This article discusses the “French Road” (1811) starting at the village of Gornji Kričak in Brela, winding up in bends, crossing Mount Biokovo by the shortest route and continuing towards Zadvarje. It was never finished, and thus it is possible to reconstruct various stages of its construction – from setting up an operative ramp to access the site to the underpinning and sloping of the road by means of drywalls, construction of the banks on one or both sides of the road, and further to stratification, with a layer of large rocks and a double layer of gravel in various degrees of fineness. It is the best example among the preserved French roads in Dalmatia for understanding the engineering technology, alignment method, and the stages of construction. It was designed by Frane Zavoreo, an ingénieur de grand mérite who skilfully traced the route and organized the construction works according to the best standards of modern road engineering. This article also discusses the organization of workforce for such enterprises, with the participation of the army and mobilized civilians.
1. Detalj topografske karte Dalmacije s ucrtanom trasom ceste iz Makarske preko Vrulje do Zadvarja. Giuseppe Antonio Grandis 1781. (Državni arhiv u Zadru, sign. 321) Detail of a topographic map of Dalmatia with the road Makarska – Vrulja – Zadvarje, Giuseppe Antonio Grandis, 1781 (State Archive in Zadar, sign. 321)
s devama; 36 km za običnu vožnju s prikladnim postaja- je – brzina.” Cestama izgrađenim u Dalmaciji tijekom ma; 50 km na dan za ubrzanu vožnju; 56 km na dan za francuske uprave prokolale su civilizacijske novine u toj konjanika; 60 km na dan za brze kratkotrajne vojne mar- zapuštenoj i zaostaloj pokrajini koje su označile stvarni ševe bez prtljage; 67 km za brzu kočiju (državna pošta); početak novoga doba. Motive forsirane cestogradnje naj- 250 km na dan za izmjeničnu konjsku vezu. bolje otkriva sam Napoleon: J’ai fait consister la gloire de Na izmaku mletačke vlasti na istočnoj obali Jadrana, mon règne à changer la face du territoire de mon empi- ove rimske norme – dokumentirane tisućama dokume- re. L’execution de ces grands travaux est aussi nécessaire a nata – mogle su izazvati nevjericu. U geopolitičkoj per- l’interêt de mes peuples qu’à ma propre satisfaction. 3 cepciji jednog Napoleona bile su mjerilom koje je trebalo Kroz Makarsko primorje prolazila je rimska cesta i koje se moglo prevladati. Napoleon je učvrstio strogo koja je povezivala gradove Salonu i Naronu, ali joj osta- centraliziranu administraciju cestovnog sustava, prije ci nisu pronađeni.4 Kroz Makarsko primorje prolazila je svega u pogledu transporta pošte i putnika, vodeći na- rimska cesta koja je povezivala gradove Salonu i Naro- dasve računa o vojnom strateškom značaju cesta koje su nu, ali joj ostaci nisu pronađeni. Vrulja je odvajkada bila trebale omogućiti brzo premještanje trupa prema svim prirodni prijelaz s mora prema zaleđu, ali se prava cesta uglovima Europe. Zapravo, u njegovu razmišljanju ništa iz Makarske preko Brela ucrtava tek na kartama koncem nije bilo dovoljno brzo. Car je tražio izvrsnu i brzu služ- 18. st. kada je, pod konac mletačke uprave, vjerojatno i bu: „Prava lozinka tijekom čitava njegova vladanja bila nastala. Nema je, na primjer, na topografskoj karti mle-
tačke Dalmacije iz 1737. (u Državnom arhivu u Zadru, D.O.M. / VENETI SENATUS DECRETO / MACARENSIUM nr. 388). Nalazimo je prvi put nacrtanu na Disegno o car- VERO ALMISSEN-/-SIUM ET IMOTHENSIUM AUXILIO ta topografica della Dalmazia, coretta, Retificata, e Delli- / NOBILIS TRIBUNUS FRANCISCUS DA-/-NESIUS neata, da me Giuseppe Antonio. Grandis Pubblico Perito INCREDIBILI INDUSTRIA ET FORTITUDINE / VIAM 1781.5 Sigurno na nju odnosi podatak da je po nalogu / VETUSTATE ET ASPERITATE IMPERVIAM / QUAM Senata u Mlecima godine 1792. pod nadzorom pukovni- PRIMUS RESTAURANDAM INVENIT / SUMMA ka Francesca Danesea popravljena radom žitelja makar- POPULORUM FELICITATE PLANE / RESTAURAVIT / ske, imotske i omiške krajine. MDCCXCII.6 Pa ipak, taj put morao je odvajkada postojati, pa se Trasu te ceste potvrđuje i njezin prikaz na na karti sigurno na njega odnosi podatak da je po nalogu Senata koju su izradili inženjeri Zavoreo i Melchiori.7 Prikazao u Mlecima godine 1792. pod nadzorom tribuna Frances- ju je i Johann Walch na karti objavljenoj 1807, neznatno ca Danesea popravljen radom žitelja makarske, imotske korigiranoj varijanti karte iz 1803,8 a crta je i Maximilian i omiške krajine. Tim je putom prošao iz Imotske kra- de Traux 1810. godine.9 jine u Brela biskup Fabijan Blašković, možda u prigodi Za nas je, međutim, najvažnija Zemljopisna karta kolaudacije pothvata. Na spomen tako zamašnih radova Dalmacije s Dubrovnikom i Bokom Kotorskom koju je makarski je prelat sastavio latinski natpis koji je zacijelo izradio Frane Zavoreo 1811. na traženje ing. Jean Louis trebao biti uklesan na nekom spomeniku uz cestu: Blancharda,10 koji je tada u francuskoj upravi u Dalmaciji
2. Detalj topografske karte Dalmacije koju su 1787. izradili inženjeri Melchiori i Zavoreo, s ucrtanom trasom ceste iz Makarske preko Vrulje do Zadvarja. (Državni arhiv u Zadru, sign. 345) Detail of a topographic map of Dalmatia made by engineers Melchiori and Zavoreo in 1787, with the road Makarska – Vrulja – Zadvarje (State Archive in Zadar, sign. 345)
Josip Belamarić: „Francuska cesta” na Biokovu poviše Brela Ars Adriatica 7/2017. (251-268)
3. Frane Zavoreo, Zemljopisna karta Dalmacije s Dubrovnikom i Bokom Kotorskom (detalj karte), 1811. g. Frane Zavoreo, Map of Dalmatia with Dubrovnik and Boka Kotorska, 1811 (detail)
nosio naslov Capo Direttor Generele de Ponti e Strade.11 Na toj je karti Zavoreo ucrtao sve već izgrađene i zapo- čete ceste, kao i one projektirane iste 1811. godine, te one koje vode prema vojnim postajama. Prikazao ih je prema važnosti (postojale su ceste prve, druge i treće važnosti). Ceste koje vode iz Bosne k primorskim gradovima po- sebno su naznačene, kao i postaje koje su funkcionirale u vrijeme haranja kuge u Bosni. Glavne ceste izvučene su dvostrukom crvenom bojom. Granične ceste prikaza- ne su posebnim bojama: zelenom one nakon Kandijskog rata, žutom one nakon Karlovačkog mira, crvenom one nakon Požarevačkog mira. Crnom isprekidanom lini- jom prikazane su granice pojedinih okruga. Detaljno su naznačeni elementi orografije i hidrografije. Po svemu tome, ova dosad neobjavljena karta ima karakter svoje- vrsnog povijesnog atlasa.12 Na karti se lijepo vidi trasa ceste koja se od brelan- skog zaseoka Gornji Kričak dizala serpentinama, da bi 4. Cestovna karta Dalmacije, 1831., Crvenom bojom obilježene su kolne ceste, a dvostrukom isprekidanom crtom tek projektirane ceste najkraćim putem preko prijevoja Neviste i Poletnice (Državni arhiv u Zadru). Poviše Brela je ucrtana nedovršena ”Francuska (Brela Gornja) prešla Biokovo nastavljajući do Zadvarja. cesta” (Strada reggia per Macarsca abbandonata – kako je pišu na prvoj Činjenica da je cesta tek trasirana, da izvedeni dio ceste austrijskoj katastarskoj mapi Brela iz 1834. godine) završava pred impozantnim kukom koji je s južne stra- Road map of Dalmatia, 1831, with the finished roads marked in red and the planned ones with a double dash line (State Archive in Zadar); ne trebalo zaobići očito skupim inženjerijskim pothva- the unfinished “French Road” is visible above Brela (Strada reggia per tom (zasijecanjem hridi ili vijaduktom), da bi se gradnja Macarsca abbandonata – as indicated in the first Austrian cadastre map nastavila prema Gornjim Brelima – nedvojbeno svjedoči of Brela, 1834)
5. Završne serpentine ”Francuske ceste” na Biokovu poviše Brela Final serpentines of the “French Road” on Mount Biokovo, above Brela
da je građena u vrijeme francuske uprave, odnosno da suhozidnih podzida i pokosa, bankina s jedne ili obje je nastupom druge austrijske vlasti (od 1813.) zamisao strane ceste, stratifikacije cestovnog postroja od krupnog o tako smionoj gradnji bila napuštena. Po svemu sudeći kamena i s dvostrukim slojem šljunka različite gradacije. – dedukcijom iz čitavog niza vijesti o gradnjama cesta Moguće je zamisliti rad specijaliziranih i priučenih u vrijeme francuskog vladanja Dalmacijom – možemo s graditelja koji su istodobno, na više mjesta, s obje strane dosta sigurnosti kazati da je gradnja nikad dovršene ce- ceste, polagali njezinu trasu, negdje samo do „kalupa” ste poviše Brela mogla započeti oko 1808. – 1810., te da koji je kojiput oblikovan podzidom s jedne i zasjekom u ju je projektirao baš Frane Zavoreo.13 stijenu s druge strane, ili s podzidima s obje strane ceste, Cesta je građena, zapravo čak bi se prije moglo reći da je položena, na strmini Biokova, poviše zaseoka Gor- nji Kričak, između 357.41 i 443.73 metara nadmorske visine.14 U početnoj točki nastavlja se na trasu seoskog puta pod kosom Biokova koji spaja baškovoške zaseoke Bast i Topići na istoku sa brelanskim zaseocima Bartulo- vići i Dominovići. Uspon ne prelazi 6%, gotovo prateći slojnice terena koji ima nagib od 57%, što ju je trebalo činiti veoma ugodnom za vožnju zaprežnih kola, jahanje i hodanje. Širina ceste varira između 4 i 6 metara s ko- motnim radijusom zavoja. „Francuska cesta” na Biokovu iznad Brela predstavlja izniman graditeljski doprinos u cestogradnji s početka 19. stoljeća osobito po činjenici da cesta nikad nije bila dovršena, pa je moguće rekonstruirati sve faze njezine gradnje – od uspostave operativne rampe kojom se pri- 6. Uspon ceste ne prelazi 6%, gotovo prateći slojnice terena stupalo trasi ukupne duljine od 1370 metara, do gradnje The road slant does not exceed 6%, almost following the terrain configuration
Josip Belamarić: „Francuska cesta” na Biokovu poviše Brela Ars Adriatica 7/2017. (251-268)
gdje je trebalo nasuti kamen i šljunak. Posebno impre- sioniraju te dugačke trase kolnika koje teku izdignute nad terenom. U tom pogledu kao da anticipiraju rješe- nje škotskog cestograditelja Johna Loudona McAdama, izumitelja „makadamizacije”, koji je u dva traktata Re- marks on the Present System of Road-Making i Practical Essay on the Scientific Repair and Preservation of Roads (objavljenim 1816., odnosno 1819.) zagovarao potrebu da se ceste izdignu nad okolnim terenom i grade od slojeva kamena, od krupnoga u temelju do sitne šljake na vrhu.15 Bio je to način da se riješi problem drenaže u planinskom ambijentu koji svoj oblik dobrim dijelom zahvaljuje bujičnim vodama. Nakon više od dvjesto go- dina – unatoč neodržavanja (a održavanje je condicio sine qua non makadamskih cesta), djelovanja atmosfe- rilija i vegetacije i potresa – dijelovi ceste izgledaju kao novi. Građena od lokalnog vapnenca, zidovi njenog po- stroja imaju patinu kao i stijenje uokolo. Ipak, negdje nedostaju zavoji kojima se spajaju pra- volinijski segmenti serpentine.16 Drugdje (na primjer na trećoj serpentini) čitavih stotinjak metara nije ni trasi- ran. Međutim, neki segmenti ceste, posebno u njenom gornjem dijelu, posve su dovršeni. Završnu serpentinu, duljine oko 100 metara, podržava stepenasto građeni 7. Uzdužni profili ceste podzid, koji je na svom središnjem dijelu visok gotovo Longitudinal road profile sedam metara.
8. Dijelovi trase kolnika teku izdignuti nad terenom. Niski podzid s vertikalnim vanjskim licem Parts of the road are raised above the terrain; a low retaining wall with a vertical mantle
9. Podzid sa stepenastim vanjskim licem i naknadnim ojačanjem Retaining wall with a cascading mantle and subsequent enforcement
U svakom slučaju, nigdje se, među u sačuvanim pri- austrijske uprave, a potom je imao – kao „ingénieur de mjerima francuskih cesta u Dalmaciji, ne mogu kao ov- grand mérite” (P. Pisani) – presudnu ulogu u projektira- dje tako lijepo razumjeti tehnologija gradnje, način trasi- nju melioracije močvara, premošćivanja rijeka i nadasve ranja i faze građenja. U hrapavom biokovskom kršu ove nacrtima novih cesta u doba francuskog vladanja. serpentine predstavljaju trijumf tadašnje cestogradnje. S Zavoreo je za prve austrijske uprave završio radove druge strane, u pažljivijem pogledu, shvaćamo u kolikoj na cestama Šibenik – Skradin i Knin – Drniš –Šibenik mjeri je projektant razumio i respektirao slojnice terena. – Trogir (između 1800. i 1803.), koja se tako spojila s Imajući pred sobom jasnu sliku konkretnog planinskog postojećom mletačkom dionicom Trogir – Split. Uspio reljefa, projektant, čovjek očito velikog znanja i iskustva, je izgraditi (1797. – 1805.) dionicu Knin – Ostrovica – znalački je postavio trasu ceste i organizirao radove, pre- Benkovac – Zemunik, gdje je počinjao mletački segment ma najboljim standardima moderne cestogradnje.17 ceste prema Zadru. Gradio je i put iz Knina u pravcu Iz jednog referata Frane Zavorea, naslućuje se arhi- Gospića.20 U odjelu za javne radove u Zadru u vrijeme tektonska strana posla.18 Spominjući cestu Split –Solin prve austrijske vladavine (1797. – 1805.) radili su ar- – Klis, kaže da treba izmijeniti trasu u duljini oko 300 hitekti Ferri, Tironi, Cippico (Koriolan) i Zavoreo, sve metara da postane prohodna za kola. Niko Duboković- domaći stručnjaci.21 Važna novost u francuskom načinu Nadalini, zaslužni istraživač fenomena francuske cesto- upravljanju javnim radovima sastojala se u Marmonto- gradnje početkom 19. st. u Dalmaciji, nalazi nešto slično voj odluci da gradnju cesta preuzme vojska, uz sudjelo- na šibenskoj cesti kod Puničine drage, iz čega opravdano vanje naroda. Na taj način sagrađene su 1807. četiri ceste. pretpostavlja da su i na drugim mjestima putovi bili ne- Najvažnija je bila Sredozemna od Knina preko Kijeva, dovršeni, može biti više utrti nego sagrađeni. Vrlike i Sinja do Trilja. Ona se trebala produžiti sve do Frane Zavoreo najizgledniji je projektant ceste po- Norinske kule na Neretvi. To je dio zamišljene Napole- više Brela. Upravljao je već u vrijeme mletačke vlasti, a ove rute Ljubljana – Dubrovnik – Kotor. Druga je bila najkasnije 1797. javnim radovima u Dalmaciji.19 Položaj Primorska od Skradina preko Šibenika i Trogira do Spli- „generalnog direktora javnih radova” zadržao je i za prve ta. Osim ovih uređene su dvije manje ceste Solin – Klis
Josip Belamarić: „Francuska cesta” na Biokovu poviše Brela Ars Adriatica 7/2017. (251-268)
10. Cesta je građena, bolje rečeno - položena, na strmini Biokova The road was built, or rather laid out, on the slope of Mount Biokovo
– Dicmo i Split – Sinj sa spojem na Sredozemnu. Te ceste Premda se o izgradnji cesta razmišljalo još u vrije- nisu nikada do kraja završene već ih je 1810. ponovno me Mletačke Republike, tek za francuske uprave počet- preuzela civilna vlast.22 kom 19. stoljeća dolazi do brze i kvalitetne gradnje ce- S obzirom na činjenicu što nam arhivski spisi sugeri- sta na području Dalmacije. Kao što jezgrovito piše Jozo raju da nakon 1810. vojska više ne radi na cestama (jer Grbavac: Do dolaska Francuza u Dalmaciji gotovo da i se bavi gradnjom vojnih objekata, tvrđava i baterija), nije bilo uređenih putova, osim konjskih staza, a stari su dočim se civilna vlast bavi uglavnom tek održavanjem rimski putovi bili razrušeni ili zarasli u šiblje. Mlečani iz i popravcima već izgrađenih cesta, pod budnim okom strateških razloga nisu ni gradili ni obnavljali ceste. Svoj Frane Zavorea, mogli bismo s dosta sigurnosti pretpo- su istočnojadranski posjed od napada i okupacije s kopna staviti da je naša cesta bila grosso modo trasirana do spo- najbolje čuvali upravo – bespućem.25 Sam Marmont, opi- menute 1810. godine, eventualno uz kakvu radnu kam- sujući prometne teškoće s kojima se borila njegova voj- panju i poslije toga, koja međutim nije bila dostatna za ska na dugim marševima, u golemom prostoru gotovo dovršetak radova.23 bez cesta, u svojim memoarima piše: Mlečanima je odgo- Cesta je zacijelo trebala, preko prijevoja Neviste i varalo ovakvo stanje. Gospodari mora, a na kopnu uvijek Poletnice (Brela Gornja), spojiti Makarsko primorje u obrambenom ratovanju, saobraćali su s Dalmacijom is- s francuskom cestom koja je prolazila u Zabiokovlju, ključivo uz pomoć brodova, a svi primorski gradovi služili relacijom Grabovac – Zagvozd – Župa – Rašćani. Au- su im kao uporišta preko kojih su se mogli iskrcavati.26 strijska mreža preferirala je, međutim, prijevoj preko Tijekom svoje kratkotrajne vladavine (1806. – 1813.) Dubaca i Vrulje, s postojećim putom koji je eventualno Francuzi su sagradili cestu duljinom cijele Dalmacije – trebalo samom proširiti. od Obrovca do Boke kotorske, radi osiguranja osvoje- Prihvativši se brige o održavanju državnih cesta u nog teritorija, efikasnog kretanja trupa i poticanja trgo- francuskoj Dalmaciji, Zavoreo je 16. II. 1810. naložio vine. Brzina gradnje zapanjila je suvremenike. Opisane Pavlu Tironiju da izvrši generalnu reambulaciju i prijed- dionice bile su izgrađene kao čarolijom. Ti su mi radovi log nužnih popravaka, s naznakom nedostataka, bilo da donijeli veliku popularnost. Narodi vole vidjeti djelovanje im treba izgraditi mostove, ili im nedostaje samo šljunak moći kada je korisno ili dično, vole kada im vođe svojim ili zemlja, ili se traži potpuna obnova.24 djelima ostvaruju njihova maštanja. Dalmatinci su go-
vorili i ponavljali u svom slikovitom jeziku: „Austrijanci nizona gradile su sa svoje strane cestu od Dubrovnika su deset godina radili i raspravljali o planovima cesta a do Stona, i posvuda je vladao jedan takmičarski duh. Uz da ih nisu ostvarili; Marmont je uzjahao na konja da sredozemnu, za Francuza izgrađena je i primorska cesta ih ostvari, kada je sjahao, ceste su već bile dovršene”.27 Skradin – Šibenik – Boraja – Trogir – Solin – Split, duga Opčinjeni tom brzinom, zamašnošću pothvata i njima 66 talijanskih milja, odnosno 125 kilometara. Ta cesta, od neshvatljivim sustavom organizacije radova, stanovnici Zadra do Splita, bila je sagrađena za samo šest mjeseci, i Zagore desetljećima su unucima pričali o njima. Sâm to uglavnom trasom starih rimskih cesta. car Franjo I. prilikom posjeta Dalmaciji 1818., navod- Magistralna „Napoleonova” ili „Francuska cesta” mo- no je, vidjevši izgrađene ceste, rekao Metternichu da je rala je, s obzirom na upornu i trajnu englesku i rusku velika šteta što maršal Marmont nije ostao u Dalmaciji pomorsku blokadu Jadrana, odnosno radi dosega topo- dvije-tri godine duže. (Caveat: Autor anegdote sâm je va neprijateljskih ratnih brodova, ići kroz unutrašnjost.32 maršal Marmont.)28 Povijest „dugog devetnaestog stoljeća” i dobrog dijela 20. Općenito govoreći, građevine golemih dimenzija su- st. ne može se danas ni zamisliti bez dobrobiti koju je geriraju da isti takav značaj imaju njihovi graditelji. Br- gradnja francuske ceste donijela u zaleđu dalmatinskog zina gradnje postaje vrlina po sebi, a gradnja sâma spek- planinskog bedema. Kretala je od Knina dolinom Ceti- takl poput igara, jer je to samo drugi način na koji se ne na Sinj, preko mosta kod Trilja i prijevoja Turije, iza vladarska magnificentia prikazuje. Sve to kao topos su- Vruje i Biokova, dugačkom dolinom što vodi u Vrgorac i mira rimski vojni teoretičar Vegecije: Tvoja je Pobožnost silazi u deltu Neretve, do Metkovića, pa prema Trstenom, neprekidnim radom nebrojene gradove dovršila tako da se a u segmentima trasa se nastavljala preko Dubrovačkog ne čini da ih je sagradila ljudska ruka već da su niknuli primorja i Konavala prema Herceg-Novom, Kotoru i Božjim migom.29 Budvi. Inženjerija se istodobno bavila obranom obale Marmont je želio cestovno povezati unutrašnjost po- koja je postala čitav jedan „parangal” baterija, od Rijeke, krajine sa sjevernom Hrvatskom, a dijelom i s Bosnom Lošinja, Cresa, Osora, Raba, Kraljevice, Senja, Sućurja, i Hercegovinom koja je trebala, kao i čitav Ilirik, postati Karlobaga, Ljupča, Privlake, Biograda, Šibenika, Rogo- most prema Turskoj i Levantu. Sâm piše: Neka se o pri- znice, Trogira, Brača, Hvara, Sućurja, Makarske, Korčule rodi i teškoćama ovih radova prosudi po ovoj činjenici. i Stonskog kanala, Dubrovnika, do ulaza u Boku. Pošto prijeđete Cetinu, cesta prolazi kroz bok brda gdje su Plan poznate cestovne mreže čije se gradnje podu- potporni zidovi visoki pet do dvadeset stopa izgrađeni u hvatio maršal Marmont, napravio je u najvećoj mjeri već dužini od osam milja. Nedaleko od Neretve hridine su se 1787. inženjerijski kapetan, Šibenčanin Frano Zavoreo, morale probijati minama, a zato je utrošeno četrdeset tisu- koji je potom nekoliko desetljeća stvarno upravljao jav- ća kilograma baruta. Da bi se prešle neretvanske močvare nim radovima u Dalmaciji.33 Zavoreo još je 1787. napra- valjalo je izgraditi mostove za protjecanje vode i nasip ši- vio plan cestovne mreže. Drugu redakciju ovog plana po- rok dvadeset stopa, visok osam, dug dvadeset i dvije tisuće svetio je princu Eugenu, a treću iz 1814. barunu Tomašiću. metara. Očito ni Rimljani nisu izgradili ništa ljepše, teže i Godine 1797. prešao u službu Austrije i kao arhitekt radio bajoslovnije. Sjećanja na radove rimskih armija i vlastito na zgradama u Zadru, splitskom lazaretu i trogirskom iskustvo navode me na to da pomislim kako su ti slavni mostu. Bavio se i postavljanjem gromobrana na barutana- radovi izvršeni upravo onako kao i ova cesta. Rimski voj- ma, izradio je i plan saniranja močvarnih dijelova Krke i nici nisu sami izgradili sve ono što im se pripisuje. Kori- Cetine. Po njegovim planovima poslije će Marmont izgra- stili su se radnom snagom stanovnika krajeva gdje su bili diti ceste i tako ostvariti ono što nisu htjeli Mlečani, odno- smješteni, isto kao što smo mi postupili s Dalmatincima, sno Austrijanci.34 Mora se, međutim kazati, da Zavoreov oni su samo izrađivali obrtničke radove i nadzirali posao. plan austrijske vlasti nisu ranije provele, jer su, za razliku Smatram da je ovo jedino razumno tumačenje s obzirom od Marmonta, smatrale da treba platiti zemlju po kojoj na mali broj vojnika rimskih armija i prostranost saobra- će se trasirati ceste.35 ćajnica koje im se pripisuju.30 Ipak, glavni protagonist priče o francuskim cestama u Na drugom mjestu u svojim sjećanjima Marmont bi- Dalmaciji je Auguste-Frédéric-Louis Viesse de Marmont lježi: Uz pomoć trupa sagradismo u Dalmaciji još jednu (1774. – 1852.). U Dalmaciju je došao u srpnju 1806. s poprečnu cestu koja je vodila od turske granice preko Sinja kovčegom punim ordenja i naslova, proslavljen u mno- i Klisa do obale i Splita.31 U ovom veličanstvenom baze- gobrojnim bitkama (Marengo, Austerlitz, Ulm i dr.) koje nu, jednom od najljepših mjesta na svijetu, bio je podignut su sve na svoj način bile presudne. Imao je u mislima i veliki grad Salona, jedan od najljepših gradova Rimskog veličanstvene slike o budućnosti Europe, a u tom je času Carstva... U vrijeme tih radova trupe dubrovačkog gar- navršio samo 36 godina.
Josip Belamarić: „Francuska cesta” na Biokovu poviše Brela Ars Adriatica 7/2017. (251-268)
Kada je Bonaparte krenuo u pohod na Italiju 1796., Preostaje nam kazati nešto o načinu kojim su građene Marmont je kao komandant bataljona (zacijelo najmla- ove ceste, uključujući naravno i ovu poviše Brela. Pored đi) dobio za hrabrost u bitki kod Lodija počasnu sablju vojne obveze i čuvanja granica u miru, francuske vlasti s natpisom Pobijediti tiranine. U vojni na Egipat stekao obvezale su stanovništvo na besplatne javne radove, pan- je, sa samo 24 godine, čin brigadnog generala i bio gu- dursku službu i dr. Popisane su čak 22 vrste takvih osob- verner Aleksandrije 1799. U svibnju 1800. godine, kada nih obveza. Seljaci su često, samo za „panatiku”, morali je Napoleon sa 36 000 vojnika prešao Grand St-Bernard, raditi bez ikakve naknade, sami i svojim konjima i koli- Marmont organizira prevođenje artiljerijskog oružja (u ma i do četiri dana u tjednu.37 U pogledu javnih radova izdubljenom korijenju drveća) po beskonačnim serpen- na cestama indikativan je proglas, na hrvatskom i talijan- tinama, po snijegu i ledu, do najviše točke prijevoja na skom jeziku, u kojemu Dandolo 22. veljače 1807. poziva visini od 2 500 metara – pothvat koji se dotad smatrao lokalne žitelje unutrašnjosti Dalmacije: neizvedivim. Među sudionicima toga legendarnog prela- Otvaraju se novi putovi, po kojima se iz Dalmacije ska Alpa bio je i Henri Beyle – Stendhal koji nikad nije može otići u Bosnu. Kroz dvadeset dana imadu se dovr- zaboravio veličanstvenu pojavu generala Marmonta (le šiti... Kninjani, Sinjani, Imoćani, najveću korist od ovih beau général Marmont), u Martignyju, prije početka us- putova imat ćete baš vi. Zovemo vas, da pomognete vašim pona, „s lijeve strane puta kojim se kretala povorka”.36 desnicama ovu rabotu. Naučne vojvode upravit će vaše Unaprijeđen je u maršala poslije bitke kod Znojma nastojanje… Kninjani, Sinjani, Imoćani, upoznajte korist 1809., u kojoj je porazio austrijsku vojsku na čelu dal- koju donosi vladanje Napoleona Velikoga! Vaša otadžbina matinske armije, te je imenovan namjesnikom Ilirskih u malo godina promijenit će obličje.38 Pokrajina (1809. – 1811.). Četverogodišnji boravak u Proveden je bez oklijevanja opći popis muškaraca hrvatskim krajevima, koje je obišao uzduž i poprijeko, sposobnih za rad (bilo ih je oko 12 000) – bez obzira snažno se odrazio u njegovim „Uspomenama Vojvode od na klasnu pripadnost. Tako zamašan plan mogao je i Dubrovnika” (Mémoires du duc de Raguse). biti koncipiran jedino na pretpostavci opće mobilizacije.
11. Postroj ceste je građen od krupnog kamena i s dvostrukim slojem šljunka različite gradacije, te s utabanim nasipom sitnije granulacije na samom kolniku The road base is made of large rocks, with a double layer of gravel in different grades of fineness, and a compacted layer of finer granulation on the carriageway
12. Rubnjaci ceste su od masivnog kamenja priklesanog na gornjoj plohi Curbstones are made of massive rocks attached to the surface by masonry
Maršal Marmont u svojim memoarima govori i o na- ne i primorske Dalmacije, probijen je ovaj put od granice knadi u hrani koju su dobivali seljaci: Svaki je čovjek Hrvatske do Albanije u duljini od 250 geografskih milja primao dnevno jedan vojnički kruh ili dva obroka, dakle kroz godinu 1806., 1807., 1808. i 1809. Tom putu u znak više kruha nego što ga je ijedan Dalmatinac pojeo kod harnog sjećanja i zahvalnosti za primljenu zaštitu od uzvi- kuće. Na cesti Grabovac – Zagvozd – Župa – Rašćane šenog vladara dadoše ime „Napoleonov put”. u Zabiokovlju, Marmont je mobilizirao sve sposobne Na propuhu svih vjetrova, izložen vuku i hajduku, ledu muškarce podijelivši ih u smjene od 15 dana s točno i sniegu, na prijevoju Turije, kanilo se podići neku vrstu određenom normom. Kada bi završili prije predviđenog dalmatinskog Sv. Bernarda, svratište sa samostanom, cr- roka, napuštali bi gradilište prije petnaestog dana odnose- kvom, poštanskin uredom, gostionicom i prenoćištem za ći cjelokupne petnaestodnevne obroke kruha kao nagradu, putnike na Napoleonovu putu.40 U toj nenačetoj prirodi ohrabrenje i nadoknadu za uloženi trud […]. Tri ovako odjednom niknuše kamenolomi i klačine. Mnogo naroda, ušteđena dana pravila su im ogromnu radost koju je ne- uz pomoć vojske, radilo je ljeti i zimi, bez krova i pokri- moguće opisati.”39 vača. Oka kukuruznog brašna bila je određena svakomu Uspomena na kuluk, osobito na zahtjevnijim, pa i radniku za nadnicu.Gladovalo se i žeđalo, vapilo i prokli- pogibeljnim dionicama, na primjer između Zagvozda i njalo, ali se radilo. Upravo kada se zgrada počela pokrivati, Župe gdje je cesta prolazila preko planinskog prijevoja stigao je glas da je Napoleon potučen u odlučnoj bitci kod Turije, preživjela je u pučkim stihovima: Leipziga. Nadstojnik gradnje fra Franjo Talijančić pokupi spise i račune te ih pohrani u provincijski arhiv u Šibeniku. Što je Lika, što li Alpe klete, Na omotu krupnim slovima napisa: Prokleta Turija! Tako kad Turija u zimu zamete. pusta zgrada u pustoj kamenitoj pustoši, o kojoj je s mno- go ljubavi pisao Ivan Aralica u svom povijesnom romanu Slijedeći primjere rimskih graditelja, Dandolo je na Graditelj svratišta, ostade nedovršena.41 planinskoj litici prijevoja na Turiji dao uklesati natpis u Marmont osobito podcrtava moralni značaj sveg tog čast Napoleona. Otukla ga je austrijska vlast, a obnovili kuluka: Siromaštvo i lijenost Zagoraca dobro su poznati. konzervatori 1980-ih. Glasio je: Namećući im radnu obavezu nisam im nanosio zlo. Veći- Za vladanja Napoleona Velikog, pod zaštitom podkra- na njih oskudijeva u prehrani do doba žetve. Pozivajući ih lja Italije Eugenija, za vrijeme generalnog providura Vicka na rad valjalo im je osigurati namirnice, dakle, poboljšati Dandola, vojnog zapovjednika maršala Marmonta, pod njihovo stanje. Osim toga rad je navika, pa prema tome tehničkom upravom generala Blancharda, inžinjera Ge- postaje svojstven i potreban čovjeku koji se na nj navikne. lića i podinžinjera Zavorea, uz sudjelovanje cijele kopne- Radeći nekoliko godina za državu, seljaci će poslije s više
Josip Belamarić: „Francuska cesta” na Biokovu poviše Brela Ars Adriatica 7/2017. (251-268)
13. Panorama prema Makarskoj, istočnom kraju Hvara i Pelješcu sa završne točke nedovršene ”Francuske ceste” View to Makarska, the eastern side of Hvar, and Pelješac from the final point of the unfinished “French Road”
oduševljenja raditi sami za sebe da bi poboljšali vlastitu mnogim nevoljama, prolazom vojske i pljačkom hajduka. egzistenciju. Takav odgoj čini ih boljima.42 I dalje: Da bi Kaže da narod radi, iako mnogima po više dana manj- se primitivci civilizirali potrebno je najprije ujediniti ih i ka kruha.45 Sve ovo iznosimo da bismo, prema analogi- umnogostručiti njihove međusobne odnose. Ceste mogu jama, mogli shvatiti kako je mogao biti organiziran rad ovome odlično poslužiti, one predstavljaju najidealnije na gradnji naše ceste. Naravno, praksa se nastavila i u sredstvo. Stanovnici su se u početku protivili radovima i doba austrijske uprave; pa i između dva svjetska rata se- najradije bi bili odustali da su mogli. Međutim, kada su oske su putove popravljali sami mještani. Na popravku bili dovršeni, priznali su svu njihovu korist i zatražili da putova svaki je odrasli muškarac morao raditi nekoliko im dozvolim da probiju nove ceste vlastitim sredstvima.43 dana godišnje. Josip Bebić objavio je jedno zanimljivo U jednom Marmontovom pismu upućenom Napoleo- pismo makarskog poteštata breljanskom glavaru u vezi nu 16. lipnja 1807. stoji: […] pridodao sam trupama odre- s gradnjom ili popravkom putova, koje je svojim duhom đen broj seljaka, neovisno što s obzirom na mrtvu sezonu zacijelo blizu i vremenu u kojemu je nastala cesta koju za poljoprivredne radove, uposliti ih, dati im kruha i mali interpretira naša studija: iznos u ovim okolnostima predstavlja humani čin. Zagorci, Glavaru breljanskom, Sasvim da protiva Breljanim nije koji su poput svih neuljuđenih nedalekovidni. Poslije negoli tolika tužba kako protiva Baškovođanim. Ništa ne manja su neumjereno pili i jeli tokom šest mjeseci u godini, od kra- došla je tužba i na Breljane, da rade slabo, da je rondar ja zime do žetve nalaze se u velikoj oskudici i potrebi koje prid njima mlohav, da je čauš nepomnjiv i da ti odrediš, je nemoguće zamisliti onome tko to nije vidio; teško je reći pak ne prigledaš je li izvršeno. Mnogi ne dolaze, drugi ali polovica se pučanstva četiri do pet mjeseci prehranjuje šalju dicu namisto sebe, treći dangube, a četvrti se izmi- travom i kozjim mlijekom. Za njih je od velike vrijednosti ču. Opominjem te daklen oštro, da prigledaš na čauša i obrok kruha, a ja sam im ga osigurao uz pet solada. Svakom rondare, neka naređuju redom pravedno, neka gone nepo- vojniku dao sam deset solada, dakle ono što im je potrebno slušnike brez ogovora, neka ji vode na rađu ili k meni na da žive malo bolje i da nadoknade utrošenu energiju.44 pokaranje: i koji se izmaknu i ne dovrše svoju miru opet za Sâm Zavoreo piše 26. III. 1810. da narod radi ku- pokoru neka nadoknade dvojstruko. – A šalji unaprid po lukom, ali u nezgodno vrijeme za seljake, jer su bijeni dva rondara prid njima, neka je snaga jača i prigledanje
pomnjivije. Put valja da bude učinjen. Štogod budeš slabiji osnovu u Beču procijeniše preskupom. Godine 1862. to će ti selu biti gorega, jer gdi bi svakoga zapalo 10 putah, makarski mjernik ing. L. Wolf načini novi projekt, ali je zapast će ga 20, 30, 40 ili 100 putah, dok sve bude sverše- ocijenjen kao i prvi. Visoko c. k. Ministarstvo trgovine no. – Milostivu likaru smrdljiva rana. A što kašnje put se u Beču odobri konačno projekt ing. Karla Čićina. Cesta dovrši, to će više izdangubit šorveljante, koga će valjat da koja je u duljini od 15 km prošla kroz Brela preko Duba- plati ili selo ili čauš ili rondari ili glavar. Nemoj se dakle ca do Šestanovca gradila se pet godina, od 1884. do 1889. igrati, ni ti ni tvoji seljani nego slušajte, a za vašu korist, godine, kada je predana prometu, kako je svjedočio nat- da se brže opremite.— Iz Makarske, na 17. travnja 1856. pis na Zadvarju, sada razbijen.53 Stara staza – piše Petar Poteštat: Ivičević.46 Kaer – vodila je kroz grozovitu guduru „Prosik”, o kojoj Planovi su, dakako, bili višestruko opsežniji veći od piše pjesnik Tresić: „Da je Milton vidio ovu divlju strahotu, realnih mogućnosti i datih prilika. Ipak, u tim okolno- bio bi je uzeo za uzor, u putopisu Luciferova putovanja”. stima učinjeno je zaista mnogo. Nije nimalo slučajna Prva izravna veza između Zabiokovlja i Primorja, koja je usporedba s javnim radovima koje su poduzimali rim- povezivala Tučepe s Kozicom, odnosno Rašćanima, bi- ski imperatori. Ona se zaista nameće u razmatranju či- jaše izgrađena preko Staze tek 1878. godine, a nazvana tavog pothvata koji je više od ičeg drugog trajno očuvao je Rodićeva cesta po ondašnjem austrijskom namjesniku uspomenu na francusku vlast. Marmont pak sâm veli Dalmacije barunu Gabrielu Rodiću. Izgradila ju je pio- da se ugledao na rimsku vojsku koja je time kratila slo- nirska i ženijska vojska, a susjedno pučanstvo dragovoljno bodno vrijeme.47 je pomagalo bez ikakve nagrade. Cesta je duga 32 kim [...] Dobio je zasluženo spomenik gotovo u svakom gradu, Od kolike je praktične vriednosti za vojničke svrhe Rodiće- pa tako i u Makarskoj.48 Neposredni povod bilo je nje- va cesta, to se je najbolje vidjelo prigodom zaposjednuća govo imenovanje maršalom i vojvodom od Dubrovnika. Bosne-Hercegovine g. 1878.54 Braća Ante i Ivan Štambuk iz Selaca na Braču obvezali su Danas, kada smo zemlju ispresijecali cestama i pru- se dati kamen za izradbu spomenika koji je u bazi imao gama, možda uopće ne možemo razumjeti kako su žitelji četverokutnu prizmu, na kojoj se dizala izduljena pira- Podbiokovlja morali doživjeti fizičku transformaciju do- mida. Na dvjema stranama prizme stajala su dva natpisa tad prijetećeg planinskog masiva. U njemu su se, odjed- na francuskom: prvi je slavio francusku vojsku, kojom je nom, pojavile nove pravolinijske dominante: „francuska zapovijedao vojvoda od Dubrovnika general Marmont, cesta” – ili napuštena kraljevska cesta ((Strada reggia per a drugi je slavio tri francuske pukovnije, koje su kroz tri Macarsca abbandonata), kako je bilježi prva katastarska dana (16., 17. i 18. lipnja 1807.) pod zapovjedništvom ge- karta Brela iz 1834. – te Rodićeva „austrijska cesta” pre- nerala Delzonsa ugušile pobunu u Primorju i Makarskoj ko Staze, izgrađena u drugoj polovini stoljeća, kojom je i pokrajini vratile mir.49 Posebno su bile istaknute i nje- čovjek sada mogao za deset lula doći do Vrgorca. Prva je gove zasluge za projektiranu cestu preko Primorja kroz ostala nedovršenom, kao potvrđujući Napoleonove riječi Makarsku do Zadvarja.50 (u pismu general Berthieru od 26. listopada 1804.): Isku- U prigodi dolaska austrijskog cara Franje I. u Makar- stvo pokazuje da je najveća greška u generalnom uprav- sku 1818. spomenik je iz fratarskog parka prenesen na ljanju – pokušavati učiniti previše. Ipak, taj ulomak ceste današnje mjesto na putu prema Vepricu. Na mjestu uni- poviše Brela ostao je kao izniman graditeljski doprinos u štenih francuskih natpisa urezan je novi latinski u čast cestogradnji ranog modernog doba u Dalmaciji. Danas cara i kralja Franje I. koji spominje – veli pop Kaer – tri se po njemu šećemo kao da je planirana da bude najljepši biča Božija: rat – kugu – glad, te magnam vladinu podpo- vidikovac na najljepšoj hrvatskoj planini.55 ru uz siromašni novac, i krvavi trud cieloga Makarskoga kotara, a sve to za faktično popravljenje samih osam kilo- metara puta, po osnovi francuskoj, koja ostade nedovršena za blizu sto godina.51 Dio te ceste u duljini od 15 km od Makarske do pučke škole u Brelima sagrađen je do god. 1818. Deset- ljećima poslije ta se cesta nastavila graditi, krećući od Baškog Polja kroz Brela.52 Nakon velikih molba koje je u ime Makarsko-Primorske Obćine gorljivošću i rodo- ljubnom zauzetošću iznosio osobito zastupnik Stjepan Ivičević (tada opsjednut idejom političkog ili barem tr- govačkog sjedinjenja sa Bosnom), napokon bi poslan iz Beča, god. 1854., vladin mjernik Fran Wilt, ali njegovu
Josip Belamarić: „Francuska cesta” na Biokovu poviše Brela Ars Adriatica 7/2017. (251-268)
Bilješke
* Ovaj rad je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom Zbirka Novak, Zbirka zemljovida i atlasa NSK, Zagreb. Vidi: 6827 Visual Arts and Communication of Power in the Early ARSEN DUPLANČIĆ, Doba francuske uprave u Dalmaciji, Modern Period (1450-1800): Historical Croatian Regions at the katalog izložbe, Split, 1989., 33-34. Crossroads of Central Europe and the Mediterranean / Likovna 10 U zadarskom Državnom arhivu. umjetnost i komunikacija moći u razdoblju ranoga novoga 11 NIKO DUBOKOVIĆ-NADALINI, O gradnji cesta u Dalmaciji vijeka (1450.-1800.): povijesne hrvatske regije na razmeđi Srednje u doba Francuza, Prilozi povijesti otoka Hvara, IV [1974.], 68- Europe i Mediterana. Zemljovide je fotografirala Darka Bilić, 79. (Pretisnuto u: NIKO DUBOKOVIĆ-NADALINI, Rasprave i dijagram uzdužnih profila ceste (sl. 7) izradio je geodet Jurica članci, Split, 1988., 238-246. Pleić, a fotografije su autorove. 12 Carta della DALMAZIA, STATO di RAGUSA (sic!) e BOCCHE 1 Ove rečenice čine mi se prikladnim uvodom u tekst koji di CATTARO nella quale sono disegnate tutte le strade fabricate, posvećujem Pavuši Vežiću, zavičajem iz Podbiokovlja, uz le incominciate, e le progettate per l’esecizio del 1811. disegnata osjećaje starog prijateljstva i poštovanja. Članak je ekstrakt iz da me sotto ing.re Divisionario dietro l’ordine No. 493. Del Signor studije koju je pod mojim vodstvom izradio Institut za povijest Blanchard. Ing.re in Capo Direttor Generale de Ponti e Strade. umjetnosti – Centar Cvito Fisković u Splitu u ljeto 2017, uz Vidi: Hrvatska na zemljopisnim kartama od XVI. do XIX. stoljeća suradnju Sanje Buble i Anite Gamulin, splitskih konzervatorica, u Državnom arhivu u Zadru. Katalog izložbe. Autori izložbe i te Darke Bilić, znanstvene suradnice Instituta, i krajobraznog kataloga: Damir Magaš, Serđo Dokoza, Suzana Martinović, arhitekta Igora Belamarića. Zadar, 1997., 25-26, br. 35. U lijevom donjem kutu nalazi se 2 PETAR KAER, Makarska i Primorje, Rijeka, 1914., 96. naslovnica s legendom i s mjerilom u talijanskim miljama, 3 NAPOLÉON BONAPARTE, Correspondance, Paris, 1858-1869., francuskim tezama i metrima. 32 vol., XVI, 164. Naravno, vojno-strateški značaj u određivanju 13 JOSIP BEBIĆ (bilj. 4), veli da je cestu od Makarske do Zadvarja trasa bio je presudan, o čemu rječito govori zapažanje generala/ projektirao sam general Marmont i dodaje: God. 1817, kako maršala Marmonta, u njegovim memoarima: Već sam govorio o spominje Kaer, vladala je velika glad. Austrijska vlada, da ublaži saobraćajnim teškoćama u Dalmaciji: one se ni sa čime ne mogu tolike nevolje, naredi da se popravi cesta od Makarske do Brela, usporediti. Zato su marševi bili dugi, naporni, pa jedinice nije bilo na kojoj je narod radio i dobivao toliko, koliko mu je bilo potrebno moguće organizirano dovesti spremne za borbu do mjesta gdje da ne umre od gladi. je bilo potrebno. AUGUSTE MARMONT, Memoari, priredio i preveo F. Baras, Split, 1984., 21. 14 Na drugim mjestima, na primjer, na šibenskoj cesti, projektanti nisu oklijevali da predvide smiono prosjecanje kamena stanca, 4 JULIJAN MEDINI, Makarsko primorje u antici, Makarski no ovdje – vjerojatno želeći dobiti na brzini – cesta je položena zbornik, 1 [1970.], 44; JOSIP BEBIĆ, Brela, Split, 1985., 50. većim dijelom na zidanoj trasi. 5 U Državnom arhivu u Zadru, nr. 321. Na karti su označene 15 Takvu stratifikaciju postroja ceste ”patentirao” je zapravo jedan granice poslije Kandijskog i Morejskog rata, te nakon Limousin, inženjer Pierre Tresaguer 1775., a McAdam ju je Požarevačkog mira 1718. godine. posvojio i usavršio, posvećujući, na primjer, posebnu pažnju 6 JOSIP BEBIĆ (bilj. 4), 50 (Nadbiskupijski arhiv Split, makarski nagibu u zavojima. Tresaguer je zaslužan je i što se gradijent dio br. 106, 294.)– Zadranin Francesco Danese služio je kao uspona limitirao na 8 % (1 : 12) što se smatra maksimimum za pukovnik u Imotskom od 1790. i tijekom prve austrijske uprave. natovarene mazge; a znao je ići do 15 % (1 : 7) što bilo ubitačno 7 NUOVA CARTA TOPOGRAFICA DELLA PROVINCIA na dugačkim brdskim trasama. DI DALMAZIA DIVISA NE SUOI TERRITORI delineata 16 Francuska cestogradnja, od časa kada se 1738. pokreće prvi dalli Sig[no]ri Ingegneri Melchiori e Zavoreo e da Lodovico ozbiljni pokušaj integrirane cestovne mreže, bila je na svoj Furlaneo dedicata A SUA ECCELLENZA ANGELO EMO način opsjednuta rimskim pravcima od kojih su mnogi još bili K[urato]R E PROCURATOR DI S[an] MARCO Capitano u funkciji, i u lokalnom govoru prepoznati kao ‘camin ferrat’ ili Straordinario delle Navi della Serenissima Republica di ‘chemin ferré’ (šljunčani ili popločani put), ‘chaussée’, ‘chemin de Venezia / Per Lodovico Furlanetto sopra Ponte de Baretteri César’ ili ‘chemin du Diable’ (tko je nego Cezar ili đavao mogao Con Priv[ilegio] dell’ Ecc[ellentissi]mo Sen[at]o Venezia načiniti nešto što toliko dugo traje. Novi pravci trasirani su da 1787. - M[1:350 000]. - Venezia: Lodovico Furlanetto, 1787. budu još pravocrtniji, često rubljeni stablima koja su razbijala - Kolorirani bakrorez; 118×470 mm. sign: S-JZ-XVIII-22, monotoniju ceste. Graham Robb, The Discovery of France: A Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb. Primjerak također Historical Geography from the Revolution to the first World War. u Državnom arhivu u Zadru. London, 2007., 222 8 Charte von Dalmatien / Joh. Walch, Verlag bei Joh. Walch, 17 Nedostaje, začudo, zaokružena studija o svim francuskim 1807. Bakrorez, koloriran ; 49 x 58 cm. Zbirka Novak, Zbirka cestama u Dalmaciji iz koje bismo podrobnije mogli izvesti zemljovida i atlasa NSK, Zagreb. komparacije s nedovršenom cestom poviše Brela. Čini se 9 Carte von Dalmatien : und dem Gebieth von Ragusa aus ächten da bi posebno instruktivna mogla biti usporedba s također Quellen / gezogen und bearbeitet von M. d[e] T[rau]X ; gestochen nedovršenom vojnom cestom koja je povezivala Dobranje von C. Stein. Wien ; Pest : Kunst und Industrie Comptoir, 1810. i Budimire u Imoti, iza Biokova, gdje su Dandolo i Marmont
zamislili efikasnu mrežu komunikacija. Prva je trebala spojiti 31 Na sjednici splitskog Općinskog vijeća 26. travnja 1807. godine Knin s Metkovićem preko Trilja – Ugljana – Novih Sela – odlučeno je da se zbog Marmontovih zasluga na unapređenju Grabovca – Zagvozda – Župe – Rašćana i Vrgorca. Druga pokrajine i uređenju grada u znak zahvalnosti iskuje spomen- je kanila povezivati Imotski – Zadvarje – Makarsku. Treća medalja, te da se nova cesta od Splita do Sinja nazove je trebala ići okomito s magistralne prve – od Ugljana preko Marmontova cesta. ARSEN DUPLANČIĆ (bilj. 9), 69. Biorina i Dobranja u Aržano i dalje prema Bosni. Tijekom 32 Okolnosti vremena i konsekvencije francuske uprave sažeto je 1807. i 1808. godine izgrađene su sve važnije ceste, pa i cesta iznio: IVAN PEDERIN, Otpor francuskoj vlasti u Dalmaciji i Grabovac – Zagvozd – Župa – Rašćane kroz Imotu, dok su Ilirskim pokrajinama poslije 1806. U zborniku: Congresso sulle ostale dvije ostale tek u nacrtu. (ANTE UJEVIĆ, Imotska relazioni tra le due Sponde adriatiche, Congresso internazionale su krajina, Imotski, 1991., 194.) Komparativna građa bi se mogla Napoleone e l’Adriatico. Ancona – Recanati – Loreto – Jesi, Istituto naći i studiranjem Napoleonova put na Pelješcu koji se proteže internazionale per le relazioni adriatiche e l’Oriente mediterraneo, od Stona do Orebića i Vignja na sjeverozapadu poluotoka u Ancona, 1999. Uslijed neprekidnog ratovanja, trgovina s Bosnom duljini od 61.364 metra. I ta je cesta bila građena etapno, pa je spala je na zanemarive brojke, a jadransko pomorstvo praktički dovršena istom pod austrijskom vlašću. Pored francuske vojske je bilo uništeno, pa se dezorijentirano dalmatinsko gospodarstvo u gradnji je kulučilo lokalno stanovništvo. našlo pred kolapsom. Ne čudi endemska glad koja se (doduše i 18 NIKO DUBOKOVIĆ-NADALINI (bilj. 11), 244. ranije, u vrijeme mletačke uprave koncem 18. st.) javljala u posve 19 Važno je spomenuti da je surađivao na izradi precizne osiromašenoj i demoraliziranoj Dalmaciji, koseći na tisuće ljudi, topografske karte Dalmacije 1787. godine. Karta je objavljena u pa i u Makarskom primorju. Pitanje je, ipak, što bi bilo da je ANKICA PANDŽIĆ (bilj. 6), 113-115. francuska vlast potrajala. Cijela pokrajina Dalmacija podijeljena je na četiri okružja, oni na kantone, te dalje na općine: makarsko 20 Francuzi su cestu od Zadra do Knina popravili javnim radovima u okružje imalo je četiri kantona. U kratko su vrijeme su naznačene kojima je sudjelovalo 2 200 ljudi, a započeli su 10. kolovoza 1807. perspektive modernih vremena: makar formalno, francuska vlast 21 Zavoreo je rođen u Veneciji. Otac mu je bio potpukovnik, a je proglasila je ravnopravnost svih građana i ukinula plemićke majka Ruža Burata. U vrijeme uspostave novog tima koji se povlastice; ukinula je mletačke zakone o državnom vlasništvu bavio projektiranjem javnih radova za francuske vladavine, u nad zemljom; reorganizirala je školstvo i zdravstvo; uvela stalnu sastavu dalmatinskog inženjerijskog korpusa bili su uz Zavorea poštansku službu; ozbiljno je poticala poljodjelstvo i obrt, još i Pavao Tironi iz Zadra, zadužen za zadarsko područje, te trgovinu, tjedne sajmove, pošumljivanje krša… Prvi put se, već Ivan Danilo iz Kaštel Staroga, zadužen za splitsko područje. 1806., uvode novine na hrvatskom jeziku (Kraljski Dalmatin), Uz njih još je nekoliko asistenata, kadeta i aspiranata, sve makar s paralelnim lijevim stupcem na talijanskom jeziku. domaći ljudi. Jedina je promjena nastala nakon ustrojstva Unatoč svemu, nezadovoljstvo je kipjelo do pravih pobuna prije Ilirskih pokrajina kada je za vrhovnog direktora javnih radova svega zbog prisilna novačenja u francusku vojsku i gradnje cesta, postavljen Blanchard, sa sjedištem u Ljubljani. Više: NIKO nameta i poreza, nepripremljenih reformi, te „bezbožnih” ideja DUBOKOVIĆ, O gradnji cesta u Dalmaciji u doba vladavine Francuske revolucije, ateizma i masonerije na koju su se oslanjali. Francuza, Slobodna Dalmacija [Split, 1. I. 1952.], 26. Disolucija crkvenih redova i sekvestracija njihovih dobara zasebna 22 Vidi: NIKO DUBOKOVIĆ-NADALINI (bilj. 11), 242. Svrha je tema. Rečeno samo s jednom slikom: opljačkano crkveno zlato Dubokovićeva važnog članka, koji prvi donosi pregršt arhivskih i srebro natovarili su u 30 trabakula koji su trebali otploviti u podataka o francuskim cestama u Dalmaciji, bila je u pokušaju da Jakin. Vidi i: ARSEN DUPLANČIĆ, Splitske bratovštine uoči se ukaže da je ove zamisli ostvario sam Zavoreo, uz pomoć naših ukidanja 1811. godine, Dalmacija za francuske uprave (1806.- ljudi, s veoma malim financijskim, odnosno tehničkim sredstvima. 1813.), Split 2011., 91.– Bježanje iz vojske događalo se na dnevnoj osnovi; župnicima je naređeno da na svaki svetačni dan s oltara 23 Nakon 1810. nastavljena je samo gradnja Napoleonove ceste na „napovidaju” da se vojnici, dakako pod svim prijetnjama, vrate trasi od Vrgorca prema Dubrovniku. pod svoj barjak. IDEM (bilj. 9), 42, br. 79. Ukratko, francuska 24 Zavoreo na kraju ovog pisma kaže da će Tironi, koji je ugradio uprava u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama u mnogo čemu bila cestu na Vrličkom polju (a to znači na dijelu glavne „route je napredna i reformska, ali s nizom nepromišljenih i brzopletih Napoleon” za koju je kazao Marmont „da joj nema ravne u eksperimenata kojima nisu mogli osvojiti šire pučanstvo. Francuskoj”), znati koliko mostova nedostaje, jer nisu sagrađeni 33 Frano Baras, u komentarima Marmontovih memoara: AUGUSTE u svoje vrijeme zbog pomanjkanja vremena. Dakle, kako se MARMONT (bilj. 3), n. 30. Više: FRANCESCO ZAVOREO, vidi, štošta nije učinjeno zbog žurbe. NIKO DUBOKOVIĆ- Memoria statistica sulla Dalmazia, Venezia, 1821; Duško Kečkmet, NADALINI (bilj. 11), 243 u monografiji: Jadranska magistrala, izd. Zajednica poduzeća za 25 JOZO GRABOVAC, Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti, ceste SRH, Zagreb, 1965, 8-11; NIKO DUBOKOVIĆ-NADALINI Zagreb, 2017., 86. (bilj. 11), 68-79. 26 AUGUSTE MARMONT (bilj. 3), 21. 34 NIKO DUBOKOVIĆ-NADALINI (bilj. 11), 241. Dandolo iznosi 27 AUGUSTE MARMONT (bilj. 3), 12. opširne planove o gradnju sustava cesta u Dalmaciji u svojim godišnjim izvještajima od 1806. do 1809. caru Napoleonu u 28 AUGUSTE MARMONT (bilj. 3), 72. Pariz iz kojih se razabire da je riječ uglavnom o Zavoreovim 29 PUBLIJE FLAVIJE VEGECIJE RENAT, Sažetak vojne vještine, zamislima. Novost je, međutim, što javlja da je 1807. general prev. Teodora Shek Brnardić, Zagreb, 2002., 181. Marmont donio odluku da ceste gradi vojska, francuski oficiri, 30 AUGUSTE MARMONT (bilj. 3), 72 pandurski oficiri i provincijski inženjeri, zajedno s civilnim
Josip Belamarić: „Francuska cesta” na Biokovu poviše Brela Ars Adriatica 7/2017. (251-268)
pučanstvom, te da će ceste čuvati panduri. Već 1807. započeli 46 Arhiv župe Brela, prema: JOSIP BEBIĆ (bilj. 4), 52. su radovi na četiri ceste; svojim su zamahom morali istinski 47 I posve konkretno: Želio sam da ti radovi ne uzrokuju teškoće impresionirati: I. „Mediteranska”, duga 160 milja, od Knina na vojnicima, osim što će ih malo zamoriti. Zato je vojnicima Topolje – Kijevo – Vrlika – Cetina (most Vuković) – Sinj – Trilj. za vrijeme trajanja radova bila poboljšana ishrana. Pojedina U perspektivi se preko Vrgorca trebala spustiti do Norinske kule. radilišta rasporedih na domak kantonmanima svakog puka, kako Bila bi to dalmatinska dionica ceste nazvane „route Napoleon”, bih izbjegao bivakovanje ili mučna premještanja. Svaka dionica dio puta Ljubljana – Dubrovnik – Kotor. II. „Primorska”, duga ceste dobije ime puka koji ju je izgradio. Ovo ime, uz imena 66 milja, od Skradina na Šibenik – Boraja – Trogir – Solin – pukovnika i viših oficira, bilo je uklesano u hridinu. Vrlo je korisno Split. Tu je nedostajao spoj sa Zadrom jer nije planirana dionica razvijati među vojnicima ovakve ideje o slavi, budućnosti i novim Ostrovica – Skradin. III. Solin – Klis – Dicmo i IV. Split – Sinj pokoljenjima. Udaljenije dionice ceste koje je valjalo izgraditi do (sa spojem na „Mediteransku”). dijelova koji su se nalazili u blizini kantonmana gradili su sami Nedostaje, međutim, cjelovit pregled svih cesta koje su trasirane stanovnici pod nadzorom posebno određenih oficira i vojnika. ili izgrađene u to doba. Godine 1808. radilo se u režiji Zavorea„ AUGUSTE MARMONT (bilj. 3), 61 na longitudinalnoj primorskoj cesti na dionici Skradin – Vučane, 48 Trogirani će mu podići glorijet, u Ljubljani je dobio spomen- da bi se Zadar spojio s Opuzenom. Pod Zavoreom izgrađeno je ploču, etc. pet cesta na Krku. Cestom dugom dvije milje spojeni su Mali i Veliki Lošinj, itd. 49 Mir je nametnut drakonskim mjerama. Marmont je, na primjer, naredio da se odmetnutim Poljičanima razore kuće: na njihovom 35 PAUL PISANI, La Dalmatie de 1797-1815, Paris 1893., 91. mjestu bit će uzdignut jedan kolac s ovim natpisom: kazna za 36 Lijepe pasuse o toj epizodi donosi: W.G. SEBALD, Vrtoglavica. odmetništvo. Biti će razorene sutra, od samih stanovnika. Vidi: Preveo Andy Jelčić. Zagreb, 2011., poglavlje: Beyle ili neobična JOSIP BELAMARIĆ, Kuća u Splitskom statutu – građenje, činjenica postojanja ljubavi. održavanje, rušenje, Ars Adriatica 5 [2015], 67-80, spec. 74. 37 JOSIP KOLANOVIĆ, Dalmacija prema izvještaju generalnog 50 Frano Baras, u komentarima Marmontovih memoara: providura Jakova Boldua 1748., u: Ivan Lovrić i njegovo doba, AUGUSTE MARMONT (bilj. 3). Zbornik Cetinske krajine 1, Sinj, 1979., 25 51 PETAR KAER (bilj.2), 58-59; STANKO PIPLOVIĆ, Javne gradnje 38 ANTE UJEVIĆ (bilj. 15), 192. u Makarskoj općini tijekom 19. Stoljeća, Makarsko primorje, br 39 AUGUSTE MARMONT (bilj. 3), 71. Nemilosrdni kuluk – 2 [1995], 157; MARINKO TOMASOVIĆ, Mijat Sabljar (1790.- corvée – ustanovljen je 1738. kao glavni princip izgradnje 1865.) i Makarsko primorje, Makarska, 2013., 78-82. francuskih cesta do Revolucije. Negdje bi njime bilo obuhvaćeno 52 Prometnu izoliranost Makarskog primorje sugestivno opisuje sva muška populacija, od dvanaest do sedamdeset. Od prenosa, P. Kaer (str. 97): Kad je komu bila potreba iz Makarske poći u lomljenja i ugradnje kamena bili su oslobođeni samo gospodari, Neretvu, morao je putovati obilatih 12 sati kroz vratolomni klanac svećenici i njihove sluge, te učitelj, liječnik i komunalni pastir. sv. Ilije (807 m.) do Vrhgorca, ili unajmiti brod koji uza sve druge Invalidi su morali platiti zamjenu ako su imali nešto novca, nepogodnosti zapalo bi ga od 30 do 40 kruna. Koga su posli zvali kada bi nedostajao koji muškarac, zamijenile bi ga dvije žene. u Spljet, opet udario bi na stotinu muka, ili je morao se truditi na Konji i karovi su mogli operirati do 11 milja do radilišta. Nije konju kroz grozno opasni prolazak Vrulje i to opet za 10-12 sati dok bilo preporučljivo zabušavati. Vidi: Cavaillès, Henri. La Route bi došao u Omiš, ili drugčije unajmiti za skupe novce brod i s njime, française, son histoire, sa fonction. Paris, 1946., 87-96 ako bi vrieme dopustilo, vozakati se obilata pol dana dok bi tamo 40 STIPAN ZLATOVIĆ, Franovci države Presvet. Odkupitelja i stigao, ili red mu je bilo čekati Lloydov parobrod koji bi se samo hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888., 391-392. jedan put preko nedjelje svrnuo u Makarsku povratkom iz Korčule, i to kad ga nebi zasmetla bura. Da podješ u Imotski morao si jahati 41 JOZO GRABOVAC (bilj. 25), 90. 11 do 12 sati krševitom stazom kroz same klisure i prosjeke. 42 AUGUSTE MARMONT (bilj. 3), 70. Riječ je zapravo o toposu 53 Cesta Makarska – Dubci koja se trebala vezivati za ovu, nije koji dobro objašnjava narav kolonizacije novoosvojenog nikada bila spojena kroz Rogoznicu s Omišem. Ta je pak prostora. Francuska je koncem 19. st. kolonizirala Madagaskar. probijena i svečano predana prometu 13. kolovoza 1933. godine. Hibridni motivi koji stoje iza prisilnih javnih radova opisani su 1938. gotovo istim riječima koje izgovara Marmont u Dalmaciji: 54 Zanimljivo će biti usput, na kraju, spomenuti da se prva ideja Došlo je do uvođenja pravičnog oporezivanja [na sitne prihode o probijanju tunela kroz biokovski masiv javila još za austrijske koji su ljudi dobili za prisilne javne radove], što je od tako uprave potkraj 19. stoljeća. Ostvarena je tek 21. siječnja 2010. velike političke, moralne i gospodarske važnosti. To je bio opipljiv kada je dovršeno 20-mjesečno probijanje tunela koji je za dokaz da su francuske vlasti došle da ostanu; to je bio i poticaj promet otvoren 8. srpnja 2013. godine. nužan da se na urođena lijenost ljudi okrene radu. Jednom kad bi 55 Kad je rad na studiji o cesti na Biokovu poviše Brela bio dovršen naučili zarađivati, počeli bi potrošiti, čime bi se razvijale trgovina i pokrenut postupak njezine registracije na Listu nacionalnih i industrija. Vidi: Sonia E. Howe, The Drama of Madagascar, kulturnih dobara, došla je neočekivana potvrda zaključaka London, 1938., 331-2. do kojih smo došli: na hridi u neposrednoj blizini ceste, gosp. 43 AUGUSTE MARMONT (bilj. 3), 71 Nediljko Tomaš pronašao je urezani natpis na kojemu stoji ne samo njezino ime koje se očito od prvoga dana prihvatilo 44 PAUL PISANI (bilj. 33), 269. – „Francuska cesta” – nego i datum kada je bila probijena – 45 NIKO DUBOKOVIĆ-NADALINI (bilj. 11). godine 1811.