Preskoči na sadržaj
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 Traži

Hrvatska slikarska dionica ruskog marinista Alekseja Hanzena

DOI 10.15291/ars.2760

Preuzmi PDF

Svezak 8 (2018)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
Unutar skupine manje poznatih stranih slikara prisutnih u međuratnom razdoblju kod nas, slikar Aleksej Hanzen ističe se svojim umjetničkim aktivnostima. Rus Aleksej Hanzen (Odesa, 2. 2. 1876. – 19. 10. 1937., Dubrovnik) u Hrvatsku je imigrirao 1920. godine i tu ostao do kraja života. Gotovo dva desetljeća provedena u Hrvatskoj obilježio je intenzivnim radom, izlažući na brojnim izložbama organiziranim gotovo svake godine u Zagrebu, zatim u Splitu, Osijeku, Dubrovniku, Ljubljani, Beogradu, Parizu, Buenos Airesu, Pragu i dr. Hanzenove slike nalazile su se u građanskim domovima, javnim i muzejskim zbirkama te na kraljevskim dvorovima, a danas se čuvaju u različitim kolekcijama u Hrvatskoj. Početkom dvadesetog stoljeća studirao je slikarstvo u Münchenu, Berlinu i Dresdenu, a potom nastavlja svoju umjetničku edukaciju u Parizu u atelijerima Tonyja Robert-Fleuryja i Julesa Lefebvrea. Unuk je slavnog ruskog marinista Ivana Kostantinoviča Ajvazovskog, a i sam se specijalizirao za slikanje marina, kojima se predstavljao na različitim izložbama od 1901. godine. Za svoj rad nagrađivan je u Parizu i u Rusiji, a bio je službeni slikar ruske ratne mornarice od 1910. godine.
Aleksej Hanzen, marinist, Dubrovnik, ruski slikar, impresionizam, realizam, strani slikari u Hrvatskoj između dva svjetska rata
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. BILJEŠKE

Dr. Valeš napisao mu je nekrolog dva mjeseca nakon smrti, objavljen u praškom Ve- černik Narodnich listu, naslovljen „Umro je Rus, ljubitelj mora” želeći približiti češkoj publici njima nedovoljno poznati opus ruskog slikara, no njegov tekst potaknuo je i nekoliko naših autora na pisanje članaka o velikom ruskom marinistu.16 Aleksej Hanzen rođen je u obitelji istaknutog slikara – po majčinoj liniji unuk je slavnog ruskog slikara marina i pejzažista švedskog podrijetla Ivana Konstantinoviča Ajvazovskog, od kojeg je dobio prve umjetničke poduke,17 ali se u djedovu atelijeru rodila i ljubav prema moru. Po završetku klasične gimnazije u Odesi otac mu je ponudio izbor za nastavak školovanja – studij prava ili vojna škola, a mladi Hanzen izabrao je pravo, završio studij i od 1900. godine u potpunosti se posvetio slikar- stvu.18 Godine 1900. otišao je na studij slikarstva na minhensku Akademiju, potom u Berlin kod profesora Karla Salzmanna, zatim u Drezden kod profesora Eugena Brachta.19 Slikar Eugen Bracht20 bio je poznati orijentalist i pejzažist, slikar putnik, te su njegova umjetnička iskustva zasigurno bila dragocjena mladom Hanzenu, koji je također odlazio na brojna putovanja. Nakon Njemačke Hanzen odlazi u Pariz i ondje u centru umjetničkih zbivanja na- stavlja svoju umjetničku edukaciju. Zanimljiv je njegov odabir slikara kod kojih će nastaviti svoj slikarski razvoj – nakon poduka u atelijeru marinista Ajvazovskog i nje- mačkog pejzažista odlazi kod slikara akademskih figuralnih kompozicija, vrlo istaknu- tih i nagrađivanih izlagača na pariškim Salonima. U atelijerima proslavljenih slikara povijesnih kompozicija Tonyja Robert-Fleuryja21 i afirmiranog portretista i slikara ale- gorijskih figuralnih kompozicija Julesa Lefebvrea22 očito je želio proširiti registar tema

marinista Alekseja Hanzena

i ući u područje historijskog slikarstva, međutim na prvim izložbama koje možemo pratiti kroz kataloge, od 1907. godine Hanzen se predstavlja isključivo pejzažima. Uvidom u biografiju Hanzenova djeda vidljive su brojne poveznice između dva slikara, jer mladi Hanzen nije slijedio samo tematsku odrednicu svog pretka već su i njihovi umjetnički putevi vrlo slični, a i profesionalne pozicije u Rusiji. Nakon Akademija Hanzen poput svog slavnog pretka odlazi na svoj Grand Tour, putuje po Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Danskoj, Italiji i dolazi u Pariz, tu vrlo brzo postaje zanimljiv publici i likovnoj kritici, a u Rusiji dobiva mjesto slikara u mor- narici. Uspjesi Ajvazovskog zasigurno su utjecali i na Hanzenov odabir akademija i učitelja. Odlazak u pariške atelijere istaknutih akademskih slikara, te izlaganje na tradicionalnim manifestacijama koje su redovito odbijale avangardne umjetnike i moderniste jasno određuje Hanzenov umjetnički put. Formiran u akademskim kru- govima u vrijeme najživlje eksplozije avangardnih umjetničkih pravaca i u epicen- tru umjetničkih zbivanja okrenuo se stilovima devetnaestog stoljeća. Slikanje unutar koordinata realizma i impresionizma ostat će slikareva trajna odrednica do kraja njegove karijere, bez obzira na umjetničke stilove koji su se izmjenjivali kroz gotovo četiri desetljeća njegova stvaralaštva. U Parizu je izlagao više puta od 1901. godine, najzapaženiji nastupi bili su mu na 2. Aleksej Hanzen, Brodovi, oko 1915. Salon des Artistes Français, a na Salonu je više puta odlikovan. Bio je član francuskih g., privatno vlasništvo, Dubrovnik društava „Société internationale des Aqaurellistes” i „Société des Graveurs originale (foto: D. Vrbica) an noir”, a njegove slike rađene tehnikom ulja na platnu i akvarele kupovali su vlada Alexei Hanzen, Ships, Francuske Republike za Elizejsku palaču, muzeji u Brestu, Marseillesu, Toulonu, za- around 1915 tim Chicagu, Brooklynu, New Yorku i Buenos Airesu.23

marinista Alekseja Hanzena

Slikarevo pariško razdoblje možemo pratiti prema novinskim člancima, objavlji- vanim od 1907. do 1932. godine u Parizu, gdje je očito privukao pozornost publike, te kako je vidljivo iz članaka, postigao i znatan financijski uspjeh zahvaljujući svojim marinama omiljenim kod pariških kolekcionara. Godine 1907. izlaže na Salonu24 jednu sliku – Crno more, a iz kataloga saznajemo i njegovu parišku adresu: Avenue Trudaine 17. Slikar je tada bio član „Société des Artistes français,” a prikaz izlož- be izlazi u pariškom listu Le Temps.25 Te godine izlagao je i na „Izložbi umjetnosti mora”26, zatim 1908. godine ponovo je prisutan na Salonu.27 Godine 1908. izlaže u veljači na prodajnim izložbama organiziranim u Hotel Drouot svoje akvarele,28 pa- stele i crteže, potom u prosincu predstavlja akvarele i pastele,29 a u tom prostoru ponovo se predstavlja i krajem 1913. godine.30 Iste godine prezentira svoje radove i na izložbi ruskih akvarelista.31 Novina Comoedia iz 1909. godine donosi kraći prikaz njegovih umjetničkih aktivnosti tih godina, predstavljajući ga kao uspješnog slikara marina, poznavatelja i ljubitelja mora. Navodi se i Hanzenov veliki uspjeh na internacionalnoj izlož- bi akvarela u Parizu. Posebno je zanimljiv kraći pregled Hanzenovih dotadašnjih izložbi i radova, a pisac skreće pažnju i na njegove umjetničke korijene – odra- stanje i umjetničko formiranje uz djeda, poznatog marinista Ajvazovskog. Navodi nam slikareve izložbe 1904. godine u Berlinu i Sankt Peterburgu, Hanoveru 1906. godine, te ponovo u Sankt Peterburgu gdje izlaže seriju slika, crteža i akvarela s motivima Venecije i Firence. Te 1909. godine već je iza sebe imao jedno uspješno prezentiranje svojih djela na pariškom Salonu za koje je i nagrađen, a iste godine izložio je još dva svoja djela na Salonu. Paralelno je radio i ilustracije za časopise izdane u Sankt Peterburgu poput Novoye Vremya, a za svoj rad odlikovan je redom viteza Sv. Stanislava.32 Godine 1908. izložio je svoje marine u Galerie des Artistes Modernes,33 a sljedeće 1909. izlaže sa „Société internationale des Aqaurellistes”.34 Njegov umjetnički profil do- nosi i časopis Revue Contemporaine35 iz 1915. godine, objašnjavajući čime je umjetnik zaslužio pozornost i ljubav pariške publike. Autor ističe njegovu virtuoznost u prika- zivanju različitih stanja mora, tehničku spremu te senzibilitet prema različitim svje- tlosnim efektima, smatrajući ga impresionistom u najboljem smislu te riječi, te ma- rinistom u maniri Courbeta i Canaletta, originalnim umjetnikom kojeg samo finoća poteza povezuje sa slavnim djedom Ajvazovskim. U istom tonu zaključuje kako slikar Hanzenovih sposobnosti, iskrenošću i snažnom individualnošću mora postati veliko ime, primjećujući i slikareve limite zbog mladosti, prvenstveno jer se nije stigao razvi- jati u širim područjima, no izražava i vjeru u slikarevu svijetlu budućnost. Nekoliko slika iz tog razdoblja sačuvalo se u dubrovačkim kolekcijama, poput marine More s dva jedrenjaka (oko 1915. godine) rađene (sl. 1) akvarelom i potpisa- ne ćiriličnim pismom A. Ganzen, što jasno ukazuje da je slikar odlazeći iz domovine ponio i jedan dio svojih ranijih radova, vidljivih i u naslovima djela na zagrebačkoj izložbi iz 1920. godine.36 Prikaz uzgibana mora s dva jedrenjaka odraz je pomalo bizarne atmosfere sugerirane smeđim i žuto-zelenim tonovima oblaka, reflektiranim u maslinasto zelenim valovima sa žutim okerom, uvjerljivog crteža i uravnotežene kompozicije, a taj kolorit neće ponavljati na marinama iz dubrovačkog razdoblja. Jadranske marine redovito će karakterizirati sazvučja svijetlog registra. Grafika manjeg formata rađena tehnikom suhe igle Brodovi (oko 1915. godine) također ukazuje na raniji datum nastanka (sl. 2). Naš pogled prelazi namreškanom površinom mora s refleksima brodova do srednjeg plana slike, gdje su usidreni pa- robrod, jedrenjak i među njima barka u pokretu. Slikar namjerno izabire pitoreskni motiv, različite brodove, suprotstavljajući u kadru tradicionalni i moderni brod, vje- što sugerirajući površinu mora. Signatura je izvedena pisanim slovima, što će rijetko koristiti na slikama iz dubrovačkog razdoblja.

marinista Alekseja Hanzena

Pariški uspjesi imali su odjek i u Rusiji – zbog svoje orijentacije slikanju marina zaposlen je u Carskom muzeju u Sankt Peterburgu, a pored toga primljen je i u car- sku svitu okupljenu na carevoj jahti Standart, što mu je omogućilo putovanja po či- tavom svijetu.37 U Rusiji je bio član različitih umjetničkih društava: „Imperatorskoe občščestvo akvarelistov”, „Missarovskije ponjedjeljnjiki”, „Vassennija akademičeskija vystavki”. Ondje su se njegova djela nalazila u Zimskom dvorcu, Ministarstvu po- morstva i sevastopoljskom kadetskom zboru, a Hanzen je bio službeni slikar ruske ratne mornarice od 1910. godine.38 U Sankt Peterburgu 1915. godine predstavio se serijom slika ulja na platnu većih dimenzija sa scenama pomorskih bitaka iz Prvog svjetskog rata na „Patriotskoj izložbi”, a 1916. godine u tehnici akvarela radi mapu s 25 slika brodova ruske carske flote.39 Na tim pozicijama zatekao ga je početak Oktobarske revolucije 1917. godine, iz Sankt Peterburga otišao je u rodnu Odesu i Feodosiju i, ostavši bez svoje imovine, uputio se preko Istanbula i Soluna do Kraljevine SHS, a poticaj za odlazak u Du- brovnik dao mu je jedan liječnik kojeg je slučajno sreo na Krimu, dobar poznavatelj naše obale.40 Slikar iznimno bogate umjetničke biografije, međunarodno afirmiran i uvaža- van, morao je u svojim četrdesetim godinama započeti novi život. Tu se pokazao iznimno vitalan, u Zagreb se preselio u ožujku 1920. godine i već krajem iste godine organizirao je svoju prvu izložbu u Hrvatskoj. U travnju 1921. godine posjetio je Dubrovnik, nastanivši se u hotelu Imperijal, modernom, a ujedno i najluksuznijem dubrovačkom hotelu. Privukao je pozornost lokalnog tiska, poput brojnih drugih istaknutih posjetitelja hotela, jer je u to vrijeme ustaljena praksa u Dubrovniku bila objavljivanje popisa gostiju ili novinskih crtica o poznatijim posjetiteljima. Novinar dubrovačke čitatelje upoznaje u nekoliko rečenica s ruskim slikarom, njegovim bo- ravkom u gradu, a također navodi i poveću skupinu novonastalih Hanzenovih slika dubrovačkih motiva. Otkriva i slikareve planove za budućnost – zavolio je Dubrov- nik i tu bi se želio nastaniti, slikati i svoje dubrovačke vedute slati na izložbe, te na taj način reklamirati ljepote Dubrovnika stranim turistima.41 Hanzen nije dugo čekao ostvarenje svojih planova, jer je uskoro započeo gradnju svog doma u Dubrovniku. Godine 1922. arhitekt Ćiril Metod Iveković projektirao je njegovu dubrovačku vilu, no konzervator Marko Murat i Uresno povjerenstvo projekt su odbili, tražeći prila- godbu projekta „okolini i pejzažu”, smatrajući krov iznimno strmih ploha i visokih dimnjaka s naglašenim kapama neprikladnim za naše podneblje. Gradnja je izvede- na prema novom projektu, a u travnju 1923. godine vila „Olimpija” u Solitudu, jed- nokatnica sa slikarevim atelijerom na sjevernoj strani dubrovačkog poluotoka Lapa- da, smještena uz more, dobila je uporabnu dozvolu, te se slikar sa svojom suprugom Olimpijadom tada trajno nastanio u Dubrovniku.42 Hrvatsko poglavlje slikareve umjetničke biografije otvara izložba priređena 1920. u zagrebačkom Salonu Ullrich, a ondje će slikar organizirati još desetak samostal- nih, prodajnih izložbi, što nedvojbeno ilustrira dobru recepciju Hanzenovih slika kod zagrebačke publike. Uvid u katalog otkriva nam popis izloženih ulja i akvarela s cijenama, a teme djela svojevrstan su odraz njegovih dotadašnjih putovanja – tu se pored ruskih, turskih, francuskih, talijanskih, grčkih i nizozemskih pejzaža počinju javljati i motivi iz Srbije i Hrvatske – zagrebačke vedute (Tuškanac).43 Prvu izložbu u Salonu Ullrich pratio je i duži afirmativni članak u ilustriranom časopisu Dom i svijet, s biografskim podacima iz kataloga izložbe. Autor navodi i Hanzenove međunarodne uspjehe s očitom namjerom upoznavanja publike s do- tadašnjom reputacijom slikara – imigranta, nekadašnjeg službenog marinista ruske carske mornarice. Ističe i zamke tog zanimanja, koje često vode slikare u šablonsko ponavljanje istih, provjerenih obrazaca, no naglašava i Hanzenovo odupiranje tim izazovima, posebno u studijama mora. Izdvaja Hanzenov métier, te iznimno pozna-

marinista Alekseja Hanzena

3. Aleksej Hanzen, Marina, oko 1925. g. DUM KPM SL-270, vlasnik: Dubrovački muzeji (foto: B. Gjukić) Alexei Hanzen, Seascape, around 1925

vanje kemije boja što mu omogućuje virtuozno prenošenje umjetničke nakane, te zaključuje: „Hanzen doduše nema izdaleka na umu, da u svom slikarstvu rješava bogzna kakove zakučaste ekspresionističke probleme, njegovo umijeće nije natrunje- no nikakvim taštim sentimentom, on je u onom filozofijskom, Schillerovom, smislu naivan majstor, kojemu je izvor priroda u svim njezinim ljepotama i strahotama.”44 Iz reproduciranih slika vidljive su slikareve stilske preokupacije; na pragu trećeg desetljeća dvadesetog stoljeća njegova djela obilježava realistički izraz s impresio- nističkim elementima, anakroni relikt ranijih pariških i ruskih uspjeha, prethodno pronađena formula izvedbe pejzaža. Secesijska umjetnost kod slikara nije imala odjeka, kao ni srodni simbolizam, a avangarde početka dvadesetog stoljeća nisu po- budile njegovu pažnju, premda se zatekao u Parizu u vrijeme formiranja brojnih umjetničkih pravaca. Tri slike objavljene na stranicama časopisa, jedna veduta i dvije marine, otkrivaju i specifičan slikarev postupak: nisko očište karakteristični je po- gled slikara, koji se iznimno često ponavlja na njegovim djelima, što je naročito vid- ljivo na pogledu prema pramcu broda slike U luci, s brojnim svjetlosnim akcentima treperave površine mora. Motivima Zadnje zrake sunca i Na obali spušta se među stijene oplahnute morem, nigdje nema figura, a slikar traži osamu i prepušta se pri- rodi, bilježeći u daljini i fortifikacije, tragove ljudske intervencije u prirodi. Slike iz dubrovačkih zbirki pretežno ilustriraju posljednja desetljeća Hanzenova rada, no sačuvali su se i raniji radovi. Do nas su došle brojne studije rađene tehni- kom akvarela, crteži, grafike i djela slikana uljem na različitim podlogama. Dvije kompozicije identičnog formata rađene su tehnikom ulja na platnu i pokloni su Vla- dimira Belajeva fundusu Dubrovačkih muzeja iz 1945. godine, a pružaju nam dobar uvid u slikarevo dubrovačko razdoblje. Marina (oko 1925. godine) prikaz je stjeno- vite obale (sl. 3) s naletima olujnog juga, a raspored stijena i pozicije obale mogle bi opisivati ulaz u uvalu Šunj na otoku Lopudu, otvorenu južnim vjetrovima i stazama povezanu s ostalim dijelovima otoka. Slikar i ovdje koristi nisko očište, spušta se vrlo blizu mora, u zonu zaglušujućeg loma valova i kamenja, pijeska, trave, podignute valovima iz plićih dijelova. Sve je na slici uravnoteženo i usklađeno – okeri stijena na

marinista Alekseja Hanzena

4. Aleksej Hanzen, Marina II, oko 1925. g. DUM KPM SL-271, vlasnik: Dubrovački muzeji (foto: B. Gjukić) Alexei Hanzen, Seascape II, around 1925

lijevoj strani kadra imaju svoje komplemente u ljubičastim i plavim tonovima, uda- ljeno kopno pritišću niski oblaci juga, a bijele krijeste valova javljaju se po vrhovima brojnih valova svjedočeći o silini oluje. Marina II (oko 1925, godine) kvalitetom zaostaje (sl. 4) za prethodnim djelom. Stijene, što se dijagonalno spuštaju u more, zatvaraju mali koridor plićaka u kojem se razbijaju valovi. Desno postavljene snažno osvjetljava, dok je lijeva strana ostala zasjenjena. Svjetlo snažno pada na uzgibano more pored hridi, obasjavajući poput kazališnog reflektora malo područje površine mora. Tu se modra površina rasvjetlja- va tirkizima i bijelim epicentrom snopa svjetla. Koloristički neusklađeno i neuvjer- ljivo djeluju okeri stijena u prvom planu sa zatamnjenim i rasvijetljenim područjima na površini mora, a dva galeba koja lete u suprotnim pravcima, jedan na tamnoj, a drugi na svjetlijoj pozadini djeluju kao slikarevo podilaženje publici, željnoj primor- skih motiva. Kompozicija djeluje kao djelo nastalo u atelijeru po fotografiji načinje- noj u prirodi, kasnijom podrobnom razradom motiva ili prema skicama izvedenim na otvorenom, čime se gubi neposredan dojam uznemirene atmosfere. Intimniji karakter odaje djelo Solitudo (oko 1925. godine), impresionistička ma- rina izvedena (sl. 5) uljem na platnu manjih dimenzija. To je motiv pronađen u blizi- ni slikareva doma, uhvaćen s puste šetnice što se polako savija uz more. Slikar dono- si popodnevnu utihu u tom osamljenom dijelu Dubrovnika, u zasjenjenim kutcima stjenovite obale. Bazeni mora, što ih djelomično zatvaraju stijene, ljeskaju se svojim glatkim površinama. Nema slučajnih prolaznika, tek udaljena barka s osamljenim veslačem i kopno Lozice u drugom planu upotpunjuju dojam samoće i tišine. Brzo naneseni, kratki i vidljivi potezi odaju slikarevu tehničku virtuoznost, a fini kolorit svijetloplavih regija mora, pastelno zelenog brda, bogatih sivih tonova i okera stijena čini slikarevu delikatnu gamu.45 Treće desetljeće bilo je iznimno plodno za Hanzena, apogej njegova djelovanja kod nas kad samostalno izlaže gotovo svake godine u Zagrebu46 u salonu Ullrich47, ali i Beogradu48, Ljubljani, Dubrovniku, na Stradunu, u prvom galerijskom pro- storu, privatnom Umjetničkom salonu B. Weiss 1923.49 godine, te ponovo 1924.

marinista Alekseja Hanzena

godine.50 Izložbe organizira i izvan nove domovine, poput one organizirane 1925. godine u Argentini.51 Ponovo izlaže i u Parizu 1925.,52 zatim 1929.53 godine. Jedina skupna izložba na kojoj se predstavio bio je nastup u Splitu na izložbi „Jadranske straže.”54 Njegov uspjeh kod publike možda najbolje ilustrira činjenica da je Hanzen u to vrijeme posjedovao i vlastiti automobil, što je iznimno rijetko među građan- stvom međuratnog razdoblja.55 Hanzenove izložbe redovito pobuđuju pozornost likovne kritike,56 a pisci najče- šće hvale njegovu virtuoznu tehniku: „Ruski slikari Nilus i Hanzen izložiše takodjer: prvi u dvorani oficirskog Doma, s drugi kod Ulricha. Slikari starije škole i genera- cije i ne donose osobitosti, osim virtuoznosti slikanja, u čemu se odlikuje osobito Aleksej Hanzen koji je i prošle godine izlagao i doživio prilično veliki materijalni uspjeh.”57 Izidor Kršnjavi58 u svom pregledu izložbi 1926. godine koristi priliku i u uvodnom dijelu svog članka o recentnim izložbama iznosi svoj pogled na suvreme- nu umjetnost i s odobravanjem prati pojave različitih realističkih tendencija: „Ka- rakteristično je, da je jedan Rus, unuk Ajvazovskoga, najvećega slikara mora svjet- skoga glasa: Hanzen – probio čarobni modernistički krug, pa je svojim izložbama 5. predobio široku publiku. Primljen je s bijesnom vikom, klevetama, napadajima, na Aleksej Hanzen, Solitudo, oko 1925. g., privatno vlasništvo, ličnu čast; ali on se nije dao smesti, nego je marljivo i valjano radio dalje usavršujući Dubrovnik (foto: D. Vrbica) se sve više prilježnim proučavanjem prirode, a udomio se u Dubrovniku, gdje je Alexei Hanzen, Solitudo, around sebi izgradio lijepu kuću.” Josip Draganić rezignirano procjenjuje Hanzenovu izlož- 1925 bu organiziranu 1927. godine: „Tko je vidio ranije njegove izložbe vidio je i ovu, a

marinista Alekseja Hanzena

valjda i sve njegove buduće izložbe... Ma što se o njemu nepovoljno reklo i pisalo. g. Hanzen je u svom radu virtuoz. Svršimo li misao doći ćemo do zaključka da je premalo umjetnik. Solidno radi, umije i umije da nariše more svakako, ali sve to izlazi kod njega kao zanat.” Hanzen se na svojim izložbama predstavlja pretežno slikama krajolika, a mari- ne dominiraju,59 stoga nije neobično što kritičari ističu jednoličnost njegovih pre- zentacija. Umjereniji kritičari redom hvale Hanzenovu tehniku, ali zamjeraju mu preveliku produkciju dopadljivih motiva, dok Jerolim Miše zagovornik suvreme- ne umjetnosti i zagovornik „autentičnog likovnog djela”, temeljenog na formalnim prosudbama talenta, proživljenosti i zanatske izoštrenosti stila60 u svom kritičkom osvrtu na slikarske izložbe 1929. godine61 Hanzena uspoređuje s našim pejzažistom Crnčićem: „Crnčića se nepravedno podređuje Hanzenu. Oni doduše imaju neke zajedničke mane, n. pr. jedan i drugi slika pejzaž na pamet, jedan i drugi pred motivom mašinelno memorira u nastojanju da ga što »južnjačkije« ilustrira. Oni su prirodu u doslovnom smislu riječi naučili napamet, i slikajući udešavaju je da bi ispala što pitoresknije. To udešavanje ima namjeru da slika ispadne što prirod- nije (!) za onoga gledaoca, koji će je vješati na zid.” Crnčića smatra korumpiranim velikom potražnjom premda je ipak, po njegovom sudu, talentiraniji, a Hanzenovi stimmunzi prema njemu, ne razlikuju se od kazališnih scenografija ili prikaza na oleografijama. Usporedba s Menci Clement Crnčićem potpuno je opravdana, Crnčić62 je desetak godina stariji od Hanzena, obojica su izraziti pejzažisti, orijentirani prvenstveno na marine, a tih godina često su se predstavljali publici svojim krajolicima. Oba slikara rade u duhu realizma i impresionizma dvadesetih godina, a Hanzen tu praksu na- stavlja do kraja svoje umjetničke karijere. Ljudski likovi iznimno će rijetko privlačiti njihovu pažnju, što je kod Hanzena još više izraženo, jer se u njegovim djelima ri- jetko javljaju figure. Ukoliko ih evidentira pojavljuju se tek štafažno iznesene. Slično

6. 7. Aleksej Hanzen, Dubrovnik, oko Aleksej Hanzen, Vila 1921. g., privatno vlasništvo, „Olimpija”, oko 1926. g., Dubrovnik (foto: D. Vrbica) privatno vlasništvo, Dubrovnik (foto: D. Vrbica) Alexei Hanzen, Dubrovnik, around 1921 Alexei Hanzen, Villa “Olympia”, around 1926

marinista Alekseja Hanzena

8. Aleksej Hanzen, Jedrenjaci, oko 1925. g., privatno vlasništvo, Dubrovnik (foto: D. Vrbica) Alexei Hanzen, Sailing Ships, around 1925

je i njihovo umjetničko ishodište, obojica su se školovali u Münchenu u jednom periodu. I doista, oba slikara vrlo često pri slikanju imaju na umu publiku kojoj se obraćaju, u njihovim djelima pitoresknost ima značajnu ulogu, ali istodobno obojica su opčinjena snagom prirode, istinski ljubitelji mora, te su znali sugestivno prenijeti svoju fascinaciju morem. No, možda je bolje usporediti Alekseja Hanzena s austrijskim slikarom Johannom Seitsom, koji nakon I. svjetskog rata doseljava u Dubrovnik, gdje također gradi vla- stitu kuću, s kopnene strane ulaza u grušku luku, u Lozici, te u duhu plenerizma i realizma slika dubrovačke marine, koje su također bile iznimno zanimljive kupcima. Bio je poput Hanzena portretist brodova, ratni vojni slikar Habsburške Monarhije u I. svjetskom ratu, a u Dubrovniku je slikao prikaze brodova domaće mornarice te engleske i američke flote, koji često navraćaju u Dubrovnik.63 Razmotrimo li tematske odrednice Hanzenova djela prema djelima iz dubrovačkih zbirki i onima navedenim u popisima izložbi, vidimo slikarevo izričito fokusiranje na krajolike. Upadljivu dominantu čine pejzaži, prikazi mora i vedute te brodovi u luka- ma ili na pučini, s brojnim varijacijama. Na izložbi 1920. godine slika Moj pas nave- dena je bez cijene, što bi ukazivalo na Hanzenova ljubimca, ali ne spominju se mrtve prirode ni figuralne kompozicije. U privatnim zbirkama sačuvala se jedna studija dje- čaka i portret, segment većeg djela, a ljudski lik, očito je ostao izvan interesa slikara. Iz dubrovačkog razdoblja imamo i nekoliko pogleda na različite predjele grada i nekadašnja predgrađa, gdje slikar pronalazi specifične vedute, izbjegavajući stan- dardne prikaze. Crtež Dubrovnik, (oko 1921. g.) signiran je autorovim potpisom uz napomenu „Dubrovnik” što je rijetkost na Hanzenovim djelima (sl. 6), koja osim potpisa obično nemaju ni godinu nastanka, a ukazivalo bi na raniji datum nastanka i prve susrete s dubrovačkim panoramama. Drugo je djelo monokromni akvarel vile

marinista Alekseja Hanzena

9. 10. Aleksej Hanzen, More, oko Aleksej Hanzen, Oblaci, oko 1925. g., privatno vlasništvo, 1925. g., privatno vlasništvo, Dubrovnik (foto: D. Vrbica) Dubrovnik (foto: D. Vrbica) Alexei Hanzen, Sea, around Alexei Hanzen, Clouds, around 1925 1925

„Olimpije” (oko 1926. godine). Crtež olovkom vješti je prikaz dubrovačke obale s uvalom Danče i Lokrumom, dok akvarel u smeđim okerima donosi prikaz slikareve kuće i njenog okoliša slikane iz barke, plovećeg atelijera koji će slikar u maniri Mo- neta često koristiti na dubrovačkom području. Grafika izvedena tehnikom suhe igle Jedrenjaci (oko 1930. godine) vjerodostoj- ni je prikaz (sl. 8) uznemirena mora s brodovima, no bez ambicioznijeg slikareva angažmana, a njegove grafike najčešće ne dosežu kvalitetu ulja ni akvarela, ostajući unutar okvira prenošenja mimetičkih svojstava motiva. Zanimljiva je zbog slikareva pečata korištenog na aversu papira grafike, a taj pečat često se nalazi na reversima djela iz dubrovačkog razdoblja i vjerojatno je trebao potvrditi autentičnost nesigni- ranog djela, namijenjenog prodaji. Njegove slike nalazile su poklonike u različitim društvenim slojevima, kupuju ih građani za svoje domove, ali i pripadnici srpskog, rumunjskog i talijanskog dvo- ra. Komentatori izložbi često naglašavaju materijalne uspjehe Hanzenovih izložbi, upadljivo podilaženje ukusu publike, koja je očito bila iznimno sklona Hanzeno- vih djelima, no tražila je i brojne ustupke. U velikoj produkciji marina ti se ustupci manifestiraju slikovito raspoređenim sjenama, živopisnim stijenama, sutonima pre- tjerano plamtećih kolorita. Međutim, Hanzen je i istinski majstor morskih tema- tika, sugestivnih izraza i istančanih atmosferskih elaboracija, utišanih kolorističkih akorda. Njegovu posvećenost prirodi i njenim beskonačnim preobrazbama svjetla i sjena možda najbolje sugeriraju njegove skice, intimnog karaktera, gdje sumarnim potezima, neopterećeno prenosi malene isječke svog svijeta. Skica manjeg formata More (oko 1930.) rađena akvarelom, iskaz je slikareve unutarnje nužnosti, intimistički intoniranog izoliranog segmenta mora, bez ikakvog svjedočanstva ljudskog prisustva, slikana gotovo u moru, pogledom na prizor koji se neprestano mijenja. Koloristički je sazdana iz nekoliko tonova plave, zelene boje i tirkiza kombiniranih s bijelim prijetećim krijestama valova te je iznimno uspjeli slikarev rad. Sličnog su karaktera Oblaci, (oko 1930.) koji otkrivaju Hanzenove me-

marinista Alekseja Hanzena

teorofilske sklonosti, dojmljiva vizualizacija oblaka u plavim i sivim tonovima. Dva akvarelirana crteža broda (sl. 11) i barke (sl. 12), nastala oko 1930. godine također ilustriraju duboku povezanost s motivima, vrlo specifičan način prikaza trupa broda, kojim slikar redovito donosi svoje portrete brodova. Izbjegava banalne i oficijelne bočne prikaze plovila kojima njihova pojavnost najbolje dolazi do izražaja, već redo- vito bira vizure kojima pogled fokusiran na naglašeni pramac ili krmu klizi prema trupu, vješto primjenjujući skraćenja. Tridesete godine obilježio je također intenzivnim organiziranjem izložbi, već 1932. godine izlaže u Parizu,64 potom u Pragu 1934.65 godine, u Zagrebu 1935. go- dine u salonu Ullrich na izložbi „Jadranske straže” slike na temu naše pomorske povijesti,66 te u Ljubljani.67 U Beogradu 1936. godine68 obilježavajući tridesetpetu go- dišnjicu umjetničkog rada organizira izložbu u Rusko-srpskom klubu u palači Aka- demije nauka. Godine 1937. planirao je svoju izložbu u Zagrebu, no izložbu mu je posmrtno pripremila njegova supruga 1938. godine, u salonu Ullrich.69 U razgovo- ru s M. Katićem za Novosti Hanzenova udovica objašnjavala je slikarevu predanost 11. umjetničkom radu cjelodnevnim boravcima u prirodi, sa štafelajem, njegovu ljubav Aleksej Hanzen, Brod, oko prema našem moru, no nije se htjela upuštati u ocjenu njegova rada, taj odgovor 1930. g., privatno vlasništvo, prepustila je drugima. Dubrovnik (foto: D. Vrbica) Unutar skupine stranih slikara međuratnog razdoblja kod nas, opus Alekseja Alexei Hanzen, Ship, around 1930 Hanzena predstavlja istaknutu dionicu, velikom pažnjom publike i likovne kritike, 12. te fundusom sačuvanih djela. Bio je dionikom naše likovne scene tog razdoblja iako Aleksej Hanzen, Barka, oko je zadržao poziciju stranca, najčešće nastupajući samostalno, a tek se izložbom „Ja- 1930. g., privatno vlasništvo, dranske straže” pojavljuje zajedno s našim umjetnicima. Nema sljedbenika među Dubrovnik (foto: D. Vrbica) našim umjetnicima, a arhivska građa otkriva nam kontakte s Izidorom Kršnjavim i Alexei Hanzen, Boat, around 1930 Markom Rašicom.

marinista Alekseja Hanzena

Dolaskom u Hrvatsku Hanzen je nastavio stvarati unutar zadanih koordinata, u polju pejzažne dionice, rasvijetljene i osvježene palete južnog podneblja. Slikareva ljubav prema beskonačnim preobrazbama svjetla i sjene, atmosferom koju je nalazio u svojim osamljenim bonacama i odrazima svjetla na moru iznimno je vješto prene- sena te odražava slikarev istančani pogled na našu obalu. Njegove efemerne vibran- tne bilješke, prožete su intimističkim duhom vlastitih lutanja po pitoreskim uvala- ma i osame pronađene na hridima, koja nadvladava reprezentativnost. Gledatelje je puštao u vlastiti svijet kontemplativnog spokoja pronađenog u skladnom susretu beskrajnog i moćnog mora sa surovim stijenama kopna, toliko voljene jadranske obale. Premda anakrono, njegovo slikarstvo, u svojim najboljim primjerima i danas sugestivno prenosi slikarevu opčinjenost morem, te nas uvodi u danas izgubljeni svijet pustih uvala i osame dubrovačke astareje i otoka.

BILJEŠKE

1 MIRJANA ILIJIĆ, Hanzen Aleksej Vasiljevič, u: Ruski emigranti 11 Dr MARTIN MALNARIĆ, A. Hansen u svijetu, Narodna svijest, u kontekstu razvoja hrvatske znanosti i kulture, Posvećeno ruskim 1 (1938.), 3. emigrantima između dva rata, (ur. Maša Medarić), Zagreb, 2017., 12 VINKO FORETIĆ, Hanzen, Aleksej Vasiljević (Hansen), u: Hr- 19; ALEKSEJ ARSENJEV, Ruska emigracija u Dubrovniku, u: Ru- vatski biografski leksikon, 5 Gn-H, (ur. Trpimir Macan), Zagreb, ski emigranti u Hrvatskoj između dva rata, Rubovi, memorija, (ur. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002., 429. Jadranka Pintarić), Zagreb, Hrvatsko filološko društvo, 2006., 50. 13 R (REDAKCIJA ENCIKLOPEDIJE HRVATSKE UMJETNOSTI, 2 U dubrovačkim privatnim i javnim zbirkama čuva se četrdesetak ZAGREB), Hanzen (Hansen), Vasiljevič Aleksej, u: Enciklopedi- Hanzenovih radova izvedenih u raznim tehnikama, detektiranim ja hrvatske umjetnosti, 1 A-NOVE, (ur. Žarko Domljan), Zagreb, pri istraživanju građe za ovaj članak, no postoji sigurno veći broj Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 325. slika te bi bilo dovoljno radova i za organizaciju izložbe. Zahva- 14 N. N., Hanzen, Aleksej, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 2 ljujem svim vlasnicima slika koji su me ljubazno primili u svoje D-Ini, (ur. Andro Mohorovičić), Zagreb, Leksikografski zavod domove i pokazali mi Hanzenova djela i dr.sc. Vedrani Gjukić FNRJ, 1957., 505. Bender na pomoći pri istraživanju i podacima iz fundusa Dubro- 15 Matični ured Dubrovnik, Knjiga umrlih matičnog ureda Matičog vačkih muzeja, Tihani Hrnić, Nadi Sokol, Nadeždi Baranovski, područja Dubrovnik za 1937. godinu, red. br. 57, 28. U Knjizi umr- dr.sc. Rozani Vojvoda, dr. sc. Antunu Baće i Ivanu Viđenu. lih naveden je kao akademski slikar, rođen u Odesi 2. veljače 1876. 3 N. N., Izložba slikara, Narodna svijest, 33 (1925.), 4. godine. Njegov otac je Vasilije Hanzen, a majka Marija Ajvazovska. 4 Dr. N. Z. B., Jedan ruski umjetnik u našem gradu, Narodna svijest, 16 Nakon Hanzenove smrti s podacima koje iznosi dr. Valeš objav- 10 (1929.), 4. ljen je članak u zagrebačkom Obzoru: N. N., Češki glas o slikaru 5 abc, Slikarska izložba g. Volčaneckoga, Narodna svijest, 26 (1933.), Dubrovnika, Obzor, 297 (1937.), 2; Dr MARTIN MALNARIĆ, 3; Vers, Izložba akademskog slikara Vsevoloda Volčaneckog, Du- (bilj 8), 2, a 1975. godine Ivo Šišević, pišući o stranim slikarima brovačka tribuna, 205 (1933.), 3. nastanjenim u Dubrovniku, piše o Johannu Seitzu i Alekseju Hanzenu: IVO ŠIŠEVIĆ, Prisutnost stranih marinista u suvre- 6 Hanzen, Alexis, u: Allgemeines Lexikon der bildenden Künstler menom slikarstvu, Pomorski zbornik, 13 (1975.), 431-439. Ovaj Thieme/Becker von der Antike bis zur Gegenwart, CD ROM, članak pored podataka iz teksta dr. Frante Valeša donosi i drago- Leipzig, 2014., XVI, 160. cjene podatke o izložbama i člancima o Hanzenu koje je autor do- 7 Dr FRANTA VALEŠ, Umřel Rus, milonvík moře, Večernik Narod- bio od slikareve nevjeste, Varvare Musuze Abramove, nasljednice nich listu, 350 (1937.), 4. Hanzenove udovice Olimpijade Hanzen. Slikareva supruga Olim- 8 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k1246330s/f5.image.r=hanzen? pijada Hanzen udovica Aleksija (1875. – 1945.), rođena Vladimir rk=42918;4, http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k1249219b/f8. Vasiljeva u Odesi, ostavila je oporuku napisanu 25.3.1942. godi- image.r=hanzen?rk=85837;2 (pregledano 9.2.2018.) ne, u kojoj je navedeno: „Cijelo moje imanje u Dubrovniku, bilo drugovdje kao i u Rusiji – ostavljam mojoj nevjesti Varvari – ženi 9 ALEKSEJ ARSENJEV (bilj. 1), 50. moga sina Konstantina, sada preudatoj za Valentina Abramova 10 N. N., Izložba ruskog slikara A. Hanzena u Ullrichovom salonu, u Dubrovniku, imenujem tako istu univerzalnom nasljednicom.” Dom i svijet 21(1920.), 396, 397. Olimpijada Hanzen umrla je 17.7.1945. godine, a u Rješenju o

marinista Alekseja Hanzena

nasljedstvu navodi se jedna nekretnina – Vila „Palma”, te nešto godine postaje profesor na Akademiji, a 1901. u Dresdenu. Od tada pokućstva: jedan krevet, ormar, stol, šest stolica i noćni ormar, a je imao iznimnu umjetničku karijeru, predaje na Akademiji, njego- djela A. Hanzena se ne spominju. Državni arhiv Dubrovnik, HR- va djela nagrađena su brojnim medaljama, a bio je i službeni izvje- DADU-325, Kotarski sud u Dubrovniku, serija ostavinski spisi. stitelj o engleskoj umjetnosti s izložbe u Manchesteru. Prve uspjehe Slike su svakako prešle u vlasništvo slikareve nevjeste jer su ih ti- 1875. – 1880. godine postigao je svojim njemačkim pejzažima, a od jekom 60-tih godina od nje otkupljivali dubrovački kolekcionari. 1880. do 1881. godine putuje u Egipat, Siriju i Palestinu, te nakon 17 Aiwasoffski (Gaiwasoffski), Iwan Konstantinowitsch, u: Allgemei- toga nastaju djela bogatijeg kolorita. Nakon Orijenta putuje po li- nes Lexikon der bildenden Künstler Thieme/Becker von der Antike gurijskoj obali, Alpama, a ponovo odlazi na Orijent 1891. – 1892. bis zur Gegenwart, CD ROM, Leipzig, 2014., I, 111. Ivan Konstan- godine. Njegovo djelo pokazuje nekoliko izdvojenih faza: do 1880. tinovioč Ajvazofski (17.6.1817. – 19.4.1900.), bio je poznati ruski g. slika pejzaže u duhu romantizma, a potom se njegovi orijental- marinist i pejzažist. Njegov umjetnički talent otkriven je već u dje- ni pejzaži oslobađaju snažnim doživljajem specifičnog podneblja tinstvu. Jedan njegov mladenački crtež poslan je u Moskvu caru, osnaženim koloritom. što mu je omogućilo boravak na Akademiji u Rimu, a sa šesnaest 21 Tony Robert-Fleury (Pariz 1. 9. 1837. – Pariz 8. 12. 1912. ), bio je sli- godina 1833. godine upisan je na Akademiju u Sankt Peterburgu, kar povijesnih kompozicija, religioznih tema, figura, žanr scena. Sin kod profesora Vorobjeva. U slobodno vrijeme odlazio je u prirodu je poznatog slikara Josepha-Nicholasa Robert-Fleuryja, a otac mu je i Ermitage kopirati djela Claude Lorrainea, a dobio je mogućnost bio i prvi učitelj slikarstva uz Paula Delarochea i Léona Cognietea. proučavanja privatniih kolekcija obitelji Suvorov-Rimniski i von Prvi put izlagao je na pariškom Salonu 1864. godine, a nagrađen je Tomilov. Prema preporuci cara Nikole I. poslan je i u petrogradski medaljama 1866. i 1867. godine, a posebnom počasnom medaljom atelijer francuskog marinista Philipa Tanneura. Od 1837. godine 1870. godine. Na Svjetskoj izložbi 1878. godine nagrađen je poča- puno putuje – odlazi na studijsko putovanje na Krim, 1839. godi- snom nagradom. Nastavio je izlagati na Salonu dalje nazivanom Sa- ne na svoj Grand Tour državnom stipendijom uputio se u Berlin, lon des Artistes Français, a član je postao 1882. godine. Dobitnik je Dresden, Beč, Trst i Veneciju, potom Firencu i Rim. Slikama Oluja i zlatne medalje na Svjetskoj izložbi 1889. godine, a 1900. godine po- Kaos postao je iznimno slavan i francuska Akademija dodijelila mu stao je članom žirija i dobio pravo izlaganja svojih slika bez žiriranja je zlatnu medalju. Potom nastavlja svoja putovanja odlaskom u En- na svjetskim izložbama. Postao je predsjednik „Société des Artistes glesku, Portugal, Španjolsku i preko Malte se vraća u Rim. Godine Français” nakon Bouguereaua. Poznat je po svojim historijskim 1844. dolazi u Sankt Peterburg, a prije toga posjećuje Nizozemsku kompozicijama i portretima, a obrazovao je niz mladih slikara, i Amsterdam gdje organizira izložbu svojih slika, te je nagrađen koji su kasnije stekli istaknute pozicije. http://www.oxfordartonli- članstvom u amsterdamskoj Akademiji. Izlagao je svoje slike i u Pa- ne.com/benezit/view/10.1093/benz/9780199773787.001.0001/ rizu, njegova djela kupuje i car Nikola I., a pored tih slika naručuje acref-9780199773787-e-00153706?_start=1&pos=5&q=Robert- od Ajvazofskog i seriju djela s motivima sjevernih luka Ruskog car- Fleury&search=quick#firsthit (pregledano 19. 2. 2018.); https:// stva. Car ga je u to vrijeme imenovao i za službenog slikara Glav- en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_Britannica/ nog pomorskog štaba s pravom nošenja uniforme, a istodobno je Robert-Fleury,_Joseph_Nicolas (pregledano 19.2.2018.) postao član Akademije. Godine 1846. u pratnji admirala posjetio je Tursku, Malu Aziju, duže se zadržava u Istanbulu, Grčkoj, na ana- 22 N. N., Lefebvre, Jules Joseph, u: Allgemeines Lexikon der bilden- dolijskoj obali, a 1846. godine imenovan je profesorom, nastanio den Künstler Thieme/Becker von der Antike bis zur Gegenwart, CD se u rodnoj Feodosiji, gdje je izgradio vilu. Ondje je slikao prema ROM, Leipzig, 2014., XXII, 292. Jules Joseph Lefebre (Turnan, studijama zabilježenim na putovanjima, a 1851. godine prisustvu- 1836. – Pariz, 1912.), školovao se na École des Beaux Arts od je vojnim manevrima i slika pomorske bitke. Zimu 1857. – 1858. 1852. godine, a na pariškom Salonu debitira svojim portretima godine povodi u Parizu, izlaže slike četiri godišnja doba nazvane 1855. godine. Slikareva specijalnost bili su aktovi i poluaktovi ra- Bogatstvo Rusije, jednu od tih slika kupuje grof Marny za caricu Eu- zličitih alegorijskih likova (Psiha, Pandora, Saloma, Odaliska, Ku- geniju, a nagrađen je i Ordenom legije časti. Slikao je iznimno puno pačica). Rjeđe je slikao povijesne kompozicije. Slavu mu donose i i izlagao u Sankt Peterburgu, Berlinu i Londonu, Nici, Firenci, a portreti, a radio je i brojne zidne slike (npr. u palači obitelji Van- djela su mu otkupljena za galeriju Pitti i postao je član Akademije. derbilt u New Yorku, u Salonu pariške vijećnice i pariškom vrhov- Godine 1887. slavio je pedeset godina umjetničkog rada i do tada je nom sudu). Slike mu se nalaze u muzejima u Amiensu, Auxerreu, izveo oko 4000 djela, a njegova djela nalaze se u carskim dvorcima, Budimpešti, u Sjedinjenim Američkim Državama (New York – u Akademiji u Sankt Peterburgu, Muzeju Aleksandra III. u Sankt Metropolitan museum – slika Graziella), Gentu, Kopenhagenu. Peterburgu i u Muzeju Rumjancev u Moskvi. 23 http://dizbi.hazu.hr/object/view/2437 (pregledano 13. 2. 2018.) 18 Dr FRANTA VALEŠ (bilj. 7), 4. 24 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k110437b/f22.image. 19 http://dizbi.hazu.hr/object/view/2437 (pregledano 13. 2. 2018.) r=hanzen (pregledano 9. 2. 2018.) 20 BERTINGER, BRACHT, Eugen Felix Prosper, u: Allgemeines Lexi- 25 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k238978j/f1.image. kon der bildenden Künstler Thieme/Becker von der Antike bis zur r=hanzen?rk=21459;2 (pregledano 9. 2. 2018.) Gegenwart, CD ROM, Leipzig, 2014., IV, 292. Rođen je u Morgesu, 26 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k120049f/f22.image. na Ženevskom jezeru, 1842. g., a umro je 1921. godine u Darm- r=hanzen?rk=85837;2 (pregledano 9. 2. 2018.) stadtu. Bio je dvorski savjetnik. Školovao se 1859. godine na Aka- demiji u Karlsruheu, a potom je 1861. – 1864. godine studirao kod 27 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k5617140r/f6.image.r=hanzen H. Gude u Düsseldorfu. Prestao se baviti slikarstvom i orijentirao (pregledano 9. 2. 2018.) se na trgovinu na nekoliko godina. Godine 1875. vraća se slikarstvu 28 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k1246330s/f5.image.r=hanzen i odlazi na brojna studijska putovanja. Preselio se u Berlin i 1884. (pregledano 9. 2. 2018.)

marinista Alekseja Hanzena

29 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k1250051b.r=hanzen?rk=21459;2 51 U kolovozu 1925. godine organizira u Buenos Airesu u Argentini (pregledano 9. 2. 2018.) izložbu marina, koju su likovna kritika i publika dobro prihvatile. 30 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k1249219b/f8.image.r=hanzen IVO ŠIŠEVIĆ (bilj. 3), 437. (pregledano 9. 2. 2018.) 52 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k120158q/f12.image.r=hanzen 31 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k6248053d/f13.image.r=hanzen (pregledano 21. 2. 2018.) (pregledano 9. 2. 2018.) 53 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k7650746n/f3.image.r=hanzen 32 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k7645909b/f2.item.r=hanzen. (pregledano 21. 2. 2018.) zoom (pregledano 9. 2. 2018.) 54 NEVENKA BEZIĆ, Likovne izložbe Splita, 1885.-1945., Split, 1962., 15. 33 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k120056n/f23.image.r=hanzen? rk=64378;0 (pregledano 9. 2. 2018.) 55 IVO ŠIŠEVIĆ (bilj. 44), 433- 437. 34 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k120076b/f12.image.r=hanzen? 56 LUNAČEK (VLADIMIR), Izložba slika Alekseja Hanzena, Obzor, rk=42918;4 (pregledano 9. 2. 2018.) 255 (1920.), 1; S. (SLAVKO BATUŠIĆ), Izložba slika Aleksjeja Hanzena, Jutarnji list, 3126 (1920.), 6.; DR.P. Ausstelung Hanzen, 35 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k6237357h/f29.image.r=hanzen? Zagreber Tagblatt, 248 (1923.), 11.; K-Ć (A. KAURIĆ), Izložba sli- rk=21459;2 (pregledano 9. 2. 2018.) ka Alekseja Hanzena. Hrvatska metropola, 5 (1926.), 1, 2. 36 file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/1k8m3hbv 57 BEEN, Izložba umjetnika u Zagrebu, Novo doba, 247 (1922.), 2. pp89_20180227112937.pdf (pregledano 13.2 2018.) 58 IZIDOR KRŠNJAVI, Posljednje umjetničke izložbe, 6 (1926.), 156, 37 Dr FRANTA VALEŠ (bilj 7), 4. 157. Kršnjavi i Hanzen su se poznavali što je jasno vidljivo iz pisma 38 http://dizbi.hazu.hr/object/view/2437 (pregledano 13. 2. 2018.) Marka Rašice upućenom u kolovozu 1923. godine Izidoru Kršnja- 39 ALEKSEJ ARSENJEV (bilj. 1), 50. vom u kojem navodi kako još nije posjetio Alekseja Hanzena i izru- čio mu Kršnjavijeve pozdrave. ALU HAZU, Zagreb, K-601/XIII. 40 Dr FRANTA VALEŠ (bilj. 7), 4. 59 ALU HAZU, Zagreb, Kartoteka likovnih umjetnika, Hanzen 41 N. N., Ruski slikar, Narod, 17 (1921.), 3. Aleksej, Katalozi izložbi; na izložbama od 1920. godine najčešće 42 ANTUN BAĆE, Arhitektura Dubrovnika između dva svjetska su izložene marine, poput izložbe iz listopada 1926. (Mlini, Lo- rata, doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Za- krum, Gibraltar, Rio de Janeiro, ...) i 1927. godine: Scirocco, Jesen- greb, 148, 149, 411, 412. ska bura, Gruška luka, Pogled na Lokrum, Dubrovačka luka, ali 43 http://dizbi.hazu.hr/object/view/2437 (pregledano 13. 2. 2018.) ima i veduta poput slike Leskovac. 44 N. N., Izložba ruskog slikara A. Hanzena u Ullrichovom salonu, 60 JASNA GALJER, Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951., Za- Dom i svijet, 21 (1920), 396, 397. greb, 2000., 210, 211. 45 IVO ŠIŠEVIĆ, Prisutnost stranih marinista u suvremenom slikar- 61 ROMA (JEROLIM MIŠE), Slikarske izložbe (Menci Celment stvu, Pomorski zbornik, 13 (1975.), 435. Svojevrsna je zanimljivost Crnčić, Aleksej Hanzen i Vjekoslav Parač), Književnik, 5 (1929.), podatak o otkupu slike na temu mjesečine na Solitudu i još tri 185. Modernist Miše, koji je zazirao od dekorativnih elemenata, Hanzenove marine onodobne čehoslovačke vlade za Hradčane, a Hanzenu iznimno zamjera pretjerano iznošenje detalja u djelima: Hanzena je preporučio arhitekt Jože Plečnik. Plečnik je dvadese- „Najsitnije uže na brodu, čavlići i svi detalji, koji mogu veseliti tih i tridesetih godina 20. stoljeća projektirao pregradnju Hradča- oko, sve je to uvijek zabilježeno pomno bez obzira na daljinu. Ni na, a taj zahvat izveo je za češkog predsjednika Tomáša Masaryka, jedan kvadratni centimetar prostora nije pušten na miru, sve je s kojim se i osobno poznavao. načičkano milijonima valova i valića, škrapa i škrapica, pjene i pjenice, oblaka i oblačića i dramatskih požarčića na nebu. Veselje 46 ALU HAZU, Zagreb, Kartoteka likovnih umjetnika, Hanzen je to za oko malene i velike djece.” Aleksej, Popis izložbi 62 PETRA VUGRINEC, Menci Clement Crnčić, u: Menci Clement 47 Izložbe u salonu Ullrich pratila je živa korespondencija na nje- Crnčić (1865.-1930.), Retrospektiva, (ur. Petra Vugrinec), Zagreb, mačkom jeziku između Hanzena i Ullricha, gdje se čuvaju i popi- Galerija Klovićevi dvori, 2016., 7-39. si prodanih slika s cijenama. ALU HAZU, Zagreb, Arhiv Salona Ullrich, Korespondencija sa stranim umjetnicima. 63 SANJA ŽAJA VRBICA, Johann Seits, u: Johann Seits (1887. -1967.), (ur. Antun Maračić), Dubrovnik, 2005., 8-15. 48 U Akademiji nauka izložio je svoje marine. N. N., Izložba slika 64 http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k7650615r/f4.item.r=hanzen. Alekseja Hanzena, Vreme, 1031 (1924.), 4. Izložbu su posjetili zoom (pregledano 23.2.2018.) kralj i kraljica, a slikar ih je proveo izložbom pojašnjavajući im svoj zanos koloritom Dalmacije, spoj mora i surovog kopna s po- 65 N. N., Vystava obrazu od jadranskéhu moře, Národní listi, 35 vijesnim spomenicima. Izložba je također bila prodajna, a autor (1934.), 3. članka zaključuje sa žaljenjem što domaći slikari ne uživaju takvu 66 F.M.F., Izložba naše pomorske historije, Novosti, 349 (1935.), 11. naklonost publike. N. N., Izložba Jadranske straže, Lepote Dal- 67 ALU HAZU, Zagreb, Kartoteka likovnih umjetnika, Aleksej Han- macije, kralj i kraljica posetili su juče izložbu A. Hanzena, Vreme, zen, Popis izložbi. 1033 (1924.), 5. 68 N. N., Izložba slika Aleksija Hanzena, Vreme, 5344 (1936.), 2; N. 49 L.M. (LUCIJAN MARČIĆ), Umjetnički salon B. Weiss naslj., Du- N., Izložba ruskog slikara g. Hanzena, Pravda, 11534 (1936.), 8. brovnik, 29 (1923.), 2. 69 MK (M. KATIĆ), Posljednja izložba Alekseja Hanzena, Udovica 50 N. N., Izložba slika, Narodna svijest, 19 (1924.), 4. Hanzen govori o svom mužu umjetniku, Novosti, 315 (1938.), 10.

Slični članci

1-10 od 42

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.