Preskoči na sadržaj
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Traži

Prinos likovnih umjetnica enformelnoj apstrakciji

DOI 10.15291/aa.4066

Preuzmi PDF

Svezak 12 (2022)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Barbara Gaj Ristić Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, Odsjek za likovnu kulturu i likovnu umjetnost barbara.gaj@gmail.com Korespondentni autor

Ovaj rad propituje pojavu enformela u hrvatskoj umjetnosti kroz rakurse rodnih teorija i problematizira razloge zbog kojih je prisutnost umjetnica vrlo mala ili gotovo zanemariva unutar enformelne apstrakcije. Umjetnost visokog modernizma je općenito u svijetu i u Hrvatskoj pretežito viđena kao „muška” ili maskulina umjetnost. Vrlo mali broj žena se na našim prostorima bavio apstraktnom umjetnošću u vrijeme pojave enformela, a još manji broj priklanjao radikalnijim materičkim istraživanjima i destrukciji forme, stoga postoji i relativno oskudan korpus radova hrvatskih likovnih umjetnica unutar enformelne poetike. Istraživanje nastoji (re)valorizirati doprinos likovnih umjetnica hrvatskom enformelu krajem 50-ih i početkom 60-ih godina 20. stoljeća. Pored djela Biserke Baretić, koja je jedna od rijetkih poznatih i priznatih hrvatskih slikarica enformelne orijentacije, među nekolicinom autorica ističe se Mila Kumbatović sa svojim strukturalnim slikama, a u radu se obrađuju i dva gotovo nepoznata enformelna djela vinkovačke likarice Đurđene Zaluški Haramije iz 1961. godine, kao i eksperimentalni radovi kiparice Vere Fischer nastali u razdoblju od 1958. do 1960. godine.

enformel, likovne umjetnice, feminizam, 1960-e, Biserka Baretić, Mila Kumbatović, Đurđena Zaluški Haramija, Vera Fischer
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. BILJEŠKE

1. Mila Kumbatović, Svijet kamena V, 1961., ulje na platnu, 65 x 50 cm, Nacionalni muzej moderne umjetnosti (Moderna galerija), Zagreb (izvor: IVANA MANCE / bilj. 16/, 134) Mila Kumbatović, World of Stone V, 1961, oil on canvas, 65 x 50 cm, National Museum of Modern Art (Modern Gallery), Zagreb

Baretić se početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća umjetnički razvijala u smjeru pikturalnog pristupa enformelu u okviru Majstorske radionice Krste Hegedušića i gru- pe Mart te izlagala na njihovim zajedničkim izložbama, a 1961. je dobila i nagradu za slikarstvo na I. trijenalu likovnih umjetnosti u Beogradu.19 Također je sudjelovala na izložbi apstraktne umjetnosti 27 suvremenih slikara u sklopu II. likovne jeseni u Som- boru 1962. godine, jednoj od najvažnijih i najvećih smotri jugoslavenskog enformela, lirske apstrakcije i tašizma. Pored srpske slikarice Vere Božičković Popović, s kojom je prethodno izlagala na spomenutom I. trijenalu u Beogradu i Salonu 61 u Rijeci 1961. godine, Baretić je bila jedina likovna umjetnica iz Hrvatske među muškim kolegama čija su djela predstavljena na ovoj velikoj izložbi nefigurativnog slikarstva.20 Njegovala je svoj intimistički, individualni stil u slikarstvu blizak često nadrealnom i oniričkom,

apstrakciji

2. između apstraktnog i figurativnog, koji se nije mogao okarakterizirati isključivo kao Đurđena Zaluški Haramija, Brige, enformel iako je u pojedinim djelima vidljivo naglašenije istraživanje materije. Igor 1961., kombinirana tehnika (ulje, čavli, smola) na lesonitu, 100 Zidić spominje Biserku Baretić u kontekstu apstrakcije i enformela još 1968. godine x 47 cm, Inv. br. G540 Zbirka opisujući njezina djela kao imaginarne predjele koji od 1960. godine predstavljaju kon- Đurđene Zaluški, Gradski muzej figuracije ploha dijeleći sliku na zemnu i imaginativnu zračnu sferu.21 Baretić, kao i Vinkovci (izvor: Đurđena Zaluški, njezin suprug Ordan Petlevski, razvija enformel organičkih praoblika, odnosno bio- retrospektivna izložba, Gradski muzej Vinkovci, 2013/2014., morfnih svjetova koji u sebi nose i lirski senzibilitet. katalog izložbe, bez paginacije) S obzirom na to da je, kao suradnica Majstorske radionice, Biserka Baretić imala svojevrsnu potporu svojih poznatijih i etabliranih muških kolega, barem zbog prilike Đurđena Zaluški Haramija, Worries, da izlaže s njima, kvaliteta njezinih radova bila je zamijećena od javnosti i struke, ali 1961, Mixed technique (oil, nails, resin) on fibreboard, 100 x 47 cm, Inv. ne u tolikoj mjeri koliko je zaslužila. Ipak, za svoj umjetnički status i poziciju Bare- no. G540 Đurđena Zaluški Collection, tić se izborila sama svojim neumornim trudom i umjetničkim radom. Željko Grum Vinkovci Municipal Museum u povodu njezine izložbe u okviru ciklusa Suvremenici Moderne galerije u Zagre- bu 1979. godine napisao je kako je Baretić imala relativno dosta izložbi i podosta 3. nagrada, ali je unatoč svim svojim vrijednostima i ugledu ostala nekako po strani i Biserka Baretić, Među zemljom, 1961., ulje na platnu, 121 x 118 cm, nedovoljno poznata, „neka tišina kao da vlada oko nje… malo čudno za slikarstvo vl. Biserka Baretić, Zagreb, foto: takve kvalitete.”22 Denegri ju je uvrstio u svoj sintetički prikaz enformela u Jugosla- David Gazar (izvor: http://www. viji 1980. godine,23 a Rus 1985. godine u pregledu Apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj biserkabaretic.com/Artwork__ bilježi kako sedamdesetih godina dolazi do prekretnice u njezinu slikarstvu: „(...) pri- Paintings_Drawings_Graphic_Art/ Pages/Biserka_Baretic_Paintings. ključuje se enformelu u smislu još dubljeg i izravnijeg prodora u tamne dubine svojih html) uznemirenih vizija. Uspostavila je živu suglasnost rastaljenog fluida svijesti (i nesvje- Biserka Baretić, Between the Earth, snoga) i rastaljene magme pikturalne materije.”24 Godine 1990. izašla je i umjetnička 1961, oil on canvas, 121 x 118 cm, monografija o stvaralaštvu Biserke Baretić autora Tonka Maroevića,25 a zaslužena je property of Biserka Baretić, Zagreb priznanja dobila relativno nedavno: 2015. godine priređena je velika monografska

apstrakciji

retrospektiva Biserke Baretić u Modernoj galeriji Zagreb i 2018. godine je primila nagradu Vladimir Nazor za životno djelo na području likovnih umjetnosti. Tijekom istraživanja i uvidom u muzejske funduse, pronađeni su sporadični pri- mjeri enformela u stvaralaštvu akademske slikarice Đurđene Zaluški Haramija26 koja je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća bila sklona minimalizmu i ponekim enformelnim postupcima. U njezinoj umjetničkoj ostavštini postoje dvije slike Bri- ge i Mora atomskog doba27 koje su nastale 1961. godine u kombiniranoj tehnici i predstavljaju rijetke primjere njezina enformelnog istraživanja. Ova manje poznata i eksponirana slikarica je u razdoblju pojave enformela imala samo jednu samostalnu izložbu krajem 1962. godine u Zagrebu, koja je ujedno i njezina prva samostalna izložba. Na njoj je predstavila, među ostalim radovima, već spomenuta djela Brige i Mora atomskog doba iz 1961. godine u duhu enformela. U osvrtu u povodu te izlož- be Josip Depolo opisuje kako je pokazala potpuno raznorodne interese pa je teško pronaći logičnu vezu između jednog djela kao što je rad Brige, „s očitom pretenzi- jom na materično slikarstvo” i djela Drveni konjić, koje je „sentimentalno i okviru školskog odgoja”. Ipak, osvrt je djelomično afirmativan jer ističe njezine originalne urbanizirane teme i ekspresivna djela figurativne tematike, iako Depolo smatra da je umjetnica, poput većine pripadnika poslijeratne generacije, zbunjena kompleksno- šću tadašnjeg slikarstva koje je teško slijediti pa je u tom hirovitom i dinamičnom kretanju našla potrebnim iskazati „da je i informirana i da eksperimentira”, ali se njezin talent ne očituje u toj informiranosti, već u djelima koje su u dometu njezine doživljajnosti i senzibilnosti.28 Samozatajna supruga umjetnika Živka Haramije posvetila se jednako i obitelj- skom životu i odgoju djece, što je istaknuto u članku Elene Cvetkove koja je popra- tila njezinu spomenutu izložbu u Likumu iz 1962. godine, na kojoj je Zaluški Hara- mija izložila ukupno 22 rada (ulja i grafike). Cvetkova tom prigodom ističe kako su djeca i svijet njihove igre motivi koji pretežito inspiriraju slikaricu, jer je i samu u posljednje vrijeme najviše zaokupljaju njezina djeca, a također piše kako umjetnica još nije postigla stilsku ujednačenost.29 Već se 1963. godine uglavnom fokusira na asocijativne apstrahirane pejzaže, kao što su prikazi rijeke Save, Bosuta i Drave s mjestimičnim pastoznim namazima izraženije strukture (Mutna rijeka, 1963.). Za- luški Haramija studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti od 1947. do 1953. go- dine. U vrijeme studiranja kolege na zagrebačkoj akademiji bili su joj Đuro Seder i Vera Fischer. Izlagala je nekoliko puta tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća na izložbama žena umjetnica u zemlji i inozemstvu (1964., 1966., 1967.).30 Ova vinko- vačka akademska slikarica i grafičarka bila je iznimno aktivna i produktivna, ali ma- nje poznata široj publici. Njezine slike asocijativnih naslova Brige i Mora atomskog doba (1961.) jedina su sačuvana djela morfološki bliska radikalnom materičkom tipu enformela i iznimka su u njezinu stvaralaštvu odnosno svojevrstan „izlet” u enfor- melno istraživanje, s obzirom na to da je ona ponajprije bila slikarica krajolika lirske atmosfere (uglavnom metaforične, bez prisustva čovjeka). Đurđena Zaluški Haramija nikada prije, a ni poslije u svojem stvaralaštvu nije naslikala slike nalik na spomenuta enformelna djela. Crna žitka masa uljanih boja bliska je Gattinovim ranim crnim slikama, kao i crnim monokromima ostalih ek- sponenata radikalnog enformela, iako njezine slikarske preokupacije nikad nisu bile radikalne niti se njezino slikarstvo može odrediti kao enformelno. Moguće je da su neka događanja na svjetskoj razini potaknula zabrinutost i tjeskobu od ponovnog rata kao rezultat hladnoratovskih tenzija između Amerike i Rusije, što je bio pod- sjetnik na ne tako davne sukobe i ratna stradanja, kao i kobne posljedice atomske bombe bačene petnaestak godina prije na Hirošimu i Nagasaki, a također je Zaluški Haramija u to vrijeme već poznavala svjetsko i domaće enformelno stvaralaštvo te je vjerojatno osjetila potrebu da eksperimentira s enformelnim postupcima.

apstrakciji

4. Đurđena Zaluški Haramija, Mora atomskog doba, 1961., ulje na lesonitu, 49 x 47,5 cm, vl. Predrag Haramija, Zagreb (izvor: Fotoarhiv Predraga Haramije) Đurđena Zaluški Haramija, Seas of the Nuclear Age, 1961, oil on fibreboard, 49 x 47.5 cm, property of Predrag Haramija, Zagreb

Nadalje, kiparica Vera Fischer oko 1958. godine stvara radove iz žičane mreže, betona sa šljakom, žicom za parkete, zatim plastikom, bakrom, željezom, alumini- jem, terakotom, bitumenom, poliuretanom pomiješanim s gipsom i pigmentom.31 Zidić ističe kako je ova umjetnica negdje istih godina kao i Gattin započela s vrlo hrabrim eksperimentima s različitim materijalima koji su svojim postupcima bliski enformelu.32 U njezinu se stvaralaštvu izdvaja nekoliko radova egzistencijalističke naravi koji su nastali u razdoblju 1958. – 1960. godine koji se mogu dovesti u usku vezu s enformelom, a to je serija malih skulptura Rani radovi (1958./1960.), kao i asamblaži Oko na limu i Ispod duge (1960.). Vera Fischer33 i sama je bila svjedok ratnih strahota, pa je stoga prihvatila egzi- stencijalizam u vrijeme kada Giacometti, Fautrier, Richier, Dubuffet i Wols materija- liziraju kolektivno iskustvo otuđenja, straha i nasilja. Fischer izrađuje žičane skelete ljudi i životinja na koje nanosi glinu, bitumen ili cement. Sa sedamnaest godina je zbog svojeg židovskog podrijetla odvedena u fašistički logor Kupari, a 1943. godine u Kampor na Rabu. Nadrealistički asamblaž Oko na limu nosi ključni motiv Verine ikonografije, piše Leila Mehulić u povodu izložbe Preživjela 2014. godine i opisuje stakleno oko kao „prestravljeno i/ili demonizirano, kao da viri kroz ključanicu.”34 Upravo u vrijeme kada se Vera Fischer pripremala za svoju prvu samostalnu izložbu 1961. godine, Giacometti je već bio među vodećim svjetskim kiparima koji je Sartreov egzistencijalizam „oznakovio” u čovjeku – silueti neobrađene, sirove strukture krhkog dojma. Njegove egzistencijalne forme nadahnule su ovu umjetnicu da gradi nevelike figure grudaste strukture od bitumena, žice, gline i cementa. Na

apstrakciji

5. toj prvoj samostalnoj izložbi mogli su se vidjeti pop-artistički asemblaži, apstrak- Vera Fischer, Ptice (Rani radovi), tne limene forme i spomenute male grubo strukturirane forme.35 Djela koja su je 1958., metalna konstrukcija, cement, 38 x 40 x 30 cm, privatno tada dovela u žarište likovne kritike povjesničarka Branka Hlevnjak nazvala je „ra- vlasništvo (izvor: Vera Fischer, dikalnom inovacijom”.36 Iako su njezini eksperimenti iz tog vremena ponajviše bili Preživjela, Radnička galerija, potaknuti Giacomettijevim istanjenim figurama grube teksturalnosti i mješovitim Zagreb, 16. 7. – 3. 9. 2014., katalog medijskim djelima kao što su combines, objet trouve neo dade, Fluxusa, Rausche- izložbe, 10) nberga, Oldenburga, Kaprowa i dr., vidljiv je i utjecaj Dubuffetove sirove umjetnosti. Vera Fischer, Birds (Early Works), Ne može se zanemariti ni činjenica da je diplomirala u klasi Vanje Radauša koji ju 1958, metal construction, cement, 38 x 40 x 30 cm, private property je mogao neizravno nadahnuti (čak i nakon završenog studija) svojim ekspresiv- nim egzistencijalističkim ciklusima Tifusari (1956. – 1959.) i Panopticum Croaticum (1959. – 1961.), a koji se mjestimično vremenski poklapaju s nastankom pojedinih djela Vere Fischer spomenutih u ovom radu u smislu grubih teksturalnih svojstava materije i tkiva same skulpture vidljivim u plastici malog formata Rani radovi, žiča- nih skeleta apstrahiranih figura ljudi i životinja s nanosima različitih vrsta bitumena, cementa, gline i gipsa.

apstrakciji

Iako nije iza sebe ostavila djela koja se apriorno mogu nazvati enformelnim, ipak je svojom prvom samostalnom izložbom naznačila svoju pripadnost „sveukupnom i aktualnom istraživanju oblika i materije”.37 Osim spomenutog asamblaža Oko na limu 1960., bitan je i rad Ispod duge iz iste godine. Branka Hlevnjak pojašnjava kako djelo simbolizira snažnu ljubav majke i djeteta u zagrljaju Ničega, zaštićena od Pra- znine (Duge) te osjećajno i misaono pripada božanskoj moći i duhovnom nadah- nuću.38 U tom je djelu sadržan kontrast grube materije lima i stilizirane figure na praznom prostoru koja naznačuje figuru majke s djetetom u naručju, apstrahiranu i sumiranu bez posebnih osobnih karakteristika. Iako svedena na pomalo geome- trizirane plohe, figura ima snažnu emotivnu izražajnost i odiše povezanošću ovih dvaju bića u jednu cjelinu. Iako je ovo djelo spoj figurativnog i apstraktnog, te nosi simboliku i asocijativnost, ovaj asamblaž može se povezati s enformelnom poetikom zbog egzistencijalističkog ozračja samog djela i enformelnog tretiranja materijala, istanjene monokromatske limene plohe koja nosi tragove interveniranja umjetnice različitih teksturalnih vrijednosti. Vera Fischer poznatija je široj javnosti po nadrea- lističnim slikama, pop-art kolažima, apstraktnim javnim skulpturama, nego radikal- nim materičkim istraživanjima, ali njezin neoavangardni pristup, čin stvaranja, slo- bodna umjetnička praksa bez ograničenja, a posebno egzistencijalizam, ogoljavanje i estetika ružnog u spomenutim djelima nastalim 1958. – 1960. godine približavaju je enformelnoj poetici. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća Fischer se opsesivno posvetila slikanju djevojačkih likova, prijateljica koje su nestale u logorima smrti,

6. Vera Fischer, Oko na limu, 1960., staklo, lim, ulje na platnu, 50 x 60 cm, MMSU Rijeka (izvor: Vera Fischer, Preživjela, Radnička galerija, Zagreb, 16. 7. – 3. 9. 2014., katalog izložbe, str. 10) Vera Fischer, Eye on Tinfoil, 1960, glass, tinfoil, oil on canvas, 50 x 60 cm, MMSU Rijeka

apstrakciji

7. Vera Fischer, Ispod duge, 1960., limeni asamblaž, 83 x 83 cm, privatno vlasništvo, Zagreb, foto: B. Balić (izvor: BRANKA HLEVNJAK /bilj. 35/, 25) Vera Fischer, Under the Rainbow, 1960, tinfoil assemblage, 83 x 83 cm, private property, Zagreb

posebno u ciklusu Djevojke, izloženome 1965. godine.39 Kroz nestalnu narav umjet- ničkog rukopisa Vera Ficher pokazala je inovativnost u svojem pristupu umjetnosti u apstraktnom i u figurativnom izričaju. Iako se ne može reći da je Fischer pripadala krugu enformelista, hrabro je svojom umjetnošću progovarala o ratnim stradavanji- ma i smrti te su njezina djela imala egzistencijalistički naboj što je dovodi u vezu s filozofskim određenjima enformela. Stvaralaštvo Goranke Vrus Murtić bilo je bliže apstraktnom gestualnom slikar- stvu. Kao jedna od rijetkih žena umjetnica, Vrus Murtić djelovala je u to vrijeme unutar kruga Majstorske radionice Krste Hegedušića i grupe Mart, čiji su se članovi pretežito priklonili pikturalnoj varijanti enformela. Svakako, treba naglasiti i da je od 1956. godine bila supruga Ede Murtića, jednog od najpoznatijih umjetnika u zemlji i svijetu, daleko više priznatog i protežiranog, ne samo u odnosu na nju nego i na veliki dio kolega na tadašnjoj zagrebačkoj i jugoslavenskoj umjetničkoj sceni. Goran- ka Vrus Murtić u vrijeme pojave enformela izlagala je na Salonu 61 u Rijeci, Deset godina Majstorske radionice Krste Hegedušića u Dubrovniku 1961. godine i s grupom Mart u Nizozemskoj 1962. godine. Osamdesetih godina prošlog stoljeća u povodu izložbe u zagrebačkoj Galeriji Forum, opisujući njezino slikarstvo, Milan Bešlić bi- lježi kako nalazi uporište u intuitivnom i iracionalnom, a veliko iskustvo akcionog i gestualnog karaktera podređuje funkciji slike, dok njezin potez/zamah sažima u sebi snagu koja se očituje u kratkoj, žestokoj gesti ili zasijecanjem u površinu. Slikarstvo Goranke Vrus Murtić implicira postojanje iracionalnog, podsvjesnog, egzistencijal- nog sloja, ali podrazumijeva i čist lirski naboj, zaključuje Bešlić.40 Jednom je prigo- dom, pripremajući retrospektivnu izložbu Ede Murtića 2010. godine, izjavila da se

apstrakciji

nikad nije osjećala sputano kao njegova supruga i nije pristajala na kompromis te nije tražila njegove savjete jer je u umjetničkom smislu bila vrlo samostalna, iako su se vjenčali dok je ona bila još studentica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagre- bu, a on već renomirani slikar. Zanimljivo je i to što su glavne predstavnice enformela u Zagrebu i Beogradu, Baretić i Božičković Popović bile priznate slikarice u zemlji i inozemstvu, ali su ujedno bile i supruge poznatijih umjetnika, Ordana Petlevskog (od 1962.) i Miće Miodraga Popovića (od 1949.), koji su pak daleko više izlagali, bili nagrađivani i pri- sutni u medijima. Srpski povjesničar umjetnosti i apologet beogradskog enformela Lazar Trifunović u vezi s tim je javno ispravio propust koji je napravio pri ocjeni izložbe prvih enformelnih slika Vere Božičković Popović u članku Apstraktno slikar- stvo i mogućnost njegove ocjene 1960. godine koja je došla zbog sumnje u njihovu originalnost, vjerujući tada da one ponavljaju ono što je suprug Mića Popović otkrio te je naknadno istaknuo značenje djela ove umjetnice u povijesti beogradskog enfor- mela.41 Ovo je jedan od rijetkih slučaja da se neki kritičar javno ispričao i upozorio na pogrešku u vlastitoj prosudbi pri vrednovanju neke slikarice. Ulogu hrvatskih umjetnica unutar poetike enformela treba sagledati i u specifič- nom društvenom kontekstu, točnije u okviru političke kampanje protiv enformelne apstrakcije 1962./1963. godine kakva nije zabilježena u drugim europskim zemljama. Strategija marginaliziranja enformela očitovala se u izlagačkoj politici u zemlji i ino- zemstvu. Putem imenovanja članova u komisijama za izložbene djelatnosti i otkupe umjetnina preferirali su se određeni umjetnici ili umjetničke tendencije, a odbijalo se financirati one za koje se nije smatralo da primjereno reprezentiraju političku ide- ologiju tadašnje države. Srpska povjesničarka umjetnosti Vesna Kruljac ističe kako je pojava enformela krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u beogradskoj sredini izazvala animozitete te su se sustavno vodile kampanje protiv enformelne apstrakcije.42 Primjerice, u povodu dodjele nagrada prigodom I. trijena- la likovnih umjetnosti (koje su dobili protagonisti enformela Biserka Baretić, Janez Bernik, Olga Jevrić, Ordan Petlevski, Lazar Vozarević), književnik Milorad Panić Surep na stranicama partijskog glasila Komunist otvorio je raspravu o „favoriziranoj poziciji” enformela i „ogromnim društvenim sredstvima” uloženim u „slikarstvo te- meljeno na mrljama i amorfnim oblicima”.43 Polemički karakter i negativna recepcija enformela u jugoslavenskoj sredini utjecala ja na silaznu putanju razvoja enformelne umjetnosti, posebno nakon Titovih napada na apstrakciju 1963. godine.44

Umjetnost enformelne apstrakcije u Hrvatskoj kroz prizmu rodnih teorija Razloge zašto nema više žena umjetnica u umjetnosti enformela u Hrvatskoj tre- ba tražiti u više pravaca. Jedan od najvažnijih je zasigurno posredno i neposredno iskazivanje diskriminacije i mizoginije općenito na različitim društvenim razinama, a posebno u sferi umjetnosti, čak i od intelektualaca, kao i antifeminističkog diskur- sa u okviru umjetničke prakse i likovne kritike, koja je otežala i obeshrabrila mnoge žene u bavljenju umjetnošću. Linda Nochlin u svojem temeljnom tekstu novije fe- minističke povijesti umjetnosti i feminističke kritike Zašto nema velikih umjetnica? iz 1971. godine, pojašnjava da su u osnovi ovog pitanja brojne iskrivljene i nekritičke pretpostavke o tome kako nastaje velika umjetnost, kao i mit o Velikom umjetniku – izraz poštovanja prema muškim umjetnicima, „bogolikim” predmetima brojnih monografija (pr. Michelangelo, van Gogh ili Jackson Pollock), koji posjeduje „Geni- jalnost” ili „Talent”, odnosno izvanvremensku moć utjelovljenu u njegovoj osobno- sti.45 Nochlin zaključuje kako umjetnost nije slobodna ni samostalna aktivnost izni- mno nadarenog pojedinca, već cjelovita društvena situacija stvaranja umjetničkog

apstrakciji

djela, kao integralnog elementa šire društvene strukture,46 te u drugom tekstu Žene, umjetnost i moć iz 1991. godine pojašnjava kako su žene same sebe sabotirale zbog nedovoljne snage, nedostatka moći samoodređivanja u oblasti društvenog života i oblasti likovnog prikazivanja te da je njihovo odbacivanje patrijarhalne vlasti bivalo prigušivano optužbama za prenemaganje ili naivnost. Zbog potrebe da se dopadne, da bude učena, profinjena, estetski oštroumna prema muškim standardima, da se povinuje i u sebi bude jedno s patrijarhalnim poretkom i njegovim diskursima jest uvjerljiva i upisuje se u najdublji nivo nesvjesnog, obilježavajući samu definiciju se- be-kao-žene u našem društvu, žena je potkopavala sebe i tek se promjenom moći, položaja i političke svijesti žena, koje su donijeli ženski pokreti i feministička kritika i umjetnička produkcija, oslobodila ovakvih koncepata i potreba.47 Na temelju spo- menutih teza može se zaključiti da su brojni politički i ideološki aspekti doveli do podčinjavanja žena u prošlosti te je društvena konstrukcija roda tijekom povijesti determinirala pristup sustavima obrazovanja i ograničila ženu da djeluje profesio- nalno kao umjetnica, čak i u razdoblju kasnog modernizma. Griselda Pollock drži kako razlog zbog kojeg u jeziku umjetnosti nema mjesta ženama, unatoč činjenici da povijest bilježi djelovanje velikog broja umjetnica, leži u raširenim pogrešnim konceptima umjetnika i socijalne definicije žene, odnosno „kreativnost je prisvojena kao ideološka komponenta muškosti, dok je ženskost kon- struirana kao muški, dakle i umjetnikov negativ” i naša kultura ne želi priznati či- njenicu da su žene bile uključene u proizvodnju umjetnosti zbog čega su sustavno bile „brisane” iz tekstova povijesti umjetnosti.48 U tkanje povijesti umjetnosti nerav- nomjerno je upleten i niz ostalih „niti”: socijalno-historijski, arhivistički, filozofski, estetski, ikonografski, evaluacijski i atributivni aspekt poznavanja umjetnosti jer su žene povijesno i diskurzivno konstruirana kategorija, prema britanskoj povjesničarki i feministkinji Lisi Tickner, najčešće zbog metaforičke igre „muškosti” i ženskosti” u različitim pripovijestima, koncepcijama i vokabularu same povijesti umjetnosti.49 Iskustvene, pozicijske i spolne razlike koje Tickner spominje kao glavne razlike u razmatranju ove problematike unutar povijesti umjetnosti i psihoanalitičkog pristu- pa da se postojanje „ženskog glasa” okarakterizira kao nešto negativno, slabo ili da se ženski izričaj koji je ekvivalentan muškom isto tako u falocentričnom svijetu nega- tivno nazove „muškarački”.50 Još jedan razlog, vidljiv i izvan konteksta hrvatske umjetnosti, kako je koncept antiestetike, radikalnost, destrukcija materije invazivnim metodama kao što su pa- ljenje ili zasijecanje platna, čin više svojstven muškim umjetnicima, dok se u Ame- rici i Europi može uočiti da se većina ženskih umjetnica unutar likovnih pojava kao što su apstraktni ekspresionizam i enformel, uglavnom izražavala kroz gestualnost i „pikturalniju” inačicu drukčije umjetnosti. Također, odgovor na pitanje zbog čega su ženske umjetnice više sklone ekspresivnosti geste, odnosno fakture, a manje radikal- nom zahvaćanju u materiju, možda se može potražiti u psihoanalitičkom pristupu bugarske filozofkinje Julije Kristeve te razmotriti i jedan važan segment žene; njezine biološke uloge da stvara život. Prema Kristevi, premalo je posvećeno pozornosti dis- kursu o kompleksnosti ženskog majčinstva i brani instinkt majke kao prediskurzivnu biološku nužnost.51 Kristeva je često bila na meti kritike feminističkih pokreta zato što je unutar svojih poststrukturalističkih psihoanalitičkih teza interpretirala i maj- činstvo kao temeljni kamen kulture, odnosno zbog mišljenja da se feminizam mora prilagoditi novim zahtjevima žena i različitostima pojedinačnih situacija u svijetu, a prije svega prigrliti iskustvo majčinstva. U kontekstu dualizma muško/žensko, Jasenka Kodrnja ističe kako Kristeva ta- kođer razlikuje linearno i cikličko vrijeme. Prvo pravolinijsko povijesno vrijeme je „muško” civilizacijsko vrijeme (u kojem se prepoznaje gospodarenje i struktura roba), a drugo cikličko vrijeme je vrijeme druge povijesti kojemu ženska subjektivnost daje

apstrakciji

specifičnu mjeru i kod kojeg „postoje ciklusi, trudnoća, vječno vraćanje biološkog ritma koji je u suglasnosti s prirodom, i koji nameće vremenitost, čija stereotipnost može zaprepastiti, ali čija pravilnost i jednoglasje onoga što se doživljava kao ekstra- subjektivno vrijeme, kozmičko vrijeme, izazivaju vrtoglavicu i neizrecivu jouissance (zadovoljstvo)”. Umjetnice prepoznaju različitost vremena kao muškoga (linearnoga, za žene diskriminirajućega) od ženskoga (cikličkog i monumentalnog), jer ili prihva- ćaju linearno vrijeme ili se od njega distanciraju afirmirajući žensko vrijeme, a pro- stor u kojem žive i rade drže pretpostavkom ženske kreativnosti i subjektivnosti52

8. Likovne umjetnice u razdoblju neoenformela Marijana Pende, Veselim se susretu (Objekt V), 2019., pleksiglas, Nakon pojave novih umjetničkih praksa i konceptualne umjetnosti hrvatske su lateks, karbon, grafit, metal, 90 x umjetnice postale daleko brojnije i vidljivije. U posljednja tri desetljeća ponovno 260 x 200 cm, privatno vlasništvo možemo vidjeti recidive i kontinuitete enformela u likovnom stvaralaštvu. Pojedini (izvor: www.galum.hr/izlozbe/ izlozba/1684/ ) radovi umjetnica kao što su Marijana Vukić Pende, Lidija Šeler, Jelena Perić i Ksenija Mogin pokazuju bliskost s materičkim i gestualnim slikarstvom enformela, ali uglav- Marijana Pende, Looking Forward to nom na stilsko-morfološkoj razini i odabiru materijala. Our Meeting (Object V), 2019, acrylic glass, latex, carbon, graphite, metal, Na razini značenja, njihovo stvaralaštvo nema ista ishodišta. Dubrovačka umjet- 90 x 260 x 200 cm, private property nica Marijana Pende u svojem se recentnom radu bavi instalacijama koje su pro-

apstrakciji

izvod eksperimentiranja i istraživanja oblikovanja s različitim industrijskim ma- terijalima (pr. Veselim se susretu, 2019.). Njezina se praksa na području skulptu- re razvija duž dviju glavnih smjernica, između pristupa estetsko-osjetilne naravi usmjerenog na odnos s promatračem i drugog, čiji je fokus usmjeren na kolektivne, društvene i ekonomske aspekte, propitujući moć umjetnosti i njezin odnos prema društvu,53 dok se slikarstvo Lidije Šeler temelji na nasljeđu apstraktnog ekspresio- nizma, enformela i gestualnog slikarstva te stavlja naglasak na procesualnost proi- zašlu iz unutrašnjih emocija. „Muški” i „ženski” pristup enformelu moguće je pokušati istražiti i u pojavama novog enformela osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća u stvaralaštvu već spomenutih autorica kao što su Jelena Perić i Ksenija Mogin te njihovih muških kolega Ante Jerkovića, Marijana Pongraca, Dalibora Laginje, Gorana Fruka i Mirka Zrinščaka. Opisujući riječku situaciju, povjesničar umjetnosti Berislav Valušek podi- jelio je autore u dva para: Mogin – Pongrac i Laginja – Zrinščak. Iako Ksenija Mogin i Marijan Pongrac imaju neka zajednička polazišta kao što su izražena procesualnost i građenje slike sloj po sloj, ideja zasićenja površine materijom i monokromije, ra- zlike u procesu su suprotne, prema Valušeku, „ONA do forme dolazi slučajem, ON joj pristupa racionalno”. Mogin započinje svoj proces izlijevanjem boja na platno ili papir postavljen na pod i postupno gradi sliku do zasićenja, a Pongrac većinom radi slike na štafelaju.54 Primjer Ante Jerkovića je izrazito gestualno i akcijsko slikarstvo, dok je stvaralaštvo Jelene Perić lirsko-apstraktnog izraza s povremenim iskorakom u područje gestualnog postupka, ali i interesom za „potenciranu askezu forme”. Nje- zine monokromne slike s mjestimičnim strukturiranim nakupinama i mrljama iz 1988. godine Špoljar opisuje kao kombinaciju iracionalno-spontanog i mentalno- kontroliranog postupka.55 Također, mogli bismo zaključiti da je racionalan način op- ćenito svojstven geometrijskoj apstrakciji, a spontani pristup umjetnosti tipičan za lirsku apstrakciju i enformel. Različiti aspekti ove problematike uključuju sagledavanje društvenih, političkih, antropoloških, bioloških i psiholoških čimbenika koji utječu na umjetnost i pro- dukciju umjetničkog djela odnosno interdisciplinarni pristup. Mogla bi se postavi- ti hipoteza da stvaralački potencijal žena upravo zbog biološke osobine majčinstva prirodno pristupa kreiranju umjetničkog djela, za razliku od destrukcije materije i antislikarstva. Ipak, u postmodernom vremenu to više nije pravilo. Žene se odlučuju i na destruktivne, subverzivne iskaze, jednako kao i na neoenformelnu monokro- mnost strukturiranja površina ili gestualnost blisku apstraktnom ekspresionizmu. Odgovor na pitanje je li spontani, iracionalni način tipičniji za žene, a mentalni, racionalni postupak svojstveniji muškarcima ipak nije presudan za strogu podjelu „maskulinog” i „femininog” slikarstva, kao ni za podjelu radikalnog i pikturalnog pristupa enformelu, s obzirom na to da su se brojni muški umjetnici izražavali spon- tanim automatskim slikanjem i gestualnošću. Stoga, u današnje vrijeme ne treba ge- neralizirati i zaključiti kako je ekstrovertnost, odnosno gestualnost i pikturalnost u likovnom izričaju izrazito ženska osobina, već je individualna i ovisi o psihološkom tipu ličnosti.

apstrakciji

BILJEŠKE

1 Osim njih, u vezu s enformelom se dovode i pojedina djela 14 15 Polish Painters, Museum of Modern Art, New York, 1957., umjetnica Jelene Ćirković i Bogdanke Poznanović. Najvažniji te- katalog izložbe. Preuzeto sa službene stranice Muzeja moderne oretičar srpskog enformela Lazar Trifunović ne ubraja ih u krug umjetnosti u New Yorku (MoMA), www.moma.org/documents/ beogradskih enformelista, kao ni kiparicu Olgu Jevrić. moma_catalogue_3427_300190115.pdf (18. 11. 2019.). 2 Primjerice, na internacionalnoj izložbi žena-slikara u Milanu 15 PIOTR PIOTROWSKI, Kritika slike, u: Avangarda u sjeni Jalte, 1960. godine Jugoslaviju je predstavljala samo trogirska slikari- Umjetnost Srednjoistočne Europe u razdoblju 1945. – 1989., Insti- ca Cata Dujšin Ribar. Prema podatcima iz Kartoteke izložbi za tut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2011., 172. 1961. godinu, Arhiv za likovne umjetnosti u Zagrebu, HAZU. 16 IVANA MANCE, Umjetnice i modernizam, u: Zagreb, grad 3 MICHEL TAPIÉ, Un art autre, où il s’agit de nouveaux dévidages umjetnica, Djela hrvatskih umjetnica od kraja 19. do 21. stoljeća, du réel, Gabriel-Giraud et fils, Paris, 1952., 65. (ur. Ljerka Dulibić, Ivana Mance, Radmila Iva Janković), Umjet- 4 REBECCA TREVALYAN, The Legacy of Simone de Beauvoir on nički paviljon, Zagreb, 2020., katalog izložbe, 45, 46. Modern French Visual Art, Journal of International Women’s Stu- 17 IVANA MANCE (bilj. 16), 49–53. dies Vol. 14, No. 4 (2013.), (61–79), 74; preuzeto s mrežne stra- 18 U razdoblju enformela Baretić je sudjelovala na nekoliko kolek- nice https://vc.bridgew.edu/cgi/viewcontent.cgi?referer=https:// tivnih izložbi kao što su: 1959. godišnja izložba ULUH-a, 1960. www.google.com/&httpsredir=1&article=1719&context=jiws I. bijenale mladih u Rijeci, 1961. Slikarstvo – skulptura 61 u Za- (pristupljeno 28. 5. 2019.). grebu, 10 godina Majstorske radionice Krste Hegedušića u Du- 5 ANDREW HAYWOOD, Političke ideologije: Uvod, Zavod za brovniku, Salon 61 u Rijeci, Grupa Mart u Beču, I. trijenale li- udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005., 254–255. kovnih umjetnosti, NOB u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije 6 Women of Abstract Expressionism, Denver Art Museum, Yale u Beogradu i IV. međunarodna izložba grafike u Ljubljani, dok je University Press, (ed. Joan Martimer), Denver, 2016., katalog 1962. godine sudjelovala na likovnim manifestacijama Krajnosti izložbe. Njihov je doprinos potvrdila i autorica Mary Gabriel u u Splitu, II. bijenale mladih u Rijeci, II. likovna jesen u Somboru svojoj recentnoj knjizi objavljenoj 2019. godine. Vidjeti: MARY i Izložbi suvremene jugoslavenske grafike na Kubi te 1962./1963. GABRIEL, Ninth Street Women: Lee Krasner, Elaine de Kooning, na izložbama Suvremene jugoslavenske umjetnosti u Rimu, Mi- Grace Hartigan, Joan Mitchell, and Helen Frankenthaler: Five Pa- lanu, Ateni i Solunu. Prema monografiji TONKO MAROEVIĆ, inters and the Movement That Changed Modern Art, Little Brown Biserka Baretić, ulja, gvaševi, crteži, grafike, Nacionalna i sveuči- and Company, Boston, 2019. lišna biblioteka, Zagreb, 1990., 165 i kartonu umjetnice Arlikum 7 Women of Abstract Expressionism (bilj. 6). HAZU, Zagreb. 8 Primjerice, prva američka retrospektiva Lee Krasner bila je odr- 19 Iako su glavne premije dodijeljene etabliranim umjetnicima Kr- žana tek 1983. godine. Vidjeti: BARBARA ROSE, Lee Krasner: A sti Hegedušiću, Gabrijelu Stupici, Mladenu Srbinoviću i Miodra- Retrospective, Houston - New York, 1983., katalog izložbe. gu B. Protiću, to što je priznanje dobila Biserka Baretić uz Olgu 9 Tijekom više od deset godina KLU je održao izložbe u Zagrebu, Jevrić, Janeza Bernika, Lazara Vozarevića i Ordana Petlevskog Ljubljani, Sušaku, Osijeku i Dubrovniku te sudjelovao na putu- dodatno govori o kvaliteti slikarstva ove hrvatske umjetnice. jućoj izložbi Male ženske Antante. Više u: DUBRAVKA PEIĆ Baretić izlaže ulja na platnu asocijativnih naziva (Rudnik, Pod ČALDAROVIĆ, Klub likovnih umjetnica, Zagreb, 1998., katalog pećinom, Prva brazda) iz 1960. godine. Vidjeti: I. trijenale likov- izložbe i DARIJA ALUJEVIĆ, DUNJA NEKIĆ, Women ‘s Art nih umjetnosti, Beogradski sajam, Beograd, 25. 5. – 25. 6. 1961., Club and Women ’s Group Exhibitions in Zagreb from 1928 un- katalog izložbe. til 1940, Artl@s Bulletin 8, no. 1, (2019.), 165–192. 20 Baretić je izložila tri djela: Ispunjena ptica (1960.), Nedogledni 10 ANA ŠEPAROVIĆ, Feministički iskazi u kritičkoj recepciji sku- hod (1962.) i Slika bez prestanka (1962.). Ova je važna izložba pnih izložbi hrvatskih umjetnica, Ars Adriatica 8 (2000.), 195. okupila hrvatske enformeliste kao što su Boris Dogan, Miljenko Horvat, Ivo Kalina, Ferdinand Kulmer, Edo Murtić, Šime Perić i 11 DARIJA ALUJEVIĆ, DUNJA NEKIĆ (bilj. 9), 165–166. Rudolf Sablić, a selektori izložbe bili su Lazar Trifunović, Kata- 12 ELENA CVETKOVA, Koliko vrijede „likovne dame”, Večernji list, rina Ambrožić, Melita Stele i Božo Bek. Vidjeti: II. likovna jesen, 9. i 10. 3. 1985., 11. Navedeno prema: ANA ŠEPAROVIĆ (bilj. 10), 27 savremenih slikara, Gradski muzej - Sombor, studeni – prosi- 204, 207. nac 1962., katalog izložbe. 13 Miško Šuvaković ističe kako su pojedine umjetnice ipak uspjele 21 IGOR ZIDIĆ, Apstrahiranje predmetnosti i oblici apstrakcije u steći izniman i kanonski status u historizacijama modernističke hrvatskom slikarstvu 1951/1968., Život umjetnosti, 7 - 8. Zagreb, umjetnosti, npr. Nadežda Petrović, Beta Vukanović, Zora Petrović, 1968., 91. Milena Pavlović Barili, Ljubica Cuca Sokić, Olga Jevrić i Marina Abramović. MIŠKO ŠUVAKOVIĆ, Proizvodnja / dekonstrukcija / 22 ŽELJKO GRUM, tekst uz izložbu Suvremenici: Biserka Baretić, prezentacija / izvođenje „ženskog” identiteta u modernističkom sli- slike i gvaševi 1976 – 1987, Moderna galerija, Zagreb, 1987., ka- karstvu, u: Trijumf savremene umetnosti, Mapiranje diskontinuiteta talog izložbe (bez paginacije). opsesija, uživanja, fantazija i subverzija unutar materijalnih umet- 23 JEŠA DENEGRI, Kraj šeste decenije: Enformel u Jugoslaviji, u: ničkih praksi u Srbiji tokom dvadesetog veka, (ur. Miško Šuvako- Jugoslavensko slikarstvo šeste decenije, (ur. Miodrag B. Protić), vić), Fond Vujčić kolekcija, Beograd, 2010., 77, 79. Muzej savremene umetnosti, Beograd, 1980., 131, 135.

apstrakciji

24 ZDENKO RUS, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 1, Logos, Split, 34 LEILA MEHULIĆ, tekst uz izložbu Vera Fischer, Preživjela, Rad- 1985., 50. nička galerija, Zagreb, 16. 7. – 3. 9. 2014., katalog izložbe, 4. 25 TONKO MAROEVIĆ, Biserka Baretić, ulja, gvaševi, crteži, grafi- 35 BRANKA HLEVNJAK, Vera Fischer, Od pop-arta do misionar- ke, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1990. stva, Zagreb, 2014., 21–22, 152. 26 Đurđena Zaluški Haramija (Garčin kod Slavonskog Broda, 1928. 36 Izložba Vere Fischer imala je jak medijski odjek, ali su samo dva – Zagreb, 2008.) bila je hrvatska akademska slikarica i grafičar- kritičara (Žarko Domjan i Matko Meštrović) prepoznala novi i ka. Podrijetlom iz stare vinkovačke obitelji, spletom okolnosti se originalan likovni izraz. BRANKA HLEVNJAK (bilj. 34), 23. rodila u Garčinu. Osnovnu školu završila je u Osijeku, a Aka- 37 BRANKA HLEVNJAK (bilj. 34), 23. demiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Živjela je većinu života 38 BRANKA HLEVNJAK (bilj. 34), 27. u Vinkovcima. Od 1951. do 1953. godine studira na specijali- stičkom studiju grafike kod prof. Krizmana. Radila je i kao li- 39 LEILA MEHULIĆ (bilj. 33), 4. kovni pedagog u školi. Od 1963. godine redovito sudjeluje na 40 MILAN BEŠLIĆ, Goranka Vrus-Murtić, Izložba u galeriji „Fo- izložbama umjetničke kolonije u Rovinju, čiji je član od osnutka. rum”, Život umjetnosti 41 – 42 (1987.), Zagreb, 141. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i ino- 41 Usporediti: LAZAR TRIFUNOVIĆ, Apstraktno slikarstvo i mo- zemstvu. Prema kartonu umjetnice, Arlikum HAZU, Zagreb. gućnost njegove ocjene, NIN, 20. 12. 1960. i LAZAR TRIFUNO- 27 Zaluški Haramija ostavila je svoju umjetničku ostavštinu Grad- VIĆ, Enformel u Beogradu, Umjetnički paviljon Cvijeta Zuzorić, skom muzeju u Vinkovcima (donacija autorice 57 slika), među Beograd, 1982., katalog izložbe. kojom se nalazi djelo Brige (1961.). Ostale su slike u privatnom 42 Vidjeti više u: VESNA KRULJAC, Politički disput i napad na en- vlasništu, pretežito njezine obitelji. Prema dokumentaciji Gale- formelnu apstrakciju u Jugoslaviji 1962./1963., Peristil, vol. 62, rijskog odjela Gradskog muzeja Vinkovci. br. 1, 2019., 159–177 i VESNA KRULJAC, Polemički konteksti be- 28 JOSIP DEPOLO, Raznolika ostvarenja, Vjesnik, Zagreb, 8. 12. ogradskog enformela, Fondacija Vujičić kolekcija, Beograd, 2021. 1962. 43 MILORAD PANIĆ SUREP, Povodom Prvog trijenala likovnih 29 U ovom osvrtu nije spomenuta slika Brige, već samo Dječja igra umetnosti: preterivanje ili..., Komunist, Beograd, 6. 7. 1961., 9; i Dječak i ura. ELENA CVETKOVA, Đurđena Haramija Zaluški, navedeno prema VESNA KRULJAC, (bilj. 42), 2021., 164. Večernji list, Zagreb, 6. 12. 1962. 44 Govor Josipa Broza Tita na VII. kongresu Narodne omladine Jugo- 30 Izložba žena slikarica, Novosti, Vinkovci, 13. 3. 1964.; ANTUN slavije, Borba, Beograd, 24. 1. 1963. i Naša štampa mora da služi BABIĆ, Četiri vinkovačke slikarice, Novosti, Vinkovci, 20. 3. formiranju socijalističkog čoveka, Borba, Beograd, 14. 1. 1963. 1964.; Medalje slikaricama, Večernji list, Zagreb, 29. 3. 1966.; Za- 45 LINDA NOCHLIN, Zašto nema velikih umjetnica?, u: Feministička grebačke slikarice u Italiji, Večernji list, 18. 1. 1967. likovna kritika i teorija likovnih umjetnosti. Izabrani tekstovi, (prir. 31 Vera Fischer, 30 godina u traženju nađenog i drugim igrama, Ljiljana Kolešnik), Centar za ženske studije, Zagreb, 1999., 7–8. Galerija Dubrava, Zagreb, 10. 3. – 24. 3. 1982.; mrežna stranica 46 LINDA NOCHLIN (bilj. 45), 11. Narodnog sveučilišta Dubrava, ns-dubrava.hr/2020/12/08/vera- 47 LINDA NOCHLIN, Žene, umjetnost i moć, u: Uvod u femini- fischer-1982/ (pristupljeno 8. 4. 2021.). stičke teorije slike, (prir. Branislava Anđelković), Centar za savre- 32 Zidić u tom kontekstu spominje i Nives Kavurić Kurtović koja se menu umetnost, Beograd, 2002., 148, 149. služi postupcima i nasljeđem enformela, iako njezino stvaralaštvo 48 GRISELDA POLLOCK, (Feministička) socijalna povijest um- pretežito naginje nadrealizmu i figuraciji. Prema osobnom razgo- jetnosti, u: Umjetničko djelo kao društvena činjenica, Perspektive voru s povjesničarom umjetnosti Igorom Zidićem 8. 4. 2021. kritičke povijesti umjetnosti, (prir. Ljiljana Kolešnik), IPU, Za- 33 Vera Fischer (Zagreb, 1925. – Zagreb, 2009.), hrvatska kiparica, greb, 2005., 252, 257. slikarica, fotografkinja, dizajnerica i multimedijska umjetnica 49 LISA TICKNER, Feminizam, povijest umjetnosti i razlike među židovskog podrijetla. Pohađala je osnovnu školu i Trgovačku spolovima, u: Umjetničko djelo kao društvena činjenica, Perspek- akademiju u Zagrebu, zatim početkom 1942. godine s majkom tive kritičke povijesti umjetnosti, (prir. Ljiljana Kolešnik), IPU, prebjegla u Split, a potom u Dubrovnik. Tijekom rata internira- Zagreb, 2005., 170–171, 183–184. na u logore u Kuparima i Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije 50 Tickner problematizira o „ženskom jeziku” i „ženskom pismu”, Italije u rujnu 1943. godine pridružila se partizanima. Poslije ali se analogija može povući i s vizualnim umjetnostima. Vidjeti: rata se vratila u Zagreb gdje je 1951. godine diplomirala kipar- LISA TICKNER (bilj. 46), 216–217. stvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Vanje Rada- uša. Od 1952. godine izlaže na zajedničkim izložbama ULUH-a 51 Vidjeti: JULIA KRISTEVA, Hatred and Forgiveness: Powers and Zagreb, a prvu samostalnu izložbu je imala 1961. godine u za- Limits of Psychoanalysis III, Columbia University Press, New grebačkom Salonu ULUH-a. Od 1952. do 1954. godine preda- York, 2010. i JULIA KRISTEVA Motherhood today, 2005., pre- vala je u gimnaziji u Pazinu, a zatim je do 1972. godine radila uzeto s mrežne stranice Kristeva http://www.kristeva.fr/mother- kao nastavnica likovnog odgoja u Zagrebu. Eksperimentirala hood.html (pristupljeno 28. 10. 2019.). je s različitim tehnikama i medijima. Sudjelovala je u likovnim 52 Kodrnja se referira na tekst Julije Kristeve, Žensko vreme, Gle- kolonijama u zemlji i inozemstvu i realizirala je javne skulptu- dišta, 1-2, Beograd, 1990., 20. Prema: JASENKA KODRNJA, re od željeza u Sisku. Bibliografski podatci prema: BRANKA Žensko vrijeme i prostor: primjer umjetnica u Hrvatskoj, u: So- HLEVNJAK, Vera Fischer, Od pop-arta do misionarstva, Zagreb, ciologija i prostor, časopis za istraživanje prostornoga i sociokul- 2014., 151–155. turnog razvoja, No. 149-150 (2000.), 458, 459.

apstrakciji

53 DANIELE CAPRA, Neprestani kontrasti, Bilješke o umjetničkoj 55 MARIJAN ŠPOLJAR, Oskudnost punoće, u: Kontrolirana gesta, praksi Marijane Pende, tekst uz izložbu Marijana Pende, Veselim primjeri novog enformela i apstraktnog ekspresionizma, Galerija se susretu (kustos Branko Franceschi), Galerija umjetnina Split; Koprivnica, Moderna galerija Ljubljana, Razstavni salon Rotovž 12. 12. 2019. – 5. 1. 2020., katalog izložbe. Maribor, Likovni susret Subotica, Collegium artisticum Sarajevo, 54 BERISLAV VALUŠEK, Riječki poetski enformel, u: Kontrolira- Moderna galerija Rijeka, 1988., katalog izložbe, 9. na gesta, primjeri novog enformela i apstraktnog ekspresionizma, Galerija Koprivnica, Moderna galerija Ljubljana, Razstavni salon Rotovž Maribor, Likovni susret Subotica, Collegium artisticum Sarajevo, Moderna galerija Rijeka, 1988., katalog izložbe, 6.

Slični članci

1-10 od 47

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.