Preskoči na sadržaj
아드리아 예술: 미술사와 건축 연구 저널 Traži

Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti

DOI 10.15291/ars.454

Preuzmi PDF

Svezak 2 (2012)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
Na temelju posljednje izložbe Igora Rončevića „Dulčićevi ragmenti” u prikazu se istražuje slikareva svijest o tome kako se suvremena slika uvijek mislila kao jezični problem utemeljen na vlastitim unutarnjim formulacijskim obvezama, pa stoga ona zahtijeva da u njoj bude zastupljena nužna mjera refleksije o jezičnim i metajezičnim pitanjima, dakle prema pitanjima o kojima slikarstvo kao specifična izražajna disciplina danas mora - baš kao što je tako često bilo u njezinoj povijesti - čuvati jasnu i čvrstu svijest. Ispituje se i činjenica da Rončevićevo stvaralaštvo itekako nastaje u dosluhu s vremenom u kojemu se stvara. Naime, Rončevićeva recentna izložba svjedoči da je u posthistorijskom, eklektičnome postmodernom vremenu sve moguće, pa i eklektično kombiniranje povijesnih stilova, zaigrano spajanje, miješanje žanrova, prisvajanje postupaka, sklonost amalgamiranju, kombinatorika različitih, vremenski udaljenih povijesno-stilskih predložaka, naizgled nespojivih stilskih fragmenata, čak i tehnoloških sastavnica, poetičkih postupaka i tehnika... Rončević spaja i pomiruje suprotnosti: apstraktno i figurativno, mikro- i makrosvijet, intelektualno i senzualno, američko i europsko, superiornost i nesigurnost, egzistencijalističko i hedonističko… Na njegovim slikama sve je dopušteno i sve je moguće - otvoren je prostor mašti, oslobođen razmah ruci. Konačnica takva pristupa je prostrano platno koje ima draž nesputanosti, iznenadljivosti, neograničenosti mogućeg.
postmoderni eklekticizam, metajezičnost, sklonost amalgamiranju, kombinatorika žanrova, spajanje suprotnosti, iznenadljivost, mediteranski kolorizam

Emil Hilje 97 Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja u Znanstvenoj knjižnici u Zadru Mariegola (Statute) of the Confraternity of Our Lady of Tenderness and St John the Baptist in the Research Library at Zadar Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Nikola Jakšić 109 Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku La croce reliquiario del convento francescano di Ragusa Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Nikola Jakšić 119 Iluminirani psaltir 15. stoljeća zadarskih franjevaca An Illuminated Fifteenth Century Psalter of Zadar Franciscans Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Marijan Bradanović 139 Razvitak naselja na kvarnerskim otocima - primjer Dobrinja The Development of Settlements on the Northern Adriatic Islands - the Example of Dobrinj Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Andrej Žmegač 157 Hvarski Arsenal u kontekstu ostalih mletačkih arsenala The Arsenal at Hvar in the Context of Other Venetian Arsenals Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Gordana Sobota Matejčić 167 Krčki kipovi majstora iz Campsine radionice Statues from Krk by a Master from Campsa’s Workshop Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Igor Fisković 177 Lopudski oltari Miha Pracata Two Polychrome Wood-Carved Altars from the Island of Lopud Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Bojan Goja 203 Oltar Sv. Jeronima u crkvi Sv. Šime u Zadru i radionica Bettamelli The Altar of St Jerome in the Church of St Simeon at Zadar and the Bettamelli Workshop Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Radoslav Tomić 217 Slikar Filippo Naldi (II) Painter Filippo Naldi (II) Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Vinko Srhoj 225 Između originalnosti i epigonstva - slučaj Šime Dujmovića, kipara u Meštrovićevoj sjeni Between Originality and Imitation - the Case of Šime Dujmović, a Sculptor in the Shadow of Meštrović Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Dragana Modrić 241 Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu Stipe Sikirice Contribution to Knowledge of the Early Phase of Stipe Sikirica’s Work Stručni rad - Professional paper

Suzana Valenta 249 Neobrađene fotografije Ive Petriciolija iz ostavštine Zbirke Petricioli Ivo Petricioli’s Unpublished Photographs from the Petricioli Collection Stručni rad - Professional paper

Ivica Župan 257 Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti The Master of Conciliation, Fusion and the Combination of Contrasts Stručni rad - Professional paper

Nataša Lah 269 Medijacijska funkcija umjetničke kritike između povijesti i suvremenosti Mediatory Function of Art Criticism Between History and Contemporaneity Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Osvrti i prikazi Comments and Reviews Pavuša Vežić 283 Eitelbergerovo obilaženje i promatranje Dalmacije Prikaz knjige - Review

Ana Mišković 288 Svjedočanstva o kršćanstvu u Omišlju Prikaz knjige - Review

Ivica Župan Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti* Ivica Župan Stručni rad Vladimira Varićaka 5 Professional paper HR - 10 010 Zagreb Primljen / Received: 23. 1. 2012. Prihvaćen / Accepted: 30. 5. 2012. UDK: 75Rončević, Igor

Na temelju posljednje izložbe Igora Rončevića „Dulčićevi fragmenti” u prikazu se istražuje slikareva svijest o tome kako se suvremena slika uvijek mislila kao jezični problem utemeljen na vlastitim unutarnjim formulacijskim obvezama, pa stoga ona zahtijeva da u njoj bude zastupljena nužna mjera refleksije o jezičnim i metajezičnim pitanjima, dakle prema pitanjima o kojima slikarstvo kao specifična izražajna disciplina danas mora - baš kao što je tako često bilo u njezinoj povijesti - čuvati jasnu i čvrstu svijest. Ispituje se i činjenica da Rončevićevo stvaralaštvo itekako nastaje u dosluhu s vremenom u kojemu se stvara. Naime, Rončevićeva recentna izložba svjedoči da je u posthistorijskom, eklektičnome postmodernom vremenu sve moguće, pa i eklektično kombiniranje povijesnih stilova, zaigrano spajanje, miješanje žanrova, prisvajanje postupaka, sklonost amalgamiranju, kombinatorika različitih, vremenski udaljenih povijesno-stilskih predložaka, naizgled nespojivih stilskih fragmenata, čak i tehnoloških sastavnica, poetičkih postupaka i tehnika... Rončević spaja i pomiruje suprotnosti: apstraktno i figurativno, mikro- i makrosvijet, intelektualno i senzualno, američko i europsko, superiornost i nesigurnost, egzistencijalističko i hedonističko… Na njegovim slikama sve je dopušteno i sve je moguće - otvoren je prostor mašti, oslobođen razmah ruci. Konačnica takva pristupa je prostrano platno koje ima draž nesputanosti, iznenadljivosti, neograničenosti mogućeg.

1. Igor Rončević, Trpki violet, akril na platnu, 2010., 120 x 90 cm (foto: G. Vranić) Igor Rončević, Acerbic Violet, acrylic on canvas, 2010, 120 x 90 cm

čiji nedostatak u takvoj praksi bolno osjećamo - da bi nešto bilo umjetnost, treba posjedovati mnogo više od sama društveno korektna i prihvatljiva stava. Na drugoj strani brojni stvaraoci i danas se zauzimaju za neupletenost, upadaju u diskurzivnu paraliziranost, ne reagiraju na društvene prilike, niti na vlastiti mar- ginalni položaj, nego se okreću likovnim problemima neodvojivima od samoga umjetničkog medija i materijala, mada se formalistički diskurs u plastičkim umjetnostima istrošio i premda se sterilnost takva diskursa ne može sakriti. Uzroke toj inerciji, neumiješanosti, eskapizmu i osjećaju uzaludnosti možemo tražiti u općem osjećaju uzaludnosti uzrokovanu brojnim činiteljima, poput općeg zamora ideologija i pratećih revolucija, kao i svijesti o njihovim, nikad pretjerano uspješnim provedbama. Naraštaj zanosa iz 1960-ih tvrdi da je svaka opozicija unaprijed uračunata u sustav, pokušavajući na taj način opravdati nezadovoljstvo rezultatima pobune. Ni poslije 1990. brojni naši slikari ne očituju znakove krize ili katastrofe, ponašajući se kao da je umjetnost u međuvremenu osvojila krajnju slobodu i autonomiju, pa i pomirenost sa svakim režimom koji ne ometa umjetnost. 2. Igor Rončević, Plava slika A, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: Umjesto širenja medijskog raspona umjetničkih opera- G. Vranić) cija i umjesto umjetnikova aktivističkog ponašanja u kon- Igor Rončević, Blue Painting A, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm

pomoću koje je uvijek bilo moguće prevoditi osoban krugu povodljivih autora koji prihvaćaju velike izazove doživljaj viđenja u opće prepoznatljive prikaze. vremena i priklanjaju se deklaracijama i neposrednom Slikarstvo je pretrpjelo obnovu svrhovitosti - ulazi u angažiranju bilo kakve vrste. Njegov slikarski opus u samorefleksivnost, tematizira samu sebe. svome apstraktnom slogu jedan je od najraznovrsnijih, Suvremenu sliku takvi umjetnici misle kao jezični najpoletnijih u smislu prihvaćanja svjetskih trendova problem utemeljen na svojim unutarnjim formulacijskim bez oponašanja i pada u kvaliteti. Ipak, njegovo je obvezama, pa takva slika zahtijeva da u njoj bude stvaralaštvo itekako - ali na drukčiji način - stvarano u zastupljena nužna mjera promišljanja o jezičnim i dosluhu s vremenom u kojemu nastaje. Naime, dosadašnji metajezičnim pitanjima, dakle prema pitanjima o kojima Rončevićev opus svjedoči da je u posthistorijskom, slikarstvo kao specifična izražajna disciplina danas mora eklektičnom vremenu sve moguće, pa i eklektično kom- - baš kao što je tako često bilo u njezinoj povijesti - biniranje povijesnih stilova, zaigrano i bizarno spajanje, čuvati jasnu i čvrstu svijest. miješanje žanrova, prisvajanje postupaka, sklonost Današnji je ozbiljni slikar stoga neizbježno erudit, spajanju i sjedinjavanju informacija, kombinatorika svojevrsni enciklopedist, „učeni umjetnik”, a njegova je i montaža različitih, vremenski udaljenih povijesno- slika više nego izvorni tekst, zapravo je tekst o tekstu, stilskih predložaka i informacija, nerijetko u radikalnim metatekst u kojemu se više ne raspravlja o samom srazovima, naizgled nespojivih stilskih fragmenata, pa i predmetu slike, nego o načinu na koji se taj predmet tehnoloških sastavnica, poetičkih postupaka i tehnika... jedino u umjetnom svijetu slike može prikazati. U gradnji slike ovaj slikar definitivno ne polazi od podataka iz predmetnog svijeta nego unaprijed temelji * * * kompoziciju ili strukturu samostalne nepredmetne Igor Rončević - slikar neponovljive slikarske individu- forme, što znači da sliku od sama početka predmnijeva alnosti, jedinstvene poetike i složene vještine - ne pripada kao novonastali autonomni estetski predmet.

3. Igor Rončević, Plava slika B, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: 4. Igor Rončević, Plava slika C, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: G. Vranić) G. Vranić) Igor Rončević, Blue Painting B, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm Igor Rončević, Blue Painting C, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm

Ivica Župan: Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti Ars Adriatica 2/2012. (257-268)

U svojim ironičnim ambivalencijama spaja i pomi- ruje suprotnosti: apstraktno i figurativno, mikro i makrosvijet, intelektualno i senzualno, američko i europsko, superiornost i nesigurnost, egzistencijalističko i hedonističko… Sve je u njega u igri: potez i razljev, suglasja i kontrasti, prodornost i ugibanje, smišljenost i improvizacija, namjernost i slučajnost, kontrolirani nanos i ponesena gesta, napetost i opuštenost… Na njegovim slikama sve je dopušteno i sve je moguće - otvoren je prostor mašti, oslobođen razmah ruci. Konačnica takva pristupa prostrano je platno koje ima draž nesputanosti, iznenadljivosti, neograničenosti mogućeg. Odavno, dakle, stvara sa sviješću da njegov slikarski rukopis može biti strukturiran od niza oprečnih fragmenata, pa su i njegove slike kolaži sastavljeni od elemenata ili detalja stilova zahvaljujući kojima - pri čemu je jednako znakovito i najvažnije njihovo zaigrano spajanje - platno postaje mjestom susreta ambivalentnih svjetova, stjecištem njihova slaganja. Slikar je to ludičkog individualizma, fascinantne neusiljenosti, ležernosti, nerazmetljivosti, ali istodobno i autor široke erudicije i nadasve znatiželjna duha, koji

6. Igor Rončević, Crvena slika B, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: G. Vranić) Igor Rončević, Red Painting B, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm

na jedinstven način - u različitim citatnim kompleksima - primjenjuje i spaja iskustva iz svekolike povijesti umjetnosti. Na njegovim ostvarenjima odavno opažamo mjesta susreta nekih na prvi pogled nepomirljivih suprotnosti - iskustva pop-arta, apstrakcije europske i američke, gestualnog i lirskog podrijetla, različitih figurativnih inačica i natruha…. Sva je ta raznolika građa u njegovoj interpretaciji relativizirana, nerijetko i u blasfemnim spojevima; na upadljivo lak i organski način ti se spojevi stapaju u jedinstvenu cjelinu teško odgonetljivih formi i značenja. Analiza Rončevićeve slike očituje odsutnost nekoga posebnoga racionalnog sustava gomilanja i slaganja gradbenih elemenata slike - mentalnog krajobraza - ali ne i nedostatak osobita smisla za stvaranje ravnoteže slike. Istražuje kolorističke varijacije kvadratne forme jednostavnim kompozicijskim rješenjima. Njegova su ostvarenja jedinstvene stilske i motivičke izvornosti, čvrste privlačnosti, profinjene čulnosti i zadivljujuća sjaja, jedinstvenih metijersko-poetoloških postavki, 5. Igor Rončević, Crvena slika A, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm posebne nervature poteza, čudesne profinjenosti linije i (foto: G. Vranić) kromatskih odnosa, čulnosti boje, pikturalne harmonije Igor Rončević, Red Painting A, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm te podvojene ikonografske motivike.

sukladno trenutku nastanka inoviranim oblikovnim i operativnim rješenjima. Tu je slikar obnovio rukopis, manualnu i koncept- ualnu proceduru, tehniku, boju, izvedbu, kontinuitet forme i sadržaja i nastavio snažno i punokrvno živjeti i proizvoditi svoj unutarnji pluralizam. To su akrilici na platnu velikog formata nastali u posljednje dvije godine. Temperamentno je to i živo slikarstvo, snažna kolorita i duhovitih prijelaza, izražajne geste i žestine izvedbe, hedonističkog užitka u slikanju i uranjanja u boju, jake, zapravo dionizijske izražajne sugestivnosti, intenzivne palete, u vedro zelenom i modrom mediteranskom fonu, zrcalo slikareve mediteranske ćudi. Neka od polazišta recentnih Rončevićevih slika su metauniverzum i metajezik. Metasvijet je to, prostor osobne metaforike - kriptograma - i svojstvene razvojne logike. Slike odišu nesputanošću, izravnošću u izlaganju motiva i što je najvažnije ludizmom, humorom i optimizmom kojim su prožete. U dugom vremenskom hodu njegovo je slikarstvo zadržalo delikatan osjećaj za boju i atmosferu. Ornamentalnost u tretmanu motiva daje poseban razigran karakter slikama, a jaka gestualnost

7. Igor Rončević, Dulčićevi fragmenti A, akril na platnu,2010., 100 x 81 cm (foto: G. Vranić) Igor Rončević, Dulčić’s Fragments A, acrylic on canvas, 2010, 100 x 81 cm

Prostori su to unutar kojih autor istražuje formalne odlike samog slikarstva i njegove se slike najvećma bave same sobom, svojim formalnim načelima, poput odnosa između prvoga i drugoga, uvijek otvorena plana slike, a ne podsjećanjem na sadržaje izvan nje i strategije prijenosa ikonografije vanjskog svijeta. Na drugi plan slikanog prostora - doslikavajući nositelje poruke - nadograđuje svoje enigmatične sadržaje gdje se propituje opća atmosfera slike, u kojem se zbiva intrigantan suodnos znaka i lineamenta... U igri su sloj podloge, obično materično nanesene boje, i teksture crteža, katkad jasno izdvojenih na podlozi i bojenim tokovima, ali i sporadično isprepletenih ili u nesigurnoj međusobnoj različnosti i nepodudarnosti.

* * * Atraktivni skorašnji ciklus Dulčićevi fragmenti - pokazan na izložbama u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Osijeku i Virovitici - daljnja je razrada Rončevićeva referiranja na ontologiju slike, ostvarena na sličnom načelu organiziranja dvodimenzionalne slike. Nove 8. Igor Rončević, Dulčićevi fragmenti B, akril na platnu,2010., 100 x 81 cm slike sveudilj posjeduju i očituju organsko jedinstvo; (foto: G. Vranić) riječ je o nastavku istog temeljnog poticaja u drukčijim, Igor Rončević, Dulčić’s Fragments B, acrylic on canvas, 2010, 100 x 81 cm

Ivica Župan: Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti Ars Adriatica 2/2012. (257-268)

polje očišćeno je od literarnih natruha, empirijskog diskur- sa, asocijativnosti i sličnoga, ali je prepuno spontanih i imaginativnih činitelja, uvijek važnih u umjetničkom izričaju. Rješenja su to koja ljubomorno čuvaju osobine izrazito subjektivna senzibiliteta kao posljednjeg i najdragocjenijeg uporišta umjetnika u kriznim i oskudnim prilikama poput današnjih. Rončevićeve su slike aktivna interakcija prostora i znaka koji se pojavljuje u njemu. Najusredotočeniji je na to da stvori konstelaciju, atraktivan i dinamičan suodnos elemenata nazočnih u kadru. Bježeći u slobodu vlastita jezika, na uvijek otvoren sustav - pozadinu, Rončević doslikava jedinstven ikono- grafski sklop - tematski sadržaj - znak ili skupinu zna- kovnih struktura začudne osobnosti, izdvojene iz šire kulturne prirode, kakvih nema u rječnicima simbola niti u povijesti umjetnosti, koje doživljavamo i čitamo i kao arhetipske simbole, magijsko-mitske znakove, ali i teško razumljive i začahurene ili čak krajnje skrovite i nečitke piktograme iz individualne mitologije, morfološku transkripciju nekih autorovih unutarnjih stanja i nemira, enigmatične sadržaje koji nemaju povijesnu niti blisku nam metaforičku, simboličku niti literarnu vrijednost, kao proizvoljnu figuraciju koja ne pripada nikakvoj 9. Igor Rončević, Fragment of Verticality, akril na platnu, 2010., 100 x 81 cm školi ni tipu figuracije 20. stoljeća, redovito zagonetnu i (foto: G. Vranić) hermetičnu za odgonetavanje: čitljivost joj je u najvećem Igor Rončević, Fragment of Verticality, acrylic on canvas, 2010, 100 x 81 cm broju slučajeva teško ostvariva i redovito ostaje neiščitana kao otvorena enigma. Dakle, nereferencijalni pridonosi njihovu sveprožimajućem dinamizmu i svježini znakovi, u velikoj mjeri lišeni svega što bi imalo kojom ova platna zrače. razumljive aluzije na širi krug značenja, literarnog i Ovo slikarstvo u najvećem je broju ciklusa potpuno iluzionističkog naboja, motritelju bliskih metonimijskih oslobođeno od svega mimetičkog i definitivno napušteno i metaforičkih osobina, ključne su teme Rončevićeve od predmetnog svijeta. Stvara sa sviješću da smo odavno slike. Manje ili više nejasni znakovi proizlaze iz njegova ušli u predodžbeni prostor ekranske slike koja je postala dubljega unutarnjeg svijeta i na promatraču je da ih - tumačem, selektorom i kriterijem o postojanju stvarnosti; poput kakvih natuknica - odčita, a njihovo dešifriranje tvorcu slike konačno više nije moguće nametati bilo kakve pretpostavlja složen ikonološki postupak. izvanumjetničke zahtjeve i slati poruke koje nisu u izravnoj Podastirući znakovlje iz vlastite mitologije, Rončević svezi sa samom ontologijom slike. Riječ je o slikarstvu ne bježi od spojeva nesloživih fragmenata, elemenata i apstraktne orijentacije, dakle, slikarstvo dosljedno detalja, dapače, uživa u nepovezanosti i heterogenosti utemeljeno na načelu usuglašavanja samostalnih i od elemenata, u neusuglašenim vezama znakova u svake predmetne i prirodne polazne tematike neovisnih prostoru slike, kreira dvosmislene poruke, uklanja formalnih, kromatskih i prostornih činitelja slike. jednoznačnosti i naglašava kontradiktornosti, daje Budući da je umjetničko djelo - zarad uspjeha povjerenje subjektivnim odabirima, tj. izborima kojima fotografije i filma - oslobođeno svoje prikazivačke i kao prepreka ne stoji ni jedna ranija pretkoncepcija, pripovjedačke funkcije, i nakon što je - poradi sve manje a primatelju prepušta dešifriranje tako postavljene religioznosti u svijetu - oslobođeno i vlastite sakralno- ikonografske enigme. kultne funkcije, slikarstvo danas ne može na sebe preuzeti U Rončevićevu slikovnu polju taj je nerijetko auto- nikakvu drugu funkciju. Slikareva nastojanja svedena su matistički kriptotekst forma maksimalnih asocija- isključivo na ontologiju slike, na njezine formalne osobine, tivnih raspona, pa su mu i slike značenjski višeslojne. međuodnose materije i geste, na naglašavanje pikturalnih Mikromotiv, morfem, oblik-derivat pojavnog svijeta, svojstava i kolorističke kompozicijske međuigre. Slikovno nerijetko i ideogram, kojemu se nikad s izvjesnošću

ne može ustvrditi podrijetlo, znak je, a ne predodžba, sastavni element kompozicije, poput kolažnog detalja. Taj vizualni spoj Rončevićeva do kraja poosobljena mentalnog krajolika može imati izvore u svekolikoj pojavnosti - to mogu biti znaci iz literature, potrošačkog društva, kulture i subkulture, civilizacijsko znakovlje… Kod Rončevića nema izravna citiranja niti agresivna prisvajanja - sve što preuzima, ovaj slikar provuče kroz izrazito subjektivnu, bizarnu optiku - aluzije su to na floru ili faunu, mikro ili makroorganizme, antropomorfne ili tehnološki uzrokovane forme… Napon takva znaka slikaru očito nije važan, nego ga rabi u svojstvu jednoga od fizičkih ili semantički zamućenih stratusa. Potaknuta referencijalna sugestija stvara tek zonu magične neodredivosti, pa se načelno ne računa s pouzdanim odgonetačem niti na povlastice

11. Igor Rončević, Plava apstraktna slika, akril na platnu, 2012., 74 x 199 cm (foto: G. Vranić) Igor Rončević, Blue Abstract Painting, acrylic on canvas, 2012, 74 x 199 cm

konačna zaključka. Ali, ispod površine tih varljivih pričina krije se autonomija plastike izuzetna autorstva, zapravo pravo rasterećenje i emancipacija od mimezisa. Šifrirani i maskirani jezik, dvosmislenost, nedore- čenost, govor u natuknicama koje neće svatko razumjeti, ipak isprovociraju motritelja. Slika je tako postala predmet sveden na tek jedno značenje i motritelju nudi složeno i razgranato područje značenja. Rončević u promatraču ne traži sugovornika, ali ga subjektivnošću svojih znakova uvlači u odgonetavanje njihovih poruka, pomoću kojih će stvoriti fragmentarnu, usit- njenu predodžbu, barem o natruhama, dijelovima autorova unutarnjeg svijeta. Takvo djelovanje specifične rončevićevske ikonosfere možemo iščitavati i kao poruku 10. Igor Rončević, Uzašašće B, akril na platnu, 2010., 100 x 81 cm (foto: da u našem čitanju realnosti u koju smo bačeni ništa G. Vranić) nije pouzdano, stalno, izvjesno, mjerljivo, nezamagljeno, Igor Rončević, Ascension B, acrylic on canvas, 2010, 100 x 81 cm dokazljivo… Sve je uvijek nešto drugo, višeznačno!

Ivica Župan: Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti Ars Adriatica 2/2012. (257-268)

12. Igor Rončević, Hrvatski model, akril na platnu, 2010., 62 x 120 cm (foto: G. Vranić) Igor Rončević, Croatian Model, acrylic on canvas, 2010, 62 x 120 cm

* * * hoćemo li ih literarno interpretirati, možemo ih, recimo, I u pomno promišljenim i produkcijski jedinstvenim prispodobiti egzistencijalističkoj viziji ljudskog života Dulčićevim fragmentima znakovita je programatska pola- besciljno bačena u stvarnost. rizacija gradbenih čimbenika: konstrukcije i vitalističke Temeljni ludički element je boja - gospodar slike - improvizacije, dakle racionalnost i konstruktivnost a kartografija platna put je s bezbroj smjerova. Slikar, ishodišnih elemenata (linearna mreža) sa silovitošću tretirajući površinu slike kao polje sveobuhvatne akcije, kolorističke razrade, dijelom ostvarene u spektru goto- stvara mreže nastale ispreplitanjem raznobojnih okomica, vo fluorescentnih boja. Ciklus fascinira učincima, vješti- živih plavih, plavozelenih, smeđih tonova, koloriranih nom i efektima. Koncentriran na opažajne kvalitete bez uočljiva sustava i načela, pa i različite debljine, ali kolorističke palete, slikar kompoziciju svake slike usprkos naoko ograničenim početnim polazištima, dobio konstruira pomoću nepravilnih i dinamički pokrenutih je situacije bogate zanimljivim pomacima i intrigantnim vrpci - osjeća se snažno pulsiranje vitalne energije, pikturalnim i kolorističkim događajima. Paleta je bogata, dinamizma koji potire sve stagnirajuće, uspavano i a boje su povećana intenziteta, što očituje slikarevu mrtvo. Slike nemaju ni početak ni kraj! nadarenost za kolorističku vokaciju, već tradicionalno Razaznajemo zasićenost, baroknost, krajnju gustoću povezanu s Mediteranom. površinske kvalitete. Poveznica novih slika jest linearnost Stječe se dojam da meandriranje tih vrpci nema - niz vrpci koje se okomito i nepravilno spuštaju iz ni početka ni kraja, nego da se u motriteljevu obzoru gornjega prema donjem dijelu slikana prostora. Temeljni prepoznaje tek njihov određeni segment. gradbeni element, dakle, jest lineament - pruge, točni- Čitamo i određene referencije na povijesne umjetničke je linijski, valoviti trakasti oblici, vijugave linije koje zalihe. Naime, glavna slikareva zaokupljenost je uvođenje slobodno lebde i krivudaju površinom platna, u jedinstvena kromatskog repertoara - interakcija „neon- slikanom polju slobodno postavljene okomito i slobodno skih” boja (koja je očito posveta „neonskim” pregaocima nanesena crtovlja prstom u svježoj boji. Njihova iz 20. stoljeća poput Dana Flavina, Roberta Morrisa, gustoća i raspored osnova su kompozicija koje su - kao Richarda Serre i Brucea Naumana), a postignuta motiv ovih slika - same sebi svrha, a njihovo značenje jednostavnom kompozicijom koju čini koloplet među- iscrpljuje se u čitanju pulsirajućih linija spuštajućih sobno isprepletenih koloristički intenzivnih vrpci na vrpci, čiji pravci djeluju beskonačno i besmisleno, a svakoj slici ostvarenih u određenoj kromatskoj skali.

Potoci komplementarnih ili suprotnih boja, koje se stoji u funkciji prekida jer odlučno sprječava pretakanje slikanim poljem razliježu poput riječnih rukavaca jedne bojene površine u drugu. pritom utječu jedna na drugu, poprimaju svojstva U Dulčićevim fragmentima, a i drugdje prije susjedne boje, međusobno dijele svjetlost i tamu toga, fascinantna je Rončevićeva moć neočekivanih „neona”. Mada se stječe suprotan dojam, nanošenje boja, asocijativnih opažanja. Slikar sada poseže za viškom njihovo dodirivanje i eventualna interakcija strogo su boje preostale iz rada na prethodnim slikama. kontrolirani umijećem sjajna kolorista. Lopaticom boju nanosi na platno reljefnim impastom, Slikar je kojemu je itekako stalo da motritelju pruži a sasušenu podlogu oživljuje lazurnim premazom estetski užitak, i to upravo nudeći mu mogućnost odabrane boje. Na zasićenu, ali još uvijek razvidnu slike rasterećene svakoga dodanog aluzivnog sadržaja. „neonsku” mrežu slikar lopaticom - ravnomjerno, Ludičnost i slikarski hedonizam neke su od temeljnih poput kolažnog detalja - po formatu slike polaže odlika Rončevićeva umjetničkog izričaja - on uživa u otočiće otvorene boje koje u konačnici oslikava kistom, slikanju već na razini izvedbe! Izraziti je senzualist u nanoseći na njih uspravno bijelo crtovlje. Ti oblici materiji; nesputan je i neopterećen umjetnički izraz jaka asocijativno-metaforičkog karaktera integralni su dio kolorita i naglašene gestualnosti, ali izuzetna metijerska semantičke nadgradnje kompozicije i - bez posebnih kultura prijeći umjetnika da špekulira s efektom. deklarativnih okvira i asocijativnih atributa - asociraju Suvereno vladajući slikarskim sredstvima, šeretski na mnogo toga: na sjemenke, klice, mikrosvijet se zaigravši, ponekad u blještavu kolorizmu dopušta staničja, nestalnih praživotinjskih oblika, makrosvijet slobodu da se poigrava i kičem, ali - majstor - točno zna svemira, prikaze kristala, tehničke sheme, kaligrafije, dokud može ići a da u nj ne zakorači. tajne šifre…, ali nikada ne možemo pouzdano reći što Njegove su slike prepune tragova uporna nastojanja zapravo predstavljaju. Linearna jasnoća crteža čini motiv da se istaknu pojedine vrijednosti određene boje. Uživa i konkretnim i opipljivim, ispunjenim prostornošću, u bilježenju izraza tvari, sočnosti impasta, pocakljivanju zapravo nabreklom tjelesnošću. Na novim slikama i teksturiranju površine. Preferira otvoren, sočan, gust, osobno obilježeni znak, koji je na sliku dolazio iz jedar i zvonak kolorit čistih boja, ponajviše u toplo- aktivnosti svjesnog i nesvjesnog, zamijenjen je, dakle, hladnom kontrastu. Prevladavaju plavi tonaliteti, ali malenim formama, najsličnijim ovalu, koje izgledaju važnu ulogu imaju crvena, zelena i crna, koja često kao da su zasebne površine zalijepljene na površinu

13. Igor Rončević, Vegetacija, akril na platnu, 2010., 64 x 121 cm (foto: G. Vranić) Igor Rončević, Vegetation, acrylic on canvas, 2010, 64 x 121 cm

Ivica Župan: Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti Ars Adriatica 2/2012. (257-268)

slike i koje asociraju na određeno slikarstvo i umjetničke tost, otvorenost, znatiželju, nadasve pluralističku tan- tendencije. Njihove jednobojne površine ispunjene su koćutnost za krajnje heterogene spojeve čimbenika, okomicama koje su čestice racionalnoga, bolje rečeno harmonizaciju raznorodnih stilskih i operativnih idioma konstruktivističkog stilskog repertoara; asociraju, u slikanom polju. primjerice, na slavne okomice Daniela Burena. Njegove apstraktne slike ispod svoje iznimno taktilne Bez obzira na njegovu semantičku „skromnost”, taj epiderme skrivaju čitav raster najrazličitijih intimnih znak je istodobno i uravnotežujući element kompozicije, osjećanja i raspoloženja. U snažnim i različito nanesenim slojevitosti slike, anarhične podloge, optičke otvorenosti potezima boje možemo opaziti bujnu energiju njihova i razgaljenosti. autora, možemo je shvatiti kao zaustavljenu ekspresiju Dvije nesuglasne sastavnice - apstraktno i racionalno jastva te kao materijalizirani portret duhovnoga bića. - stilski i tipološki udaljene, ali kronološki usporedne - Može li apstraktna slika dočaravati stanje duha njegova uviru se u evokativni susret u kojem se očituje nostalgija autora? Može li naslikana bespredmetnost predstavljati prema dvodimenzionalnoj slici. Plakaterska i iskustva njegovo unutarnje stanje i postati mu autoportret? Može, grafičkog oblikovanja, gestualna apstrakcija, apstraktni i to, slobodno ustvrdimo, čak bolje od figurativnog ekspresionizam, lirska apstrakcija i sve ostalo što preslikavanja stvarnoga svijeta. opažamo u ovome slikarskom ciklusu počast su svjetskoj Rončević se razvio u iznimnu osobnost hrvatskog slikarskoj moderni, a u otočićima istaknuta je počast slikarstva druge polovine 20. stoljeća i njegov punokrvni konstruktivističkom odjeljku avangarde 20. stoljeća. slikarski jezik čudesne polifoničnosti spada u ono Zapravo su ta ostvarenja jedinstven kolaž različitih najljepše i najvrednije što imamo u likovnoj umjetnosti. kolorističkih kvaliteta, dionizijski raspjevanih i razuz- danih: guste strukture miješaju se s prorijeđenima, * * * izmjenjuju se žive i vibrirajuće s ohlađenijim površina- Rončević je svojedobno stvaralački komentirao za ma, usklađuju se hladni i topli registri, nanos boje moderno hrvatsko slikarstvo dva ishodišna remek-djela: negdje je lazuran, drugdje pastozan… Iz slike u sliku Račićevu sliku Majka i dijete i Kraljevićeva Čovjeka sa pastoznost mreže se pojačava, raste iz prozirnosti do psom, a sada komentira i Dulčićevu slikarsku ostavštinu potpune zapunjenosti, zgusnutosti i nepropusnosti. i njezinu važnost za naše modernističko slikarstvo, a u Potom Rončević i dodatno istupa - otočiće na- konačnici se referira i na svekoliku likovnost 20. stoljeća. nosi na putene, potpuno zasićene slike, prožete kolori- Formalno gledano, konfiguracija i ritmičnost otočića stičkim i pikturalnim obiljem, u kojima mreža do posutih po formatima Rončevićevih slika asociraju i na neprepoznatljivosti uranja u impast. Visoka zasićenost ritmičnost ljudskih figura na Dulčićevim uprizorenjima slike nadzirana je i opravdana Rončevićevom sposob- događanja na Stradunu, gradskim trgovima, plažama, nošću usklađivanja postupaka odabira unutar zadanih pri plesu… mogućnosti. Na takvoj se konfiguraciji slike, u dirljivu Dulčić je k tomu Rončeviću - u njegovim forma- pokušaju revalorizacije manualnosti u slikarskom tivnim godinama - bio važan slikar, a ustrajavamo li na mediju, ostvaruje i potvrđuje Rončevićev tankoćutni formalnim sličnostima dvaju rukopisa, pronaći ćemo ih temperament, tu znaci i gesta, obilat impast i intimis- u hedonizmu slikarske tvari i senzualnosti boje, raskoš- tički senzibilna i senzualizirana gusta tekstura otkrivaju noj slojevitosti, pastoznoj zasićenosti, gestualnom osobnost nadarena i autentična kolorista, a njegovo vitalizmu, ali najvećma u mediteranskom senzibilitetu, slikarstvo svjedoči jedinstvenu kromatsku razradu, mediteranskoj zvučnosti boje, solarnosti, južnjačkom rafiniran “užitak u slikanju”, jedinstvenu kolorističku svjetlu i metijerskoj virtuoznosti. Poput Dulčića, i energiju i potvrđuje ga kao sjajna i rasna slikara Rončević se ponovno potvrđuje kao slikar impulsa, s pouzdanom artističkom budućnošću. Dulčićevi bujne i sočne i nadasve personalizirane materije boje, fragmenti nadasve potvrđuju poetske značajke velikog slojevitosti pigmenta, neobuzdane i pokrenute gestike, kolorista koji je u stanju postići sve složenije i sve rasplinute i neodredive slikovitosti… smjelije kolorističke senzacije, suglasja različitih, često Od 1950-ih slikar Ivo Dulčić iz ptičje perspektive, ali i neočekivanih kolorističkih sklopova, reflektiranja i uvijek s ljudskim siluetama, prikazuje grad, ulice, trgove, titraje boja, nijansi i valera, ali i nadasve intrigantnu športska zbivanja i njegova su platna prostor novog, iluziju prostornosti. uvijek dinamičnog te vizualno atraktivnog događanja, Rabeći krajnje jednostavne operacije, slikar i u vrtložnih kretanja. Već na njegovoj slici Maestral i plivači ovom ciklusu nanovo afirmira - vlastitu koncepciju iz 1954. godine boja se u potpunosti osamostalila i više slikanog polja, poetiku, prosede, senzibilitet, maštovi- nije bila u funkciji tvorenja figurativnog prikaza, nego

postaje vodećim formalnim elementom kojim slikar najčešće Stradunom i u prostorima Novog Zagreba, ali i stvara gusto isprepletene strukture. Užarenim, titravim uzvrpoljena ljudstva u specifičnoj paradigmi kretanja - tašistički ostvarenim mrljama mora i kopna stvarao plesu, kupanju, procesiji, utakmicama... je izuzetan dojam dinamično oživljena zemljovida. Na njegovim ponajboljim slikama pratimo čitav niz nenametljivih ali do kraja uobličenih znakova, ritmički uzgibana crtovlja i oblika, koji također, u uzajamnim * Uz izložbu Dulčićevi fragmenti Igora Rončevića, odnosima, stvaraju rijetke, dinamizirane i delikatne Galerija umjetnina Split, od 4. do 29. V.; Galerija Forum kompozicijske sustave. Površine njegovih platna stoga Zagreb, od 9. VI. do 5. VII.; Palača Sponza Dubrovnik, su nemirne i uzavrele kolorističke nakupine, pulsiranja od 11. VIII. do 25. IX., Galerija Kazamat Osijek, od 8. X. mnogobrojnih čestica, neodređenih oblika što podsjećaju do 29. X. 2011., Gradski muzej Virovitica, od 20. V do na asocijativne strukture koje simuliraju kinetizam, 20. VI 2012. godine. Izvor svih reprodukcija je katalog često puta kretanje i kuljanje uzgibana ljudskog gustiša, izložbe Igora Rončevića, Gradski muzej Virovitica, od vreve mnoštva, uskomešane svjetine, ljudstva u pokretu, 20. travnja do 8. svibnja 2012.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.