Preskoči na sadržaj
아드리아 예술: 미술사와 건축 연구 저널 Traži

Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve Sv. Nikole na Prijekom u Dubrovniku

DOI 10.15291/ars.461

Preuzmi PDF

Svezak 3 (2013)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve sv. Nikole na Prijekom u Dubrovniku, nakon provedenog konzervatorsko-restauratorskog zahvata, na temelju stilske analize povezuje se s poznatom „Bogorodicom benediktinki“ iz Zadra i datira u isto vrijeme oko 1300. godine. Analizira se ikonografija ikone te otvara problem utjecaja slikarstva istočnog Mediterana na slikarstvo Dalmacije u XIII. stoljeću.
ikona, Bogorodica s Djetetom, Dubrovnik, crkva sv. Nikole na Prijekom, 13. stoljeće, „Majstor Bogorodice benediktinki“, Dalmacija, slikarstvo istočnog Mediterana
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

Following the conservation and restoration works which were carried out on the icon of the Virgin and Child from the Church of St. Nicholas at Prijeko in Dubrovnik, and on the basis of its stylistic analysis, the article links the Dubrovnik icon with the well-known Benedictine Virgin from Zadar and dates it to the same time of around 1300. The article also provides an analysis of the icon’s iconography and opens up the problem of the influence of eastern Mediterranean painting on thirteenth-century painting in Dalmatia.

1. Bogorodica s Djetetom, Dubrovnik, crkva Sv. Nikole na Prijekom Virgin and Child, Dubrovnik, Church of St. Nicholas at Prijeko

nabora, ukrašen velikim, širokim cvjetovima renesansne ovalnom obliku ističe se konturiran dugačak tanak nos ornamentike.8 Ovakav je Božidarevićev preslik, dijeleći koji je spojen s obrvama. Markirani, dvostruki brid tehnologiju drugih njegovih djela, na zlatnoj podlozi hrpta je osvijetljen, a pod istaknutim lukovima tamnih najprije naslikan kistom, a potom ugraviran oštrom obrva duboko su usađene oči. Njihov bademast oblik zlatarskom alatkom. Tradicionalni elementi ikone s naglašenim je vjeđama tamnih podočnjaka. Široke, ostali su vidljivi na nepreslikanim dijelovima, kao što crne zjenice gotovo u cijelosti pokrivaju bjeloočnice je epimanikion9 lijevog rukava crvenog hitona, čija se koje su stisnute uz unutrašnje kutove oka. Obrazi su bordura također razaznaje u trokutnom izrezu maforiona. glatki i difuzno narumenjeni, a usnice crvene. Donja Maforion je po tradiciji prebačen preko glave, tvoreći je okrugla, puna i čulna, kraća od gornje, čiji izvijeni široku plošnu kružnicu koju opisuje aureola ukucana rubovi gotovo da sugeriraju smiješak. Plasticitet u zlatnu površinu. No novi elementi u tradicionalnoj okrugle brade naglašen je zatamnjenim zasjekom ispod morfologiji ikona su: bijeli veo oko Gospina lica (za koji donje usne. Oči, nos i usta konturirani su snažnom nije moglo biti utvrđeno pripada li sloju preslika) te posve crvenom linijom. Ruke su Gospine svijetloružičaste i atipična odjeća malog Isusa, koja u svojoj crvenoj osnovi izrazito dugačkih prstiju, uz naglašene okrugle mišiće nije preslikana.10 Takva tunika bez rukava naglašava na zapešću. Prsti su međusobno odvojeni, a nokti simboliku Kristove božanske prirode, ali i njegove žrtve. precizno iscrtani. Duboki, zvonki tonovi crvene boje Ružičasti, difuzno osvijetljeni inkarnat naslikan je i pozlate, uz svijetli ružičasti inkarnat lica, stvaraju gotovo bez zelenih sjena tipičnih za bizantsko slikarstvo. dojam monumentalnosti, dok doslikani Božidarevićevi Gospino je lice markantno: na njegovu naglašeno likovi Sv. Petra i Sv. Ivana Krstitelja, koji su kao pratnja

gesti hvatanja prstiju majčine ruke: Isusova desna ruka doslovno se „uvlači” u prostor između Gospina palca i kažiprsta. Ogoljivanje njegovih ruku, pak, slikaru daje priliku pokazati nježnu dječju put svijetlog inkarnata. Problem ikonografije Anapesona u srednjovjekovnom slikarstvu Dubrovnika potencira prikaz nekada vrlo štovane slike koja se kao Sta Maria del Breno častila u Župi dubrovačkoj. U grafičkom je otisku prikazuje čuveni Gumppenbergov Atlas Marianus,15 kao jednu od štovanih Bogorodica s ove strane Jadrana. Gumppenbergov prikaz Sta Maria del Breno donosi sliku Bogorodice koja sjedi na prijestolju s naslonom, a u krilu drži položeno uspavano Dijete. Položaj tog Anapesona ne odgovara u potpunosti ikoni iz crkve Sv. Nikole, jer Isus leži na leđima, dok mu je golo tijelo zaodjenuto tkaninom pelenice. No ni

2. Bogorodica s Djetetom, Dubrovnik, crkva Sv. Nikole na Prijekom, detalj Virgin and Child, Dubrovnik, Church of St. Nicholas at Prijeko, detail

umanjeni u odnosu na glavne protagoniste, imaju sasvim drugačiji, gotovo dekorativan dojam. Tip ležećeg Krista poznat je u bizantskoj ikonografiji kao Krist Anapeson,11 uz etimologiju koja označava položaj ležanja. U bizantskoj se umjetnosti on tumači kao svojevrsna varijanta scene Odmora na bijegu u Egipat. Teološka podloga Anapesona isticanje je Kristove dvostruke prirode: iako dijete-Isus spava, Krist-Bog uvijek bdije nad ljudima. Prikaz je potaknut frazom iz Knjige postanka (49.9.) o usnulu lavu s kojim se Isus uspoređuje: lav, naime, spava otvorenih očiju. Krist Anapeson je pospan, a u isto vrijeme i budan, pa mu oči nisu sasvim zatvorene. Takav paradoks teološki anticipira njegov „san” u grobnici12 i alegorija je smrti i uskrsnuća. No položaj, gesta i odjeća poznatih Anapesona bizantske umjetnosti nisu jednaki.13 Najstariji dosad poznat prikaz nalazi se u fresci Protatona na Atosu i pripisuje se poznatom grčkom slikaru Manuelu Panselinosu,14 djelatnom krajem 13. i početom 14. stoljeća. U ikonografiji Anapesona Isus najčešće nije prikazan kako leži u majčinu naručju, već na ovalnoj ležaljci ili jastuku podbočujući lice, dok 3. Imago Beatae Virginis miraculosa in Breno, W. Gumppenberg, Atlas Bogorodica kleči uz njega. Dubrovački je Anapeson Marianus, 1657.-1659. (izvor: PAVAO KNEZOVIĆ /bilj. 15/, 43) stoga doista jedinstven po vrlo zornoj humanizaciji Imago Beatae Virginis miraculosa in Breno, W. Gumppenberg, Atlas odnosa likova, posebno u eksplicitnoj intimnoj dječjoj Marianus, 1657-1659

Zoraida Demori Staničić: Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve... Ars Adriatica 3/2013. (67-84)

žanr-prikaz. Detalji markantna i živa Gospina lica, na kojem dominira naglašen, blago povijen „čimabuevski” nos spojen s plitkim lučnim obrvama, dubrovačku ikonu povezuju s onom „Bogorodice benediktinki” iz Zadra. I po načinu slikanja, uz upotrebu intenzivne crvene boje za sjene oko nosa i očiju, i po tipu vrlo izduženih i uskih očiju, ovu Bogorodicu s Djetetom treba približiti slikaru koji je poznat kao „Majstor Bogorodice benediktinki”. Dok je dubrovačka ikona najvjerojatnije prikazivala Bogorodicu koja sjedi i na krilu drži poleglog Krista, zadarska „Bogorodica benediktinki” pokazuje kompo- ziciju sjedeće Gospe s Djetetom koje sjedi. Ovu monumentalnu Kyriotissu nadnaravne veličine u svoj je indeks romaničkog slikarstva uvrstio E. Garrison, proglasivši je djelom „adriobizantskog” slikarstva.16

4. Bogorodica benediktinki, Zadar, SICU (foto: Ž. Bačić) The Benedictine Virgin, Zadar, Permanent Exhibition of Religious Art

druge dvije ilustracije dubrovačkih štovanih Bogorodica u Gumppenbergovu Atlasu nisu precizne, vjerojatno iz razloga što nepoznati ilustrator dubrovačke ikone nije vidio, već ih je „rezao” prema opisima. Konzervatorsko-restauratorski zahvat valorizirao je ovu drevnu ikonu koja se po monumentalnosti, ali i po svojevrsnu intimizmu majke i djeteta, nametnula unutar 5. Maestro della Maddalena, Bogorodica s cvijetom, New York, korpusa romaničkih ikona na Jadranu. Usprkos specifičnu Metropolitan Museum (izvor: http://www.metmuseum.org/Collections/ search-the-collections/110001461?rpp=20&pg=1&gallerynos=602&ft=* i ne tako čestu prikazu Isusa kao Anapesona, nema u &pos=19) prikazu Bogorodice s Djetetom iz crkve Sv. Nikole na Maestro della Maddalena, The Virgin and Flower, New York, Metropoli- Prijekom ničeg dramatičnog niti tragičnog; to je gotovo tan Museum

Ikonografski tip Bogorodice Kyriotisse među najstarijima je unutar bizantskog slikarstva. Etimološki određena kao „Ona koja vlada u slavi”, Kyriotissa prikazuje Bogorodicu na prijestolju kao nebesku kraljicu koja ispred sebe na krilu drži Isusa.17 Ovakva shema razvija se od 5. stoljeća i koncila u Efezu koji je 471. godine Mariju proglasio Bogorodicom.18 Bogorodica pred auditorijem svečano i frontalno sjedi na prijestolju s naslonom ili bez njega, ponekad okružena svitom anđela ili svetaca, držeći ispred sebe, ne slučajno u visini trbuha, frontalno postavljena Isusa. On – Logos, udaljen i odsutan, sjedi ispred tijela u kojem je bio utjelovljen. Gospa ga jednom rukom, najčešće desnom, pridržava za rame, dok ga drugom drži za ruke ili noge. Oba su lika odjevena u svečanu ceremonijalnu odjeću bizantskog

6. Bogorodica s Djetetom, 13. stoljeće, Madonna di Ripalta, Cerigniola 7. Bogorodica s Djetetom i donatorima, Bari, crkva Sv. Nikole (izvor: (izvor: Icone di Puglia e Basilicata dal Medioevo al Settecento, Pinacoteca Icone di Puglia e Basilicata dal Medioevo al Settecento, Pinacoteca Provinciale, Bari, 1988., 55) Provinciale, Bari, 1988., 57) Virgin and Child, 13th century, Madonna di Ripalta, Cerignola Virgin and Child with donors, Bari, Church of St. Nicholas

Zoraida Demori Staničić: Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve... Ars Adriatica 3/2013. (67-84)

carskog protokola. U shemi Kyriotisse Bogorodica je u 6. stoljeću prikazivana na brojnim mozaicima, kao u carigradskoj crkvi Sv. Sofije i u Eufrazijevoj bazilici. Kyriotissa je, iako je prikazana do pojasa, i čuvena Bogorodica Nikopeia,19 koja se od 1234. godine nalazi u crkvi Sv. Marka u Veneciji, kamo je donesena kao plijen iz Carigrada nakon 1204. godine. Shema Kyriotisse kao Bogorodice na prijestolju jedna je od omiljenih tema slikarstva i skulpture 12. i 13. stoljeća, koja kroz inačice traje do početka 14. stoljeća, kada se i datira „Bogorodica benediktinki”. Na Zapadu se posebno naglašava kao Sedes Sapientiae.20 Bizantski prototipovi Bogorodice na prijestolju, od izvorne Kyriotisse koja Isusa drži ispred sebe preko Hodigitrije do Glykofilouse, koje ga drže postrance, postali su popularni u Italiji, postajući unutar cvatućih komuna poveznica u identifikaciji s nebeskom kraljicom koju odabiru za zaštitnicu. Poglavito toskanski slikari, potaknuti mnogim narudžbama komuna, crkvenih redova, bratovština i građana, repliciraju od 12. do početka 14. stoljeća modele Bogorodica na prijestolju, koje su redom vrlo velikih dimenzija. U transformaciji ikona, njihovu širenju u službi poticanja pobožnosti, krucijalnu su ulogu odigrali novi crkveni redovi: ponajprije franjevci21 i dominikanci22, ali ništa manje serviti23 i karmelićani.24 U Boskovitsevu izdanju važna Offnerova korpusa toskanskog romaničkog slikarstva 12. i prve polovice 13. stoljeća,25 uočava se dominacija tipa Kyriotisse. Ona jasno pokazuje bizantske modele koje toskanski slikari slobodno mijenjaju i dopunjavaju, s obzirom na to da nisu ograničeni liturgijskim ni kanonskim pravilima. Toskanski bizantizam stvaraju i razvijaju prvenstveno lokalni, domaći majstori Siene, Firenze i Pise: Berlinghiero i sinovi, Coppo, Meliore, Duccio i sljedbenici, koji nisu bili sputani obvezama kanona. Bizantski predlošci stižu putem trgovačkih veza tih gradova s Carigradom, ali i njegovim pljačkanjem te trajanjem Latinskog Carstva od 1204. do 1261. godine. Obilježene novim osobnim stilom svakog od tih slavnih umjetnika, uz mnoge još uvijek neidentificirane slikare, transformirane su toskanske ikone izgubile izvornu bizantsku liturgijsku funkciju i kanonsku zadatost te postale svete nabožne slike. U ranim ikonama 12. i 13. stoljeća, kako onima iz talijanskih pokrajina tako i iz Dalmacije, na interpretativnoj razini stila posebno je kroz povijest do najnovijih dana bilo naglašeno pitanje maniere greche. 8. Bogorodica s Djetetom i scenom martirija Sv. Lovre, diptih, U historiografiju je taj pojam uveo G. Vasari u drugom Toronto, University of Toronto Art Centre Malcove Collection (izvor: Byzantium: Faith and Power (1261-1557), (ur. Helen C. Evans), New izdanju Le Vite de’ più eccellenti pittori, scultori, ed York, 2004., 482, kat. br. 291) architettori iz 1568. godine,26 ističući je među manierama Virgin with Child and the scene from the martyrdom of St. Lawrence, kao stil bizantske umjetnosti, koja je dominirala u diptych, Toronto, University of Toronto Art Centre Malcove Collection

talijanskom slikarstvu 12. i 13. stoljeća, a koju nije cijenio zbog stroga formalizma, plošna i linearna oblikovanja te nedostataka prikazivanja prostora: Erano per l’infinito diluvio de’ mali che avevano cacciato al di sotto e affogata la misera Italia non solamente rovinate quelle che veramente fabriche chiamar si potevano, ma quello che importava più spento affatto tutto il numero degl’artefici, quando, come Dio volle, nacque nella città di Fiorenza l’anno MCCXL, per dar e’ primi lumi all’arte della pittura, Giovanni cognominato Cimabue, della nobil famiglia in que’ tempi d’i Cimabui. Costui crescendo, per esser giudicato dal padre e da altri di bello e acuto ingegno, fu mandato acciò si esercitasse nelle lettere in S. Maria Novella a un maestro suo parente che allora insegnava grammatica a’ novizii di quel convento. Ma Cimabue in cambio d’attendere alle lettere consumava tutto il giorno, come quello che a ciò si sentiva tirato dalla natura, in dipingere in su’ libri et altri fogli, uomini, cavalli, casamenti et altre diverse fantasie. Alla quale inclinazione di natura fu favorevole la fortuna, perché cioè non nella buona maniera greca antica, ma in quella goffa moderna essendo chiamati in Firenze da chi allora governava la città alcuni pittori di Grecia, non per altro che per rimettere in Firenze la pittura più tosto perduta che smarrita, cominciarono fra l’altre opere tolte a far nella città la capella de’ Gondi, di cui oggi le volte e le facciate sono poco meno che consumate dal tempo, come si può vedere in Santa Maria Novella allato alla principale capella, dove ell’è posta. Onde Cimabue, cominciato a dar principio a questa arte che gli piaceva, fuggendosi spesso dalla scuola stava tutto il giorno a vedere lavorare que’ maestri; di maniera che, giudicato dal padre e da quei pittori in modo atto alla pittura che si poteva di lui sperare, attendendo a quella professione, onorata riuscita, con non sua piccola sodisfazzione fu da detto suo padre acconcio con essoloro. Là dove di continuo esercitandosi, l’aiutò in poco tempo talmente la natura che passò di gran lunga, sì nel disegno come nel colorire, la maniera de’ maestri che gli insegnavano; i quali, non si curando passar più innanti, avevano fatte quelle opre nel modo che elle si veggono oggi, cioè non nella buona maniera greca antica, ma in quella goffa moderna di que’ tempi. E perché, se bene imitò que’ Greci, aggiunse molta perfezzione all’arte evandole gran parte della maniera loro goffa, onorò la sua patria col nome e con l’opre che fece; di che fanno fede in Fiorenza le pitture che egli lavorò, come il dossale dell’altare di S. Cecilia, et in S. Croce una tavola drentovi una Nostra Donna, la quale fu et è ancora appoggiata in uno pilastro a man destra intorno al coro. Vita di Cimabue pittore Fiorentino.27 9. Detalji glavâ Bogorodicâ s Djetetom iz Dubrovnika (gore), Zadra U životu slikara Jakopa iz Casentina Vasari već piše (sredina) i Toronta (dolje) o „novom, Cimabueovu stilu”: [...] ebbe principio, l’anno Head details of Virgins and Child from Dubrovnik (above), Zadar 1350, la Compagnia e Fraternita de’ Pittori; perché i (centre) and Toronto (bottom)

Zoraida Demori Staničić: Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve... Ars Adriatica 3/2013. (67-84)

10. Bogorodica s Djetetom, Sinaj, Manastir Sv. Katarine (izvor: http:// 11. Bogorodica dojiteljica, Venezia Museo San Marco (izvor: http:// www.iconografi.it/public/2011/01/dexiocratusa.jpg) digilander.libero.it/madonneallattanti/img/3%20Nepoznati%202.jpg) Virgin and Child, Sinai, Monastery of St. Catherine The Nursing Virgin, Venice, Museo San Marco

maestri che allora vivevano così della vecchia maniera naslikao sam Sv. Luka, obilježeni su legendom o Božjoj greca come della nuova di Cimabue, ritrovandosi in gran intervenciji kroz svečevu ruku.29 numero e considerando che l’arti del disegno avevano Ikona „Bogorodice benediktinki” prikazuje Bogoro- in Toscana, anzi in Fiorenza propria, avuto il loro dicu na prijestolju na crvenu ceremonijalnom carskom rinascimento, crearono la detta Compagnia sotto il nome jastuku, u svečanoj shemi nebeske kraljice s Isusom e protezzione di S. Luca Evangelista [...].28 u krilu. Sjedi na drvenu prijestolju kružna naslona s Tip Bogorodice Kyriotisse na prijestolju, koja drvenim istacima (čavlima?) na vrhu, koji su poznati s je nastala kao svečani i slavljeni teološki prikaz bizantskih Kahn i Mellon Madonne30 te kasnijeg kretsko- namijenjen ponajprije arhitekturi svetišta, da bi venecijanskog slikarstva.31 Prijestolje je smješteno pod kasnije bila transponirana u oltarne slike impozantnih reljefnom arhitekturom luka ciborija koji nose tordirani dimenzija, tijekom vremena odstupa pred Bogorodicom stupići, dok je segmentni luk plitko profiliran tako da slika Hodigitrijom. Na prijestolju zadarske „Bogorodice ostaje udubljena u drvenu površinu. Vrlo sličnu shemu benediktinki” Isus se odmiče od stroge frontalnosti trijumfalnog luka pokazuju bizantski bjelokosni triptisi s Kyriotisse i „bježi” na desnu stranu. Tip Hodigitrije, koji je tordiranim stupićima i segmentnim lukom ciborija.32 među ikonama najčešći, Bogorodicu prikazuje kao Božju Bogorodičine noge nisu na tlu, već su po bizantskom majku sa sinom-Bogom u naručju. Kao Bogorodica i ceremonijalnom protokolu položene na okrugao jastuk nebeska kraljica ona je postavljena frontalno, svečano na drvenu podnošku. Noge su naslikane u suverenoj i ceremonijalno, ali uglavnom je reducirana do visine prostornoj pozi podizanja koljena i razmicanja stopala pojasa. Povijest i značenje ovog kanonskog tipa, koji je koja su prikazana u raskošnim crnim cipelama s

dvostrukim crvenim vrpcama. Slikar vrlo vješto slika odjeću uz bogato nabiranje ukrašenih tkanina, detaljno prikazujući čak i bogat materijal žarkocrvene podstave. Podno Gospinih nogu kleči lik donatora umanjen prema zakonima hijeratske perspektive, individualiziran raskošnom odjećom po modi 14. stoljeća. U svojoj je strukturi ova ikona kombinacija Kyriotisse i Hodigitrije, jer Bogorodica – nebeska kraljica ne drži Isusa ispred sebe frontalno, već ga na desnom boku okreće i pokazuje kao put k spasenju. On sjedi na majčinoj ruci, oslanjajući prekrižene noge, koje simbolički označavaju njegovu buduću Muku, o njezino bedro. Odjeven je u svečanu antikizirajuću odjeću s crvenim plaštem prebačenim preko ramena. Prikazan je u poluprofilu, što frontalno otvara pogled na crveni clavus modroplavog hitona. Blagoslivlja podignutom desnom rukom s dvama prstima, istovremeno posežući za neobičnim reljefnim cvijetom od pastiglie koji Gospa podiže i pruža mu ga svojom lijevom rukom. Istovremeno je desnom čvrsto obgrlila donji dio Isusova tijela. Slikar „Bogorodice benediktinki” vješto je naglasio prostorne odnose kompozicije: Gospino tijelo zauzima prostor prijestolja, ono je stvarno u tronu, dok Isus sjedi u krilu, a ne plošno pred njim. Njegova podignuta ruka ističe prostor prednjeg plana. Pa čak je i malen lik donatora uzdignut od poda jer kleči na drvenu suppedaneumu prijestolja uz Gospina stopala. Dva koloristički istaknuta anđela dugačkih raširenih krila vješto su ukomponirana u sferne trokute luka ciborija. „Majstor Bogorodice benediktinki” pokazuje zavidne vještine u kompoziciji i osjećaju za detalj i prostor te slobodu u odabiru kolorita. Također stvara prepoznatljivu tipologiju lica koje postupno gubi impersonalnu ulogu simbola i dobiva na realnosti. Bogorodica gledatelju upućuje svoj blag, ali dubok pogled na licu koje je gotovo individualizirano povijenim nosom, a u tom smjeru i Isus okreće glavu. Gotovo jednak motiv reljefnog cvijeta od pastiglie 12. Sv. Petar, poleđina ikone Bogorodice benediktinki, Zadar, SICU izveo je i tzv. „Maestro della Maddalena” na ulomku (foto: Ž. Bačić) ikone koji se danas nalazi u Metropolitan muzeju,33 uz St. Peter, back of the icon of the Benedictine Virgin, Zadar, Permanent nešto drugačiji položaj podignute desne ruke kojom Exhibition of Religious Art Gospa, elegantnom kretnjom svijenih prstiju, drži stabljiku cvijeta. Zadarska, pak, Bogorodica podignutom je lijevom rukom obuhvatila čašku cvijeta. Na objema određenje posebno je uočljivo u odjeći donatora; no slikama Isus sjedi postrance i na zapadni način dvama u oblikovanju prijestolja i prisustvu ceremonijalnih podignutim prstima blagoslivlja podignutom desnom jastuka traju elementi bizantizma 13. stoljeća. Oblikovanje rukom. Motiv cvijeta koji Gospa drži javlja se, uz očito prijestolja s istaknutim istacima na gornjem rubu ponavlja simboličko značenje, u više inačica potkraj 13. stoljeća,34 se od 13. do 15. stoljeća na ikonama Angelosa Akotantosa dok ga u 14. st. nasljeđuje niz gotičkih Bogorodica.35 i Andrea Ritzosa.37 Već su raniji istraživači istaknuli da bi Svi autori koji su pisali o ikoni „Bogorodice bene- ova ikona mogla biti središnje polje poliptiha,38 s obzirom diktinki” datirali su je na početak 14. stoljeća.36 Gotičko na unutrašnji lučni okvir, što, doduše, u sasvim drugom,

Zoraida Demori Staničić: Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve... Ars Adriatica 3/2013. (67-84)

13. Bjelokosni triptih, 10. stoljeće, detalj, Baltimore, The Walters Art Gallery (izvor: Mother of God: Representations of the Virgin in Byzantine Art, /ur. Maria Vassilaki/, Milano, 2000., 399) Ivory triptych, 10th century, detail, Baltimore, The Walters Art Gallery

manjem mjerilu privatne, osobne pobožnosti, pokazuju komnenskog slikarstva, ali i elemenata romanike i gotike. usporedbe s nizom bjelokosnih triptiha iz 13. stoljeća.39 Posebno su zanimljive široke reljefne aureole Gospe i Stražnja strana ikone „Bogorodice benediktinki” Isusa (Petrova je plošna), ispunjene pravilnim nizom oslikana je likom Sv. Petra unutar bordure žive, šarene plitkih slijepih arkadica izvedenih u tehnici pastiglie, kojoj vitice s lišćem, koja može biti romaničke, ali i bizantske M. Frinta inače utvrđuje ciparsko podrijetlo.44 I anđeli u morfologije,40 uz latinski identifikacijski natpis, koji je sfernim trokutima imaju jednake, ali znatno umanjene na polju s Bogorodicom na grčkom jeziku. Borduru aureole. Ciparskom je majstoru pripisana ikona Bogorodice slične morfologije pokazuje dorsal Guinte Pisana iz s Djetetom u manastiru Sv. Katarine na Sinaju,45 na kojoj Vatikanskih muzeja41 te slika Coppa di Marcovalda iz je lice Isusa slikano slobodnim potezima, uz građenje crkve Sta Croce u Firenzi.42 No lik Sv. Petra naslikan je volumena ružičastim tonovima i uz minimalne sjene. U u bizantskoj tradiciji: kruta kompozicija upečatljiva i cjelini dojma, prije nego u detalju, lice ovog realistički stroga, linearno iscrtana lica, nadopunjava se klasičnim prikazana dječaka koji više nije simbol, nije daleko od kontrapostom na zeleno-sivu parapetu, dok je pozadina realizma ozbiljna dječačkog lica zadarskog Krista. tamne, zelenomodre boje. I način oblikovanja draperija Poznata ikona Bogorodice dojiteljice iz Muzeja Sv. plošnim plitkim naborima iscrtanim bijelim šrafiranjima Marka u Veneciji46 ima vanjski oslikani okvir na kojem pri dnu haljine sasvim je bizantski, ali uz gotizirajući su na dvjema bočnim i na gornjoj strani naslikani likovi „narezuckan” i onduliran nabor ruba plašta koji se u svetaca i svetica. Sv. Petar prikazan je kratke tamne kose krivulji spušta niz svečev desni bok. i brade s knjigom u podignutim rukama. Okrenut je na U općem je dojmu lik Sv. Petra možda čak i bizantskiji suprotnu stranu od zadarskog, inverznih boja odjeće.47 negoli Bogorodica. Moglo bi se reći da je i vještije slikan:43 Uza sve tipološke sličnosti, razlike su velike: Sv. Petar iz osjeća se napetost iskoračena koljena i bedra lijeve noge Venecije manje je hijeratičan od zadarskog, izduženijeg ispod tkanine, na kojoj je bijelom ovalnom mrljom svjetla na tijela i naglašenije elegancije. Nabori padaju slobodnije, crvenoj tkanini dobro istaknut pokret i ispupčenje koljena. bez naglašena linearizma u modelaciji odjeće. Takvi elementi, uz tipičnu bizantsku odjeću s polukružnom Već su bili istaknuti venecijanski elementi „Bogorodice širokom obrubnom ukrasnom trakom i clavusom, očito benediktinki”,48 no podjednako su utvrđene i veze s govore o vještu umjetniku koji koristi kombinirani jezik bizantskom umjetnošću.49 Koliko je i na koji način

i Cipra.52 Puno je bizantskija druga apulijska Gospa na prijestolju iz bazilike Sv. Nikole u Bariju53 iz 14. stoljeća, s kojom zadarska „Bogorodica benediktinki” dijeli kompoziciju i impostaciju likova, prikaze donatora i odjeću Isusa. Sličnu shemu koja upućuje na modele ima i niz toskanskih Bogorodica na prijestolju.54 Dubrovačka ikona Bogorodice s Djetetom s Prijekog postaje vrlo važna za romaničko slikarstvo kraja 13. i početka 14. stoljeća, jer na domaćem tlu proširuje opus „Majstora Bogorodice benediktinki”. Njemu se može pripisati i ikona iz Toronta, iz University of Toronto Art Centre Malcove Collection.55 Ova mala dvodijelna ikona od svega 34 x 16,5 cm s novim slojem pozlate, a koja bi po tipologiji mogla biti polje diptiha, prikazuje Bogorodicu s Kristom Anapesonom u gornjem registru ispod koje je prikaz mučenja Sv. Lovre. Bogorodicu flankiraju likovi svetaca: lijevo je sačuvan lik Sv. Franje, dok je desni izgubljen zbog oštećenja. Na vrhu su poprsja Sv. Petra i Sv. Pavla. Fizionomijske karakteristike Bogorodice i Isusa poklapaju se s „Bogorodicom benediktinki” te s ikonom s Prijekog: Isusovo je lice naglašeno bucmasto i okruglo, dok Gospa ima karakterističan, blago povijen hrbat nosa. Likovi apostola naslikani su potpuno u duhu bizantske tipologije i tradicije, dok Sv. Franjo, kultom ili naručiteljem, upućuje na veze sa Zapadom. Anapeson, za razliku od dubrovačkoga, umotan je u bogat, lumeggiaturama 14. Grafika s prikazom Bogorodice s Djetetom s Tremita, 17. stoljeće (izvor: ARMANDO DI CHIARA /bilj. 69/, 14) ukrašen crveni plašt koji potpuno pokriva tijelo, llustration of the Virgin and Child from Tremiti, 17th century osim lijeve šake i potkoljenice. Prema gornjem polju ove ikone može se zaključiti da „Majstor Bogorodice benediktinki” podjednako barata repertoarom i Venecija u 12. i 13. stoljeću, osim izravna uvoza umjetnina stilom bizantskog, ali i zapadnog slikarstva; donje i umjetnika – slikara i mozaičara, ukrštavala svoje polje ikone s deskriptivnim prikazom martirija Sv. umjetničke dosege s Bizantom? Znamo da je na njezinu Lovre sasvim je bizantsko, uz uprizorenje rimskog umjetnost i umjetnost Zapada utjecala IV. križarska vojna cara koji nazoči mučenju kao okrunjeni bizantski i pad Carigrada 1204. godine te novoosnovano Latinsko vladar. Takva nedvojbena stilska ambivalentnost, a Carstvo koje traje do 1261. godine: u njemu su osobito dvojnost elemenata slikarstva Bizanta i Italije iščitava značajnu političku i upravnu ulogu imali Mlečani. Putovi se i na ikonama „Bogorodice benediktinki” i Gospi hibridnih stilova umjetnosti istočnog Mediterana, koja s Prijekog, upućuje na slikara „mješovitog stila”. On je i prozvana „križarskom” (Crusader Art)50 i u kojoj su bi se možda mogao tražiti među onim umjetnicima značajnu ulogu odigrali i crkveni redovi, od templara koji se kao pictores greci spominju u Dubrovniku, preko karmelićana do franjevaca i dominikanaca, sigurno Kotoru i Zadru.56 No možda bi, s obzirom na upotrebu su išli ustaljenim rutama. Uz Cipar je kao postaja za djela pastiglie, „Majstor Bogorodice benediktinki” mogao i umjetnike na ruti do Venecije i Toskane, uz Apuliju i biti i neki „uvezeni” ciparski slikar, ali jednako tako Siciliju, morala biti i Dalmacija, pa su se međusobni i Venecijanac, kako je već predloženo,57 „Pujiz”, Grk, utjecaji miješali i dopunjavali.51 Dalmatinac ili Sicilijanac. Veze dalmatinskih ikona s No zanimljivo je da ikona „Bogorodice benediktinki” Apulijom i Toskanom već su uočene,58 ali u analizu gotovo u cijelosti, uz neznatne varijacije, imitira svakako treba uključiti i dosad nepovezan segment ikonografsku shemu Madonne di Ripalta iz Cerigniole s bizantizma Sicilije i područja istočnog Mediterana. druge strane Jadrana, datirane na početak 13. stoljeća, Pritom doista treba istaknuti ulogu i utjecaj Cipra kao čije se podrijetlo traži između juga Italije (Kampanija) centra „križarske umjetnosti”.59

Zoraida Demori Staničić: Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve... Ars Adriatica 3/2013. (67-84)

postavljaju na oltare mnogih svetišta, multiplicirajući i promičući Bogorodičine kultove.63 Sudeći prema provenijenciji tih ranih ikona u Dalmaciji64 najvažniju ulogu u difuziji kultova imali su benediktinci. Red je na objema obalama Jadranskog mora uspostavljao i širio veze: samostani s talijanske strane bili su ishodište u liturgijskom i umjetničkom smislu. I na istočnoj obali Jadrana benediktinci su u svojim crkvama naročito promicali Bogorodičin kult.65 Osobito je bio važan samostan na Tremitima, otočju položenu sjeverno od Monte Gargana. Zbog istaknuta pučinskog položaja Tremiti su još od prapovijesti bili mostom između jadranskih obala. Benediktinski samostan na otoku Biševu s crkvom posvećenom Sv. Silvestru osnovan je 1050. godine i u nazočnosti neretvanskog kneza Berigoja predan tremitskoj opatiji Sv. Marije, koja je biševski samostan morala urediti na jednak način na koji su bile uređene i ostale njezine cele.66 Veze Tremita s Dalmacijom bile su intenzivne tijekom cijelog razdoblja srednjeg vijeka, pa i u Quattrocentu kada se preuređuje samostanska crkva.67 Nije neobično što najveći otok otočja nosi ime solinskog mučenika i biskupa Sv. Dujma (San Domino), a i jedna od luka naziva se hrvatskom (Schiavonesca). Tremitskoj crkvi, u kojoj izvori navode čašćenje nadaleko poznate Bogorodičine slike, stoljećima su uz ostale mnogobrojne hodočasnike stizali i stanovnici dalmatinskih otoka. Gospi su dolazili preko mora i zavjetovali joj se, a mnogi su pred njom postajali i redovnicima.68 Nakon slike koja se navodi kao „devotissima e antichissima imagine”, a koja je u vrtlogu stoljeća nestala, kult je preuzeo kip gotičkih stilskih obilježja, koji se, sudeći prema kasnijem baroknom prikazu, nikako ne može datirati u 11. stoljeće, kao što se navodi u vodičima.69 Od 11. stoljeća se u sklopu samostana Sv. Marije na Tremitima kroz dokumente 15. Bogorodica s Djetetom Mamma Schiavona, Santuario Montevergine može pratiti djelatnost značajne slikarske radionice. (AV)(izvor: http://www.avellinomagazine.it/montevergine.htm) Gerard, biskup grada Siponta i Montesanangela, The Mamma Schiavona Virgin and Child, Santuario Montevergine (AV) godine 1063. ustupa trećinu svoje solane redovnicima kao zamjenu za bogato ukrašenu tuniku i ikonu koju Dugo se razmišljalo o mogućnosti nastanka dalma- će koristiti u svojoj crkvi. Isti biskup četiri godine tinskih ikona Bogorodice s Djetetom iz 13. stoljeća kasnije, uz pratnju opata Adama i notara Candelariusa, u lokalnim radionicama.60 No one su mogle imati i ponovno daje trećinu solane za ycona superaurata ubi talijansko podrijetlo, 61 jer su tamošnje pokrajine do tada sculpta est ymago sanctae Dei Genitricis Mariae.70 već bile preradile bizantsko iskustvo i razvile manieru Samostan Bogorodice u Monte Pulsanu na Garganu grecu. Godine 1287. dubrovački se nadbiskup u Rimu u u kojem se dugo štovala nedavno ukradena ikona ime svoje crkve zadužio na 550 zlatnih fiorina pro suis Gospe s Djetetom, koja je vjerojatno bila izravan necesariis et pro negociis et utilitatibus dictae ecclesie.62 predložak hvarskoj Hektorovićevoj Bogorodici,71 U svakom slučaju dalmatinske ikone kao izvedenice iznjedrio je one Sv. Mihovila i Sv. Marije na Mljetu.72 štovanih prototipova imaju specifičan stilski izričaj; one Sama montekasinska opatija osnovala je lokrumski se u popriličnom broju u drugoj polovici 13. stoljeća samostan.73 Takva je benediktinska internacionalizacija

itekako morala biti realizirana i u umjetničkom smislu. Pitanje provenijencije „Majstora Bogorodice bene- Međusobne veze ikona, osobito po pitanju prototipova, diktinki” ostaje i dalje otvoreno, iako ikona Bogorodice očito su bile daleko čvršće nego što danas znamo, jer s Djetetom s Prijekog upućuje na vjerojatnost njegova se utjecaji benediktinskog slikarstva iz Apulije šire djelovanja u Dalmaciji. No stilski izraz zadarske i i prema unutrašnjosti Italije; pulsanska je opatija dubrovačke ikone, kao i one koja se danas nalazi u osnovala i samostane u Pisi, Lucci i u blizini Firence.74 Torontu, jasno pokazuje prožimanje kultova i oblika: oni Benediktincima je pripadala i intrigantna ikona Bogo- sigurno dolaze s područja šireg od Jadrana, uz znatnu, rodice s Djetetom koja se kao „Mamma Schiavona” u hrvatskoj povijesti umjetnosti dosad nedovoljno štuje u svetištu Montevergine kraj Avellina.75 valoriziranu ulogu istočnog dijela Mediterana.76

Bilješke

1 VINICIJE LUPIS, Nove spoznaje o starijem dubrovačkom 15 PAVAO KNEZOVIĆ, Dubrovačka Gospina svetišta 17. stoljeća zlatarstvu, Peristil, 48 (2005.), 35, 38. prema Atlas Marianus W. Gumppenberga, Anali Zavoda za 2 Konzervacija-restauracija ikone izvedena je 2007. i 2008. godine povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Hrvatskom restauratorskom zavodu – Odjelu u Dubrovniku, u Dubrovniku, 43 (2005.), 75-92. Poznati isusovac Wilhelm pod vodstvom Nede Kuzek. Gumppenberg je 1657.-1659. u Ingolstadtu objavio Atlas 3 VOJO ĐURIĆ, Ikone iz Jugoslavije, Beograd, 1961., str. 102., Marianus sive De imaginibus Deiparae per orbem Christianum T. LXIII, LXIV; VOJO ĐURIĆ, Dubrovačka slikarska škola, miraculosis („Marijanski atlas ili O čudotvornim Bogorodičinim Beograd, 1962., str. 213, 214; KRUNO PRIJATELJ, Dubrovačko slikama u kršćanskom svijetu”). U ovoj opsežnoj enciklopediji slikarstvo XV-XVI. stoljeća, Zagreb, 1968., 32; KRUNO PRIJATELJ, obradio je preko 1200 svjetskih marijanskih svetišta i kultova, i to Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća, Zagreb, 1983., 35, 36; iz Zapadne i Istočne crkve. S jadranske obale uključio je samo tri LJUBO KARAMAN, O staroj slikarskoj školi u Dubrovniku, Anali ikone i to one iz Dubrovnika: Gospu od Porata i Gospu od Kaštela Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 2 (1953.), 102-103. te Gospu de Breno iz Župe dubrovačke. Kriteriji odabira bila su 4 VOJO ĐURIĆ (bilj. 3) 1961., 102; VOJO ĐURIĆ (bilj. 3) 1962., čudesa što su se oko ikona događala, ugled svetišta u kojima su se 213, 214. štovale te brojnost hodočasnika. Pribavio je bakropisne ilustracije ikona, njihove vera effigies. Do danas je u kultu ostala samo ikona 5 KRUNO PRIJATELJ (bilj. 3), 1968., 32; KRUNO PRIJATELJ Gospe od Porata na oltaru u Dubrovačkoj katedrali. (bilj. 3) 1983., 35, 36. 16 EDWARD B. GARRISON, Italian Romanesque Panel Painting, 6 VINICIJE LUPIS (bilj. 1), 35, 38. Firenze, 1949., 310. 7 O tome sam izlagala na znanstvenom skupu „XI. Dani Cvita Fiskovića – Umjetnost i naručitelji” (Orebići – Korčula, 17. do 17 MIRJANA TATIĆ ĐURIĆ, Ikona Kiriotise, Studije o Bogorodici, 20. 09. 2008.). Beograd, 2007., 253-273. 8 VINICIJE LUPIS (bilj. 1), 35, 38. 18 LEONID OUSPENSKY, La Theologie de l’icone dans l’Eglise orthodoxe, Paris, 1982., 64. 9 Svečano ceremonijalno orukavlje od raskošne tkanine. Kao dio liturgijskog ruha koriste ga pravoslavni svećenici. 19 Ikona se dugo datirala u XII. stoljeće, no novija istraživanja datiraju je znatno ranije, između VIII. i XI. stoljeća. ALBERTO 10 Na crvenoj je tkanini zlatom naslikana vitičasta ornamentacija, RIZZI, Icone biznatine e postbizantine delle chiese veneziane, vjerojatno u isto vrijeme kada i preslik Gospina maforiona. Thesaurismata, 9 (1972.), 270-271; MIRJANA TATIĆ ĐURIĆ, 11 BRANISLAV TODIĆ, Anapeson, Iconographie et signification du Bogorodica Nikopeja, Peristil, 34 (1991.), 39-51. thème, Byzantion, 64/1 (1994.), 154-155; ZORAN JOVANOVIĆ, Kroz dveri ka svetlosti, Leksikon liturgike, simbolike i graditeljstva 20 O ovom tipu, uz ikonografsku analizu i opsežnu literaturu: pravoslavne crkve, Stara Pazova, 2009., 417-423. JOŠKO BELAMARIĆ, Majstor raspela sv. Klare, u: Samostan sv. Klare u Splitu u svom vremenu, Split, 2010., 203-210. 12 NICOLAS CONSTAS, To Sleep, Perchance to Dream: the Middle State of Souls in Patristic and Byzantine Literature, Dumbarton 21 Milost susreta: umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Oaks Papers, 55 (2001.), 104. Jeronima, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2010. 13 BRANISLAV TODIĆ (bilj. 11), 154-155. 22 Dominikanci u Hrvatskoj, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2011. 14 ANDREAS XYNGOPOULOS, Manuel Panselinos, Athènes, 23 REBECCA CORRIE, The political meaning of Coppo Marcovaldo`s 1956.; MATTHEW MILLINER, Man or Metaphor? Manuel Madonna and Child in Siena, Gesta, 29 (1990.), 60-76; REBECCA Panselnos and the Protaton Frescoes, u: Approaches to Byzantine CORRIE, Coppo di Marcovaldo’s Madonna del Bordone and the Architecture and its Decoration, (ur. Mark J. Johnson, Robert Meaning of the Bare-Legged Child in Siena and the East, Gesta, Ousterhout i Amy Papalexandrou), Ashgate, 2012. 35 (1996.), 43-65; JAMES H. STUBBLEBINE, Byzantine Influence

Zoraida Demori Staničić: Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve... Ars Adriatica 3/2013. (67-84)

in Thirteenth-Century Italian Panel Painting, Dumbarton Oaks 39 The Glory of Bizantium: Art and Culture of the Middle Byzantine Papers, 20 (1966.), 85-101; ROSEMARY MUIR WRIGHT, Sacred Era, A.D. 843-1261, (ur. Helen C. Evans William D. Wixom), Distance: Representing the Virgin, Manchester, 2006., 27. New York, 1997., 131-156. 24 JOANNA CANNON, Pietro Lorenzetti and the History of 40 MARICA ŠUPUT, kat. 41., Sculpture of the Virgin and Child, the Carmelite Order, Journal of the Warburg and Courtauld Byzantium: Faith and Power (1261-1557), (ur. Helen C. Evans), Institutes, 50 (1987.), 18-28. Karmelićanski tip Bogorodice je New York, 2004., 85., DANICA POPOVIĆ, kat. 59., Shrine of Glykofilousa s Djetetom koje je hvata za bradu, kakva je Gospa King Stefan Uroš III Dečanski Byzantium: Faith and Power Kruvenica u Hvaru, Madonna Bruna u Napulju te de Notre (1261-1557), (ur. Helen C. Evans), New York, 2004., 115. I u Dame de Grâce u Cambraiu. bizantskom slikarstvu karakteristične su sinusoidne i spiralne vitice s upletenim višedijelnim listovima, koje se podjednako 25 ROBERT OFFNER – MIKLOS BOSKOVITS, A Corpus of javljaju i u slikarstvu i u skulpturi. No, za razliku od romaničkih Florentine Painting, u: The Origins of Florentine Painting 1100- vitica, pliće su i šire. 1270, Firenze, 1993. 41 Vidi: http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Giunta_Pisano._ 26 GRAZYNA JURKOWLANIEZ, West and East Perspectives on St_Francisc.1260-70._Vatican._Pinacoteca.jpg (pristupljeno 13. the „Greek Manner” in the Early Modern Period, u: East Meets 7. 2013.). West at the Crossroads of Early Modern Europe, (ur. Grazyna Jurkowlaniec i Jeannie J. Łabno), Warsaw, 2009., 71-91. 42 ROBERT OFFNER – MIKLOS BOSKOVITS (bilj. 25), 444, pl. XLII. 27 GIORGIO VASARI, Le Vite de’ piu eccelenti pittori, scultori ed 43 PATRICIA LURATI, kat. 301, Two-Sided Icon with „Our Lady of the architetti, Roma, 1997., 113-114. Benedictines” and Saint Peter, Byzantium: Faith and Power (1261- 1557), 497-498, navodi se mogućnost da bi ova strana bila djelo 28 GIORGIO VASARI (bilj. 27), 240. pomoćnika, dok bi glavni majstor naslikao Bogorodicu s Djetetom. 29 LEONID OUSPENSKY (bilj. 18), 39. 44 MOJMIR FRINTA, Raised Gilded Adornment of the Cypriot 30 VIKTOR LAZAREV, Storia della pittura bizantina, Torino, Icons and the Occurence of the Technique in the West, Gesta, 1967., 441, 442, 445. 20 (1981.), 333-347. 31 NANO CHATZIDAKIS, Icons of the Cretan School, Athens, 45 Vidi: http://www.iconografi.it/public/2011/01/dexiocratusa.jpg 1983., kat. 4., 16., 17. (pristupljeno 13. 7. 2013.). 32 Mother of God: Representations of the Virgin in Byzantine Art, (ur. 46 La pittura nel Veneto. Il Trecento, (ur. Lucco Mauro), Milano, Maria Vassilaki), Milano, 2000., 198-199, kat. 60., 200-201, kat. 61. 1992., sl. 605. 33 Vidi: http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Maestro_della_ 47 CATARINA SCHMIDT ARCANGELI, Bogorodica s Djetetom, maddalena;_madonna_col_bambino,_met.JPG (pristupljeno 13. Navještenje, Sv. Franjo i Nikola s donatorima, Paolo Veneziano i 7. 2013.). stoljeće gotike na Jadranu, (ur. B. Rauter Plančić), Zagreb, 2004., 62, kat. 3; C. lik Sv. Nikole s ove ikone uspoređuje s istim svecem 34 Bogorodica u Timken Museum of Art u San Diegu: http:// na triptihu iz Arheološkog muzeja u Splitu, nalazeći međusobnu fe.fondazionezeri.unibo.it/catalogo/scheda.jsp?decorator=layout_ sličnost: La pittura nel Veneto. Il Trecento (bilj. 46), sl. 605. S2&apply=true&tipo_scheda=OA&id=1716&titolo=Anonimo+fior entino+romaneggiante+sec.+XIII+%3b+Maestro+della+Maddalen 48 IGOR FISKOVIĆ, Venetian or Zadar painter. The Virgin a%0a%09%09%09%0a%09%09+++++%2c+Madonna+con+Bamb Enthroned and the Donor, about 1300., u: The Croats, ino+e+angeli+%3b+Storie+della+Passione+di+Cristo (pristupljeno Christianity, Culture, Art, (ur. Anđelko Badurina, Vladimir 13. 7. 2013.); Bogorodica s Djetetom, Ecclesiom i scenom Raspeća, Marković), Zagreb, 1999.-2000., 442, 443; EMIL HILJE, Christie’s: http://www.artvalue.com/artist--the-magdalen-master- Bogorodica Benediktinki, u: Stoljeće gotike na Jadranu - Slikarstvo act-ca-126-124019.htm (pristupljeno 13. 7. 2013.). u ozračju Paola Veneziana, (ur. B. Rauter Plančić), Zagreb, 2004., 64, 65, (s ranijom literaturom); PATRICIA LURATI, kat. 301., 35 Od Madonne s makovim cvijetom Paola Veneziana u crkvi Two-Sided Icon with „Our Lady of the Benedictines” and Saint San Panteleon u Veneciji (http://www.terminartors.com/ Peter, u: Byzantium: Faith and Power, (ur. Helen C. Evans), New artworkprofile/Paolo_Veneziano-Madonna_of_the_Poppy; York, 2004., 497-498. pristupljeno 13. 7.2013.), do niza ikona Bogorodice s cvijetom. 49 Isto. ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Slika Gospe od Pojišana, Kapucinski samostan i svetište Gospe od Pojišana u Splitu: 50 KURT WEITZMANN, Thirteenth Century Crusader Icons zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 100. obljetnice on Mount Sinai, The Art Bulletin, 45, no. 3 (1963.), 179-203; dolaska kapucina na Pojišan (Split, 27. svibnja 2009.), (ur. Arsen KURT WEITZMANN, Icon Painting in the Crusader Kingdom, Duplančić), Split, 2010., 189-200. Dumbarton Oaks Papers, 20 (1966.), 49-83; KURT WEITZMAN, Ikone iz doba krstaških ratova, u: Kurt Vajcman et al., Ikone, 36 EMIL HILJE, Bogorodica benediktinki, u: EMIL HILJE – Narodna knjiga: "Vuk Karadžić", Mladinska knjiga, Beograd RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština zadarske nadbiskupije, - Ljubljana, 1983., 201-207; ROBIN CORMACK – STAVROS Slikarstvo, Zadar, 2006., 122-125 (uz iscrpan pregled ranije MIHALARIAS, A Crusader Painting of St. George: „maniera literature). greca” or „lingua franca”?, The Burlington Magazine, 126, no. 972 37 NANO CHATZIDAKIS (bilj. 31), kat. 4., 16. i 17. Isti istaci uočavaju (1984.), 132-141; JAROSLAV FOLDA, Crusader Art, The Art of the se i na ikonama Krećanina Emanuela Tzanesa i u XVII. stoljeću. Crusaders in the Holy Land, 1099-1291, New York, 2007., 162-170. 38 IGOR FISKOVIĆ, Romaničko slikarstvo u Hrvatskoj, Zagreb, 51 EDO PIVČEVIĆ, Konrad von Grünenberg’s Visit to Croatian 1987., 114. Coastal Tonws in 1486, BC Review, 17 (Dec. 1980.), 31;

SLOBODAN PROSPEROV NOVAK, Hodočasnik Santo Brasca samostanu benediktinki Sv. Marije de Taurello. Benediktincima, na Hvaru 1480. godine, Hvarski zbornik, VI., (ur. Milan Dorotka), uz hvarsku ikonu Bogorodice s Djetetom Sta Maria del Buce, Hvar, 1978., 51. Autori analiziraju dnevnike s opisima i dojmovima pripadaju i slabije poznate Gospa od Jezera na Mljetu i Gospa iz hodočasnika Konrada von Grünenberga i Santa Brasche, koji na opatije Sv. Marije kraj Gornjeg Sela na Šolti. putu do Svete Zemlje putuju istočnojadranskom rutom. 65 ZRINKA NOVAK, Utjecaj kulta Blažene Djevice Marije na neke 52 Icone di Puglia e Basilicata dal Medioevo al Settecento, Pinacoteca aspekte pobožnosti na istočnoj jadranskoj obali u razvijenome Provinciale, Bari, 1988., 114. i kasnome srednjem vijeku, Croatica Christiana periodica¸ 67 53 Icone di Puglia e Basilicata dal Medioevo al Settecento, Pinacoteca (2011.), 3. Provinciale, Bari, 1988., 115-116. 66 IVAN OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj II., Split, 1964., 374. 54 ROBERT OFFNER – MIKLOS BOSKOVITS (bilj. 25), 151-158. 67 SAMO ŠTEFANAC, Kiparstvo Nikole Firentinca i njegovog kruga, 55 HELEN C. EVANS, kat. 291., Panel with the Virgin and Child Split, 2006., 53-59. (s ranijom literaturom). and the Martyrdom of Saint Lawrence, Byzantium: Faith and 68 IVAN OSTOJIĆ (bilj. 66), 374., s cjelokupnom ranijom Power (1261-1557), (ur. Helen C. Evans), New York, 2004., 482. bibliografijom; PINA BELLI D’ELIA, Fra tradizione e 56 IGOR FISKOVIĆ, Dubrovačko slikarstvo i društveni okvir rinovamento, Le icone dall’XI al XIV secolo, u: Icone di Puglia njegova razvoja u XIV. stoljeću, Prilozi povijest umjetnosti u e Basilicata dal Medioevo al Settecento, Pinacoteca Provinciale, Dalmaciji, 23 (1983.), 75-47 i VOJO ĐURIĆ (bilj. 3), 1962., 13 Bari, 1988., 21. Iz kasnijeg vremena, vjerojatno gotičkog razdoblja i 113., u Dubrovniku spominju slikare Manojla Grka, Nikolu XIII/XIV. stoljeća, potjecao je kip Bogorodice s Djetetom koji je, Grka, Georgija Grka. NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, uokviren scenama čuda, prikazan na grafičkom listu iz vremena Zadar u srednjem vijeku, Zadar, 1976., 525-528, u Zadru baroka. U nekadašnjoj samostanskoj crkvi i danas je sačuvano navode Klerikopulosa, Jurja Kandijeva. RAJKO VUJČIĆ, slikano raspelo. Zidno slikarstvo, u: Zagovori Sv. Tripunu, katalog izložbe (ur. R. 69 ARMANDO DI CHIARA, La Montecassino in mezzo al mare, Tomić), 2009.-2010., 70-81., u Kotoru nabraja Nikolu, Manojla Lucera, 1980., 14., 44. Kip je zajedno s crkvom 1412. godine i Georgija. VOJO ĐURIĆ, Freska u crkvi sv. Luke u Kotoru, predan redu regularnih kanonika. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Fiskovićev zbornik, 21 70 PINA BELLI D’ELIA (bilj. 68), 21. (1980.), 225-239. 71 ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Two icons of Medieval Hvar, 57 IGOR FISKOVIĆ (bilj. 48), 42, 443; EMIL HILJE (bilj. 48), 64, Hortus Artium Medievalium, 2 (1966.), 43-54. 65 (s ranijom literaturom); PATRICIA LURATI, kat. 301., Two- Sided Icon with „Our Lady of the Benedictines” and Saint Peter, 72 IVAN OSTOJIĆ (bilj. 68), 441-455. Byzantium: Faith and Power (1261-1557), 497, 498. 73 IVAN OSTOJIĆ (bilj. 68), 421. Dubrovčanin Petar (Gučetić ?), 58 IGOR FISKOVIĆ (bilj. 38), s ranijom literaturom. inače monah s Tremita, uspostavio je 1023. ovaj samostan koji je bio usko povezan s opatijom Monte Cassino. 59 VALENTINO PACE, Modelli da Oriente nella pittura duecentescha su tavola in Italia Centrale, Mitteilungen des 74 MOJMIR FRINTA, Searching for an Adriatic Painting Workshop Kunsthistorischen Institutes in Florenz, 44, H. 1 (2000.), 29, 31. with Byzantine Connection, Zograf, 18 (1987.), 17., bilj. 29. 60 CVITO FISKOVIĆ, Neobjavljena romanička Madona u Splitu, 75 Ova ikona impozantnih dimenzija, o kojoj suvremena kritika Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 12 (1960.), 85-99; CVITO malo zna, ima odlike slikarstva početka XIV. stoljeća, no za našu FISKOVIĆ, Splitska slikarska škola, u: Slobodna Dalmacija, 31. temu posebno je zanimljiv njezin naziv koji otvara cijeli niz 12. 1961., 8; CVITO FISKOVIĆ, Neobjavljena romanička Gospa pitanja. Vidi: http://web.tiscali.it/hirpus/Proposte/montevergine. i drveno raspelo iz Splita, Peristil, 8/9 (1966.), 13-24. html (pristupljeno 13. 7. 2013.). 61 JOŠKO BELAMARIĆ (bilj. 20), 409-422; IGOR FISKOVIĆ, Le 76 U ranijoj su se literaturi međusobni utjecaji i preplitanja u prime representazioni di San Francesco in Croazia meridionale, umjetničkim pojavnostima istočne jadranske obale najčešće IKON, 3 (2010.), 45-70. određivali pojmom adriobizantizma o kojem se kod nas dosta pisalo (usp. IGOR FISKOVIĆ, Un contributo al riconoscimento degli 62 IGOR FISKOVIĆ (bilj. 56), 97., bilj. 85. affreschi „adriobizantini” sulla sponda Croata meridionale, Hortus 63 Dalmatinske ikone XIII. stoljeća kroz prototipove Glykofilousa, Artium Medievalium, 4 (1998.), 83, sa starijom literaturom. No, u Hodigitrija i Eleousa duboko su ukotvljene u bizantsku tradiciju. slučaju razlučivanja stila ikona problem je mnogo širi. Mnogi su Nakon snažna zamaha istraživanja šezdesetih i sedamdesetih istraživači starog slikarstva na dasci u stilski krug adriobizantinizma godina prošlog stoljeća, kada su se dotad preslikane ikone otkrile uveli cijeli niz djela. No pojam ima značenje negativne definicije; u izvornom sloju, što moramo zahvaliti ponajprije C. Fiskoviću i točnije, djelo definirano kao adriobizantsko prije je ono što se ne I. Petricioliju, ova pitanja su još otvorena. iščitava kao stilski jedinstveno i lako prepoznatljivo negoli ono 64 SAŠA BRAJOVIĆ, U Bogorodičinom vrtu, Beograd, 2006., 16- što samo po sebi jest. Već je Garrison, od onog što je sam radi 23., 25-33. Niz ikona iz Dalmacije potječe iz benediktinskih lakšeg snalaženja nazvao Adriatic school, napravio pravu križaljku kultova i svetišta: budvanska Sta Maria in Punta te danas s varijantama i podvarijantama, grupama i podgrupama..Ona djela izgubljena Bogorodica Ratačka kojoj je hodočastila čitava regija koja nemaju sasvim jasne odlike mletačkog, firentinskog, pizanskog južnog dijela istočne obale Jadrana. Zadarska ikona Bogorodice ili sijenskog slikarstva, ona koja su stilski hibridna i stoga na prvi benediktinki vezana je za benediktinski kult, kao i ikona iz crkve mah teško uklopljiva, a imaju bizantske utjecaje, smještena su pod Sv. Andrije u Dubrovniku te danas izgubljena Gospa od Kaštela. luk adriobizantizma, koji bi trebao biti mješoviti stil bizantskog Splitska ikona iz crkve na Sustipanu izvorno se nalazila u i romaničkog ili gotičkog slikarstva. No bizantski su utjecaji u

Zoraida Demori Staničić: Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve... Ars Adriatica 3/2013. (67-84)

okvirima mletačkog Duecenta i Trecenta općepriznata i višekratno 233-236; ISTI, La nouva iconografia religiosa, u: Storia delle arte in eleborirana sui generis činjenica. Ukratko, sve ono što nema čiste Toscana Il Trecento, (ur. M. Seidl), Firenze, 2004., 154; VALENTINO stilske odlike slikarstva Venecije, Maraka ili Toskane, tumači se PACE, Fra la maniera greca e la lingua franca; su alcuni aspetti e kao adriobizantizam. Međutim, jesu li adriobizantizam Dalmacije problemi delle ralazioni fra la pittura umbro-toscana, la miniatura i Apulije (barem u štafelajnom slikarstvu) isti? U složenim della Cilicia e le icone di Cipro e della Terrasanta, u: Il Clasicismo: kult(ur)nim interakcijama bizantskog i križarskog Istoka i Zapada Medioevo, Rinascimento, Barroco; Atti del colloquio Cesare Gnudi, srednjovjekovnih poglavito talijanskih gradova-država te vitezova Nuova Alfa, Bologna 1993., 71-89; ISTI, Presenze e influenze cipriote križara, Jadransko je more moralo imati čvrstu ulogu spojnice, pa nella pittura duecentesha Italiana, u: XXXII Corso di Cultura sul’l i njegova istočna obala sa svojim gusto poredanim gradovima. U arte ravenate e bizantina, Ravenna, 1985., 259-298; ISTI, Modelli njima oduvijek rade domaći i strani majstori, Dalmatinci, Talijani i da Oriente nella pittura duecentescha su tavola in Italia Centrale, Grci. Slikarska produkcija u Dalmaciji u XIII. je stoljeću, kao nikada Mitteilungen des Kunsthistorschen Institutes in Florenz, 44, H. 1 poslije, ravnopravno sudjelovala u dosezima europskih umjetničkih (2000.), 19-43, s ranijom literaturom; ISTI, Circolazione e ricezione tokova. Utjecaji se stalno prepliću i znatno su širi od Otranta kao delle icone bizantine: i casi di Andria; Matera e Damasco, u: Studi granice Jadrana. in onore a M. Elia, (ur. C. Gelao), Bari, 1996., 157-165; ISTI, Da Istraživanju problema međusobnih umjetničkih dodira i utjecaja na Bisanzio alla Sicilia: la Madonna col Bambino del „Sacramentario širem području istočnog Mediterana u novije su se vrijeme osobito di Madrid” (ms. 52 della Biblioteca Nazionale), Zograf, 27 (1998.- posvetili Michele Bacci i Valentino Pace. MICHELE BACCI, Pisa 1999.), 47-52; ISTI, Italy and the Holy Land: Import-Export, 1. The bizantina alle origini del culto delle icone in Toscana. Intorno al Case of Venice, u: The Meeting of Two Worlds, Cultural Exchange Sacro Volto, Genova, Bisanzio e il Mediterraneo (secoli XI-XIV), Between East and West During the Period of the Crusades, (ur. Venice, Marsilio, 2007, 63-78; ISTI, Portolano Sacro, Santuari e Vladimir P. Goss), Kalamazoo, Michigan, 1986., 331-345. Posebno immagini sacre lungo le rotte di navigazione del Mediteraneo tra je zanimljiva rasprava REBECCE W. CORRIE, The Perugia Triptych tardo Medioevo e prima età modderna, u: The Miracolous Image and the Transmission of Byzantine Art to the Maniera Greca, u: in the Late Middle Ages and Renaissance (papers from a conference Acts: XVIIIth International Congress of Byzantine Studies Selected held at the Accademia di Danimarca with the Bibliotheca Hertziana, Papers, Moscow 1991., Volume III: Art History, Architecture, Music, Rome, 31 May – 2 June 2003), (ur. E. Thunǿ, G. Wolf), Rome, 2003., (ur. I. Ševčenko, Gennady G. Litavrin), Moscow, 1996., 35-56.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

31-40 od 221

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.