##plugins.themes.oapBasic.skip##
아드리아 예술: 미술사와 건축 연구 저널 ##common.search##

Tabulae pictae u palači Petris-Moise u Cresu

DOI 10.15291/ars.2756

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

호. 8 (2018)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Tea Sušanj Protić Ministarstvo kulture Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Rijeci Užarska 26 HR - 51000 Rijeka
U radu su analizirani novi nalazi renesansnih drvenih stropova u palači Petris-Moise u Cresu ukrašeni oslikanim pločicama i zidni oslici. Elementi konstrukcija tehnički su sofisticirani, izrađeni sukladno renesansnim traktatima o arhitekturi, primjerice kompozitna masivna greda tzv. trave leonardesca. Oslikane stropne pločice po načinu ugradnje i oslikavanja za sada su jedinstven nalaz na području Hrvatske, ali su srodne brojnim ciklusima oslika na stropnim pločicama iz razdoblja od 14. pa do polovice 16. stoljeća u plemićkim rezidencijama južne Francuske, Španjolske, Švicarske i sjeverne Italije. Po dimenzijama, korištenim pigmentima, načinu ugradnje i slikanja te zastupljenim motivima najsličnije su primjerima iz Furlanije. Razlika je u tome što creski primjeri skoro u cijelosti pripadaju likovnom jeziku groteski jer nastaju nešto kasnije, u vrijeme pune afirmacije te vrste dekorativnog repertoara. Konstrukcije i dekorativni elementi pripadaju renesansnoj pregradnji iz druge polovice 16. stoljeća kada su oslikani i zidovi. Temeljem analize grbova i zastupljenih motiva te usporedbe s povijesnim podacima o članovima obitelji Petris identificiran je naručitelj, carski zlatni vitez Ivan Juraj Petris, bliski rođak Frane Petrisa, a iznesena je i pretpostavka kako je ciklus oslika nastao pod utjecajem tog znamenitog renesansnog filozofa.
renesansni drveni strop##common.commaListSeparator## oslikane stropne pločice##common.commaListSeparator## renesansna stambena arhitektura##common.commaListSeparator## groteske##common.commaListSeparator## vitez Ivan Juraj Petris##common.commaListSeparator## renesansni Cres
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. 초록
  2. BILJEŠKE

Konstrukcija drvenih grednika Povijesni drveni grednici stambenih građevina rijetko su sačuvani zbog svojstva materijala koji je podložan bržem propadanju uslijed djelovanja vatre, vode, insekata i mikroorganizama, ali i uslijed intervencija demontaže i zamjene novim konstrukci- jama. Jednako tako, malo ih je poznatih jer su najčešće skriveni naknadnim oblaga- njem žbukanim stropovima. Iako vrlo oštećeni, u palači Petris-Moise pronađeni su dijelovi povijesnih grednika i dekorativnih elemenata stropa.9 Grednici u cijeloj pa- lači tipološki pripadaju jednostavnim (jednostrukim) grednicima, a grede su ugra- đene neposredno u zid bez nazidne grede i kamenih ili drvenih konzola. Takav tip jednostrukog grednika svojstven je za Veneciju, a koristio se uglavnom za prostorije kojima raspon ne prelazi 4 metra jer je standardna dužina proizvedene drvene grede bila 4,17 m (12 piedi veneti). Za gradnju gradskih palača proizvodile su se posebno dimenzionirane grede dužine od 5 do 7 metara, različitih širina i visina (tal. grosse- zza / coltello i largezza / banca).10 Grede u palači Petris-Moise su dužine 7 m, širine 14 cm i visine 24 – 26 cm, a postavljene su u razmacima 32 – 36 cm što odgovara osnovnim načelima proporcioniranja gotičkih grednika. U gotičkom razdoblju grede su više i uže te postavljene u većim razmacima, dok se u renesansi visina smanjuje pa se grede postavljaju u manjim razmacima. Ta je razlika između ostalog uvjeto- vana i postupnim iscrpljivanjem postojećih resursa pa se vremenom koriste mlađa stabla s manjim opsegom debla.11 Cres je imao vlastite resurse za drvenu građu koja se rezala na lokalitetu Ponta grassa uz stroge odredbe o načinu eksploatacije12 pa je vjerojatno i to razlog da je proizvodnja greda veće visine bila moguća kroz duže vremensko razdoblje. Grede u salonu na oba kata položene su u dva smjera. U sjevernom dijelu salona grede su postavljene paralelno s pročeljem oslanjajući se na dva unutarnja nosiva zida dok su u južnom dijelu postavljene okomito na pročelje, oslanjajući se na juž- no pročelje, unutarnji nosivi zid koji teče u smjeru istok – zapad i masivnu drvenu gredu koja premošćuje prostoriju u središnjem dijelu (na mjestu gdje nema nosivog zida u smjeru istok – zapad). Središnja masivna greda (tal. bordonale, trave princi- pale) zatečena je u oba salona. Greda na prvom katu ima širinu 28 cm i visinu 32

2. cm, a ona na drugom širinu 20 cm i visinu 37 cm (sl. 1). Obje su grede ugrađene u Zatečena konstrukcija stropa zid i poduprte parom drvenih profiliranih konzola. Viša masivna greda na drugome salona na prvome katu, 3D model detalja s apliciranim fotografijama katu pripada tipu masivnih greda složenih od više dijelova (tal. trave composta, trave dekorativnih elemenata 1-oslikana grossa, chiavone). Spajanje dijelova grede postignuto je stepenastim nazubljivanjem stropna pločica, 2-oslikani drveni više komada koji se zatim međusobno uglavljuju. Takav tip spajanja grede uvriježen vijenac, 3-oslikana bordura je u drvenim povijesnim konstrukcijama od sredine 15. stoljeća, a najviše se primje- na zidu ispod stropa (izradili: M. Cvitanović - A. Braun – T. njuje u drugoj polovici 15. i tijekom 16. stoljeća. Prvi su primjeri zabilježeni u ljetnoj Sušanj Protić, Arhitektonski rezidenciji obitelji d’Este u palači Belriguardo datirani u 1437. godinu. Zatim su ela- fakultet Sveučilišta u Zagrebu, borirani u traktatima De Re Aedificatoria Leon Battista Albertia i u Codice Atlanti- Zavod za graditeljsko naslijeđe i co Leonarda da Vincia13 te se posebno učestalo primjenjuju na području Ferrare, u Konzervatorski odjel u Rijeci) okrilju novog koncepta arhitekture koja postaje prostrana, prozračna i rastvorena. Documented ceiling construction Tako se zbog potrebe premošćivanja prostora većih raspona (više od 7 metara), od in the salon on the first floor, 3D model of the details with attached polovice 15. stoljeća uvodi novi tip konstrukcije s masivnim gredama koje su sastav- photographs of decorative ljene od više dijelova.14 Greda spajana od četiri dijela, kakva je sačuvana na drugom elements: 1-painted ceiling katu palače Petris-Moise, pripada tipu koji se naziva trave leonardesca jer nalikuje na panel, 2-painted wooden cornice, model koji je iscrtao Leonardo da Vinci, a najčešći je u renesansnoj Ferrari. Izvan 3-painted bordure on the wall beneath the ceiling tog grada do sada je zabilježen samo u manjem broju konstrukcija i to u Palazzo Vecchio u Firenzi, Loggia del Consiglio u Veroni, Palazzo Calini u Bresci te Castello dei Pio u Carpiu pa se takav tip konstrukcije za sada smatra karakterističnim najve- ćim dijelom za renesansnu Ferraru.15 Nalaz tehnički sofisticiranih elemenata drvene konstrukcije koji su elaborirani u onodobnoj teoriji arhitekture, dokazuje kako je i kasnorenesansna obnova značajna faza izgradnje, odnosno pregradnje i opremanja creske palače Petris-Moise. Temeljem nalaza oslikanih elemenata može se datirati u drugu polovicu 16. stoljeća.

Oslikane stropne pločice Duž zidova salona L tlocrta na oba reprezentativna rezidencijalna kata tekao je drveni profilirani i oslikani vijenac, položen neposredno ispod greda, dok su između greda postavljene oslikane drvene pločice visine 24 – 26 cm i širine 32 – 36 cm te

debljine 1,7 cm (sl. 2). U salonu na prvome katu pronađene su 24 oslikane pločice, dok je na drugome katu pronađena samo jedna pločica bez tragova oslika. Na svim su gredama pronađeni kosi utori za postavljanje pločica što znači da su u građevini bile ukupno 164 pločice (82 na svakome katu). U salonu na prvome katu sačuvani su i zidni oslici koji čine cjelinu s dekorativnim elementima stropa. Eventualne dekora- cije samog tabulata nisu sačuvane, kao ni njihovi tragovi. Oslikane pločice sačuvane su samo u sjevernom kraku prostorije, dok su u južnom dijelu ostali samo utori u gredama i tragovi oslikanog vijenca. Pločice su umetane između greda u kose utore i to s gornje strane prije polaganja dasaka poda. Iz navedenog razloga kraće su strane pločica sužene kako bi lakše klizile u utor, dok je gornja duža strana odrezana koso kako bi prianjala uz tabulat. Naime, pločice nisu ugrađene paralelno sa zidom, već koso s gornjom stranom otklonjenom prema unutrašnjosti prostorije zbog lakšeg sagledavanja oslikanih prizora odozdo. Takav način ugradnje zabilježen je kod svih poznatih i brojnih primjera oslikanih drvenih stropova u sjevernoj Italiji,16 dok su primjeri pločica na drvenim stropnim konstrukcijama u Dalmaciji većinom ugrađi- vani okomito, paralelno sa zidom. Do sada poznate pločice dekoriranih stropova u Dalmaciji nisu oslikane figurativnim prikazima, već su bez dekoracije, rezbarene i/ ili ukrašene bojom i to elementima preuzetim s arhitektonske plastike (vrlo su česti trilobni lukovi) ili vegetabilnim motivima. Pločice s područja sjeverne Italije nisu rezbarene, već su redovito oslikane narativnim scenama, portretima i plemićkim gr- bovima. Razlika u obradi pločica u Dalmaciji i sjevernoj Italiji može se obrazložiti činjenicom što su na području Dalmacije većinom obrađeni primjeri iz razdoblja gotike, dakle iz vremena prije mletačke uprave pa proizlaze iz lokalne tradicije.17 Različit način ugradnje pločica vjerojatno proizlazi iz stupnja njihove završne obra- de jer za sagledavanje jednostavno rezbarenih pločica s dalmatinskih dekoriranih stropova nije bila potrebna kosa ugradnja, dok je za sagledavanje slikanih narativnih scena na stropnim pločicama sjeverne Italije ona bila nužna, kao što je to slučaj i u creskoj palači Petris-Moise. Francesco Fratta18 smatra kako su pločice imale funkciju zatvaranja površine zida između greda uz dekorativnu namjenu, dok Anita Gamulin19 smatra da su uz de- korativnu, imale i konstruktivnu funkciju učvršćenja međusobne udaljenosti među gredama čime sprječavaju torziju greda na spoju sa zidom. Zbog različitog stupnja likovne artikulacije stropnih pločica koriste se i različiti termini pa tako talijanski autori koriste termin tavoletta što je u prijevodu pločica ili povijesne termine zabi- lježene u arhivskim dokumentima; pettenelle i tabulae pictae ili čak „metope”. Autori koji su istraživali elemente povijesnih drvenih stropnih konstrukcija u Dalmaciji na- zivaju ih zaglavne ploče20 ili zaglavne daske.21 Kako se termin „zaglavni” uglavnom koristi za zaglavni (tjemeni, ključni) kamen koji se uglavljuje u vrh svoda ili luka, čini se ispravnim upotrijebiti termin blizak povijesnom terminu (tabula), dakle plo- ča ili pločica. Slikani sloj na svim creskim pločicama nanesen je na vrlo tanki sloj gipsa, krede ili bez preparacije. Na pločicama su zastupljene boje crna, bijela, oker, crvena i plava. Analiza pigmenata pokazala je zastupljenost olovno bijele i organski crne, realgara, ultramarina te zemljanih pigmenata, okera. Podloga pločica je crvena, plava ili ne- utralni oker. Osnovni crtež je na svim pločicama izveden crnom bojom. Tehnikom lumeggiature postignuta je trodimenzionalnost detalja bez namjere postizanja ujed- načenosti. Detalji su istaknuti crvenom ili plavom. Dakle, reducirana je kromatska skala u korist crteža, naglašene grafike i jasnog kontrasta crnog i bijelog te crvenog i plavog. Sve su pločice uokvirene rukom iscrtanim linijama koje sugeriraju profilirani obrub u perspektivi. Uz sva četiri ruba pločica izvučene su po tri linije koso spojene u kutovima. Na ukupno pet pločica crvene podloge, linije su crne s po dvije bijele unutarnje linije uz desni i donji rub kao i na tri pločice plave podloge, dok su na pre-

3. Stropne pločice s hibridnim bićima u zrcalnoj simetriji (foto: D. Krizmanić) Ceiling tiles with hybrid creatures in mirror symmetry

4. Stropna pločica s puttima i dupinima (foto: D. Krizmanić) Ceiling panels with putti and dolphins

ostalih pet bijele linije iscrtane uz lijevi i gornji rub. Na tri pločice neutralne podloge bijele su linije desno i dolje, a na preostalih osam lijevo i gore. Crtež je izveden slo- bodnim potezima ruke pa pojedini dijelovi kompozicija djeluju poput skice što je u skladu s mogućnostima sagledavanja detalja oslika smještenim na visini od tri metra. Sačuvane pločice tematski se mogu svrstati u tri osnovne skupine: ljudska poprsja, groteske i grbove, s time da i pločice s grbovima pripadaju likovnom jeziku groteski kao i neki elementi na pločicama s ljudskim likovima kojima iz usta izlaze biljne vitice. U rasporedu pločica nema jasnog logičnog slijeda, ali je primjetan ritam iz- mjene pločica prema boji podloge; oker, crvene i plave, pri čemu je izmjena ili slijed organizacije rubnih linija nasumičan. Zato se čini kako podudarnost rubnih linija

5. Stropna pločica s maskeronom (foto: D. Krizmanić) Ceiling panel with a masqueron

6. Stropna pločica s rozetom (foto: D. Krizmanić) Ceiling panel with a rosette

7. Stropna pločica s rozetom, infracrveni snimak (Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Laboratorij za restauriranje umjetnina) Ceiling panel with a rosette, infrared image ovisi o oslikavanju na jednoj dasci na koju je nanesena ista boja podloge i isti tip slikanog okvira prije rezanja. Prilikom ugradnje takav je redoslijed zanemaren, a plo- čice su ugrađene u ritmu kolorističke izmjene bez namjere poštivanja slijeda sugeri- ranog smjera osvjetljenja na rubnim linijama. Neujednačenosti trodimenzionalnosti, perspektive i osvjetljenja sastavni su dio svijeta groteski u kojemu dominira upravo negacija dubine i jedinstva prostora, parodija težine te nelogičnost organizacije.22 Pojedini motivi ponavljaju se na više pločica, dok su neki izvedeni u raznolikim varijantama, a neki su sačuvani samo u jednom primjeru. Na tri su pločice s plavom podlogom parovi hibridnih bića u zrcalnoj simetriji, dva jelena ili konja sa zmijskim repom, svojevrsni hipokampi, dvije ptice sa zmijskim repom i dva drvolika krilata zmaja čiji repovi poprimaju biljnu razlistanu formu (sl. 3). U zrcalnoj su simetriji i du- pini čije repove pridržavaju putti, a kompozicija je crtana na neutralnoj podlozi (sl. 4). Sačuvana je samo jedna pločica s maskeronom, lavlje glave s bradom, razlista- nim brkovima i rogovima, na plavoj podlozi (sl. 5). Četiri pločice nose biljne de- koracije u vidu rozete upisane u kružni medaljon. Iako je osnovni crtež istovjetan, dekoracije nisu izrađene pomoću šablone već su izvedene skicoznim potezima ki- sta. Infracrveno snimanje23 koje je provedeno u sklopu istražnih radova ukazuje na crtež rukom. Crtež je izveden neprecizno, bez korištenja alata koji bi omogućili ravno povlačenje rubnih linija i pravilno iscrtavanje kružnice medaljona (sl. 6 i 7). Podloga rozeta je plava.

8. Stropna pločica trofeja s oružjem (foto: D. Krizmanić) Ceiling panel with a trophy of arms

Na jednoj pločici crvene podloge je trofej s oružjem koji se sastoji od centralno postavljenog viteškog oklopa u kojega su umetnuta dva mača, dva tobolca sa strijela- ma, Hermesov štap (kaducej) te signum s lovorovim vijencem (sl. 8). Na jednoj plo- čici crvene podloge veliki je noj kojega na uzdama vodi putto. Iz nojeva kljuna izlazi biljna vitica (sl. 9). Noj, velika egzotična ptica čudnog izgleda i osobina, smatran je hibridom sam po sebi (pola ptica, pola zvijer), a u umjetnosti postaje posebno po- pularan nakon što ga je naslikao Raffael u Vatikanskoj palači 1519. godine. Nakon toga noj se često prikazuje kao dio različitih alegorija i groteski, a prisutan je i među simbolima alkemije zbog sposobnosti gutanja željeza pa označava kiselinu koja je korištena u pretvaranju zlata i srebra.24

9. Stropna pločica s nojem i puttom (foto: D. Krizmanić) Ceiling panel with an ostrich and a putto

10. Stropna pločica s armilarnom sferom (foto: D. Krizmanić)

Ceiling panel with an armillary sphere

11. Na jednoj pločici neutralne oker podloge su prikazane dvije ruke u rukovanju Stropna pločica s grbom Petrisa na prsima dvoglavog orla (foto: i astronomski uređaj – armilarna sfera. Ruke su crtane crnim linijama s vidljivim D. Krizmanić) nespretnostima u rješavanju anatomskih detalja, dok su detalji kićenih rukava na- Ceiling panel with the coat-of-arms glašeni u jakim tonovima crvene i plave (sl. 10). of the Petris family on the chest of a Grbovi na pločicama mahom su grbovi obitelji Petris koji su prikazani u više double-headed eagle varijanti. Grb obitelji Petris na prsima dvoglavog orla ponavlja se na osam pločica neutralne podloge. Dvoglavi orao iscrtan je skicozno, crnim linijama, dok je grb u 12. obliku štita iscrtan crvenom linijom, raščetvoren crvenim križem. Gornje lijevo i Stropna pločica s grbom na prsima dvoglavog orla, infracrveni snimak donje desno polje je bijelo (srebrno), a gornje desno i donje lijevo polje je modro. (Akademija likovnih umjetnosti Dvoglavog orla s grbom na prsima uokviruju dva simetrično postavljena dupina čiji Sveučilišta u Zagrebu, Laboratorij repovi se pružaju prema gornjim kutovima pločica tvoreći srcoliku formu. Iz repova za restauriranje umjetnina) se razvijaju biljne vitice koje se pružaju prema središtu pločice. Detalji su istaknuti Ceiling panel with a coat-of-arms on plavom i crvenom bojom (sl. 11 i 12). the chest of a double-headed eagle, Grb obitelji Petris koji pridržavaju putti sačuvan je samo na jednoj pločici neu- infrared image tralne podloge, no istovjetni prikaz ponavlja se i na zidnom osliku u južnom dijelu

13. Stropna pločica s grbom Petrisa i puttima (foto: D. Krizmanić) Ceiling panel with the coat-of-arms of the Petris family and putti

14. salona. Grb je venecijanskog tipa (alla veneta ili stemma sagomato) s dva bočna ule- Stropna pločica s grbom Petrisa na knuća i šiljatim spojem u gornjem dijelu te dekorativnim voluticama na kutovima, turnirskom štitu i krilatim lavom (foto: D. Krizmanić) karakterističan za 16. stoljeće. Šiljati centralni spoj gornjeg dijela grba krasi palmeta iz koje se razvijaju crvene trake. Dugačke trake obavijaju se oko nogu dva putta koji Ceiling panel with the coat-of-arms of the Petris family on a tournament pridržavaju grb. Putti su iscrtani crnim linijama. Tehnikom lumeggiature, potezima shield with a winged lion kista u bijeloj boji, istaknuta su krila, kosa, lice, torzo, ruke i noge, ali i sama poza- dina likova (sl. 13). Grb Petrisa na turnirskom štitu koji nosi krilati lav zmijsko ribljeg repa također je prikazan samo na jednoj pločici crvene podloge. Lav pridržava rog obilja, a u 15. Stropna pločica s grbom Petrisa na donjem desnom kutu pločice smješten je dupin. Oblike tvore brzo iscrtane linije. turnirskom štitu i krilatim lavom, Lavlja glava naznačena je u tek nekoliko poteza crnom bojom, a lice je karikaturalno infracrveni snimak (Akademija iskrivljeno. Rog obilja i dupin istaknuti su bojom i lumeggiaturom. Lav zmijskog likovnih umjetnosti Sveučilišta repa nalikuje na antičku neman, Himeru ili Leokamposa, ali podsjeća i na mletačkog u Zagrebu, Laboratorij za restauriranje umjetnina) krilatog lava preobraženog u satiru; grotesku (sl. 14 i 15). Sačuvane su samo dvije pločice s poprsjima na crvenoj podlozi; poprsje muš- Ceiling panel with the coat-of-arms karca u lijevom profilu i poprsje žene u desnom poluprofilu. Muškarac je prikazan s of the Petris family on a tournament shield with a winged lion, infrared bradom i lovorovim vijencem vezanim oko glave. Trake vijenca vezane su na zatiljku image te se vijore u pozadini njegove glave. Iz usta mu se razvija biljna vitica. Prikazan je mlađi muškarac kratke brade i bujne kose u uvojcima. Glava i kosa iscrtani su crnim linijama, brzim potezima, ali vješto i precizno. Boja, trodimenzionalnost i detalji naglašeniji su kod slikanja odjeće, vijenca i trake na glavi te biljne vitice (sl. 16 i 17). Lik žene iscrtan je vješto. Crtež je linearan, u renesansnoj maniri, kao i detalji trakom ispletene kose u bogatim uvojcima. Žena je odjevena u donju i gornju halji- nu, a rub donje haljine vidljiv je na okovratniku. Rukavi haljine su široki, dok je na prsima tkanina pripijena uz tijelo. Istaknut je rub okovratnika s vidljivim detaljem veza (sl. 18). Detalji odjeće na oba lika ukazuju na renesansnu modu, a prilikom sli- kanja upravo je odjeći posvećena velika pažnja u naglašavanju bogatstva i slojevitosti materijala, detalja veza. Brojni ciklusi sličnih oslikanih stropnih pločica u posljednjih su nekoliko deset- ljeća otkriveni na području sjeverne Italije; Furlanije, Lombardije, Piemota i Valle d’Aosta te u Švicarskoj, južnoj Francuskoj i južnoj Španjolskoj. Do unazad dvadese- tak godina bili su tek na marginama stručnih i znanstvenih rasprava, a mnogi slikani ciklusi bili su potpuno nepoznati, većinom zbog izuzetno lošeg stanja, brojnih pre- inaka, preslikavanja, uklanjanja, ali i zbog teške dostupnosti u privatnoj stambenoj arhitekturi te svrstavanja u serijsku produkciju odnosno obrtničko slikarstvo. Zbog najvećeg broja primjera u južnoj Francuskoj drveni stropovi ukrašeni oslikanim plo-

16. čicama smatrali su se karakteristikom francuske arhitekture te su nazivani „francu- Stropna pločica s poprsjem skim stropovima”.25 Tek su u recentno doba elementi drvenih stropnih dekoracija muškarca (foto: D. Krizmanić) sustavno analizirani, valorizirani, datirani i tematski grupirani. Sagledani su kao širi Ceiling panel with the bust of a kulturni fenomen karakterističan za plemićku rezidencijalnu arhitekturu od 14. pa man do sredine 16. stoljeća te kao odraz sazrijevanja ideja humanizma, sagledavanja civil- nih vrijednosti, ali i dugog opstanka gotičke bajkovite narativne tradicije uz interes za životinjski svijet. Istodobno pripadaju gotičkoj modi ukrašavanja interijera ple- 17. mićkih rezidencija oslikavanjem svih materijala i površina u kući i to živim bojama. Stropna pločica s poprsjem Slikani motivi uglavnom su preuzeti iz profane literature; viteških romana, profa- muškarca, infracrveni snimak nih ilustriranih rukopisa koji iz južne Francuske dolaze u sjevernu Italiju. Scene su (Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Laboratorij većinom profane, ponekad poredane bez narativnog slijeda, a česte su teme bitke za restauriranje umjetnina) sa zmajevima, viteške i ljubavne scene, dvorske scene te životinje i čudovišta, kao i Ceiling panel with the bust of a portreti i plemićki grbovi kojima se veliča naručitelj ciklusa te se u slikanom obliku man, infrared image prezentiraju obiteljske vrijednosti i postignuća. Životinje su vrlo čest motiv na osli- kanim pločicama i zidnim oslicima iz tog razdoblja. Ukazuju na onodobno dobro

18. Stropna pločica s poprsjem žene (foto: D. Krizmanić) Ceiling panel with the bust of a woman

poznavanje životinjskog svijeta i veliki interes za tu temu posebno jer je dio života aristokracije i ladanje, ali i na dugotrajnu fascinaciju srednjovjekovnim bestijarijima koji su bili nezaobilazni u privatnim kolekcijama knjiga.26 Smatra se da su majstori- ma za predloške služile dragocjene knjige iz obiteljskih biblioteka vlasnika te kako je za izbor scena i prikaza zaslužan naručitelj.27 Renesansa uvodi antičke mitološke scene i moralizatorske elemente kao što su alegorije antičkih vrlina. Inspiracija se crpi iz umjetnosti minijature; prvih oslikanih tarot karata,28 ilustracija knjiga različi- tih tematika poput putta svirača iz traktata Declaratio Musicae Disciplinae kojega je 1460. u Ferrari oslikao Giorgio d’Alemagna ili Biblije koju je naručio Borso d’Este.29 U većini slučajeva prizori su izvedeni slobodnim potezima te je karakterističan osnovni crtež crnom bojom na tankom sloju ljepila, kaolina ili gipsa. Prizori su če- sto skicozni, naivni, oblikovno nesavršeni. Pločice su oslikavale lokalne radionice, majstor i veći broj vještijih ili manje vještih suradnika. Radionice specijalizirane za izradu oslikanih elemenata za stropne konstrukcije identificirane su u najvećem bro- ju na području Brescie i Cremone (Lombardija) te Furlanije i to u 15. i 16. stoljeću. Kako je u Cresu, ali i šire, oslikani strop u palači Petris-Moise jedini za sada poznati primjer te vrste, nije moguće govoriti o lokalnoj radionici. Trebalo bi pret- postaviti kako su pločice izrađene u jednoj od radionica sjeverne Italije, dopremlje- ne u Cres, rezane na licu mjesta i postavljene među grede. Ipak, oslici na zidu čine cjelinu s oslicima na drvu kako u načinu izvedbe skicoznim crtežom tako i u moti- vima, od kojih se pojedini doslovno ponavljaju, primjerice kompozicija grba kojega pridržavaju putti. Zato moramo zaključiti kako je riječ o jednoj radionici koja izra- đuje i oslikane stropne pločice i oslike na zidu, odnosno o putujućim majstorima koji na Cres sa sobom donose znanje o tehnici izrade i načinu ugradnje. Riječ je o većem broju više ili manje vještih majstora koji su morali realizirati vrlo zahtjevan zadatak; oslikati velike površine zida te izraditi veliki broj stropnih pločica, dakle o radionici koja nije bila usko specijalizirana već su majstori bili sposobni izraditi kako slike na drvu tako i zidne slike. Takve „višefunkcionalne” radionice, s mnogo suradnika koji oslikavaju zidne površine, drvene stropne pločice pa čak i ilustrirane rukopise, zabilježene su na području sjeverne Italije.30 Talijanski autori pretpostav- ljaju da je riječ o velikim radionicama s brojnim majstorima različitih specijalnosti; od izrade drvenih ploča, nanošenja sloja preparacije, oslikavanja, rezanja pojedi- nih pločica na mjeru i montaže prilikom izgradnje drvenog stropa. Ono što takve radionice i takav tip artefakata razlikuje od umjetničkog obrta serijske produkcije jest sama tema koja je u većini slučajeva izrazito personalizirana, snažno obilježena osobnošću naručitelja pa je u suštini rezultat tijesne suradnje između angažiranog majstora i vlasnika građevine.31 Najbliži su komparativni primjeri creskim drvenim oslikanim stropnim ploči- cama oni iz Furlanije i to primjeri iz sredine 16. stoljeća. Pločice su podudarne u dimenzijama, korištenim pigmentima, organizaciji kompozicija i temama. Portreti i grbovi bili su u modi na području Furlanije tijekom prve polovice 16. stoljeća, dok se groteske preferiraju nakon prvih desetljeća 16. stoljeća. Za to je razdoblje karakte- ristično i smanjivanje intenziteta boje pa su tonovi tamniji i prigušeniji. Korišteni su jeftiniji materijali i lakše dostupni pigmenti; olovno bjelilo, terra rossa, indigo biljnog porijekla, verdegris i životinjski ugljen (nero d’ossa) ili crna biljnog porijekla te rjeđe boje mineralnog porijekla kao što su azurit, cinober ili orpiment32 pa upotreba sku- pocjenog ultramarina na creskim pločicama znači da je pigment za izradu creskih primjera pomnije biran. Pločice s poprsjima iz palače Petris-Moise u Cresu najsličnije su onima iz palače Strassoldo-Chiasottis u Cividaleu koje su vrlo okvirno datirane u prvo ili drugo de- setljeće 16. stoljeća.33 Uokvirene su dvostrukim okvirom izvedenim crnim i bijelim linijama kao i creske pločice. Prikazane su glave u profilu unutar lovorova vijenca

s detaljima vitičastih traka koje su skoro identične trakama na creskim pločicama. Podudarna je fizionomija lica i način crtanja detalja profila. Brojne stropne pločice iz Udina i Cividalea uokvirene su crno-bijelim okvirom kao i creske, a dodatne sličnosti u temama i motivima primjećuju se posebno u usporedbi s pločicama iz palača de Nordis, Pisenti Stringher i Modena De Sabbata u Cividaleu koje su približno datirane u razdoblje od drugog do petog desetljeća 16. stoljeća. Na tim su pločicama zastuplje- ni parovi hibridnih životinja u zrcalnoj simetriji, rog obilja, trofej s oružjem. Pločice su na stropu raspoređene u alternaciji crvene i plave podloge. Najveća podudarnost u slikarskom rješavanju detalja s dvije pločice iz palače Strassoldo-Chiasottis ukazuje na nedvojbenu pripadnost majstora istome krugu, no pločice nisu identične u konceptu kompozicije, pa treba zaključiti da su predlošci različiti. Iz ciklusa oslikanih pločica iz palače Strassoldo-Chiasottis sačuvane su samo dvije i to obje s ljudskim likovima pa nema mogućnosti usporedbe s drugim vrstama prikaza na creskim pločicama. Također, još uvijek nisu poznate radionice kojima se navedene pločice mogu pripisati. Na creskim pločicama prepoznaje se rad više ruku, vještog majstora koji izrađuje pločice s poprsjima i manje vještog koji, primjerice, izrađuje dvije ruke u rukovanju na pločici s armilarnom sferom. Kako je već napomenuto, podjela poslova na veći broj ljudi uobičajena je pri izradi ciklusa oslika na drvenim stropovima, a primijeće- na je i fluktuacija majstora među različitim radionicama. Najkvalitetnije je slikarsko ostvarenje pločica s poprsjem žene u poluprofilu. U fizionomiji lica i detaljima cr- tanja uvojaka kose osjećaju se odjeci slikarskih predložaka preuzetih od Giovannia Bellinija i njegovih učenika. U analizi većeg broja slikanih ciklusa u Furlaniji također je primijećeno kako su ponajbolji majstori angažirani upravo za slikanje portreta pa se pretpostavlja da je taj posao bio zasebno povjeren slikaru koji je bio dorastao zadatku. Predlošci za pločice s groteskama pronađeni su među ornamentalnim pa- nelima koji su bili u upotrebi u prvim desetljećima 16. stoljeća i to posebno onima koje su izradili Zoan Andrea i Nicoletto da Modena.34 Tako se i parovi hibridnih bića na creskim pločicama čine vrlo slični onima s grafike, ornamentalnog panela koji je 1505. izradio Zoan Andrea, a čuva se u Nati- onal Gallery of Art u Washingtonu.35 To se posebno odnosi na kompoziciju s cen- tralnim štapom na koji su vezani životinjski repovi, rogovi ili jezici. Pločica s nojem i puttom u osnovnoj ideji podsjeća na grafiku tri putta s nojem iz trećeg desetljeća 16. stoljeća, prema Raffaellu i Giovanniu da Udineu iz Metropolitan Museum of Art u New Yorku.36 Pločica s viteškim oklopom i oružjem tematski je bliska pločici iz palače Modena De Sabbata iz drugog ili trećeg desetljeća 16. stoljeća,37 kao i grafici s oklopom iz prvog ili drugog desetljeća 16. stoljeća Giovannia Antonia da Brescia iz British Museuma.38 Dakle, riječ je mahom o predlošcima s dekorativnih panela, grafika s temom groteski koje se iz Italije šire od drugog desetljeća 16. stoljeća. Osebujnost pločica u palači Petris-Moise prvenstveno je u ispreplitanju tema. Naime, u ciklusima oslika na stropnim pločicama u sjevernoj Italiji nema primje- ra u kojima se portreti prikazuju zajedno s groteskama, osim u palači Modena De Sabbata u Cividaleu. Za te pločice, koje se više ne nalaze in situ, Francesco Fratta smatra kako su pripadale dvama ciklusima te da su pločice s portretima i pločice s groteskama krasile različite prostorije unutar palače.39 U creskom slučaju teme su isprepletene, a miješanje groteski i ljudskih glava u medaljonima ponavlja se i na zidnom osliku, frizu ispod stropa. Jednako tako, kod komparativnih primjera nema kompozicija na kojima grbovi i groteske čine likovnu cjelinu, što je u Cresu slu- čaj. Miješanje groteski s amblemima, prizorima poduhvata ili grbovima počinje tek nakon 1520-ih u Firenzi, Mantovi, Ferrari i to na freskama koje naručuju Medici, Gonzage, d’Este, Farnese,40 pa je neuobičajeno miješanje tema u creskom primjeru vjerojatno posljedica kasnijeg nastanka u odnosu na srodne cikluse i to u vrijeme pune afirmacije likovnog repertoara groteski u drugoj polovici 16. stoljeća.

Zidni oslici Neposredno ispod drvenih greda stropa i oslikanih pločica teče spomenuti dr- veni profilirani oslikani vijenac trokutnog presjeka približne visine 8,5 cm i dubine 8 cm. Visina vijenca varira ovisno o nepravilnostima razmaka između greda i oslika na zidu, a uz dekorativnu namjenu ima i namjenu pokrivanja odmaka donjeg ruba pločice od zida. Vijenac je oslikan motivom zubaca na donjem istaku pravokutnog presjeka i listića kimationa na gornjem zaobljenom istaku. Oslik je izveden crnom, plavom i bijelom bojom, tehnikom lumeggiature, sugerirajući trodimenzionalnost i smjer svjetlosti što je podudarno s načinom oslikavanja pločica. Ispod drvenog vijenca teče oslikani niz niskih kanelira izveden na zidu, odnosno žbuci. Taj niz kanelira čini gornju borduru zidnog oslika koji teče u obliku kontinu- iranog friza u gornjoj zoni svih zidova salona na prvome katu palače (sl. 19). Osli- kani friz ukupne je visine 54 cm. Slijed nizova oslikanih listića kimationa i zubaca na drvenom vijencu te niza niskih kanalira na zidnom osliku je dekorativna cjelina. Doslovno je prenesena s elemenata arhitektonske plastike u palači, s lučnih nadvoja renesansih prozora, portala i stupova trijema u istočnom dvorištu. U slikanoj inačici ta je cjelina raspoređena na dva različita nosioca, drveni vijenac i zidni oslik. Zidni oslik ispod drvenog dekoriranog stropa i u komparativnim primjerima sje- verne Italije često je kontinuirani friz, bordura s kružnim medaljonima u pravilnom ritmu. Zidni oslici, koji čine likovnu cjelinu s dekorativnim elementima stropa, rijet- ko su sačuvani, no oni koji su preostali, ukazuju na ustaljeni dekorativni repertoar koji se ponavlja čineći svojevrsno pravilo u načinu ukrašavanja salona plemićkih rezidencija. Takav način ukrašavanja uvriježen je tijekom cijelog 15. stoljeća, a oslici u palači Petris-Moise dokazuju kako opstaje i do druge polovice 16. stoljeća.41 U medaljonima na slikanom frizu u palači Petris-Moise prikazane su glave žena i muškaraca u profilu i poluprofilu. Boja pozadine crvena je, a likovi su crtani slobod- no i brzo, u maniri skice i to crnim i bijelim linijama u tehnici lumeggiature jednako kao i prikazi na drvenim stropnim pločicama. Pažnja je posvećena uglavnom kosi i ukrasima na glavi, a odjeća nije istaknuta detaljima ni bojom već je crtež pojed- nostavljen što je različito od načina obrade detalja odjeće na drvenim pločicama. Glave u medaljonima ne moraju nužno predstavljati članove obitelji Petris jer su u brojnim komparativnim primjerima, osim članova obitelji vlasnika palača, prikazani i znameniti ljudi toga vremena te povijesni likovi.42 Zidni oslik bogatiji je motivima od onoga na drvenim pločicama. Analizom saču- vanih fragmenata uočava se kako su pojedini motivi sa stropnih pločica ponovljeni s manjim varijacijama, a to se primjerice odnosi na putte koji pridržavaju grb Petrisa te pojedine životinje i hibridna stvorenja. Oslik na zidu obogaćen je brojnim mito- loškim bićima poput zmajeva, Gorgone, sirena. Dvoglavi orao na tom je frizu prika- zan bez grba na prsima, a krilati lav prikazan je bez štita s grbom. Kao i na stropnim pločicama, hibridna stvorenja; kombinacije dviju životinja ili čovjeka i životinje ne- obična su i rijetka te upućuju na svijet groteski. Na slikanom frizu uočavamo i sitne životinje poput kornjače, a često se ponavljaju putti koji jašu na zvijerima. Putti se razlikuju u inkarnatu, od svijetlo oker do tamno zelenog što može označavati dobre i zle duhove (tal. genio), odnosno strasti. Potpuno je novi element na zidnom osliku tema glazbe prikazana u vidu putta koji sviraju na puhačkim i gudačkim instrumen- tima karakterističnim za renesansno razdoblje poput dugačke trublje i lutnje. Ti su instrumenti zastupljeni i na sličnim oslicima diljem Italije, a predlošci za oslike i u tom se slučaju traže među minijaturama, ilustriranim traktatima s područja glazbe.43 Brojni motivi na zidnoj slikanoj borduri vjerojatno su bili zastupljeni i na izgublje- nim stropnim pločicama s manjim varijacijama kako je to vidljivo na motivima koji se ponavljaju. No, kako je slikani friz očuvan tek parcijalno, kao i oslikani elementi

19. stropa, interpretacija cjelokupnog ikonografskog programa nije moguća. Osim toga, Oslikana bordura ispod stropa zidni je oslik zatečen značajno oštećen jer je žbuka bila gusto ispiketana prije se- salona na prvom katu palače, detalji (foto: D. Krizmanić) kundarnog prekrivanja novim slojem žbuke u recentnijoj povijesti. Tako je otežano i čitanje pojedinosti oslika na sačuvanim fragmentima. Ipak, zaključujemo kako i Painted bordure under the ceiling of the salon on the first floor of the na zidnom osliku dominira likovni jezik groteski kojemu pripada većina motiva; od palace, details raznolikih zmajeva i sitnih životinja poput kornjače do glazbenih instrumenata te posebno onih hibridnih bića kojima je anatomija iskrivljena i dovedena do apsur- da.44 Osim toga, vidljive su nelogičnosti u smještaju pojedinih medaljona s glavama na dijelove zida koji inače nisu namijenjeni slikanju takvih reprezentativnih, central-

20. Zidni oslik na trećem katu nih tema. Tako su neki medaljoni smješteni u uglovima prostorije, na mjestu spoja palače, detalj (foto: T. Sušanj Protić) nosivih zidova ili na mjestu gdje je u zid ugrađena masivna greda na konzolama pa Wall paintings on the third floor of se prikazi „lome” ili su doslovno prepolovljeni. the palace, detail Na zapadnom zidu salona na prvome katu, pronađeni su tragovi oslika koji pri- kazuju portal čiji je vijenac ukrašen motivima kanelira i listića kimationa; dekora- tivnim repertoarom koji se ponavlja i na gornjem rubu oslikanog friza ispod stropa. Dijelovi kompozicije nedostaju, ali vidljivo je kako su na vijencu stajala dva putta koji su vjerojatno pridržavali centralno postavljen grb.45 Pronađeni su i skromni tragovi još jednih naslikanih vrata na istome zidu. Dvoja naslikana vrata smještena su na mjestu izvornih komunikacija između salona i bočnih prostorija u zapadnom dijelu palače. Vrata su pozicionirana simetrično na sredini zida koji omeđuje prostoriju na zapadnoj strani, čineći skladnu cjelinu s oslicima na stropu i na gornjoj zoni zida. Dovratnici portala ukrašeni su ukladama s biljnom viticom i središnje postavljenim medaljonom. Središnji medaljon i uklade osnovne su dekoracije na doprozornicima izvornih renesansnih prozora palače, dok je florealni ukras unutar uklada zastupljen samo na oslicima.46 Na rubovima vijenca portala postavljeni su sunce i mjesec. Na trećem katu palače također su pronađeni zidni oslici. Na žalost, ti su oslici najslabije sačuvani. Tragovi oslika pronađeni su na svim obodnim zidovima, ali su kompozicije djelomično raspoznatljive samo na zapadnom i dijelu sjevernog zida gdje fragmentarno sačuvani oslici prekrivaju punu visinu prostorije.47 Na zapadnom zidu, ispod krovišta teče vijenac kojemu je sačuvan samo donji dio. Cjelovito su sa- čuvane samo figure manjih ptica postavljene u donjoj zoni. Zbog nedostatka gornje polovice vijenca nije moguće sa sigurnošću raspoznati temu, iako se naslućuje iko-

nografija groteski načelno slična onoj na prvom katu. Prikazi se ponavljaju u pravil- nom ritmu i to izmjenom istih kompozicija u zrcalnoj simetriji. Raspoznaju se ljud- ske figure (putti?) koji jašu velike ptice (noj?) podno kojih su manje figure pasa (?) i ptica u prepletu biljnih motiva, velikih listova akantusa i vitica te donji dijelovi grba ili zastave. Vijenac je na donjem rubu ukrašen nizovima listića akantusa i varijante astragala. Manji fragment vijenca u punoj visini pronađen je na sjevernom zidu. Na tom je fragmentu prikaz žene koja jaše zauzdanog lava.48 Na zidovima između prozorskih otvora prikazane su figure u prirodnoj veličini. Prozorski otvori uokvireni su naslikanim pilastrima koji ujedno čine arhitektonski okvir ljudskim figurama na plohi zida između otvora (sl. 20). Oslikane su i špale- te prozora motivom rombova s kružnim medaljonima u središtu. Ljudske su figure nage, opasane tek vijencem lišća. Teško su čitljive zbog znatnih oštećenja, no mogu se raspoznati tri prikaza. Na zapadnom zidu raspoznatljive su kompozicije muškarca i žene te žene koja pridržava preslicu i vreteno. Na sjevernom je zidu, također teško čitljiva, figura žene koja kleči sklopljenih ruku u molitvi. U pozadini figura su u ma- niri skice naznačeni obrisi pejzaža. Velike figure na trećem katu palače Petris-Moise zbog oštećenosti, teške čitljivosti i necjelovitosti, mogu se tek općenito pokušati interpretirati kao alegorijski prikazi. Muškarac i žena mogu predstavljati bračnu slogu49 ili ljubavnike, dok ženska figura ruku sklopljenih u molitvi može biti prikaz nade. Žena s preslicom i vretenom može predstavljati vrijeme; početak i trajanje kreacije.50 Prikaz žene i zauzdanog lava čest je motiv alegorija, a označava snagu, etiku ili gospodarenje. Iznad dvije niše prozora ponavlja se neobičan prizor ptice sa svitkom u kljunu nasuprot neke vrste reptila (baziliska?). Može se pretpostaviti kako je riječ o mito- loškim stvorenjima, simbolima alkemije i hermetizma i to ukoliko se na sličan način protumače i pojedini motivi u salonu na prvome katu. To se odnosi na motive noja, kaduceja (Hermesova štapa) koji je alkemijski simbol transformirajuće moći te ar- milarne sfere koja je tradicionalni, glavni atribut Hermesa Trismegistosa. Ako pret- postavimo da su groteske korištene kao svojevrsni kod, prema tome ključu, sunce i mjesec na vijencu portala oslikanog na zapadnom zidu salona predstavljali bi zlato i srebro alkemije. Groteske su u određenom stupnju lišene simboličke vrijednosti, a u skladu s gu- bitkom tradicionalnog (srednjovjekovnog) označavanja dijaboličnog, najnižih strasti i grijeha prikazima hibridnih bića koja u razdoblju renesanse prelaze u sferu deko- racije, kao profani izričaj umjetničkog kaprica. Ipak, postoji vjerojatnost da je jezik groteski u slučaju creske palače korišten upravo s namjerom da se ublaže i prikriju uvjerenja nepopularna za cresku sredinu kojima je naručitelj želio obilježiti interijer svoje kuće. Moguće je da su groteske korištene kao svojevrsni hijeroglifi tako da forme nose preneseno, kodirano značenje. Na takav je način likovni jezik groteski tumačila teorija groteski koja se razvila na samom kraju renesanse, oko 1570. godi- ne, približavajući ih neoplatonizmu i hermetizmu.51 Oslici na trećem katu izvedeni su preciznije od onih na prvome katu, a u osli- kavanju opisanog vijenca dijelom je korištena i šablona. Vidljivi su tragovi osnov- ne skice crvenim linijama (sinopija) te tragovi utiskivanja osnovnog crteža u svježu žbuku (sgraffito). Tragovi sinopija i utiskivanja linija u žbuku vidljivi su i na zidnim oslicima prvog kata, ali tamo linije nisu precizne te nema tragova šablone. Figure u punoj veličini, prikazi arhitektonske plastike i naznake pejzaža iscrtani su crnim linijama, dok je podloga neutralna. Kao i kod poprsja na drvenim pločicama lica su precizno crtana, a fizionomije su odmjerene (sl. 21). Kod oblikovanja anatom- skih detalja tijela vidljive su nespretnosti, posebno u crtanju ruku. Kapiteli pilastara i dekoracije unutar uklada na pilastrima izvedeni su izrazito precizno podsjećajući na crteže u onodobnim traktatima o arhitekturi i spomenutim ornamentalnim pa-

21. nelima, grafikama s temom groteski. Oslici su izvedeni a secco u grisaille tehnici koja Zidni oslik na trećem katu palače, je posebno često primjenjivana u kasnoj renesansi s namjerom da se istakne kon- detalj (foto: T. Sušanj Protić) cept umjetnosti koja kopira samu umjetnost, a ne više stvarnost. Intelektualna klima Wall paintings on the third floor of vremena u ovome je slučaju podudarna s intelektualnom ambicijom obitelji Petris the palace, detail koji osebujno slikarsko ostvarenje smještaju na treći kat, očito najintimniji, privatni dio palače. Na tom osliku nema naglašavanja važnosti Petrisa grbovima kojima se razmeću u salonu na prvome katu. U tom su prostoru likovi veliki, čisti i jasni, a prikazuju intimnu vrijednosnu skalu.52 Tragovi oslika pronađeni su i na zapadnom pročelju palače. Među rogovima dr- vene prepuštene strehe pronađeni su tragovi oslikanih pravokutnih polja sa sivom mramorizacijom, uokvirenih crnom linijom te sivom i crvenom trakom. Vanjska cr- vena traka uokviruje oslikana pravokutna polja i drvene rogove strehe. Ispod strehe teče vijenac s kružnim medaljonima. Vijenac ukrašava površinu zida ispod strehe, a iznad prozora trećeg kata. Skromni tragovi pigmenta pronađeni su i na kamenim okvirima prozora trećeg kata te na jednom od grbova obitelji Petris na portalu prvo- ga kata zapadnog pročelja što potvrđuje načelne pretpostavke o polikromiji kamena u razdoblju renesanse. Usprkos doista skromnim tragovima oslika te nemogućnosti idealne rekonstrukcije detalja osnovni koncept slikanog ukrasa moguće je raspo- znati. Ukrašavanje drvene prepuštene strehe drvenim pločicama zabilježeno je u Dalmaciji,53 dok je u Cresu ukras izveden oslikavanjem žbuke i to prema shemi koja je vrlo slična načinu ukrašavanja stropa u salonu gdje su među gredama oslikane drvene pločice, a ispod stropa teče oslikana bordura s kružnim medaljonima.

Naručitelj: vitez Ivan Juraj Petris Iako skromno sačuvani, oslici ukazuju na obuhvatan program slikarskog ukra- šavanja palače, kako na unutarnjim tako i na vanjskim površinama. Zahvaljujući pojedinim detaljima na oslikanim drvenim pločicama, može se zaključiti kako je naručitelj preuređenja i ukrašavanja jedan od istaknutih članova iz roda Petrisa. Na- ime, grb obitelji Petris jedini je plemićki grb prikazan na oslicima, a varijanta grba na prsima dvoglavog orla ponavlja se na najvećem broju zatečenih stropnih ploči- ca što znači da je ta varijanta istaknuta kao izrazito važna. Prikaz dvoglavog orla s državnog grba Svetog Rimskog Carstva na grbu plemstva s područja pod upravom Venecije nije uobičajen, pa treba zaključiti kako je riječ o članu obitelji Petris koji je zbog posebnih zasluga za Sveto Rimsko Carstvo taj simbol mogao isticati. Među članovima obitelji Petris mnogi su bili vitezovi (cavaliere), kapetani (capita- no) i vrhovni zapovjednici galija (sopracomito), a samo se jedan vitez navodi i kao eques (carski, rimski vitez) i to Ivan Juraj Petris (Gian Giorgio Petris / Zan Zorzi Petris).54 Za Ivana Jurja smatra se da je bio stric Frane Petrisa. Tako se Ivan Juraj navodi u litera- turi o Frani Petrisu kao kapetan mletačke galije s kojim je Frane 1538. godine, u dobi od devet godina, napustio Cres kako bi sudjelovao u ratu protiv Turaka.55 Istog Ivana Jurja kasnije je proganjala inkvizicija u Veneciji zbog hereze, reformacije odnosno pro- testantizma (luteranizma i anabaptizma) kao i brojne druge Cresane koji su pripadali društvenoj eliti te se zalagali za municipalnu slobodu i opirali se mletačkoj upravi. Posebno se to odnosilo na najmoćniju i najbogatiju cresku plemićku obitelj Petris koja je svoje veliko bogatstvo temeljila na brojnim izvangradskim posjedima na otoku.56 Ivan Juraj Petris ulazi u gradsko vijeće Cresa 1542. godine i tada se u knjigama gradskog vijeća spominje prvi put.57 Za njegov ulazak u gradsko vijeće daje potvrdu njegov stariji brat Stjepan, koji je biran za suca u nekoliko navrata te je bio izaslanik Cresa u Veneciji.58 Ivan Juraj zatim se spominje tek 1553. godine kada obnaša duž- nost suca i glavnog vojnog zapovjednika (connestabile),59 nakon čega se ne spominje do 1557. godine kada se navodi kao vitez (Zanzorzi cavalier).60 Potom slijedi razdo- blje kada Ivan Juraj ne prisustvuje sjednicama i to sve do 1562. godine nakon čega je vrlo često prisutan na sjednicama što je dokaz kako živi u Cresu. Prema dostupnim podacima, razdoblja izbivanja iz Cresa razdoblja su putovanja, bijega, progonstva ili inkvizicijskih procesa u Veneciji, 1546., 1549., 1552., nakon 1553. godine te ponovno 1561. i konačno 1570. godine. O procesu protiv Ivana Jurja Petrisa pisao je creski kroničar s prijelaza stoljeća, Stafano Petris navodeći izvore iz arhiva obitelji Petris te Arhiva dei Frari u Veneciji.61 Najprije je optužen njegov brat Stjepan i to u vrijeme svjedočenja na suđenju Baldu Lupetinu zbog luteranizma u Veneciji.62 Venecijanski knez 1547. godine traži da se Stjepan vrati u Cres jer se ne bavi zadanim zadacima već sudjeluje u kriminalnom procesu (…curarsi assai poco dell’incarico avuto anzi facendo un processo criminale).63 Stjepan je nakon toga osuđen na izgon iz grada te u izgnanstvu umire 1551. godine.64 Stefano Petris navodi kako je na Ivana Jurja utjecala rodbina u Cresu, ali i obitelj njegove druge žene Ane Barbo od Kožljaka. Članovi te obitelji bili su pristaše refor- macije, posebno Anina braća Franjo i Juraj Barbo. Nakon bratove smrti i procesa zbog hereze 1553. godine, Ivan Juraj napušta Cres i bori se s Jurjem Barbom protiv Turaka za cara Ferdinanda te nakon 1557. ima titulu zlatnog viteza Carstva (Eques auratus Sancti Romani Imperii). Godine 1558. bježi u Rijeku i traži zaštitu od Franje Barba, tadašnjeg kapetana Rijeke. Godine 1567. bježi u Moravsku sa sinom Matte- om. Procesuiran je u nekoliko navrata, ali nije osuđen i to, prema tumačenju Stefana Petrisa, upravo zbog carske službe, moćne rodbine i bogatstva što mu je jamčilo potporu i pomoć. Imao je trinaestero djece, dvoje od prve žene Julije de Ca’ Minotto te jedanaestero od druge žene Ane Barbo.65

Mišljenja o točnom rodbinskom odnosu između Ivana Jurja i Frane Petrisa su podijeljena. Tako neki autori smatraju kako je stric s kojim Frane prvi puta napušta Cres odlazeći u rat protiv Turaka, Ivan (Giovanni) koji također ima oca Nikolu i bra- ta Stjepana.66 Taj se Ivan Petris u knjigama gradskog vijeća spominje kao Giovanni de Petris fu Nicolò (Ivan Petris pokojnog Nikole). Izabran je za vrhovnog zapovjednika mletačke galije (sopracomito) 1525. godine i ponovno 1543. godine.67 Stefano Petris iscrpno je analizirao obitelj Frane Petrisa temeljem njegove auto- biografije i dokumenata iz Arhiva dei Frari. Navodi kako je Frane sa stricem, kape- tanom galije, isplovio iz Cresa 1538. godine te se vratio u Veneciju 1542. godine. U Veneciji ga stric šalje u školu. Iako Frane Petris u svojoj autobiografiji ne navodi ime strica, Stefano Petris smatra kako je riječ upravo o Ivanu Jurju koji se u knjigama gradskog vijeća ne navodi kao sopracomito mletačke galije, već je mogao biti samo capitano. O navedenom piše i sam Frane Petris koji u autobiografiji kaže kako ga je otac poslao u svijet sa svojim bratom, kapetanom galije. Stefano Petris također smatra kako Ivan Juraj ulazi u gradsko vijeće tek 1542. godine ne zbog toga što je tek tada punoljetan, već zbog toga što se tek te godine vraća u Cres nakon što se, zajedno s nećakom Franom Petrisom, iskrcao s galije u Veneciji. Citirajući dokumente iz Arhiva dei Frari, Stefano Petris spominje i prijepor oko obiteljskog nasljeđa u obitelji Petris. Suprotstavljene strane su vitez Ivan Juraj i Ivan Petris (Giovanni sopracomito). Prema autobiografiji Frane Petrisa u prijeporu je su- djelovao i Frane. Naime, nakon smrti oca 1551. godine, Frane se upustio u svađu sa stricem zbog nasljeđa i to upravo onim stricem koji ga je vodio po svijetu. Tako Stefano Petris zaključuje kako su u prijeporu oko nasljeđa sudjelovali Ivan Juraj, Ivan i Frane Petris što potvrđuje obiteljsko srodstvo Ivana Jurja i Frane Petrisa.68 Oko dvojbe o točnom rodbinskom odnosu između Ivana Jurja i Frane Petrisa dolazi zato što su imena Ivan, Stjepan i Nikola vrlo česta u ono doba u obitelji Petris, ali i zato što sam Frane ne govori puno o svome porijeklu, vjerojatno baš zbog povezanosti prezimena Petris sa progonima zbog hereze. Iako se povijesni podaci o Ivanu Jurju Petrisu uglavnom odnose na inkvizitorske procese i širenje ideja reformacije kao i na rodbinsku vezu s Franom Petrisom, upra- vo u tom članu obitelji Petris možemo prepoznati naručitelja ciklusa oslika u najve- ćoj palači renesansnog Cresa. Osim stropne pločice s grbom obitelji Petris na prsima carskog dvoglavog orla, Ivanu Jurju možemo pripisati i ideju obiteljskog grba na štitu koji nosi krilati lav što podsjeća na mletačkog lava, ali je prikazan kao grotes- kna zvijer. Prepoznajmo ga i kao viteza na stropnoj pločici trofeja s oružjem. Stropna pločica s armilarnom sferom i brojni motivi koji mogu vući porijeklo iz Petrisovog filozofskog sustava radikalnog neoplatonizma, iz njegovih razmatranja o matematici, fizici, muzici i astronomiji te zagovaranju hermetizma, kabalističkih i alkemijskih učenja,69 upućuju na to kako je riječ o širem slikarskom programu isticanja obitelj- skih postignuća i uvjerenja. Grb na prsima dvoglavog orla, koji se ponavlja na naj- većem broju stropnih pločica, ukazuje na samog naručitelja, viteza Carstva. Palača je mogla biti ukrašena oslicima tek nakon 1557. godine kada je Ivan Juraj dobio titulu, a prije njegove smrti 1571. godine i to najvjerojatnije u razdoblju kada je živio u Cresu duže vrijeme, od 1562. do 1568. godine. Predlošci za zidne i stropne oslike mogli su stići u Cres zajedno s majstorima, no vjerojatnije je kako program ciklusa oslika, zbog osobnosti teme, osmišljava sam Ivan Juraj kao što je to slučaj i kod brojnih sličnih primjera u sjevernoj Italiji i šire. Ivan Juraj je, kao i Frane Petris, živio u Padovi, Ferrari i Trevisu. Njegova su izbi- vanja iz Cresa brojna te dijelom podudarna s kretanjima Frane Petrisa, a njihovi su životi isprepleteni. Osim toga, Frane Petris tijekom svog života u Veneciji, Ferrari, Padovi i Modeni nije bio samo svjedok stvaranja umjetnosti minijature, oslikava- nja traktata, izrade radioničkih bilježnica s predlošcima, već se i sam bavio izdava-

njem knjiga. Tako je u Veneciji sa svojim nećakom grafičarem Giovanniem Francom osnovao knjižaru i štampariju „All’Elefanta” te je radio kao urednik i trgovac knji- gama.70 I sama tema groteski koja je najizrazitije obilježila slikane površine u creskoj palači, bliska je tumačenju svijeta, kreacije i imaginacije što ga u tom razdoblju ra- zvija upravo neo-platonizam pa je vjerojatnost utjecaja Frane Petrisa na ikonografiju oslika u interijeru palače i više nego vjerojatna.71 Groteske se čine kao logičan izbor. Groteskama su „omotani” svi politički nepodobni prikazi. Grb na prsima carskog dvoglavog orla najmanji je grb na stropnim pločicama, uokviren (skriven) prikazom hibridnih bića. Dvoglavi orao u većem formatu ponovljen je na zidnom osliku, ali bez grba. Karikaturalni krilati mletački lav koji nosi grb na štitu, hibridna je zvijer, ali drži rog obilja. Također je ponovljen na zidnom osliku bez štita s grbom i to neposredno uz dvoglavog orla (sl. 19). Ti prikazi konceptualno predstavljaju Ivana Jurja Petrisa, dok likovni jezik groteski (u to doba popularan na europskoj razini) sugerira da je riječ o umjetničkoj imaginaciji ili dinamičnoj viziji svijeta sazdanoj od metamorfoza, konceptu bliskom Frani Petrisu. Prema rodoslovlju Petrisa, Ivan Juraj nasljednik je onog Stjepana Petrisa čiji se testament iz 1405. godine čuva u arhivu samostana Sv. Frane u Cresu,72 a u kojemu stoji kako je Stjepan Petris izgradio palaču Petris.73 To je još jedna potvrda teze da je najveća renesansna palača u Cresu glavna obiteljska rezidencija obitelji Petris kako u vrijeme izgradnje tako i u vrijeme prve pregradnje početkom 16. stoljeća te konačno i u vrijeme druge pregradnje u drugoj polovici 16. stoljeća. Drugu renesansnu pre- gradnju palače do sada mogli smo samo naslutiti i to temeljem nalaza sekundarno ugrađenih svodova nad njezinim prizemljem. Nakon otkrića oslikanih drvenih stro- pnih pločica i pripadajućih oslika na zidovima salona na prvome katu, zaključujemo kako je velikom obnovom iz sedmog desetljeća 16. stoljeća obuhvaćena zamjena me- đukatnih konstrukcija, a palača je ukrašena oslikavanjem.74 Konstruktivni elementi korišteni u kasnorenesansnoj pregradnji palače pripadaju tada već uvriježenim tehnikama. To se odnosi na svodove prizemlja i konstrukciju drvenih stropova te tehniku izvedbe i ugradnje oslikanih drvenih pločica. Likovni je pak jezik groteski potpuno suvremen te pripada razdoblju vrhunca popularnosti takvog tipa dekora 1560-ih godina.75 Smatram da je naručitelj odigrao ključnu ulogu u odabiru tema i likovnih predložaka, dok su majstori doprinijeli svojim već tradi- cionalnim znanjem o tehnikama izvedbe. Vjerujem kako su Petrisi u određenom stupnju utjecali i na odabir konstruktivnih rješenja, posebice opisane masivne kom- pozitne grede jer su brojne primjere takvih drvenih konstrukcija morali primijetiti u Ferarri ili upoznati uz pomoć traktata o arhitekturi. Impozantne dimenzije prostori- ja velikih raspona sigurno su rezultat želje Petrisa za stvaranjem impresivnih salona naglašene prostornosti. Nalaz kasnorenesansnih oslikanih drvenih stropnih pločica u palači Petris-Mo- ise u cjelini s oslicima na zidnim površinama za sada je jedinstven na našim pro- storima, kako po tehnici izvedbe i načinu ugradnje tako i po temi, a jedinstven je i nalaz kompozitne grede, tzv. trave leonardesca. Izuzetna konstruktivna i likovna rješenja palaču Petris-Moise stavljaju u širi (europski) kontekst renesansne rezi- dencijalne arhitekture. To ne mora značiti kako samih oslikanih stropnih pločica nije bilo još, posebno u palačama najistaknutijeg plemstva, ali su uništene uslijed pregradnji ili tek čekaju otkriće prilikom budućih istraživanja i obnova renesansne stambene arhitekture.76

BILJEŠKE

1 CLAUDIO MENICHELLI – LUCA SCAPPIN, I solai lignei a Ve- esportarla o di tagliarla con più di un operaio per casa, vidjeti: nezia, u: Venezia, forme della costruzione, forme del dissesto, (ur. NICOLÒ LEMESSI, Note storiche geografiche artistiche sull’isola Francesco Doglioni, Giulio Mirabella Roberti), Venezia, 2011., di Cherso, Roma, 1979., Vol. I, 230. 111-130, RITA FABBRI, Ingegno costruttivo e perizia tecnica ne- 13 RITA FABBRI, Originalità tecnologica e aspetti costruttivi lla carpenteria rinascimentale Ferrarese, Travi composte nei solai nell’architettura del palazzo di Belriguardo, u: Delizie Estensi, ar- ferraresi, u: Conservare e restaurare il legno. Conoscenze, esperien- chitetture di villa nel Rinascimento Italiano ed Europeo, Firenze, ze, prospettive, atti del convegno (Bressanone, 23-26 lipnja 2009.), 2009., 181-206. (ur. Guido Biscontin, Guido Driussi), Arcadia Ricerche, Venezia 14 RITA FABBRI (bilj. 1). 2009., 1129-1162, MIRJANA MARASOVIĆ, Srednjovjekovne drvene stropne konstrukcije u Splitu, Godišnjak zaštite spome- 15 MICHELE RUSSO, Travi composte nella Ferrara rinascimen- nika kulture Hrvatske, 16 (1990.), 133-144, ANITA GAMULIN, tale: indagini conoscitive e proposte di intervento, diplomski Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru, Godišnjak zaštite rad, Università degli Studi di Ferrara Facoltà di Architettura spomenika kulture Hrvatske, 39 (2015.), 105-123. A.A.2001/02, 9, 89-92. 16 FRANCESCO FRATTA, Soffitti lignei dipinti in Friuli tra basso 2 Istraživanja su provedena na Akademiji likovnih umjetnosti Medioevo e primo Rinascimento, u: Tabulae pictae. Pettenelle e Sveučilišta u Zagrebu, u Laboratoriju Katedre za restauriranje cantinelle a Cividale fra Medioevo e Rinascimento, (ur. Maurizio umjetnina i u Prirodoslovnom laboratoriju Hrvatskog restau- D’arcano Grattoni), Milano, 2013., 95-107. ratorskog zavoda (Laboratorijsko izvješće br. 111/2018.) Istra- živanja je zatražila voditeljica restauratorskih radova na zidnim 17 MIRJANA MARASOVIĆ (bilj. 1), 139. oslicima i drvenim elementima palače Nives Maksimović Vasev, 18 FRANCESCO FRATTA (bilj. 16), 95-107. restaurator tehn. kojoj ovim putem ujedno zahvaljujem na ustu- 19 ANITA GAMULIN (bilj. 1), 105. pljenim rezultatima te suradnji tijekom izvođenja konzervator- 20 MIRJANA MARASOVIĆ (bilj. 1), 133-144, IVO ŠPRLJAN, sko-restauratorskih radova. Gotički drveni stropovi u Šibeniku i okolici – katalog i obno- 3 SARA BIANCHIN – ARIANNA GAMBIRASI – MONICA FA- ve, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 31-32 (2007. VARO, Indagini microchimiche e spettroscopiche per la caratte- – 2008.), 161-173. rizzazione dei materiali pittorici utilizzati in alcune pettenelle 21 ANITA GAMULIN (bilj. 1), 105-123. friuliane, u: Tabulae pictae. Pettenelle e cantinelle a Cividale fra Medioevo e Rinascimento, (ur. Maurizio D’arcano Grattoni), Mi- 22 PHILIPPE MOREL: Les Grotesques, Les figures de l’imaginaire dans lano, 2013., 122-128. la peinture italienne de la fin de la Renaissance, Paris, 2001., 87. 4 LARIS BORIĆ, Arhitektura i urbanizam grada Cresa od 1450. do 23 Infracrveno snimanje provedeno je na Akademiji likovnih um- 1610. godine, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski jetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u Laboratoriju Katedre za resta- fakultet, Zagreb, 2002. Kolegi Larisu Boriću iskreno zahvaljujem uriranje umjetnina, voditeljica restauratorskih radova: Nives na savjetima i dijalogu na temu creske renesansne stambene ar- Maksimović Vasev, restaurator tehn. hitekture. 24 UNA ROMAN D’ELIA, Raphael΄ Ostrich, Pennsylvania, 2015. 5 MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, 2007., 130, 131. 25 VERA SEGRE, Il soffitto della Cervia di Bellinzona: interpre- tazione iconografica, Rivista svizzera d’arte e d’archeologia, 73 6 TEA SUŠANJ PROTIĆ, Renesansna kuća Moise u Cresu – re- (2016.), 125-144, VERA SEGRE, Illustrazioni cavalleresche fra zultati konzervatorskih istraživanja 2011. godine, Ars Adriatica, manoscritti e carte dipinte nella Lombardia del Tre e Quattro- 4 (2014.), 283-298. cento, u: Narrazioni e strategie dell’illustrazione. Codici e romanzi 7 TEA SUŠANJ PROTIĆ (bilj. 6), 287. cavallereschi nell’Italia del Nord (sec. XIV – XVI), (ur. Annali- 8 TEA SUŠANJ PROTIĆ (bilj. 6), 288. sa Izzo, Ilaria Molteni), Roma, 2014., 35-43, 40. Među brojnim 9 Prilikom obnove 2016. – 2018. godine, zbog jakih oštećenja, sve francuskim monografijama posvećenim toj temi izdvajam pri- grede su, na žalost, morale biti zamijenjene novima. Konzerva- mjerice: Grupa autora (ur. Monique Bourin, Philippe Bernardi), torsko-restauratorski radovi obavljeni su na masivnim gredama Plafonds peints médiévaux en Languedoc, Actes du colloque de prvog i drugog kata, profiliranim konzolama i dekorativnim ele- Capestang, Narbonne, Lagrasse, Perpignan, 2009. mentima. Restaurirani su i stupovi visulje krovne konstrukcije. 26 Talijanske su monografije o toj temi primjerice: Grupa autora Drvene konstrukcije bile su oštećene djelovanjem vode uslijed (ur. Maurizio D’arcano Grattoni), Tabulae pictae, Pettenelle e prokišnjavanja; zahvaćene truljenjem, mikroorganizmima i in- cantinelle a Cividale fra Medioevo e Rinascimento, Milano, 2013., sektima. Masivne su grede konsolidirane, ali je njihovu nosivu PAOLA BONFADINI, Colori di legno, soffitti con tavolette di- funkciju preuzeo novi nosač ugrađen iznad greda. pinte a Brescia e nel territorio (secoli XV – XVI), Brescia, 2005., LIDIA CESERANI ERMENTINI, Tavolette Rinascimentali - Un 10 CLAUDIO MENICHELLI – LUCA SCAPPIN (bilj. 1), 115. fenomeno di cultura a Crema, Crema, 1999. O bestijariju na osli- 11 CLAUDIO MENICHELLI – LUCA SCAPPIN (bilj. 1), 118-123. kanim pločicama vidjeti primjerice: ROBERTA AGLIO, Bestiari 12 U knjigama gradskog vijeća, 11. listopada 1556. navedeno je dipinti: tavolette da soffitto e modelli iconografici, u: Lombardia sljedeće: Si delibera, inoltre, che la legna esistente a Ponta grassa gotica e tardogotica, Arte e architettura (ur. Marco Rossi), Mila- possa essere tagliata solamente a beneficio di tutti, con divieto di no, 2005., 289-279.

27 Provedena istraživanja fonda obiteljskih plemićkih biblioteka na murale del Rinascimento, Fontes, 1-2 (1998.), 137-158, MARIA alpskom prostoru ukazuju na postojanje brojnih profanih ilu- MONICA DONATO, Gli eroi romani tra storia ed exemplum. I striranih rukopisa i viteških romana iz južne Francuske i Pariza; primi cicli umanistici di Uomini Famosi, u: Memoria dell’Antico SIMONETTA CASTRONOVO, La biblioteca dei conti di Savoia nell’arte italiana. I generi e i temi ritrovati (ur. Salvatore Settis), e la pittura in area savoiarda (1285-1343), Torino, 2002. Torino, 1985., 97-152, MARIO MARUBBI – ROBERTA AGLIO 28 Igra tarota u početku je nosila naziv triumphi te je bila jedna od – ANNAMARIA MAZZONI, Gli eroi antichi di Casa Aratori, omiljenih intelektualnih igara za razonodu među najvišim slo- Tavolette da soffitto del Quattrocento a Caravaggio, Azzano San jevima društva, posebno u Ferrari i Veneciji gdje su karte osli- Paolo, 2010. kavane ili štampane. Najstarije su karte iz sredine XV. stoljeća, 43 Primjeri oslika s glazbenim instrumentima u: VERA SEGRE a među prvim su kompletima i one u Lombardiji, oslikane za (bilj. 25, 2016.), 125-144. O umjetnosti minijature u Ferrari vidi obitelji Visconti i Sforza. O kartama tarota vidjeti, primjerice, primjerice: ANNA MARIA VISSER TRAVAGLI – GIORDANA katalog izložbe iz 2012. u Pinakoteci Brera: Il segreto dei segreti. MARIANI CANOVA – FEDERICA TONIOLO, La miniatura a I tarocchi Sola Busca e la cultura ermetico-alchemica tra Marche Ferrara dal tempo di Cosmé Tura all’eredità di Ercole de’ Roberti e Veneto alla fine del Quattrocento (ur. Laura Paola Gnaccolini), (ur. Giordana Mariani Canova), Modena, 1998. Milano, 2012. 44 PHILIPPE MOREL (bilj. 22), 24-26. 29 VERA SEGRE (bilj. 25, 2016.), 125-144. 45 O nalazu oslikanog portala vidjeti: TEA SUŠANJ PROTIĆ (bilj. 30 PAOLA BONFADINI (bilj. 26), 15-22. 6), 291. 31 FRANCESCO FRATTA (bilj. 16), 98-99. 46 Jedan kameni fragment ukrašen biljnom viticom pronađen je u 32 GIUSEPPINA PERUGINI – MONICA FAVARO, Materiali e prizemlju palače, demontiran i odložen. Dokumentiran je i kata- tecniche esecutive delle pettenelle Friuliane, u: Tabulae pictae, logiziran s namjerom čuvanja i prezentacije u istočnom dvorištu Pettenelle e cantinelle a Cividale fra Medioevo e Rinascimento (ur. palače. Sličan fragment nalazi se uzidan u stubište unutarnjeg Maurizio D’arcano Grattoni), Milano, 2013., 114-121, 120. dvorišta župnog dvora u Cresu. 33 FRANCESCO FRATTA, Soffitti lignei dipinti a Cividale del Fri- 47 Zbog prokišnjavanja i izrazito lošeg građevinskog stanja građevi- uli, u: Tabulae pictae, Pettenelle e cantinelle a Cividale fra Me- ne, većina oslika u cijelosti je izblijedjela ili je isprana. Povijesne dioevo e Rinascimento (ur. Maurizio D’arcano Grattoni), Milano, žbuke također su većim dijelom izgubljene, a dijelovi su stradali 2013., 136-160, 147. i prilikom ugradnje sekundarnih pregradnih zidova. Prilikom 34 FRANCESCO FRATTA (bilj. 33), 155. radova obnove manji su fragmenti konzervirani i ponovno pre- 35 Reprodukcija je dostupna na internetu, broj ilustracije 494, u: kriveni žbukom. Prezentirane su samo nešto bolje sačuvane veće GISÈLE LAMBERT, Les premières gravures italiennes: Quattro- oslikane površine. cento-début du cinquecento. Inventaire de la collection du dépar- 48 Zbog radova rekonstrukcije krovne konstrukcije i statičke sana- tement des Estampes et de la Photographie. Nouvelle édition [en cije zidova fragment vijenca morao je biti stakiran sa zida te je ligne], Paris: Éditions de la Bibliothèque nationale de France, prenesen na mobilni nosač. 1999 (généré le 12 octobre 2017): <http://books.openedition. 49 Cesare Ripa opisuje prikaz bračne sloge: Čovjek kojega desnom org/editionsbnf/1303>. ISBN: 9782717725919. DOI: 10.4000/ rukom grli žena…; CESARE RIPA, Ikonologija, Split, 2000., 460. books.editionsbnf.1303. 50 JUAN EDUARDO CIRLOT, Dictionary of Symbols, New York, 36 Reprodukcija je dostupna na web stranici Metropolitan muzeja, 2002., 84. https://metmuseum.org/art/collection/search/338449 51 Prema kasnorenesansnim tumačenjima groteske se temelje na 37 FRANCESCO FRATTA (bilj. 33), 156. konceptima antičkih filozofa i pjesnika, posebno onih koji se 38 Reprodukcija je dostupna na web stranici http://www.britishmu- bave metamorfozom; PHILIPPE MOREL (bilj. 22), 18, 40, 41. seum.org/research/collection 52 O intimnosti, privatnosti i osebujnosti prostora trećeg kata svje- 39 FRANCESCO FRATTA (bilj. 33), 155. doče i pronađeni otvori za ptice smješteni između prozorskih 40 PHILIPPE MOREL (bilj. 22), 46. otvora na južnome zidu. Između svih prozora na južnom zidu trećega kata, u pravilnom su ritmu raspoređene naknadno zazi- 41 Komparativni su primjeri oslici u salonu kaštela La Manta dane niše. Jedna je niša zatečena cjelovita, otvora dimenzija 31 x (Cuneo, Piemonte), oslici u salonu vile u Collerettu Giacosa (Torino), oslici u salonu kuće Ghiringelli u Bellinzoni (Ticino, 35 cm, s užim otvorom na pročelju u kojega su postavljene dvije Švicarska); vidi: SIMONETTA CASTRONOVO, Peintures mura- tanke cigle dimenzija 30 x 15 cm, poletišta za ptice. Golubovi les et plafonds peints dans les châteaux, maisons fortes et édifices su se tijekom renesanse koristili ne samo u dostavi poruka te u civils du Piémont, de la Vallée d’Aoste et Savoie du XIIIE au début prehrani, već i za razonodu, kao dekorativne ptice te u sportu. O du 16E siécle, pdf, expos.maine-et-loire.fr, FEDERICO BONA, golubinjacima u sklopu renesansnog ladanja vidjeti primjerice: Un inedito soffitto ligneo Biellese, 2012., pdf, www.blasonariosu- PATRICIJA VERAMENTA-PAVIŠA, Golubarda u Čelopecima, balpino.it, VERA SEGRE (bilj. 25, 2016.), 125-144. Anali Dubrovnik, 43 (2005.), 177-198, GORAN NIKŠIĆ, Nove spoznaje o Hektorovićevom Tvrdalju, Prilozi povijesti umjetnosti 42 O renesansnim slikarskim ciklusima s temom Viris Illustribus u Dalmaciji, 27 (1988.), 195-211. vidjeti: VERA SEGRE (bilj. 25, 2014.), 38, ROBERTO GUERRI- NI, Dai cicli di Uomini Famosi alla biografia dipinta. Traduzioni 53 ANITA GAMULIN (bilj. 1), 110-112. latine delle Vite di Plutarco ed iconografia degli eroi nella pittura 54 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 12), Vol. V, 451.

55 ŠIME JURIĆ, Kratka biografija, u: Frane Petrić, Franciscus Patri- 69 CESARE VASOLI, Frane Petrić i hermetička tradicija, Prilozi za tius, 1529-1596, Cres, 1979., 24. istraživanje hrvatske filozofske baštine, 5 (1979.), 117-138. 56 Već i Nikolu Petrisa, oca Ivana Jurja, 1521. godine kažnjava mle- 70 MARIA MUCCILLO, La biblioteca greca di Francesco Patrizi, u: tački knez zbog neposluha te ga smjenjuje s mjesta gradskog Bibliotecae selectae da Cusano a Leopardi (ur: Eugenio Canone), suca u Cresu, vidjeti: NICOLÒ LEMESSI (bilj. 12), Vol. I, 162. Firenze, 1993., 73-118, CORRADO MARCIANI, Un filosofo di 57 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 12), Vol. I, 197. Rinascimento editore-libraio: Francesco Patrizi e Giovanni Fran- co da Cherso, La Bibliofilia, 72 (1970.), 177-198. 58 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 12), Vol. V, 451. 71 O utjecaju filozofije na likovni jezik groteski vidjeti: PHILIPPE 59 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 12), Vol. I, 217. MOREL (bilj. 22), 21-22. 60 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 12), Vol. I, 238. 72 STEFANO PETRIS, (bilj. 67), 10-11. 61 STEFANO PETRIS, Un processo per eresia nel 16 secolo (Matteo 73 JOSIP VLAHOVIĆ, Odlomci iz povijesti grada Cresa, Zagreb, Patrizio da Cherso), Pagine istriane, VII (1909.), 32-35. 1995., 83, 99. 62 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 12), Vol. V, 451. 74 Prema svemu sudeći, obitelj Moise kuću nasljeđuje tek kasnije 63 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 12), Vol. I, 205. vjerojatno temeljem rodbinskih veza s Petrisima, primjerice že- 64 ŠIME JURIĆ, Nekoliko riječi o piscu, u: Frane Petrić, Franciscus nidbom Benedetta, unuka Ivana Jurja Petrisa s Elenom Moise Patritius, 1529-1596, Cres, 1979., 19. 1638. godine, što je jedini zabilježeni brak Petrisa i Moisea na- 65 STEFANO PETRIS (bilj. 61), 32-35. kon smrti Ivaja Jurja; NICOLÒ LEMESSI, (bilj. 12), Vol. V, 441. 66 CESARE VASOLI, A proposito di F. Patrizi, G. G. Patrizi, B. L. e 75 O dekorativnom programu groteski, koji se u 16. stoljeću iz Flacio Illirico. Alcune precisazioni, u: L’umanesimo in Istria (ur: sjevernotalijanskih krugova širi na područje Dalmacije, vidjeti Vittore Branca, Sante Graciotti), Firenze,1983., 37-61. primjerice: LARIS BORIĆ, Renaissance telamons of the former Fanfogna palace in Zadar – an attribution to the Paduan work- 67 NICOLÒ LEMESSI, (bilj. 12), Vol. I, 166. i 199. Baš zbog činjeni- shop of Vincenzo and Giangirolamo Grandi, u: Književnost, ce što je izabran za vrhovnog zapovjednika (sopracomito) 1525. umjetnost, kultura između dviju obala Jadrana – Letteratura, i ponovno 1543. godine, Stafano Petris smatra da je u vrijeme arte, cultura tra le due sponde dell’Adriatico, zbornik radova s isplovljavanja iz Cresa 1538., kada Ivan nije prisutan u Cresu, međunarodnog znanstvenog skupa (ur: Nedjeljka Balić-Nižić, sopracomito bio netko drugi jer inače Ivan ne bi bio ponovno Nikola Jakšić, Živko Nižić), Zadar, 2010., 327-352. biran 1543. godine; STEFANO PETRIS, Sui natali di Francesco Patrizio 1529-1597, u: Programma del gymnasio superiore di Ca- 76 Palača je obnovljena u razdoblju od 2016. do 2018. godine u podistria, 1891-1892, 3-36. sklopu Programa Europske unije za Hrvatsku IPA 2013. 68 STEFANO PETRIS (bilj. 67), 3-36.

##plugins.generic.recommendByAuthor.heading##

##plugins.generic.recommendBySimilarity.heading##

##common.pagination##

##plugins.generic.recommendBySimilarity.advancedSearchIntro##