Uvod
Nakon Drugog svjetskog rata turizam je na globalnoj razini poprimio masov- nost, a u obnovi Europe imao je važnu ulogu. Isti trendovi prisutni su i u socija- lističkoj Jugoslaviji gdje je turizam dio planskog gospodarskog, ali i društvenog (a time i prostornog) planiranja koji se razvija zajedno sa zaštitom prirodne i kulturne baštine reguliranih posebnim zakonima.1 Uvođenjem zajamčenog godišnjeg odmo- ra i prava na tjedni odmor država je preuzela obvezu stvaranja svih preduvjeta za osiguranje odmora.2 Razvoj turizma i povećanje domaćeg turističkog prometa tražili su promjenu životnih navika na što su ukazali Boris Vukonić i Igor Duda.3 Turizam više „nije bio aristokratski i pojedinačan, stvar luksuza i radoznalosti”, već je postao narodni, „kolektivan, organiziran, nadasve demokratski.”4 Dostupnost ugostiteljsko- turističkih smještajnih kapaciteta i sadržaja povećava se u priobalnom i u kontinen- talnom dijelu države kroz provođenje planova ravnomjernog razvoja. Za vrijeme ve- likih razaranja u Drugom svjetskom ratu, gotovo su prepolovljeni skromni predratni smještajni kapaciteti, posebno u Hrvatskoj.5 Stoga se nakon rata organiziraju ili po- dižu – hoteli, radnička, dječja, omladinska, vojna i policijska odmarališta, kupališta, gradska izletišta i turistički kampovi, odnosno „organizirani kamping i slobodno kampiranje”.6 Potonji, namijenjeni domaćim i inozemnim turistima prepoznati su kao poželjna vrsta smještaja jer su ekonomski isplativi i moguća je brza realizacija. Uz veliki interes za kampiranje, odnosno odmor u neposrednom kontaktu s priro- dom, poticaj za izradu zakona o kampiranju bili su brojni divlji kampovi bez plana i s lošim higijenskim i protupožarnim uvjetima.7 Prvi Zakon o turističkom logorovanju u Jugoslaviji donijela je Narodna Republika Hrvatska 1955. godine.8 Masovnom izgradnjom kampova u cijeloj Jugoslaviji, ali prije svega na Jadranu, u Istri, na Kvarneru, Dalmaciji (Pakoštane i Primošten), Makarskoj (Tučepi i Podgora) i Dubrovačkoj rivijeri, u samo jednom desetljeću, od 1955. do 1964. godine, povećan je udio turističkih ležaja u kampovima u ukupnom smještaju s oko 8,4 % na čak 14,6 %.9 Od ukupnog broja turističkih noćenja u kampovima ostvaruje se čak 20,3 %. Od toga broja 2,1 % su domaći gosti, koji očigledno preferiraju radnička odmarališta i privatni smještaj, a 18,2 % su inozemni gosti zahvaljujući kojima se osiguravaju važna devizna sredstva.10 U istom razdoblju za smještaj u kampovima upotrebljavaju se šatori, kamp-prikolice i kamperi, a najviši standard ostvaruje se kroz montažne objekte za dvije, tri ili četiri osobe sa sanitarnim čvorom. Za montažne objekte mi- nimalne kvadrature za privremeno stanovanje ili turistički smještaj rabe se različi- ti nazivi (vikend-objekti, vikend-kuće, vikend-kućice, bungalovi, turističke kućice i sl.). Proizvodi ih domaća drvna industrija, ali i zagrebačka Tvornica montažnih kuća i građevnih elemenata Jugomont11, uz beogradski IMS proizvođač jednog od dvaju najpoznatijih i najrasprostranjenijih sustava montažne masovne stanogradnje u Ju- goslaviji. Jugomont na tržište plasira rijetke montažne objekte za smještaj turista u kampovima od betonskih panela i tijekom 1961. i 1962. godine realizira njih dvje- stotinjak u Baški, Malinskoj, Omišlju i Krku na otoku Krku, Kačjaku u Crikvenici, Čikatu u Malom Lošinju te Picalu, Plavoj laguni i Povilama u Poreču.12 Društvena ulaganja u povećanje turističkih smještajnih kapaciteta, uključuju- ći kampove koji ostvaruju vrtoglavi uspon masovnog turističkog prometa, bila su omogućena osnivanjem općeg investicionog Fonda Federalne Narodne Republike Jugoslavije za potrebe ugostiteljstva. Osim izgradnje novih smještajnih kapaciteta Fond je bio namijenjen i rekonstrukciji postojeće te izgradnji nove prometne infra- strukture. Ceste, željeznica, morske i riječne luke te javni i privatni promet bili su vrlo važni za jačanje kamping turizma te dolazak domaćih i stranih turista.13 Po eko- nomsko-turističkom značenju najvažniji državni projekt bila je izgradnja Jadranske magistrale, jedan od tehnološki najsloženijih projekata, realizirana u dionicama od
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
1. 1945. do 1965. godine.14 Izgradnju cestovnih prometnica prati i razvoj opće motori- Poluotok Polindrija u Poreču pede- zacije. Proizvodnja prvog narodnog auta Zastave 750, popularnog Fiće, prema licen- setih godina (BORIS VUKONIĆ / bilj. 12/, 48) ciji talijanskog Fiata započela je u prvoj domaćoj tvornici automobila u Kragujevcu 1955. godine. The Polindrija peninsula in Poreč during the 1950s Cilj rada jest istražiti primjenu Jugomontovih montažnih objekata na području Kvarnera i Istre u kontekstu razvoja turizma u kampovima, njihove zakonske re- gulative, planiranja i izgradnje, te projektiranja i proizvodnje montažnih objekata pedesetih i početkom šezdesetih godina. Ovaj oblik ugostiteljsko-turističkog smještaja u Hrvatskoj, ali i Jugoslaviji, ostao je izvan fokusa domaćih i inozemnih istraživača turizma i arhitekture.15 Istraživanje o kampovima kao i primjeni montažnih objekata u turizmu ograniče- no je zbog nedostupnosti projektne i prostorno-planske dokumentacije za izgradnju kampova, ali i rušenja ili osuvremenjivanja, te vjerodostojnih statističkih podataka.
Oporavak i razvoj turizma kroz osnivanje turističkih kampova Zakon o turističkom logorovanju Narodne Republike Hrvatske odredio je pravila o osnivanju, planiranju i izgradnji – vlasništvo, način izbora lokacije, odnosno uvje- te koje moraju ispuniti područja i mjesta za kampiranje, načine smještaja, tehničko uređenje, načine korištenja i ponašanja korisnika te kaznene odredbe.16 Kampove u Hrvatskoj mogli su osnivati „pojedinci, grupe pojedinaca, društvene, privredne i ostale organizacije”. Pri izradi Zakona, u definiranju pravila za planiranje i izgradnju rukovo- dilo se „međunarodnim uzorima organiziranog kampinga” u zapadnoeuropskim ze- mljama s dugogodišnjom tradicijom kampiranja.17 Do 1958. posebne zakone o kampi- ranju imale su Italija, Belgija, Luxemburg i Portugal, dok ga je Francuska pripremala.18 Odabir lokacije za osnivanje kampa, mjesta za organizirani kamping grupa i po- jedinaca, provodio se u suradnji vlasnika / investitora, lokalnih kotarskih odbora i nadležne sanitarne inspekcije. Za smještaj se preporučuju lako pristupačna mjesta zaklonjena od vjetra „koja se dadu lako ograditi, čuvati i nadzirati”.19 (Sl. 1) Na teme- lju inozemnih iskustava kao kvalitetni biraju se „terasasti tereni s blagim nagibima, zbog lakšeg otjecanja atmosferskih voda, i mjestimično pošumljeni, zbog bolje zašti- ćenosti od vjetrova i sunca i zbog mogućnosti kamuflaže šatora i ostalih objekata”.20 Tlo je moralo biti „zdravo pješčano ili travnato” i propuštati vlagu.21 Zbog intimno- sti boravka izgradnja kampova je rahla i privremenog karaktera. Prosječna gustoća
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
2. Šatori i montažni objekti od lesonita u kampu francuskog kluba Polynesie na poluotoku Polindriji u Poreču pedesetih godina (BORIS VUKONIĆ /bilj. 12/, 51) Tents and prefabricated hardboard buildings in the camp of the French club Polynesie on the Polindrija peninsula in Poreč during the 1950s
izgrađenosti kreće se oko 200 ljudi po hektaru, odnosno na svakog gosta otpadalo je minimalno 20 četvornih metara zemljišta.22 Za goste s automobilom trebalo je planirati 80 četvornih metara po vozilu. Poštovanje konfiguracije terena i postojeće vegetacije izravno utječe na dispozi- ciju i dimenzije objekata koji se prilagođavaju danostima lokacije.23 Objekti se ukla- paju u postojeći ambijent do te mjere „da je izvedeno naselje ‘nefotogenično’”.24 Svi obvezni objekti kampa, „za kuhinju, umivanje, pranje i slično, kao i nužnike” odgo- varaju suvremenim zahtjevima higijene (tekuća voda, higijenski uređaji za otpadnu vodu i otpatke) i čine centralizirane funkcionalne cjeline odvojene od smještajnih jedinica. Ovisno o kategoriji, namjeni i veličini kampa dio ponude mogu biti i razli- čiti drugi servisi, ugostiteljske, zabavne, informativne, poštanske i trgovinske usluge, sportsko-rekreacijski sadržaji – restoran, recepcija, diskoklub i/ili podij za plesanje, snack bar, tereni za sport i rekreaciju. Izgradnja kampova postaje čest planerski i projektni zadatak arhitekata koji izra- đuju urbanističke planove kampova i projekte za smještajne jedinice i servisne objek- te. Predlošci za osmišljavanje kampova i korisna praksa turističkim poduzećima u osnivanju, organizaciji i vođenju kampova su francuski kampovi pariških klubova Polynesie i Méditerrannée realizirani u Poreču i Zadru sredinom pedesetih godina. Francuska je tada zemlja s čak 2000 kampova osnivanih i u Grčkoj, Italiji, Jugoslaviji i na Tahitiju.25 Klub Polynesie u Poreču na rtu Molindriju (poluotok Polindrija) osni- va naselje šatora i montažnih objekata od lesonita kapaciteta od 800 ležaja. (Sl. 2)
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
3. Projekt kamp-naselja na Jadranu, diplomski rad Igora Emilija pod mentorstvom Mladena Kauzlarića na zagrebačkom Tehničkom fakultetu (danas Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), 1954. (IGOR EMILI /bilj. 27/) The project of building campsites on the Adriatic, graduation thesis of Igor Emili under the mentorship of Mladen Kauzlarić at the Faculty of Engineering in Zagreb (today’s Faculty of Architecture, University of Zagreb), 1954
Otkupljena francuska oprema postala je temeljni kapital 1957. osnovanog poduzeća Plava laguna, vlasnika najvećeg „kamp-hotela” u Jugoslaviji s 1300 ležajeva.26 U godini donošenja Zakona o turističkom logorovanju budući riječki arhitekt Igor Emili pod mentorstvom Mladena Kauzlarića za diplomski rad na zagrebačkom Teh- ničkom fakultetu (danas Arhitektonski fakultet) radi projekt kamp-naselja. Nadah- nut mediteranskim ambijentom, oblicima, materijalima, teksturama i bojama Emili planira, projektira i oblikuje kamp-naselje šatora sa zajedničkim sadržajima bogatim vanjskim prostorima zaštićenim od sunca i smještenim uz ulaz u kamp.27 (Sl. 3) Po- četkom šezdesetih godina kampovi postaju dio planiranih turističkih naselja i često su prva etapa njihove izgradnje koja se u kasnijim etapama upotpunjava drugim kategorijama smještaja – apartmanima i hotelima. Arhitektima su u kampovima projektantski i oblikovno najzanimljiviji centralni objekti – ugostiteljskog i društvenog sadržaja. Primjer je modernistička zgrada resto- rana, bara i „ostalih servisa” s bogatim natkrivenim i nenatkrivenim vanjskim prosto- rima spomenutog francuskog kampa u Poreču arhitekta Vojislava Karlavarisa.28 (Sl. 4) Da je riječ o važnom arhitektonskom zadatku, pokazuje objavljivanje projekta u obama strukovnim časopisima Društva arhitekata Hrvatske, Arhitektura te Čovjek i prostor (ČIP).29 U ČIP-u Karlavarisov projekt, koji je obuhvaćao i proširenje postojećih smještajnih kapaciteta za 250 „montažnih kućica” (500 gostiju koliko može primiti re- storan) predstavljen je u sklopu šire teme – Smještaj turističkih masa.30 O kampovima, skupnom smještaju, ponašanju, objektima od „tvrdog” materijala, ali i cijenama, pred-
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
4. Projekt restorana / centralnog objekta kamp-naselja Plava laguna u Poreču, Vojislav Karlavaris, 1956. (BORO PAVLOVIĆ /bilj. 28/) Project of the restaurant / central facility at the “Plava laguna” campsite in Poreč, Vojislav Karlavaris, 1956
nostima i nedostatcima, javno se raspravlja u stručnim tiskovinama poput časopisa Odmor u nakladi beogradske Turističke štampe. U cilju promocije boravka u kampo- vima Plavi vjesnik 1957. objavljuje publikaciju Putovanje camping odmor.31 Svrha čla- naka i publikacija jest unaprijediti kulturu kampiranja i kriterije smještajnih jedinica i boravka, važne i zbog inozemnih gostiju, koje se privlači propagandnim filmovima produciranim za međunarodno turističko tržište. Turistički savez Srbije u suprodukciji s Englezima snimio je tri filma u boji od kojih je jedan o kampovima duž jadranske obale, između ostalog u Rovinju, Rabu, Hvaru i Dubrovniku.32
Smještajne jedinice u kampovima Zakon o turističkom logorovanju iz 1955. godine predvidio je dva načina smješta- ja gostiju – šatore i/ili „druge privremene objekte” koji ne zahtijevaju visoku razinu i trajnost izvedbe, ali moraju imati „rasvjetu i najpotrebniju opremu”.33 Riječ je o stanovanju/smještaju s egzistencijalnim minimumom – kao na primjer prizemnim kamenim kućicama izgrađenim na otoku Šolti 1955. ili tipskim montažnim prize- mnim objektima od drva i drvenih prerađevina.34 Kapaciteti montažnih objekata obično su dva ili četiri ležaja i podižu se u manjim grupama (tri do četiri), u nizu te kao slobodni ili dvojni objekti. Korištenje tipskih montažnih objekata uvelike je olakšavalo izradu dokumentacije i trajanje gradnje čime su bile ostvarene znatne uštede, a u Sloveniji je bilo i propisano pravilima za izgradnju naselja vikend-kuća koje su morale biti jednoobrazno oblikovane. U prvim godinama nakon rata tipske montažne objekte proizvodi domaća uglav- nom drvna industrija i niskog su tehnološkog stupnja montaže i kvalitete izvedbe te se iz tog razloga uglavnom i upotrebljavaju za privremeni smještaj – kolonizatora (novonaseljenog stanovništva), rudara, građevinskih radnika i turista, a ne kao trajni stambeni objekti za individualno stanovanje što 1948. predlaže beogradski arhitekt Mate Baylon upućujući na kvalitetne finske i švedske primjere.35 Nizak stupanj ra- zvijenosti montažnih sustava rezultat je malih ulaganja u njihov razvoj, odnosno za- postavljanja ovog polja stanogradnje zbog visokih troškova komunalnog opremanja individualnih parcela.36 Iako se sustavno radi na tipizaciji projekata i eksperimentira s montažnim elementima od drveta, betona i željeza i montažnim načinima gra- đenja obiteljskih kuća i manjih stambenih zgrada već neposredno nakon Drugog svjetskog rata (eksperimentalna gradilišta u Beogradu, Karlovcu, Splitu, Zagrebu)
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
razvoj montažnih sustava u polju stambene arhitekture usmjeren je primarno na kolektivnu stanogradnju. Montažna gradnja predviđena je već Petogodišnjim planom razvitka narodne privrede FNRJ 1947. – 1951.,37 međutim, zbog tehnološke nerazvi- jenosti, nedostatka kvalitetnih sirovina, obrazovanih stručnjaka i radnika za sve pro- cese planiranja i gradnje te standarda kojim bi se garantirala kvaliteta, ušla je u širu primjenu tek krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina zahvaljujući sustavima armiranobetonskih elemenata poput spomenutog skeletnog sustava IMS-a i sustava lakih panela Jugomonta. Među najvećim i najrazvijenijim proizvođačima drvenih prizemnih montažnih objekata su drvna poduzeća, bosanskohercegovačka Krivaja iz Zavidovića, slovenska Jelovica iz Škofje Loke i Spačva iz Vinkovaca. Za objekte se uglavnom rabi nosiva konstrukcija od okvira od drvenih gredica, drvovlaknaste prešane ploče za unutar- nju i vanjsku oblogu zidova i drvene krovne nosače što kod izvedbe i dalje zahtijeva velik broj radnih sati na gradilištu. Visok stupanj montažne gradnje za trajno indivi- dualno stanovanje koji podrazumijeva panele s visokim stupnjem završnih radova u tvornici, kompletnom unutarnjom i vanjskom oplatom zidova te montiranom stola- rijom, prozorima i vratima, bio je iznimka, a ne pravilo. Među rijetkim proizvođači- ma koji su zadovoljavali navedene kriterije bila je Spačva. Proizvodnja montažnih komercijalnih turističkih objekata za godišnji i tjedni odmor u kampovima i izletištima važan je dio tržišta. Rast potražnje za turistič- kim kampovima i njihove izgradnje potiče podizanje kvalitete montažnih objekata – razvoj panelnih montažnih sustava, ali i osuvremenjivanje prostorne koncepcije i arhitektonskog oblikovanja objekata. Krivaja sredinom pedesetih godina angažira zagrebačkog arhitekta Vladimira Zarahovića djelatnog u Sarajevu na izradi dvaju tipova „turističkih kuća” od kojih je manja imala 26 četvornih metara, a veća dvi- je sobe, kuhinju i tuš.38 Zarahović projektira i manji dvojni objekt koji čine dvije dvokrevetne sobe s umivaonikom i zajednički zahod.39 U kvaliteti arhitektonskog rješenja, oblikovanja, tehnološke razine montaže i izvedbe najdalje su otišli slovenski arhitekti surađujući sa slovenskim proizvođačima – Marlesom i Jelovicom. Za Jelo- vicu Marko Deu i Boštjan Hafner projektiraju vikend-kućicu s galerijom A-4 i A-5 za planinska i šumska područja trokutastog presjeka.40 Tipske montažne „turističke kućice” promoviraju se i kao poželjan način izgradnje privatnih objekata za sekun- darno stanovanje, tzv. vikendica, koje su od šezdesetih godina sve popularnije. Konzumiranje godišnjeg i vikend-odmora postaje dio socijalističkog životnog standarda, tema o kojoj se javno raspravlja u tiskovinama. Za javno predstavljanje proizvođača i njihov marketing posebno su važni gospodarski sajmovi i promocij- ske izložbe.41 U Zagrebu se 1960. godine u sklopu treće međunarodne manifestaci- je Porodica i domaćinstvo održava tematska „informativno-propagandna i poučna” izložba Mi na odmoru.42 U jesen iste godine montažne „vikend-kućice” atrakcija su redovitog jesenskog međunarodnog Zagrebačkog velesajma.43 Zbog izgradnje kam- pova i njihove promocije u drugoj polovici šezdesetih godina zabilježen je najveći porast prometa domaćih turista u ugostiteljskim objektima i kampovima, a u odma- ralištima, dječjim i omladinskim ljetovalištima pada.44
Turistički montažni objekti zagrebačkog Jugomonta Prizemni montažni objekti rijetko se izvode od betonskih elemenata i šljakobe- tona. Zagrebački Jugomont svoju produkciju započinje s obiteljskom kućom od be- tonskih panela predstavljenom na Zagrebačkom velesajmu 1953. godine.45 Tijekom pedesetih godina Jugomont razvija lakomontažni sustav armiranobetonskih panela JU-58, JU-60 i JU-61 namijenjen izgradnji višestambenih zgrada. Posljednjim u nizu grade se zgrade visine od šest katova na više u Zagrebu, ali i Čačku, Sarajevu, Ma-
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
5. Montažni objekti zagrebačkog Jugomonta u turističkom naselju Kačjaku u Crikvenici, 1962. (Z. K. /bilj. 47/, 40). Prefabricated structures produced by Zagreb’s Jugomont for the Kačjak tourist resort in Crikvenica, 1962
6. Jugomontovi montažni objekti u naselju Picalu u Poreču, 1961. (Zavičajni muzej Poreštine, Poreč) Jugomont’s prefabricated buildings at the Pical resort in Poreč, 1961
riboru, Celju, Ljubljani i Prištini na temelju Jugomontove licencije.46 Jugomont na montažni način izvodi i druge tipove objekata – zgrade osnovnih škola, ambulanti, poslovnih zgrada, a od 1961. do 1962. sa željom da proširi proizvodni asortiman i poveća proizvodnju tijekom zimskih mjeseci plasira seriju različitih tipova montaž- nih prizemnih smještajnih jedinica izvedenih u kampovima u Crikvenici (Kačjak),
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
Selcu, na otoku Krku (Baška, Malinska, Omišalj, Krk) i Malom Lošinju (Čikat), te u Poreču (Plava laguna, Pical i Povile).47 (Sl. 5, 6) Kategorizacija kampova odgovarala je smještaju za hotel B kategorije. Projektanti tipova od kojih su realizirani A, B, D, E i K jesu Jugomontovi mladi arhitekti s interesom za participaciju u razvoju građevnih montažnih sustava, Bog- dan Budimirov i Krešimir Ivaniš, Đuro Mirković, Branko Hlebec, Berislav Brnčić, Boris Pohl te akademski slikar i budući arhitekt Vinko Uhlik.48 Jugomontovi arhi- tekti jedino u Poreču izrađuju i urbanistički plan naselja.49 Tijekom montaže na te- renu Jugomontovi arhitekti upozoravaju na nedostatak ili manjkavost urbanističkih planova u kojima podižu tipske objekte s iznimkom druge dionice izgradnje Povila, Kačjaka i Malinske, ali i nedostatak kvalitetnih cesta za dopremu montažnih pane- la.50 Paneli za istarske i kvarnerske kampove prvo su bili dovoženi iz Zagreba što je bitno poskupjelo troškove izgradnje zbog čega se pribjeglo izradi panela u Crikve- nici i na Lošinju. Jugomontovi tipski montažni objekti su uglavnom dvojni. Imaju jednu dvokre- vetnu ili trokrevetnu sobu s različitim standardom opremljenosti sanitarnog čvora koje se može povezivati, grupirati na različite načine. Važan dio objekta je terasa preko koje se ulazi u stambeni prostor – sobu. Oblikovno, riječ je o arhetipu, kolibi s tom razlikom što montažni objekti imaju glavno pročelje sobe najčešće „rastvo- reno” vratima prema okolišu. Veličina, odnosno težina zidnih i stropnih betonskih panela bila je zadana uvjetima montaže na terenu kojem nije moguće pristupiti s građevnom mehanizacijom / dizalicama.51 Naime, zidni paneli visine etaže (275 cen- timetara), širine 60 i debljine 5 centimetara, i stropne ploče iste debljine raspona 3 metra, imali su težinu od oko 200 kilograma kako bi ih mogla nositi i montirati četiri čovjeka. Paneli proizvedeni u tvornici trebali su imati zajamčena različita teh- nička svojstva (statičku stabilnost, zvučnu i toplinsku izolaciju) na temelju provede- ne standardizacije. Patent za zid montažne kuće, zidni pano od različitih materijala, prijavio je inženjer Miroslav Helebrant Patentnom zavodu Jugoslavije 1953. godine.52 Željko Solar, Dragutin Stilinović i Bogdan Budimirov, za Građevno montažno podu- 7. Jugomontov montažni objekt tipa zeće „Jugomont” patentirali su postupak za vezivanje montažnih armiranobetonskih D, Đuro Mirković, 1962. (Z. K. / i betonskih elemenata.53 bilj. 47/, 42) Temelji objekta bili su lijevani in situ. Za toplinsku i zvučnu izolaciju bungalova Jugomont’s type D prefabricated korištene su Celotex ploče od mekanog lesonita.54 Krov s pokrovom od azbest-ce- building, Đuro Mirković, 1962 mentnih ploča bio je dodatno izoliran slojem prešane trske za zaštitu od direktnih
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
8. 9. Jugomontovi montažni objekti Jugomontov montažni objekt tipa B u Selcu, Boris Pohl, 1962. tipa C, Đuro Mirković, 1962., (NN /bilj. 47/, 45-46) neizvedeno (Z. K. /bilj. 47/, 42) Jugomont’s type B prefabricated Jugomont’s type C buildings in Selce, Boris Pohl, prefabricated building, Đuro 1962 Mirković, 1962, unbuilt
sunčevih zraka. Prvi realizirani montažni objekti su tipa E u Plavoj laguni u Pore- ču (1961.) te objekti u Lošinju (Čikat). Dvojne montažne objekte projektiraju Đuro Mirković (tip D), budući glavni projektant zagrebačkog Građevinskog poduzeća Industrogradnja, i Boris Pohl (tip B). Mirkovićev tip objekta realiziran u Povilama 1962. godine ima trokrevetnu sobu s terasom i vlastiti zahod s tušem. (Sl. 7) Isti standard nudio je i Pohl – objekt s dvjema međusobno izmaknutim jedinicama čiji pomak dinamizira volumen, čini ga oblikovno atraktivnijim, a omogućava i veću privatnost gostiju. (Sl. 8) Po broju izvedenih objekata najuspješniji je bio Pohlov tip B podignut u Selcu, Baški, Omišlju, Malinskoj i na Malom Lošinju (1962.). Neizve- deni tip C Đure Mirkovića jedini je od poznatih tipova montažnih objekata u kojem se grupiraju tri dvokrevetne sobe s terasama oko zajedničke kupaonice.55 (Sl. 9) Naj- luksuzniji od svih predstavljenih objekata je tip A Bogdana Budimirova i Krešimira Ivaniša izveden u Crikvenici (1962). Montažni objekt ima dvije dvokrevetne sobe te minikuhinju i sanitarni čvor s tušem umetnut između njih. (Sl. 10) Doprinos Jugomonta polju turističke arhitekture, korištenju sustava betonskih panela i postavljanja novih standarda u prostornoj organizaciji i oblikovanju mon- tažnih objekata, prepoznala je struka. Izvedeni objekti temeljito su elaborirani na stanicama zagrebačkih i beogradskih stručnih časopisa, Arhitektura i Arhitektura – urbanizam. Potonji je bio tematski broj posvećen turističkoj izgradnji u Jugosla- viji u kojem je zahvaljujući Jugomontu i montažna gradnja kampova dobila svoje mjesto.56
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
10. Jugomontov montažni objekt tipa A u Crikvenici, Bogdan Budimirov i Krešimir Ivaniš, 1962. (Z. K. /bilj. 47/, 41, 43) Jugomont’s type A prefabricated building in Crikvenica, Bogdan Budimirov and Krešimir Ivaniš, 1962
Zaključak Usprkos propulzivnom tržištu, daljnjoj izgradnji kampova u sklopu novoplanira- nih područja ugostiteljsko-turističke namjene koji nude širi spektar ponude smješta- ja, apartmane i hotele za različite platežne mogućnosti domaćih i inozemnih gostiju, izgradnja kampova s montažnim objektima u Istri i na Kvarneru bila je za Jugomont samo kratki izlet u polje turističke izgradnje.57 Razlozi zbog kojih Jugomont odusta- je od izgradnje montažnih objekata za kampove, ali i primjene montažnog sustava armiranobetonskih panela u izgradnji velikih hotelskih sklopova, koji šezdesetih go- dina postaju prioritet razvoja turizma, jesu višestruki. Glavni je uspjeh montažnog sustava JU-61 koji upravo u vrijeme gradnje istarskih i kvarnerskih kamp-naselja ulazi u široku primjenu u stanogradnji. Jugomont sve svoje proizvodne kapacitete usmjerava na izgradnju zagrebačkih naselja Remetinec i Borongaj. Problem montaž- nih objekata za kampove bio je nizak stupanj montažne proizvodnje, a time i manje isplativosti njezine primjene. Nemogućnost korištenja građevne mehanizacije i velik udio ručnog rada koji uključuje i transport na lokaciju te mokre radove na betonira- nju temeljne ploče vratili su Jugomont na prvotne postavke s kojih je krenuo počet- kom pedesetih godina. Nadalje, sami montažni objekti u kampovima nisu bili bitnije unaprjeđivani jer su i dalje imali istu namjenu – brzu i jeftinu izgradnju kapaciteta za privremeni boravak, odnosno ograničeni rok trajanja zbog čega su često rušeni ili znatno rekonstruirani.58 U prilog ovoj tvrdnji ide opis montažnih smještajnih obje-
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
11. Smještajni objekti nudističkog kampa Valalta u Rovinju, Julije Golik, 1969. (JULIJE GOLIK / bilj. 24/, 6) Accommodation facilities of the Valalta nudist camp in Rovinj, Julije Golik, 1969
kata u prvom organiziranom nudističkom kampu u Europi 1968. godine, Valalta kraj Rovinja arhitekta Julija Golika: „Izbor upotrijebljenih materijala je minimalan. Kod bungalova: podnožje zgrade beton, zidovi izvana i iznutra grubo ožbukani (bijeli agregat + bijeli cement), nevidljivi pokrov valoviti salonit, preko kojeg tršćane ploče kao finalni materijal i toplinski izolator, kosi podgled stropova u gips-kartonskim pločama oslikani bijelim policolorom, podovi u crvenim keramitnim pločicama, te robusni namještaj tamno lužen. Elementi grilja na vratima i oblice nadstrešnica lu- ženi su u istom tonu. Zidovi soba obogaćeni su prirodnim i autohtonim folklornim elementima (...)”.59 (Sl. 11) Iscrpivši mogućnosti primjene betonskih panela u izgradnji montažnih obje- kata za kampove, i Jugomontovi arhitekti, okupljeni u grupi Prefabrikati, Bogdan Budimirov, Željko Solar i suradnici, usmjerili su svoj daljnji rad na razvoj novih prototipova – montažne obiteljske kuće za Eksportdrvo i Drvno industrijsko podu- zeće Ogulin korištene u izgradnji montažnih stambenih naselja nakon razarajućeg potresa u Skopju 1963. i poplave u Zagrebu 1964. godine, montažne obiteljske kuće nove generacije visokog stupnja montažnog i suvremenog oblikovanja (ravni krov, stijene s velikim otvorima) za Spačvu te montažne čelične poslovne zgrade za Soko Mostar realizirane na Zagrebačkom velesajmu.60 Svi ovi prototipovi poticaj su za daljnje proučavanje povijesti arhitekture montažnih objekata koji su i danas aktualni u kontekstu turističke izgradnje i hitnog, ali i trajnog zbrinjavanja stanovnika nakon prirodnih katastrofa. Istovremeno, budući da je kulturno nasljeđe jedan od najčešćih poticaja suvremenih turista,61 trebalo bi razmišljati o mogućnosti afirmacije montaž- ne gradnje kao integralnog dijela graditeljskog nasljeđa Hrvatske.
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
Lokacija Investitor Projektant Broj Smještajni Stanje danas montažnih objekata kapacitet objekata za br. ležaja turizam GP Jugomont Baška Hotelsko Tip B – Boris 10 40 + 10 Srušeno 1998., na lokaciji izgrađene Ville poduzeće Pohl (pomoćnih) – Corinthia. Baška ukupno 50 Krk - - - - Prema navodima Milana Radića iz Malinske – nije izvedeno. Malinska Hotelsko Tip B – Boris 10 40 kreveta Srušeno – ostao jedan objekt kao spremište alata poduzeće Pohl – (uvala Draga kod hotela Malin – danas bazeni). Malinska Omišalj - Tip B – Boris 10 - Neki srušeni, a neki se upotrebljavaju kao Pohl stambeni objekti. Blizu hotela Jadran. Kačjak - Tip A (17 37 - - (Crikvenica) objekata) vikend- – Bogdan objekata i Budimirov restoran i Krešimir Ivaniš; Tip B (10 objekata) – Boris Pohl; Tip D (10 objekata) – Đuro Mirković Mali Lošinj – - Tip B – Boris 30 - - Čikat Pohl Poreč - - 42 - - bungalova - - 15 - vikend- objekata - Tip D – Đuro 10 ili 28 50 ležaja Broj izvedenih objekata različit prema različitim Mirković vikend- izvorima. objekata
Selce Tip B – Boris 10 tip B - Pohl - Vrsar 25 250 ležaja - objekata Nepoznata - Tip K – ing - - Izvedeno, ali nepoznate lokacije. lokacija Brnčić, ing. Hlebec, ing. Ivaniš i ak. slikar Uhlik Nije izvedeno - Đuro Mirković - - Nije izvedeno.
Tablica 1. Obradile autorice prema izvorima: NN, Turistički objekti „Jugomonta”, Arhitektura-urbanizam, Beograd, Vol. 4, br. 22-23 (1963.), 44–46.; Z. K. (ZDENKO KOLACIO), Montažna izgradnja u turističkim naseljima, Arhitektura, 1 (1963.), 40–45.; VLADIMIR ŠKARICA (ur.) Jugomont 1955 – 1975. Svečano izdanje lista poduzeća za industrijsko građenje, Posvećeno proslavi 20-godišnjice osnutka, Zagreb, 1975.
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
BILJEŠKE
1 NN, Perspektive privrednog razvoja i turizam, Turizam, 8 (1960.), 12 VLADIMIR ŠKARICA (bilj. 11); BORIS VUKONIĆ, Plava lagu- 1–2. S obzirom na to da je turizam bio jedan od glavnih ciljeva na 1957-2007., Plava laguna d.d., Poreč, 2007. razvoja u razdoblju od 1958. do 1965., o čemu se raspravlja i na 13 NN, Novi natječaj za investicione zajmove, Turizam, 3 (1959.), 27. Petom kongresu Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavi- 14 DRAGUTIN ALFIER, Ekonomski i tehnički problem turističkog je 1960., smještajne turističke kapacitete trebalo je povećati za 50 uređenja i iskorištavanja Jadranske magistrale, Arhitektura, 1-3 %. Usporedno s rekonstrukcijom postojećih i izgradnjom novih (1960.), 59–63. Italija počinje 1956. s izgradnjom Sunčane auto- objekata „predviđa se i brzi razvoj kapaciteta društvene ishrane, strade duž Apeninskog poluotoka. naročito u većim naseljima i turističkim centrima.” 15 Za rad korištena je analitičko-interpretativna metoda domaće i 2 Uredba o plaćenom godišnjem odmoru radnika, namještenika i strane literature (monografija poduzeća Jugomont, stručni ča- službenika, Službeni list FNRJ, 56 (1946.). sopisi iz područja turizma i graditeljstva, zakonska regulativa i 3 BORIS VUKONIĆ, Povijest hrvatskog turizma, Prometej, Za- statistički podatci) te obilasci terena. Od domaćih autora ističu greb, 2005.; IGOR DUDA, Pronađeno blagostanje. Svakodnevni se ekonomisti Boris Vukonić (Povijest hrvatskog turizma, Za- život i potrošačka kultura u hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih, Srednja greb, 2005.), Antun Kobašić (Turizam u Jugoslaviji — razvoj, Europa, Zagreb, 2010. stanje i perspektive, Zagreb, 1987.) te povjesničar Igor Duda (U 4 NN, Smještaj turističkih masa, Čovjek i prostor, 64 (1957.) 1, 3. potrazi za blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog druš- 5 Na kraju Drugog svjetskog rata brojna su naselja bombardira- tva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih, Zagreb, 2005.; Komunisti kao turisti. Godišnji odmor u vili CK SKH u Fažani, u: Fažanski na te su stradali i brojni objekti ugostiteljsko-turističke namje- libar 7 /ur. Mirko Urošević/, Pula, 2014., 137–145; Od radnika ne na Brijunima, u Rijeci, Senju, Zadru, Splitu i drugdje. Vidi: do turista. Prava, želje i stvarnost socijalnoga turizma u jugo- JASENKA KRANJČEVIĆ, Turističko i prostorno planiranje u slavenskome socijalizmu, u: Sunčana strana Jugoslavije: Povijest Hrvatskoj i Jugoslaviji šezdesetih godina, Časopis za suvremenu turizma u socijalizmu /ur. Hannes Grandits, Karin Taylor/, Za- povijest, 3 (2021.), 1183–1207. greb, 2013., 55–87). Temu prostorno planiranje i turizam obra- 6 „Osobit je nedostatak našeg turizma u tome, što gotovo uopće dila je Jasenka Kranjčević (Turističko i prostorno planiranje u ne raspolaže s novim vrstama i oblicima tehnički suvremenih, Hrvatskoj i Jugoslaviji 1960-tih, Časopis za suvremenu povijest, udobnih, a jeftinih kapaciteta, kao što su moteli, turistička nase- 3/2021./, 1183–1207). Od međunarodnih publikacija ističu se lja, izgrađeni turistički logori i slično. Poseban problem u našem ELKE BEYER, ANKE HAGEMANN i MICHAEL ZINGANEL, turizmu predstavlja smještajni kapacitet kupališta i lječilišta. Ova Holidays after the Fall. Seaside Architecture and Urbanism in mjesta raspolažu sa 1.570 kreveta ili oko 8% ukupnog turistič- Bulgaria and Croatia, Berlin, 2013. Turistička arhitektura bila kog smještajnog kapaciteta komercijalnog karaktera. Po svojoj su je predstavljena i na izložbi Toward a Concrete Utopia: Archi- veličini ovi kapaciteti uglavnom jednaki predratnim”. Vidi: NN, tecture in Yugoslavia, 1948–1980. u MOMA-i u New Yorku Nacrt perspektivnog programa razvitka turizma, Turizam, 10-11 2018./2019. (1957.), 3–23, 6. 16 Zakon o turističkom logorovanju, Narodne novine, 33 (1955.) 7 DRAGUTIN ALFIER, Neorganizirani i nedisciplinirani cam- 17 DRAGUTIN ALFIER, Napomene uz zakon o turističkom logo- ping ugrožava neke bitne interese naših turističkih područja – rovanju, Turistički pregled, 5-6 (1955.) 17–20, 19. odgovor drugu Miljku Paniću, Turistički pregled, 1-2 (1955.), 24. 18 SLAVKO ENSMINGER, Pravni položaj turističkih logora, kam- 8 Zakon o turističkom logorovanju, Narodne novine, 33 (1955.); pova i terena za kampiranje, Turizam, 12 (1958.), 7–8. Zakon o turističkom logorovanju, Turistički pregled, 5-6 (1955.), 16–17. Nakon Hrvatske zakone donijele su Bosna i Hercegovina 19 Turistički kampovi nisu smjeli biti u „neposrednoj blizini javnih i Crna Gora. putova i lučkih, vojnih, zrakoplovnih, željezničkih i tvorničkih uređaja.” Kampove su vlasnici bili dužni voditi u skladu s pro- 9 DRAGO KOVAČ, Ekonomski aspekti turizma makarske komu- pisima o ugostiteljskim poduzećima i radnjama (mogu preuzeti ne, Turizam, 4-5 (1959.), 4–14; I. Š., Rad Turističkog društva brigu o kampovima i naplaćivati pristojbu za upotrebu mjesta od Novi Vinodolski, Turizam, 6 (1959.), 24. korisnika, članova). DRAGUTIN ALFIER (bilj. 17). 10 REFIK MUMINAGIĆ, Turistički promet Hrvatske u godini 20 DRAGUTIN ALFIER (bilj. 17). 1957, Turizam, 6-7 (1958.), 3–6; ANTE MANDARIĆ, Turizam 21 Zakon o turističkom logorovanju, Narodne novine, 33 (1955.). na području SR Hrvatske, Turizam, 7 (1965.), 2–6. Za uspored- bu, 1955. u turističkim kampovima bilo je evidentirano 4614 le- 22 DRAGUTIN ALFIER (bilj. 17). žajeva, a 1963. 23 000. 23 Za izgradnju turističkih kampova izrađuju se položajni planovi 11 Poduzeće Jugomont osnovano je odlukom radničkog savjeta 8. trajnih i provizornih objekata, detaljni nacrti za svaki pojedini prosinca 1954. godine. Odluku je u siječnju 1955. potvrdio Na- objekt, tehničko-sanitarne i ostale uređaje. Od dokumentacije rodni odbor grada Zagreba. Sudskim rješenjem Okružnog pri- bilo je potrebno izraditi i „plan amortizacije osnovnih sredsta- vrednog suda od 20. travnja 1955. godine Jugomont je upisan va i plan otplate investicija na temelju predviđenog prometa” te u sudski registar. VLADIMIR ŠKARICA (ur.) Jugomont 1955 mjere za sprečavanje požara. DRAGUTIN ALFIER (bilj. 17). – 1975. Svečano izdanje lista poduzeća za industrijsko građenje, 24 JULIJE GOLIK, Turističko naselje „Valalta” – nudistički kamp u Posvećeno proslavi 20-godišnjice osnutka, Zagreb, 1975., 10. Istri, Čovjek i prostor, 191 (1969.), 6-7, 6.
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
25 Klub Méditerrannée sredinom pedesetih godina ima oko 80 000 1950. godine. Vidi: NN, Prvo savjetovanje arhitekata i urbanista članova. V. ZRNC, Smještaj turističkih masa, Čovjek i prostor, FNRJ u Dubrovniku, Arhitektura, 11-12 (1950.), 4–13. 64 (1957.), 1, 3; NINA JURIŠIĆ, Kamping turizam na zadarskoj 38 Krivaja 1950. godine otvara prvu tvornicu montažnih kuća u rivijeri, Završni rad, Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Za- Jugoslaviji koristeći se švedskim predlošcima / tipovima kuća. prešić, Biograd na Moru, 2021. K. N., Nešto o proizvodnji montažnih kuća, Krivaja, 66 (1951.), 26 BORIS VUKONIĆ (bilj. 12). 2; NN, Vikend kuća – novi tip montažnih kuća, Krivaja, 203 27 IGOR EMILI, Diplomski rad Emili Igora, Čovjek i prostor, 29-30 (1955.), 1. (1955.), 3. 39 Krivaja šezdesetih godina razvija i tip turističke kuće za Tajland. 28 NN, Restaurant kod Poreča, Arhitektura, 1-6 (1957.), 38–39; GOJKO BATOZ, Prvi tip kuće sa Tajlanda, Krivaja, 263 (1964.), BORO PAVLOVIĆ, Camp „Plava laguna” u Poreču, Čovjek i 3; V. ZRNC (bilj. 25). prostor, 64 (1957.), 4. Karlavaris i Bernardo Bernardi surađuju 40 MARKO DEU – BOŠTJAN HAFNER, Vikend-kućica A-4 i A-5, sa Zdenkom Strižićem na projektu restorana na Plitvičkim je- Arhitektura-urbanizam, 22-23 (1963.), 63–64. zerima. ZDENKO STRIŽIĆ, Nacionalni park Plitvička jezera, 41 U Rijeci je 1962. organizirana izložba proizvođača montažnih Arhitektura, 7-8 (1950.), 3–28, 20. objekata Pomurka (Murska Sobota), Jelovica, Spačva i Soko Mo- 29 Kao investitor u Arhitekturi navodi se Narodni odbor grada Po- star. Izložbu je vidjelo u prvih pet dana 10 000 Riječana, „a došli reča, a u časopisu Čovjek i prostor Klub Polynesie. Upravo te go- su ovamo i neki i iz Dalmacije pa čak iz Italije”. Veliki interes dine dogodilo se preuzimanje. (NN, bilj. 28; BORO PAVLOVIĆ, za nabavu „weekend-kućica” pokazali su predstavnici „pojedinih bilj. 28). ugostiteljskih i turističkih organizacija s kvarnerskog područja”. 30 Povod „tematu” časopisa Čovjek i prostor o turizmu bila je i Vidi: V. P., Veliko zanimanje za montažne kućice. Kupaca bi bilo gradnja magistrale u Senju koja je potaknula javnu i stručnu mnogo – da je na otplatu, Novi list, 7. studenoga 1962.; NN, Na raspravu. Vidi: JURAJ DENZLER, ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, Koblerovu trgu otvorena izložba montažnih zgrada, Novi list, 3. DRAGO GERVAIS et al., U obranu Senja, Čovjek i prostor, 64 studenoga 1962. (1957.), 2. 42 Izložba Mi na odmoru zauzimala je 3000 četvornih metara. 31 NN, Putovanje, camping, odmor (Posebno izdanje), Plavi vje- Vidi: TOMISLAV ZUPA, Izložba „Mi na odmoru”, Turizam, 4-5 snik, 1957. (1960.), 32; LJUBOMIR MILAZZI, Izložba je zatvorena, ali po- sao tek počinje, Turizam, 6 (1960.), 20–21. 32 BRANA ĆELOVIĆ, Turistički savez Srbije snimio tri kolor-filma u suprodukciji sa Englezima, Odmor, 31-32 (1955), str. bez pagi- 43 VJEKOSLAV ZRNC, Turistička izložba na jesenjem Zagrebač- nacije; A. KOPRIVICA, Prednosti potrebe – Kampovi od tvrdog kom velesajmu, Turizam, 10-11 (1960.), 12–13, 12. materijala, Odmor, 38-39 (1955.), str. bez paginacije. 44 IGOR DUDA, U potrazi za blagostanjem. O povijesti dokolice 33 Zakon o turističkom logorovanju, Narodne novine, 33 (1955.). i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih. Zagreb, 34 P. GJ., Turističke kućice u Nečujmu na Šolti. Jeftino povećanje 2005., 160. smještajnog kapaciteta, Turistički pregled, 5-6 (1955.), 21. Nije 45 VLADIMIR ŠKARICA (bilj. 11). bilo neuobičajeno da su regionalni građevni materijal i oblikovni 46 VLADIMIR ŠKARICA (bilj. 11), 20. elementi tradicionalne ruralne arhitekture korišteni kao motiv 47 Z. K. (ZDENKO KOLACIO), Montažna izgradnja u turističkim pri oblikovanju turističkih objekata u kampovima. Primjer su naseljima, Arhitektura, 1 (1963.), 40–45; NN, Turistički objekti bungalovi turističkog naselja na Žabljaku u Crnoj Gori gdje su „Jugomonta”, Arhitektura-urbanizam, 22-23 (1963.), 44–46. izgrađena dva kamp-naselja, jedno za domaće turiste, a drugo za francuski klub Méditerrannée. Vidi: NN, Turističko naselje na 48 Važna svjedočanstva Bogdana Budimirova o montažnim objek- Žabljaku, Arhitektura-urbanizam, 22-23 (1963.), 68–69. Na po- tima za kampove i montažnim kućama za individualno stanova- dručju Jajca i Plivskih jezera u Bosni i Hercegovini izgrađeno je nje donosi: VLADIMIR MATTIONI (ur.), U prvom licu / Bog- kamp-naselje sojenica. Vidi: VLADIMIR BOBROVIĆ i EMIRA dan Budimirov, Zagreb, 2008. ZEČEVIĆ, Uređenje Plivskih jezera, Arhitektura-urbanizam, 22- 49 Z. K. (bilj. 47). 23 (1963.), 85–88. 50 NN (bilj. 47). 35 MATE BAYLON, O izgradnji montažnih zgrada sa konkretnim 51 Razgovor autorica s Krešimirom Ivanišem, Zagreb, 7. srpnja 2022. primjerom jednog finskog načina izgradnje, Naše građevinar- 52 Patent broj 19 007. Elementi za montažne kuće, Prijava od 9. 11. stvo, 9 (1948.), 555–563. 1953. važi od 31. 12. 1955., Pronalazaštvo, 2 (1956.), 120. 36 Individualno stanovanje razmatra se prvotno kroz tipske projek- 53 Patent br. 23 658. Prijava 4. 4. 1961. (P500/61) važi od 31. 3. te za koje je 1947. godine bio raspisan federalni arhitektonski na- 1963., Patentni glasnik, 1 (1963.), 319. tječaj. Rezultati su objavljeni u publikaciji Pregled osnova stanova za 1948. Vidi: MATE BAYLON (ur.), Pregled osnova stanova za 54 Pločama Celotex oblagani su zidovi stanova višestambenih zgra- 1948., Beograd, 1948. da realiziranih primjenom sustava JU-60. U sobama su na plo- čama bile lijepljene papirnate, a u kuhinjama perive plastične ta- 37 Zakon o petogodišnjem planu razvitka narodne privrede Fede- pete. ŽELJKO SOLAR, Montažna gradnja, Čovjek i prostor, 111 rativne Narodne Republike Jugoslavije: 1947. – 1951., Beograd, (1962.), 6 i 8. 1947.; REDAKCIJA, Graditeljstvo u petogodišnjem planu, Arhi- tektura, 1-2 (1947.), 4–5. Montažna gradnja važna je tema i Pr- 55 NN (bilj. 47). vog savjetovanja arhitekata i urbanista Jugoslavije u Dubrovniku 56 NN (bilj. 47).
Jasenka Kranjčević zagrebačkog Jugomonta u Istri i na Kvarneru...
57 U Picalu u Poreču nakon izgradnje Jugomontovih objekata i re- montažne prizemne, uglavnom drvene stambene objekte, u svega storana izgrađene su jednokatne smještajne jedinice i dograđen godinu dana stambeno je zbrinuto više desetaka tisuća ljudi. je restoran. U trećoj fazi izgrađena je recepcija i drugi put dogra- 59 JULIJE GOLIK (bilj. 24), 7. đen restoran. NN, O dosadašnjoj turističkoj izgradnji Jadranske 60 VLADIMIR ROBOTIĆ, Montažne stambene zgrade – „Spačva”, obale, Čovjek i prostor, 160-161 (1966.), 1–2, 4. Čovjek i prostor, 143 (1965.), 7–8; VLADIMIR MATTIONI 58 Unapređivanju domaće produkcije montažnih kuća za individu- (bilj. 48). alno stanovanje, jednoobiteljskih, dvojnih i u nizu, bitno je do- 61 BORIS VUKONIĆ, Turizam: budućnost mnogih iluzija, Zagreb, prinijela obnova Skopja nakon razornog potresa 1963. godine. U 2010.