##plugins.themes.oapBasic.skip##
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 検索

Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike

DOI 10.15291/ars.473

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

巻 3 (2013)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Ivan Basić Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu nepostojeci189@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

Ante Piteša, Ranosrednjovjekovni kameni spomenici u Arheološkome muzeju u Splitu / Early medieval stone monuments in the Archaeological Museum in Split, Split, Arheološki muzej u Splitu, 2012., 215 str., ISBN 978-953-7633-11-0

Prosinca 2012. godine u izdanju splitskoga Arheolo- katalog ranosrednjovjekovnih kamenih spomenika. Kao škog muzeja izašla je knjiga Ante Piteše, arheologa i i u prethodnim muzejskim izdanjima (odnedavno i u muzejskog radnika, pod naslovom Ranosrednjovjekovni časopisu Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku), kameni spomenici u Arheološkome muzeju u Splitu. U u katalogu je dosljedno provedena bilingvalnost, neveliku nizu naše znanstvene produkcije posvećene odnosno sav je tekst preveden na engleski jezik. Time sustavnu objelodanjivanju spomeničke građe katalozi je onemogućena jezična barijera, stavljajući bogatu poput ovoga pravo su osvježenje. Uslijed, naime, građu najvažnijega hrvatskog arheološkog muzeja na nedostatka nacionalnog korpusa ranosrednjovjekovne raspolaganje međunarodnoj znanstvenoj zajednici. skulpture (poput onoga kakav za Apeninski poluotok Katalog je opremljen vrlo kvalitetnim fotografijama, od 1959. izdaje istraživački centar za rani srednji vijek u pretežito u boji. Spoletu) na raspolaganju stoje jedino parcijalni korpusi Knjiga je podijeljena na sažet uvod (str. 5-18), kojemu sastavljeni po različitim kriterijima: prema lokalitetima, slijedi opsežan katalog (str. 19-205), zaključen s prilično gradovima, crkvenim institucijama, napokon prema iscrpnim popisom literature. Sâm je pak katalog veoma zbirkama pojedinih muzeja. Ovim, petim sveskom razveden, strukturiran prema lokalitetima (naseljima), serije „Katalozi i monografije” splitski je Arheološki odnosno mikrolokacijama ovisno o porijeklu dotične muzej nastavio vrijedan niz izdanja posvećenih spomeničke jedinice (crkve, arheološka nalazišta i integralnom objavljivanju katalogâ pohranjene sl.). Dakako, nije se ni ovom prigodom mogao izbjeći građe, razvrstanih po stilskim, umjetničkim odnosno određeni broj nalaza s oznakom „nepoznat lokalitet”, jer kulturno-povijesnim razdobljima. Dakako da u tom im u muzejskim depoima i inventarnim knjigama nije nizu sređivanje i katalogiziranje najobilnijeg materijala bilo moguće utvrditi provenijenciju. Ipak, za svaku je – onog rimskodobnog te ranokršćanskog – predstavlja pohvalu što je trud autora i njegovih suradnika urodio najsloženiji zadatak, koji djelatnicima te važne muzejske minimalnom količinom takvih slučajeva: tako je npr. ustanove tek predstoji. U međuvremenu, razvrstana broj spomenika s nepoznatih lokaliteta u Splitu sveden je i kataloški objavljena manje brojna građa grčko- na samo osam kataloških jedinica, dok je istovjetnih helenističkog razdoblja (B. Kirigin, Grčko-helenistička za čitav prostor djelovanja Muzeja tek nešto više, zbirka u stalnom postavu Arheološkog muzeja u Splitu, osamnaest. U ukupnom broju od 168 kataloških jedinica Split, 2008.), kao i korpus salonitanskih ranokršćanskih to je doista nevelik postotak, a nadati se je da će se i natpisa (Salona IV. Inscriptions de Salone chrétienne, dodatno smanjiti atribuiranjem navedenih spomenika IVe-VIIe siècles, vol. 1-2, éd. N. Gauthier, E. Marin, F. odgovarajućoj radionici i/ili lokalitetu, za što su već sad Prévot, Rome, 2010.), dok otvoren pred nama stoji – upravo objavljivanjem ovog kataloga, ali i širenjem

Ivan Basić: Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike Ars Adriatica 3/2013. (257-260)

istraživačkog interesa mlađih generacija povjesničara u novijoj literaturi. Upravo uvažavanje historiografske umjetnosti i arheologa na problematiku definiranja produkcije nastale u proteklih dvadesetak godina radioničkih krugova – položeni dobri temelji. predstavlja značajnu kvalitativnu novinu ovog kataloga. U uvodnom dijelu knjige Piteša daje informa- To znači da su u analitičkom dijelu kataloških jedinica tivan i koristan uvid u stanje i povijest fundusa spomenici povezani s raspoloživim komparativnim ranosrednjovjekovne kamene plastike splitskoga Arhe- materijalom i postavljeni u povijesni kontekst. Kao ološkog muzeja. Ondje pohranjene ranosrednjovjekovne i svaka druga revizija, i ova je za posljedicu imala kamene reljefe prvi je 1963. godine sistematizirao pronalazak novih spomenika, podataka, ponegdje i Ž. Rapanić, uspostavljajući time faze i kronološke posve novih tumačenja. sekvencije u mjesnoj stilskoj evoluciji i likovnoj kulturi Većina se kataloga odnosi na spomenike iz (Ž. Rapanić, Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u samoga Splita (57 jedinica), dok je onih pripadnih Arheološkom muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju ranosrednjovjekovnom Solinu čak i više (85 jedinica), i historiju dalmatinsku, 60, Split, 1958. [1963]). Na ali uzrok toj disproporciji nije realno veće bogatstvo nj se u tematskom i metodološkom smislu prirodno solinske predromaničke plastike, već velika usitnjenost nastavio Rapanićev katalog ranosrednjovjekovnih građe iz Šuplje crkve. Preostalih 26 kataloških jedinica latinskih natpisa Splita iz 1971. godine, važan za otpada na Bijaće i Gospin Otok (po 2 jedinice), njihovu stilsko-kronološku korelaciju (Ž. Rapanić, odnosno Biograd, Šibenik, kninski Kapitul, Trogir, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, Vjesnik Kaštel Stari, Rižinice, Majdan i Muć Gornji (po 1 za arheologiju i historiju dalmatinsku, 65-67, Split, jedinica), ne računajući one s nepoznatih lokaliteta, 1963-1965. [1971]). Metodološki obrazac za rad na također vjerojatno porijeklom iz Splita ili okolice. U navedenim katalozima skulpture i epigrafike je na svemu, dakle, prostorno većina obrađenih spomenika istovrsnom zadarskom materijalu početkom šezdesetih potječe iz šire splitske regije, dok vremenski obuhvaćaju godina uspostavio I. Petricioli. Korpusi koji su u tim akvizicije od druge polovine XIX. stoljeća do 1963. prilikama izrađeni ostat će – sve do pojave suvremenijih godine, kada je u muzej dospio sarkofag splitskog katalogâ natpisa i reljefne skulpture – referentne točke nadbiskupa Ivana iz prve trećine X. stoljeća. Velik pri uspostavljanju razvojnih etapa srednjodalmatinskog dio tih akvizicija rezultat je ponajprije razgranate kulturnog pejzaža u vremenskom slijedu od VIII. djelatnosti Društva za istraživanje domaće povijesti do XI. stoljeća. Naknadno su, 1993. godine, Marie- „Bihać”, utemeljena u Splitu 1894. godine, a koje Pascale Flèche-Mourges, Pascale Chevalier i autor je u tom gradu djelovalo sve do Drugoga svjetskog ovog kataloga u muzejskom glasilu objavili veći dio rata. Kako su tada u osobi don Frane Bulića bile ranosrednjovjekovnih reljefa pohranjenih u splitskom objedinjene funkcije predsjednika društva „Bihać” muzeju (M.-P. Flèche-Mourges, P. Chevalier, A. Piteša, i direktora Arheološkog muzeja u Splitu, spomenici Catalogue des sculptures du haut Moyen-Age du Musée pronalaženi unutar djelokruga Društva kao i oni archéologique de Split, I, Vjesnik za arheologiju i historiju otkriveni redovitom aktivnošću Muzeja pohranjivani dalmatinsku, 85, Split, 1992. [1993]). Tom radu dugo su na istom mjestu, ali evidentirani u zasebnim se u krugovima zainteresiranih stručnjaka iščekivao inventarima. Utrnućem Društva njegova je imovina nastavak, no umjesto njega gotovo dva desetljeća poslije pripala ondašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti tiskan je cjelokupan katalog u jednom svesku. Više je i umjetnosti, odnosno Muzeju hrvatskih starina razloga zbog kojih tu odluku valja smatrati uspjelijom (budućem Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika) alternativom: prije svega, u svakodnevnom radu mnogo koji je od 1949. godine bio sastavnom jedinicom je praktičnije služiti se katalogom objedinjenim unutar Akademije. Kako primopredaja fundusa „Bihaća” istih korica umjesto prelistavanja omašnih godišta 1950-ih nije bila cjelovita niti dostatno precizna, došlo muzejskog časopisa; nadalje, fotografske reprodukcije je do paradoksalne situacije da je dio tog fonda ostao u velikog formata, u boji, neusporedivo su superiorne Arheološkom muzeju, dok je nasuprot tomu u MHAS sitnim crno-bijelim reprodukcijama uklopljenima prešao niz spomenika koji nisu proizašli iz „Bihaćevih” u tekst (što je bila dosadašnja praksa u katalozima iz istraživanja, nego su bili muzejska građa. Zbog ove 1963., 1971. i 1993.); napokon, objavljivanje cjelovitog još uvijek neriješene situacije te sporne spomeničke fundusa omogućilo je da se sva dostupna građa jedinice nisu uvrštene u najnoviji katalog, iako se na jednom mjestu valorizira in extenso, ne samo u pojedinim slučajevima radi o membra disiecta, navođenjem šturih kataloških podataka već i širim elementima razvrgnutih spomeničkih jedinica koje su razglabanjima, s uvažavanjem interpretacija podastrtih na ovaj način iznova umjetno razdvojene.

U nastavku uvoda A. Piteša opisuje načine i dvije navedene arkade jednu drugoj, te obje u opus okolnosti reupotrebe ranosrednjovjekovne plastike u Splitske klesarske radionice, nije samo ukras lozice na kasnome srednjem i ranome novom vijeku, u splitskoj luku, odnosno klesarska obrada i materijal, nego i katedrali i oko nje, u episkopalnom centru (zvonik, ukras bočne plohe većeg ulomka (kat. 50), potpuno kripta Sv. Lucije, crkva Sv. Mateja, krstionica Sv. Ivana istovjetan valovitoj vitici u obliku slova S s nasuprotno s kriptom itd.). Time pruža vrlo korisnu topografiju postavljenim dvokrakim završetcima, isklesanoj na nalazâ ovisno o mjestu njihove ugradbe u sekundarnoj jednom od pilastara iste radionice koji kao njenu funkciji. Sinteznog je karaktera dio uvodnog poglavlja produkciju prihvaća i Piteša (kat. 12). Vrlo je značajno naslovljen „Spomenici splitskih klesarskih radionica u što je Piteša uočio dodatna ishodišta predložaka za Arheološkom muzeju u Splitu”. U njem autor temeljem Splitsku klesarsku radionicu kasnog VIII. stoljeća, prezentirane, reprezentativne građe daje „presjek upozorivši na gotovo sasvim podudarna rješenja na stilskih mijena predromaničke skulpture u Splitu od mletačkom otoku Torcello (kat. 9, 10a, 11, 50) te u posljednjih desetljeća 8. stoljeća do u 12. stoljeće”. samoj Ravenni (kat. 11, 50, 61). Time je u krajnjoj liniji Naširoko se tako razlažu stilski i ikonografski elementi osnažio već ranije iznošena mišljenja o umjetničkim pojedinih radionica čija produkcija karakterizira etape vezama tih sjevernoitalskih područja sa Splitom u ukrašavanja interijera splitske katedrale i obližnjih kontekstu pojave Ivana iz Ravene kao prvoga splitskog kultnih građevina. Autor pritom uvažava te visoko crkvenog poglavara krajem VIII. stoljeća (I. Basić, vrednuje opus lokalnog kruga klesara u literaturi poznata Quelques aspects de la (dis)continuité typologique kao Splitska klesarska radionica, prihvaćajući kao njene et iconographique de la production des sarcophages produkte odavno poznata (ona s ponavljajućim motivom dans l’Adriatique orientale du haut Moyen âge, Ikon, 1, ukriženih ljiljana) i novoatribuirana djela (reljefi iz Rijeka, 2008.; I. Basić, M. Jurković, n. dj.). Interesantna kora splitske katedrale i dr.), kao i kulturno-povijesne su i Pitešina promišljanja o uzorima za likovna rješenja implikacije političkog i crkvenog konteksta u kojemu „rajskog motiva” Trogirske klesarske radionice na navedena radionica djeluje koncem VIII. stoljeća (Ž. jednom sarkofagu iz središta Trogira (kat. 10a), čemu Rapanić, Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga, će, pretpostavljamo, autor u nadolazećem vremenu Arheološki radovi i rasprave, VIII-IX, Zagreb, 1982.; posvetiti i dodatna objašnjenja. I. Basić, M. Jurković, Prilog opusu Splitske klesarske Osobito je vrijedna podcjelina kataloga posvećena radionice kasnog VIII. stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, lokalitetu Šuplja crkva u Solinu (bazilika Sv. Petra ser. III, 38, Split, 2011.). No, gradeći na ovim i drugim i Mojsija), i to ne samo zato što je autor po prvi put rješenjima, Piteša ide i korak dalje te nešto kasniji sloj sakupio cjelokupan materijal iz te crkve, već i zato što skulpture (iz ranog IX. stoljeća) pripisuje nastavljačima je iznio iscrpnu povijest istraživanja, analizirao odnos Splitske klesarske radionice, čije kompozicije odlikuje ranoromaničke bazilike prema ranokršćanskoj crkvi te geometrijski princip, dominantna pleterna dekoracija u sklopu obrade skulpture napisao poseban ekskurs o te omiljeni „rajski motiv”. Dijakronijski se prate druge porijeklu motiva kosog križa od ljiljana. Faze opremanja cjeline koje je moguće grupirati u radionice, od onih crkve pripisao je trima zasebnim radionicama: jednoj zrelog i kasnog IX. stoljeća (Dvorska klesarska radionica koja djeluje potkraj VIII. stoljeća (dijeleći sa Splitskom iz vremena kneza Branimira) sve do ranoromaničkih klesarskom radionicom neke identične motive, ali ostvarenja XI. stoljeća. bitno slabije kvalitete), drugoj koja crkvu oprema A. Piteša je Splitskoj klesarskoj radionici potpuno u drugoj polovici IX. stoljeća ili početkom idućeg opravdano pripisao i neke druge reljefe iz Arheološkog vijeka (dominiraju geometrijski prepleti nalik onima muzeja, npr. ulomak arkade mramornog ciborija Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza spoliran u zvoniku splitske stolnice, kao i ostatak Branimira), dok je treća radionica ona ranoromanička druge arkade istog ciborija (kat. 3 i 50; te je fragmente kojoj pripada sav korpus reljefa vezanih uz kraljeve nešto prije pojave Pitešina kataloga autor ovih redaka Petra Krešimira IV. i Zvonimira. neovisno pridružio istoj radionici – Najstariji ciborij Ovdje bi trebalo istaknuti i neke manje zamjerke na splitske katedrale. Dopune opusu Splitske klesarske račun zaključaka koje je autor iznio. Tako su dva ulomka radionice, izlaganje na znanstvenom skupu XIII. arhitrava, jedan iz porušene crkve Sv. Mateja (kat. 28), Dani Cvita Fiskovića – „Majstorske radionice u drugi iz samostana klarisa (kat. 30), koji temeljem umjetničkoj baštini Hrvatske”, Orebić, 4.-7. listopada materijala, dimenzija, kompozicije i fakture očigledno 2012., u pripremi za zbornik navedenog skupa). pripadaju istoj oltarnoj ogradi, različito datirani (prvi u Treba ipak primijetiti da ono što evidentno približava drugu, drugi u prvu polovicu IX. stoljeća). Iz konteksta

Ivan Basić: Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike Ars Adriatica 3/2013. (257-260)

se ne može razabrati je li riječ o autorovu previdu ili ili nepotpuno čitkim likovnim detaljima. Mnogi među pak tiskarskoj pogrešci. U svakom slučaju, oba reljefa njima su zapravo adatabilni, tako da se pribrajanje pripadaju istom vremenu. Piteša iznosi i, u literaturi jednoj od triju razlučenih faza plastike crkve doima od vremena Lj. Karamana ustaljeno, mišljenje da natpis proizvoljnim. Oni bi jednako tako mogli pripadati s poklopca sarkofaga iz Trogira (kat. 61) predstavlja jednoj od drugih dviju faza, zrcaleći time poteškoće s jedini epigrafski spomen nekoga bizantskog cara u kojima se istraživač nužno susreće pri sistematizaciji ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji. Valja ipak primijetiti materijala ove vrste. da ciborij iz Ulcinja nedvojbeno nosi imena bizantskih Ostavljajući po strani navedene primjedbe (koje careva Lava V. i Konstantina (813.-820.), čak i ukoliko i nisu odlučujuće), metodologija sâme obrade je zanemarimo problematičan spomen cara Nikifora I. provedena uzorno, a većina autorovih stajališta iznesenih (802.-811.) na jednom ulomku ciborija iz susjednog u argumentaciji prilično je čvrsta, utemeljena na Kotora. Oba je ciborija izradila Kotorska klesarska provjerljivim činjenicama i prihvatljivom spoznajnom radionica. Na koncu, veoma usitnjen materijal iz slijedu. Katalog stoga u cjelini stručnjacima, kao i solinske Šuplje crkve nerijetko sačinjavaju reljefi veličine zainteresiranim čitateljima uopće, pruža dragocjeno samo nekoliko centimetara, s fragmentarno sačuvanim štivo referentne težine.

##plugins.generic.recommendByAuthor.heading##