Preskoči na sadržaj
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 Traži

Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja u Znanstvenoj knjižnici u Zadru

DOI 10.15291/ars.442

Preuzmi PDF

Svezak 2 (2012)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
Matrikulu Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja (Mariegola della B. V. d’Umiltà e di S. Giovanni Battista del Tempi in Venetia) nabavio je  sredinom 19. stoljeća u Veneciji Aleksandar Paravia. Biblioteku Paravia naslijedila je Znanstvena knjižnica u Zadru, u kojoj se djelo i danas čuva. Riječ je rukopisnom kodeksu koji sadrži tri slikane minijature i velik broj dekorativno izvedenih inicijala. Srodan je sličnim matrikulama raznih mletačkih bratovština iz druge polovine 14. stoljeća koje su se sačuvale u samoj Veneciji ili u poznatim svjetskim zbirkama. Minijature odražavaju karakterističan ambijent mletačkog slikarstva nakon Paola Veneziana, prvenstveno slikarskog kruga Paolova najznačajnijeg sljedbenika Lorenza Veneziana, te otkrivaju dodirne točke sa slikarskim opusom mletačkog slikara Menegela Ivanova de Canalija, koji je najveći dio svog radnog vijeka proveo upravo u Zadru. Međutim, to što se u tekstu matrikule kao bratimi javljaju i neki slikari, upućuje na mogućnost da bi autor minijatura mogao biti jedan od njih. Pritom je osobito intrigantno ime slikara Piera de S. Liona, kojeg bi se možda moglo poistovjetiti s Pietrom di Nicolòm, bratom Lorenza Veneziana, ali i ime slikara Marca de Lorenza, možda sina poznatog slikara.
minijature, Zadar, Venecija, 14. stoljeće
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke
  3. Literatura
  4. Reference

Matrikulu Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja (Mariegola della B. V. d’Umiltà e di S. Giovanni Battista del Tempi in Venetia) nabavio je sredinom 19. stoljeća u Veneciji Aleksandar Paravia. Biblioteku Paravia naslijedila je Znanstvena knjižnica u Zadru, u kojoj se djelo i danas čuva. Riječ je rukopisnom kodeksu koji sadrži tri slikane minijature i velik broj dekorativno izvedenih inicijala. Srodan je sličnim matrikulama raznih mletačkih bratovština iz druge polovine 14. stoljeća koje su se sačuvale u samoj Veneciji ili u poznatim svjetskim zbirkama. Minijature odražavaju karakterističan ambijent mletačkog slikarstva nakon Paola Veneziana, prvenstveno slikarskog kruga Paolova najznačajnijeg sljedbenika Lorenza Veneziana, te otkrivaju dodirne točke sa slikarskim opusom mletačkog slikara Menegela Ivanova de Canalija, koji je najveći dio svog radnog vijeka proveo upravo u Zadru. Međutim, to što se u tekstu matrikule kao bratimi javljaju i neki slikari, upućuje na mogućnost da bi autor minijatura mogao biti jedan od njih. Pritom je osobito intrigantno ime slikara Piera de S. Liona, kojeg bi se možda moglo poistovjetiti s Pietrom di Nicolòm, bratom Lorenza Veneziana, ali i ime slikara Marca de Lorenza, možda sina poznatog slikara.

1. Minijatura Sv. Ivana Krstitelja s bratimima, Matrikula Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja Zadar, Znanstvena knjižnica (foto: Ž. Bačić) Miniature of St John the Baptist with the confraternity members, Mariegola of Our Lady of Tenderness and St John the Baptist

a još sažetiji spomen nalazimo u knjizi Pietra Toesce iz Najraniji datum koji je zapisan u matrikuli je 9. 1951. godine „Il Trecento”. U najpotpunijem pregledu travnja 1358. godine (fol. 16’), no njime nije definiran venecijanskog slikarstva 14. stoljeća, knjizi Rodolfa sam nastanak kodeksa, nego je u pitanju podsjećanje na Pallucchinija iz 1964. godine „La Pittura Veneziana del vrijeme kada su osnovna pravila bratovštine utvrđivana. Trecento”, Matrikula Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Dokument kojim je odobren pravilnik bratovštine nosi Krstitelja navedena je među ostalim venecijanskim datum 17. veljače 1425. godine (fol. 17’). Međutim, kodeksima iz druge polovine 14. stoljeća, no autor se ne on je pisan drukčijim rukopisom i očito je mlađi od upušta u detaljniju analizu, nego samo navodi dataciju najstarijeg dijela matrikule, pa je jasno da je prvobitni P. Toesce oko 1360. godine.7 tekst, onaj kojem pripadaju i sve tri minijature, nastao Kasnije je ovaj vrijedan rukopis na određeni način između ta dva datuma, negdje u drugoj polovini, ili utonuo u zaborav. Hrvatski se stručnjaci njime nisu vjerojatnije, posljednjoj četvrtini 14. stoljeća, kada su ozbiljnije bavili, jer nije spadao u korpus zadarske pravila bratovštine već bila jasno definirana, te je došlo umjetničke baštine, a talijanski autori su ga tek sasvim do potrebe da se ona i službeno zabilježe. površno poznavali. Tako se u raskošnoj ediciji iz 1992. Vitaliano Brunelli je smatrao da je najstariji dio godine „La pittura nel Veneto - Il Trecento” matrikula niti kodeksa, u koji spadaju i tri minijature na samom ne spominje, makar se slični kodeksi sačuvani u samoj početku, nastao krajem 14. stoljeća.14 Njegovo su Veneciji, ali i drugdje u svijetu, uredno analiziraju.8 mišljenje, s više ili manje kolebanja u dataciji, prihvatili Kodeks je 1967. godine, u sklopu ikonografske autori koji su kasnije pisali o matrikuli.15 analize nekih dalmatinskih slika, spomenuo Cvito Ja sam, s obzirom na dodirne točke sa slikarstvom Fisković.9 Pri tom je naveo starije autore koji su Menegela Ivanova de Canalija, koji se školovao o njemu pisali,10 ali i ukazao na njegovo mjesto u u Veneciji otprilike između 1375. i 1380. godine, okvirima venecijanskog slikarstva 14. stoljeća, te pretpostavio da su minijature, a samim tim i najstariji po prvi put publicirao reprodukciju minijature s dio matrikule, najvjerojatnije nastali negdje u to doba, prikazom Bogorodice koja doji Dijete. Godine 1989. možda nakon 1380. godine, te pretpostavio da bi mogao Ivana Prijatelj je spomenula matrikulu u okviru analize biti u pitanju Menegelov mladenački rad.16 marijanske ikonografije u dalmatinskom slikarstvu,11 a Međutim, u svjetlu novijih spoznaja o djelatnosti i 1999. godine ja sam minijaturama u kodeksu posvetio slikarskom ambijentu kruga Lorenza Veneziana, ali i kraće poglavlje u knjizi o gotičkom slikarstvu u Zadru, podataka iz same matrikule, smatram korisnim još se dovevši ih u vezu s opusom Menegela Ivanova de jednom pozabaviti problematikom autorstva minijatura Canalija, venecijanskog slikara koji je čitav svoj radni u matrikuli, ali i njihovim mjestom u ukupnosti vijek proveo u Zadru, te publicirao reprodukcije svih mletačke sitnoslikarske baštine druge polovine trečenta. triju minijatura.12 Matrikula ima na samom početku tri minijature. Prve U skladu s konceptom i načinom izbora materijala dvije, koje prikazuju Sv. Ivana Krstitelja s bratimima, te za knjigu Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije - Bogorodicu s Djetetom, zauzimaju po čitavu stranicu, Slikarstvo, budući da nije dio izvornog srednjovjekovnog dok je treća ukomponirana u inicijal „A” na početku korpusa zadarskih slika, niti pripada institucijama teksta i prikazuje poprsje Sv. Ivana Krstitelja. nadbiskupije, matrikula je tek uzgred spomenuta, bez Minijatura Sv. Ivana Krstitelja s bratimima (13,3 detaljne kataloške obrade.13 Stoga mi se činilo korisnim x 18,8 cm) uokvirena je trakom s geometrijskim još jednom upozoriti na to vrijedno djelo gotičkog ornamentima (kvadrati, rombovi, trokuti, točkice, knjižnog slikarstva, podrobnije ga obraditi, te dijelom kružići) plave, crvene, žute i sive boje. Svetac je naslikan upotpuniti i korigirati dosadašnje spoznaje. na maslinastozelenoj podlozi i pozlaćenoj pozadini. U pitanju je kodeks pisan uglavnom na pergameni, Odjeven je u runo s debelim pramenovima sive boje koji sadrži odredbe vezane uz obveze i prava članova koje mu pokriva ruke do lakata i noge do ispod koljena. bratovštine Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja, popis Preko runa ima plašt, zakopčan ispod vrata, koji je bratima složen abecednim redom, te prijepis dokumenata izvana maslinastozelene, a iznutra jarkocrvene boje, važnih za bratovštinu. Prvobitni tekst kodeksa s tankom crnom linijom ispod vrata. Runo je u pasu nadopunjavan je tijekom kasnijih razdoblja, posebice stegnuto bijelim platnenim pojasom s čvorom. Mršave u popisu bratima, te dodavanjem novih dokumenata. ruke i noge ocrtane su jasnim crnim i crvenim linijama Stoga je i precizna datacija pojedinih dijelova prilično i posute crvenim crticama koje trebaju sugerirati nepouzdana, pa je tako i datacija minijatura koje se nalaze dlakavost. Obuven je u sandale crnih potplata privezane na početku kodeksa donekle upitna. tankim crnim nitima. U spuštenoj desnoj ruci drži

Emil Hilje: Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja... Ars Adriatica 2/2012. (97-108)

Ivanovih nogu raspoređeni su u dvije grupe. U lijevom kutu su muškarci, četiri klečeća lika koji se preklapaju s potpunim licima u profilu, te obris pete glave. Najbliži Ivanu je markantan bradati lik, zacijelo čelnik bratovštine. U desnom su kutu ženski likovi, tri klečeća lika u prvom planu, dva lica u drugom planu, te dijelovi glava još nekolicine. Likovi su nešto veći od grupe u lijevom kutu. Prvi se rukama drži za štap barjaka. Minijatura Bogorodice s Djetetom (13,3 x 18,8 cm) ima jednak okvir, a također je naslikana na maslinastozelenoj podlozi i pozlaćenoj pozadini (dosta oštećenoj). Bogorodica sjedi i objema rukama, pomalo nespretno, drži malog Krista kojeg doji. Odjevena je u blijedosmeđu tuniku i maforion s bogatim, crno iscrtanim naborima, koji je izvana tamnomodar s dvije zlatne zvijezde, a iznutra maslinastozelen, te prikopčan velikim crvenim medaljonom na kojem je zelenom bojom nacrtan križ. Lice u poluprofilu je gotovo sasvim oštećeno. Mali Krist je umotan u bijelu plahticu i desnom se rukom pridržava za majčin plašt. Dio boje kojom je bila naslikana ta ruka je otpao, pa proviruje plava boja maforiona i pozlata pozadine. Fizionomija mu je neizrazita, a crvenkastosmeđa kosa naglašeno kovrčava. Aureole su, poput Ivanove, definirane crvenim linijama na zlatnoj pozadini, a Kristova ima reljefno ucrtan križ. Iz medaljona na Marijinim prsima šire se zlatne zrake, a također se iz čitave kompozicije šire zrake, koje su na zlatnoj pozadini jednostavno ugrebane, 2. Minijatura Bogorodice s Djetetom, Matrikula Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja Zadar, Znanstvena knjižnica (foto: Ž. Bačić) a na zelenoj podlozi povučene kao tanke zlatne linije. Miniature of the Virgin and Child, Mariegola of Our Lady of Tenderness Lik Sv. Ivana Krstitelja na inicijalu „A” (6,5 x 8,5 and St John the Baptist cm) naslikan je u poprsju i sličan je onom na prvoj minijaturi. Svetac u lijevoj ruci drži razvijen rotulus prema dolje razvijen rotulus, te kažiprstom pokazuje na koji pokazuje desnom. Tekst natpisa je isti, nešto natpis koji je dosta oštećen: ECCE AGNVS DEI. ECCE bolje sačuvan: ECCE AGNVS DEI. ECCE QVI TOLIS QVI TO(LIS) ... U lijevoj ruci drži štap barjaka koji ... Ima također strog izraz lica, a nos mu je za nijansu teče kao zlatna pruga preko dijela svečeva plašta, a u izrazitiji.17 odnosu na zlatnu pozadinu označen je jedva primjetnim Osim tri slikane minijature u Matrikuli Gospe od bijelim linijama. Na štapu je crveni barjak uokviren Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja, u najstarijem dijelu zelenim rubom s resama, na kojem su crnom bojom i teksta se nalazi i velik broj inicijala ukrašenih crtežom. pozlatom prikazana dva svetačka lika pod arkadom Riječ je o više-manje uobičajenom načinu ukrašavanja (Vizitacija ?) uokvirena geometrijskim ornamentom. velikih slova, koji je vrlo vješto izveden crtanim Ivanova je glava naslikana u profilu. Ima strog izraz linearnim ornamentom u plavoj i crvenoj boji. Pored lica. Nema brkova, a pramenovi brade, kao i dugi isključivo linearnog ornamenta, na nekoliko inicijala vijugavi pramenovi kose naslikani su smeđom bojom, pojavljuju se i maleni likovi ptica, također vrlo vješto s crvenosmeđim i crnim linijama. Aureola je označena nacrtani. crvenom linijom na zlatnoj pozadini. Lijevo od Ivana Sličnosti minijatura u Matrikuli Gospe od Umiljenja naslikano je stablo, nešto više od njega, no unatoč tome i Sv. Ivana Krstitelja s djelima zadarskog slikara doima se prije kao grančica s dva lista nego kao pravo venecijanskog podrijetla Menegela Ivanova de Canalija stablo. Elegantno mu je deblo krivudavo, a krošnja uočljive su u brojnim podudarnim elementima. Iskazuju tamnozelena, sa svijetlozelenim definiranjem grančica i se prije svega u mnoštvu istovjetnih detalja: definiranje lišća, te crvenim točkicama (plodovima). Bratimi podno rubova tkanina tankim crnim linijama, fizionomija

3. Minijatura Bogorodice s Djetetom (detalj), Matrikula Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja Zadar, Znanstvena knjižnica (foto: Ž. Bačić) Miniature of the Virgin and Child (detail), Mariegola of Our Lady of Tenderness and St John the Baptist

Emil Hilje: Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja... Ars Adriatica 2/2012. (97-108)

Sv. Ivana (kosa, bore kraj očiju), sandale Sv. Ivana, te prije nego je iz Venecije stigao u Zadar. Na takav je sud općenito njegova odjeća, izgled natpisa na rotulusu, upućivala i određena doza naivnosti, kombinirana s stabalce pokraj Ivanova lika, izgled bratima i njihov nešto toplijim i humaniziranijim pristupom naslikanim raspored, nespretan položaj malog Krista u Marijinim likovima nego je to slučaj kod poznatijih predstavnika rukama, te neuvjerljivost dojenja, grafija križa na venecijanskog postpaolovskog slikarskog kruga, kao Kristovoj aureoli, medaljon na Bogorodičinim prsima, zajednička odlika i Menegelova opusa i minijatura u zlatne zrake. Također i upotreba boja otkriva mnoge Matrikuli Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja. sličnosti, premda nedostaje ona toliko karakteristična Također je i mogućnost da je Menegelo u mladosti boja ciklame. Postoje, međutim i određene razlike, slikao minijature, s obzirom na likovne odlike njegovih prvenstveno u fizionomijama. Sveti Ivan je naslikan sačuvanih djela, koja iskazuju veliku dozu „minijaturske u profilu, a mali Krist nema onu svojstvenu sitničavosti”, određenu sklonost crtačkim rješenjima, te „menegelovsku” fizionomiju. Također niti kompozicijski virtuozno baratanje tankim linijama, sasvim vjerojatna.18 odnosi nisu sasvim na razini Menegelovih slika na drvu. S druge strane treba imati na umu da je tijekom Osobito je minijatura Bogorodice s Djetetom nespretno druge polovine 14. stoljeća u Veneciji djelovao iznimno riješena - likovi su premaleni u odnosu na raspoloživi velik broj slikara najrazličitijih profila, pa je tako i broj prostor, te neuvjerljivo impostirani. S obzirom na mogućih kandidata za autora ovih minijatura znatno mogućnost da su spomenute razlike posljedica različite širi od znanog nam kruga poznatih umjetnika koji su tehnike, ali i kasnijeg umjetničkog sazrijevanja majstora, djelovali na tragu Paola Veneziana, a čiji su opusi manje držao sam vjerojatnim da su minijature Menegelov rad ili više definirani.19 Pritom, navedene podudarnosti iz ranijeg razdoblja njegove djelatnosti, to jest vremena s djelima Menegela Ivanova de Canalija u osnovi mogu odgovarati i nekom drugom kvalitetnom slikaru školovanom u krugu Lorenza Veneziana.20 Nažalost, osim bogatog umjetničkog opusa, koji je temeljem stilske analize okupljen oko nekolicine potpisanih i datiranih Lorenzovih radova, stvarni podaci o njegovu životu i radu, pa i o umjetničkim vezama s drugim slikarima, iznimno su oskudni,21 a uopće ne postoji nikakav podatak o eventualnim učenicima ili suradnicima. Čini se gotovo nevjerojatnim da za umjetnika takvog značenja i ugleda raspolažemo tek sa sedam izvornih arhivskih vijesti, koje su uz to uglavnom posredne, to jest, odnose se na druge osobe i sadržaje, a sam Lorenzo se u njima spominje tek usput.22 Zapravo, da se nije običavao tako često potpisivati na svoja djela,23 teško da bismo čak i o Lorenzu Venezianu znali išta više nego o brojnim drugim mletačkim slikarima druge polovine 14. stoljeća koji su nam poznati tek po imenu. U takvoj situaciji, znatan broj slikarskih djela koja nedvojbeno pripadaju ambijentu Lorenzova okruženja, ali i onog vezanog uz kasnu fazu Paola Veneziana, nužno ostaju u domeni manje ili više uvjerljivih atribucija poznatim majstorima ili pak sasvim uopćenim zaključcima o mogućem udjelu ili autorstvu nekog od pomoćnika ili sljedbenika, koje pak nije moguće jednoznačno identificirati.24 Ipak, rješenja predložena u posljednjoj monografskoj obradi Lorenza Veneziana,25 kako ona vezana uz 4. Stranica s likom Sv. Ivana Krstitelja na inicijalu „A”, Matrikula Gospe od atribuciju pojedinih slikarskih radova, tako i ona vezana Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja Zadar, Znanstvena knjižnica (foto: Ž. Bačić) za identifikaciju njegove obitelji, nužno se odražavaju i Folio with the figure of St John the Baptist in the initial ‘A’, Mariegola of na moguća stajališta o autorstvu minijatura u matrikuli Our Lady of Tenderness and St John the Baptist u Znanstvenoj knjižnici u Zadru, upravo zbog uočljivih

5. Inicijal „A” s likom Sv. Ivana Krstitelja, Matrikula Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja Zadar, Znanstvena knjižnica (foto: Ž. Bačić) Initial ‘A’ with the figure of St John the Baptist, Mariegola of Our Lady of Tenderness and St John the Baptist

Emil Hilje: Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja... Ars Adriatica 2/2012. (97-108)

dodirnih točaka s ambijentom Lorenzova likovnog o njegovu autorstvu minijatura u zadarskoj matrikuli senzibiliteta.26 Premda se o uvjerljivosti atribucija nužno ostaje u domeni spekulacije. pojedinih djela direktno samom Lorenzu može Drugo zanimljivo ime s popisa članova bratovštine raspravljati, činjenica da mu se pripisuje autorstvo je slikar Petar (Piero de S. Lion). Premda je kod ovog minijatura iz Mariegole della Scuole grande di Santa imena potreban oprez, budući da je početkom 15. Maria di Valverde della Misericordia,27 koje iskazuju stoljeća u Veneciji djelovao slikar „Petrus quondam likovni izričaj blizak onima u zadarskoj matrikuli, otvara Antonii ... pictor de confinio sant. Leonis”, koji je 1435. put daljnjim promišljanjima, kako o sitnoslikarskoj godine načinio oporuku,34 ne bi trebalo isključiti niti djelatnosti samoga Lorenza,28 tako i o mogućoj mogućnost da se taj podatak odnosi na slikara Pietra de sitnoslikarskoj djelatnosti članova njegove botteghe, ali Nicolòa, brata slikara Lorenza Veneziana i oca slikara i pripadnika njegove porodice, pa i o potencijalnom Nicolòa di Pietra.35 Naime, u dokumentu iz 1353. autoru minijatura u zadarskoj matrikuli.29 Dakako, u godine i njegov otac Nicolò i brat Lorenzo navedeni kontekstu ukupnog korpusa sačuvanih minijatura iz su kao stanovnici četvrti sancti Leonis,36 pa se može venecijanskih matrikula druge polovine 14. stoljeća razložno pretpostaviti da je i on, barem u prvo vrijeme, brojne su podudarnosti po kojima se i minijature iz živio u istoj četvrti. U tom slučaju bi se podatak iz Mariegole della Scuole grande di Santa Maria di Valverde zadarske matrikule mogao odnositi upravo na njega. della Misericordia, ali i Matrikule Gospe od Umiljenja A ukoliko je slikar naveden kao član bratovštine doista i Sv. Ivana Krstitelja mogu posredno dovesti u vezu s brat Lorenza Veneziana, onda je sasvim izvjesno da bi i nekim drugim srodnim djelima,30 pa dio međusobnih njega trebalo sasvim ozbiljno uzeti u obzir kao mogućeg podudarnosti može jednostavno biti posljedica autora minijatura koje iskazuju snažne dodirne točke sa zajedničkog ukupnog likovnog ambijenta. Međutim, slikarstvom njegova brata.37 upravo finoća u izvedbi detalja, nježan kolorit, a dijelom Stoga je, u kontekstu novijih spoznaja, potrebno i kompozicijski odnosi likova (prvenstveno grupe dijelom revidirati i dosadašnje pretpostavke o mogućem bratima u donjim kutovima scene Bičevanja i prikaza Sv. autoru minijatura u Matrikuli Gospe od Umiljenja i Ivana Krstitelja) čine te podudarnosti nešto izrazitijima Sv. Ivana Krstitelja u Znanstvenoj knjižnici u Zadru. nego što su one unutar šire postavljenih okvira. Pritom Ostajući u okviru hipoteze da te minijature treba dovesti ipak treba naglasiti da su minijature koje se pripisuju u vezu s umjetničkim krugom Lorenza Veneziana, čini Lorenzu Venezianu za nijansu kvalitetnije od onih u mi se da bi u pretpostavkama o mogućem autoru u zadarskoj matrikuli, pa ove potonje stoga i dalje treba prvom redu trebalo pomišljati na Lorenzova brata Pietra, smatrati djelom nekog od bližih suradnika ili učenika. ukoliko je upravo on naveden kao član bratovštine, Međutim, konkretniji odgovor na pitanje koji bi a tek zatim na Menegela Ivanova de Canalija, koji je slikar iz toga kruga mogao biti njihov autor, dodatno vjerojatno bio Lorenzov učenik, a čije slikarstvo doista se usložnjava podacima iz same matrikule. Naime, u otkriva dodirne točke s minijaturama u matrikuli. popisu bratima u matrikuli navode se čak šestorica Hipotezu pak o slikaru Marcu de Lorenzu, za kojeg je slikara (Antun Kristofalov, Antun, Jakov, Marko moguće tek pretpostaviti da je bio sin čuvenog slikara, Lorenzov, Nikola Dominikov, Petar)31 što otvara i sasvim možda će ojačati tek neka buduća otkrića. Također, ozbiljnu mogućnost da je jedan od njih ujedno i autor treba uzeti u obzir mogućnost da je autor minijatura minijatura.32 Pritom su posebno intrigantna dva imena. mogao biti i netko od ostalih slikara koji su navedeni u Slikar Marko Lorenzov (Marcho de Lorenzo di popisu članova bratovštine. S. Maria Nuova) do sada je bio potpuno nepoznat. Ipak, bez obzira na dvojbe o autoru minijatura, Međutim, s obzirom na to da se njegovo ime nalazi potrebno je još jednom istaknuti da Matrikula Gospe od u ranijem dijelu upisa, dakle onom koji vjerojatno Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja u Znanstvenoj knjižnici u potječe iz 14. stoljeća, moglo bi se pretpostaviti da Zadru predstavlja iznimno važno, a nedovoljno poznato je riječ o sinu Lorenza Veneziana. U tom slučaju bi djelo mletačkog sitnoslikarstva druge polovine 14. ambijent njegova školovanja mogao biti u najmanju stoljeća, koje, u svjetlu navedenih spoznaja, možda može ruku blizak radionici njegova oca, što bi ga činilo pružiti oslonac nekim budućim širim izučavanjima vrlo izglednim kandidatom za mogućeg autora vezanim uz taj segment umjetničke djelatnosti,38 ali i minijatura koje iskazuju tolike dodirne točke upravo širih aspekata kulturnog ambijenta.39 s tim slikarskim krugom.33 Ipak, budući da za sada ne raspolažemo nikakvim drugim podacima o slikaru Marku Lorenzovu, a ne možemo ga niti dovesti u vezu s nekim drugim sačuvanim umjetničkim djelima, ideja

Bilješke

1 U Oxfordu se nalazi tzv. „Časoslov opatice Čike” i „Evanđelistar di Sant’Agnesea, Jacobella di Bonoma i Jacobella Alberegna, opatice Vekenege”, u Budimpešti tzv. „Časoslov opatice relativno su dobro proučeni i poznati. (Vidi u D’ARCAIS, F., Vekenege”, u Beču „Evanđelistar opata Deodata Veniera” i 1992.) Međutim, brojne druge slikare, poznate tek po imenu, „Epistolar opata Deodata Veniera”, u Berlinu evanđelistar iz za sada nije moguće s većom sigurnošću dovesti u vezu s crkve Sv. Šime, a u Istanbulu čuveni „Hrvojev misal”. konkretnim umjetničkim djelima. 2 Na unutarnjem dijelu uveza kodeksa nalazi se vlastoručni 20 Upravo temeljem likovnih podudarnosti iznesena je pret- zapis A. Paravie: „Matricola (vulgo Mariegola) ossia Statuto postavka da je Menegelo jedan dio svog školovanja proveo u della Scuola de’ fruttajuoli sotto il titolo de S. Giovanni del Lorenzovoj radionici (HILJE, E., 1999., 82). Tempio in Venezia, il cui locale è oggi ridotto a Sacrictia della 21 Nedavno publicirana monografija o majstoru (GUARNIERI, Scuola dalmata de’ SS. Giorgio e Trifon in Venezia. La miniatura C., 2006.) predstavlja sintezu dosadašnjih spoznaja, a ujedno appartienne al buon secolo della pittura veneziana, ancor che sia i vrlo ozbiljan iskorak u smjeru boljeg poznavanja majstorove alquanto guasta.” umjetničke djelatnosti, ali i životnog okruženja. 3 BRUNELLI, V., 1905. 22 GUARNIERI, C., 2006., 224-225; Za usporedbu, o životu i djelu 4 SABALICH, G., 1909., 22. Menegela Ivanova de Canalija svjedoči preko stotinu arhivskih vijesti, od kojih se petnaest odnosi na narudžbe za umjetnička 5 FOLNESICS, H., 1917., 55-56. djela (HILJE, E., 1999., 88). 6 DUDAN, A., 1922., 403. 23 Lorenzo Veneziano potpisao se 1356. godine na sliku 7 PALLUCCHINI, R., 1964., 217. Bogorodice s Djetetom (privatna kolekcija, izgubljena), 1357. 8 MARIANI CANOVA, G., 1992., 383-408. godine na „Poliptih Lion” (Venecija, Gallerie dell’Accademia), 9 FISKOVIĆ, C., 1967., 127. 1360. godine na sliku Zaruke Sv. Katarine (Venecija, Gallerie dell’Accademia), 1461. godine na sliku Bogorodice 10 Neobično je da Cvito Fisković ističe kako Rodolfo Pallucchini s Djetetom (Padova, Musei Civici), 1366. godine na „Poliptih u svojoj knjizi iz 1964. godine uopće ne spominje ovaj kodeks Proti” (katedrala u Vicenzi), 1370. godine na sliku Traditio (FISKOVIĆ, C., 1967., 127), premda je u njoj ne samo naveden, clavium (centralno polje poliptiha, Venecija, Museo Correr), nego postoji i reprodukcija minijature s prikazom Sv. Ivana 1371. godine na poliptih Navještenja (Venecija, Gallerie Krstitelja s bratimima preko čitave stranice (PALLUCCHINI, dell’Accademia) i na slike Sv. Petra i Sv. Marka (dijelovi R., 1964., 217, Fig. 683.). poliptiha, Venecija, Gallerie dell’Accademia), te 1372. godine na 11 PRIJATELJ, I., 1998., 44. sliku Bogorodice s Djetetom (Paris, Louvre). 12 HILJE, E., 1999., 73-78. 24 Dovoljan je i sasvim površan uvid u različito postavljene atri- 13 HILJE, E. - TOMIĆ, R., 2006., 34; Tijekom rada na pripremi bucije i prijedloge o autorstvu pojedinih djela u najznačajnijim knjige bila je napisana kataloška jedinica, a fotograf Ž. Bačić radovima posvećenim venecijanskom slikarstvu 14. stoljeća je načinio nove fotografije minijatura, ali u konačnom izdanju (TESTI, L:, 1909.; TESTI, L., 1915.; PALLUCCHINI, R., 1964.; ništa od toga nije iskorišteno. MURARO, M., 1969.; D’ARCAIS, F., 1992.; PEDROCCO, F., 2003.; GUARNIERI, C., 2006.) pa da se stekne jasan uvid u 14 BRUNELLI, V., 1905. iznimnu složenost problematike prepoznavanja konkretnih 15 Giuseppe Sabalich je prihvatio Brunellijevu dataciju najstarijeg autora unutar tako kompaktnog umjetničkog ambijenta kakvo dijela kodeksa i minijatura u kraj 14. stoljeća, a minijature predstavlja mletačko slikarstvo druge polovine trečenta. doveo u vezu s onima u Matrikuli bratovštine Sv. Katarine Dakako, još uvijek otvoreni problemi izazov su za buduće koja se čuva u venecijanskom Museo Correr i datira između istraživače, a svaka nova spoznaja otvara i nove mogućnosti za 1360. i 1390. godine. Pri tom je osobito istakao sličnost lika Sv. njihovo rješavanje. Ivana Krstitelja (SABALICH, G., 1909., 22). Hans Folnesics je 25 GUARNIERI, C., 2006. minijature datirao sasvim okvirno u 14. stoljeće i utvrdio njihov 26 Začudo, iako Cristina Guarnieri u svojoj monografiji Lorenzovu bolonjski karakter (FOLNESICS, H., 1917., 56). Pietro Toesca je opusu pridružuje neke poznate minijature iz mletačke baštine, minijature datirao oko 1360. godine, što je prihvatio i Rodolfo (GUARNIERI, C., 2006., 52-54, 187-188, 219-220), zadarsku Pallucchini (PALLUCCHINI, R., 1964., 217). Alessandro matrikulu niti ne spominje. Dudan ih je pak datirao na početak 15. stoljeća (DUDAN, A., 1922., 403). 27 GUARNIERI, C., 2006., 52-54, 187-188. 16 HILJE, E., 1999., 76-77. 28 O tome da bi se Lorenzo bavio slikanjem minijatura odavno se nagađalo (PIGNATI, T., 1961., 61-66), ali su tek u novije 17 HILJE, E., 1999., 73-76. vrijeme ta razmišljanja dobila konkretnije obrise (vidi u 18 HILJE, E., 1999., 76-78. GUARNIERI, C., 2006., 52-54, 187-188). 19 Slikarski opusi, ali i stilske odlike najistaknutijih pripadnika 29 Već to što su dovedene u blisku vezu s opusom umjetnika za toga kruga, poput Lorenza Veneziana, Nicoletta Semitecola, kojeg se smatra da se školovao u radionici Lorenza Veneziana Giovannija da Bologne, Catarina, Guglielma Veneziana, Stefana (HILJE, E., 82) uvodi i minijature iz zadarske matrikule u

Emil Hilje: Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja... Ars Adriatica 2/2012. (97-108)

okvir problematike sitnoslikarske djelatnosti samog Lorenza the Confraternity and Guild Statutes in Venice ca. 1260-1500: Veneziana, ali i ostalih slikara iz njegova kruga. Mariegola Production, Iconography, and Use, Ph.D., 2007.). 30 GUARNIERI, C., 2006., 52; HILJE, E., 1999., 76, 90. Stoga i novije spoznaje o zadarskoj matrikuli možda mogu predstavljati skroman prilog u pokušajima identifikacije i boljeg 31 „... Ser Antonio de Cristofalo pentor - Sa. Patrinian. (f. 24’) poznavanja ključnih protagonista te djelatnosti. ... ... Ser Antonio pentor - S. Lucha. (f. 24’) ... ... Ser Iachomo pentor al arsena - S. Martin fuora. (f. 39’) ... ... Ser Marcho de 39 Osim značenja koje matrikula ima kao umjetničko djelo, ona je Lorenzo pentor - Sancta Maria Nuoua. (f. 44) ... ... Ser Nicholo ujedno i povijesni izvor. Popis bratima otkriva znatan broj ljudi de Domenego pentor - S. Sauero. (f. 47) ... ... Maistro Piero koji su podrijetlom iz naših krajeva. Tako među članovima depentor - S. Lion. (f. 52’) ...” (Mariegola della B. V. d’Umiltà e di bratovštine nalazimo šestoricu Zadrana: zidar Antun, službenik S. Giovanni Battista del Tempi in Venetia, Znanstvena knjižnica Griguol, izrađivač košara Jakov Ivanov, kovač Petar, kovač u Zadru); od njih šestorice dvojica su do sada sasvim nepoznati Toma Radov i službenik Ivan (Znanstvena knjižnica u Zadru, (Antonio de Cristofalo i Marcho de Lorenzo), dok preostalu Mariegola della B. V. d’Umiltà e di S. Giovanni Battista četvoricu tek uvjetno možemo povezati s nekim imenima otprije del Tempi in Venetia, fol. 24, 38, 39’, 51, 56’, 61’). Dakako, poznatih slikara (TESTI, L., 1915., 77-78, 84, 86). vremenski raspon upisa bratima od oko dva stoljeća otežava bilo kakvu identifikaciju. Ipak, može se pretpostaviti da je 32 Sasvim je uobičajeno da u slučaju kada neka bratovština među navedeni član bratovštine zidar Antun možda Antun Vidulić, svojim članovima ima nekog od istaknutijih slikara, on ujedno i član poznate zadarske graditeljske porodice, koji je šezdesetih ukrasi minijaturama matrikulu bratovštine. Takav slučaj poznat i sedamdesetih godina 15. stoljeća živio i radio u Veneciji (o nam je iz Trogira, gdje je Blaž Jurjev, kao član bratovštine Antunu Viduliću vidi u: HILJE, E., 2005., 175). Osim Zadrana, Sv. Duha, minijaturama ukrasio matrikulu bratovštine koja susrećemo također četiri Dubrovčana, četiri Zagrepčana, tri se danas čuva u Muzeju sakralne umjetnosti u Trogiru Hvarana, po dvojicu bratima podrijetlom iz Raba, Modruša i (PRIJATELJ, K. - FISKOVIĆ, I. - DOMANČIĆ, D. - DEMORI- Splita, te po jednog iz Senja, Rijeke, Trogira, Korčule i Cresa. STANIČIĆ, Z. - GLIGO, V., 1986., 88). Dakako, u slučaju kada U tom kontekstu Matrikula Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana takvog člana nema, očekivano je da se rad naruči poput svih Krstitelja u Znanstvenoj knjižnici u Zadru predstavlja važno drugih slikarskih djela. svjedočanstvo ne samo umjetničke baštine jadranskog prostora, 33 Upravo je pretpostavka o Menegelovu školovanju kod Lorenza nego također i povijesnih i kulturnih veza koje su ga činile Veneziana bila jedan od čimbenika u pokušaju da mu se svojevrsnom cjelinom. pripišu minijature u zadarskoj matrikuli (HILJE, E., 1999., 82). Dakako, isti se argumenti barem dijelom mogu primijeniti u korist nekog drugog pripadnika tog likovnog kruga. 34 TESTI, L., 1915., 86. 35 Laudedeo Testi je stavio pod ozbiljnu sumnju pretpostavku da su slikari Lorenzo Veneziano i Lorenzo, sin slikara Nicolòa, zapravo ista ličnost (TESTI, L, 1909., 134, 210). Međutim, Cristina Guarnieri se, temeljem brižljive analize sačuvanih dokumenata, suprostavlja tom mišljenju i zalaže za identifikaciju istaknutog slikara s članom slikarske porodice poznate iz arhivske građe (GUARNIERI, C., 2006., 33, 224- 225), pa na toj identifikaciji uvelike temelji i ostale nove spoznaje i pretpostavke o životu i radu Lorenza Veneziana. 36 GUARNIERI, C., 2006., 224. 37 Nažalost, u okviru mletačke slikarske baštine za sada nisu identificirana djela koja bi se mogla dovesti u vezu s Lorenzovim bratom Pietrom. Ipak, zanimljivo je da su i Pietro i Nicolò imali veze sa Zadrom. Pietro di Nicolò se 1386. godine obvezao, zajedno s drvorezbarom Andrijom i slikarima Donatom i Catarinom, izraditi jedno raspelo i dvije slike za zadarske dominikance, a njegov sin Nicolò di Pietro je za iste naručitelje 1394. godine izradio poliptih, od kojeg je sačuvan tek centralni dio s prikazom Bogorodice s Djetetom - poznata „Madonna Belgarzone” (vidi u HILJE, E., 1999., 155, 158-160). 38 Kompleks mletačke sitnoslikarske baštine druge polovine 14. stoljeća još uvijek je predmet brojnih dvojbi i nedoumica, pa i sasvim oprečnih atribucija, koje novija istraživanja pokušavaju dovesti u realnije okvire (vidi MARIANI CANOVA, G., 2007.; Nažalost, nije mi bila dostupna doktorska disertacija Lylea Humphreya - HUMPHREY, L., The Illumination of

Literatura

BRUNELLI, V., 1905. - Vitaliano Brunelli, Di una MURARO, M., 1969. - Michelangelo Muraro, Paolo da mariegola veneziana inedita e poco nota, Il Dalmata, 69 Venezia, Milano. (30. VIII.) / 70 (2. IX.), Zara. PALLUCCHINI, R., 1964. - Rodolfo Pallucchini, La D’ARCAIS, F., 1992. - Francesca Flores D’Arcais, pittura veneziana del Trecento, Venezia - Roma. Venezia, u: La pittura nel Veneto - Il Trecento (a cura di PEDROCCO, F., 2003. - Filippo Pedrocco, Paolo Mauro Lucco), Milano. Veneziano, Milano. DUDAN, A., 1922. - Alessandro Dudan, La Dalmazia PIGNATTI, T., 1961. - Terisio Pignatti, Origini della nell’arte italiana, Vol. II, Milano. pittura veneziana, Bergamo. FISKOVIĆ, C., 1967. - Cvito Fisković, Gotički triptih u PRIJATELJ, I., 1998. - Ivana Prijatelj, Kroz Marijin Segetu, Bulletin VII odjela za likovne umjetnosti JAZU, ružičnjak - Zapadna marijanska ikonografija u dalma- XV-XXII/1-2-3, Zagreb, 1967. tinskome slikarstvu od 14. do 18. st., Split. FOLNESICS, H., 1917. - Hans Folnesics, Die PRIJATELJ, K. - FISKOVIĆ, I. - DOMANČIĆ, D. - Illuminierten Handschriften in Dalmatien, Leipzig. DEMORI-STANIČIĆ, Z. - GLIGO, V., 1986. - Kruno GUARNIERI, C., 2006. - Cristina Guarnieri, Lorenzo Prijatelj - Igor Fisković - Davor Domančić - Zoraida Veneziano, Milano. Demori-Staničić - Vedran Gligo, Blaž Jurjev Trogiranin HILJE, E., 1999. - Emil Hilje, Gotičko slikarstvo u Zadru, (katalog izložbe), Zagreb. Zagreb. SABALICH, G., 1909. - Giuseppe Sabalich, Le Miniature HILJE, E. - TOMIĆ, R., 2006. - Emil Hilje - Radoslav antiche di Zara, Zara. Tomić, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije - TESTI, L., 1909. - Laudedeo Testi, La Storia della Pittura Slikarstvo, Zadar. Veneziana - Parte seconda: Le origini, Bergamo. MARIANI CANOVA, G., 1992. - Giordana Mariani TESTI, L., 1915. - Laudedeo Testi, La Storia della Pittura Canova, La miniatura veneta del Trecento tra Padova e Veneziana - Parte seconda: Il divenire, Bergamo. Venezia, u: La pittura nel Veneto - Il Trecento (a cura di M. Lucco), Milano. MARIANI CANOVA, G., 2007. - Giordana Mariani Canova, La miniatura a Venezia nel secolo di Giotto, u: Il secolo di Giotto nel Veneto (a cura di G. Valenzano e F. Toniolo), Venezia.

Emil Hilje: Matrikula bratovštine Gospe od Umiljenja... Ars Adriatica 2/2012. (97-108)

BRUNELLI, V., 1905. - Vitaliano Brunelli, Di una

mariegola veneziana inedita e poco nota, Il Dalmata, 69

(30. VIII.) / 70 (2. IX.), Zara.

D’ARCAIS, F., 1992. - Francesca Flores D’Arcais,

Venezia, u: La pittura nel Veneto - Il Trecento (a cura di

Mauro Lucco), Milano.

DUDAN, A., 1922. - Alessandro Dudan, La Dalmazia

nell’arte italiana, Vol. II, Milano.

FISKOVIĆ, C., 1967. - Cvito Fisković, Gotički triptih u

Segetu, Bulletin VII odjela za likovne umjetnosti JAZU,

XV-XXII/1-2-3, Zagreb, 1967.

FOLNESICS, H., 1917. - Hans Folnesics, Die

Illuminierten Handschriften in Dalmatien, Leipzig.

GUARNIERI, C., 2006. - Cristina Guarnieri, Lorenzo

Veneziano, Milano.

HILJE, E., 1999. - Emil Hilje, Gotičko slikarstvo u Zadru,

Zagreb.

HILJE, E. - TOMIĆ, R., 2006. - Emil Hilje - Radoslav

Tomić, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije -

Slikarstvo, Zadar.

MARIANI CANOVA, G., 1992. - Giordana Mariani

Canova, La miniatura veneta del Trecento tra Padova e

Venezia, u: La pittura nel Veneto - Il Trecento (a cura di

M. Lucco), Milano.

MARIANI CANOVA, G., 2007. - Giordana Mariani

Canova, La miniatura a Venezia nel secolo di Giotto, u:

Il secolo di Giotto nel Veneto (a cura di G. Valenzano e F.

Toniolo), Venezia.

MURARO, M., 1969. - Michelangelo Muraro, Paolo da

Venezia, Milano.

PALLUCCHINI, R., 1964. - Rodolfo Pallucchini, La

pittura veneziana del Trecento, Venezia - Roma.

PEDROCCO, F., 2003. - Filippo Pedrocco, Paolo

Veneziano, Milano.

PIGNATTI, T., 1961. - Terisio Pignatti, Origini della

pittura veneziana, Bergamo.

PRIJATELJ, I., 1998. - Ivana Prijatelj, Kroz Marijin

ružičnjak - Zapadna marijanska ikonografija u dalmatinskome

slikarstvu od 14. do 18. st., Split.

PRIJATELJ, K. - FISKOVIĆ, I. - DOMANČIĆ, D. -

DEMORI-STANIČIĆ, Z. - GLIGO, V., 1986. - Kruno

Prijatelj - Igor Fisković - Davor Domančić - Zoraida

Demori-Staničić - Vedran Gligo, Blaž Jurjev Trogiranin

(katalog izložbe), Zagreb.

SABALICH, G., 1909. - Giuseppe Sabalich, Le Miniature

antiche di Zara, Zara.

TESTI, L., 1909. - Laudedeo Testi, La Storia della Pittura

Veneziana - Parte seconda: Le origini, Bergamo.

TESTI, L., 1915. - Laudedeo Testi, La Storia della Pittura

Veneziana - Parte seconda: Il divenire, Bergamo.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 64

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.