Preskoči na sadržaj
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Traži

Nekoliko primjera baštine kasnoga srednjovjekovlja Rijeke i Kvarnera za profesora Vežića

DOI 10.15291/ars.1374

Preuzmi PDF

Svezak 7 (2017)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Marijan Bradanović Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Raspravlja se o slabo istraženoj arhitekturi i dekorativnoj arhitektonskoj skulpturi kasnosrednjovjekovne Rijeke. Ona se, sudeći prema preostalim fragmentima i cjelovitije sačuvanim spomenicima, predstavlja u svjetlu odjeka kvarnerskih (povijesno sjevernodalmatinskih) gradilišta, ali i kao sastavni dio slike kontinentalnih dotoka prema kvarnerskom priobalju, unutrašnjosti Istre i Krasu.
Sjeverni Jadran, Kvarner, grad Rijeka, kasni srednji vijek, arhitektura, arhitektonska dekorativna plastika, gotika
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

This paper focuses on the still insufficiently researched subject of architecture and decorative architectural sculpture in late medieval Rijeka. Based on the extant fragments and the more completely preserved monuments, the author presents this heritage in the light of Kvarnerian (historically northern Dalmatian) localities, as an aspect complementing our knowledge of continental influences in the Kvarner Gulf, the inland Istria, and the Kras region.

Uvodno o utjecajima kontinentalne kasnogotičke nedostajuće karike u rasvjetljavanju ukupne slike stanja. arhitekture na području Kvarnera Ta je crkva bila svjedok male, ali vrlo specifične epizode istočnoga dotoka kontinentalnoga tipa gotičkoga arhi- Tijekom srednjega vijeka dijelovi Kvarnerskoga tektonskog oblikovanja s područja Modruša na prostor zaljeva i njegova neposredna zaleđa zbog svojega su podno zapadnih obronaka Učke.5 Za ishodišta oblikova- smještaja te gospodarskih, kulturnih, političkih i pro- nja svetišta pazinske crkve prinos je dao još R. Ivanče- metnih veza s podalpskim krajevima često pokazivali vić.6 Pri tumačenju kasnijega slijeda zbivanja, tj. utjecaja specifičnosti u odnosu na uobičajenu sliku razvoja pro- oblikovanja njezina svetišta na arhitekturu regije, lako je stora između Venecije i Zadra, kao dvaju dominantnih nastaviti uhodanim stazama istraživača koji su ga s pra- kulturnih središta sjevernojadranskoga prostora.1 Od vom isticali, poput C. Budinicha, F. Stelèa i B. Fučića.7 kvarnerskih je otoka u tome prednjačio Krk, jedno od Posebno valja istaknuti lakonsku preciznost Fučićeva tradicionalnih mjesta susreta i razmjene kontinenta i isticanja imitiranja njezina oblikovanja u slučaju prez- Jadrana.2 Poznat je tako primjer frankapanske kapele biterija župne crkve Sv. Jurja u Lovranu.8 Za potpuniju krčke katedrale, već uspoređene s dvorskom kapelom sliku srednjoeuropskih utjecaja na kvarnerskim oba- frankapanskoga Sokolca te kronološki i oblikovno još lama valja pridodati zbog uništenja uslijed osmanskih srodnijim primjerom svetišta pazinske zborne crkve Sv. prodora danas skromna saznanja o gotičkoj arhitekturi Nikole.3 U okvirima ove teme, ne kao uzor, ali tipološ- Modruša i Like, gdje je zaključke teško iznositi teme- ki blisku komparativnu građu, spomenut ćemo primjer ljem vrlo skromnih preostataka.9 Geografski sliku valja svetišta crkve Sv. Ivana Krstitelja iz Suhe pri Škofji Loki, uokviriti primjerom Senja, čiji bi arhitektonski razvoj, kao i oblikovanjem složenije i dimenzijama veće primje- da se nije dogodila osmanska prijetnja, vjerojatno još re svetišta crkve Sv. Petra u Radovljici i nešto kasnijega daleko više nalikovao onom pomorskoj razmjeni otvo- svetišta Sv. Ivana Krstitelja iz Mirne na Dolenjskem.4 renih razvijenih urbanih središta istočne jadranske oba- Zanimljiv je i slučaj danas nepostojeće pavlinske crkve le. Vidljiv je on već na tzv. Kampuziji, senjskoj gradskoj na također nestalom Čepićkom jezeru, kao svojevrsne loži ziđa izvedenoga opekom, s karakterističnim detalji-

Marijan Bradanović: Nekoliko primjera baštine kasnoga... Ars Adriatica 7/2017. (113-128)

O kapitelu bifore nad portalom zvonika riječke župne crkve Uznesenja Marijina

Slaba istraženost riječke srednjovjekovne arhitekture posljedica je uvjerenja o njezinoj slaboj očuvanosti, ali i općenito maloga broja povjesničara umjetnosti koji su se bavili kasnogotičkim slojem arhitekture sjevernoga Jadrana. Nisu pripomogle katastrofe poput mletačkoga razaranja grada početkom 16. stoljeća, velikoga potresa 1750. godine i radikalnih rušenja riječkoga Starog gra- da 19. i 20. stoljeća. Fragmentirana kasnosrednjovjekov- na baština Rijeke i pokoji primjer cjelovitije sačuvanoga spomenika jednostavno nisu bili u fokusu takvih istra- živanja. Ovdje valja istaknuti doseg Ive Perčić koja je u kratkome, ali značajnom članku, upozoravajući na arhiv- ske podatke o radu zadarskoga graditelja Jurja Dimitrova na riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina, zaključila da se njezina opsežna pregradnja iz četrdesetih godina 15. stoljeća, nadogradnja središnjega broda, uz rušenje staroga i izvedbu novoga svetišta, odvijala u karakteri- stično sjevernojadranskom ključu slijeda realizacija jed- 1. Rijeka, začelje svetišta župne crkve Uznesenja Marijina (foto: D. Krizmanić) noga majstora koji je dolazio iz staroga dalmatinskog Rijeka, parish church of Mary’s Assumption, rear façade of the sanctuary kulturnog središta, logično se angažirajući na nedalekim gradilištima Paga, Rijeke i Raba.13 Tada se nije dospje- lo povezati materijalne ostatke s podatcima iz izvora, no ma oblikovanja uobičajenim za 14. stoljeće na Jadranu, zahvaljujući nedavnomu konzervatorskom zahvatu H. također i na mogućoj zgradi vijećnice s kasnogotičkom Giaconija danas je, zbog uklanjanja recentnih prigradnji, triforom (kasnijom kućom Daničić) koja, nastavljajući na vanjštini crkve, za razliku od posve barokizirane unu- se na ložu, rubi srednjovjekovni glavni gradski trg.10 U trašnjosti, jasno vidljivo da je barem polovina duljine da- Vinodolu, koji je dugo ostao pod utjecajem arhitekture našnjeg svetišta uz zazidanu monoforu, ali i dio preslo- susjednoga Krka, možemo slutiti da je u drugoj polovini ženih karakterističnih klesanaca začelja svetišta te djelić 15. stoljeća došlo do svojevrsne sinteze primorske i kon- opločenja od trošne breče iza sadašnjega oltara pripadaju tinentalne gotike koja se ogledala i na susjednom otoku, preostatcima kanogotičkog sloja zahvata na župnoj crkvi primjerice u specifičnim rješenjima oblikovanja košljun- Uznesenja Marijina (sl. 1).14 Za potrebe ovoga rada vra- ske crkve Sv. Bernardina, kao dobrom primjeru okolno- tit ćemo se još dalje u srednjovjekovnu riječku prošlost sti da su tada utjecaji krenuli i u suprotnome smjeru, kako bismo se dotakli problema valorizacije jedne faze, s kopna prema otoku.11 Zanimljiv je slučaj oblikovanja tj. jednoga detalja opreme zvonika crkve Uznesenja Ma- župne crkve u Novom, kao upravnom i kulturnom sre- rijina, a u svjetlu prinosa poznavanju naravi arhitekton- dištu Vinodola. Teško je danas ondje nešto preciznije sko-dekorativnoga oblikovanja prisutnoga u kasnosred- zaključivati, uslijed sloja intervencija u doba baroknoga njovjekovnoj Rijeci. Dobrim dijelom na srednjovjekovni klasicizma kao i doba historicizma. Ipak, naglasiti va- način uslojena struktura ziđa zvonika otkriva nam više lja da je ona u prvoj polovini 16. stoljeća opremljena slojeva gradnje, kao i da je prigodom nje obilato korište- poligonalnim svetištem, vjerojatno i u težnji za opona- na građa s ruševina antičke Tarsatike. Dekorativna mu šanjem crkvene arhitekture napuštenoga Modruša, pri- je plastika dijelom degradirana, a dijelom radikalno re- lagođenoj primorskom podneblju i vremenu postanka, konstruirana, nadopunjavana, demontirana pa ponovno pa je svetište podignuto od klesanaca i bez kontrafora.12 ugrađivana nizom opsežnih obnova u slijedu od 1727. Unutar tako zadanoga okvira kontinentalnoga kasnogo- preko 1826., 1864., 1876. do 1926. godine.15 Primjerice, tičkog oblikovanja na širem području Kvarnera i njemu preostali su samo batrljci otučenih razdjelnih vijenaca, a susjednih kopnenih krajeva, važnim se čini posvetiti sa prozorsko je gređe dobrim dijelom restaurirano i rekon- stajališta povijesti umjetnosti zasad najslabije poznatom struirano bez dokumentiranja prethodnoga stanja. Stilski slučaju njegova geografska središta, Rijeke sv. Vida, kao se ondje nižu tako različiti elementi; od bifore s visoko- grada koji se izdizao na ruševinama antičke Tarsatike. renesansnim kapitelom prizemlja, za kojeg je teško pro-

3. Omišalj, rozeta pročelja Stomorine, župne crkve Uznesenja Marijina Omišalj, parish church of Mary’s Assumption, rosette in the front façade of the Stomorina

dva reda na romanički način izduljenih kvadara nad por- talom se izdiže bifora zaključena „novim”, šiljasto zaklju- čenim monolitnim lukovima, također očito nastalim pri- godom restauracije. Pažnju nam privlači izvorni razdjelni stup okrunjen kubičnim kapitelom stranica ukrašenih u visokom reljefu izvedenim šesterokrakim zvijezdama (sl. 2. Rijeka, kapitel bifore nad portalom zvonika župne crkve Uznesenja 2). Na konkavno obrađenim uglovima izvijaju mu se tro- Marijina kutasti profili koji su pri dnu ukrašeni perlom. Uzorak je Rijeka, parish church of Mary’s Assumption, capital of the bifora above the belfry portal gotovo neznatan, no istraživači riječkoga srednjovjekov- lja često su osuđeni na ovakve pabirke. Karakterističnu zvijezdu kratkih krakova u visokom reljefu može se us- cijeniti kada je ondje ugrađen, preko robusne monofore porediti s onima koje se nižu rubom rozete Stomorine, tj. drugoga kata (kakvima je, barem prema Klobučarićevu zborne crkve Uznesenja Marijina u obližnjem Omišlju na prikazu grada Rijeke iz 1579. godine, bila proviđena za- otoku Krku, okrenutom prema Rijeci u dnu Kvarnersko- vršna loža za zvona), na kvarnerskom području svojstve- ga zaljeva (sl. 3). Ne tvrdimo da je riječ upravo o Sinogi ne zvonicima prve polovine 16. stoljeća, do kasnogotički (kako mu je ime razriješio akademik Branko Fučić tako koncipirane bifore današnje lože za zvona. Pažnju ćemo tumačeći glagoljski natpis SNGA), ne baš vještom maj- ovom prigodom posvetiti isključivo analizi elemenata ar- storu omišaljske rozete, nastale na samom početku 15. hitektonske plastike portala orijentirana prema istoku, tj. stoljeća. Sinoga je osobitih problema imao s ljudskim, ži- pročelju crkve i neposredno nad njim postavljene bifore. votinjskim i mitološkim likovima, prikazavši ih nespret- Odmah treba istaknuti da je lučno zaključeni portal izve- no i naivno, u vrlo plitkom reljefu.16 Ovom usporedbom den od monolitna gređa i bez ijednog preveza s građom samo želimo ukazati na moguće ishodište načina obliko- ziđa, očito posve recentnoga postanka. Na tjemenu nje- vanja i šire vrijeme postanka (oko 1400. godine), karak- gova plitkoga luka vrlo je pravilnim arapskim brojevima, teristično za nastavak ove rasprave. Također i na očeki- za našu temu očito također posve nedavno, možda čak vane likovne dosege, ali i likovni ukus te orijentiranost prigodom obnove provedene između dva svjetska rata, građana Rijeke sv. Vida prema specifičnom kulturnom uklesana 1377. godina. To je možda bila restauracija neke krugu kojem su težili. U tako sagledanom ključu, netko zatečene datacije, no o tome nema podataka. Već nakon poput Sinoge ili njemu sličnoga majstora, predstavljao bi

Marijan Bradanović: Nekoliko primjera baštine kasnoga... Ars Adriatica 7/2017. (113-128)

upravo uobičajeni refleks stanja svojega vremena u gra- Kvarnera i šire. Povijesnim prilikama valja pridodati diću koji se na ruševinama antičkoga postupno profilirao i širu istočnu komponentu, interese pa tako i uplitanja u dnu Kvarnerskoga zaljeva i nadomak povijesnoga sje- Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, a kasnije i pada Bosne vernodalmatinskog područja kvarnerskih otoka s kojima pod osmansku vlast. Napokon i Veneciju, kojoj već tada, je ekonomski bio povezan. Karakterističan je i smještaj a naravno ni kasnije, nije odgovarao razvoj habsburške artefakta ovakva podrijetla na kampanilu zborne crkve, luke u dnu Kvarnerskoga zaljeva.24 kao tipično komunalnoj investiciji. Prema djelu Austria Sacra riječki je augustinski samo- stan 1315. godine osnovao Hugo Devinski.25 P. Kandler naveo je da je iste godine podignuta i samostanska cr- Nekoliko zapažanja o kasnosrednjovjekovnom sloju kva Sv. Jeronima, što je, držimo, postalo korijenom težnje arhitekture augustinskoga samostana Sv. Jeronima u Rijeci da se postojeća arhitektura sagledava u tom ključu pre- gradnji nekoga prvotnog sklopa s početka 14. stoljeća.26 Nešto sasvim drugo od načina oblikovanja kasnosred- Naravno, povezivanje dolaska augustinskih redovnika u njovjekovnih slojeva kompleksa riječke zborne Uznese- Rijeku s potporom i nastojanjima njezinih feudalnih gos- nja Marijina predstavljao je izgled sklopa augustinsko- podara predstavlja uobičajen put osnivanja samostana ga samostana i crkve Sv. Jeronima u Rijeci. Elementi su u srednjem vijeku. Sigurnije su vijesti iz druge polovine kasnogotičkoga oblikovanja cjeline riječke zborne crkve 14. stoljeća. Spominje se darivanje jedne kuće samostanu otkrivali jadranske uzore, tako je cjelokupna arhitektura 1363. godine. Donosi se i podatak o osnivanju samostana kasnosrednjovjekovne faze augustinskoga samostana bila tek 1368. godine. Ivan se kao samostanski prior riječkih prožeta kontinentalnim načinom oblikovanja (sl. 4). Ona augustinaca spominje 1371. godine.27 U oporuci iz 1390. je bila rezultat duljega slijeda dinamičnih političkih zbi- godine Hugo VIII. kao svoje posljednje počivalište odre- vanja dijelom kojih je postalo naselje položeno uz ušće đuje „augustince u svojem gradu Sv. Vida”.28 1394. godine Rječine. Njime su, pretpostavlja se negdje još od kraja prior samostana Hans, zajedno sa samostanskim konven- prve polovine 12. stoljeća, upravljali gospoda Devinski, tom, sudcima Markom i Jakobom te starijim vijećnicima kao najsnažniji vazali akvilejskoga patrijarha na područ- grada sv. Vida na Rijeci, potvrđuje darivanje srebrnog kri- ju između Furlanije i Kvarnerskoga zaljeva.17 S njihovom ža i pokaznice koje je, temeljem volje pokojnoga Hugona se vlašću ponovno počelo uzdizati naselje uz Rječinu, VIII. Devinskog (1354-1390), izvršila njegova udovica.29 u prirodnoj funkciji luke i trgovišta na putu prema Po- Iz konteksta isprave proizlazi da je pokojnik bio uteme- stojnskim vratima i dalje u unutrašnjost.18 Nekoliko ljitelj samostana i samostanske crkve kojoj su liturgijski desetljeća, oko polovice 14. stoljeća, njime su upravljali srebrni predmeti bili namijenjeni. U svezi s problemom Krčki, vrativši ga Devinskima 1365. godine.19 Devinski ranih faza oblikovanja crkve augustinskoga samostana u su se 1366. godine „z vsemi svojimi posestmi kot dežel- Rijeci valja spomenuti vijest o dokumentu iz 1429. godine ski gospodje podvrgli Habsburžanom, ki so tako prvič koju nam prenosi P. Kandler, a prema kojem je Reinprecht dosegli morje”,20 što je bilo rezultat ekspanzivne politi- Walsee, potvrđujući riječkim augustincima njihov posjed, ke austrijskog vojvode Rudolfa IV.21 Smrću maloljetnoga pritom naglasio da je njegov djed po majci Hugo, de novo Huga IX., posljednjega muškog nasljednika Devinskih, aedificavit, construxit et dotavit monasterium fratrum or- 1399. godine njihova imanja i formalno prelaze u po- dinis Eremitarum D. Augustini ad S. Vitum Terrae Flu- sjed njihova rođaka Rudolfa Walseea.22 Od 1465. godine minis. Taj se podatak redovito komentirao u kontekstu imanjima obitelji Walsee direktno je upravljao car Fri- pregradnje samostana koji je već postojao od početka edrich III. Tome valja pridodati da je područje Krčkih 14. stoljeća, no za tako rano vrijeme utemeljenja zasad započinjalo već na susjednoj, istočnoj (vinodolskoj) obali nema čvršćega uporišta.30 Reinprecht II. Walsee, koji je Rječine, kao i njihovo često djelovanje u zbivanjima za- umro 1422. godine, spominje se u smislu dovršenja iz- padno od Rječine, diplomatskim i ratnim misijama, raz- gradnje koju je započeo njegov djed, a taj se čin navodno granatim rodbinskim vezama i ekonomskim poduhvati- zbio koncem prvoga desetljeća 15. stoljeća.31 Povezanost ma. Primjerice, supruga Nikole V. Krčkog, bila je sestra posljednjega Devinskog i Walseeovca koji ga je naslije- Reinprechta IV. Walseea.23 U 15. stoljeću sve je postalo dio s ovom gradnjom potvrđuje i natpis s barokne ploče još složenije zbog većega utjecaja Celjskih. Kada se i ova- grobne rake u svetištu, na kojoj se spominju obje obite- ko, tek u osnovnim crtama, sagleda isprepletenost veza lji.32 Augustince 18. stoljeća i njihova tadašnjeg mecenu i feudalnih gospodara u široj regiji, postaje jasnijom mo- poslovnoga suradnika Josipa Minollija osim samostanske gućnost cirkuliranja graditelja zaslužnih za širenje kon- tradicije, koju nikad ne valja podcjenjivati, s utemeljitelji- tinentalnoga tipa kasnogotičke arhitekture na području ma samostanske crkve vjerojatno su još uvijek povezivali

i materijalni ostatci izvorne grobnice u svetištu pa je pri tada mogao biti u najširem smislu povezan s tradicijom o barokizaciji, s respektom prema osnivačima, vjerojatno regiji rođenja sv. Jeronima. Svečev kult širio se sjevernim restaurirano zatečeno stanje. To bi bilo uobičajeno rješe- Jadranom u kasnome srednjem vijeku, pa je riječka cr- nje, a valja pridodati da se obnova odvijala prije velikoga kva tek jedna u slijedu ovdašnjih srednjovjekovnih crkava potresa koji je Rijeku pogodio 1750. godine, pa su ranije posvećenih sv. Jeronimu, od Muntića pokraj Pule, preko strukture vjerojatno bile sačuvane. Zanimljivo, Valvasor crkve ispred Huma, također u Istri, do ostataka crkve po- je donio podatak da su u crkvi ispred glavnoga oltara po- kraj današnje Stare Baške, tj. srednjovjekovnoga sela Kraj, kopana dva brata Walsee.33 Titular samostanske crkve ne na području nekadašnjega krčkog kaštela Baška.34 otkriva mnogo o mogućem vremenu osnutka, iako je već Što se tiče materijalnih ostataka ranih slojeva arhitek-

4. Rijeka, tlocrt jezgre nekadašnjega augustinskog samostana u razini kata (nije prikazano historicističko stubište pridodano klaustru i dio recentnoga ziđa samostana), (izradili: mr. sc. A. Braun d. i. a., M. Cvitanović d. i. a., V. Lukić d. i. a., T. Vidović d. i. a., Zavod za arhitektonsko nasljeđe Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) Rijeka, ground plan of the central area in the former Augustinian monastery on the first-floor level, without the historicist staircase added to the cloister and a part of the recent monastery walls

Marijan Bradanović: Nekoliko primjera baštine kasnoga... Ars Adriatica 7/2017. (113-128)

5. Johann Matthias Steidlin, Conventus Fluminensis Ord. Erem. S. Augustini in Liburnia, cca 1731. godine, bakrorez (izvor: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka) Johann Matthias Steidlin, Conventus Fluminensis Ord. Erem. S. Augustini in Liburnia, engraving from ca. 1731

ture crkve Sv. Jeronima, uslijed dvije opsežne barokiza- me zidu poligonalne apside nema vidljivoga traga otvo- cije danas jasno vidimo samo ostatke vanjštine kasnogo- ra, no on je prezidavan, a ondje se nalazi i jedna zatega. tičkoga dugog redovničkog kora kojega podupiru kon- Ostatak sjevernoga lica zakriva sakristija. Na južnome trafori. Ziđe je izvedeno na način kontinentalne gotike, zidu kora jasno je vidljiv jedan zazidani otvor, a drugi lomljencem u debelom sloju žbuke, uz poneki klesanac u se naslućuje na mjestu prezidavanja uokolo prozorsko- prevezu uglova i na kontraforima. Kor je bio raščlanjen ga otvora. Zanimljivo bi bilo prigodom sljedeće arhitek- visokim prozorima zaključenim šiljastim lukom, no oni tonske obnove poduzeti pokusno razidavanje zazidanih su zazidani zahvatima u 18. stoljeću, kojima je uz pro- otvora, kojim bi se možda pronašli ostatci prozorskih duljenje crkve jednim travejem izvedeno temeljito preo- mrežišta. Ne pomaže mnogo čuveni, za vrijeme postanka blikovanje crkvene vanjštine i unutrašnjosti uz povišenje vrlo precizni i mnogo puta objavljeni Klobučarićev pri- perimetralnoga ziđa. Na apsidi su u zahvatu pedesetih kaz grada Rijeke iz 1579. godine, kojeg stoga ovom pri- godina 20. stoljeća kao slijepi otvori prezentirani središ- godom nećemo donijeti.35 On prikazuje crkvu kraću od nji otvor začelja i onaj na jugoistočnome zidu, s tim da je današnje. Njezina zapadna, zabatna fasada, raščlanjena je središnji otvor prikazan kraćim negoli je bio, jer podno tek s jednim okulusom ili možda ipak manjom rozetom. njega nazire se još zazidani podanak. Na sjeveroistočno- Južni zid lađe je, prema Klobučariću, bio raščlanjen tek s

dva visoka prozorska otvora i lučno zaključenim porta- jući u vidu sve napisano, nije teško opredijeliti se za vri- lom smještenim između njih. Na njemu nema naznake jeme oko 1400. godine kao vjerojatno vrijeme nastanka poligonalnosti apside, a nisu, barem ne jasno, bili prika- dugoga crkvenog kora, tj. karakteristično razdoblje arhi- zani ni kontrafori. tektonskoga zamaha koji su slovenski kolege iscrpno ela- Opći izgled južne crkvene fasade potvrđuje od Klo- borirali na primjerima slovenskih spomenika, na koncu bučarićeva daleko slabije poznat Steidlinov prikaz cjeli- i gospodu Walsee kao donatore toga reprezentativnoga ne samostana iz prve polovine 18. stoljeća, dakle iz vre- akcenta riječke crkve Sv. Jeronima.38 Tako se može kon- mena prije velike pregradnje i rušenja, kojim je u duhu kretnije uputiti na znatno bliže uzore od onih uobiča- baroknoga klasicizma crkva produljena prema zapadu, a jeno spominjanih i geografski udaljenih. Usporedbom samostansko dvorište pretvoreno u trg koji je akcentui- s bogatim slovenskim arhitektonskim korpusom daleko ralo novo pročelje, dijelom inspirirano ljubljanskim rje- logičnijima postaju dionice puta ovoga tipa arhitekton- šenjima poput pročelja uršulinske crkve i barokne faze skoga oblikovanja prema Jadranu.39 pročelja u doba historicizma pregrađene crkve Sv. Jakova Nakon glavnih donatora vazalno je plemstvo samo (sl. 5.). Na spomenutoj grafici svetište je prikazano kao, nastavilo s razvojem samostanske cjeline. U neposred- u odnosu na crkveni brod, dosta veliko zdanje, visinom noj blizini i paralelno sa svetištem podignuta je kapela krovišta u istoj razini s lađom, čak i s duljim potkrovnim Presvetog Trojstva. Svojim položajem, a na dalek način i vijencem, tj. prepustom krovne strehe, što je možda tre- oblikovanjem, podsjeća na kapelu Žalostne Matere Bož- balo sugerirati njegove dimenzije. Raščlanjeno je parom je, smještenu sjeverno od prezbiterija današnje celjske shematski prikazanih visokih polukružnih (tj. vjerojatno župne crkve Sv. Danijela. Pri ovoj tvrdnji svakako valja tada još aktivnih gotičkih šiljastih) prozorskih otvora i istaknuti da je ipak bila riječ o geografski nedalekom, poduprto trima iz južnoga prospekta vidljivim kontra- forima, od kojih se jedan nalazi na prijelazu prema uglu broda, otprilike ondje gdje se sada izdiže barokna lezena jugoistočnoga ugla lađe, izvedena klesancima.36 Portal južnoga zida sada je već bio pravokutno izveden. Nad njim je prikazan na barokni način ovalno oblikovani otvor, a sa strana su bili visoki otvori identični onima na svetištu. Već je pretpostavljeno da crkvena lađa izvorno nije bila svođena.37 Do egzaktnijih podataka o arhitektu- ri crkve Sv. Jeronima koja je prethodila baroknim fazama pregradnji možda ćemo doći jednom kada se provedu istraživanja ziđa i arheološka istraživanja, ali sve se to vjerojatno neće zbiti u skorije vrijeme. Čak i onda ostaje pitanje hoće li dodatna saznanja destruktivnih istraživa- nja biti dovoljna za neke preciznije zaključke oko najra- nijih srednjovjekovnih faza izgradnje. Dužni smo ovdje elaborirati jednu mogućnost koja se nametnula pri ana- lizi postojećega stanja. Relativno male dimenzije broda u odnosu na svetište te izostanak svođenja broda mogli bi upućivati na okolnost da je crkvi Huga VIII. Devin- skog, Reinprecht Walsee preinačio svetište izvedbom karakterističnoga dugog i svođenog kora. Ako se to do- godilo, vjerojatno je došlo i do povišenja perimetralnih zidova broda i izvedbe novih otvora usklađenih s oni- ma svetišta. U svetištu je logično pretpostaviti uobičaje- no rješenje s dvama jarmima križno-rebrastih svodova i petosminskim zaključkom. Bez obzira na skromnost materijalnih ostataka, a pogotovo izostanak arhitekton- ske dekorativne plastike, od prozorskih mrežišta preko svodnih rebara i ključnoga kamenja do nadgrobne ploče 6. Rijeka, portal kapele Presvetog Trojstva (foto: D. Krizmanić) te sedilije kora, koju bi bilo realno pretpostaviti, a ima- Rijeka, portal of the Holy Trinity chapel

Marijan Bradanović: Nekoliko primjera baštine kasnoga... Ars Adriatica 7/2017. (113-128)

ostali dijelovi opekom. Kapela Presvetog Trojstva ima pravokutni portal orijentiran prema zapadu, tj. samo- stanskome klaustru (sl. 6). Klaustar kao zahvat polo- vine 16. stoljeća također izlazi iz okvira ove rasprave. Vanjski rub greda portala kapele ukrašen je izmjenič- nim zupcima, a unutarnji tordiranim užetom s malim vegetabilnim akcentom na središtu grede, poduprte konzolnim istacima, čela ukrašenih štitovima, s prika- zima dviju inačica grbova obitelji Raunacher, onom s rogovima (heraldičke boje su zlatna rogova i crna polja štita) i prstena (crvenoga na srebrnome polju). Isti gr- bovi Raunachera variraju u mrežištima dvojnih prozora koji flankiraju središnju monoforu kapele. Isti se grbovi, zatim, javljaju i u tjemenu para svodnih jarmova svođe- nih križno-rebrastim svodom, a dijelom i na konzolama koje podupiru pete rebara, ovdje zajedno s grbovima s njima povezanih obitelji Lamberger, iz koje je dolazi- la supruga utemeljitelja Martina Raunachera, te Lueg i Kuehnberg (sl. 7).40 Štitove na konzolama uokviruje li- snati motiv, u gornjim bočnim uglovima dopunjen ro- zetom. Vijencem konzola pruža se motiv dijamantnoga niza. Ključni kamen zaključnoga dijela svetišta ukrašen je prikazom Vera Icon, smještenim unutar vegetabilnoga vijenca (sl. 8). Na ovome glavnom akcentu dekorativne plastike majstora kapele Presvetog Trojstva primjetno je da se radi o niskoj razini kvalitete izvedbe figuralna reljefa. Iako je riječ o malenome uzorku antropomorfne 7. Rijeka, konzola s grbom obitelji Raunacher (foto: D. Krizmanić) plastike, unatoč nespretnosti i rudimentarnosti izvedbe, Rijeka, console with the coat-of-arms of the Raunacher family detalji poput načina klesanja pramenova kose uokolo obla lica donekle bi mogli ukazivati na povezanost s klesarskom manirom tzv. Ljubljanske kiparske delavnice no daleko kvalitetnijem mogućem uzoru, u usporedbi u valorizaciji koje su slovenski kolege primijetili južnu s kojim riječka kapela može figurirati tek kao krajnje komponentu njezinoga izričaja, pripisavši je vezama s pojednostavljena i značajno kasnija inačica. U okvirima Krasom, tj. udjelu kraških klesara u radu radionice.41 To teme riječkoga augustinskog samostana možemo je tu- je područje na pravcu od riječkoga prema tršćanskom mačiti kao vjerojatnu umanjenu inačicu crkvenoga kora, zaleđu zacijelo još jedna od karika koja upotpunjuje sli- lišenu kontrafora, no vjerojatno izvedenu sa sličnim su- ku takva oblikovanja. Pritom nipošto nije namjera ar- stavom svođenja. Kao i na dugom koru Sv. Jeronima, hitektonsku dekorativnu plastiku kapele Presvetog Troj- zid je bio predviđen za žbukanje, ali je sustav zidanja stva pripisati spomenutoj radionici, daleko kvalitetnoj u ovdje drugačiji, kamen je znatno bolje uslojen u redo- realizaciji figuralne plastike, već upravo naglasiti sjever- ve i pažljivije priklesan u relativno ujednačene kvadre. ne dotoke i komponentu Krasa kao granične regije pod- Ovaj je opus vrlo blizak onome rijetkih preostalih, a k ložne kontinentalnim i primorskim utjecajima. Kao još tomu i vidljivih segmenata riječke stambene arhitekture jednu, također ne izrazitije čvršću, no kronološki, obli- iz doba gotike, poput ziđa u visini prizemlja i prvoga kovno i geografski ipak postojeću poveznicu, ističemo kata kuće Garbas, danas sjedišta riječkoga Konzervator- relativnu sličnost vegetabilnoga ornamenta s rješenjima skog odjela. Od kora kapelu danas dijeli uzak prostor koja se susreću na dekorativnoj plastici župne crkve Sv. nekadašnje sakristije. Svođen je križnim svodovima koji Martina u Žapužama pokraj Ajdovščine, datiranoj oko počivaju na kamenim konzolama. Njegovo oblikovanje 1455. – 1460. godine. Za ilustraciju dugoga održavanja izlazi izvan okvira ove rasprave. Držimo da ga valja pri- jednom usvojenih načina oblikovanja mogu poslužiti pisati 16. stoljeću, uz napomenu da je i na njemu uoč- konzole koje nose pete svoda prezbiterija crkve Uzne- ljiva faznost jer su pete svodovlja izvedene sedrom, a senja Marijina u Šmarju pri Sežani, datirane na poče-

8. Rijeka, kapela Presvetog Trojstva, Vera Icon (foto: D. Krizmanić) Rijeka, chapel of the Holy Trinity, Vera Icon

tak 16. stoljeća. Njihovim podnožjima pružaju se štitovi Trsta. U natpisu se spominje oltar sv. Fabijana u kapeli, dok im je geometrijsko oblikovanje bliže onomu našega a zanimljivo je da je vrlo slično koncipiranu ploču, vje- sljedećeg arhitektonskog primjera iz riječkoga srednjo- rojatno klesanu od istoga majstora, de Durr dao posta- vjekovlja.42 Opisana geometrijska i vegetabilna plastika viti u pavlinskome samostanu na Čepićkom jezeru. To kapele Raunacher jasno ukazuje na prakticiranje niza spominjemo kao prilog glavne teze o kulturnome krugu elemenata svojstvenih kasnogotičkom oblikovanju ja- kojemu je Rijeka ne samo pripadala, već je njime zbog dranskih gradova. Drugačiji je slučaj ukrasa nadgrobne svoje urbane kulture na neki način i dominirala.44 ploče supružnika Raunacher koju ćemo ostaviti po stra- Koncept je nastavljen izgradnjom kapele Bezgreš- ni analize, a za koju je već istaknuto izrazito sjeverno nog začeća čiji je početak gradnje datiran u vrijeme oko podrijetlo. Izvedbu kapele logično je povezati uz 1450. 1485. godine, dakle već u razdoblje neposredne habsbur- godinu kojom je datirana nadgrobna ploča supružnika ške uprave gradom Rijekom (sl. 9).45 Ova se godina na- Martina i Margarete Raunacher, što se u pravilu i čini, lazi na fragmentu grede brida ukrašenoga renesansnim no ornamentalni bi repertoar gradnje mogao upućivati torusnim profilom, sekundarno uzidanom u postojećem i na nešto kasnije razdoblje, unutar treće četvrtine 15. portalu, a još jednom uklesana je i na nadvratniku toga stoljeća.43 Kapela se zatim sukcesivno opremala inven- portala. Kapela je okomito položena u odnosu na sjever- tarom, ali je nastavila biti i mjesto povlaštena ukopa pa ni brod crkve i naknadno izvedeni renesansni klaustar, je ondje, sudeći prema duljem natpisu iz 1484. godine preinačen u doba historicizma. Prema natpisu na nad- napisanom u formi pravnog dokumenta, počivala Kata- grobnoj ploči koja je bila smještena u središtu kapele, ri- rina, prva supruga Baltazara de Durra, gospodara Krša- ječki kapetan Gaspar Rauber u njoj je dao sahraniti svo- na, koji je obnašao funkcije kapetana Rijeke, a kasnije i jega brata Nikolu Raubera, umrloga 1482. godine. Ova

Marijan Bradanović: Nekoliko primjera baštine kasnoga... Ars Adriatica 7/2017. (113-128)

nadgrobna ploča, poput one Raunacherovih, također fi- gurira kao import u usporedbi s ukupnom slikom preo- staloga ornamentalnog repertoara kapele.46 Princip obli- kovanja i svođenja kapele vjerojatno je bio vrlo sličan kao i kod prethodnoga primjera, mada je zbog baroki- zacije i preinaka 19. i 20. stoljeća riječ o znatno slabijem sačuvanom primjeru. Dekorativna plastika svodnoga za- ključka dijelom je uklonjena zbog umetanja baroknoga oltara. U konzervatorskim radovima izvođenim počet- kom pedesetih godina 20. stoljeća, kojima se htio nagla- siti njezin gotički sloj, osobito zidni slog i zazidane mo- nofore, izvršene su znatnije pregradnje vanjskoga ziđa, što je dodatno otežalo čitanje spomenika, primjerice ne nedostaju samo mrežišta prezentiranih prozorskih otvo- ra već i njihove špalete. Usprkos prezidavanjima vidlji- vo je da je zidni slog znatno kvalitetnije izveden dobro uslojenim klesancima. Križno-rebrasti svod prvoga jar- ma do portala kruni ključni kamen s reljefnim prikazom sunca, s glavom nasmiješena putta. Ključni kamen dru- 10. Rijeka, kapela Bezgrešnog Začeća, zaglavni kamen s grbom goga jarma je medaljon s prikazom grba obitelji Rauber, Raubera (foto: D. Krizmanić) štita na kojem izrasta bik s prstenom u nosnicama (sl. Rijeka, chapel of the Immaculate Conception, keystone with the coat-of- 10). Crni bik trebao bi rasti iz srebrne podloge, iz ustiju arms of the Rauber family

i nosnica rigati vatru, a prsten bi trebao biti zlatne boje. Na plastici, kao i kod prethodnoga primjera kapele Pre- svetog Trojstva, ima tragova oslika. Nepotpuno sačuva- nom dekorativnom plastikom zaključka dominira ključ- ni kamen s prikazom Krista odjevenoga u antikizirajuće nabranu tuniku, s desnicom koja blagoslivlja i ljevicom u kojoj drži jabuku. Konzole koje nose rebra oblikovane su poput obrnutih piramida. Krunjene su dijamantnim nizom, a iz baza im se spušta perla.47 Datacijski pro- blem kod ove je kapele izrazitiji negoli u prethodnome primjeru. Novija istraživanja, ističući vijesti o radovi- ma na kapeli oko 1515. godine, radno se opredjeljuju za to doba kao vrijeme dovršenja dekorativne plastike kapele, dakle razdoblje obnove nakon mletačkoga pu- stošenja grada, no iz objavljenoga djelomičnog prijepi- sa dokumenta proizlazi da je tada naglasak ipak bio na opremanju kapele oltarima.48 U usporedbi s primjerima iz regije, s područja Pazinske knežije i Krasa, skulptura svakako pokazuje sigurnost oblikovanja, uz ograničenje figuralnoga prikaza u polju medaljona, što je čest slučaj u razdoblju prvih desetljeća 16. stoljeća. Upravo njezina kvaliteta upućuje na okolnost da je možda riječ o uzoru, a ne kasnijoj realizaciji. Rauberi su kao kapetani Rije- ke, Trsta i Pazina vrlo prisutni u regiji krajem 15., ali i prvih desetljeća 16. stoljeća.49 Bez obzira na preciznije razrješenje problema datiranja, svakako je zanimljivo 9. Rijeka, kapela Bezgrešnog Začeća (foto: D. Krizmanić) održavanje tradicije križno-rebrastih svodova, usklađe- Rijeka, chapel of the Immaculate Conception ne sa zatečenim stanjem na samostanskoj crkvi i kapeli

Sv. Trojstva, namjesto izvedbe zvjezdastih svodova uobi- Kranjske već samog Krasa, gdje su se u kontinentalno čajenih u unutarnjoj Istri i na Krasu od druge polovine kasnogotičko oblikovanje inkorporirala i neka izrazito 15. do prvih desetljeća 16. stoljeća. primorska ornamentalna rješenja poput izmjeničnih zu- baca, karakteristično tordiranog užeta i načina rješenja vegetabilnih i florealnih motiva. Zaključak Ostatci riječke arhitektonske baštine kasnoga sred- njeg vijeka otkrivaju se kao važna karika u ukupnom sa- Bude li prihvaćen pokušaj kronološkog i stilskog gledavanju susreta kontinentalne i primorske kasne goti- ubiciranja analiziranoga kapitela bifore nad portalom ke na sjevernome Jadranu. Oblikovanje je uspoređeno sa zvonika župne crkve Uznesenja Marijina, predstavljat sličnim primjerima, ali same radionice nisu detektirane, će još jednu potvrdu svojevrsnoga paralelizma načina rada, tj. susreta kontinentalne i jadranske gotike na dva- a zbog određene jednostavnosti rješenja ukrasa dona- ma najvažnijim sakralnim sklopovima Rijeke sv. Vida. torskih kapela može se pomišljati o majstorima koji su Uz detalj oblikovanja riječkoga kampanila kao tipičnoga istovremeno bili angažirani u radu na profanoj gradnji, akcenta jednoga mediteranskog grada50 upozoreno je i primjerice gradskom kaštelu, u sklopu kojeg su se nala- na oblikovanje svetišta crkve Uznesenja Marijina. Čla- zili i prostori poput „sala palatii ilustrissimorum domi- novi riječkoga arhiđakonata pred očima su imali obli- norum de Valse”.51 Napokon, uz već spomenutu krajnju žnji dugi kor riječkih augustinaca, no angažiranjem za- jednostavnost u odnosu na velike regionalne uzore po- darskoga majstora ostvareno je funkcijom vrlo slično, a put Celja, kod kapela valja spomenuti i određenu repre- oblikovanjem znatno drugačije djelo od onoga koje mu zentativnost u odnosu s otprilike istovremenim ostva- je prethodilo kod augustinaca. renjima iz mikroregije, od Kastavske gospoštije, preko Opisom glavnih elemenata ostataka srednjovjekovne liburnijskih rubova Pazinske knežije (primjer Lovrana) faze arhitekture augustinskoga sklopa u Rijeci nastojali i Rijeci susjednih dijelova Krasa, pa je stoga, a i zbog smo dopuniti uvodno izneseni grubi nacrt arhitekture opisanih elemenata izrazito primorskoga kasnogotičkog kontinentalnoga kasnogotičkog sloja na području sje- ornamentalnog izričaja, te navještaja renesansnih težnji, vernoga Jadrana. Usprkos nedostatku važnih elemenata, vjerujemo, prihvatljivo o njima razmišljati i kao svoje- možda nestalih već prigodom mletačkoga pustošenja Ri- jeke, a i u velikoj obnovi koja je polovinom 16. stoljeća vrsnim originalnim djelima nastalim susretom i surad- uslijedila, zatim u potresu 1750. godine te barokizaciji njom jadranskih i kontinentalnih majstora. Pritom smo koja je prethodila i onoj koja je uslijedila nakon potresa, dužni upozoriti na čitav niz majstora kamenoklesara i a na koncu i transformaciji za potrebe smještaja općin- zidara aktivnih u Rijeci polovinom 15. stoljeća, za istoč- ske uprave, odreda arhitektonskim važnim i složenim nu obalu Jadrana uobičajenoga podrijetla od Milana i epizodama oblikovanja nekadašnje cjeline augustinskoga Venecije do Pesara i naselja zapadne Istre, poput Rovinja samostana, može se zaključiti da je dugi kor crkve Sv. Je- i Brijuna, povezanih s neprekinutom tradicijom antičkih ronima, s obzirom na periferni položaj lokacije u odno- kamenoloma.52 Iako je od srednjovjekovne Rijeke malo su na ishodišna središta oblikovanja, bio razmjerno rani toga preostalo, notarski akti svjedoče o urbano već po- predstavnik opisanoga, specifičnog načina oblikovanja. sve formiranom i živo pulsirajućem trgovačkom središtu Njegov je postanak koincidirao s planovima stvaranja u kojem se dosta gradilo i u koje su se sjatili trgovci sa vojno-političkoga uporišta i trgovačkoga središta, posve svih strana Jadrana, od Napulja i Dubrovnika do Pesara, jasnom vidljivim za posljednjega Devinskog gospodara Venecije i dalmatinskih gradova pod mletačkom vlašću, Rijeke i prvih Walseeovaca, posredno i habsburškom ja- poslovima poput nabavke željeza iz kranjskih rudnika. dranskom politikom. Povijesno-umjetnički promatrano, Neki su, poput rovinjskih i brijunskih lapicida koji se možemo zaključiti da je riječ bila o klasičnom impor- spominju u ispravama kao izvoditelji i dobavljači mate- tu specifičnoga arhitektonskog oblikovanja. Drugačije vidimo oblikovanje zavjetnih kapela koje je uslijedilo. rijala, možda sudjelovali u nastanku specifično hibrid- Kapele vazalnoga plemstva vjerojatno su dijelom opo- noga oblikovanja kapela Raunacher i Rauber. Tako se našale oblikovanje svođenja redovničkoga kora, mada je ove riječke nedostajuće karike osnovnim oblikovanjem kod njega lakše zamisliti službe namjesto konzola pod- kontinentalno inspirirane kasnogotičke arhitekture no peta svodova. Ovim je opisom naglašena usidrenost možda otkrivaju i kao primjerci jedne originalne sinteze njihova oblikovanja u arhitekturi užega kulturnog kruga koja je mogla zatim naći odjeka u ruralnom zaleđu s ko- čijim je sastavnim dijelom bila Rijeka sv. Vida, ne toliko jim je Rijeka bila povezana.

Marijan Bradanović: Nekoliko primjera baštine kasnoga... Ars Adriatica 7/2017. (113-128)

Bilješke

* Ovaj rad su sufinancirali Hrvatska zaklada za znanost projektima STELÈ, Umetnost v Primorju, Ljubljana, 1960., 47.; BRANKO ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrv. FUČIĆ, Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri, doktorska primorju i Dalmaciji od 1300. do 1800. godine (DONART disertacija, Rijeka − Ljubljana, 1964., 253-254., BRANKO IP-2016-06-1265) i Croatian Medieval Heritage in European FUČIĆ, Istarske freske, Katalog, Pazin, Zborna crkva sv. Nikole, Context: Mobility of Artists and Transfer of Forms, Functions Zagreb, 1963., 12. and Ideas (6095, CROMART) te Sveučilište u Rijeci projektom 8 BRANKO FUČIĆ, (bilj. 7), 1963., 21. Za analizu doprinosa Umjetnička baština kasnog srednjeg i ranog novog vijeka u Rijeci, pojedinih od citiranih rasprava na primjeru spomenute na Kvarneru i u Istri (13.04.1.2.04). krčke kapele usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, IVAN BRAUT, 1 Rad posvećujem profesoru Pavuši Vežiću, istraživanjima često (bilj. 3). Treba istaknuti i nedavno publiciranu Markovićevu usredotočenom na baštinu Kvarnera, ovom prigodom ističući i rekapitulaciju napretka u istraživanju kontinentalno oblikovane njegovu privatnu povezanost s Rijekom i riječkom regijom. kasnogotičke arhitekture na području Istre. PREDRAG MARKOVIĆ, (bilj. 6), 53-61. 2 Seže to daleko u prošlost sve do prapovijesnoga razdoblja. Usp. KLARA BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, Nalaz brončanih predmeta 9 Usp. DIANA VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA, Srednjovjekovna s otoka Krka, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 27, umjetnost u franjevačkim samostanima koji su pripali Provinciji 2011., 73-82. sv. Ćirila i Metoda, u: Mir i dobro: umjetničko i kulturno naslijeđe Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o proslavi 3 PREDRAG MARKOVIĆ, The Frankopan counts of Krk stote obljetnice utemeljenja, Zagreb, 1999., 161-171, ZORISLAV and the reflections of the „1400 style” on the periphery of HORVAT, Arhitektura franjevačkih samostana u dotursko doba the kingdom, Art and architecture around 1400. Global and na prostoru kontinentalne Hrvatske i Slavonije (arheološki regional perspectives, (ur. M. Ciglenečki, P. Vidmar), Maribor, stadij), u: Mir i dobro, 1999., 175-189. MILAN KRUHEK – 2012., 23-32. MARIJAN BRADANOVIĆ, IVAN BRAUT, La ZORISLAV HORVAT, Sakralna arhitektura Krbave i Like – na capella Frangipane della cattedrale di Veglia, Hortus artium području Krbavsko-modruške biskupije, u: Krbavska biskupija medievalium, 21, 2015., 421-429. u srednjem vijeku, Rijeka – Zagreb, 1988., 187-233, ZORISLAV 4 Usp. IVAN KOMELJ, Gotska arhitektura, Ljubljana, 1969., HORVAT, O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u LXVIII, FRANCÈ STELÈ, Gotsko stensko slikarstvo, Ljubljana, Krbavskoj biskupiji, u: Zbornik biskupa Mile Bogovića. Prošlost 1972., LXXX-LXXXI, CVI (grafička dokumentacija), ROBERT obvezuje. Povijesni korijeni Gospićko-senjske biskupije, Rijeka, PRESKAR, Mirna, ž. c. sv. Janeza Krstnika, (kataloška jedinica) 2004., 135-190. u: Gotika v Sloveniji, (ur. J. Höfler), Ljubljana, 1995., 109-110. 10 Usp. MELITA VILIČIĆ, „Arhitektonski spomenici Senja”, Rad Na žalost u krčkoj kapeli nije ostalo vidljivih tragova oslika JAZU, 360, Zagreb, 1971., 66, 122, sl. 180., BLAŽENKA LJUBOVIĆ pojedinih štitova, od kojih je većina vjerojatno predstavljala – DAMIR MARTINOV, Obnova gradske vijećnice – lože u Senju. brizure, tj. osobne znakove pojedinih nasljednika Nikole IV. Bez Rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja na lokaciji gradske oslika štitova ni heraldički program ne bi bio potpun, a logično vijećnice – lože, Senjski zbornik, 40 (2013.), 209-254. bi bilo očekivati i oslik jedara toga zvjezdastog svoda. 11 MARIJAN BRADANOVIĆ, Franjevačka graditeljska aktivnost 5 MARIJAN BRADANOVIĆ, Pavlinski samostan Bl. Dj. Marije na Kvarneru u Hrvatskom primorju i njegovu zaleđu tijekom na Čepićkom jezeru, Pićanska biskupija i Pićanština, Zbornik 15. i 16. stoljeća, u: Nastanak zapadnohrvatske franjevačke radova međunarodnog znanstvenog skupa održanog 23. i 24. pokrajine Bosne Hrvatske prije 500 godina, (ur. Franjo Emanuel listopada 2008. godine, Pazin, 2012., 191-207. Hoško), Rijeka, 2015., 77-90. 6 RADOVAN IVANČEVIĆ, Gotička arhitektura Istre, knjiga 12 MARIJAN BRADANOVIĆ, Graditeljstvo Vinodola u doba I., disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, pavlina, u: Czriquenicza 1412: Život i umjetnost Vinodola u doba Zagreb, 1964., 131. Usp. PREDRAG MARKOVIĆ, Gotička pavlina, (ur. N. Kudiš), Crikvenica, 2012., 61-80. arhitektura Istre – 50 godina poslije, Radovan Ivančević 1931. 13 IVA PERČIĆ, Rad zadarskog graditelja i kipara Jurja Dimitrova – 2004., Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, u Rijeci, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 8, 1, 1955., 2016., 57. Marković Ivančevićevu tezu o podrijetlu radionice 111-115. Usp. RADMILA MATEJČIĆ, Kako čitati grad, Rijeka, svetišta pazinske zborne crkve kontekstualizira s Preskarovim 1989, 59-64. Usp. SILVINO GIGANTE, Monumenti di storia povezivanjem klesarskih oznaka svoda crkve Sv. Duha u Novoj fiumana II, Libri del Cancelliere, volume I, Canceliere Antonio Gorici s onima radionice župne crkve u Bolzanu. Usp. ROBERT di Francesco de Reno, Fiume, 1912., 282-284, ISTI, Monumenti PRESKAR, Gotska arhitektura na Goriškem. Stavbarske delavnice di storia fiumana III, Libri del Cancelliere, volume I, Canceliere (1460-1530) / Architettura gotica nel Goriziano. I „cantieri” Antonio di Francesco de Reno, Parte seconda, Fiume, 1931., (1460-1530), Nova Gorica, 1999., 39. 70-72. U nizu dokumenata kojima je zabilježena majstorova 7 CORNELIO BUDINICH, Spitzbogige Bauwerke in Istrien und aktivnost („…magistro Georgio quondam Dimitrij de Iadra den angrenzenden Gebieten, u: Jahrbuch des kunshist. Institute muratore…”) osobito su važna dva ugovora od 1. kolovoza de K.K: Zentralkomission fur Denkmalpflege, 10 (1916.), 7-68.; 1442. godine koja je sklopio s arhiđakonom i župnikom CORNELIO BUDINICH, Dal Carnaro al Friuli. Architetture Matijom i drugim članovima riječkoga gradskog vijeća te onaj Caratteristiche, Trieste, 1928., Rijeka, 1984., 52., FRANCE koji je sklopio s gradskim sucem Nikolom Mikolićem. Važan

je i ugovor sa spomenutim sucem od 16. prosinca 1445. kojim Vid zbornik, 6, 2001., 16, 24, bilj. 25., VINKO ANTIĆ, LUJO se u sklopu završnih radova navodi Jurjeva obveza opločenja MARGETIĆ I DR., Povijest Rijeke, Rijeka, 1988, 77-78. kapele, vjerojatno glavnoga svetišta s „lapidibus rubeis ed albis 19 VINKO ANTIĆ – LUJO MARGETIĆ I DR., (bilj. 18), 88. equaliter da insula arbensi”, što je samo još jedna od potvrda 20 PETER ŠTIH, (bilj. 17), 47. popularnosti rapskoga kamena, a osobito rumene breče u tome razdoblju. 21 MIHA KOSI, (bilj. 18), 411. 14 Konzervatorskim zahvatom provođenim na prijelazu 22 Usp. GIOVANNI KOBLER, Memorie per la Storia della liburnica devedesetih u dvijetisućite godine otkriveni su i drugi elementi città Di Fiume, vol. II, Trieste, 1978., (pretisak knjige iz 1896.), 6, različitih srednjovjekovnih arhitektonskih slojeva što sve MILKO KOS, (bilj. 17), 6. PETER ŠTIH, (bilj. 17), 240. zajedno zaslužuje iscrpnu valorizaciju. 23 VJEKOSLAV KLAIĆ, Krčki knezovi Frankapani, Zagreb, 1901., 15 RADMILA MATEJČIĆ, (bilj 13), 65-68. 215. Karakteristične su vijesti o poslovima Ivana i Stjepana Frankapana 1450. godine u Rijeci. Usp. MIRKO ZJAČIĆ, Knjiga 16 BRANKO FUČIĆ, Glagoljski natpisi, Zagreb, 1982., 260-261., riječkog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina 1436- ISTI, Terra Incognita, Zagreb, 1997., 268-271. Majstor Sinoga 1461. III, Vjesnik historijskog arhiva u Rijeci, 5 (1959.), 17. se omišaljskom rozetom 1405. godine nespretno pokušao ugledati na neka suvremena mu rješenja, od kojih je zacijelo 24 VINKO ANTIĆ – LUJO MARGETIĆ, (bilj. 18), 77. inspirativno moralo biti i ostvarenje Pavla iz Sulmone na 25 ANDREAS MARIAN, Austria Sacra: Oesterreichische Hierarchie nedalekom pročelju zborne crkve Paga, današnjega Starog Paga. und Monasteriologie. Geschichte der ganzen österreichischen, Glagoljski natpis iz doba izgradnje pročelja također možda treba weltlichen und klösterlichen Klerisey beyderley Geschlechtes, promatrati u ključu oponašanja pozicije natpisa na pročelju u Wien, 1783., 422. Prema genealoškoj tablici Devinskih riječ bi današnjem Starom Pagu. Omišaljski je natpis inače među bila o Hugu III. (1297-1328). Usp. PETER ŠTIH, (bilj. 17), 240. ranijima datiranima u dugom slijedu do danas sačuvanih ili 26 PIETRO KANDLER, Indicazioni per riconoscere le cose storiche samo dokumentiranih glagoljskih natpisa kojima su tijekom del Litorale (Manoscritto ad uso del Conservatore per Litorale), 14., 15. i osobito 16. stoljeća ne samo često, već i u pravilu, Copiato nella Tipografia del Lloyd, Trieste, 1855, 37. Na datirane realizacije na crkvenoj arhitekturi izrazito glagoljaškog Mariana i Kandlera oprezno se, zadržavajući određenu rezervu, svijeta krčkih kaštela Vrbnika, Omišlja, Dobrinja i Baške, očito pozvao G. Kobler a kasnije S. Gigante jednostavno preuzima pod utjecajem mjesnoga svećenstva. Omišaljsku je rozetu u ove podatke od Koblera, a slijedili su ga zatim i drugi. Usp. iscrpnoj ikonografskoj studiji i široj komparativnoj analizi s GIOVANNI KOBLER, (bilj. 22), 94, SILVINO GIGANTE, onom iz Staroga Paga nedavno usporedila Vicelja-Matijašić. Fiume nel Quattrocento, Fiume, 1913, 95. MARINA VICELJA-MATIJAŠIĆ, Branko Fučić i ikonografija: 27 GIOVANNI KOBLER, (bilj. 22) 94. prozorska ruža na župnoj crkvi Marijina Uznesenja u Omišlju, u: Az grišni diak Branko pridivkom Fučić, Radovi međunarodnog 28 .. mich legen sol in mein grab zu den Augustinern in mein stat zu skupa o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.) Sand Veyt. Prema: MIHA KOSI (bilj. 18) 415. S. Gigante donosi 30. siječnja – 1. veljače 2009. godine, (ur. T. Galović ), Malinska- talijanski prijevod cjelovitog teksta. SILVINO GIGANTE, Regesti Rijeka-Zagreb, 2011., 375-389. e documenti relativi alle famiglie di Duino e di Walsee, Fiume. Rivista della Società di studi fiumani in Fiume, 18 (1940.) 56-58. 17 Na Krasu su posjedovali Devin, Senožeče i Prem, na području Kvarnera Rijeku, Kastav, Veprinac, Lovran, Mošćenice i Brseč, a u 29 Usp. SILVINO GIGANTE, (bilj. 28), 20. DANILO KLEN, Istri Momjan. Usp. DARINKO MUNIĆ, Kastav u srednjem vijeku, Objavljene regeste i dokumenti o Rijeci iz vremena nekadašnjih gospodara Devinaca i Walseeovaca (XIII-XV st.), Vjesnik Rijeka, 1986., 30, PETER ŠTIH, Goriški grofje ter njihovi ministeriali HARiP, 227-333. Klen svoj rad posvećuje kritici historigrafskog in militi v Istri in na Kranjskem, Znanstveni inštitut Filozofske rada S. Gigantea, izražavajući sumnju u njegovo čitanje fakultete Ljubljana, Ljubljana, 1997, 47. Rijeka se u vezi s Devinskima izvornih dokumenata, upozoravajući na oprez i potrebu njihova javlja 1300. kada je Hugon Devinski odobrio cistercitima iz Stične ponovnog čitanja. Upravo prijepisom ove isprave dokazuje „tovarenje 50 tovara soli i 6 tovara ulja bez carine i drugih dadžbina”. površnost Giganteova pristupa. Prior Hans možda je isti onaj Usp. MILKO KOS, Jedan urbar iz vremena oko 1400. o imanjima Ivan, tj. Giovanni u ispravi iz 1371. Devinskih i Walseeovaca na Kvarneru, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 3 (1956.), 3-19. 30 GIOVANNI KOBLER (bilj. 22) 94. Usp. ANTUN HERLJEVIĆ, Arhiv augustinskog samostana u Rijeci, Jadranski zbornik, 7 18 Primjerice, o mitnici Goričkih 1286. godine u Rupi pokraj Jelšana (1969.), 436, RADMILA MATEJČIĆ, (bilj. 13) 43-44. Riječ je o iznad Kastva, Rijeke i drugih naselja na obali Kvarnerskoga Hugu VIII. a ne VI. kako se često naziva u riječkim izdanjima. zaljeva usp. MIHA KOSI, Boj za prehode proti Jadranu – Kras od 12. do 15. stoletja (politično – in vojnozgodovinska skica), 31 MARTIN BAUCER, Zgodovina Norika in Furlanije. Prvić Kronika, 63 (2015.), 395. O riječkoj luci svjedoče vijesti o prevedena, ilustrirana, bibliofilska izdaja, Sveta Gora nad sukobu Mlečana s rapskim i zadarskim brodarima 1281. godine Gorico 1663., Ljubljana, 1991., 327, 333. Donosi i dio povelje i teretu soli s kojim se dubrovački brodar obećao zaputiti prema iz 1429. godine uz napomenu da je u samostanskoj crkvi Rijeci. DARINKO MUNIĆ, Tharsatica/Tarsatica, Flumen, Reinprecht i pokopan. Flumen Tarsiae, Tarsia, Sant Veit in der Stat, Sand Veyt, Terra 32 MONUMENTUM ILLUSTRISSimi D.Domini HUGONIS Fluminis, Terra Fluminis Scti Viti, Terra di Fiume, Fiume, Reka, DE TIBINO ET RAIMPERTI DE VALSE HUIUS COENOBII Rika, Rieka, Statt S. Weit am Pflaum vulgo Fiume oder Reka, FUNDATORUM. Usp. Dolores Čikić – Damir Krizmanić italianisch Fiume, zu latein Flumen S. Viti, danas Rijeka, Sv. – Nenad Labus – Ana Peršen, Inventar crkve sv. Jeronima

Marijan Bradanović: Nekoliko primjera baštine kasnoga... Ars Adriatica 7/2017. (113-128)

i dominikanskog samostana u Rijeci, Ministarstvo kulture RH, 35 DANILO KLEN, Slikar i kartograf Ivan Klobučarić, Dometi, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u 7 (1974.), 4, 24-33. Važan je on zbog pretpostavki o izgledu Rijeci (elaborat), kat. br. 47, 49, 53. Ploča je vjerojatno izvedena samostanske cjeline nakon renesansne obnove, no ovdje nema 1744. godine u sklopu preuređenja svetišta koje je obilno mjesta tome se posvetiti. Spomenimo samo da je na njemu sufinancirao riječki veletrgovac Josip Minolli koji je s riječkim jasno već vidljiv u 19. stoljeću porušeni rizalit sjevernoga augustincima upravljao rudnicima željeza kod Klane. Tom je samostanskog krila istaknut unutar perimetra dvorišta, kao prigodom izvedena slična datirana ploča za njegovu grobnicu, i da je samostan na zapadu graničio s dvostrukim gradskim kao i donatorski natpis na zidu svetišta. Sakcinski je za ploču s zidinama na kojima je u doba baroka podignuto do danas u natpisom utemeljitelja mislio da je riječ o izvornom preostatku s jezgri izvrsno sačuvano zapadno samostansko krilo. Zapadna početka 15. stoljeća. IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Nadpisi fasada crkve imala je sporednu ulogu jer je bila orijentirana sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah i t. prema obzidanome dvorištu. Zvonik nije prikazan na mjestu d. u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1891., 202. gdje se danas, a i tada morao nalaziti, već je pomaknut prema 33 JOHANN WEIKHARD VON VALVASOR, Die Ehre Deβ zapadu, možda kako bi se naglasio u arhitektonskoj veduti kao Hertzogthums Crain, Laibach, 1689., XII, 104. Usp. ZVONIMIR zahvat proveden tijekom obnove prve polovine 16. stoljeća. SUŠIĆ, Rijeka u Valvasorovu djelu. Dometi, 3 (1970.), 3-4, 163. 36 Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Valvasor spominje još vidljive likove dva pokojnika. U tom Johann Matthias Steidlin, Conventus Fluminensis Ord. Erem ključu oponašanja situacije u svetištu samostanske crkve valja S. Augustini in Liburnia, cca 1731. godine (kolegicama Margiti promatrati i nadgrobne ploče u pobočnim kapelama. Podsjetimo Cvjetinović i Tei Perinčić zahvaljujem na pomoći i dozvoli za da su i na nadgrobnoj ploči in situ sačuvanoj u svetištu trsatske objavu ove grafike). Mnogi detalji poput ispravnoga smještaja franjevačke crkve također prikazana dva donatora, Martin zvonika, ali i detalji oblikovanja zapadnoga samostanskog krila i Bartol X. Frankapan. Usp. ZORISLAV HORVAT, Pregled arkadno raščlanjena prizemlja ili rizalita sjevernoga krila koji sačuvanih nadgrobnih ploča krčkih knezova Frankopana, se protezao u tlocrt dvorišta (koje potvrđuje i druga arhivska Senjski zbornik, 32 (2005), 35-36. Natpis donosi već Valvasor, uz dokumentacija) potvrđuju zavidnu točnost ovoga prikaza. Usp. datume smrti 4. 10. 1479. za Martina i 22. 03. 1474. za Bartola. npr. publicirani Gnambov plan za gubernijsku kuću i župni ured JOHANN WEIKHARD VON VALVASOR (bilj. 33), XII, 111. u tada bivšem samostanu augustinaca u Rijeci iz 1789. godine, Vjerojatno je riječ o praktičnom rješenju realne situacije, no IVY LENTIĆ-KUGLI, Nekoliko planova i projekata zgrada može se pomišljati i da su Frankapani u ladanjski smještenom javne namjene u Rijeci u drugoj polovici 18. stoljeća, Godišnjak samostanu opservanata ispred Trsata oponašali rješenja iz zaštite spomenika kulture Hrvatske, 15 (1989.), 169. obližnje Rijeke (nad kojom je samostan nimalo slučajno 37 RADMILA MATEJČIĆ, (bilj. 13) 46. topografski dominirao) koja je u drugoj polovini 15. stoljeća 38 IVAN KOMELJ, Gotska arhitektura, Ljubljana, 1969., 16-17, doživljavala jedan od vrhunaca svojega razvoja (uskoro prekinut SAMO ŠTEFANAC, Arhitektura ok. 1400 v Sloveniji: problemi in mletačkom intervencijom). predlogi, Gotika v Sloveniji. Nastajanje kulturnega prostora med 34 Prigodno treba spomenuti opsežnu raspravu M. Suića, u kojoj je Alpami, Panonijo in Jadranom, Akti mednarodnega simpozija on nastojao svečev rodni Stridon smjestiti negdje na području Ljubljana, Narodna galerija, 20. – 22. 10. 1994., 95-109., ROBERT šapjanske gradine ili gradina Starad i Pasjak, tj. pokušati PRESKAR, Arhitektura in arhitekturna plastika okoli leta 1400 v dokazati Jeronimovo podrijetlo s prostora u neposrednom Sloveniji, doktorska disertacija, Univerza v Ljubljani, Filozofska zaleđu Rijeke, tj. Tarsatike. Usp. MATE SUIĆ, Hijeronim fakulteta, Oddelek za umetnostno zgovodino, Ljubljana, 2005., Stridonjanin - građanin Tarsatike, Rad JAZU, knjiga 24 (25), 3-324. Mada je već Hugo VIII. poduzeo politički zaokret prema 1986., 213-278. U njoj spominje i samu riječku crkvu Sv. Habsburzima, gospoda Walsee se svojim podrijetlom nameću Jeronima kao gotičku, navodeći i da je „tu vjerojatno postojala kao predstavnici kulturnoga kruga iz kojega je moglo proizići i starija, čak i prije osnutka samostana augustinaca uz crkvu”. oblikovanje dugoga kora riječkih augustinaca. Treba naglasiti da je do izrazitije popularizacije kulta u Istri 39 Usp. ROBERT PRESKAR, Dolgi kor župnijske cerkve v Kranju, došlo tek u početcima ranoga novog vijeka. To je vjerojatno Historia artis magistra: amicorum disciulorumque munuscula imalo korijene u širenju glasovite teze Flavija Bionda kojom Joahanni Höfler septuagenario dicata, (ur. R. Novak Klemenčič, je, nastojeći dokazati talijanstvo sv. Jeronima, Stridon pronašao S. Štefanac), Ljubljana, 2012., 143-152. Usp. prezbiterij crkve sv. na tlu nekadašnje antičke Histrije. Usp. PAOLO PONTARI, Danijela u Celju ili udaljeniji primjer prezbiterija crkve sv. Jurja „Nedum mille qui effluxerunt annorum gesta sciamus”. L'Italia u štajerskom mjestu Slovenske Konjice. ROBERT PRESKAR, di Biondo e l'„invenzione” del Medioevo, A new sense of the (bilj. 38), 183-185, 270-273. past. The scholarschip of Biondo Flavio (1392-1463), (ed. Angelo Mazzocco, Marc Laureyis), Leuven University press, 2015, 40 O Raunacherima kao plemstvu s imanjima u Istri i na Krasu 167-168. Novom valu čašćenja sveca među običnim pukom i donatorima usp. ŽELJKO BISTROVIĆ, Kastavska slikarska vjerojatno je pogodovalo posvećenje niše u akvilejskoj bazilici škola – problemi geneze i stila, Sveučilište u Zadru, Odjel za 1493. godine, na čijem je luku u tipično humanističkoj težnji povijest umjetnosti, doktorski rad, Zadar, 2017., 19-21. Ovaj rad izveden natpis o krštenju sv. Jeronima upravo u toj crkvi. O tom općenito donosi svježe podatke važne za povijesno-umjetnički natpisu i niši posvećenoj sv. Jeronimu u akvilejskoj bazilici usp. kontekst veza Kastavske gospoštije, Pazinske knežije, Krasa i PIETRO KANDLER, L’Istria 115, anno VII, n. 25, sabbato. 19 Kranjske u drugoj polovini 15. stoljeća, giugno 1852., SERGIO TAVANO, Aquileia e Grado. Storia - arte 41 Usp. JANA INTIHAR FERJAN, Ljubljanska kiparska delavnica - cultura, 1999., 188. 15. stoletja. Seznam plastik, Zbornik za umetnostno zgodovino,

n. v. 21, 1985., 131-148, slikovni prilozi 60-80, ISTA, Ljubljanska daleko nespretnijoj u klesarskoj izvedbi. Plošni štitovi i medaljoni kiparska delavnica 15. stoletja, Gotika v Sloveniji : Ljubljana zaglavnog kamenja u Lovranu klesani su posve zavisno od oslika 1. Junij – 1. Oktober 1995., 181-185. Usp. novu valorizaciju kojeg su nužno trebali prihvatiti. Lovranu bližu paralelu nalazimo Bogorodice iz Završja u Istri uz napomenu da je u tom slučaju na nekadašnjem svetištu, a sada sakristiji crkve Sv. Tomaža u riječ o vrlo kvalitetnom ostvarenju te radionice. PREDRAG Pliskovici na Krasu. Usp. ROBERT PRESKAR, (bilj. 6), 327. MARKOVIĆ, Majstor Janez (?), kip Bogorodice, sredina ili 48 GIOVANNI KOBLER (bilj. 22), vol. II., 101. Zanimljivo je da druga polovina 15. stoljeća, u: Umjetnička baština istarske crkve/ 1515. godine Katarina, udovica Nikole Raubera, daruje kapelu Il patrimonio artistico della chiesa istriana. Kiparstvo od 14. do nekim maslinicima na riječkom području, ali i zemljištima u 18. stoljeća, (ur. Ivan Matejčić), Pula, 2017., 93-95. Na riječkom nedalekim Jelšanama, što je još jedna potvrda gospodarske prikazu Vera Icon jasno se vide tragovi nekadašnjega oslika kao povezanosti Rijeke s Krasom u svojem zaleđu. DOLORES ČIKIĆ potvrda da on nije obuhvaćao samo dijelove ziđa pod žbukom – NENAD LABUS I DR., (bilj. 32), kataloške jedinice 176-178. nego i arhitektonsku dekorativnu plastiku. Ostatci zidnih slika, 49 GIOVANNI KOBLER (bilj. 22), 147. koji bi mogli pomoći u rješavanju pitanja datacije, nisu istraženi, a o vidljivim fragmentima usp. VANDA EKL, Živa baština. 50 Gdje su se donosile i isprave. Usp. „Iuxta campanile ecclesiae Studije i eseji, Rijeka, 1994., 219-223. sanctae Mariae…”. MIRKO ZJAČIĆ, Knjiga riječkog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina (1436-1461.), Vjesnik 42 ROBERT PRESKAR, (bilj. 6), 123-124, 171-172, 278-279, 350-351. historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu, 3 (1956.), 7. 43 Pritom se poziva na jednu vijest iz 1546. koju prenosi Kobler, 51 MIRKO ZJAČIĆ, (bilj. 50), 7. no on je samo naveo da je tada Jakov (inače često ime u obitelji) Raunacher svoje pretke naveo kao utemeljitelje kapele, 52 Npr. među zidarima kao što su često spominjani Michlesio što je posve jasno i iz ikonografskoga programa svodova. Slemperger (Slempergar, Slumperger, Slemprian?), zatim Usp. GIOVANNI KOBLER, (bilj. 22), vol. I., 146. R. Matejčić Ambrosio Dolinich, Acatio Barlechuovich (potonja dvojica temeljem jednoga esejski koncipirana Cevcova pregleda s zaduženi za izgradnju jedne crkve pokraj župne crkve Uznesenja opisom grupe ptujskih spomenika ovoj je nadgrobnoj ploči Marijina) vrlo se često spominje i Antonio (condam Agnoli) dala dobar kulturno-geografski kontekst, pritom je kronološki de Pisauro, a znatno rjeđe Franciscus (condam Beltrani) de pogrešno pripisavši sljedbeniku Hansa Valkenauera. RADMILA Mediolano. Među klesarima: često spominjani Cristoforus MATEJČIĆ, (bilj. 13), 46-47. Usp. EMILIJAN CEVC, Gotika u Benna habitator Breuoni, zatim Antonio condam Leonardi da Sloveniji, u: Gotika u Sloveniji i Hrvatskoj, Beograd – Zagreb – Rubino, Francesco de Venetij, Antonius de Pisauro, MIRKO Mostar, 1984., 42-43. Što se tiče mogućih paralelnih primjera ZJAČIĆ, Knjiga riječkog notara i kancelara Antuna de Renno tj. tradicije kojoj je ploča pripadala vjerojatno ne treba ići de Mutina, (1436-1461) Vjesnik historijskog arhiva u Rijeci, 3, previše daleko, ističući Cevcovo podsjećanje u opsežnoj studiji (1956.), 129, 131, 134, 136, 143, 174, 218, 225, 227, 260, 288, 298, o kasnogotičkoj skulpturi u Sloveniji, gdje spominje ljubljanske 299, 320; Knjiga riječkog notara i kancelara Antuna de Renno nadgrobne ploče od crvenoga kamena 15. i ranog 16. stoljeća, de Mutina, (1436.-1461.), II. dio, Vjesnik historijskog arhiva u vijesti o kojima je zabilježio Valvasor. ISTI, Poznogotska plastika Rijeci, 4, (1957.), 91, 96, 110, 111, 126, 136, 140, 152, 179, 185, na Slovenskem, Ljubljana, 1970, 182. Kao svježu i iscrpnu 216; Knjiga riječkog notara i kancelara Antuna de Renno de analizu izvorišta ovakvoga oblikovanja usp. IVAN BRAUT, Mutina, (1436-1461) III. dio, Vjesnik historijskog arhiva u Rijeci, Nadgrobne ploče i natpisi u kamenu iz bivšeg augustinskog 5 (1959.), 310, 350, 359, 390, 435, 436, 452. samostana sv. Jeronima u Rijeci, u: Nina Kudiš, Marijan Bradanović, Damir Tulić, Željko Bistrović, Ivan Braut, Iva Jazbec Tomaić, Mateja Jerman, Sedam stoljeća augustinskog samostana u Rijeci. Elaborat I., Rijeka 2014., 39-94. 44 MARIJAN BRADANOVIĆ, (bilj. 5), 205-206. IVAN BRAUT, (bilj. 43), 48-51. 45 LUIGI MARIA TORCOLETTI, La chiesa e il convento degli agostiniani di Fiume, Fiume, 1944., 41. Nedavno pronađenu teško oštećenu zidnu sliku smještenu u klaustru pokraj ulaza u kapelu (Raspeće s Bogorodicom, sv. Ivanom, sv. Marijom Magdalenom i sv. Jeronimom) Bistrović oprezno pripisuje radionici majstora Vincenta iz Kastva, potvrđujući da je mogla nastati osamdesetih godina 15. stoljeća. Usp. ŽELJKO BISTROVIĆ, (bilj. 40), 142-143. 46 LUIGI MARIA TORCOLETTI, (bilj. 45), 41-42. Za novu povijesno umjetničku valorizaciju ove nadgrobne ploče usp. IVAN BRAUT, (bilj. 43), 43-47. 47 Konzole i zaglavno kamenje svetišta lovranske župne crkve Sv. Jurja općim oblikovanjem nalikuju rješenjima iz kapele Rauber, mada je u Lovranu riječ o vrlo pojednostavljenoj inačici, radikalno lišenoj ornamentalnih detalja i općenito plasticiteta,

Marijan Bradanović: Nekoliko primjera baštine kasnoga... Ars Adriatica 7/2017. (113-128)

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 70

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.