##plugins.themes.oapBasic.skip##
아드리아 예술: 미술사와 건축 연구 저널 ##common.search##

Radionica plutejâ zadarske katedrale

DOI 10.15291/ars.488

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

호. 4 (2014)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Ivan Josipović Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru nepostojeci195@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
U članku se u jedinstvenu likovno-morfološku cjelinu okupljaju reljefi pronađeni u Galovcu, Biogradu i Zadru, ali i u Novalji na otoku Pagu. Prepoznati su kao produkti iste klesarske radionice za koju se, po njezinim najkvalitetnijim i najreprezentativnijim djelima pronađenima u zadarskoj katedrali, predlaže naziv Radionica plutejâ zadarske katedrale. Okupljena grupa reljefa pokazuje osobine rane predromaničke skulpture, a to se podjednako iščitava iz načina njihove izvedbe (meka modelacija, rahlije postavljeni motivi), kao i u prevladavajućoj motivici ranokršćanske provenijencije. Uzimajući u obzir veličinu raspravljanih reljefa i lokalitete na kojima su pronalaženi, autor dolazi do zaključka da se radi o dijelovima liturgijskih instalacija većih ranokršćanskih crkava koje su obnovljene u kasnome 8. ili ranom 9. stoljeću.
Radionica plutejâ zadarske katedrale##common.commaListSeparator## rana predromanička skulptura##common.commaListSeparator## Zadar##common.commaListSeparator## Biograd##common.commaListSeparator## Galovac##common.commaListSeparator## Novalja##common.commaListSeparator## kraj 8. i početak 9. stoljeća
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. 초록
  2. Bilješke

The article defines a number of relief carvings found at Galovac, Biograd, Zadar and Novalja on the island of Pag as belonging to a single sculptural and morphological group. It identifies them as products of the same stone-cutting workshop which the author of the article suggests be called the Zadar Cathedral panels workshop after the representative carvings of the highest quality which this workshop made for Zadar Cathedral. All of the aforementioned relief carvings from this group demonstrate features of early pre-Romanesque sculpture which are evident in the manner of carving (soft modelling, loosely arranged motifs) as well as in the fact that the prevailing decorative motifs are of early Christian origin. Taking into account the dimensions of the chancel screen panels under consideration and the sites from which they were recovered, the author of the article arrives at the conclusion that they belonged to the liturgical furnishings of large early Christian churches which were renovated in the late eighth or the early ninth century.

1. Zadar, katedrala

2. Zadar, katedrala

3. Zadar, katedrala 4. Zadar, katedrala 5. Zadar

T. I. Radionica plutejâ zadarske katedrale, Pluteji i dijelovi plutejâ oltarnih ograda Bottega dei plutei della cattedrale di Zara, Plutei e parti di plutei dei cancelli presbiteriali

1. Zadar 2. Zadar (Ljubač)

3. Zadar (Božava) 4. Zadar (Božava)

T. II. Radionica plutejâ zadarske katedrale, Pluteji i dijelovi plutejâ oltarnih ograda Bottega dei plutei della cattedrale di Zara, Plutei e parti di plutei dei cancelli presbiteriali

današnjeg Galovca) (T. III, 6-8; T. IV, 3-6; T. V, 1-5, 10),12 fazi opremanja ranokršćanske crkve predromaničkim zatim ulomke iz Biograda koje većim dijelom možemo liturgijskim instalacijama.15 pouzdano povezati s danas potpuno uništenim ostacima Brojne podudarnosti između navedenih reljefa iz crkve na položaju Glavica (koja je najkasnije u 11. stoljeću Galovca, Biograda, Zadra i Novalje vidljive su ako se postala biogradska katedrala) (T. III, 1-5; T. IV, 1-2, 7-9; usporede pojedini izvedbeni detalji njihove dekoracije, a T. V, 6-9),13 te grupu reljefa pronađenih u Novalji na ovdje ću navesti tek one najuočljivije. Tako je, primjerice, otoku Pagu i njezinoj okolici, a u koju pripadaju ulomci veliki pilastar iz Biograda (T. IV, 1) u izvedbenome i ciborija i dijelovi trabeacije oltarne ograde s epigrafičkim ikonografskom smislu posve identičan „pilastrima”,16 sadržajem (T. VI).14 Inače, unatoč činjenici da su potonje vijencima i soklovima na trima manjim plutejima iz navedeni paški reljefi tijekom dužega vremenskog zadarske prvostolnice (T. I, 2-4), a manji dio slično perioda pronalaženi na dvama različitim lokalitetima izvedena motiva sačuvao se i na dijelu glavnoga polja (crkva Sv. Jurja kod Caske, Novalja), prevladava mišljenje jednog pluteja iz Galovca (T. III, 7). Specifičan niz da izvorno potječu iz Novalje, točnije da pripadaju arkada pod kojima su smještene polurozete šiljatih latica

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

ispunjava vijence plutejâ na trima ulomcima iz Biograda glavna polja triju od ukupno četiri zadarska pluteja (T. II, (T. III, 3-5) i jednom iz Galovca (T. III, 6), a tek neznatno 1-3) ukrašena su gotovo identičnim prikazom kantarosa plastičniji i pravilniji niz takvih arkada ukrašava vijenac iz kojega izbija tropruta stabljika koja se razgranava na velikog pluteja iz zadarske katedrale (T. I, 1). Također, sve strane, a jednako izvedeni i ikonografski sukladni slično oblikovane vijence nalazimo i na trima plutejima motivi mogu se nazrijeti i na jednome manjem ulomku iz Zadra, Ljubča i Božave (T. II, 1-3), s tim da su pluteja iz Biograda (T. III, 1).17 Može se reći da upravo međuprostori između njihovih arkada i gornje rubne reljefi iz Biograda i Galovca omogućuju da se manji letve, kao i na primjercima iz Biograda i Galovca (T. III, pluteji iz Zadra, Ljubča i Božave povežu s plutejima iz 4, 6), ispunjeni romboidnim motivima, a njih pak ne zadarske katedrale, jer njihova međusobna usporedba, nalazimo na vijencu velikog pluteja iz zadarske katedrale. ponajprije zbog ikonografske raznolikosti, u prvi mah Romboidne ukrase u međuprostorima ima i jedan i ne bi sugerirala da je riječ o djelima istih majstora- biogradski pilastar koji je ukrašen učvorenim troprutim klesara. Dakle, svi spomenuti detalji svjedoče o velikoj kružnicama, a one su ispunjene raznim vegetabilnim srodnosti raspravljanih ulomaka, pa držim da su oni motivima (T. IV, 2). Taj pilastar po izvedbi plastičnih dovoljni da ih se smatra djelima iste klesarske radionice. višelatičnih rozeta unutar kružnica izrazito nalikuje Unatoč brojnim izvedbenim i ikonografskim desnom pilastru najvećega pluteja iz zadarske katedrale podudarnostima na tim se ulomcima mogu primijetiti (T. I, 1), dok su zvjezdoliki motivi s biogradskog pilastra i neki manji razlikovni detalji. Ako se u tom pogledu i srodni motivima izvedenima i na trima manjim plutejima zanemare razlike u dekoraciji koje se mogu objasniti iz iste zadarske crkve (T. I, 2-4). Također, dvopruta variranjem različitih detalja unutar iste dekorativne pletenica u vrhu navedenog pilastra (T. IV, 2) identično koncepcije plutejâ, te se ta pojava pripiše maštovitosti je izvedena kao pletenice koje ispunjaju nutrinu latinskih samih majstora ili pak naručitelja, na izvedbenoj se križeva s velikoga zadarskog pluteja (T. I, 1) ili, pak, razini ipak može primijetiti određena razlika u kvaliteti kao pletenica unutar križa s arkade novaljskog ciborija. klesanja, poput primjerice određenih razlika između Nadalje, gusta i debela dvotračna tropruta pletenica s velikoga mramornog pluteja iz zadarske katedrale i ispupčenim kružićima u središtima svakoga zavoja, koja ostalih triju koji su zacijelo pripadali istoj cjelini oltarne ukrašava tri fragmenta dovratnika iz Biograda (T. V, 7-8), ograde (T. I, 1-4). Naime, na velikom pluteju može se načinom izvedbe izrazito nalikuje istovrsnoj dekoraciji uočiti nešto veći plasticitet i pravilnost isklesanih motiva na soklovima dvaju manjih pluteja iz zadarske katedrale te mnogo sigurniji duktus klesanja, dok na ostalim (T. I, 3-4) te identično izvedenoj pletenici koja uokviruje plutejima iz katedrale ti motivi imaju nešto fragilniju središnji motiv palmeta pod križem na ploči sa Stupa formu, a gledajući i ukupnost dekorativnog prikaza na srama na zadarskom forumu (T. I, 5). Činjenica je da je njima je primjetna i manja zgusnutost motiva. No sve te i latinski križ glatke površine s potonje navedene ploče razlike nisu dovoljne da bi se navedeni reljefi proglasili isklesan na identičan način kao i središnji križ s jedine djelima različitih klesarskih produkcija, jer između njih, sačuvane arkade oltarnog ciborija iz Galovca (T. V, 3), kao i na izvedbenoj i na ikonografskoj razini, postoji znatno što je i jedina sačuvana ptica s arkade galovačkog ciborija veći broj dodirnih točaka o kojima je već bilo riječi, pa vrlo slična pticama na ulomcima arkada novaljskog se može zaključiti da se zacijelo radi o djelovanju dvaju ciborija (T. VI, 1-2, 7), što se posebno zamjećuje u ili više majstora unutar iste klesarske radionice za koju načinu oblikovanja njihovih detaljno izvedenih krila i ovom prilikom predlažem prigodan naziv Radionica repova, nešto stiliziranijih nožica s kandžama te vratova plutejâ zadarske katedrale. čija je površina potpuno glatka. Pored toga, u Galovcu, Na izvedbenoj razini sve prethodno navedene Biogradu i Novalji nalazimo koncepcijski i izvedbeno manjkave cjeline ili ulomke liturgijskih instalacija posve jednake arhitrave i lukove oltarnih ograda s dosta povezuje vrlo pravilan i uredan način klesanja u nešto krupnim i pravilno oblikovanim kukama s visokim i višem reljefu. Na taj se način stvara dojam određene neprofiliranim nožicama koje ispunjaju njihove gornje voluminoznosti i naglašena optičkog kontrasta između zone te s natpisnim poljem ispod njih (T. IV, 3-9; T. reljefno istaknutih motiva i njihove pozadine koja je u VI, 9-15). Nadalje, kuke identične prethodnima ima i većini slučajeva dosta grubo obrađena. Nakoso položeno jedan perforirani novaljski zabat (T. VI, 8), a vrlo slične dlijeto majstorâ prilikom klesanja dalo je zakošeno kuke, tek s manjim varijacijama u visini i osnovnom definirane rubove pojedinih motiva. Plasticitet nekih obrisu nožica te oblikovanju zavojnica, prisutne su i na od njih, primjerice višelatičnih cvjetova, dodatno je galovačkim i novaljskim fragmentima koji su zacijelo naglašen kombiniranjem konkavnog oblikovanja ukrug pripadali vijencima ciborija (T. V, 1; T. VI, 3). Također, raspoređenih latica u odnosu na njihov središnji kružić

1. Biograd, katedrala 2. Biograd, katedrala 3. Biograd, katedrala

4. Biograd, katedrala (?)

5. Biograd

6. Galovac

8. Galovac

7. Galovac

T. III. Radionica plutejâ zadarske katedrale, Ulomci plutejâ oltarnih ograda Bottega dei plutei della cattedrale di Zara, Frammenti di plutei dei cancelli presbiteriali

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

1. Biograd, katedrala 2. Biograd 3. Galovac

4. Galovac 5. Galovac 6. Galovac

7. Biograd, katedrala

8. Biograd, katedrala

9. Biograd

T. IV. Radionica plutejâ zadarske katedrale, Pilastri i luk, te više ulomaka arhitrava Bottega dei plutei della cattedrale di Zara, Pilastri ed archetto e diversi frammenti di architravi

koji je naglašeno konveksan. No riječ je o dosta mekoj plutej, predstavljala još jedan izdvojen tip pluteja. Taj je modelaciji koja na površini motiva ne ostavlja dubok i plutej, zbog dijela svoje izvorne antičke dekoracije koja oštar urez „V” profila, već plići i blaži urez „U” profila. je pripadala prednjici nekadašnjeg sarkofaga, vjerojatno i Dekorativni motivi dosta su rahlo postavljeni bez poslužio kao inspiracija za stvaranje ukrasnoga koncepta naglašene prisutnosti horror vacui, kompleksa koji ostalih pluteja iz zadarske katedrale,18 kao što su i inače je inače vrlo karakterističan za nešto kasniju, zrelu antički uzori korišteni kao inspiracija za dekoriranje predromaničku skulpturu. Prisutnost manjih razlika u raznih dijelova predromaničkih liturgijskih instalacija. kvaliteti klesanja na pojedinim ulomcima istih liturgijskih Po osnovnoj koncepcijskoj podjeli dekorativne instalacija, koju sam okarakterizirao kao posljedicu površine mramorni pluteji iz zadarske katedrale angažmana barem dvojice, ako ne i više majstora-klesara, razlikuju se samo po tome što su na velikom pluteju također treba imati na umu kada se pokušava definirati glavni motivi, tj. križevi, smješteni unutar vodoravno ukupan opus Radionice plutejâ zadarske katedrale. usmjerenih kvadratnih i pravokutnih kaseta, dok su na Zajedničke likovno-morfološke karakteristike među ostalim trima plutejima oni dani u parovima, što znači ulomcima s različitih lokaliteta poželjno je uočiti na što da po jedan križ ispunja prostor ispod svake od dviju je moguće većem broju sastavnih dijelova liturgijskih arkada koje su međusobno spojene jer imaju zajednički instalacija i arhitektonske dekoracije, a od njih najveće središnji stupić, a tek su onda tako udvojene arkade mogućnosti pružaju fragmenti zabata i arhitrava uokvirene tankom obrubnom letvom u horizontalno oltarne ograde. Nažalost, dosad pronađeni ulomci koje orijentirana pravokutna polja. Međutim, kvadratne pripisujem toj klesarskoj produkciji pokazuju da je ona ili pravokutne kasete najvećega pluteja imaju i dosta prolaze ogradâ svetišta u pravilu premošćivala lukovima, široke trake koje ih okružuju, a ispunjene su različitim a ne zabatima. Sačuvao se, naime, samo jedan zabat koji motivima. Pravokutne kasete obrubljene su gustom se može smatrati produktom ove klesarske radionice, troprutom, odnosno dvoprutom pletenicom, dok je ali je i on vrlo specifičan. Naime, taj zabat u središtu okvir desne kvadratne kasete ispunjen intermitirajućom glavnog polja nema križ obočen pticama kao što je dvoprutom lozicom s trolisnim ukrasom u sredini uobičajeno, već rozetu koja je jedini ukras na zabatu jer njezinih zavinutih slijepih ogranaka. Korištenje tog ostatak njegova središnjeg polja ne postoji budući da je motiva na ikonografskoj razini povezuje taj zadarski na tom mjestu zabat perforiran. To je razlog što nam plutej s ulomcima prvih ranosrednjovjekovnih reljefa iz je, bar na ovoj razini istraženosti, onemogućen uvid u crkve Sv. Marte u Bijaćima kod Trogira, i to ponajprije s način ukrašavanja glavnog polja zabata koji često puta jednim fragmentom luka oltarne ograde (T. VIII, 3), a taj, nosi sadržaje koji su dobar komparativni materijal za njima zajednički ornament, izveden doduše u različitim usporedbu s motivima koji su prisutni na plutejima i inačicama, bio je dosta čest na reljefima iz 8. i s početka pilastrima oltarnih ograda. Međutim, Radionica plutejâ 9. stoljeća na tlu Italije [npr. na bočnim stranama ploča zadarske katedrale vrlo je jednostavno ukrašavala lukove iz Cividalea i Sesto al Reghene te na arkadi Eleukadijeva i arhitrave, pa je ulomke tih dijelova oltarne ograde ciborija iz Ravenne (T. VIII, 4-6)].19 Osim rubnih s ostalim elementima njezinih liturgijskih instalacija traka kaseta, veliki plutej iz katedrale ima zanimljivu moguće povezati ponajprije temeljem činjenice da su dekoraciju desnoga šireg pilastra koji je ispunjen zajedno pronađeni na trima lokalitetima, tj. u Biogradu, trima krupnim učvorenim kružnicama dvoprute Galovcu i Novalji. Zbog toga je, u slučaju te radionice, profilacije unutar kojih se nalaze simetrični motivi likovno-morfološku i ikonografsku analizu najbolje lišća. Međuprostore pak između kružnica i rubnih letvi započeti analizom pluteja i pilastara pa tek onda prijeći pilastra ispunjaju motivi stiliziranih ljiljanovih cvjetova. na arhitrave, lukove i jedini sačuvani zabat, kao i na ostale Takvu je dekoraciju možda ponajbolje usporediti sa dijelove liturgijskih instalacija i arhitektonske dekoracije. sličnom motivikom koja ukrašava jedan plutej s kraja 8. ili s početka 9. stoljeća iz Novigrada Istarskog (T. VIII, 1)20 te s identičnom dekoracijom na pluteju iz Pluteji i pilastri depoa katedrale u Kotoru (T. VIII, 2).21 Potonji je plutej u novije vrijeme atribuiran novoprepoznatoj Klesarskoj Pluteji iz zadarske katedrale, unatoč istoj osnovnoj radionici iz doba kotorskog biskupa Ivana te je, kao i koncepcijskoj podjeli dekorativne površine, pokazuju da djelovanje same radionice, datiran u isto vremensko je riječ o dvama različitim tipovima, a uz to treba istaknuti razdoblje kao i novigradski plutej.22 da bi ploča sa zadarskog Stupa srama, ako je uistinu Tri manja pluteja iz zadarske katedrale pripadala riječ o ulomku koji je u sekundarnoj funkciji služio kao su drugom tipu plutejâ te se međusobno razlikuju tek

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

1. Galovac

2. Galovac

3. Galovac

4. Galovac

7. Biograd 8. Biograd

9. Biograd 10. Galovac

5. Galovac 6. Biograd

T. V. Radionica plutejâ zadarske katedrale, Ulomci ciborija i ostalih dijelova liturgijskih instalacija i arhitektonske plastike Bottega dei plutei della cattedrale di Zara, Frammenti di ciborio e d’altre parti dell’arredo liturgico e della decorazione architettonica

po variranju smještaja pojedinih motiva, od kojih su S druge strane, pilastri Radionice plutejâ zadarske soklovi na dvama od njih ukrašeni gustom troprutom katedrale, neovisno o tome jesu li integrirani u cjelinu pletenicom s „očima” u središtima krupnih zavoja, dok pluteja ili isklesani zasebno, imaju četiri dominantna su sokl, pilastar i vijenac na trećem pluteju dekorirani ukrasna motiva, a to su: učvorene kružnice ispunjene istom vijugavom viticom s ritmičkim obrtanjem virovitih simetrično raspoređenim lišćem, zatim učvorene rozeta. Važno je istaknuti da motiv troprute pletenice s kružnice ispunjene rozetama, zvjezdolikim motivima „očima”, koji je inače prisutan i na ploči sa zadarskog i šiljatim lišćem, vijugava vitica s ritmičkim obrtanjem foruma, nalazimo i na već spominjanim reljefima iz virovitih rozeta te ukras od intermitirajuće lozice iz koje crkve Sv. Marte u Bijaćima [npr. ulomak luka i pilastra izbijaju razgranati izduženi listovi. Potonje naveden oltarne ograde (T. IX, 2-3)], ali također i na nekim motiv nalazi se na poleđini jednoga biogradskog pilastra ulomcima iz Italije, poput stranice Ratchisova oltara (T. IV, 2), a u znatno rustičnijoj izvedbi susrećemo ga i na u Cividaleu (T. IX, 5) ili, pak, stope arkade ciborija iz vijencu danas izgubljena pluteja iz Sv. Marte u Bijaćima Museo Nazionale Romano u Rimu (T. IX, 1).23 Osim (T. IX, 4), koji Ante Milošević svrstava u korpus prve toga, općenito govoreći, pluteji s motivom palmeta predromaničke skulpture s navedenog lokaliteta te ga pod križevima koji su uokvireni arkadama česti su na datira u kraj 8. i na sam početak 9. stoljeća.26 brojnim predromaničkim plutejima na istočnoj obali Jadrana, počevši od Istre do Boke kotorske, a u pravilu su i pripisani klesarskim radionicama čije se djelovanje Lukovi, arhitravi i zabati smješta u razdoblje od posljednjih desetljeća 8. do kraja prve četvrtine 9. stoljeća. Ulomci lukova i arhitrava ove klesarske radionice Trećem tipu plutejâ, koji je sudeći po sačuvanim sačuvali su se u Biogradu, Galovcu i Novalji, a jedini ulomcima možda bio i najčešće izvođen među djelima sačuvan zabat također potječe iz potonje navedena te klesarske radionice, pripadaju pluteji s motivom mjesta. Lukovi i arhitravi imaju istu koncepcijsku središnjeg kantarosa u dnu glavnoga polja iz kojega podjelu dekorativne površine jer su im se u gornjoj se simetrično izvijaju po dvije stabljike troprute lozice zoni nalazile kuke, a u donjoj natpisno polje. Kuke koje se, ovisno o veličini pluteja, razlistavaju u više imaju izdužene neprofilirane nožice koje se u nekim kružnica ispunjenih raznim zoomorfnim i vegetabilnim slučajevima lagano proširuju u dnu, dok im se u motivima. Tako se na nekim primjercima unutar vrhovima nalaze krupne zavojnice. Sačuvala su se samo kružnica nalaze ptice u zaokretu i ukrug vrteća krilca, dva segmenta lukova, i to desni dio luka iz Galovca (T. a korišten je i treći motiv koji u raznim kombinacijama IV, 3) i desna stopa luka iz Novalje (T. VI, 9). Logično također ispunja kružnice, a to je višelatična rozeta je za pretpostaviti da su se dva niza različito usmjerenih koju okružuju suzoliki listići priljubljeni uz unutrašnji kuka simetrično razdvajala u samom tjemenu lukova.27 rub kružnica. Svi ti pluteji imali su vijenac ukrašen Od arhitravâ danas nam je poznato više ulomaka iz nizom spojenih arkada koje su ispunjale polurozete Biograda (T. IV, 7-9), Galovca (T. IV, 4-6) i Novalje (T. šiljatih latica,24 a taj tip plutejâ nalazimo u Zadru, VI, 11-15), od kojih se neki spajaju i u veće cjeline, a na Biogradu i Galovcu. Također, jedan zadarski plutej koji njima su se u pravilu sačuvali i dijelovi natpisnog polja, je pronađen u Božavi na Dugom otoku (T. II, 4) ima premda je na dvama biogradskim primjercima (T. IV, dekoraciju temeljem koje je moguće prepoznati i četvrti 7-8) donja zona ostavljena praznom ili je natpis, pak, tip plutejâ iz repertoara Radionice plutejâ zadarske naknadno radiran. katedrale, a riječ je o tzv. Korrboden-motivu koji je Što se zabata iz Novalje tiče, on je neobičan jer ima također karakterističan za djela klesarskih produkcija perforirano glavno polje s plastično modeliranom, djelatnih krajem 8. i u prvim desetljećima 9. stoljeća.25 osmerolatičnom rozetom u središtu, dok je na rubovima Osim toga, dva ulomka pluteja iz Galovca (T. III, 7-8) omeđen nizom kuka, a s donje strane lukom na kojem je možda svjedoče i o plutejima koji su bili ukrašeni bio uklesan natpis od kojeg se sačuvalo samo nekoliko učvorenim kružnicama ili arkadama poviše kojih su slova: ESTRIB. Na njegovoj poleđini isklesan je ispružen smještene kružnice ispunjene ukrug vrtećim krilcima, dlan, a u njegovu središtu nalazi se rupa nastala bušenjem dok su im vijenci imali ukras od prepleta troprutih središta rozete s prednje strane. U pogledu njegove traka, ali zbog velike oštećenosti tih fragmenata nije funkcije u literaturi se dvojilo između zabata oltarne uputno bezrezervno tvrditi da se radi o još nekim ograde i dijela fenestrellae confessionis,28 ali navedena tipovima dekoriranih pluteja unutar opusa raspravljane dilema nije do kraja zadovoljavajuće razriješena. Ipak, klesarske produkcije. čini se da je zabat perforiran tek naknadno, pa ako je to

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

zaista bilo tako, otpala bi mogućnost da je u pitanju dio V, 3) za koji u zadnje vrijeme u literaturi prevladava rešetkasta prozora koji je zaklanjao konfesiju te bi u obzir mišljenje da se radi o ciboriju koji je stajao na menzi dolazio samo zabat oltarne ograde. oltara.29 Osim te dosta dobro sačuvane arkade koja se može i rekonstruirati, preostalo je još nekoliko ulomaka košare ciborija (npr. T. V, 2), jedan ulomak njegova Stupići oltarne ograde i stupići oltara vijenca (T. V, 1) te dva manja ulomka akroterija. Na rekonstruiranoj arkadi tog ciborija reljefno je izveden Iz Biograda i Galovca potječe i nekoliko ulomaka središnji motiv glatka latinskog križa proširenih stupića sa sraštenim kapitelima na vrhu, od kojih se krakova s po jednim simetrično postavljenim paunom jedan može smatrati stupićem oltarne ograde, a ostala s obiju strana, koji u kljunu drži sedmerolatičnu rozetu, tri stupićima, tj. stipesima oltara. Stupić oltarne ograde dok su bočni krajevi arkade obrubljeni ukrasnim (T. V, 4) završava kapitelom koji je isklesan iz istoga pojasom kuka s krupnim zavojnicama na visokim komada kamena, a od njega je odvojen tordiranim neraščlanjenim nožicama. Već sam upozorio na sličnost prstenom. Kapitel ima istu dekoraciju na svim četirima križa s galovačke arkade ciborija i istog motiva s ploče stranama. U donjem dijelu kapitela smještena su četiri sa zadarskog foruma, a sada ukazujem i na podudarnost kutna neprofilirana listića između kojih se nalazi po izvedbe njezine višelatične rozete s identično izvedenim jedan stiliziran ljiljanov cvijet, a u gornjoj zoni, točno motivima na plutejima koji su pronađeni u Božavi, ali poviše donjeg cvijeta, smješten je isti motiv, s tom i na način oblikovanja kuka s bočnih stranica arkade razlikom da se njegove latice pretvaraju u jednostavne i vijenca ciborija koji je vrlo sličan izvedbi kuka na kutne volute. lukovima i arhitravima oltarne ograde iz Biograda, Bolje su nam poznati stupići koji su nosili menzu Galovca i Novalje. oltara jer se od njih gotovo u cijelosti sačuvao po jedan S druge strane, brojniji su fragmenti koji pripadaju primjerak u Biogradu (T. V, 6) i Galovcu (T. V, 5), pa novaljskom ciboriju (T. VI, 1-7). Od njega su se, prema su nam tako poznate i baze tih stupića koje su se interpretaciji Magdalene Skoblar, sačuvali ulomci triju uglavljivale u pod svetišta crkve. Baze su bile četvrtastog arkada,30 dok je Pavuša Vežić iznio mišljenje da pripadaju oblika, dna stupova ukrašavala je traka ispunjena cik-cak dvama ciborijima.31 Kako god bilo, važno je istaknuti da i motivom ili pletenicom, dok su se njihova debla lagano Vežić, koji smatra da je riječ o dijelovima dvaju ciborija, širila prema dnu te su bila glatko obrađena. Stupići su drži da su oni nastali u istom vremenu i u istoj klesarskoj završavali kapitelima od kojih su bili odvojeni različito radionici. Radi se o ukupno osam ulomaka od kojih dekoriranim prstenima, a voluminozno oblikovani jedan zacijelo pripada vijencu ciborija (T. VI, 3). Od kapiteli bili su podijeljeni u dvije zone. Tako je u donjem ostalih je fragmenata posebno značajan onaj na kojem dijelu kapitelâ tekao niz ukrug raspoređenih arkadica, se sačuvao latinski križ ispunjen gustom dvoprutom dok je gornja zona na dvama sačuvanim primjercima pletenicom, a desno od njega nalazi se dio troprute lozice bila ponešto drukčije ukrašena. U slučaju biogradskog koja zatvara kružnicu ispunjenu višelatičnom rozetom kapitela gornja je zona bila podijeljena na donji pojas sa i suzolikim listićima koji su priljubljeni uz unutrašnji stiliziranim i plastično izvedenim listovima, koji su se rub kružnice (T. VI, 4). Na ostalim su fragmentima svojim vrhovima povijali prema van, te na gornji pojas s arkade ciborija posebno značajne ptice koje se nalaze kutnim volutama između kojih se nalazio motiv grčkog unutar maštovitih biljnih prepleta (T. VI, 1-2, 7), kao i križa. Gornja pak zona galovačkog kapitela u donjem je geometrijsko mrežište od troprutih traka koje je jasno dijelu imala glatke stilizirane listove palmeta koji su na vidljivo na dvama ulomcima (T. VI, 1, 7), dok se na uglovima bili nešto izduženiji te se poviše njih nalazio jednom tek naslućuje (T. VI, 6). Po izvedbenim detaljima par sljubljenih kutnih voluta, dok se poviše kraćih ptica, latinskoga križa i kružnice ispunjene rozetom, listova sa sredine svake stranice kapitela nalazio motiv ulomci novaljskog ciborija pokazuju izraziru srodnost nazubljenih stupića. Na vrhu obaju ovih kapitela nalazio s arkadom galovačkog ciborija i velikim mramornim se plitki abakus. plutejem iz zadarske katedrale.

Ulomci ciborijâ Fragmenti arhitektonske dekoracije

U Galovcu i Novalji sačuvali su se i dijelovi koji su U Biogradu su pronađena i tri vrlo srodna ulomka pripadali četverostranim ciborijima. Tako se u Galovcu kojima mjesto i okolnosti nalaza nisu poznati, a za koje sačuvala arkada manjega četverostranog ciborija (T. se može pretpostaviti da su imali funkciju dovratnika (T.

3. Novalja

6. Novalja

1. Novalja

4. Novalja

2. Novalja 7. Novalja

5. Novalja

8. Novalja 9. Novalja

10. Novalja 11. Novalja (Caska) 12. Novalja

13. Novalja 14. Novalja 15. Novalja

T. VI. Radionica plutejâ zadarske katedrale, Ulomci ciborija i trabeacije oltarne ograde iz Novalje Bottega dei plutei della cattedrale di Zara, Frammenti di ciborio e di trabeazione del cancello presbiteriale da Novaglia

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

1. Novalja (Caska) 2. Novalja

3. Novalja

4. Novalja 5. Novalja

6. Novalja

T. VII. Rani predromanički reljefi iz Novalje Rilievi del primo preromanico da Novaglia

V, 7-8). Kako je već navedeno, unatoč nekim manjim nalikuju da nema sumnje da ih je isklesala ista klesarska međusobnim razlikama, njihov je reljefni ukras, tj. motiv radionica, a možda i isti majstor. Naime, na njihovim je guste troprute pletenice s krupnim „očima” u sredini užim stranama izveden motiv stilizirane palmete iznad svakog zavoja, posve identičan izvedbi istog motiva na koje se nalazi plastična narebrena zavojnica koja izgleda soklovima dvaju manjih pluteja iz zadarske katedrale te poput svitka. Tjemena strana impost-kapitelâ završavala je na ploči sa Stupa srama na zadarskom forumu. abakom. Gornji dio motiva palmete podsjeća na izvedbu Također, i u Biogradu i u Galovcu pronađen je po stiliziranih ljiljanovih cvjetova koji su često korišteni na jedan impost-kapitel (T. V, 9-10), a oni toliko međusobno djelima Radionice plutejâ zadarske katedrale, a donji dio

1. Novigrad Istarski

2. Kotor, katedrala

3. Bijaći, Sv. Marta

4. Sesto al Reghena, 5. Cividale 6. Ravenna, Urna Sv. Anastazije (detalj) Eleukadijev ciborij (detalj)

T. VIII. Šest predromaničkih reljefa različite funkcije iz Hrvatske i Italije Sei rilievi preromanici di diversa funzione dalla Croazia e dall’Italia

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

tih palmeta ima zavojnice koje nalikuju volutama kuka s lukova i arhitravâ oltarnih ograda iz Galovca, Biograda i Novalje te kukama s arkade i s vijenca galovačkoga oltarnog ciborija. 2. Bijaći, Sv. Marta * * * Reljefi koje sam ovom prilikom temeljem likovno- morfoloških karakteristika povezao u jedinstvenu cjelinu kao radove iste klesarske produkcije dosad su u literaturi bili različito datirani. Tako se nastanak plutejâ iz zadarske katedrale uglavnom smještao u kraj 8. i u početak 9. stoljeća,32 ali i tek okvirno u 9. stoljeće,33 dok su ostali zadarski pluteji koji su pronađeni u Božavi, Ljubču i Zadru bili različito i preširoko datirani u 9. ili čak u prijelaz iz 9. u 10. stoljeće,34 iako je izneseno i mišljenje da ih treba datirati u drugu polovinu 8. ili u sam početak 9. stoljeća.35 Ako se na sve zadarske pluteje gleda kao na 1. Rim djela iste klesarske radionice, njihovo datiranje u potonje naveden period potvrđuju i uspostavljene analogije 3. Bijaći, Sv. Marta Ante Miloševića koji je veliki zadarski mramorni plutej na ikonografskoj razini povezao s ulomcima prvih ranosrednjovjekovnih reljefa iz crkve Sv. Marte u Bijaćima koje on, po mom mišljenju vrlo uvjerljivo, datira u kraj 8. ili u sam početak 9. stoljeća. Naime, ikonografska se sličnost između tih spomenika očituje ponajprije u korištenju na istočnoj obali Jadrana vrlo rijetka motiva dvočlane intermitirajuće vitice s trolisnim ukrasom u sredini njezinih zavinutih slijepih ogranaka, a taj je ornament, izveden inače u različitim inačicama, bio dosta čest na reljefima iz 8. i s početka 9. stoljeća na tlu Italije.36 I novaljski su predromanički reljefi dosad u literaturi 4. Bijaći, Sv. Marta bili različito datirani. Dok su Ivo Petricioli i Miljenko Jurković smatrali da se radi o ranoj predromaničkoj skulpturi koju treba datirati u razdoblje do kraja 8. stoljeća,37 većina je ostalih autora njihov nastanak smještala u 9. stoljeće, ali uglavnom bez nekih podrobnijih objašnjenja zašto su se odlučili za takvo datiranje.38 Tako je i Magdalena Skoblar većinu novaljskih reljefa datirala u 9. stoljeće,39 ali je tom prigodom iznijela pomalo zbunjujuću argumentaciju. Naime, prilikom obrade najreprezentativnijih novaljskih reljefa, poput ulomaka četverostranog ciborija, Skoblar navodi sve Petriciolijeve i Jurkovićeve argumente za dataciju raniju od 9. stoljeća, poput meke modelacije, nedostatka jasno razrađene dekorativne 5. Cividale, Ratchisov oltar sheme, te labavo povezanih geometrijskih prepleta i vegetabilnih povijuša, ali njihov nastanak ipak smješta u 9. stoljeće, pravdajući to činjenicom da „fino klesane T. IX. Pet predromaničkih reljefa različite funkcije iz Hrvatske i Italije ptice i vitice” ipak „odaju kasnije razdoblje”, jer „teško Cinque rilievi preromanici di diversa funzione dalla Croazia e dall’Italia da postoji ijedna ptica ili vitica iz 8. stoljeća na istočnom

Jadranu koja se kvalitetom može usporediti s onima donedavno pretpostavljana na tom lokalitetu. U tom je na novaljskom ciboriju”.40 No navedena promišljanja kontekstu važno mišljenje koje je iznio Pavuša Vežić, stoje u suprotnosti s opravdanim napomenama iste a prema kojemu je „već u kasnoantičkom vremenu autorice u kojima je istaknula da nije lako prosuditi na mjestu buduće katedrale u Biogradu postojala je li kvaliteta klesanja ranosrednjovjekovnih reljefa ranokršćanska crkva, vjerojatno kao trobrodna „posljedica vještine pojedinog majstora ili općih stilskih građevina (istaknuo I. J.)”, a to bi značilo da je crkva iz strujanja”, ili, drugim riječima, da ne mora značiti druge polovine 9. stoljeća naslijedila „osnovnu matricu da je nevješto klesan rad nužno morao nastati prije one stare”, tj. ranokršćanske građevine,47 a postojanje kvalitetno klesana djela, a za što je, kao potkrjepu za takve velike i trobrodne crkve u prvim stoljećima takav stav, navela i vrlo dobar primjer dviju klesarskih kršćanstva podupire tezu o tome kako je biogradski radionica iz vremena kneza Branimira (Dvorska i poluotok kao mjesto štovanja kršćanskog kulta bio Benediktinska klesarska radionica) koje po kvaliteti privlačan i prije nego što je bio urbaniziran.48 klesarske obrade pokazuju dvije dijametralno suprotne krajnosti.41 Dakle, sukladno Petriciolijevu i Jurkovićevu * * * mišljenju, čini se da je većina novaljskih reljefa nastala Na kraju je potrebno reći da likovni jezik u ranome predromaničkom razdoblju,42 tj. krajem 8. ili ranokršćanske provenijencije koji je prisutan na eventualno na samom početku 9. stoljeća.43 djelima Radionice plutejâ zadarske katedrale, poput Budući da dio predromaničke skulpture iz palmeta ispod križeva unutar arkada („rajski motiv”) Biograda i Galovca pokazuje iste likovno-morfološke ili Korbboden-motiva, susrećemo i na ostaloj skulpturi karakteristike kao i okupljeni korpus zadarskih kasnoga 8. i ranog 9. stoljeća na istočnoj obali Jadrana, i novaljskih reljefa, navedena se datacija može a neka od tih djela svrstana su i u opuse definiranih proširiti i na njih, bez potrebe dodatnog osvrtanja klesarskih produkcija kao što su Klesarska radionica iz na sve dosadašnje pokušaje njihova razvrstavanja doba kotorskog biskupa Ivana,49 zatim Splitska klesarska i datiranja. Ipak, kao dodatnu potkrjepu za takvo radionica,50 Južnodalmatinska (Kotorska) klesarska datiranje nužno je navesti da su djela Radionice radionica,51 te Trogirska klesarska radionica.52 Više nego plutejâ zadarske katedrale u Galovcu morala nastati očito korištenje istih ikonografskih obrazaca samo prije reljefa koje je isklesao Majstor koljanskog pluteja dodatno osnažuje opravdanost datiranja djelovanja (druga predromanička faza na crkvi Sv. Bartula), a Radionice plutejâ zadarske katedrale u navedeno budući se njegovo djelovanje u posljednje vrijeme vremensko razdoblje, a tomu u prilog može ići i logična argumentirano smješta u drugo ili treće desetljeće 9. pretpostavka da je većina djela te radionice nastala stoljeća,44 jasno je da angažman radionice djelatne u kao posljedica jedinstvenoga projekta u povijesnim prvoj predromaničkoj fazi opremanja galovačke crkve okolnostima kada su Zadar, Biograd i Galovac pripadali treba datirati prije tog vremena. istoj crkvenoj dijecezi (Zadarska biskupija), ali i kada Rano datiranje djela Radionice plutejâ zadarske su svi ti lokaliteti, uključujući i Novalju, bili unutar iste katedrale podudarno je i s činjenicom da njezini političke tvorbe, neovisno o tome je li to bilo pod vlašću reljefi potječu s lokalitetâ na kojima je pouzdano Bizantskog Carstva, ili možda za kratkotrajne franačke utvrđeno postojanje ranokršćanskih građevina, poput vladavine nad dalmatinskim gradovima početkom 9. zadarske katedrale te crkava u Novalji i u Tršcima stoljeća. Kako god bilo, čini se da su navedena djela (Galovcu), ali i one u Biogradu koja je prije nego što nastala u razdoblju prije sklapanja Aachenskog mira iz je postala katedrala45 postojala kao ranokršćanska,46 a 812. godine, kada je manji priobalni i otočki teritorij potom i kao ranosrednjovjekovna sakralna građevina. pod bizantskom vlašću, kojemu su pripadali Zadar i Međutim, sačuvani ostaci reljefâ Radionice plutejâ Novalja, političkom granicom razdvojen od preostaloga zadarske katedrale koji su pripadali najranijoj područja na istočnojadranskoj obali i njezinu zaleđu, crkvi na biogradskoj Glavici svojim dimenzijama unutar kojega su se našli Biograd i Galovac, a na kojem pokazuju da su izvorno bili sastavni dijelovi dosta se upravo tada počela formirati hrvatska kneževina pod velikih i reprezentativnih liturgijskih instalacija koje franačkim patronatom, pa će to rezultirati i ponešto sasvim sigurno nisu mogle stajati u jednobrodnoj drukčijim razvojem predromaničke skulpture na tim i jednoapsidnoj ranokršćanskoj crkvi koja je sve dvama područjima.

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

Bilješke

1 Ovaj je članak za tisak prilagođena i sadržajno nadopunjena srodno s onim na spomenutome velikom mramornom pluteju verzija istoimenoga poglavlja moje doktorske disertacije pod iz katedrale u Zadru, s kojim ovi predstavljaju slične proizvode naslovom Predromanički reljefi na teritoriju Sklavinije Hrvatske jedne zadarske klesarske radionice (istaknuo I. J.), čini se vrlo između Zrmanje i Krke do kraja 9. stoljeća koju sam obranio 6. produktivne”. PAVUŠA VEŽIĆ, Vinova loza na ranokršćanskim prosinca 2013. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U i ranosrednjovjekovnim reljefima u Zadru i na zadarskome odnosu na to poglavlje ovaj je tekst znatno pročišćen i rasterećen području, Histria antiqua, 15 (2007.), 415-428, 421. Također, i nepotrebnih detalja, ali je ujedno i nadopunjen predromaničkim Ante Uglešić još 1993. godine uspostavio je analogije između reljefima iz Novalje i njezine okolice, koji u navedenom poglavlju jednog ulomka pluteja iz Biograda (T. III, 1) i jednog fragmenta disertacije nisu bili uvršteni u opus novoprepoznate klesarske pluteja iz Galovca (T. III, 6) s plutejima koji su pronađeni u radionice koja je tema ovoga rada. Ljubču pokraj Nina (T. II, 2) i Božavi na Dugom otoku (T. II, 2 Takav pristup prilikom obrade ranosrednjovjekovnih reljefa 3). ANTE UGLEŠIĆ, Neobjelodanjeni nalazi predromaničke rezultirao je prepoznavanjem i definiranjem znatnog broja kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije, Radovi (više od deset) majstorskih i radioničkih opusa djelatnih na Filozofskog fakulteta u Zadru, 31(18)/1991.-1992. (1993.a), istočnoj obali Jadrana od kraja 8. do početka 12. stoljeća, poput, 143-154, 145; ISTI, Tragom ranokršćanskih i predromaničkih primjerice, Majstora kapitelâ iz Bala, Majstora koljanskog pluteja, spomenika na Dugom otoku, Radovi Filozofskog fakulteta u Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira ili tzv. Zadarsko- Zadru, 32(19)/1992.-1993. (1993.b), 151-176, 153. kninske grupe (klesarske radionice). Iako je literatura koja se 6 JANKO BELOŠEVIĆ, Neobjavljeni ranosrednjovjekovni kameni bavi tom tematikom već dosta opsežna, do danas ne postoji spomenici s pleternim ukrasom iz Zadra, Diadora, 4 (1968.), zaokruženo djelo koje integralno obrađuje sve do sada definirane 271-280, 271-275, T. I-V; NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE, likovno-morfološke cjeline predromaničke i ranoromaničke Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Kiparstvo I (od IV. skulpture na našoj obali Jadrana. Posebne zasluge za njihovo do XVI. stoljeća), Zadar, 2008., 19, 97-103, sl. 21 (Nikola Jakšić, prepoznavanje i definiranje pripadaju Ivi Petricioliju, Nikoli kat. br. 018-020). Temeljem sačuvanih podataka o izvornom Jakšiću i Miljenku Jurkoviću, a ovdje navodim samo najstarije podrijetlu najbolje sačuvana pluteja iz katedrale, ali i zbog radove tih autora koji su vezani za prethodno spomenute samog mjesta pronalaska triju ostalih pluteja koji su ugrađeni klesarske produkcije. Vidi: IVO PETRICIOLI, Pojava romaničke u njezin glavni oltar, pretpostavlja se da su ti reljefi zapravo skulpture u Dalmaciji, Zagreb, 1960., 44-47; NIKOLA JAKŠIĆ, dijelovi raskošnih liturgijskih instalacija koje su u ranome Majstor koljanskog pluteja, Izdanja Hrvatskog arheološkog srednjem vijeku ukrašavale unutrašnjost upravo te crkve. društva, 8 (1984.) (Znanstveni skup „Cetinska krajina od NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE, n. dj., 19, 75-76, 97-102. prethistorije do dolaska Turaka”, Sinj, 3-6. VI. 1980.), 243-252; Osim toga, Nikola Jakšić ustvrdio je i da likovno-morfološke ISTI, Kiparsko klesarske radionice u Dalmaciji od 9. do 12. karakteristike tih ulomaka ukazuju na to da ih je izradila jedna stoljeća (doktorska disertacija), Zadar, 1986., 48-59; MILJENKO klesarska radionica koja je bila djelatna na gradilištu katedrale, JURKOVIĆ, Le „Maître des chapiteaux de Bale”, Hortus artium te je „varirajući detalje klesala nadasve velike pluteje za interijer medievalium, 8 (2002.), 349-360. najveće dalmatinske prvostolnice”. NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL 3 IVO PETRICIOLI, Oko datiranja umjetničkih spomenika HILJE, n. dj., 100. Do gotovo identična zaključka, samo bez ranoga srednjeg vijeka, u: Gunjačin zbornik, (ur. Ivan Erceg spominjanja velika mramornog pluteja, došao je već ranije i et alii), Zagreb, 1980., 113-120, 114-117; ISTI, Prilog diskusiji Janko Belošević koji je naveo da pluteji ugrađeni u glavni oltar o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima, Izdanja zadarske katedrale „predstavljaju jednu kompozicijsku cjelinu Hrvatskog arheološkog društva, 8 (1984.) (Znanstveni skup i nesumnjivo su rad jednog te istog majstora klesara”. JANKO „Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka”, Sinj, 3-6. BELOŠEVIĆ, n. dj., 275. VI. 1980.), 221-226. 7 Navedena ploča sa Stupa srama zapravo je dio pročelne stranice 4 Sažetu, a ujedno vrlo informativnu i točnu definiciju osobina antičkoga sarkofaga koja je tijekom ranoga srednjeg vijeka rane predromaničke skulpture dao je jednom prilikom Tonči dobila novu reljefnu dekoraciju unutar izvornoga arhitektonskog Burić, a ona glasi: „Karakterizira je češća upotreba biljnih okvira, a do toga je očito došlo kada je prilikom sekundarne motiva, kompozicijska nedorečenost, rustičnost izrade i izraženija upotrebe navedeni reljef najvjerojatnije iskorišten za plutej reljefnost u odnosu na sljedeću (zrelu predromaničku, op. a.) oltarne ograde. Usporedi JANKO BELOŠEVIĆ (bilj. 6), 274-275, fazu, kao i rijetka upotreba tipičnih pleternih motiva (pletenice, T. VI, sl. 1; NENAD CAMBI, Reljef na stupu sramote na forumu kružnice i kvadrati rađeni u troprutu i komponirani u geometrijske u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35 (Petriciolijev nizove)”. TONČI BURIĆ, Predromanička skulptura iz Trogira, zbornik I; 1995.), 285-291; NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 12 (1982.), 127-160, 156. (bilj. 6), 75-76. 5 Naime, međusobnu sličnost između nekih zadarskih pluteja i 8 Plutej iz Zadra pronađen je 14. siječnja 2001. godine prilikom onih koji su pronađeni u Biogradu i Galovcu već je primijetio zamjene kanalizacijskih cijevi na Liburnskoj obali, a pokrivao Pavuša Vežić koji je tom prigodom napisao sljedeće: „Svi je kanal za odvođenje fekalija. Prvi put je objavljen u: PAVUŠA oni uz opisanu ikonografsku sličnost imaju u gornjoj zoni i VEŽIĆ (bilj. 5), 421. Također, detaljno je kataloški obrađen u: gredu s arkadama pod kojima su polovice rozeta. Rješenje je NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 6), 104-105, kat. br. 023.

9 Dva pluteja iz Božave pronađena su 1955. godine tijekom mojim zagrebačkim kolegama Predragu Markoviću, Ivani restauracije grobljanske crkve Sv. Križa koja je izgrađena 1469. Tomas i Maji Zeman. godine, a čiji je stari titular bio Sv. Nikola. Bili su ugrađeni u 15 Naime, Magdalena Skoblar zaključila je da predromaničke podnožje oltara novijega datuma u toj crkvi, a na vidjelo su izašli reljefe pronađene na Sv. Jurju iznad Caske nije moguće prilikom njegove demontaže. Vidi: IVO PETRICIOLI, Novi odvojiti od onih iz Novalje jer pripadaju „istoj skulptorskoj nalazi preromaničke skulpture na Dugom otoku, Starohrvatska cjelini” te, što se njihova izvorna podrijetla tiče, „upućuju prosvjeta, ser. III, 5 (1956.), 179-180; ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 5, jedino na Novalju i ne prelaze vremenski okvir 10. stoljeća”. 1993.b), 152-157. MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, 2005.a), 113. Do slična je 10 Plutej iz Ljubča pronađen je prilikom radova u novovjekovnoj zaključka već prije došao i Emil Hilje koji je smatrao da velik župnoj crkvi Sv. Martina, a čuva se u Arheološkom muzeju broj ranosrednjovjekovnih spolija koji su pronađeni u zidovima u Zadru gdje je i rekonstruiran. Na njegovim je izvornim kasnosrednjovjekovne crkve Sv. Jurja, kao i veličina izvornih dijelovima vidljivo da je bio naknadno priklesan i probijen kako liturgijskih instalacija koja se na temelju njihovih dimenzija bi bio pretvoren u rozetu. ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 5, 1993.a), može pretpostaviti, svjedoči da ti predromanički fragmenti 143-146, sl. 1, T. I, 1-2. „ne potječu iz neke malene ranosrednjovjekovne crkvice, već 11 Unatoč postojanju drukčijih mišljenja, navedenu je pretpostavku iz građevine monumentalnih razmjera”, tj. iz ranokršćanske iznio Nikola Jakšić smatrajući da su pluteji iz Ljubča i Božave crkve u Novalji. Osim toga, Hilje smatra da „ako je i postojala u ta mjesta dospjeli naknadno iz Zadra. Štoviše, autor drži da na Jurjevoj glavici neka starija sakralna građevina”, a što ni dva pluteja iz Božave izvorno zacijelo potječu iz crkve ženskoga najnovijim arheološkim istraživanjima nije dokazano, ona benediktinskog samostana Sv. Nikole u Zadru jer je taj zadarski „zasigurno nije mogla biti tako velikih dimenzija”. EMIL samostan imao svoj posjed u Božavi. NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE, Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu, HILJE (bilj. 6), 105-106. U prilog takvu Jakšićevu mišljenju Zadar, 1999., 43; ISTI, Spomenici povijesnoga graditeljstva na ide i činjenica da je stari titular crkve Sv. Križa u Božavi bio otoku Pagu, u: Toponimija otoka Paga, (ur. Vladimir Skračić), Sv. Nikola, a to je i aktualni titular današnje župne crkve u tom Zadar, 2011., 93-180, 116, bilj. 127. Međutim, unatoč svim mjestu. Usporedi ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 5, 1993.b), 152, bilj. 4. navedenim i argumentiranim zapažanjima, od kojih su neka iznesena još 1999. godine, u pojedinim se recentnim radovima 12 IVAN JOSIPOVIĆ, „Majstor koljanskog pluteja” u stilskom razvrstavanju predromaničke skulpture iz Galovca kod Zadra, opet ponavlja mišljenje o postojanju ranokršćanske crkve na Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 34 (2010.), 7-18, 11- mjestu današnjeg Sv. Jurja kod Caske, te se drži da je navodna 14. Predromaničke reljefe iz Galovca nastale u prvoj fazi ranokršćanska crkva na tom položaju tijekom ranoga srednjeg ranosrednjovjekovne obnove crkve Sv. Bartula tada sam vijeka dobila novi liturgijski namještaj pa se, shodno takvu okarakterizirao kao djela „zasad neimenovane klesarske tumačenju, ulomci s tog lokaliteta opet odvajaju od onih koji radionice”. IVAN JOSIPOVIĆ, n. dj., 14. su pronađeni u Novalji. Vidi: TOMISLAV MARASOVIĆ, Dalmatia praeromanica: ranosrednjovjekovno graditeljstvo u 13 IVAN JOSIPOVIĆ, Predromanički reljefi na teritoriju Dalmaciji – 2. Korpus arhitekture: Kvarner i sjeverna Dalmacija, Sklavinije Hrvatske između Zrmanje i Krke do kraja 9. stoljeća Split – Zagreb, 2009., 157-163. (doktorski rad), Zagreb, 2013., 40-42, 220-230, kat. br. II. 1-12, T. BIOGRAD I-II. 16 Riječ „pilastar” stavljam pod navodnike jer je ovdje koristim za nešto reljefnije okomite letve koje su na mramornim pločama 14 Ti su ulomci dosad detaljno i cjelovito obrađeni samo u dvama iz zadarske katedrale spojene s vijencima i soklovima, a koje radovima Magdalene Skoblar. Vidi MAGDALENA SKOBLAR, ujedno i razdjeljuju, u površinu kamena udubljenija, pravokutna Umjetnost kasne antike i ranoga srednjeg vijeka na otoku Pagu polja s glavnom dekorativnom kompozicijom. Naime, u ovom (magistarski rad), Zagreb, 2005.a, 90-100, 101-102, 116-117, su slučaju u jedinstvenu cjelinu spojena dva inače zasebna kat. br. 2-3, 5; ISTA, Ranosrednjovjekovni ciborij iz Novalje, konstruktivna elementa donjega dijela oltarne ograde, tj. pilastri Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29 (2005.b), 7-16. Od i pluteji, a jesu li su pritom na katedralnoj ogradi svetišta postojali njih se na izvedbenoj razini razlikuje samo veća cjelina arhitrava i „klasični” pilastri koji su imali uobičajenu konstruktivnu oltarne ograde spojena od triju manjih ulomaka(T. VII, 6) na ulogu nije moguće reći jer nam se takvi nisu sačuvali. Dakle, kojoj se sačuvao ostatak natpisa s tekstom koji je izvadak iz monumentalni mramorni pluteji iz zadarske katedrale imaju psalma 102 (101), a on glasi: [...Domine exav]DI ORATIONE nešto istaknutije „pilastre”, vijence i soklove, dok su im glavna MEA(m) ET CLAMVR [mevs...]. VEDRANA DELONGA, ukrasna polja više uvučena u površinu kamena. Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996., 226, T. LXXIV, 189. Navedene razlike koje 17 Zanimljivo je spomenuti da je taj nadasve rijedak motiv u našoj arhitrav s uklesanim psalmom pokazuje u odnosu na ostale predromaničkoj skulpturi potaknuo Nikolu Jakšića na pomisao ulomke trabeacije oltarne ograde s epigrafičkim sadržajem da je bio korišten ponajprije u zadarskoj sredini, te da je možda primijetili su već Ivo Petricioli i Magdalena Skoblar. Usporedi iznjedren iz raskošnih ranokršćanskih podnih mozaika koji su IVO PETRICIOLI, Spomenici srednjovjekovne arhitekture na još u 10. stoljeću ukrašavali unutrašnjost zadarske katedrale, otoku Pagu (Zapažanja pri topografskom rekognosciranju), kako nam to uostalom svjedoči i Konstantin Porfirogenet. Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 2 (1952.), 105-111, 108; NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 6), 105-106. MAGDALENA SKOBLAR (n. dj., 2005.a), 100-101, 116, kat. 18 Tu, inače opravdanu pretpostavku iznijeli su već Nenad Cambi i br. 4. Zbog pomoći prilikom nabavke potonje navedena, a Nikola Jakšić. Usporedi: NENAD CAMBI (bilj. 7), 288; NIKOLA inače teško dostupna rada ovom se prigodom zahvaljujem JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 6), 76.

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

19 Ikonografske analogije između svih navedenih fragmenata 129-130 (Vedrana Delonga, kat. br. III. 11-12); MAGDALENA uspostavio je Ante Milošević. Usporedi ANTE MILOŠEVIĆ, SKOBLAR (bilj. 14, 2005.a), 101-102, kat. br. 5; TOMISLAV Prva ranosrednjovjekovna skulptura iz crkve Sv. Marte u MARASOVIĆ (bilj. 15), 159-160, sl. 181. Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 26/1999. (2004.), 29 PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR, HOC TIGMEN – 237-263, 249-256, sl. 8a, 12b-e. Ciboriji ranoga srednjeg vijeka na tlu Istre i Dalmacije, Zadar, 20 Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 2009., 99-100; IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 12), 12-13, sl. 6-8. 47-48 (Miljenko Jurković, kat. br. I. 35). 30 MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, 2005.a), 116-117; ISTA (bilj. 21 Zagovori svetom Tripunu. Blago Kotorske biskupije – povodom 1200. 14, 2005.b), 7-16. obljetnice prijenosa moći svetog Tripuna u Kotor, (ur. Radoslav 31 PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR (bilj. 29), 75-78. Tomić), Zagreb, 2009., 100-102 (Meri Zornija, kat. br. 16). 32 Naime, Janko Belošević smatra da ti pluteji predstavljaju 22 MERI ZORNIJA, Ranosrednjovjekovna skulptura na tlu Boke prijelaznu fazu razvitka „pleterne plastike”, pa ih iz tog razloga kotorske (doktorski rad), Zagreb, 2014., 113-134, T. XVI-XIX; datira u gore naveden vremenski period. JANKO BELOŠEVIĆ ISTA, Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa Ivana – (bilj. 6), 275. doprinos formiranju predromaničke umjetnosti na jugoistočnom 33 Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., Jadranu, u: Jadranski korijeni. Neizbrisivi istorijsko-kulturni 153; Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e temelji jedinstva (Zbornik radova sa međunarodnog naučnog imperi, (ur. Carlo Bertelli et alii), Milano, 2001., 380; Prvih pet skupa, Kotor, 15.-16. oktobar 2012.), Podgorica (u tisku). stoljeća hrvatske umjetnosti, (ur. Biserka Rauter Plančić), Zagreb, 23 ANTE MILOŠEVIĆ (bilj. 19), 247-249, sl. 5b-d, 5h. Svi navedeni 2006., 71; NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 6), 75, 97, 102. primjeri okvirno su datirani u 8. ili na prijelaz iz 8. u 9. stoljeće. 34 NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 6), 105-106. 24 Štoviše, vrh takva vijenca na jednome biogradskom pluteju (T. 35 Navedenu dataciju iznio je Ante Uglešić koji je pišući o III, 3) bio je ukrašen motivom astragala, ali je on danas otučen, plutejima iz Ljubča i Božave primijetio da su navedeni pluteji pa o njegovu postojanju svjedoči tek fotografija iz dokumentacije međusobno slični te je onda, temeljem činjenice da se na njima don Luke Jelića koju je 1988. godine objavio Frane Buškariol. nalaze prikazi koji podsjećaju na ranokršćansku motiviku, Vidi: FRANE BUŠKARIOL, Istraživanja don Luke Jelića u zaključio da ih treba „dosta rano datirati”. Osim toga, prema Biogradu na moru na položaju Glavica – Biogradski spomenici Uglešićevu mišljenju, na ranu dataciju, primjerice, božavskog I, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 27 (1988.), 21-55, 34, pluteja s prikazom kantarosa „upućuju i bršljanovi listovi, sl. B. XVI, 11. prikazani u zavijucima desne loze”. ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 5, 25 Radi se o ulomcima plutejâ s nepoznatog nalazišta iz Muzeja 1993.b), 153-154. grada Trogira i iz šesterolisne crkve Sv. Mihovila u Brnazama 36 Vidi ANTE MILOŠEVIĆ (bilj. 19), 249-256. kod Sinja koji su pripisani Trogirskoj klesarskoj radionici (NIKOLA JAKŠIĆ, Reljefi Trogirske klesarske radionice 37 Ivo Petricioli je, prilikom nabrajanja i opisivanja ulomaka iz crkve Sv. Marte u Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta, pronađenih na položaju Sv. Jurja kod Caske i u Novalji, za ser. III, 26/1999. /2004./, 265-286, 273-275), te o ulomku ulomak ciborija koji je uzidan u kuću obitelji Vidas još pridodao pluteja iz crkve Sv. Stjepana u Dubrovniku (ROMANA i dosta općenito zapažanje da mu je ornament „dosta pravilan MENALO, Ranosrednjovjekovna skulptura /katalog izložbe/, i meko modeliran, što bi svjedočilo za ranije datiranje”. IVO Dubrovnik, 2003., 45, sl. 4) koji se može uvrstiti u opus tzv. PETRICIOLI (bilj. 14), 108. Na oprezno izneseno Petriciolijevo Južnodalmatinske ili Kotorske klesarske radionice. Navedenu stajalište o dataciji spomenutoga reljefa, znatno se konkretnije klesarsku produkciju definirao je Nikola Jakšić, pa o tome nadovezao Miljenko Jurković koji je prilikom obrade istog ulomka arkade ciborija, ali i timpana iz novaljske zbirke vidi u: NIKOLA JAKŠIĆ, Predromanički reljefi 9. stoljeća iz „Stomorica” (T. VII, 5), ustvrdio da se po načinu izvedbe Kotora, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38 (1999.- radi o vrlo sličnim reljefima koji ujedno „pokazuju sukcesivnu 2000.), 129-150; ISTI, Predromanička klesarska radionica transformaciju kasnoantičke skulpture prema antiplastičkom u Kotoru, u: Jadranske studije – Zbornik Pomorskog muzeja ukusu predromanike”. Držeći da se prevlast geometrijskog Orebić, (ur. Šime Batović et alii), Orebić, 2003., 271-289; prepleta, naglašen linearizam i antiplastički likovni izraz počinju ISTI, A Ninth-century Stone-cutting Workshop in Southern u skulpturi „čitave mediteranske Europe” manifestirati od kraja 8. Dalmatia, Hortus artium medievalium, 20/2 (2014.), 590-601. stoljeća, Jurković je u to vrijeme datirao i dva novaljska ulomka Vidi također MERI ZORNIJA (bilj. 22, 2014.), 135-182, T. jer je na njima zamijetio navedene karakteristike. MILJENKO XX-XXXI. JURKOVIĆ, Prilog istraživanju predromanike na otocima 26 Vidi: ANTE MILOŠEVIĆ (bilj. 19), 239, sl. 1 (passim). gornjeg Jadrana, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 13 27 Usporedi: JANKO BELOŠEVIĆ, Predromanička kamena (1989.) (Arheološka istraživanja na otocima Krku, Rabu i Pagu i plastika s Crkvine u Galovcu kod Zadra, Radovi Filozofskog u Hrvatskom primorju, Znanstveni skup, Krk, 24.-27. IX. 1985.), fakulteta u Zadru, 35(22)/1995.-1996. (1997.), 149-204, 178-180, 121-128, 124-125, sl. 3-4. T. VII, 3. 38 ANAMARIJA KURILIĆ, Latinski natpisi antičkog, 28 Vidi: Tisuću godina hrvatske skulpture (katalog izložbe), (ur. kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog razdoblja na otoku Igor Fisković), Zagreb, 1991., 24 (Nikola Jakšić, kat. br. 17 Pagu i zadarsko-šibenskom području, Radovi Zavoda za Pro); VEDRANA DELONGA (bilj. 14), 232, T. LXXVI, 200; povijesne znanosti HAZU u Zadru, 36 (1994.), 191-246, Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 200, 223-224; VEDRANA DELONGA (bilj. 14), 224-232;

Tisuću godina hrvatske skulpture (katalog izložbe), (ur. Igor 44 Za uvid u složenu problematiku datiranja djelovanja Majstora Fisković), Zagreb, 1991., 24 (Nikola Jakšić, kat. br. 17 Pro); koljanskog pluteja, kao i za sve novije argumente za njegovu NIKOLA JAKŠIĆ, Predromaničko kiparstvo, u: Tisuću godina dataciju u prvu polovinu 9. stoljeća iznošene u novijoj literaturi, hrvatskog kiparstva, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 1997., 13-39, vidi detaljnije u: IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 13), 57-64, 79-83. 35; Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 45 Mišljenje da je navedena biogradska crkva bila izagrađena i 2000., 129-130 (Vedrana Delonga, kat. br. III. 11-12); PAVUŠA prije nego što je postala katedrala (najvjerojatnije sredinom VEŽIĆ – MILENKO LONČAR (bilj. 29), 75-78; TOMISLAV 11. stoljeća), prvi je iznio Ivo Petricioli koji je, iščitavanjem MARASOVIĆ (bilj. 15), 157-163. njezina tlocrta, predromaničku građevinu na biogradskoj 39 MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, 2005.a), 89-119; ISTA Glavici svrstao u skupinu crkava s oblim kontraforima kakve (bilj. 14, 2005.b), 11-13. Potonje navedena autorica gotovo su se na teritoriju hrvatske ranosrednjovjekovne kneževine sve predromaničke ulomke iz Novalje datira u 9. stoljeće, s gradile tijekom druge polovine 9. stoljeća. IVO PETRICIOLI izuzetkom jednog fragmenta pluteja čiji nastanak smješta u 8. (bilj. 3, 1984.), 221-226, passim. (kat. br. 9), te jednog zabata oltarne ograde (T. VII, 2) koji datira 46 Iako je postignut konsenzus oko zaključka da je biogradska u 10. stoljeće (kat. br. 7). MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, katedrala imala raniju građevinsku fazu, nije bilo potpuna 2005.a), 104-105, 107-108. suglasja oko njezina datiranja. Naime, unatoč tomu što ju je 40 MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, 2005.a), 97; ISTA (bilj. 14, Jelić datirao u ranokršćansko doba, prvu arhitektonsku fazu 2005.b), 11, 13. navedene građevine Frane Buškariol smjestio je u „vrijeme 41 MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, 2005.b), 12. oko polovine 8. stoljeća”, a takva je datacija proizašla iz njegova pogrešna datiranja nekih reljefa pronađenih na položaju 42 U skupinu ranih predromaničkih reljefa iz Novalje ne pripadaju Glavica u to razdoblje. FRANE BUŠKARIOL (bilj. 24), 48- samo tri ulomka pluteja i jedan fragment pilastra oltarne ograde 50. No Pavuša Vežić je te ulomke opravdano povezao s s oštro klesanim i pravilnim geometrijskim prepletima. Vidi: nekoliko ranokršćanskih fragmenata koji većinom potječu MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, 2005.a), 109-111, kat. br. iz dviju zadarskih ranokršćanskih bazilika, tj. iz crkava Sv. 10-13, sl. 48. Tome i Sv. Stjepana, te je zaključio da su u pitanju radovi iste 43 U prilog ovakvu zaključku ide i činjenica da je dva klesarske radionice čije je djelovanje smjestio u 5. ili na sam predromanička zabata iz novaljske zbirke „Stomorica” (T. VII, početak 6. stoljeća. PAVUŠA VEŽIĆ, Klesarska radionica u 2, 4), od kojih je Magdalena Skoblar jedan datirala u 9. (kat. br. kasnoantičkom Zadru, u: Biograd i njegova okolica u prošlosti, 6), a drugi u 10. stoljeće (kat. br. 7), Mirja Jarak, zajedno s još Biogradski zbornik 1 (Zbornik radova sa znanstvenoga skupa nekim stilski srodnim primjercima s kvarnerskih otoka, datirala održanog u Biogradu od 11. do 13. studenoga 1988. godine), u rano predromaničko razdoblje, tj. u kraj 8. ili u početak 9. (ur. Šime Batović), Zadar, 1990., 247-251. Vežićeva datacija stoljeća. Usporedi: MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, 2005.a), poslužila je Nikolini Uroda i Nikoli Jakšiću da prvu fazu 102-105, sl. 43-44; MIRJA JARAK, Rani predromanički zabati sakralne građevine na biogradskoj Glavici opet datiraju u s otoka Krka, Cresa, Raba i Paga, Archaeologia Adriatica, ranokršćansko razdoblje, ali su i oni prihvatili Jelićevo i 2/2 (2008.), 379-391, 379-384, 388-389, sl. 1-3. Nadalje, rani Buškariolovo mišljenje da se radilo o manjoj jednobrodnoj predromanički reljefi iz Novalje na izvedbeno-morfološkoj i jednoapsidnoj crkvi s unutrašnjim lezenama. Usporedi razini, ali i na razini korištenja i koncepcijskog rasporeda NIKOLINA URODA, Biogradska katedrala, Split – Biograd na dekorativnih motiva, mogu se razvrstati u dvije homogene moru, 2005., 11, 21; NIKOLA JAKŠIĆ, Naslijeđe, u: Biograd na skupine. Tako u prvoj skupini treba okupiti ulomke zabatâ i Moru, (ur. Vinko Baković), Zadar, 2006., 109-141, 111-112. arhitravâ oltarne ograde bez posvetnih natpisa (T. VII, 1-5), 47 Svoje mišljenje Vežić temelji na detaljnoj analizi tlocrta a oni pokazuju izrazitu koncepcijsku sličnost sa zabatima nekadašnjih ostataka katedrale u Biogradu, a taj je tlocrt i arhitravima kakve nalazimo na kvarnerskim otocima napravljen prema izvorniku iz Arhiva don Luke Jelića u (vidi npr.: MAGDALENA SKOBLAR, Prilog proučavanju Arheološkom muzeju u Splitu. Autor je tako uočio da je crkva ranosrednjovjekovne skulpture na otoku Krku, Starohrvatska na Glavici imala odnos širine prema dužini u omjeru 2:3, a to prosvjeta, ser. III, 33 /2006./, 59-89, 62, 70-72, sl. 2a-b, 33- je karakteristika svojstvena ranokršćanskim bazilikama u Zadru. 34, 39, 41; MIRJA JARAK, n. dj., 384-388, sl. 4-7), dok Nadalje, Vežić je upozorio i na naglašen otklon od pravog se u drugu grupu mogu ubrojiti ulomci ciborija i dijelovi kuta u odnosu pročelnoga i začelnog zida prema uzdužnim trabeacije oltarne ograde s epigrafičkim sadržajem (T. VI), zidovima crkve, po čemu ona nalikuje dvjema ranokršćanskim budući da oni pokazuju izrazitu likovno-morfološku srodnost crkvama sa zadarskog područja: Sv. Mariji u Ninu i Sv. Andriji sa skupinom predromaničkih reljefa iz sjeverne Dalmacije, u Zatonu. Osim toga, autor je osporio i Jelićev zaključak da su točnije s ulomcima iz Zadra, Galovca i Biograda. Time se i u istočni dio sjevernog zida biogradske crkve i njezina sjeverna ovom segmentu proučavanja ranosrednjovjekovne umjetničke bočna apsida zapravo inkorporirani ostaci dijela zidova ranije baštine otoka Paga pokazuje dvojnost umjetničkih utjecaja ranokršćanske građevine koji su se od ostataka zidova trobrodne koja se na njemu može pratiti još od vremena kasne antike, crkve razlikovali po pravilno klesanu i slaganu kamenu. Očito što je uvjetovano geografskim položajem samoga otoka, pa su sumnjajući u vjerodostojnost Jelićevih zapažanja o tehnici tako na njegovim spomenicima podjednako vidljivi utjecaji građenja, Vežić je upozorio da su se na unutrašnjoj strani obaju Zadra i sjeverne Dalmacije s jedne te kvarnerskih otoka i Istre uzdužnih zidova crkve, u dijelu prema svetištu, nalazile po tri s druge strane. Usporedi MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 14, jednako oblikovane lezene koje su morale nastati istovremeno, 2005.a), 123. jer po njegovu mišljenju nije moguće da su lezene sjevernog zida

Ivan Josipović: Radionica plutejâ zadarske katedrale Ars Adriatica 4/2014. (43-62)

bile ranokršćanske, a južnoga zida srednjovjekovne, kako ih je radionice kasnog VIII. stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, tumačio Jelić. Vidi PAVUŠA VEŽIĆ, Katedrala (sv. Anastazije) 38 (2011.), 149-185. u Biogradu, Diadora, 23 (2009.), 193-206, 198-204. 51 Više o toj klesarskoj produkciji vidi u: NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 48 Usporedi NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 46), 112. 25, 1999.-2000.); ISTI (bilj. 25, 2003.); ISTI (bilj. 25, 2014.); 49 Vidi bilj. 22. MERI ZORNIJA (bilj. 22, 2014.), 135-182, T. XX-XXXI. 50 Više o toj klesarskoj produkciji vidi u: IVAN BASIĆ – 52 Više o toj klesarskoj produkciji vidi u: NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. MILJENKO JURKOVIĆ, Prilog opusu Splitske klesarske 25, 2004.).

##plugins.generic.recommendByAuthor.heading##

##plugins.generic.recommendBySimilarity.heading##

##common.pagination##

##plugins.generic.recommendBySimilarity.advancedSearchIntro##