). Na području Italije jedinstven je primjer Scalinata di Trinità dei Monti u povi- jesnom središtu Rima, izgrađena prema nacrtu Francesca de Sanctisa.16 U Veneciji, rodnom gradu projektanta prčanjske crkve, zbog gradnje na razini mora nalazimo samo vrlo kratka stepeništa koja ipak, zahvaljujući svojoj širini, katkada doprinose impozantnosti građevine,17 dok je u okolici grada više crkvenih skalinada koje mogu parirati prčanjskoj ili je veličinom i izvedbom nadilaze.18

župnoj crkvi u Prčanju

10. Na istočnoj jadranskoj obali, uz prčanjsko, nalazimo još nekoliko većih i arhitek- Villa dei Vescovi (Luvigliano) tonski zanimljivih crkvenih stepeništa, posebno u Visu i Milni na Braču.19 Najljep- s dvokrakim stepeništem na pročelju i prema vrtu, Giovanni ši primjer izrazito baroknog stepeništa nalazimo upravo i najbliže Prčanju – veliku Maria Falconetto, 1535. skalinadu koja s dubrovačke Gundulićeve poljane vodi do malog trga pred crkvom (www.fondoambiente.it/luoghi/ Sv. Ignacija i također isusovačkog zdanja Collegium Ragusinum.20 Sužavajući se u villa-dei-vescovi) usponu i šireći se ponovno pred završetak, dubrovačka saklinada stvara efektni i sce- Villa dei Vescovi (Luvigliano) with nografski barokni prostorni ugođaj.21 Ona uz prčanjsku predstavlja najljepše primje- a double staircase in the front re crkvenih skalinada na istočnoj jadranskoj obali, prva ukomponiranjem u urbanu and towards the garden, Giovanni Maria Falconetto, 1535 jezgru, a druga isticanjem na morskoj obali. No, kada bismo tražili uzore koji su arhitektu Milanu Karlovcu mogli pomoći da osmisli svoj projekt pristupnog stepeništa novoj župnoj crkvi u Prčanju, oni ipak do- 11. Villa Piovene (Porto Godi) – laze s Apeninskog poluotoka. Među njima je stepenište vile dei Vescovi u okolici Pa- dvokrako stepenište, Francesco dove (Luvigliano di Torreglia) koju je ranorenesansni arhitekt i slikar Giovanni Ma- Muttioni (samo stepeništa), prva ria Falconetto projektirao početkom 16. stoljeća za padovanskog biskupa (sl. 10).22 polovica 18. st. Ovo dvokrilno stepenište s terasom nad arkadama konstrukcijski je složenije od Kar- (www.culturaveneto.it/it/beni- culturali/ville-venete) lovčeva prčanjskog rješenja. K tomu, Falconetto je na ovom svojem kasnom, možda posljednjem, projektu zamislio gotovo identičnu skalinadu i s pročelja i sa začelja Villa Piovene (Porto Godi) with a double staircase, Francesco građevine, kojima je vilu povezao s prilazom odnosno s vrtom. Ona je itekako mogla Muttioni (staircases only), first half Karlovcu poslužiti kao predložak za rješenje gornjeg dijela stepeništa prčanjske cr- of the 18th century kve. Drugi vjerojatni uzor jest stepenište na vili Piovene (Lonedo di Lugo Vicentino) čije je krilo prema vrtu konstruirao u prvoj polovici 18. stoljeća Francesco Muttioni (sl. 11),23 a sačuvao se tlocrt vile i stepeništa Ottavija Bertottija Scanozzija iz 1778.24 Prčanjski gornji dio stepeništa izveden je gotovo identično lonedskom, a prema objektu ga dijeli balustrada, u prčanjskom slučaju prema terasi pred crkvom, u lo- nedskom prema lođi vile. Lonedska se skalinada prostire kroz vegetaciju – „putuje” kroz vrtove, a u bokeljskom slučaju spušta se kroz oskudne terene koje su nekada krasile visoke palme.25 Konstrukcija stepeništa prčanjske župne crkve s onim vile Piovene ima sličnosti i u drugim detaljima. Na mjestu razdvajanja dvaju krakova stepenica kod lonedske vile nalazimo prolaz u prizemlje, dok je na istom mjestu kod prčanjskog stepeništa Karlovac projektirao veliku nišu sa zabatom jednostav- nog timpana koji podržavaju dva polustupa s lijepo izvedenim korintskim kapite- lima. U niši se pod školjkastim svodom nalazi kip Isusa kao učitelja (sl. 12). Kri- stov kip djelo je neutvrđenog pisanskog majstora naručeno posredstvom Bilinićeve splitske radionice, nakon što se zbog visokog honorara odustalo od preliminarnog dogovora s kiparom Ivanom Rendićem.26 Na lonedsku skalinadu podsjeća i deko-

župnoj crkvi u Prčanju

12. Niša središnjeg dijela stepeništa s Isusovim kipom neutvrđenog majstora iz Pise (posredstvom splitske radionice Pavla Bilinića), 1913. (foto: Vesna Šojat) Niche in the central part of the staircase with a statue of Jesus by an anonymous master from Pisa (via Pavao Bilinić’s workshop in Split), 1913

racija postavljanjem kipova nad balustradom. No dok se kod vile Piovene statue nižu cijelom duljinom stepeništa, u prčanjskom slučaju kipovi su postavljeni na balustradi bočnih „odmorišta” i nisu alegorijskog karaktera, niti prikazi mitoloških bića, nego konkretni portreti, poprsja istaknutih Prčanjana – slavnog kapetana I. Visina i domoljubnog pjesnika J. Gjurovića. Čini se da se Karlovac, među brojnim mogućim uzorima (od kojih smo samo neke naveli) ponajviše nadahnuo stepeni- 13. Projektni crtež stepeništa župne štem vile Piovene u Portu (Godi) kod Loneda. S druge strane, budući da je većina crkve u Prčanju, Milan Karlovac, originalnih projektnih crteža mletačkog majstora davno nestala (uništena), vjero- Kotor, 26. kolovoza 1908., SNIP jatno nikada nećemo moći utvrditi koliko Karlovčeva izvedba ima zajedničkog s (foto: Anton Gula Marković) Maccaruzzijevim nacrtom stepeništa. Staircase of the parish church in Karlovčev crtež prčanjske skalinade (sl. 13) pronašli smo u samostanu Sv. Nikole Prčanj, project design by Milan u Prčanju, među starom župnom dokumentacijom. Nacrt je rađen na onodobnom Karlovac, Kotor, August 26, 1908, SNIP crtaćem papiru i specifičnog je formata – 21,5 x 67,3 cm (prije oštećenja moguće da

župnoj crkvi u Prčanju

14. Detalj nacrta stepeništa prčanjske crkve, Milan Karlovac, 1908., SNIP (foto: Anton Gula Marković) Staircase of the Prčanj church, detail of the design by Milan Karlovac, 1908, SNIP

župnoj crkvi u Prčanju

je izvorni format bio oko 30 x 70 cm) te je solidnog stupnja očuvanosti. Naslovljen je: PROGETTO PER LA NUOVA SCALA DI ACCESSO AL [TEMPIO] DI PERZA- GNO – Projekt novog pristupnog stepeništa išta prčanjskoj crkvi. Niže od naslova iscrtana je skala od 0 do 20 jedinica u mjerilu 1 : 100, a pod skalom je zapisano: Dall i.r. Sezione edile [dis]trettuale Cattaro [26] Agosto 1908 te nalazimo i potpis autora: MKarlovac I. R. Ingegnere. Projekt je evidentiran pod brojem 784/1. Na nacrtu nala- zimo i potpis Giorgio Giurovich što nije drugo nego ovjera načelnika Prčanja Gjura Gjurovića godine 1912. (početak gradnje) u ime naručitelja izgradnje – prčanjske općine. Slabo vidljiv potpis ispod vjerojatno je župnika don Nika Lukovića u ime Crkovinarstva župne crkve kao paralelnog naručitelja. Usporedbom nacrta i današ- njeg izgleda skalinade, ne nalazimo konstrukcijskih odstupanja od projektnog crteža tijekom građe, osim u malim detaljima, koji su se u pravilu ticali stabilnosti stepeni- šta. Podudaraju se četiri mala platoa na račvalištu skalinade te još dva na uzdužnom dijelu stepeništa prema obali. Terasa pred crkvom projektirana je u širini 6,50 me- tara, međutim proširena je u smjeru sjeverozapad-jugoistok, do krajnje raspoloživih granica platoa pred crkvom. Pored izmjera crteža unesenih tijekom projektiranja, graditelj je naknadno olovkom dopisivao proračune duljina i rastojanja te je i to dokaz Večernikova poštovanja projektne dokumentacije, tj. da se pri izgradnji držalo Karlovčeve zamisli. Ipak su se, tijekom gradnje, javljale potrebe za korekcijama zbog specifičnosti terena i složenosti konstrukcije te se odstupalo samo gdje je bilo nužno – radi solidnosti gradnje i stabilnosti građevine. Početni dio stepeništa širine je 3 metra, a razdvaja se na dva kraka koji potom kon- vergiraju uza zid s nišom te skalinada dalje teče jednim krakom. U području gornjeg – dvokrakog dijela postoje četiri male terase od kojih su najveće one rubne, na mjestima gdje stepenište kreće u suprotan smjer, površine 6,30 x 3,30 m2. Jednokračni dio dug je 18,78 m, a širine 4 metra i na njemu su dva platoa površine 4 x 3 m2 (sl. 14). Bez obzira na sve uzore koji su Karlovcu stizali iz Maccaruzzijeve domovine, su- sjedne Italije i koji su bez sumnje utjecali na konačnu izvedbu prčanjske skalinade, što smo uočili komparirajući Karlovčev projekt s iznesenim uzorima, nije izostala ni njegova osobna vizija ovog složenog, slikovitog i kvalitetno izvedenog stepeni- šta. Kao učenik historističkog pravca, ugledao se Karlovac u ranije povijesne stilove, što je posebno primjetno na nizu, posebno sakralnih, građevinskih objekata koje je izveo na području Boke kotorske. Na projektu prčanjske skalinade napravio je korak dalje, iskazavši veću inventivnost u težnji da relativno složeno stepenište uklopi u okoliš, da ga logično poveže s već izgrađenom crkvom i tako postigne određenu harmoniju oblika i elemenata crkvenog kompleksa. Taj je sklad postigao i pažljivim dimenzioniranjem i podešavanjem dvokrakog dijela stepeništa s jedne strane s cr- kvenim pročeljem, a s druge s pravocrtnim dijelom stepeništa „protežući ga” sve do obalne ceste. Karlovčev originalni prilog je i niša koju postavlja u simetrali crkvenih glavnih vrata. Njome uspostavlja korelaciju s nišama na pročelju crkve, doprinoseći jedinstvenosti kompleksa – starije crkvene građevine i novije skalinade, na neki na- čin i interpolirajući svoj projekt u onaj B. Maccaruzzija. Iako je projekt za pristupno stepenište nastao prije završnih radova na samoj crkvi, zbog nestašice sredstava odgodila se gradnja skalinade sve do 1912. godine. Izgradnja je započela u srpnju te godine, a dovršena je u rujnu 1913.27 Projekt je re- alizirao graditeljski poduzetnik Josef Večernik, sredstvima pomoći austrijske Vlade – iz „Vjerozakonske zaklade” te onima Crkovinarstva župne crkve i Općine Prčanj koja su sakupljena od priloga mještana, ukupno 40.000 kruna.28 Veliki rat i poratno teško stanje spriječili su izvedbu zadnjih radova, pa je tek 1921. popločana velika te- rasa pred crkvom, a dvije godine kasnije oko nje je je postavljena kamena balustrada, sredstvima koje je dodijelila jugoslavenska Vlada.29

župnoj crkvi u Prčanju

15. Kamenolom na otoku Vrniku u vrijeme izgradnje prčanjske skalinade (izvor: Foretić, D., Mi potpisani…, Klesarstvo i graditeljstvo, 1-2, 2020., 70) Quarry on the island of Vrnik during the construction of the Prčanj staircase

Narudžba kamenoklesarskih elemenata stepeništa s Vrnika Klesanje skalinade s balustradom naručio je prčanjski župnik don Niko Luković u ožujku 1912. godine od kamenarskog poduzetnika Ivana Fabrisa, sina pok. Vicka iz Korčule. Prčanjani su se odlučili za gradnju od kamena najbolje kvalitete – vrničkog bi- jelog – od kojeg su građene mnoge prestižne građevine Sredozemlja sve do Cari- grada, kamena koji izložen vodi, mrazu i hladnoći ne poprima oštećenja i ne gubi polituru,30 koji je iznimno čvrst, ali i podatan za klesanje. Nedugo pred izgradnju prčanjske skalinade ovaj je kamen dobio na sajmu u Parizu zlatnu nagradu za najbo- lji vapnenac Sredozemnog zaljeva (1900.), a i poslije (1927.) u istom gradu nagrađen je kao najbolji ornamentalni kamen Dalmacije.31 I novosagrađena crkva zidana je od fino tesanog vrničkog kamena – vanjska obloga zidova i svi elementi kamene dekoracije, uključujući stupove u unutrašnjo- sti i pilastre na pročelju (ostali dijelovi od lokalnog kamena iz Strpa, Orahovca i Lepetana).32 Da bi osigurali isporuku samo kamena najbolje kvalitete, prčanjska je općina zamolila gvardijana franjevačkog samostana na Vrniku obližnjem otoku – Badiji da svojim nastojanjima osigura prvorazrednu kvalitetu kamena za njihovu gradnju, a za taj trud primao je od prčanjske općine poklone za Božić, Uskrs i blag- dan Male Gospe.33 Među kamenoklesarskim obiteljima otoka Vrnika ističu se Fabrisi, korčulanska klesarska (i brodograditeljska) obitelj koja je posjedovala i kamenolom na ovom oto- ku. Već u 18. stoljeću spominju se kao klesarski majstori, tako 1740. Vicko Fabris pri gradnji kapele i oltara u franjevačkoj crkvi na otočiću Badiji. U 19. stoljeću Fabrisi su izvozili obrađeni kamen s Vrnika i okolnih kamenoloma u sve mediteranske zemlje (sl. 15). Do Prvog svjetskog rata, dakle u vrijeme gradnje prčanjske skalinade, isticali

župnoj crkvi u Prčanju

su se kao klesari u obitelji Fabris: Nikola Franin, Niko Antunov, Petar Nikolin, Ivan Franin i Vicko Franin, a kasnije i Božo Nikolin, koji je bio i prvi upravitelj klesarske zadruge na Vrniku.34 Sigurni smo da je spomenuti Vicko Franin upravo otac klesara naše skalinade, a vjerojatno je da su istoimeni klesari iz 18. stoljeća njihovi predci. U vrijeme izgradnje prčanjske skalinade – godine 1913. osnovana je strukovna škola usavršavanja za klesare u Korčuli. Njezin sljednik, Škola za kamenoklesarsku struku dala je u prvoj polovici 20. stoljeća istaknute kamenoklesare, među kojima Ivana Fabrisa pok. Vicka,35 koji je sa svojim pomoćnicima isklesao elemente prčanj- ske skalinade. O vrsnosti njihova rada svjedoči sama skalinada i danas – 110 godina nakon izgradnje.36 Blizina kamenoloma morskoj obali bila je iznimno pogodna za otpremu kame- na, a Fabrisi su, prema sklopljenom ugovoru, dopremali kamene elemente na pri- stanište Prčanja svojim brodovima.

Izrada elemenata skalinade u radionici Ivana Fabrisa Već 21. travnja 1912. prčanjski je župnik od kamenoklesarske radionice Ivana Fabrisa primio ponudu s detaljima gradnje i pripadajućim troškovnikom. Dokument „Opisni trebovnik – Fabbisogno descrittivo ragja i troškova potrebitih za izradbu Stuba i ograde istih iz bijelog korčulanskog kamena sa Otočića Vernika I vrsti točno prema nacrtu” daje točne podatke o vrsti, broju i cijenama klesanih elemenata skali- nade izrađenih u Fabrisovoj kamenoklesarskoj radionici.37 Ponuda je bila na ukupni iznos troškova od 15.644,12 kruna, u što nije uključe- no postavljanje stepeništa.38 Iznos je podrazumijevao sav materijal predan „franko brod Prčan”, a Fabris se obvezao da će sve biti izrađeno točno po nacrtu, koji mu je prethodno predao naručitelj. Stoga je izgled svih elemenata skalinade bio unaprijed definiran i svakako odobren od samog projektanta i kotorskog Građevnog ureda. Već 25. travnja 1912. sklopljena je u Prčanju „pogodba” između don Nika Lukovi- ća, upravitelja prčanjske župe, kao predsjednika Crkovinarstva župne crkve u Prčanju i gosp. Iva Ljubanovića kao člana istog Crkovinarstva i njegova zastupnika, s jedne strane i gosp. Ivana Fabrisa pok. Vicka iz Korčule, kamenarskog poduzetnika, s druge strane (sl. 16). U ugovoru se Luković i Ljubanović u ime Crkovinarstva župne crkve obvezu- ju, uz navedene uvjete, nabaviti stepenice, stupove i stupiće s nosačima i vijencem po- trebne za izgradnju stepeništa „od carskog puta” do nove župne crkve, pod pretpostav- kom da će Crkovinarstvu biti povjereno od c. k. Vlade da u svojoj režiji izvede radove. Fabrisova radionica obvezala se da će svi elementi biti izrađeni od kamena prve kva- litete te točni oblikom i dimenzijama, u skladu s ugovorom i pravilima što ih kame- narski zanat propisuje te da će u najkasnijem roku od godinu dana predati „franco na obalu prčanjsku” 427,80 metara skalina, 276 koloneta, 110,66 metara baze i kruništa ograde te 26 manja i 2 velika pilastra.39 U dodatku ugovora naručitelj naglašava da Fabris treba izraditi stupiće za balustradu od kamena prve vrste, dok će skaline raditi od običnog, solidnog kamena.40 I zaista, svi elementi skalinade – stepenice, stupići ograde, nosači stupića, vije- nac balustrade i pilastri – izrađeni su od vrničkog kamena visoke kvalitete. Prema zahtjevima naručitelja i projektanta Karlovca, skice elemenata izradio je Niko Fabris pok. Antuna.41 Na izvedenom stanju nalazimo zanemariva odstupanja u odnosu na skice. Među rijetkim nepodudarnostima uočavamo razliku u nagibu gornje plohe vijenca balustrade. „Skalini” su izrađeni su od finog kamena prve vrste, s gornje strane na srednju, a sprijeda na finu „zubaču” točno po mjerama. Najfinije je obrađen prednji dio stepenice čiji je gornji rub precizno profiliran.42 Podnožje ograde (basamento) klesano je iz ka- mena iste kvalitete „na finu zubaču” s izdubinama u koje su položeni stupići ograde.43

župnoj crkvi u Prčanju

16. Zadnja stranica ugovora Prčanjana s kamenoklesarskom radionicom Ivana Fabrisa, Prčanj, 25. travnja 1912., SNIP (foto: Anton Gula Marković) Final page of the contract between the inhabitants of Prčanj and the stonemasonry workshop of Ivan Fabris, Prčanj, April 25, 1912, SNIP

Stupići (colonatte) izvedeni su također iz istog kamena, isklesani su dlijetom i „uglađeni”. Kružnog su presjeka, elegantno izvedenih ovalnih dijelova različita pro- mjera, a krajnji donji i gornji dio, koji ulaze u osnovu ograde i gornju gredu, klesani su kao četverokutna tijela koso odsječena u skladu s nagibom stepeništa. Majstor Niko Fabris bio je ponudio i drugu varijantu stupića – izradu specifičnih kosih ko- lona, no ta opcija nije bila prihvaćena, možda zbog neobičnog izgleda, a svakako i zbog veće cijene čija bi izrada bila gotovo 50 % skuplja.44

župnoj crkvi u Prčanju

Vijenac (korniž) jest „isklesan na finu zubaču”, također prema skici, s izraženim nadvišenjem trokutastog profila. No, taj je detalj tijekom izrade izmijenjen, jer je na izvedenom vijencu ograde nagib gornje plohe prema srednjoj crti jedva primjetan. Na donjoj plohi vijenca izrađene su udubine u koje su umetnuti čepovi stupića.45 Na kraju su rađeni četvrtasti stupovi – pilastri koji su povezivali pojedine se- gmente balustrade, a postavljani su na graničnim točkama stepeništa i platoa. Dvadeset šest manjih stupova uzduž skalinade i dva velika na početku prila- znog stepeništa izrađeni su „na finoj zubači od bijelog kamena iste kvalitete. So- lidne su izvedbe i lijepo profilirani, s plitkim nišama na bočnim stranama.46

Izgradnja skalinade, uloga graditelja Josefa Večernika Trebovnik troškova za gradnju stepeništa sastavio je češki graditelj Josef Večernik 2. lipnja 1912. u Tivtu, gdje je imao građevinsko poduzeće – „Bauunternehmung Jo- sef Večernik”. Ukupni troškovi izgradnje stepeništa, ne uključujući kamen i klesarske radove radionice Ivana Fabrisa, prema Večernikovoj ponudi iznosili su 10.368,44 austrijskih kruna.47 Ponuda je prihvaćena, a ugovor sklopljen već 2. srpnja 1912. u Prčanju (sl. 17). Večernik se obvezao radove izvesti točno prema Karlovčevim nacr- tima i zahtjevima Građevnog odsjeka u Kotoru u roku od godinu dana od dana kad mu bude povjerena gradnja. Naručitelj se, pak, obvezao predati Večerniku sav potre- ban materijal, uključujući i onaj „u starim stepenicama” kao i dijelove skalinade pri- spjele s Vrnika te staviti mu na raspolaganje kamenolom gdje će se klesati kamen.48

17. Zadnja stranica ugovora „Obćine Prčanjske” s graditeljem Josefom Večernikom, Prčanj, 2. lipnja 1912., SNIP (foto: Anton Gula Marković) Final page of the contract between the “Municipality of Prčanj” and the builder Josef Večernik, Prčanj, June 2, 1912, SNIP

župnoj crkvi u Prčanju

18. Do izgradnje skalinade crkvi se pristupalo preko improviziranog stepeni- Pripremni radovi za izgradnju šta koje nije bilo u skladu s arhitekturom novopodignute crkve, osobito njezinim stepeništa prema projektu M. Karlovca, neutvrđeni fotograf, pročeljem. Stoga su Prčanjani ustrajno nastojali realizirati projekt stepeništa ar- 1911., SNIP hitekta Karlovca koji ga je izradio još 1908. godine. Trebalo je proći nekoliko go- Preparatory works for the dina da se stvore uvjeti za gradnju, ponajprije oni ekonomske prirode. Radovi su construction of the staircase započeli u srpnju 1912. godine, ubrzo nakon sklapanja ugovora s Večernikom. according to the project of Pred početak radova Općina je predala Večerniku ugovoreno vapno i pržinu i sav M. Karlovac, anonymous materijal ugrađen u konstrukciji prethodnog stepeništa kao i obližnju kućicu koju je photographer, 1911, SNIP poduzetnik odmah porušio kako bi iskoristio njezin materijal. Za potrebe klesanja kamena izvođaču je dodijeljen na korištenje kamenolom u „Maloj rijeci” (pored po- 19. Svečana fotografija s načelnikom, toka Pavlovica kojom Prčanj graniči sa susjednim Mulom), a obrađeni kamen potom graditeljem, mještanima i vojnicima se dopremao do gradilišta. Isklesane elemente stepeništa kamenoklesarski poduzet- prigodom završetka izgradnje nik Ivan Fabris dopremao je brodom s Vrnika na obalu ispod novosagrađene crkve, stepeništa, Atelier Smodlaka, Kotor, kolovoz ili rujan 1913. (izvor: a potom su se prenosili do mjesta gradnje.49 Zbirka Ž. Brguljan) Pri uklanjanju starog stepeništa pristupilo se iskopu za regulaciju terena i postav- Ceremonial photo with the mayor, ljanje temelja (sl. 18).50 Potom je izgrađen temeljni zid uz prednji rub terase pred the builder, some locals and soldiers crkvom, nad kojim je kasnije postavljena kamena ograda (sl. 22). S obzirom na si- celebrating the completion of the tuaciju terena i opterećenja, Večernik je napravio korekciju debljine svodnog zida.51 staircase, Atelier Smodlaka, Kotor, August or September 1913 Postavljene su „volte” pod stepenicama, a ojačana je i armatura betona. Teren za ugradnju stepeništa temeljito je pripremljen, posebno se vodilo računa o pravilnom nagibu i međusobnim odnosima pojedinih dijelova stepeništa i susjednih malih te- rasa, o čemu svjedoči i Večernikov sačuvani crtež (sl. 20).52 Postavljena je konstruk-

župnoj crkvi u Prčanju

20. Skica uzdužnog presjeka osnove, Josef Večernik, 1913. (foto: Anton Gula Marković) Sketch of the longitudinal section of the base, Josef Večernik, 1913

21. Pogled na desno krilo stepeništa prema obalnoj cesti, 2013. (foto: Anton Gula Marković) View of the right wing of the staircase towards the coastal road, 2013

cija stepenica i potom balustrade pri čemu je u bazu ograde uloženo 276 stupića (collonatte), a potom je postavljen kameni vijenac, kruna – incoro[na]mento.53 Tije- kom izgradnje skalinade Večernik je povećao broj pilastara – malih stupova uz ska- linadu s 26 na čak 42 te time doprinio ne samo stabilnosti ograde nego i vizualnom dojmu ukupnog stepeništa (sl. 21).54

župnoj crkvi u Prčanju

22. 23. Pogled na potporni Pogled na prčanjsku župnu zid i balustradu terase, crkvu sa skalinadom nakon 2013. (foto: Anton Gula postavljanja balustrade nad Marković) potpornim zidom, neutvrđeni fotograf, oko 1925. (izvor: View of the retaining wall Zbirka Ž. Brguljan) and balustrade of the terrace, 2013 View of the parish church in Prčanj with the staircase after the installation of the balustrade above the retaining wall, anonymous photographer, around 1925

Svi su radovi završeni do rujna 1913. godine, oko dva mjeseca kasnije nego što je ugovorom bilo propisano. No, ne nalazimo nikakvih prigovora naručitelja zbog kašnjenja jer su radovi dovršeni do najvažnijeg prčanjskog blagdana – do proslave mjesne zaštitnice Male Gospe čiji se dan slavi 8. rujna. Nakon izgradnje skalinade nastala je zajednička fotografija prčanjskog načelnika, mještana i vojnika, negdje krajem kolovoza ili na sam početak rujna 1913. godine (sl. 19). Nije isključeno da se poziranju ovoj danas povijesnoj fotografiji nisu priključili projektant Karlovac i graditelj Večernik. Za drugospomenutog, na ovakvu pretpostavku nas navodi lik muškarca na početnom dijelu stepeništa, lijevo od načelnika. Fotografija nam ot- kriva da tada još nije bila postavljena balustrada uz istočni rub crkvene terase, iznad potpornog zida, sigurno zbog nedostatka sredstava i ratnih okolnosti. Po- stavljena je tek 1923., nakon popločavanja terase, sredstvima koje je dodijelila ta- dašnja Vlada, a izrađena je također od korčulanskog kamena i na identičan način kao ograda stepeništa. Vidimo je fotografiji nastaloj nakon dovršetka svih detalja skalinade (sl. 23), na kojoj također primjećujemo balustradu uz javnu cestu, lijevo i desno od ulaza na stepenište. No, izgled stupića ne ostavlja dojam klesarskog rada, nego jasno sugerira produkt industrije, a također stilski zaostaju za original- nom balustradom i ukupnim izgledom stepeništa, stoga je sreća da je ova naknad- na dekoracija, postavljena između 1923. i 1939., već davno i nestala.

župnoj crkvi u Prčanju

RECENTNA OŠTEĆENJA SKALINADE Ne možemo sa sigurnošću tvrditi kada su posađene visoke palme uz skalinadu, ali svakako to nije bilo ranije od tridesetih godina prošlog stoljeća. No, prije jednog desetljeća palme u Boki kotorskoj napao je insekt koji je „uvezen” s drugog konti- nenta dopremom novih nasada. Riječ je o crvenom palminu surlašu koji je bio uzro- kom propasti nekoliko stotina palmi posađenih u 19. i 20. stoljeću u obalnim mjesti- ma bokokotorskog zaljeva, tako i u Prčanju. Palme uz prčanjsko crkveno stepenište moralo se ukloniti. Radnici tvrtke Ekoplant, koja je u ožujku 2020. bila odabrana za izvršitelja tog posla, obavljali su posao nestručno, pa je teško deblo palme (posječe- ne kao cjelina uz sam korijen) palo na sjeverni dio skalinade i zdrobilo nemali dio balustrade (sl. 24). Uz to je deblo palme, teško nekoliko tona, poremetilo i statiku tog dijela stepeništa. Uprava za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru odobrila je projekt

24. Pogled na sjeverni dio ograde stepeništa s oštećenjima iz ožujka 2020. (foto: Sandra Roganović) View of the northern part of the staircase railing, partially damaged, March 2020

župnoj crkvi u Prčanju

obnove oštećenog dijela balustrade i stepeništa tvrtke Projektor iz Tivta. Izvođač ka- menoklesarskih radova bit će tvrtka Klesarstvo iz Konavala, koja je već sudjelovala u sanaciji spomenika kulture na području Boke kotorske, primjerice zvonika crkve Sv. Eustahija (Stasija) u Dobroti. Zamjenski elementi na oštećenom dijelu stepeništa klesat će se iz korčulanskog kamena s Vrnika, istog onog od kojeg je izgrađena i prvotna skalinada. No, ove, 2023. godine dogodila se nova, ovaj put nikako slučajna, devastacija prčanjske skalinade. Osoba, čiji je identitet lokalna policija utvrdila, u noći pred pra- voslavni Uskrs, sa 16. na 17. travnja, s pomoću čeličnih poluga iščupala je gornje vijence nosećih stupova koji povezuju po dva kraka balustrade. Također su ti pilastri, na mjestima račvanja skalinade, odvojeni od gornjih greda balustrada s opasnošću da dođe do urušavanja dijela ograde. Šteta je načinjena na objema stranama para- lelno, na mjestu račvanja stepeništa. Oštećenje je privremeno sanirano, a temeljan popravak bit će obavljen u sklopu projekta sanacije prethodnog oštećenja.55

ZAKLJUČNO Naručitelji gradnje pristupnog stepeništa tek izgrađenoj novoj župnoj crkvi na obali Prčanja, Crkovinarstvo i Općina, postavili su visoke zahtjeve u pogledu pro- jekta M. Karlovca, kamenoklesarskih radova I. Fabrisa te građevinskih radova J. Večernika, ali su bili zahtjevni i po pitanju kvalitete materijala za gradnju, posebno kamena. Primjerice, ugovorom su tražili od Večernika da radove izvede tako da skalinada „bude dostojna monumentalne crkve koju će resiti”, ali i njegova imena. I zbilja, možemo bez zadrške reći da su Fabris i Večernik, prema Karlovčevu origi- nalnom projektu izgradili lijepu i skladnu, ali i dojmljivu skalinadu koja zaista krasi crkvu i stvara posebnu, veličanstvenu cjelinu kojoj doprinosi i povišen položaj nad prčanjskom obalom. Ona je izgradnjom postala te do danas ostala snažan detalj obalnog graditeljstva i nezaboravan dio vizure bokokotorskog zaljeva.

BILJEŠKE 1 ŽELJKO BRGULJAN, Maccaruzzijeva crkva Rođenja Marijinog, dei Friuli (oko 1767.), a u Mestrima Teatro Balbi (1778.) i kate- u: Bokeljske teme, Zagreb, 2018., 221–241. Bernardino Macca- dralna crkva San Lorenzo (1780. – 1805.). Među vrijedne mu se ruzzi, također: Maccaruzzii (Venecija, 1728. – 1800.) učenik je radove pribrajaju i crkva San Leonardo te dvije propovjedaonice i sljedbenik Giorgija Massarija, predstavnika kasnog baroka u s baldahinima u crkvi San Canziano u Veneciji. U istom gradu Veneciji, preko kojeg je baštinio utjecaje Andreje Palladija i Bal- radio je i na obnovi fasade Scuola della Carittà (1760.), zgra- dassarea Longhene. Među Maccaruzzijevim venecijanskim dje- de Fondaco dei Turchi i zvonika crkve Santa Maria del Giglio, lima spadaju (kronološki) restauracije crkve San Giovanni Evan- a pripisuje mu se i rekonstrukcija dijela interijera znamenitog gelista (1755. – 1759.) i dvorane Sala dei Banchetti u Duždevoj samostana Santa Maria Gloriosa dei Frari. U Legnanu je, pak, palači (1763. – 1767.), pročelje crkve San Rocco (1765. – 1771.), projektirao općinsku palaču – Palazzo Communale, a u Pado- stepenište i pročelje crkve Della Carità (1766., prema Massarije- vi palaču Cigno. Osim prčanjske crkve, postoji još samo jedno vu projektu) te rekonstrukcija hotela Monaco (1768.). Pripisuje Maccaruzzijevo djelo na istočnoj obali Jadrana – crkva Sv. Blaža mu se i restauracija katedrale Santa Maria Assunta u Cividale u Vodnjanu.

župnoj crkvi u Prčanju

2 O crkvi i njezinoj gradnji vidjeti: NIKO LUKOVIĆ, Zvijezda mora, 14 NIKO LUKOVIĆ, Prčanj, Kotor, 1937., 319. Kotor, 1931., 61–76; Item, Prčanj, 1937., 272–321; Item, Bogorodi- 15 Do bazilike smještene na povišenom položaju nad gradom vodi čin hram na Prčanju, Kotor, 1965.; KRUNO PRIJATELJ, Kroz po- višekrako stepenište s 237 stepenice, građeno istih godina kada i vijest umjetnosti u Dalmaciji (XIII-XIX. st.), Split, 1995., 314–315; prčanjsko. ŽELJKO, BRGULJAN, Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u 16 Ima određene analogije s prčanjskom skalinadom od koje ima Prčanju, Prčanj – Zagreb, 2008.; Item, Na granici mora i neba / At samo dvije stepenice više – 137, također se uzdiže padinom brije- the Border of Sea and Sky, Perast – Zagreb, 2015., 37–107. ga i u gornjem se dijelu odvajaju dva kraka koja vode do predulaza 3 ŽELJKO BRGULJAN (bilj. 1), 228–230. ograđena balustradom, ali je period gradnje znatno raniji. 4 SNIP (Zbirka samostana Sv. Nikole, Prčanj), OP VII 8; DRA- 17 Spomenimo stepeništa crkava Santa Maria della Salute ili Santi- GINJA MASKARELI, Arhitekta Bernardino Maccaruzzi i ori- ssimo Redentore. ginalni projekat za Bogorodičinu crkvu na Prčanju, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, XLVII – XLIX (2001), 64–65. 18 Primjerice, Scalinata di Santa Augusta u Serravalleu. 5 NIKO LUKOVIĆ, Bogorodičin hram na Prčanju, Kotor, 1965., 34. 19 Ono koje vodi do malog trga pred župnom crkvom Sv. Ciprijana i Justine u Visu iz sredine 18. stoljeća zajedno s trgom i crkvom 6 NIKO LUKOVIĆ (bilj. 5), 31, 41. – No, prema dataciji karte Fi- čini jedinstvenu baroknu cjelinu, dok pristupno stepenište žu- lippini je uključen u rad u ranom razdoblju gradnje, dok je Spiera pnoj crkvi u Milni na Braču iz istog razdoblja, kratkoćom sliči kao klesarski majstor, s reputacijom restauratora sjevernog proče- prije spomenutima u gradu na lagunama. lja venecijanske bazilike Sv. Marka, radio na prčanjskoj crkvi znat- no kasnije, od 1870. pa do smrti (na Prčanju) 1881. godine. 20 Projektirao ju je 1738. Pietro Passalacqua, unoseći na našu obalu utjecaje rimske arhitekture – već spomenute neponovljive ska- 7 Neke greške u nazivu lokaliteta ne smijemo pripisati Filippiniju, linade crkve Trinità dei Monti. Pa iako pojednostavnjen i pri- nego kopiji originala (dim. 235 x 120 cm). Za originalnu kartu B. lagođen dubrovačkim uvjetima, model rimske skalinade našao Kojić u članku objavljenom 1956. (BRANISLAV KOJIĆ; Iz istorije je plodno tlo unutar gradske arhitekture, učinivši da isusovački naselja Prčanj u Boki kotorskoj, Spomenik, CV (1956.), 172) na- kompleks postane jedna od dominantnih urbanističkih vizura vodi da na Prčanju „postoji i danas” stara karta naselja i premda tog dijela grada. ima oštećenih i izblijedjelih dijelova, još uvijek je dobro očuvana. Nije nam poznato gdje se danas nalazi i je li uopće sačuvana. Ko- 21 KRUNO PRIJATELJ, Barok u Dalmaciji, u: A. HORVAT, R. MA- pija Filipinijeve karta na pausu pohranjena je u Upravi za zaštitu TEJČIĆ, K. PRIJATELJ, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., 724. kulturnih dobara u Kotoru, a nastala je pri radu grupe stručnjaka 22 URL: fondoambiente.it/luoghi/villa-dei-vescovi iz SANU-a na istraživanju Boke kotorske početkom 50-ih godina 23 URL: culturaveneto.it/it/beni-culturali/ville-venete prošlog stoljeća. Nedavno je zbog znatne oštećenosti restaurirana, 24 URL: cisapalladio.org o tome vidjeti: MAJA USKOKOVIĆ, Konzervacija i restauracija kopije karte Prčanja iz 1802. godine, Boka: zbornik radova iz nau- 25 Treći mogući, ali manje vjerojatan, predložak gornjeg dijela Kar- ke, kulture i umjetnosti, 34 (2014.), 213–218. lovčeve skalinade koji spominje don Niko Luković jest prilazno stepenište veronske vrlo stare crkve Sveti Siro i Libera izgrađene 8 Na fotografiji crteža primjećujemo da je dovršeno crkveno pro- na rimskim ostatcima, s posljednjim preinakama krajem 17. i čelje i svi zidovi do razine krovišta, a s obzirom na to da još nije početkom 18. stoljeća, u kojem je periodu, između 1697. i 1703. započeta izgradnja kupole, zaključujemo da je prikaz nastao iz- izgrađeno stepenište do ulaza. među 1870. i 1885. godine. Mogao je nastati i tijekom dolaska au- strijskog cara Franje Josipa koji je 1875., pri službenom obilasku 26 NIKO LUKOVIĆ (bilj. 5), 33. Rendićeva supruga Olga iz prčanj- Dalmacije, tijekom posjeta Prčanju obišao i gradilište crkve. No ske je obitelji Florio, rođena je u Trstu kao kći tamo nastanjenog budući da je von Jsser na prčanjskom crtežu potpisan kao poruč- kapetana i brodovlasnika Stanislava Florija. nik (lieutenant), crtež nije mogao nastati nakon godine 1882. kada 27 NIKO LUKOVIĆ, Spomen-crta prigodom posvećenja novog žu- je unaprijeđen u čin kapetana 1. klase – hauptmann 1. kl. (Feldkir- pnog hrama u Prčanju, Kotor, 1913., 22. Luković ovdje Karlovca cher Zeitung, Vorarlberg, 4. XI. 1882., 2), a ni onda kada je nacrtao pogrešno imenuje kao Antuna. niz crteža zadarskog i šibenskog područja jer se na njima navodi 28 NIKO LUKOVIĆ (bilj. 23), 22; NIKO LUKOVIĆ (bilj. 14), 286; s činom natporučnika (oberlieut), a aukcijska kuća ih datira oko NIKO LUKOVIĆ (bilj. 5), 33, 42. godine 1870. (katalog aukcijske kuće Barac&Pervan: URL: barper. com/hr/aukcije/predmet/knin-oko-1870,12075.html). Stoga sma- 29 NIKO LUKOVIĆ (bilj. 14), 287. tramo da je predmetni crtež nastao ubrzo nakon 1870., a možda 30 MARINKO GJIVOJE, Otok Korčula, Zagreb, 1969., 134. i tek 1875., ako je poručnik von Jsser bio član careve pratnje tije- 31 JOŠKO BELAMARIĆ, Kamen hrvatske obale Jadrana, Zagreb, kom njegova obilaska Dalmacije i Boke kotorske. 2019., 70, 80–81. 9 NIKO LUKOVIĆ (bilj. 5), 29. 32 NIKO LUKOVIĆ (bilj. 14), 279. 10 SNIP, Pogodba prčanjske općine i wCrkovinarstva s graditeljem J. 33 NIKO LUKOVIĆ (bilj. 5), 23. Večernikom, Prčanj, 2. srpnja 1912., f. 2. 34 VLADIMIR DEPOLO, MILJENKO FORETIĆ, Fabris, u: Hrvat- 11 Arh. Milan Karlovac, Glas Boke, 269/VII, Kotor, 2. IV. 1938., 3. ski biografski leksikom, 4, Zagreb, 1998., 115–116. 12 Ibid. 35 FRANO KLISURA, Kamenoklesarstvo i obrazovanje potrebnih 13 ŽELJKO BRGULJAN, Arhitekt Milan Karlovac i njegova djelat- kadrova u Korčuli kroz stoljeća, Klesarstvo i graditeljstvo, 1-2 nost u Boki kotorskoj, Hrvatski glasnik, 119 (2015.), 48–50. (2009.), 96–98.

župnoj crkvi u Prčanju

36 Kamenoklesarska produkcija Korčule i Vrnika imala je uspo- 46 Ibid, f. 2. ne i padove. Nakon 1880. dolazi do stagnacije, a potom poslije 47 SNIP, Trebovnik trošaka potrebnih za gradnju i namještaj stuba Velikog rata, posebno od 1921. poprima novi zamah. Tada su (skalina) pri rim. Kat. Crkvi u Perzagnu, Tivat, 2/6. 1913., f. 1. korčulanski kamenoklesari, posebno obitelj Fabris, radi kontinu- 48 SNIP, Pogodba prčanjske općine i Crkovinarstva s graditeljem J. iranog rada stanovali na Vrniku, a svoju djelatnost tamo i danas Večernikom, Prčanj, 2. srpnja 1912., ff. 1-2. razvijaju. 49 SNIP, Pogodba prčanjske općine i Crkovinarstva s graditeljem J. 37 SNIP, Opisni trebovnik – Fabbisogno descrittivo ragja i troškova Večernikom, Prčanj, 2. srpnja 1912., f. 2. potrebitih za izradbu Stuba i ograde istih iz bijelog korčulanskog kamena sa Otočića Vernika I vrsti točno prema nacrtu, ff. 1-2. 50 SNIP, Trebovnik trošaka potrebnih za gradnju i namještaj stuba (skalina) pri rim. kat. Crkvi u Perzagnu, Tivat 2. lipnja 1912., f. 38 Ibid, f. 2. 1; SNIP, Obračun troškova za gradnju novih ulaznih stepenica od 39 SNIP, Pogodba prčanjskog Crkovinarstva s kamenoklesarom Iva- carske ceste za novi župski hram u Prčanju, Tivat, 10. IX. 1913., f. 1. nom Fabrisom, Prčanj na 25. aprila 1912., ff.1-2. 51 Ibid, f. 1. 40 SNIP, Dodatak Pogodbi, Prčanj na 25. travnja 1912., f. 1. 52 Ibid, f. 3. 41 SNIP, Opisni trebovnik – Fabbisogno descrittivo ragja i troškova 53 SNIP, Trebovnik trošaka potrebnih za gradnju i namještaj stuba potrebitih za izradbu Stuba i ograde istih iz bijelog korčulanskog (skalina) pri rim. kat. Crkvi u Perzagnu, Tivat, 2. lipnja 1912., f. 1. kamena sa Otočića Vernika I vrsti točno prema nacrtu, f. 2. 54 SNIP, Obračun troškova za gradnju novih ulaznih stepenica od car- 42 Ibid, f. 1. Detaljni podaci o dimenzijama, količinma i cijenama ske ceste za novi župski hram u Prčanju, Tivat, 10. IX. 1913., f. 2. svih izrađenih elemenata, a također njihove skice nalazimo u sa- čuvanoj dokumentaciji (Pogodba, Trebovnik i dr.). 55 P.S. Početkom rujna 2023. izvršena je sanacija oštećenja skalinade od strane tvrtke "Klesarstvo Konavle" M. Šuljka iz Močića. Većina 43 Ibid, f. 1. razbijenih stupića ograde sastavljena je iz sačuvanih ulomaka, a de- 44 Ibid, f. 1. vet sasvim uništenih zamijenjeno je novima, izrađenima od brač- 45 Ibid, f. 2. kog kamena, najsličnijeg originalnom korčulanskom s Vrnika.

Meestgelezen artikelen van dezelfde auteur(s)

Vergelijkbare artikelen

1-10 van 75

U kan ook begin een geavanceerde zoekopdracht naar vergelijkbare inhoud voor dit artikel.