##plugins.themes.oapBasic.skip##
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 検索

Nulti stupanj reprezentacije: Umjetnost, tehnika i slikovno pojavljivanje

DOI 10.15291/ars.189

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

巻 6 (2016)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Krešimir Purgar Tekstilno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu purgar@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
U suvremeno doba digitalno generiranih slika dolazi do epohalne promjene u načinu razumijevanja stvarnosti: da bismo uopće mogli razlikovati stvarnost od različitih vrsta imerzivnih slikovnih iskustava bit će nam potrebni novi epistemološki alati. Sada se nalazimo u tranzicijskom vremenu kada ne samo da se rekonfiguriraju postojeće tehnološke paradigme, nego se i filozofske paradigme na kojima je utemeljen moderni svijet prilagođavaju novim tehničkim i digitalnim slikama. Te slike više ne reprezentiraju ništa iz domene vidljivog svijeta, nego konstruiraju svoj vlastiti svijet; one ne prikazuju nego se pojavljuju stvarajući afekte, stanja i odnose. U ovome tekstu problematiziraju se umjetnost i reprezentacija u odnosu na pojam pojavljivanja kao epistemološkog uvida razvijenog u okviru opće znanosti o slici, a što bi nam trebalo omogućiti bolje razumijevanje polazišnog fenomena: naime, da granice između slika i stvarnosti postaju sve manje vidljive.
reprezentacija、 slikovni obrat、 tehnosfera、 slikovno pojavljivanje、 Gottfried Boehm、 Žarko Paić、 Paul Crowther
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. 要旨
  2. Bilješke

In our modern era of digitally generated images, an epochal change has occurred in the way we understand the reality: in order to differentiate between the reality and various types of immersive visual experience, we will need new epistemological tools. At the moment, we are caught in a transitional period, where the existing technological paradigms are reconfigured, while the philosophical ones, on which the modern world is based, are adapted to new technical and digital images. These images no longer represent anything from the domain of the visible world, but construct their own world instead; they do not show, but rather appear, creating affects, states, and relations. In this paper, I will discuss art and representation in relation to the notion of appearing as an epistemological insight developed in the framework of general scholarship on images, which should lead to a better understanding of the initial phenomenon: namely, that the borders between images and the reality have become blurred.

Bilješke

1 W. J. T. MITCHELL, Picture Theory; Chicago University Press, 7 GOTTFRIED BOEHM, (bilj. 5), 66-67. Chicago, 1994., 89. Za Mitchellove uvide o odnosima slike i 8 GOTTFRIED BOEHM, (bilj. 5), 69. teksta vidi poglavlja u toj knjizi „Beyond Comparison: Picture, 9 GOTTFRIED BOEHM, (bilj. 5), 70. Text and Method” i „Visible language: Blake’s Art of Writing”. 10 W. J. T. MITCHELL, Iconology. Image, Text, Ideology, Chicago, 2 Kako bi se udaljio od dominantno tekstualne analize umjetničkog 1986., 9-14. djela, njemački povjesničar umjetnosti Max Imdahl tvrdi da se „oblikovne kvalitete slike ne mogu dijeliti od sadržajnih. Drugim 11 GOTTFRIED BOEHM, (bilj. 5), 72. riječima, sintaksa i semantika međusobno su uvjetovane” (MAX 12 ŽARKO PAIĆ, Posthumano stanje. Kraj čovjeka i mogućnosti IMDAHL, Ikonika. Slika i promatranje, u: Slika i riječ. Gadamer, druge povijesti; Litteris, Zagreb, 2011., 65-68. Boehm, Batchmann, Imdahl, (ur. S. Briski Uzelac), Zagreb, 1997., 13 ŽARKO PAIĆ, (bilj. 12), 73. 199-200. Imdahl smatra da je kod analize umjetničkih slika, 14 ŽARKO PAIĆ, Treća zemlja. Tehnosfera i umjetnost; Litteris, pogotovo onih nastalih na temelju biblijskog predloška, uvijek Zagreb, 2015., 11. potrebno najprije uzeti u obzir njihovu tekstualnu komponentu, a koju je najlapidarnije strukturirao Ervin Panofsky u podjeli 15 ŽARKO PAIĆ, (bilj. 14), 13. na predikonografsku, ikonografsku i ikonološku razinu slike. 16 ŽARKO PAIĆ, (bilj. 14), 35-36. No, kaže, Imdahl, „postoji također i ikonički smisao slike. 17 ŽARKO PAIĆ, (bilj. 14), 37. Njegov je sadržaj promatranje kao razmatranje zornosti slike te kao razmatranje slikovno mogućega. Taj se ikonički način 18 ŽARKO PAIĆ, (bilj. 14), 42-43. promatranja, koji se usredotočuje na samu zornost slike, može 19 PAUL CROWTHER, The Transhistorical Image; Cambridge nazvati ikonikom (ikonika od eikon, kao logika od logos ili University Press, 2002. 69-73. etika od ethos)” (204). Prema Imdahlu, jedan od specifično 20 O pojmovima esencijalizma i subjektivizma u teoriji slike vidi u „ikoničkih” atributa slike je „zgusnutost” i „istodobnost” svih KREŠIMIR PURGAR, „Prema ontologiji slike: ne-disciplinarni događaja na slici. Tu istodobnost jezik ne posjeduje jer on pristup”, Tvrđa 1/2 (2015.), 238-248. uvijek može čak i temporalno najzgusnutije situacije tumačiti 21 Vidi o tome u: IMMANUEL KANT, Kritika moći suđenja [Kritik samo kao susljednost. Dakle, „jezik je kao naracija [Sveto pismo, der Urteilskraft, 1790]; Naprijed, Zagreb, 1976. primjerice] slici unaprijed zadan, s druge strane je slika zadatak za jezičnu – neizbježno jezičnu – interpretaciju. Međutim, ono 22 IMMANUEL KANT, (bilj. 21), 71. što je sama slika kao takva, nije moguće nadomjestiti nikakvim 23 Proučavanje slika na način da bi sve vizualne fenomene trebalo jezikom. (...) Zorno nazočna scenska simultanost ne može se tretirati kao da su prisutni istodobno i pokušaj da razumijemo uspostaviti jezičnim sredstvima„ (208). Max Imdahl tvrdi da fenomene vizualne kulture „u trenutku kada se ona događa” je upravo Giotto bio u stanju izraziti na specifično ikonički [as it takes place], u neprestanoj mijeni globalnog konteksta, način, izrazima lica i zgusnutošću prizora – zanemarujući kako to predlaže Marquard Smith, bilo je razlogom što se ikonografsko-narativni predložak – sve ono što samo vizualni vizualnim studijima već tradicionalno prigovara da zanemaruju prikaz može dati. povijesni kontekst u kojemu nastaje (ili je nastajala) umjetnost. 3 Gottfried Boehm postavlja pitanje „zar se zaista samo po sebi Pored najpoznatijeg takvog prigovora formuliranog kao podrazumijeva da se u jeziku interpretacije mogu pronaći široka kritika desne ideološke platforme koju vizualni studiji valjani supstituti za slikovnost?” i nudi odgovor da je to moguće navodno promoviraju, a što je objavljeno u formi redakcijskog ako ustanovimo na koji način i u kojoj mjeri slike participiraju komentara pod naslovom „Questionnaire on visual culture” u u jeziku i obratno „u nekoj zajedničkoj ravnini slikovnosti”. časopisu October, br. 77, 1996., najnoviji prigovor odnosi se GOTTFRIED BOEHM, O hermeneutici slike, u: Slika i riječ na tzv. „ontogenetsku zabludu”, a što bi trebalo značiti da su (bilj. 2), 67. vizualni studiji ne samo previše otvoreni prema sveukupnom području vizualne kulture, nego i da zanemaruju specifičnost 4 SVETLANA ALPERS, Promatranje riječi: reprezentacija tekstova umjetničkog djela. Prema Nicholasu Daveyu, upravo je u nizozemskoj umjetnosti, u: Vizualni studiji: Umjetnosti i mediji „ontogeničnost vizualnog” [ontogeny of the visual] glavni razlog u doba slikovnog obrata, (ur. K. Purgar), Zagreb, 2009., 124-125. što se događa „zaokret prema ontološkom koji stvara probleme Originalno izdanje: SVETLANA ALPERS, The Art of Describin. metodološkoj inkluzivnosti vizualnih studija, NICHOLAS Guch Art in the Seventeenth Century, Chicago, 1984. DAVEY, Hermeneutical Aesthetics and an Ontogeny of the 5 Tekst „O hemeneutici slike” izvorno je objavljen pod naslovom Zu Visual, u: A Handbook of Visual Culture, (ur. I. Heywood i B. einer Hermeneutik des Bildes, u: Seminar: Die Hermeneutik undi Sandywell), London, 2013, 132. Premda priznaje vizualnim die Wissenschaften, (ur. H-G. Gadamer i G. Boehm), Suhrkamp studijima „snažnu volju” prema demistifikaciji umjetničkog Verlag, 1978. djela, a koju vizualni studiji nastoje uspostaviti dijalogom s 6 GOTTFRIED BOEHM, (bilj. 5), 78-79. Kako smo malo prije djelom i „traženjem šireg konsenzusa o normama prosuđivanja vidjeli, „ono što bez slike ne bi bilo vidljivo” Max Imdahl naziva umjetničkog djela”, Davey tvrdi da su vizualni studiji „zanemarili die Ikonik – ikoničko kao takvo, slikovno bez tekstualnog, fundamentalnu distinkciju između ontogenetskih karakteristika vizualno bez ikonografskog. dizajniranog objekta i umjetničkog djela„ [tj. između umjetnosti

i ne-umjetnosti], a što predstavlja propust koji „ne samo da 28 Više o pojmu estetike pojavljivanja vidi u: MARTIN SEEL, ugrožava mnogostruke varijante proučavanja vizualne kulture Aesthetics of Appearing; Stanford: Stanford University Press, nego i onemogućava radikalnu kritiku unutar područja estetskog 2004. Za našu raspravu posebno je zanimljivo poglavlje iz te iskustva” (132). Više o tome vidi u KREŠIMIR PURGAR, knjige naslovljeno „Thirteen Statements on the Picture” koje Coming to Terms with Images. Visual Studies and Beyond, u: je objavljeno na hrvatskom pod naslovom Trinaest teza o slici, Theorizing Images, (ur. Ž. Paić i K. Purgar), Cambridge Scholar Tvrđa, 1-2 (2015.), 209-223. Publishing, 2016, 63-65. 29 Generativnost je lingvistički termin koji opisuje stvaranje 24 U svojoj podjeli slikovnih kategorija Paul Crowther se na bitnim gramatičkih oblika ne iz unaprijed ograničene strukture mjestima izravno poziva na velike „strukturaliste” povijesti jezičnog sustava, kao što je slučaj u strukturalnoj lingvistici, umjetnosti, prvenstveno na Heinricha Wölfflina i Erwina nego se kod generativnosti smatra da osoba posjeduje Panofskog. Ono što Crowther od njih preuzima odnosi se, prije gramatičke kompetencije koje joj omogućavaju da iznalazi svega, na zajedničku želju za razumijevanjem strukturalnih intuitivne konstrukcije i stvara jezičke varijante izvan učinaka slika, a mnogo manje na metodu i lapidarnost. Naime, postojećega gramatičkog korpusa dotičnog jezika. Drugim irski teoretičar stvara mnogo opsežniju slikovnu tipologiju riječima, generativnost znači da je čovjek u stanju sam koja daleko nadilazi zadatke koje si je postavila rana povijest stvarati još nepostojeće jezičke konstrukcije, te da je u stanju umjetnosti budući da Crowther podjednaku važnost pridaje i razumijevati takve konstrukcije drugih ljudi. Analogno tome, ikonografskim, formalnim, semiotičkim, historijskim, čak i Schierova je teza da razumijevanje slikovnih reprezentacija psihološkim aspektima slikovnih prikaza. Posebnost je njegova proizlazi iz čovjeku prirođene vizualne kompetencije. Uz pristupa to što pojmom „strukture” obuhvaća i one formalne pojam generativne lingvistike naročito je vezano ime Noama i kompozicijske, ali i semantičke i sintaktičke kategorije. Time Chomskog i njegovog tumačenja jezika kao izvornog mjesta iznosi jasan stav da značenjske aspekte slika ne smatra važnima kreacije slobodnomisleće individue: „generativni pristup za njihov ontološki status. Ono čime slike komuniciraju svoja povezan je s pojmom gramatičke kompetencije. To je model značenja ne proizlazi iz njihove strukture nego iz njihovih, kako govornikova znanja vlastitoga jezika. Gramatička kompetencija tvrdi, instrumentalnih svojstava, a u koja ubraja denotaciju, odražava govornikovu proizvodnu i kreativnu sposobnost da konotaciju, metonimiju i metaforu – dakle, pojmove iz Barthesove konstruira (ustrojava) i razumije beskonačno mnogo rečenica semiotike. S druge strane, Crowtherova kategorija historijskog svojega jezika, uključivši i one na koje prije nije naišao. Skovavši povezuje pojmove „ikonografskog” i „ikonološkog” Erwina nazive kompetencija (jezično znanje) i performansa (jezična Panofskog ali ih on naziva sinkronijom i dijakronijom i na taj upotreba), Chomsky je reinterpretirao Saussurovske konstrukte način Panofskijeve kategorije značenja koristi da bi objasnio langue i parole, gdje kompetencija nije inventar elemenata kao na koji način se umjetničko djelo pozicionira u povijesnom Saussureov langue već sustav generativnih pravila”. Vidi o tome kontekstu. Iz takve složene strukture proizlazi Crowtherov jasan u: FLINT SCHIER, Deeper into Pictures. An Essay on Pictorial odmak od tradicionalne povijesti umjetnosti (ali i vezanost uz Representation, Cambridge University Press, 1986. i u: http:// nju) jer su njegovi ciljevi evidentno znatno bliži metodi opće www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=21594 (pristupljeno znanosti o slici. Kako bi svoju tipologiju učinio univerzalnim 1. lipnja 2016.). Za razliku od Flinta Schiera, koji u navedenoj alatom slikovne analize, Crowther pokušava opisati sve ono što je knjizi nije ušao u političke reperkusije vizualne kompetencije, u slikama potencijalno vidljivo, a što pojedine discipline – zbog tj. „prirodne generativnosti”, jezik je u interpretaciji Chomskog metodoloških ograničenja svake od njih – nisu u mogućnosti prestao biti samo sredstvom neposredne komunikacije, već uočiti. Naposljetku, različite fenomene vidljivosti pokušava je postao metaforičkim i stvarnim mjestom permanentnog strukturirati kako bi se približio imanentnoj mogućnosti samih revolucioniranja društvene zbilje te potencijalom političke slika da proizvode različite kategorije vizualnih spoznaja, PAUL emancipacije. CROWTHER, (bilj. 19), 78-112. 25 PAUL CROWTHER, (bilj. 19), 78-112. 26 PAUL CROWTHER, (bilj. 19), 76. 27 S time u vezi Horst Bredekamp iznosi tezu da bi problem inkluzivnosti u ranoj fazi povijesti umjetnosti vjerojatno bio na drugačiji način riješen da je svoj triadički sustav Erwin Panofsky primijenio na sve oblike vizualnih komunikacija, a ne samo na tzv. „lijepe umjetnosti”: „Nedavno je konstatirano da se povijest umjetnosti nije uspjela pretvoriti u opću znaost o slici [Bildwissenschaft] zato što nikada nije uzela u obzir moderne medije; ikonologija je mogla postati znanost o slici da Erwin Panofsky nije ograničio svoju metodu na analize renesansnih alegorija. Prema tome, na tragu tradicije devetnaestog stoljeća, povijest umjetnosti bila je prisiljena zanemariti medijsku umjetnost i baviti se samo djelima ‘visoke’ umjetnosti”. Vidi o tome u: HORST BREDEKAMP, A Neglected Tradition. Art History as Bildwissenschaft, Critical Inquiry, 29 (2003.), 419.

Krešimir Purgar: Nulti stupanj reprezentacije: Umjetnost, tehnika... Ars Adriatica 6/2016. (241-252)

##plugins.generic.recommendBySimilarity.heading##

##plugins.generic.recommendBySimilarity.advancedSearchIntro##