Preskoči na sadržaj
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 Traži

Svjedočanstva o kršćanstvu u Omišlju

DOI 10.15291/ars.457

Preuzmi PDF

Svezak 2 (2012)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec

Nino Novak, Omišalj. Tragovi kršćanskog identiteta. Arheološka i povijesna svjedočanstva o kršćanstvu Omišlja do 12. stoljeća, Zagreb, Omišalj, Kršćanska sadašnjost, Općina Omišalj, 2011., 149 str., ISBN 978-953-11-0652

Knjiga Nina Novaka Omišalj - Tragovi kršćanskog Međutim, u drugoj polovici 1. st. u uvali Sepen identiteta publicirana je 2011. godine u suradnji dvaju podno gradine nastaje rimski grad Municipium Flavium izdavača, Kršćanske sadašnjosti i Općine Omišalj, u Fulfinum, kome je posvećeno drugo poglavlje knjige. sklopu biblioteke Monografije, pod rednim brojem sv. 30. Grad koji nije imao liburnske korijene ostavio je više Već u naslovu se naslućuje sadržaj knjige, a to je pregled povijesnih svjedočanstava, što je vjerojatno posljedica razvoja zanimljivog povijesnog gradića Omišlja na otoku diskontinuiteta Fulfinuma. U razdobljima nemirnih Krku i odrazi kršćanske religije na istoimenom prostoru i nesigurnih srednjovjekovnih vremena, Fulfinum se tijekom stoljeća. U skladu s time, sadržaj monografije dislocira na gradinu povrh njega koja je bila ojačana autor je podijelio u nekoliko zasebnih poglavlja. bedemima. Razloge, pak, osnivanja Fulfinuma autor osim Tako u prvom poglavlju, pod naslovom Omišalj kao važnog geografskog i maritimnog položaja, povezuje zajednica Fertinata na prapovijesnom Krku, Nino Novak i s naslagama ljekovitog blata čime je uvala Sepen ilustrira razvitak grada Omišlja nastalog najvjerojatnije bila bogata, odnosno s navikom naseljavanja vojnih na matrici prapovijesne gradine Fertinum. Naime, iz veterana na našoj obali. Pronađeni ostaci antičkoga izvora je poznato da su dvije otočne liburnske zajednice grada govore o klasičnoj koncepciji rimskog urbanizma, živjele na otoku Krku. Od toga su Curictae začeci s rasterom u obliku pravokutne mreže glavnih gradskih današnjeg grada Krka (Curicum), dok su Fertinates prometnica i stambenih blokova. Fulfinum je bio živjele u drugom većem središtu - Fertinum. Njega Novak opremljen neophodnim gradskim sadržajima od kojih prepoznaje u Omišlju s obzirom na značaj koji je grad su otkriveni tragovi foruma i hrama, te ostaci luke zadobio u kasnijim epohama. Prvobitna prapovijesna s horreama, dakle skladištima. Izvjesno je da tako gradina Fertinates, nastala na uzvisini ponad uvala Pesja ustrojen rimski grad u doba kasne antike dobije i svoje i Sepen, imala je značajan geostrateški položaj, što je kršćansko kultno mjesto. No, prije obrade sakralnog bilo presudno za njen razvitak i opstanak. S obzirom na kompleksa u uvali Sepen, autor nas uvodi u početke nedovoljne materijalne činjenice proizišle prvenstveno iz kršćanstva na Jadranu u zasebnom odlomku Inicijacija nedostatnih arheoloških istraživanja, prapovijesni stratum kršćanstva. Nakon toga slijedi glavni dio ove monografije gradine tek je skicozno ocrtan, ali i kao takav dovoljno - Ranokršćanski kompleks Mirine. Sjeverozapadno od govori o prapočelima otočnih naselja na Krku koja su foruma, uz obrise uvale Sepen podignut je kršćanski nastala kao ovjenčani prsteni na prirodnim uzvišenjima. nukleus, točnije cemeterijalna crkva s aneksima i Novak ipak uspijeva rekognoscirati liburnsko naselje pod samostanskim kompleksom nepoznatog titulara, ali srednjovjekovnim gradom i pretpostaviti njegovu matricu u narodu prozvan Mirine. Nino Novak bio je voditelj koja se sastoji od poluprstenastih kaleta, ulica, i lepezastih arheoloških istraživanja posljednjih dvadeset godina na pravaca iz središta do linija bedema. Nju će kroz srednji tom ranokršćanskom kompleksu. Pojedine kampanje i vijek prekriti utvrda Castrum Musculum, termin pod njihove rezultate autor je već publicirao u našim stručnim kojim je Omišalj poznat od 11. st., kako ističe autor. časopisima (Hortus artium medievalium, Starohrvatska

prosvjeta), čime je javnosti detaljnije predočio pronađene a s južnog boka crkve široki atrij zatvoren sa sve četiri nalaze i gabarite svetišta zanimljivog križnog tlorisa s strane (klaustar), koji je također imao kulu simetrično pomoćnim ambijentima u službi kršćanske liturgije. postavljenu u odnosu na prvu u narteksu. U pogledu Riječ je dakle o longitudinalnoj crkvi u obliku latinskoga konzervacije sklopa treba istaknuti i pohvaliti minimalne križa, koja po začelju ima prigrađene pastoforije. Na intervencije ograničene na konsolidaciju zidova, dok je pročelju je ulazni dio, narteks, a s desnog boka prostrani, rekonstrukcija krova nad narteksom zahvalna za korisni četverokrilni atrij. Zasebno poglavlje u monografiji autor lapidarij na licu mjesta. je posvetio kronologiji najranijih kršćanskih građevina S obzirom na sačuvanost i značaj ovog rano- u cijelom kasnoantičkom svijetu, od Sirije do Milana. kršćanskog sklopa koji također zamire s gradom u U naslovu poglavlja koristi izraz biskupa Ambrozija za sutonu kasne antike - a bivajući njegovim budućim istra- baziliku S. Nazaro / S. Apostoli u Milanu - Forma crucis živačem, ali i konzervatorom - autor najviše pažnje u templum est. Iako je dojmljiv broj građevina koje Novak knjizi posvećuje upravo tom kompleksu. Prezentirajući citira u ovom dijelu knjige, bilo bi dobro da je spomenuta ga terminologijom struke koju obavija osobnim, gotovo i bazilika Sv. Petra u Vatikanu, kao prva građevina liričnim dojmovima, Nino Novak otkriva duboku podignuta u obliku latinskoga križa, dakle s prvim emotivnu povezanost s Mirinama. istaknutim transeptom, koja je bila model izgradnje svim Osim Mirina, autor u dijelu knjige Ranokršćanski potonjim svetištima tog oblika, pa tako i Mirinama. kompleks Cickini donosi i spoznaje o lokalitetu iz 5. Nadalje, u istom poglavlju autor predočuje čitatelju st. u šumi Cickini (crkva Sv. Cecilije, Sv. Ciprijana ?) cijeli ranokršćanski kompleks u uvali Sepen. Navodeći iznad Malinske, na antičkoj trasi koja je povezivala dva pomoćne ambijente na začelju svetišta, Novak prepoznaje važna krčka grada Curicum i Fulfinum. Navedeni su i pastoforije koje naziva sekretarijama. Naziv opravdava kasnoantički kompleks Mohorov u istoimenom poglavlju natpisom na mozaiku sjeverne pastoforije bazilike iz (crkva Sv. Hermagora) te crkva u bizantskom kastrumu crkve Mire kod Jurandvora na Krku (Saprila basilica cum na škoju Sv. Marka kod Omišlja u poglavlju Crkva u secretaria fecit), no latinska riječ secretaria u hrvatskom se kastrumu - bizantska vizija religio castrensis. Rani srednji jeziku prevodi izrazom sakristija, pa držim da bi i u slučaju vijek također ostavlja tragove na omišaljskom području mirinskih pastoforija (i u uvali Sepen i kod Jurandvora) o čemu autor govori u poglavlju Krčka posebnost taj uvriježeni termin bio prikladniji. U konstrukciji doseljenja Slavena i Hrvata - dodir sa kršćanstvom. sanktuarija Nino Novak pretpostavlja deambulatorij iza Naime, od kraja 8. i u 9. st. na prvotnoj lokaciji gradine polukružne apside i slavolučnu stijenu s tribelonom, iako kao nastambe Fertinata nastaje Castrum Musculum, nije isključeno da se zbog vrlo tanke zidne konstrukcije tipičan srednjovjekovni kaštel. No, u uvali Sepen pored radi o subseliju koji svojom oblinom stvara ophod. samih Mirina autor nam predstavlja nedavno pronađenu Svakako je zanimljiv položaj konfesije križnog tlorisa troapsidalnu bogomolju, koja se učahuruje u nekadašnju podno oltara, postavljene tako da svojim prilazom dvoranu termalnog kompleksa. Radi se o predromaničkoj omogućava običnim vjernicima uvid u relikvijare koje je crkvi na Okladima u uvali Sepen. Ovim otkrićem Nino morala sadržavati, a koji nažalost nisu sačuvani. Povrh Novak obogaćuje našu ranosrednjovjekovnu baštinu, konfesije i oltara Nino Novak pretpostavlja ciborij, no uvrstivši je opravdano u sjevernojadranski kulturni krug opreza radi ne donosi ga u grafičkoj rekonstrukciji crkve. koji ima duboko ukorijenjenu ranokršćansku tradiciju Septum je bio u obliku pergole s prolazima na prednjoj noričkog tipa arhitekture s ugradbom (ili ugradnjom) i bočnim stranama prema transeptu. Ploče septuma troapsidalnog začelja. Po toj je tradiciji Krk srodan vjerojatno su bile dekorirane klasičnim ranokršćanskim utjecajima s istarskog područja. motivima, a s obzirom da je u publikaciji zastupljen veći Castrum Musculum ne sadrži, nažalost, sačuvane broj fotografija manjih ulomaka pluteja kao i prozorskih srednjovjekovne građevine, ali s obzirom na tragove rešetki (možda nepotrebno u toj količini s obzirom na njihovih oprema i klesarske odlike na njima i ovdje njihove dimenzije; str. 60-63), vidljivo je da se radi o se otkrivaju vrlo rane datacije. Autor u 5. st. datira ornamentu skvama. ranokršćansku oltarnu menzu uzidanu kao spolij u U narteksu crkve autor rekonstruira dva ulaza - kolonadi župne crkve Uznesenja Marijina, koja s ostalim jedan s boka, a drugi s pročelja, iako asimetričan u ulomcima postaje lapidarij vlastitog interijera i povjesnosti odnosu na os cijele građevine. Pronađeni sarkofazi u [sic]! grada, kako je i naslovljeno sljedeće poglavlje. narteksu autoru daju čvrste argumente da ulaznom Brojniji su ipak fragmenti liturgijskog namještaja koji ambijentu crkve pripiše cemeterijalnu namjenu. Podno odaju istarski utjecaj iz 8. i 9. st. Njih autor ipak razlikuje južnog dijela narteksa opisuje ostatke masivne kule, u pogledu likovnog dojma i tehničke izrade elegantnih

Ana Mišković: Svjedočanstva o kršćanstvu u Omišlju Ars Adriatica 2/2012. (288-290)

predromaničkih pluteja iz krčke katedrale, budući Krk i Omišalj ostaju i dalje centri u kojima se upotreba da su ovi iz Omišlja rustičniji u izradi. U njihovim slavenskog jezika u bogoslužju dozvoljavala od strane interpretacijama Novak ponekad koristi i pjesničke ili pape, ali u ograničenoj mjeri. novostvorene izraze, kao što je ukrašajna tvarnost, za Monografija je tiskana u kvalitetnom izdanju u formi jednostavnije termine - reljef i ornament. Epigrafika gdje je središnji tekst popraćen kraćim izvacima sa na jednom predromaničkom arhitravu bilježi ime strane. Također je opremljena brojnim fotografijama koje donatora Maura i žene mu Barusce, ime koje upućuje na ilustriraju kako one artificijelne, povijesno-umjetničke ili hrvatsko porijeklo. To ime Novaku daje osnove za dvije arheološke ostatke slojevite baštine Omišlja, tako i njegovu činjenice: jedna je da se paleografskim osobinama slova predivnu geofizičku prirodnu ljepotu. Uz nove, suvremene natpis datira u 9. st., čime se u tom razdoblju potvrđuje fotografije više autora (D. Jakovčić, D. Krizmanić, postojanje novog sloja stanovništva. Druga je da se time N. Novak, A. Matešić) u knjizi su prisutne i izvrsne učvršćuje teza o pomiješanom stanovništvu bizantskih fotografije Gjure Szabe s početka 20. st. Crteže je izradila otočnih gradova - one liburnskog ili romanskog porijekla Anela Matešić. Na kraju se, u zaključku, osim kratkog s pridošlicama koje su prihvatile kršćanstvo. osvrta na sadržaj knjige, autor dotiče i sasvim nedavnih Autor dalje donosi parcijalne, ali vrlo zanimljive memorabilija kao što je Spomenik u čast posjeta Pape tragove nekadašnjih predromaničkih svetišta i s lokaliteta Ivana Pavla II. na rivi u Omišlju iz 2003. godine - čime koji pripadaju općini Omišalj. Oni su obrađeni u zasebnim stvara poveznicu s osnovnom temom knjige - kršćanstvo i poglavljima: Fragment predromaničkog pluteja iz Njivica, njegovi tragovi identiteta od početaka do danas. Sv. Jelena va dolu, predromanički fragment i Crkve Sv. Petra Tekst je u sažetom obliku preveden na više vodećih u Solinama kojoj je starija srednjovjekovna crkvica postala europskih jezika: engleski, njemački, talijanski, francuski, prezbiterij većoj crkvi u 14. st. češki i ruski. U dijelu knjige pod nazivom Omišalj u crkvenoj Na samom kraju je navedena literatura koja ipak ne reformi 11. i 12. stoljeća autor obrađuje otočna središta donosi cjelokupan popis korištenih jedinica na koje se i njihove sakralne institucije pod djelovanjem crkvene autor u tekstu referira. reforme proizišle iz benediktinskih redova, čiji su Omišalj se, bilo kao Fulfinum ili Castrum Musculum, promicatelji bili i krčki knezovi. Oni ujedno savjetuju sa svojim manjim zaseocima i njihovom sakralnom omišaljske velikaše da daruju nositeljima reformi crkve baštinom, pokazao uistinu zahvalnim lokalitetom i kao što su Sv. Martin pokraj Punte Pelove i kapela Sv. materijalom za sadržaj jedne monografije, a Nino Novak Apolinara u dubašljanskom polju, što autor potvrđuje je to znao prepoznati i predočiti. Uistinu, podario nam i izvorima iz pisane baštine. No, prihvativši reformu, je već dugo potrebnu i korisnu knjigu.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora